"Ha-mim."/1/
"Tako Mi Knjige jasne", /2/ "Mi je objavljujemo kao Kur'an na
arapskom jeziku, da biste razumjeli", /3/ "a on je u Glavnoj knjizi,
u Nas, cijenjen i savršen."/4/ "Zar da odustanemo Opomenu vam
saopćavati zato što svaku mjeru zla prelazite?"/5/ "A koliko smo Mi
prijašnjim narodima vjerovjesnika poslali"/6/ "i nijedan im
vjerovjesnik nije došao, a da mu se nisu narugali!"/7/ "Zato smo
uništavali one koji su od ovih moćniji bili, a prethodio je primjer prijašnjih
naroda."/8/
Uzvišeni Allah kaže: "Ha-mim. Tako Mi Knjige
jasne", knjige jasnih i veličanstvenih misli i izraza, jer je objavljena
na arapskom jeziku koji je izražajno najbogatiji jezik u komuniciranju ljudi. Upravo
zato Uzvišeni kaže: "Mi je objavljujemo." Džealna ovdje znači
"enzelna", tj. objavljujemo "kao Kur'an na arapskom jeziku"
, znači: na jeziku Arapa. "...da biste razumjeli" - kako biste mogli
shvatiti njegova značenja. "A on je u Glavnoj knjizi, u Nas, cijenjen i
savršen" , znači: da je čast koju Kur‘an uživa u višim sferama (među
melekima) potpuno jasna. Uzvišeni veli: "on", Kur‘an " u Glavnoj
je knjizi" u Levhi-mahfuzu - knjizi pomno čuvanoj "kod Nas"
"cijenjen", uživa veličanstveno mjesto, ugled i počasti.
"...savršen", savršeno precizan, bez ikakve zbrke i nesklada. Sve ovo
ima za cilj naglasiti kur‘ansku veličinu i nedostižnost. Kao što na drugom
mjestu Uzvišeni Allah veli: "On je, zaista, Kur‘an plemeniti u Knjizi
brižljivo čuvanoj i dodirnuti ga smiju samo oni koji su čisti, on je Objava od
Gospodara svjetova." /56:77-80/
Iz značenja ovih ajeta učenjaci, da je Allah sa njima
zadovoljan, izveli su stav da nečista osoba - džunub ne smije doticati Mushaf.
To se u pojedinim hadisima i spominje zato što meleki u Visokome Društvu odaju
počast Mushafu koji sadrži Kur‘an. Stanovnici Zemlje prvenstveno su obavezni to
činiti jer je on njima objavljen. Govor Kur‘ana njima je upućen. Stoga su
prvenstveno ljudi dužni prema Kur‘anu ophoditi se sa poštovanjem odajući mu
svako priznanje. Poslušno mu se staviti na raspolaganje i priznati pokornost
jer je i Sam Allah Kur’anu odredio mjesto: "...a on je u Glavnoj knjizi, u
Nas, cijenjen i savršen." "Zar da odustanemo Opomenu vam saopćavati
zato što svaku mjeru zla prelazite?" Mufessiri su se razišli u značenju
ovog ajeta. Spominju se mnoga mišljenja. Najljepše što je rečeno jeste da
Uzvišeni Allah zbog Svoje milosti prema stvorenjima ne prestaje pozivati ih ka
dobru i mudroj Uputi - Kur‘anu, iako to oni odbijaju i svaku mjeru u zlu
prelaze.
On im čak slijeđenje Upute stavlja u dužnost. Pravim putem
će krenuti oni kojima je Uputa propisana (te će za slijeđene Upute razložno
biti nagrađeni), a kao dokaz protiv onih kojima je nesreća propisana bit će
zaslužene kazne. Zatim Allah hoće da smiri srce Vjerovjesnika, s.a.v.s., pa
kaže: "A koliko smo Mi prijašnjim narodima vjerovjesnika poslali", ti
narodi su predhodili tvome narodu, "i nijedan im vjerovjesnik nije došao,
a da mu se nisu narugali!" znači: u laž ga utjerivali i za podsmijeh
uzimali. "Zato smo uništavali one koji su od ovih moćniji bili", tj.,
Muhammede, uništavali smo one koji su poslanike u laž ugonili, iako su bili
moćniji od tvoga naroda. Kao što Uzvišeni veli: "Zašto oni ne putuju po
svijetu, pa da vide kako su završili oni prije njih? Oni su bili od njih
mnogobrojniji i jači." /40:83/ Ajeta ove poruke ima mnogo. A riječi
Allaha, dž.š.: "a prethodio je primjer prijašnjih naroda", tj. Mi smo
ih kao primjere za pouku navodili narodima što su iza njih živjeli. Ako budu
poslanike lažnim smatrali, snaći će ih ono što je snašlo i narode što su prije
živjeli. Kao što Uzvišeni veli na kraju ovog poglavlja: فجعلناهم سلفاً
ومثلاً للآخرين "i učinismo ih
primjerom i poukom narodima kasnijim." /43:56/
"Pa ako ih
upitaš ko je stvorio nebesa i Zemlju, oni će sigurno reći: 'Stvorio ih je
Silni, Sveznajući!'"/9/ "Onaj Koji vam je Zemlju kolijevkom učinio i
po njoj vam prolaze stvorio, da biste se uputli"; /10/ "Onaj koji s
neba s mjerom spušta vodu, pomoću koje u život vraćamo mrtve predjele - tako
ćete i vi biti (iz grobova) izvedeni." /11/ "Onaj Koji stvara
stvorenja svake vrste i daje vam lađe i stoku da na njima putujete", /12/
"da se na (palubama i) leđima njihovim smjestite i da se, potom, kada se
smjestite na njih, sjetite blagodati Gospodara svoga i da reknete: 'Slavljen
neka je Onaj Koji nam je ovo potčinio, mi to sami ne bismo mogli postići",
/13/ "i mi ćemo se sigurno Gospodaru svome vratiti!"/14/
Kaže Uzvišeni Allah - Muhammede, ako upitaš mušrike: "A
ako ih upitaš ko je stvorio" oni će ti, uistinu, priznati da je svemu tome
tvorac Allah, Jedini. Njemu niko nije saučesnik. A oni i pored ove tvrdnje
obožavaju, mimo Njega, druga božanstva. Kaže dalje Uzvišeni Allah: "Onaj
Koji vam je Zemlju kolijevkom učinio", tj. boravištem i stabilnom. Vi po
Zemlji putujete, budite se i spavate iako je postavljena na pokretnoj vodenoj
masi. Nju je Allah učvrstio brdima da se ne bi razdvajala. "...i po njoj
vam prolaze stvorio", puteve koji se protežu između brda i preko udolina.
"...da biste se uputili"; putujući iz mjesta u mjesto. "Onaj
Koji s neba s mjerom spušta vodu", prema potrebi za usjeve što posijete,
plodove što očekujete, koliko je potrebno za piće vama i vašoj stoci. Allah,
dž.š., kaže: "...pomoću koje u život vraćamo mrtve predjele", tj.
mrtvu zemlju; a nakon što se natopi kišom oživi raznovrsnim plodovima.
Oživljavanjem mrtve zemlje Uzvišeni Allah zatim upućuje (ukazuje) na
oživljavanje mrtvih tijela na Sudnjem danu, te kaže: "tako ćete i vi biti
( iz grobova ) izvedeni." Uzvišeni dalje veli: "Onaj Koji stvara
stvorenja svake vrste", biljnog svijeta što iz zemlje niče svih vrsta,
svih sorti i svih plodova kao i životinjskog svijeta sveopće raznolikosti.
"...i daje vam lađe i stoku da na njima putujete", tj. brodove i
potčinio vam je i podložnom učinio stoku. On je dao da od stoke imate hranu,
piće i da je kao prijevozno sredstvo koristite.
Zato Uzvišeni veli: "da se na njihovim (palubama i)
leđima smjestite", da se potpuno uspnete na leđa (palubu), "i da se
potom sjetite blagodati svoga Gospodara", svega što vam je omogućio.
