Tefsir Ibn Kesir - Sura Al-Humaza

"Teško svakom klevetniku - podrugljivcu" /1/ "koji blago gomila i prebrojava ga", /2/ "i misli da će ga blago njegovo besmrtnim učiniti."/3/ "A ne valja tako! On će sigurno biti bačen u Hutamu!"/4/ "A znaš li ti šta je Hutama?" /5/ "Vatra Allahova razbuktana", /6/ "koja će do srca dopirati." /7/ "Ona će za njima biti zatvorena" /8/ "(plamenim) izduženim stupovima."/9/

"Teško svakom klevetniku - podrugljivcu", tj. onome koji riječima kleveće i djelima se podruguje. Drugim riječima, onome ko druge omalovažava i potcjenjuje. O tome smo ranije govorili kod riječi Uzvišenog: "...klevetnika koji tuđe riječi prenosi" (68:11).

Ibn-Abbas kaže da se pod misli na one koji druge kleveću i kude, a Katade na one koji ih jezikom kleveću, a mimikom ismijavaju i omalovažavajući ih jedu njihovo meso. Mudžahid kaže da se pod misli na one koji se drugima rukama i očima ismijavaju, a pod na one koji ih riječima vrijeđaju. "...koji blago gomila i prebrojava ga", tj. koji imetak skuplja i prebrojava. "...i misli da će ga blago njegovo besmrtnim učiniti", tj. misli da će na Ovom svijetu vječno skupljati imetak. "A ne valja tako", tj. nije tako kao što on misli: "On će sigurno biti bačen u Hutamu!", tj. u Vatru koja sve ruši i pali.

Zato Uzvišeni kaže: "A šta ti znaš šta je Hutama? Vatra Allahova razbuktana, koja će do srca dopirati", tj. koja će im živima srca paliti. "Ona će za njima biti zatvorena", tj. za njima sklopljena “zatvorena”, ona će ih okruživati sa svih strana, kako smo ranije prokomentarisali u poglavlju "Grad". "...(plamenim) izduženim stupovima", tj. za njima zatvorena, izduženim stupovima od plamena.

Tefsir: Ibn Kesir

Ovim se,zahvaljući Allahu i Njegovoj pomoći,završava kratki komentar poglavlja "Klevetnik" .

Tefsir Ibn Kesir - Sura Al-Fil

"Zar nisi čuo šta je sa vlasnicima slona Gospodar tvoj uradio!"/1/ "Zar lukavstvo njihovo nije upropastio"/2/ "i protiv njih jata ptica poslao", /3/ "koje su na njih grumenje od gline pečene bacale", /4/ "pa ih kao izjedeno lišće učinio?"/5/

"Zar nisi čuo šta je sa vlasnicima slona Gospodar tvoj uradio!" Vlasnici slona su oni koji su sa Ebrehom, Abesincem iz Jemena došli da sruše Kabu, pa je Uzvišeni Allah od njih odbranio svoju nepovredivu /svetu/ kuću. Ovo je jedna od blagodati koje je Allah ukazao plemenu Kurejš, odvraćajući od njih vlasnike slona koji su bili naumili da sruše Kabu i zbrišu je do temelja sa lica zemlje. Allah je vlasnike slona uništio, ponizio, omeo njihove nakane i razočarao. Vlasnici slona bili su kršćani i njihova vjera bila je ispravnija od idolopoklonstva u kome je bio ogrezao Kurejš. Ovaj doga|aj bio je priprema i nagovještaj dolaska Allahovog Poslanika, s.a.v.s., jer je on, po najvjerodostojnijim predanjima, ro|en, upravo te godine. Allah nije pomogao Kurejše protiv Abesinaca zato što su oni bili bolji od njih, nego zato da bi zaštitio Drevni hram /Kabu/ koji će Allah učiniti još časnijim i slavnijim, slanjem posljednjeg vjerovjesnika Muhammeda, a.s.