"...kada se smjestite na njih i reknete: Slavljen neka je Onaj Koji nam je
ovo potčinio, mi to sami ne bismo mogli postići", mi za to ne bismo imali
snage sami, da nam nije Allah ovo omogućio mi bismo nemoćni bili to učiniti.
"...i mi ćemo se sigurno Gospodaru svome vratiti!" - nakon naše smrti
Njemu ćemo pokorno doći, ka Njemu je usmjereno naše zadnje, najvažnije
putovanje. Ovim se govoreći o načinima putovanja na dunjaluku, skreće pažnja na
putovanje ka ahiretu, kao što se ovosvjetskom opskrbom podjeća na opskrbu
budućeg svijeta: "Snabdijte se, a najbolja je opskrba bogobojaznost",
ili odjećom na dunjaluku, aludira se na osiguranje vječne ahiretske odjeće:
"a i raskošna odijela, ali, odjeća bogobojaznosti, to je ono
najbolje." /7:26/ Prenosi imam Ahmed od Ali ibn Rebia da je rekao: /130/
Gledao sam Aliju, r.a., kako se penje na svoju jahalicu. Kad je zakoračio nogom
da uzjaše, reče: "U ime Allaha." Kad se popeo reče: "Hvala
Allahu - Uzvišen neka je Onaj Koji nam je ovo potčinio, mi to sami ne bismo
mogli postići, i mi ćemo se sigurno Gospodaru svome vratiti!" /44:13-14/,
zatim "Hvala Allahu", - izgovorio tri puta. "Allah je
najveći" - tri puta, a potom rekao: "Slavljen neka si Ti. Nema boga
osim Tebe, ja sam prema sebi nasilje počinio, pa mi oprosti!" Tada se
osmjehnuo. Upitao sam ga: "Zašto si se nasmijao, o vladaru
pravovjernih?" On, r.a., mi na to odgovori: "Vidio sam Allahovog
Poslanika, s.a.v.s., kako čini ovako kako sam ja uradio, pa se nasmijao. Ja sam
upitao: "Zašto si se nasmijao, o, Allahov Poslaniče?"
Na to mi je s.a.v.s., odgovorio: "Zadivio se Uzvišeni
Veličanstveni Gospodar Svome robu kad izgovori riječi: 'Gospodaru moj, oprosti
mi', i rekne: 'Moj rob je spoznao da grijehe ne može oprostiti niko osim ja!'
Ovako prenose Ebu-Davud, Et-Tirmizi i Nesai. Tirmizi kaže da je ovaj hadis
hasen - sahih. Prenosi imam Ahmed od Ibn Omera, r.a.: /104/ Uistinu je
Vjerovjesnik, s.a.v.s., jašući izgovarao: "Allah je najveći" - tri
puta, a potom učio: "Slavljen neka je Onaj Koji nam je ovo potčinio, mi to
sami ne bismo mogli postići, i mi ćemo se sigurno Gospodaru svome
vratiti!" /44:13,14/, iza toga bi učio dovu: "Allahu moj, molim Te
podari na ovome mome putu dobrotu i bogobojaznost te posao kojim ćeš Ti biti zadovoljan.
Allahu moj, olakšaj nam putovanje i skrati nam udaljenost. Allahu moj, Ti si
naš saputnik i čuvar naše porodice, pa Te molim, Allahu moj, budi nam saputnik
na našem putu i zaštitnik naše porodice." A kada bi se sa puta vratio kući
govorio je: "Vratismo se, kajemo se, samo Allahu robujemo, ako Bog da i
samo svome Gospodaru zahvaljujemo." Ovako prenose Muslim, Ebu-Davud, Nesai
i Tirmizi.
"A oni neke od
robova Njegovih dijelom Njegovim smatraju. Čovjek je, zaista, očevidni
nezahvalnik."/15/ "Zar da između onih koje On stvara uzima Sebi
kćeri, a vama odabire sinove?" /16/ "A kad neko od njih bude
obaviješten o onome što Svemilosnom sličnim pripisuje, lice mu se pomrači i on
se zgrane od srdžbe."/17/ "Zar one koje u ukrasima rastu i koje su u
prepirci bespomoćne (pripisujete Allahu)?"/18/ "Oni meleke koji su
robovi Svemilosnog ženskinjem smatraju. Zar su oni prisustvovali stvaranju
njihovu? - Njihova će tvrdnja biti zapisana i oni će odgovarati!"/19/
"I oni vele: 'Da je htio Svemilosni, njih ne bismo obožavali! Oni o tome
ništa ne znaju, oni samo lažu.'"/20/
Uzvišeni Allah
izvještava o rabotama mušrika. Oni izmišljotine i laži o Allahu praktično
pokazuju odvajajući od stoke koju žrtvuju dio svojim božanstvima - tagutima, a
dio Uzvišenom Allahu. Kao što veli Allah, dž.š.: "Oni određuju za Allaha
dio ljetine i dio stoke, koju je On stvorio, pa govore: Ovo je za Allaha -
tvrde oni - a ovo za božanstva naša! Međutim, ono što je namijenjeno
božanstvima njihovim ne stiže Allahu, dok ono što je određeno za Allaha stiže
božanstvima njihovim. Kako ružno oni sude!" /6:136/ Oni također od sinova
i kćeri pripisuju Allahu ono što je lošije i nepoželjnije kod (mnogih) ljudi, a
to su ženska djeca. Kao što Uzvišeni veli: "Zar su za vas sinovi, a za
Njega kćeri?! To bi tada bila podjela nepravedna." /53:12/
Ovdje, u ovoj suri
Allah, dž.š., kaže: "A oni (neke) od robova Njegovih djelom Njegovim
smatraju. Čovjek je, zaista, očevidni nezahvalnik" Zatim veli: "zar
da između onih koje On stvara uzima Sebi kćeri, a vama odabira sinove?"
Ovim mušricima upućen je žestoki prigovor da bi odmah potom uslijedio spomen
razloga za prigovor ali opet uopćenog značenja. "A kad neko od njih bude
obaviješten o onom što Svemilosnom sličnim pripisuje, lice mu se pomrači i on
se zgrane od srdžbe", znači: kad nekom dođe vijest o rođenju kćerke, on se
duboko postidi i žalovito rastuži što mu se tako nešto ružno govori te se od
svoje rodbine stidljivo skriva. Zato Uzvišeni Allah pita - kako to da nešto
čega se stidite i osjećate poniženjem pripisujete Allahu? Potom veli: "Zar
one koje u ukrasima rastu i koje su u prepirci bespomoćne (pripisujete
Allahu)?", znači: da je žena po prirodi manjkava, te tu manjkavost
nadomješta gizdajući se nakitom od najranije mladosti, dok je u svađi
bespomoćna i nesposobna. Neki Arapi imali bi običaj reći kad bi im javili da im
se rodila kćerka: "I to mi je neko dijete. Plač joj je oružje (plačem dobiva),
a prevara dobrota (a prevarom dobro postiže)."
Pa, da li priliči da neko ko ima ova svojstva bude pripisan
Veličanstvenom Allahu?!!! Uzvišeni Allah kaže: "Oni meleke koji su robovi
Svemilosnog ženskinjem smatraju." Oni, znači, o njima imaju takvo
mišljenje, ali Allah ih u tome negira. On veli: "Zar su oni prisustvovali
stvaranju njihovu?" - znači: da li su bili prisutni kad smo ih kao žene
stvarali...?! "...njihova će tvrdnja biti zapisana" o tome, "i
oni će odgovarati" za to na Sudnjem danu. Ovo je žestoka prijetnja i
veliko zastrašivanje. "I oni vele: 'Da je htio Svemilosni, mi njih ne
bismo obožavali'", tj. da je Allah htio, On bi spriječio obožavanje ovih
kipova, prikazanih u liku meleka - božijih kćeri. Allah to uistinu zna, i On se
s tim našim postupkom slaže. Tim su upali u nekoliko grešaka. 1. Pripisali su
Uzvišenom Allahu dijete. 2. Izjavljuju da je On dao prednost kćerima nad
sinovima, te su stoga meleke učinili njegovim kćerima. 3. Obožavaju ih ne
imajući za to nikakav dokaz, osim puko povođenje za strastima i slijeđenje
predaka.
4. Kao argument smatraju kako je to, uistinu, njima Allah
propisao, i da je to Njegovo htijenje. Jer da njihovo obožavanje nije bilo
uredu, oni ne bi vjerovali u kipove koji predstavljaju likove meleka. Sa takvom
svojom isprikom pokazaše samo svoju veliku neupućenost (džehalet). To njihovo
pravdanje Allahovom voljom Uzvišeni Allah najoštrije odbacuje. On, uistinu,
slanjem poslanika i spuštanjem objava, naređuje da se samo On obožava, da Mu
niko u tome ne može biti ortak. Najstrožije zabranjuje robovanje bilo čemu
drugom, u bilo kom vidu. Kao što Uzvišeni kaže: "Mi smo svakom narodu
poslanika poslali: 'Allahu ibadet činite, a kumira se klonite!'" /16:36/
Nakon spominjanja dokaza što ih mušrici iznose, uzvišeni Allah dalje veli:
"Oni o tome ništa ne znaju, oni samo lažu", tj. to su samo njihove
izmišljotine i laži.
"Zar smo im Mi
dali (o tome) Knjigu prije ove pa se nje pridržavaju?"/21/ "Oni čak
govore: 'Mi smo zatekli pretke naše kako ispovijedaju vjeru i prateći njihove
tragove mi smo na Pravom putu.'"/22/ "Isto tako, prije tebe, Mi ni u
jedan grad nismo poslanika poslali, a da oni koji su raskošnim životom živjeli
nisu govorili: Zatekli smo pretke naše kako ispovijedaju vjeru i mi tragove
njihove slijedimo."/23/ "Zar i onda" - govorio bi on - "kad
vam ja donosim bolju od one koju ste od predaka vaših upamtili?" A oni bi
odgovarali: 'Ne vjerujemo mi u ono što je po vama poslano!'"/24/ "I
Mi smo ih kažnjavali, pa vidi kakav je kraj bio onih koji su poslanike u laž
ugonili."/25/
Uzvišeni Allah pobija mušricima njihov širk. Za činjenje
širka oni nemaju nikakav dokaz, te veli: "Zar smo im Mi dali (o tome)
Knjigu prije ove", tj. prije nego što učiniste širk, "pa se nje
pridržavaju". U istom kontekstu treba shvatiti riječi Uzvišenog: "Zar
smo im Mi poslali kakav dokaz koji govori u prilog onih koje Njemu ravnim
smatraju?" /30:35/, a to nije tako. "Oni čak govore: 'Mi smo zatekli
pretke naše kako ispovijedaju vjeru, i prateći ih ustopu, mi smo na Pravom
putu'", tj. oni u svom širku nemaju ni na šta osloniti se. Oni slijede
samo svoje pretke, bez ikakvog dokaza. Zatim, Uzvišeni Allah, dž.š., pojašnjava
da njihove tvrdnje, već izricane, liče govorima prijašnjih naroda koji su u laž
ugonili poslanike kad bi im došli. Uzvišeni veli: "Isto tako, prije tebe,
Mi ni u jedan grad nismo poslanika poslali, a da oni koji su raskošnim životom
živjeli nisu govorili: 'Zatekli smo pretke naše kako ispovijedaju vjeru i mi
tragove njihove slijedimo.'" Zatim Uzvišeni veli: "Reci" o
Muhammede, mušricima: "Zar i onda kad vam ja donosim bolju od one koju ste
od predaka vaših upamtili?" A oni bi odgovorili: "Ne vjerujemo mi u
ono što je po vama poslano!", znači: i kad bi saznali i osvjedočili se u
ispravnost onog sa čime im on dolazi, oni se ne bi za tim poveli, jer njihove
su namjere pogrešne i oni su oholi. Uzvišeni veli: "i Mi smo ih
kažnjavali" Kažnjavali smo narode koji su u laž ugonili, raznim kaznama
kao što je to Allah, dž.š., objasnio kazivanjima o njima. "Pa vidi kakav
je kraj bio onih koji su poslanike u laž ugonili", kako propadoše, a kako
je Allah spasio vjernike.
"A kad Ibrahim
reče ocu svome i narodu svome: Nemam ja ništa s onima koje vi obožavate, osim s
Onim Koji me je stvorio", /26/ "jer će me On, doista, na Pravi put
uputiti", /27/ "On učini riječi (tevhida) trajnim za potomstvo svoje,
da bi se vratili."/28/ "A čak sam ja dopustio ovima, a i precima
njihovim da uživaju sve dok im nije došla istina i Poslanik očevidni."/29/
"A kad im je istina došla, rekoše: 'Ovo je vradžbina, i mi u nju nikako ne
vjerujemo!'"/30/ "I rekoše: 'Zašto nije objavljen ovaj Kur'an iz ova
dva grada čovjeku nekom velikom?!'"/31/ "Zar oni da raspolažu milošću
Gospodara tvoga? Mi im dajemo sve što im je potrebno za život na ovom svijetu i
Mi jedne nad drugima uzdižemo po nekoliko stepeni, da bi jedni druge služili. -
A milost Gospodara tvoga bolja je od onoga što oni gomilaju."/32/ "A
da neće svi ljudi postati jedan ummet (nevjernici), Mi bismo krovove kuća onih
koji ne vjeruju u Svemilosnog od srebra učinili, a i stepenice uz koje se
penju", /33/ "i vrata kuća njihovih i divane na kojima se
odmaraju", /34/ "i ukrase od zlata bismo im dali, jer sve je to samo
uživanje u životu na ovom svijetu, a onaj svijet, u Gospodara tvoga, bit će za
one koji budu Njegova naređenja izvršavali, a Njegovih se zabrana
klonili."/35/
Uzvišeni Allah, dž.š., obavještava o postupcima Svojih
pravih robova i Svojih vjerovjesnika. Te govori o svome prijatelju - (Halilu)
Ibrahimu, a.s., predvodniku - imamu sljedbenika čiste vjere, da se on odrekao svoga
oca i svoga naroda jer su se oni klanjali kipovima: "Nemam ja ništa s
onima koje vi obožavate, osim s Onim koji me je stvorio, jer će me On, doista,
na Pravi put uputiti." "On učini riječi (tevhida) trajnim za
potomstvo svoje." Te su riječi - La ilahe illa-llah. Ibrahim ih u amanet
predade svom potomstvu da njima predvođen bude, od potomaka njegovih, onaj koga
Uzvišeni Allah uputi, "da bi se vratili", tj. prišli riječima La
ilahe illa-llah, koje su sušti monoteizam - svako klanjanje i svako robovanje pripada
samo Uzvišenom Allahu, a u isto vrijeme znače i nijekanje da postoji bilo šta
od kipova Njemu ravno. Uzvišeni veli: "A čak sam ja dopustio ovima da
uživaju", mušricima, "a i precima njihovim", te dugo u zabludi
svojoj proživješe. "Sve dok im nije došla istina i Poslanik
očevidni", tj. došao im je Kur’an, i onaj preko koga je Kur’an objavljen,
a to je Muhammed, s.a.v.s. "A kad im je istina došla, rekoše: 'Ovo je
vradžbina, i mi u nju nikako ne vjerujemo!'"
Potcijeniše je, tvrdoglavo joj se usprotiviše, očitujući
nevjerstvo, zavist i pokvarenost, "I rekoše", suprotstavljajući se
onom što je objavio Uzvišeni: "Zašto nije objavljen ovaj Kur'an iz ova dva
grada čovjeku nekom velkom?!", tj. da je kojom srećom, kako kažu, ovaj
Kur’an objavljen jednom od velikana iz dva grada? Misleći pri tom na Meku i
Taif i ličnosti kao što su El-Velid sin el-Mugira i Urva ibn Mes’ud es-Sekafi,
ili neki drugi iz neka druga dva grada. Uzvišeni im Allah na to uzvraća:
"Zar oni da raspodjeljuju milost Gospodara tvoga?", znači: nije stvar
njima data na raspolaganje, već time raspolaže samo Uzvišeni Allah. On najbolje
zna kome će dati Njegovo poslanstvo.On ga daje samo najčišćem biću, srcem i
dušom, i čovjeku iz najčasnije kuće i najčišćeg porijekla. Zatim Uzvišeni
objašnjava da je On Svoja stvorenja stepenovao - pa ih posebno obdario
dužnostima i opskrbom, razumom i mogućnostima shvatanja, kao i u ostalim
vidljivim ili nevidljivim mogućnostima. Uzvišeni veli: "Mi među njih
raspodjeljujemo što im je potrebno za život na ovom svijetu", "da bi
jedni druge služili", kako bi jedni bili na usluzi drugome u svojim
poslovima.