KRATAK PREGLED OVOG DOGAĐAJA

Ebrehe, Abesinac, sagradio je u Sani i do tada nezapamćeno ukrasio jednu ogromnu crkvu, čvrsto odlučivši da na taj način privuče Arape i odvrati ih od Kabe. Na to je otvoreno pozivao u svojoj zemlji. To se nije svidjelo adnanskim i kahtanskim Arapima, a kod plemena Kurejš izazvalo je svaku osudu i negodovanje, tako da je jedan od njih krišom, preko noći, ušao u crkvu, i u njoj izvršio nuždu i pobjegao. Čuvši za ovo, Ebrehe se zakleo da će krenuti na Meku i do temelja srušiti Kabu. Mukatil ibn Sulejman navodi da su neki mladići, Kurejševići, ušli u crkvu i u njoj podmetnuli požar. Pošto je taj dan puhao jak vjetar crkva je izgorjela do temelja i srušila se. Na to se Ebrehe, na čelu velike vojske, uputio prema Meki, vodeći sa sobom jednog ogromnog slona po imenu Mahmud. Kada su Arapi vidjeli šta se sprema, smatrali su da su dužni suprotstaviti se i braniti Kabu. Ebrehi se prvo suprotstavio Zu-Nefer, jedan od jemenskih prvaka i vladara, sa svojim ljudima, ali ga je Ebrehe porazio i zarobio.

 Ebrehi se suprotstavio i Nufejl ibn Habib el-Hasami sa svojim ljudima. Ovaj otpor je trajao oko dva mjeseca, ali je Ebrehe na kraju porazio i njega i zarobio i Nufejla. U prvi mah, Ebrehe je namjeravao da pogubi Nufejla, ali mu je kasnije oprostio, s tim da mu ovaj bude vodič kroz Hidžaz. Kada je Ebrehe naišao kroz Taif, njegovi stanovnici su ga laskavo primili i sa njim kao vodiča poslali Ebu-Regala. Kada je Ebrehe sa svojom vojskom došao do El-Muhammesa, u blizini Meke, ulogorio se i sa svojom vojskom napao na stado mekanskih deva koje su sa drugom stokom bile na paši, i zarobio ih. Me|u njima je bilo i dvije stotine Abdul-Muttalibovih deva. Ebrehe je odatle poslao Hanatu el-Humejrija da mu dovede kurejševićke prvake da im kaže da on nije došao da se bori protiv njih, osim ako mu se budu suprotstavljali u rušenju Kabe. Sa Hanatom se vratio Abdul-Muttalib koga je Ebrehe primio sa poštovanjem. Sišao je sa divana i sa Abdul-Muttalibom sjeo na prostrti ćilim na zemlji i preko prevodioca ga upitao šta od njega traži. Abdul-Muttalib je rekao: "Vrati mi mojih dvije stotine deva koje ste otjerali!" Na to je Ebrehe odgovorio: "Kada sam te ugledao, svidjela mi se tvoja odvažnost, a sad si tako skroman.

 Govoriš mi o dvije stotine deva koje sam ti otjerao, a ne spominješ mi Hram, simbol tvoje vjere i vjere tvojih očeva? Ja sam došao da ga srušim, a ti mi o njemu ništa ne govoriš?!" Na to je Abdul-Muttalib rekao: "Ja sam gospodar deva, a ovaj Hram ima svoga Gospodara Koji će ga braniti." Na to je Ebrehe rekao: "Od mene ga neće moći odbraniti." Abdul-Muttalib je rekao: "Vidjet ćemo." Zatim je Ebrehe Abdul-Muttalibu vratio njegove deve. "Zar lukavstvo njihovo nije upropastio." Vrativši se me|u Kurejševiće, Abdul-Muttalib im je naredio da se povuku i utvrde u brdima oko Meke, bojeći se da im vojska ne nanese kakvo zlo, a on je sa grupom prvaka molio Allaha da sačuva Kabu. Uzevši za halku na vratima Kabe, Abdul-Muttalib je rekao: "Nema razloga za bojazan. Čovjek brani svoju kuću, pa i Ti brani svoju. Njihov krst i lukavstvo nikada neće pobijediti Tvoju mudrost, kako ćeš ih odvratiti." Kada je Ebrehe pripremio slona da krenu za Meku, Nufejl ibn Habib je prišao slonu, uzeo ga za uho i rekao mu: "Mahmude, lezi i vrati se zdrav tamo odakle si i došao. Ti se nalaziš na svetoj Božijoj zemlji!" Zatim je pustio slona pa je slon legao. Nufejl je zatim otišao, popeo se na brdo i pridružio se Kurejševićima.

Vlasnici slona su slona udarali i gonili da ustane, ali je on odbijao da posluša. Kad bi ga okrenuli prema nekoj drugoj strani, ustao bi i krenuo, ali kad bi ga okrenuli prema Hramu, opet bi legao. "...i protiv njih jata ptica poslao, koje su na njih grumenje od gline pečene bacale, pa ih On kao lišće koje su crvi istočili učinio?" Ibn Ebi-Hatim svojim lancem prenosilaca od Ubejd ibn Umejra prenosi da je rekao: "Kada je Allah htio da uništi vlasnike slona, na njih je poslao ptice, poput zidarskih lasta, koje su dolazile iz mora, od kojih je svaka nosila po tri kamenčića, po dva u nogama i po jedan u kljunu. Kad bi iznad njih naletjele, graknule bi, a onda na njih izručile kamenčiće iz kandži i kljuna. Koji god bi kamenčić pogodio nekog od njih u glavu, prošao bi kroz cijelo tijelo i izašao na čmar, a kad bi promašio glavu i pogodio drugi dio tijela, izašao bi na drugu stranu. Sve se ovo dešavalo dok je Abdul-Muttalib, sa ostalim Kurejševićima, me|u kojima su bili i Nufejl el-Has‘ami, Mut‘im ibn ‘Addi, ‘Amr ibn ‘Ai‘z el-Mahzumi i Mes‘ud ibn ‘Amr es-Sekafi, stajao na brdu Hira i posmatrao šta se dešava sa Abesincima i kako Allah spušta kaznu na vlasnike slona i sručuje svoju srdžbu. Dok je ovo gledao, Nufejl je u stihovima govorio: "Kuda ćete sada pobjeći kad vas Bog progoni, Ešrem je poražen a ne pobjednik!" Mukatil ibn Sulejman navodi da su se Kurejševići tada domogli bogatog plijena od onih koji su ih namjeravali opljačkati.

 Za Abdul-Muttaliba kaže da je dobio taj dan zlata da bi se rupa mogla napuniti. Ata ibn Jesar kaže: "Od kazne koja ih je pogodila, svi vlasnici slona, nisu odmah pomrli. Neki su pomrli odmah, dok je od drugih otpadalo meso, komad po komad, dok su bježali. Kad je Uzvišeni Allah Muhammeda, s.a.v.s., poslao kao poslanika, On je me|u blagodati i dobrotu prema Kurejšijama ubrojao i to kad je od njih odvratio Abesince i tako ih ostavio u životu. "Zar nisi čuo šta je sa vlasnicima slona Gospodar tvoj uradio? Zar lukavstvo njihovo nije upropastio i protiv njih jata ptica poslao, koje su na njih grumenje od gline pečene bacale, pa ih On kao izjedeno lišće učinio?" Riječ "ebabil" znači: nepregledne grupe koje sa svih strana dolaze. Ibn-Hišam kaže: "Arapi ovu riječ ne upotrebljavaju u jednini." Nesai kaže: "Čuo sam od nekih jezičara da jednina od riječi glasi. Riječ "sidždžil", kako Ibn-Hišam od Junusa en-Nahvija i Ebu-Ubejdea prenosi, znači kod Arapa nešto što je tvrdo i čvrsto. On kaže da neki komentatori smatraju da je ova riječ u arapskom složenica od dvije riječi preuzete iz perzijskog jezika: i od kojih prva znači kamen, a druga glinu. Tačno je onako kako kaže Ibn-Abbas: "Hidždžaretun min sidždžil" znači glina u obliku kamenja. Riječ: "el-Asfu" koristi se za opis lišća od bilja i povrća, koje, kad životinje pojedu, rastoče. To znači da je Svevišnji Allah vlasnike slona uništio, upropastio, protiv njih okrenuo njihove zle namjere, da ni u čemu nisu uspjeli i da ih je sve uništio. Ko god se od njih vratio živ u svoju zemlju, poput Ebrehe, vratio se izranjavan i bolestan, samo zato da bi ispričali šta im se desilo.