Tako da se svako od ljudi mora oslanjati na drugoga. Zatim
Uzvišeni veli: "A milost Gospodara tvoga bolja je od onoga što oni
gomilaju", tj. milost koju je Allah Svojim stvorenjima darovao za njih je
vrednija od onoga što oni svojim rukama stječu od ovosvjetskog bogatstva i
uživanja. Uzvišeni dalje kaže: "A da neće svi ljudi postati jedan ummet
(nevjernici)", tj. kako ne bi najveći dio ljudi bio u zabludi, smatrajući
da je darivanje imetka pojedincima odraz ljubavi prema njima, te kako se ne bi
svi priklonili nevjerstvu zbog bogatstva! "Mi bismo krovove kuća onih koji
ne vjeruju u Svemilosnog od srebra učinili a i stepenice". Ibn-Abbas, i
još neki drugi, kažu da se misli baš na srebrene stepenice i stubišta.
"...uz koje se penju", pomoću kojih se uzdižu. "...i vrata kuća
njihovih", ključaonice - brave na vratima, "...i divane na kojima se
odmaraju", sve bi to bilo od srebra, "...i ukrase od zlata."
Ibn-Abbas kao i drugi kaže da "zuhruf" - znači zlato. Uzvišeni potom
veli: "...jer sve je to samo uživanje na ovom svijetu", sve su to
samo užici prolaznog svijeta. Dato im je da osjete ljepotu kao plod njihovog
truda na dunjaluku u vidu jela, pića i mjesta boravka, kako bi na ahiretu
ostali bez ičega.
Oni, ustvari, pravog truda nemaju, pa zašto bi ih Allah
mogao nagraditi. Ovo su navodi u sahih hadisu. U drugom hadisu stoji: /105/
"Kad bi dunjaluk bio vrijedan kod Allaha koliko krilo od komarca, ne bi
kafira zapao od njega ni gutljaj vode." Sened ovog hadisa navodi El-Begavi
od Sehl ibn Sa'da, r.a. Zatim Uzvišeni veli: "a onaj svijet - Gospodara
tvoga bit će za one koji budu Njegova naređenja izvršavali", to je, znači,
specijalno samo za njih, u tome neće imati udjela ostali. Buharija i Muslim
prenose: /106/ Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: "Nemojte piti iz
zlatnog i srebrenog posuđa. Nemojte jesti iz zlatnih tanjira. To je njihovo na
dunjaluku, a naše na ahiretu." Allah im je to na dunjaluku dao zbog toga
što je on bezvrijedan.
"Onome ko se
bude slijepim pravio pred Opomenom Svemilosnog, Mi ćemo šejtana natovariti, pa
će mu on nerazdvojni drug postati"; /36/ "oni će ih od pravog puta
odvraćati, a ljudi će misliti da su na pravom putu."/37/ "I kada koji
dođe pred Nas, reći će: 'Kamo sreće da je između mene i tebe bila tolika
razdaljina kolika je između istoka i zapada! Kako si ti bio zao
drug!'"/38/ "Toga dana vam neće biti od koristi to što ćete u muci
zajedno biti, kad je jasno da ste druge Allahu ravnim smatrali."/39/
"Zar ti da dozoveš gluhe i uputiš slijepe i one koji su u očitoj
zabludi?!"/40/ "Ako bismo ti dušu uzeli, njih bismo, sigurno,
kaznili", /41/ "Ili, kad bismo ti htjeli pokazati ono čime im
prijetimo, pa Mi njih možemo svakom kaznom kazniti." /42/ "Zato se drži
onoga što ti se objavljuje, jer ti si, uistinu, na pravom putu." /43/
"Kur'an je, zaista, čast i tebi i narodu tvome; odgovarat ćete vi."
/44/ "A pitaj one koje smo prije tebe od Naših poslanika poslali - da li
smo Mi naređivali da se, osim Svemilosnog, božanstva obožavaju?" /45/
Uzvišeni kaže:
"Onome ko se bude slijepim pravio", tj. ko bude svjesno pogled od
Kur’ana skretao, što se podrazumijeva iz riječi Uzvišenog: "pred Opomenom
Svemilosnog (Kuranom)" "Mi ćemo mu šejtana natovariti, pa će mu on
nerazdvojni drug postati." Kao što Uzvišeni veli: "Mi smo im bili
odredili loše drugove koji su im lijepim prikazivali ono što su uradili i ono
što će uraditi", /41:25/ Zato Uzvišeni veli: "oni će ih od Pravog
puta odvraćati, a ljudi će misliti da su na pravom putu. I kada koji dođe pred
Nas", od onih što su se pravili da ne vide Istinu. Pa kad dođu pred Allaha
sa svojim ortakom, mrzovoljni zbog šejtana koji im je vodič bio, "reći će:
'Kamo sreće da je između mene i tebe bila tolika razdaljina kolika je između
istoka i zapada! Kako si ti bio zao drug!'" Zatim Uzvišeni veli:
"Toga dana vam neće biti od koristi to što ćete u muci zajedno biti, kad
je jasno da ste druge Allahu ravnim smatrali." Dakle, to što ste zajedno u
Vatri i što skupa patnju tešku podnosite Neće vam nimalo od koristi biti.
Uzvišeni kaže: "Zar ti da dozoveš gluhe i uputiš slijepe i one koji su u
očitoj zabludi."
To tebi nije posao, tebi je dužnost da dostaviš, a ne da ih
uputiš. Jer, Allah upućuje koga hoće, a u zabludi ostavlja koga hoće. On u tome
pravedno presuđuje. Dalje Uzvišeni veli: "Ako bismo ti dušu uzeli, njih
bismo sigurno kaznili", tj. odmazdu prema njima moramo izvršiti i kazniti
ih, pa makar tebe i ne bilo. "...ili, kad bismo ti htjeli pokazati ono
čime im prijetimo - pa Mi njih možemo svakom kaznom kazniti", tj. Mi imamo
moć sa njima postupiti po Našem izboru. Allah Uzvišeni nije uzeo dušu Svome
Poslaniku, s.a.v.s., sve dok nije postao bezbrižan od neprijatelja i dok u
potpunosti nije imao kontrolu nad njihovim pokretima i totalnu vlast nad njima.
Zatim Uzvišeni veli. "Zato se drži onoga što ti se objavljuje, jer ti si,
uistinu, na pravom putu." Prihvati se Kur'ana koji ti je u srce spušten.
To je, svakako, istina, a ono čemu pozivaš jeste istina koja na široka vrata
Pravom putu ide, spojena sa dženetskim blagodatima i dobrom koje ne prolazi.
Uzvišeni veli: "Kur'an je, zaista, čast tebi i narodu tvome." Navodi
se da"zikr"(opomena) ovdje znači: "šeref" (čast). Ovo
mišljenje pored Ibn-Abbasa, r.a., zastupaju i drugi. Odabrao ga je Ibn-Džerir,
te nikad ništa drugo nije htio reći. Et-Tirmizi navodi hadis senedom do
Muavije, r.a., koji kaže: "Čuo sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kako
kaže: /107/ 'Uistinu, niko neće proturiječiti njima (Kurejšijama) oko ove
stvari (Kur'ana), a da ga Allah neće poniziti i osramotiti, sve dok budu vjeru
održavali.'" Prenosi Buharija. A značenje ovog hadisa jeste da je Kur’an čast
njima, zato što je objavljen na njihovom jeziku.