Tijelo im se u komade raspadalo, a Ebrehi je srce puklo kad se vratio u svoju zemlju i grad Sanu. Ibn-Abbas dalje kaže: "Tako mi Allaha, nije umro prije nego što im je ispričao šta im se desilo. Kad im je ispričao, umro je." Nakon njega vlast je preuzeo njegov sin Jeksum, a nakon njegove smrti Ebrehin drugi sin Mesruk, a onda ih je sviju iz Jemena protjerao kralj Sejf ibn Zi Jezen el-Himjeri, uz Kisrinu pomoć. U Buharijinom Sahihu i Muslimovom Sahihu stoji da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., na dan osloba|anja Meke rekao: (692) "Allah je slona spriječio da ne u|e u Meku i nad njom vlast dao Svome Poslaniku i pravovjernima. Njena nepovredivost ponovno se vratila danas kao što je bila jučer. Jeste li čuli? Neka prisutni prenese odsutnom!"

Tefsir: Ibn Kesir

Ovim se,zahvaljujući Allahu i Njegovoj pomoći,završava kratki komentar poglavlja "Slon" .

Tefsir Ibn Kesir - Sura Kurejš

"Zbog navike Kurejšija"/1/ "navike njihove da zimi i ljeti putuju",/2/ "neka oni Gospodaru ove Kuće robuju", /3/ "Koji ih gladne hrani i od straha brani." /4/

"Zbog navike Kurejšija", tj. zbog njihovog skupljanja sastajanja i sigurnosti u njihovom gradu. "...navike njihove da zimi i ljeti putuju." Neki kažu da to znači: zbog njihove navike da zimi putuju u Jemen, a ljeti u Šam, zbog trgovine i sl. i da se na svome povratku kući vraćaju sigurni. Što se tiče njihovog sigurnog boravka u Gradu /tj. Meki/, o tome Allah Uzvišeni na drugom mjestu kaže: "Zar ne vide da smo Harem sveti i sigurnim učinili, dok se svuda oko njih otima i pljačka?" On ih zatim poučava da na ovoj velikoj blagodati budu zahvalni, pa kaže: "...neka oni Gospodaru ove Kuće robuju", tj. neka samo Njega obožavaju, kao što Uzvišeni na drugom mjestu kaže: "Ja sam primio zapovijest da robujem jedino Gospodaru ovoga grada, Koji je On učinio svetim - a Njemu sve pripada - i naređeno mi je da budem predan (musliman)." (27:91) "...koji ih gladne hrani", tj. Gospodar Kabe "...i od straha brani", tj. On je Taj Koji im daje da su sigurni, pa neka samo Njega obožavaju i neka Mu nikoga ravnim ne smatraju i neka mimo Njega nikakve kipove i idole ne obožavaju.

Zato onome ko se odazove ovoj zapovijedi, Allah da i ovaj i onaj svijet, a onome ko Mu bude neposlušan, oduzme i jedno i drugo. Tako Uzvišeni kaže: "Allah navodi kao primjer grad, siguran i spokojan, kome je u obilju dolazila hrana sa svih strana, a koji je nezahvalan na Allahovim blagodatima bio, pa mu je Allah zbog onoga što je radio dao da iskusi i glad i strah. I njima je došao Poslanik, jedan od njih, ali su ga oni lažljivcem nazvali, i njih je stigla kazna zato što su nepravedni bili." (16:112-113)

Tefsir: Ibn Kesir

Ovim se, uz Allahovu pomoć,završava kratki komentar poglavlja "Kurejšije" .