Oni njega razumiju bolje nego iko drugi, zato trebaju da
budu ti koji će ga prihvatiti čvršće nego bilo koji drugi narod, i
najdosljednije sprovesti ono što se u njemu nalaže. Upravo tako su i bili njihovi
prvaci i najčasniji među njima, iskreni muhadžiri, prethodnici i u svemu prvi,
te njima slični, i ostali koji ih slijediše. Drugo je mišljenje da ajet ima
općenito značenje, da se odnosi na Arape i ostale narode. "...odgovarat
ćete vi." Bit ćete pitani za ovaj Kur’an koliko ste radili po njemu i kako
ste mu se odazvali. Riječi Uzvišenog: "A pitaj one koje smo prije tebe od
Naših poslanika poslali - da li smo Mi naređivali da se, osim Svemilosnog,
božanstva obožavaju?", tj. svi su poslanici pozivali u ono u što i ti
pozivaš; da se samo Allah obožava, Njemu niko nije ravan. Svi su zabranjivali
obožavanje kipova i da se bilo šta smatra Allahu ravnim. Kao što Uzvišeni veli:
"Mi smo svakom narodu poslanika poslali: Allahu ibadet činite, a kumira se
klonite."
"Još davno Mi
smo poslali Musaa sa znamenjima Našim Faraonu i glavešinama njegovim, i on je
rekao: 'Ja sam, doista, Gospodara svjetova poslanik!'" /46/ "I pošto
im je donio znamenja Naša, oni su ih, odjednom, počeli ismijavati."/47/ "A
nismo im pokazivali nijedno čudo (mudžizu) a da nije veće bilo negoli
prethodno! I kaznom smo ih obuzimali, ne bi li se povratili!"/48/ "A
oni su govorili: 'O ti, čarobnjače! Moli za nas Gospodara svoga, na temelju
tebi datog obećanja, mi ćemo sigurno Pravim putem poći!'" /49/ "A čim
bismo ih nevolje oslobodili, začas bi obavezu prekršili."/50/
Izvještava Uzvišeni
Allah, dž.š., o Svome robu, Svome poslaniku Musau, a.s. On ga je uistinu poslao
Faraonu i njegovim velikašima; namjesnicima, ministrima, vojskovođama i
podanicima; Koptima i Izraelićanima, da ih poziva vjerovanju u Jedinog Allaha,
Koji nema Sebi ravnog, a odvraća ih od vjerovanja u bilo šta drugo. Sa njim je
Allah i velika čuda dao, kao što su njegova ruka i njegov štap. Uz njega je
slao poplave, skakavce, krpelje, žabe, krv, umanjivanje usjeva, (ljudskih)
života i plodova. Pored svega ovog, oni se uzoholiše, odbivši da ga slijede i
otkazaše mu poslušnost. Čuda su smatrali lažnim, svrstavali ih među čarolije i
za podsmijeh uzimali ono što im pokazuje. "A nismo im pokazivali nijedno
čudo a da nije veće bili negoli prethodno!", ali oni se ne vratiše od svog
uvjerenja; stranputice, neznanja i zabludjelosti.
Kada bi im neki dokaz od ovih dokaza došao, oni bi počinjali
preklinjati Musaa, a.s., i slatkorječivo mu se obraćati: "...o ti,
čarobnjače", ne misleći ovim ga izrazom omalovažiti, izazivati ga, jer ovo
je obraćanje u času kad je njima potrebna Musaova pomoć. Time mu oni, prema
njihovom uvjerenju, daju počast. Svaki put obećavaju Musau da će ga priznati za
poslanika i osloboditi Izraelićane ukoliko ih spasi ovoga. Te svaki put kad
Musa otkloni od njih nedaću oni mu se usprotive, ponovno mu ne vjerujući i
odbijajući dozvoliti Izraelićanima da sa njim iziđu. Svaki put iznova prekrše
obećanje. Kao što Uzvišeni Allah kaže: "Pa smo Mi na njih slali i poplave,
i skakavce, i krpelje, i žabe, i krv - sve jasna znamenja, ali su se oni
oholili, narod zlikovački su bili. I kad bi ih zadesila nevolja, govorili bi:
'O Musa, moli za nas Gospodara svoga onim što ti je u obećanje dao: ako nas
oslobodiš nevolje, mi ćemo, zaista vjerovati i s tobom sinove Israilove sigurno
poslati.' I pošto bismo ih nevolje oslobodili do vremena do kog im je bilo
određeno da je podnose - oni bi, odjednom, obećanje prekršili."
/7:133-135/
"I Faraon obznani
narodu svome: 'O narode moj' - reče on - 'zar meni ne pripada carstvo u Misiru
i ove rijeke koje ispred mene teku - shvaćate li?'"/51/ "Svakako sam
ja bolji od ovoga bijednika koji jedva razgovijetno da govori?"/52/
"Zašto mu nisu stavljene narukvice od zlata ili zašto zajedno s njim nisu
došli meleki?"/53/ "I on lahkoumnim učini narod svoj, pa mu se
pokoriše; oni su, doista, bili narod grješni." /54/ "A kad izazvaše
Naš gnjev, Mi ih kaznismo i sve ih potopismo", /55/ "i učinismo ih
primjerom i poukom narodima kasnijim."/56/
Govoreći o Faraonu i njegovom nevjerstvu, njegovom inatu i
njegovim bolesnim ambicijama, Uzvišeni Allah govori da je on sakupio svoj narod
i obznanio mu drsko i oholo da je on kralj Egipta, on njim raspolaže: "Zar
meni ne pripada carstvo u Misiru i ove rijeke koje ispred mene teku - shvaćate
li?", tj. zar ne vidite koju ja veličinu i vlast posjedujem? Tim želi
umanjiti položaj Musaa i njegovih sljedbenika, istaći njegovu slabost i bijedu.
Kao što Uzvišeni veli: "I sabrao i povikao: 'Ja sam Gospodar vaš najveći!'
- on je rekao, i Allah ga je za ove i za one prijašnje riječi kaznio."
/79:23-24/ "...svakako sam ja bolji od ovoga bijednika." Riječ
"em" - "zar", ovdje, svakako, znači uistinu. Tvrdi Faraon,
Allah ga prokleo, da je on bolji od Musaa, a.s. Naprotiv, on jasno laži iznosi,
te zato je na njega neprestano prokletstvo do Sudnjeg dana. Riječju, on tvrdi
kako je Musa jedan obični bijednik koji nema nikakve vlasti, moći niti
bogatstva. "...koji jedva razgovijetno govori", tj. jedva ljudi
razumiju ono što on kaže.
Ovo što Faraon, Allah ga prokleo, tvrdi laž je i jasna
izmišljotina. Njegov izraz: "bijednik" neistina je. Naprotiv, on je
bijednik, jadnik, izgledom, ponašanjem i uvjerenjem. A Musaa, a.s., častan je,
poglavar, iskren, dostojanstven i predvodnik. "...jedva razgovijetno
(govori)" - također je izmišljotina jer je Musa, a.s., bio veoma ugledna
pojava, dostojanstvenog držanja. Svojim nastupom oduševljavao je svakog ko
imalo razmišlja. Tačno je da je, dok je bio mali, vrućim predmetom opekao svoj
jezik. Zato je on i molio Uzvišenog Allaha da mu ukloni smetnju sa jezika, da
bi narod razumio njegov govor. Allah mu je to traženje uslišao, kao što se to
shvata iz riječi: "Udovoljeno je molbi tvojoj, o Musa." /20:36/ Ali
Faraon, Allah ga prokleo, znavši to, laži iznosi na Musaa, a.s. On tim želi
manipulirati neprosvjećenim narodnim masama, onima koji ne znaju. "Zašto
mu nisu stavljene narukvice od zlata?"
Ibn-Abbas i ostali kažu da se pod riječi
"esviretun", podrazumijevaju ukrasi što se stavljaju na ruke.