Tefsir Ibn Kesir - Sura Al-Maun

"Znaš li ti onoga koji onaj svijet poriče?"/1/ "Pa to je onaj koji (grubo) odbija siroče", /2/ "i koji da se nahrani siromah - ne podstiče"/3/ "Pa teško klanjačima", /4/ "koji su nemarni prema svome namazu", /5/ "koji se samo pretvaraju" /6/ "i nikome ništa u naruč ne daju!" /7/

Tj. Muhammede, jesi li vidio ko poriče proživljenje na onom svijetu, nagradu i kaznu? "Pa to je onaj koji grubo odbija siroče", tj. onaj ko ga zlostavlja i čini mu nepravdu. "...i koji da se nahrani siromah - ne podstiče", tj. siromah koji nema ništa o čemu bi živio. Uzvišeni zatim kaže: " Pa teško klanjačima, koji su nemarni prema svome namazu." Od Sad ibn Vekkasa prenosi se da je rekao: (693) "Pitao sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., ko su oni koji su nemarni prema svome namazu, pa je rekao: "To su oni koji svoje namaze ne obavljaju na vrijeme." "...koji se samo pretvaraju." Imam Ahmed od Abdullaha ibn Amra prenosi da je rekao:

"Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: (694) 'Ko ljudima priča o svojim djelima, tj. hvali se, Allah ga u očima svojih stvorenja umanjuje i prezire.'" U vezi sa riječima Uzvišenog: "...koji se samo pretvaraju" treba reći da se u (rija) pretvaranje ne ubraja kad neko uradi neko dobro djelo u ime Allaha pa to svijet sazna i onome ko ga je uradio bude drago. Dokaz da je to tako jesu Ebu-Hurejreove riječi koje u svome Musnedu navodi Hafiz Ebu-Ja’la el-Mensuli, gdje Ebu-Hurejre, r.a., kaže: (695) "Klanjao sam kad je ušao jedan čovjek pa mi je bilo drago. To sam spomenuo Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., pa je rekao: 'Potvrđene su ti dvije nagrade: tajna i javna.'" "...i nikome ništa ni u naruč ne daju", tj. svoj ibadet prema svome Gospodaru ne obavljaju kako treba, niti prema Njegovim stvorenjima postupaju kako treba i ne pomažu ih, čak ni davanjem u naruč onoga čime bi se mogli koristiti. Neki kažu da se pod riječi "naruč" misli na zekat. Takvo mišljenje prenosi se od Alije i Ibn-Umera. Hasan el-Basri kaže: "Ako klanja, pretvara se, a ako ga namaz prođe, ne brine se. On od svog imetka, zekat ne izdvaja” - a u drugoj verziji - "...sadaku od svoga imetka." Upitan šta znači riječ "naruč" Ibn-Mes'ud rekao je: "To je ono što ljudi između sebe jedan drugom pozajmljuju kao što su: sjekira, lonac, kofa i slično."

Od Ibn - Abbasa se prenosi da se pod tim misli na kućne stvari, i izbjegavanje da se pomogne imetkom ili na drugi način. Zato Muhammed ibn Ka’b u vezi sa riječima Uzvišenog "...i nikome ništa ni u naruč ne daju", kaže da se pod tim misli na učinjeno dobro prema drugome. Zato u hadisu stoji: (696) "Svako dobro djelo je sadaka" Ibn-Mani preko Amira ibn Rebia prenosi da je Ali ibn Fulan en-Numejri rekao: "Čuo sam da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (697) 'Musliman je muslimanu brat; kad ga sretne, nazove mu selam, a ako mu se nazove selam, uzvrati pozdrav još bolje i ne susteže se da, kad mu se nešto zatraži u naruč, to da.'" Rekao sam: "Božiji Poslaniče, šta je naruč?" "Kamen, drvo i slično", odgovorio je. Allah, opet, najbolje zna !

Tefsir: Ibn Kesir

Ovim se završava, zahvaljujući Allahu i uz Njegovu pomoć, kratki komentar poglavlja "Davanje u naruč".

Tefsir Ibn Kesir - Sura Al-Kevser

“Mi smo ti, uistinu, Kevser dali”, /1/ “pa klanjaj se Gospodaru svome i kurban kolji”, /2/ “onaj koji tebe mrzi sigurno će on bez spomena ostati.”/3/

 Muslim u svome Sahihu od Enesa ibn Malika navodi da je rekao: (698) “Dok je sa nama bio u džamiji, Allahov Poslanik, s.a.v.s., nakratko je zadrijemao, a onda je podigao glavu smijući se. Rekli smo: ‘Allahov Poslaniče, čemu si se nasmijao?’ Rekao je: ‘Upravo mi je objavljeno jedno poglavlje, pa je proučio: ‘U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog! Mi smo ti, dali Kevser, pa klanjaj se Gospodaru svome i kurban kolji, onaj koji tebe mrzi sigurno će on bez pomena ostati’, a zatim je rekao: ‘Znate li šta je: “Kevser?’ Rekli smo: ‘Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju.’

Rekao je: ‘To je rijeka sa mnogo dobra koju mi je obećao moj Gospodar. To je bazen na koji će na Sudnjem danu, sa posudama brojnim kao nebeske zvijezde, dolaziti moji sljedbenici, pa će jednom robu između njih biti spriječeno da priđe. Ja ću reći: ‘Gospodaru, i on je moj sljedbenik.’ On će mi reći: ‘Ti ne znaš kakve je sve novine on uveo poslije tebe.’” Na osnovu ovoga mnogi učenjaci izvukli su zaključak da je ovo poglavlje objavljeno u Medini i da je Bismilla sastavni dio poglavlja i da je sa njime objavljena. Od Enesa se, također, prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (699)”Ušao sam u Džennet i ugledao rijeku na čijim su stranama šatori od bisera.” Buhari od Enesa ibn Malika prenosi da je rekao: “Kada je Vjerovjesnik, s.a.v.s., bio na miradžu i vratio se rekao je: ‘Prošao sam pored jedne rijeke sa čije su i jedne i druge strane bile kupole od šupljeg bisera, pa sam upitao: – Šta je ovo Džibrile? – Ovo je mnogo dobro, odgovorio je.’” O riječima Uzvišenog: “Mi smo ti, uistinu, mnogo dobro dali”, ranije smo govorili i rekli da je to jedna rijeka u Džennetu, kako stoji i u hadisu koga prenosi Enes i koji smo naveli.

 Riječi Uzvišenog: “Pa klanjaj se Gospodaru svome i kurban kolji”, znače: Kao što sam ti dao mnogo dobro na ovom i onom svijetu, između ostalog i rijeku kakvu smo opisali, budi iskren prema svome Gospodaru i kolji, tj. budi predan u obavljanju propisanih i nafila-namaza i u klanju kurbana, tj. kolju kurban u ime Uzvišenog Koji je Jedan i Koji nema sudruga, kao što se na drugom mjestu kaže: “Reci: ‘Klanjanje moje, i obredi moji, i život moj, i smrt moja, doista su posvećeni Allahu, Gospodaru svjetova.’” (6:62) Zato Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: (700) “Ko sa nama klanja namaz i zakolje kurban, taj je zaklao kurban kako treba, a ko zakolje kurban prije namaza, taj kao da ga nije ni zaklao.” Ebu-Burda ibn Nejjar je ustao i upitao: “Allahov Poslaniče, ja sam svoju ovcu zaklao prije namaza znajući da je danas dan u kome se jede meso.” Na to je on odgovorio: “To je obično bravlje meso.”

Onda je on rekao: “Imam’, (mlađu od godine) koja mi je draža od dvije ovce, pa mogu li zaklati ponovo (kurban) ?” “Možeš, ali više ne može niko poslije tebe”, odgovorio je.” “…onaj koji tebe mrzi sigurno će on bez spomena ostati”, tj. Muhammede, onaj ko mrzi tebe, istinu, uputu, dokaze i jasno svjetlo koje donosiš, taj će biti ponižen i bez pomena ostati. Es-Suddi kaže: “Kad bi pomrla muška djeca nekog čovjeka govorili bi: “Ostao je bez spomena. Kada su pomrli Muhammedovi sinovi rekli su: ‘Muhammed je ostao bez spomena”, pa je Allah objavio: “…onaj ko tebe mrzi sigurno će on bez spomena ostati.” Bože sačuvaj, naprotiv… Allah je njegov spomen visoko uzdigao tako da se svaki dan spominje, a njegov učinio obavezujućim za Svoje robove, za sva vremena, sve do Sudnjeg dana, neka je Allahov blagoslov i spas na njega sve do dana kada će se pozvati /na Sudnjem danu/.