"...ili zašto zajedno s njim nisu došli meleki?", da ga služe, da ga
podržavaju kako bi se uzdigao iznad lahkomislenog puka. "I on lahkoumnim
učini narod svoj, pa mu se pokoriše"; znači: učinio ih je lakoumnim, lakomislenim
te, kad ih pozva u zabludu oni mu se odazvaše. "...oni su doista bili
narod grješni." "A kad izazvaše Naš gnjev, Mi ih kaznismo i sve ih
potopismo." Odmazda za njihovo potpuno odbijanje nakon što im je sve u
potankosti razjašnjeno i nakon što oni ustrajaše u jasnim griješenjima, bila je
kolektivni potop, i neka nikako ne zavede čovjeka to što mu je dato što želi,
iako neprestano griješi. Ovdje se očito ogleda Allahova postupnost u
kažnjavanju. "...i učinismo ih primjerom i poukom narodima kasnijim",
primjerom za svakog ko bude radio slično onom što su oni činili. I poukom za
svakog u budućnosti. A Allah najbolje zna.
"A kad je narodu
tvome kao primjer naveden sin Merjemin, odjednom su oni, zbog toga,
zagalamili" /57/ "i rekli: 'Da li su naša božanstva bolja ili on?' A naveli
su ti ga kao primjer samo zato da bi spor izazvali, jer su oni narod
svađalački."/58/ "On je bio samo rob na koga smo Mi blagodati prosuli
i učinili ga primjerom sinovima Israilovim."/59/ "A da hoćemo, Mi
bismo umjesto vas učinili meleke da na Zemlji naslijede vas"; /60/
"zaista je on (Isa) predznak Smaka svijeta, zato nikako ne sumnjajte u nj
i slijedite Mene! Ovo je Pravi put", /61/ "I neka vas šejtan nikako
ne odvrati, ta on vam je, doista, neprijatelj otvoreni."/62/ "A kad
je Isa očita znamenja donio, on je rekao: 'Donosim vam mudrost i dolazim da vam
objasnim ono oko čega se razilazite. Zato se Allaha bojte i meni se
pokoravajte'", /63/ "Allah je i moj i vaš Gospodar, pa Njega
obožavajte! Ovo je Pravi put!" /64/ "Ali su se stranke iz redova
njihovih podvojile. Pa teško onima koji su nasilje (kufr) učinili od kazne na
Danu bolnome!"/65/
Izvještava Uzvišeni
Allah o zanovijetanju nevjernika iz plemena Kurejš pri nijekanju, te njihovoj
upornosti, inadu i prepirkama: "a kad je narodu tvome kao primjer naveden
sin Merjemin, odjednom su oni zbog toga zagalamili." Ibn-Abbas, te drugi,
kažu, tj. zasmijali su se i bili su time oduševljeni. Moguće da je uzrok tome,
ono što je spomenuo Muhammed ibn Ishak u svojoj "Siri", gdje kaže:
"Saznao sam da je jednog dana Allahov Poslanik, Muhammed, s.a.v.s., sjedio
sa Velidom ibn el-Mugirom u džamiji, kada je došao En-Nadr ibn el-Haris i sjeo
do njih. U medžlisu je bilo više Kurejšija. Govorio je Allahov Poslanik,
s.a.v.s., a suprotstavljao mu se En-Nadr bin el-Haris. Allahov Poslanik,
s.a.v.s., diskutirao je sa njim sve dok ga nije ušutkao. Zatim je njemu i
ostalima proučio dio iz Kur‘ana: "...i vi i oni kojima se, pored Allaha,
klanjate, - bit ćete gorivo u Džehennemu, a u nj ćete zaista ući." /21:98/
Zatim je Allahov Poslanik, s.a.v.s., ustao, a pojavio se Abdullah ibn
ez-Zeb’arijj et-Temimi i sjeo.
Tada mu El-Velid ibn el-Mugire reče: "Tako mi Allaha,
nije ni ustao ni sjeo En-Nadr ibn el-Haris radi sina Abdul Muttalibovog, a
Muhammed smatra da smo mi i ono u šta vjerujemo od naših božanstava, gorivo
Džehennema." Abdullah ibn ez-Zeb’ari reče: "Tako mi Allaha, ja da sam
bio, ja bih mu se suprotstavio, upitajte vi Muhammeda - zar je sve ono u šta
vjerujemo mimo Allaha, u Džehennemu sa onima koji u to vjeruju? Mi vjerujemo u
meleke. Jevreji vjeruju u Uzejra. Kršćani vjeruju Isaa, sina Merjeminog."
El-Velid i ostali prisutni u društvu, oduševiše se riječima koje čuše od
Abdullaha ibn ez-Zebarija, i smatraše da se svojim argumentom suprotstavio i
oponirao Poslaniku, a.s. Kad je ovo saznao Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao
je: "Svako ko želi biti obožavan mimo Allaha, on je sa svojim
obožavaocima. Oni, uistinu, vjeruju šejtana i onoga ko im je naredio da ga
vjeruju." Povodom ovoga Uzvišeni Allah je objavio: "A oni kojima smo još
prije lijepu nagradu obećali, oni će od njega (Džehennema) daleko biti",
tj. Isa, Uzejr i svako ko je uz njih od svećenika i monaha, koji živješe život
u pokornosti Allahu, dž.š., koje, nakon njihove smrti, zabludjeli narod
proglasi božanstvima mimo Allaha, i poče obožavati. Prenosi Ibn Ebi-Hatim od
Ibn-Abbasa, r.a., da je rekao: "Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: /109/
'O skupino Kurejša,
uistinu, nema dobra ni u kome ko se mimo Allaha obožava!' Rekoše: 'Zar ti ne
tvrdiš da je Isa bio vjerovjesnik i dobri rob od Allahovih robova, a njega mimo
Allaha obožavaše?'" Tada je Uzvišeni Allah objavio: "Kad je narodu
tvome kao primjer naveden sin Merjemin, odjednom su oni zbog toga
zagalamili." Mudžahid veli: "Kurejšije su rekle kako Muhammed uistinu
želi da ga mi obožavamo kao što je Isaov narod njega obožavao. Slično ovome
tvrdi i Katade. Riječi Uzvišenog: "...i rekli: 'Da li su naša božanstva
bolja ili oni?'" Znači: naši su kumiri bolji od njega. Katade kaže:
Ibn-Mes’ud, r.a., navodi kiraet: "da li su bolji naši kumiri ili
ovaj?", misleći pritom na Muhammeda, s.a.v.s. Riječi Uzvišenog: "A
naveli su ti ga kao primjer samo zato da bi spor izazvali", tj. da bi se
prepirali, ali oni znaju da to nema osnova, pošto kumiri nisu razumni. Ovo
potvrđuju i riječi Uzvišenog: "I vi i oni koje, pored Allaha, obožavate -
bit ćete gorivo u Džehennemu." /21:98/ Poznato je da se odnosna zamjenica
"ma" odnosi na nerazumna bića; pored toga ovaj je govor upućen
Kurejšu, a jasno je da su Kurejšije vjerovale u kipove i kumire. A nikad nisu
obožavali Isaa, a.s., kako bi ga mogli spomenuti kao dokaz. Ovim se razotkriva
da je njihov govor sušto oličenje prepirke, a nije odraz stvarnog uvjerenja.
Prenosi imam Ahmed od Ebu-Umame, r.a. da je rekao: "Rekao je Allahov
Poslanik, s.a.v.s.: /110/
'Nijedan narod nije
zalutao nakon prave vjere u kojoj je bio, a da nisu postali spremni na svađu.'
Zatim je Allahov Poslanik, s.a.v.s., proučio sljedeći ajet: '...a naveli su ti
ga kao primjer samo zato da bi spor izazvali.'" Ovaj hadis prenose i Et-Tirmizi,
Ibn-Madžde, Ibn-Džerir. Et-Tirmizi ga smatra sahih hadisom. Riječi Uzvišenog:
"On je bio samo rob na koga smo Mi blagodati prosuli." Znači, Isa,
a.s., samo je jedan od robova Uzvišenog, koga je Allah obdario poslanstvom i
vjerovjesništvom (nubovetom), "I učinili ga primjerom sinovima
Israilovim", tj. dokazom, jasnom potvrdom i neoborivim argumentom Naše
svemoći nad onim što hoćemo. Riječi Uzvišenog: "a da hoćemo, Mi bismo
umjesto vas učinili..." Riječ (od vas), ovdje znači: "umjesto
vas" "meleke da na Zemlji naslijede (vas)", tj. da umjesto vas
oni žive na Zemlji. Riječi Uzvišenog: "Zaista je on (Isa) predznak Smaka
svijeta". Ibn-Abbas, r.a., kaže: "To je pojavljivanje Isaa, a.s.,
pred Sudnji dan." Kao što Uzvišeni kaže: "...i nema ni jednog sljedbenika
Knjige koji, prije njegove smrti, neće u njega onako kako treba
povjerovati." /4:159/ Brojni su hadisi Božijeg Poslanika, s.a.v.s., u
kojima se nagovještava silazak Isaa, a.s., pred Smak svijeta, kao pravednog
imama i sudije. Uzvišeni veli: "zato nikako ne sumnjajte u njega",
oko njega (Sudnjeg dana) nemojte se dvoumiti, on će biti, dogoditi se
nedvojbeno. "...i slijedite Mene", u pogledu onoga o čemu vas je
obavijestio.
"Ovo je pravi
put i neka vas šejtan nikako ne odvrati" od slijeđenja Istine. "Ta,
on vam je, doista, neprijatelj otvoreni. A kad je Isa očita znamenja donio, on
je rekao: 'Donosim vam mudrost' - Vjerovjesništvo- 'i dolazim da vam objasnim
ono oko čega se razilazite.'" Ibn-Džerir kaže da se ovim misli na
razilaženja o pitanju vjere, a ne o pitanju dunjalučkih poslova. Riječi
Uzvišenog: "zato se Allaha bojte", tj. u onom što vam naređuje:
"i meni se pokoravajte", u onom što vam donosim. "Allah je moj i
vaš Gospodar, pa Njega obožavajte! Ovo je Pravi put." Znači - Pravi put je
samo robovanje Gospodaru Silnom i Uzvišenom. "Ali su se stranke iz redova
njihovih podvojile." Jedni tvrde - on je Allahov rob i njegov Poslanik, to
je istina. Dok su neki uvjerenja da je on Božiji sin, a neki pak kažu da je on
bog. Uzvišeni je Allah gord i visoko od onog što oni o Njemu govore. Zato
Uzvišeni veli: "Pa teško onima koji su nasilje (kufr) učinili od kazne na
Danu bolnome!"
"Čekaju li oni
drugo doli da im Smak svijeta dođe nenadano, i da oni i ne osjete?!" /66/
"Tog Dana prijatelji će jedni drugima neprijatelji biti, osim onih koji su
se Allaha bojali i grijeha klonili": /67/ "O robovi Moji, za vas danas
straha neće biti, niti ćete tugovati"; /68/ "onima koji su u ajete
Naše vjerovali i koji su muslimani bili - bit će rečeno": /69/ "Uđite
u Džennet, vi i parovi vaši, radosni!" /70/ "Oni će biti služeni iz
posuda i čaša od zlata, u njemu će biti sve što duše zažele i čime se oči
naslađuju, i u njemu ćete vječno boraviti." /71/ "Eto, to je Džennet
koji ste u nasljedstvo dobili za ono što ste radili"/72/ "u njemu
ćete mnogostrukog voća imati od kojeg ćete jesti."/73/
Uzvišeni veli: "Čekaju li oni dugo doli da im Smak
svijeta dođe nenadano, i da oni i ne osjete?!", tj. on će se dogoditi, to
je neminovno. Mušrici su u potpunom gafletu i Smak svijeta će ih zateći. Oni će
se tad kajati zbog svog nevjerovanja, ali će za kajanje tada biti kasno. Riječi
Uzvišenog: "Toga dana prijatelji će jedni drugima neprijatelji biti, osim
onih koji su se Allaha bojali i grijeha klonili." Svaka ljubav u ime
nečega drugog mimo Allaha preobrazit će se u neprijateljstvo. Prijatelji će
ostati samo oni koji su se u ime Allaha voljeli. Samo takva je ljubav trajna.
Kada jedan od dvojice prijatelja u Allahovoj poslušnosti umre prije drugoga, on
spomene svoga prijatelja kod Allaha po dobru i zamoli: "Allahu moj, kao
što je on meni naređivao da Tebi i Tvome Poslaniku budem pokoran, i kao što me
podsjeća na ovaj moj sastanak s Tobom, tako i Ti, Allahu moj, ne pusti njega da
poslije mene skrene. I sačuvaj ga kao što si čuvao mene i budi zadovoljan sa
njim kao što si zadovoljan sa mnom." Pa ga Allah obraduje dobrom što mu ga
upućuje njegov prijatelj. Što se dvojice prijatelja kafira tiče, njihovi su
postupci potpuno suprotni postupcima ove dvojice. Ovo je skraćena verzija
rivajeta Abdu er-Rezzaka od Alije, r.a. Prenosi Ibn-Asakir od Hurejrea, r.a.,
da je rekao: "Rekao je Allahov Poslanik s.a.v.s.: /111/
'Kada bi dva čovjeka
što se u ime Allaha vole bili jedan na istoku, drugi na zapadu, Allah bi ih na
Sudnjem danu sastavio da im rekne: 'Ovo je onaj koga si volio u ime
Mene.'" Riječi Uzvišenog: "O robovi Moji, za vas danas straha neće
biti niti ćete tugovati", zatim im radosnu vijest nagovještava pa kaže,
slavljen je On: "onima koji su u ajete Naše vjerovali i koji su muslimani
bili - bit će rečeno..." To su oni koji srcem i cijelim svojim bićem
vjerovaše, te slijediše Allahove propise tajno i javno. "Uđite u
Džennet." Bit će im rečeno: "vi i parovi vaši", tj. vama
jedanki, "radosni!", uživajte i veselite se. "Oni će biti
služeni iz posuda od zlata", takvo će biti posuđe za hranu, "i
čaša", posuđe za piće. "...u njemu će biti sve što duše zažele i čime
se oči naslađuju." Divnog okusa, prijatnog mirisa, prelijepog izgleda.
"...i u njemu vi", u Džennetu, dakle, "vječno ćete
boraviti". Iz njega nećete izaći, niti ćete imati želje da to prestane, pa
će im, kako bi im se lijep osjećaj još ojačao, reći: "Eto, to je Džennet,
koji ste u nasljedstvo dobili za ono što ste radili." Znači, vaši su dobri
poslovi uzrok da dospijete u ova obilja Dženneta. Iako nikoga njegov posao u
Džennet neće uvesti, svako će u Džennet ući milošću Allahovom i Njegovom
dobrotom. Dok su dženetska stepenovanja, prema stepenu dobrih djela: "u
njemu ćete mnogostrukog voća imati", tj. svih vrsta, "od kojeg ćete
neko jesti", prema vašem izboru, što budete željeli. Nakon spomena hrane i
pića, posebno se izdvaja voće, čime se blagodat upotpunjuje i želja njom zaokružuje.
Allah najbolje zna.
"Doista će
zločinci (nevjernici) u patnji džehenemskoj vječno ostati", /74/ "ona
im se neće ublažiti i nikakve nade u spas neće imati, oni će u njoj očajni
biti."/75/ "Nismo im Mi nepravedni bili, nego su oni bili nepravedni."/76/
"Oni će dozivati: 'O Malik! Neka Gospodar tvoj učini da umremo!' - a on će
reći: 'Doista vi (tu) ostajete!'" /77/ "Mi smo vam slali Istinu, ali
većina vas istinu prezire."/78/ "Ako oni pletu zamke, i Mi ćemo zamke
njima postaviti." /79/ "Zar oni misle da Mi ne čujemo šta oni nasamo
razgovaraju i kako se među sobom dogovaraju? Čujemo Mi, a izaslanici Naši, koji
su uz njih, zapisuju."/80/
Nakon što je Uzvišeni Allah spomenuo stanje sretnika,
ponovno spominje nesretnike: "Doista će zločinci (nevjernici) u patnji
džehenemskoj vječno ostati. Ona im se neće ublažiti", ni na jedan
trenutak. "I oni će u njoj očajni biti", izgubivši nadu, zauvijek, u
najmanje dobro. "I nismo im Mi nepravedni bili, nego su oni bili
nepravedni", zato što su i nakon svih upozorenja, dokaza i poslanika što
su im dolazili, zlo radili; u laž ih ugonili i suprotno postupali. Prema
zaslugama svojim su nagrađeni, a Allah nikako nije nasilnik prema Svojim
robovima. "Oni će dozivati: 'O Malik!'" A on je čuvar Džehennema. "neka
Gospodar tvoj učini da umremo", tj. neka nam tvoj Gospodar uzme duše, da
se već jednom oslobodimo ovog! Međutim: "A nevjernike čeka vatra
džehenemska, oni neće biti na smrt osuđeni, i neće umrijeti, i neće im se
patnja u njemu ublažiti." /35:36/ Malik će im tada odgovoriti:
"Doista vi (tu) ostajete!" Dakle, vama iz njega izlaska nema. Vama
spasa od njega nema. Potom navodi uzrok koji ih je u ovu patnju doveo.