Tefsir: Ibn Kesir

Ovim se završava kratki komentar poglavlja “Mnogo dobro”,uz Allahovu pomoć.

Tefsir Ibn Kesir - Sura Al-Kafirun

“Reci: ‘O vi nevjernici’, /1/ “ja ne robujem onome čemu vi robujete”,/2/ ” niti ste vi robovi onome Kome ja robujem”, /3/ “niti sam ja rob onome čemu vi robujete”, /4/ ” niti ste vi robovi Onome Kome ja robujem”,/5/ “vama vaša vjera, a meni moja.”/6/

U Muslimovom Sahihu se od Džabira navodi da je rekao: /701/ “Allahov Poslanik, s.a.v.s., ovo je poglavlje i ‘Reci: ‘On, Allah je jedan!”, učio na dva rekata namaza poslije obavljenog tavafa.” U Muslimovom Sahihu od Ebu-Hurejrea prenosi se da je /702/ Allahov Poslanik, s.a.v.s., poglavlja: “Reci: ‘O vi nevjernici’”, i “Reci: ‘On je Allah-Jedan’”, na dva rekata sabaha. u Ahmedovom Musnedu od Ibn-Omera se prenosi da je /703/ Allahov Poslanik ova dva poglavlja učio na dva rekata namaza prije sabaha i dva rekata namaza poslije akšama, proučio dvadeset i nekoliko puta, ili deset i nekoliko puta.” Ebu-Kasim et-Taberani prenosi da je Džebele ibn Haris, brat Zejda ibn Harisa, rekao da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: /704/

“Kad legneš u postelju prouči: ‘Reci: ‘O vi nevjernici…” do kraja, jer je ovo poglavlje odricanja od idolopoklonstva /širka/. Od Ibn-Abbasa prenosi se da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: /705/ “Reci: ‘O vi nevjernici’”, vrijedi koliko četvrtina Kur’ana.” Ovim poglavljem odriče se od onoga što rade idolopoklonici. Ono naređuje iskrenu predanost Allahu (ihlas). Riječi Uzvišenog: “Reci: ‘O vi nevjernici’”, odnose se na svakog nevjernika na Zemlji, iako su one u prvom redu upućene nevjernicima, Kurejšijama. Priča se da su oni bili tolike neznalice /džahili/ da su Allahovog Poslanika, s.a.v.s., pozvali da jednu godinu zajedno obožavaju njihove kumire, a drugu ono što on obožava, pa je Allah objavio ovo poglavlje u kome je Svome Poslaniku, s.a.v.s., naredio da se u potpunosti odrekne njihove vjere, pa je rekao: “… ja ne robujem onome čemu vi robujete”, tj. kipove i one koje Mu ravnim smatrate. “… niti ste vi robovi onome Kome ja robujem “, tj. Allaha Koji nema nikakva sudruga. ^estica ovdje je u ulozi odnosne zamjenice . On je zatim rekao: ” … niti sam ja rob onome čemu vi robujete “, tj. ja niti ću obožavati ono što vi obožavate, niti ću to slijediti i za njim se povoditi, nego ću vjerovati i obožavati Allaha onako kako On voli i kako je On zadovoljan.

Zato je rekao: “… niti ste vi robovi Onome Kome ja robujem “, tj. niste se povodili ni slušali Allahove naredbe i propise vezane za Njegove ibadate, nego ste sami od sebe izmislili kriva božanstva. U tom smislu Uzvišeni na drugom mjestu kaže: “Oni se povode samo za pretpostavkama i onim za čim duše žude, a već im dolazi od