To je suprotstavljanje istini. Pa kaže: "Mi smo vam
istinu slali." Sve vam jasno rekosmo, objasnismo i protumačismo, "ali
većina vas istinu prezire." Vaša narav nije je prihvatila, naprotiv,
odavali ste se zabludama, okrećući se od Istine. Zato, krivite sami sebe. Ali,
uzalud, kajanje ne pomaže, niti prijekor. Zatim Uzvišeni veli: "Ako oni
pletu zamke, i Mi ćemo zamke njima postaviti." Kao što Uzvišeni veli:
"Izmišljali su spletke, a Mi smo njima spletke činili onda kad se nisu
nadali." /27:50/ Bili su se ponadali da će Istinu moći otjerati zabludom,
prijevarom i spletkama se služeći. Ali Allah razatka Svoje spletke, te ono što
su spletkarili njima se vrati. "Zar oni misle da Mi ne čujemo šta oni
nasamo razgovaraju i kako se među sobom dogovaraju?", tajne i javne
njihove postupke. "Čujemo Mi, a izaslanici Naši, koji su uz njih,
zapisuju." Mi sve o njima znamo. A i meleki pišu, njihov svaki mali i
veliki gest.
"Reci: 'Kad bi
Svemilosni imao dijete, ja bih Mu prvi ibadet činio!'"/81/ "Neka je
uzvišen Gospodar nebesa i Zemlje, i Gospodar Arša, od onoga kako Ga oni
opisuju!"/82/ "Pa, ti ih ostavi neka se iživljavaju i zabavljaju dok
ne dožive Dan kojim im se prijeti", /83/ "On je Onaj Koji je i na
nebu Bog, a i na Zemlji Bog. On je Mudri i Sveznajući!"/84/ "I neka
je uzvišen Onaj Čija je vlast na nebesima i na Zemlji, i između njih, On jedini
zna kada će Smak svijeta biti, i Njemu ćete se svi vratiti!" /85/
"Oni kojima se oni, pored Njega, klanjaju - neće se moći za druge
zauzimati; moći će samo oni koji istinu priznaju, oni koji znaju."/86/
"A ako ih zapitaš ko ih je stvorio, sigurno će reći: 'Allah!' Pa kuda se
onda odmeću?!" /87/ "A Poslanik reče svoje riječi: 'Gospodaru moj,
ovo su, zaista, ljudi koji neće vjerovati!'"/88/ "Pa ti se okreni od
njih i reci: 'Mir (vama)!' - ta sigurno će oni saznati!"/89/
Uzvišeni kaže:
"Reci", o Muhammede: "Kad bi Svemilosni imao sina, ja bih Mu
prvi ibadet činio!" Znači, da se to pretpostavi, ja bih Ga i na taj način
obožavao, zato što sam Mu poslušan rob, u svemu što mi naredi. Kod mene nema
protivljenja, niti odbijanja, niti otkazivanja predanosti Njemu. Kad bi tako
pretpostavili, ovako bi imalo i da bude. Međutim, tako nešto je kod Allaha,
dž.š., u pravilu, nemoguće. Ali, uvjeti koji se postave, nije nužno i da se
ispune, niti to znači da je nešto dozvoljeno. Kao što Uzvišeni veli:
"...da je Allah htio dijete imati, izabrao bi, između onih koje je
stvorio, onoga koga bi On htio. Uzvišen neka je On; On je Allah, Jedini i
Svemoćni!" /39:4/ "Neka je uzvišen Gospodar nebesa i Zemlje, i
Gospodar Arša, od onoga kako Ga oni opisuju!", tj. uzdigao se, uzvisio, i
ne dolikuje Stvoritelju svega da ima dijete. On je Jedan, Jedinstven, Kome se
svako obraća. Njemu niko ne nalikuje. Niko nije kao On. Prema tome, On nema
dijete. Uzvišeni veli: "Zato ih ostavi neka se iživljavaju", u svom
neznanju, u svojoj zabludi, "i zaboravljaju", na dunjaluku svome,
"dok ne dožive Dan kojim im se prijeti".
To je Sudnji dan. Znači: tada će znati gdje im valja ići.
"On je Mudri i Sveznajući." Ovaj je ajet poput riječi Uzvišenog:
"On je Allah na nebesima i na Zemlji, On zna i što krijete i što
pokazujete, i On zna i ono što radite" /6:3/, tj. On je Onaj Kome se
obraća i na nebu i na Zemlji. "...i neka je uzvišen Onaj Čija je vlast na
nebesima i na Zemlji i između njih", tj. On je njihov Stvoritelj, i
Vladar, i Ravnatelj svega na njima. Daleko je On od toga da ima dijete. Uzvišen
je On i čist od svake mahane i krnjavosti. Ima carstvo nad svim formalno i
apsolutno. "On jedini zna kada će Smak svijeta biti." Znanje o
vremenskom omeđenju Sudnjeg dana doseže samo On. "...i Njemu ćete se svi
vratiti!", tj. On će svakoga nagraditi kako kome dolikuje. "Oni
kojima se oni, pored Njega, klanjaju - neće moći", tj. kao što su kipovi
ili kumiri, "da se za druge zauzimaju", tj. neće biti u stanju
zagovorništva za svoje obožavatelje. "...moći će samo oni koji istinu
priznaju, oni koji znaju." Zagovorništvo će, dakle, koristiti samo onom ko
je Istinu potvrđivao razumom i srcem.
Dalje Uzvišeni veli: "A ako ih zapitaš, ko ih je
stvorio, sigurno će reći: 'Allah!' Pa kuda se onda odmeću?" Ako se, dakle,
mušrici upitaju o njihovom Stvoritelju, on će priznati da je On, Uzvišeni,
Tvorac svega. Ali i pored toga, oni mimo Njega vjeruju u nešto drugo, koje nema
vlasti nad bilo čim, niti išta od moći. Time uistinu održavaju krajnje
neznanje, maloumnost i ograničenost, te zato Uzvišeni veli: "pa kuda se
onda odmeću?" Riječi Uzvišenog: "A Poslanik reče svoje riječi:
'Gospodaru moj, ovo su, zaista, ljudi koji neće vjerovati'", tj. Muhammed,
s.a.v.s., žalio se svome Gospodaru, kako je njegov narod, što ga u laž
utjeruje, narod koji ne vjeruje. Te Allah njemu veli: "pa ti se okreni od
njih", od mušrika. "Reci: 'Mir (vama)!'" Ti, dakle, nemoj im
odgovarati na riječi kojima oni tebe provociraju. Ne uzvraćaj ružnim. Nego,
pak, pokušaj ih pridobiti i odvoji se od njih djelom i riječju"...ta
sigurno će oni saznati!" Ovo je njima prijetnja od Uzvišenog Allaha. To
njima i dolikuje i neće ih mimoići, a On je mimo njih Vjeru Svoju i riječ Svoju
uzdigao. Te nakon toga propisao borbu i čeličenje, te pohrli svijet u Allahovu
vjeru sa svih strana, pa se islam proširi i na Istoku i na Zapadu.
Tefsir Ibn Kesir
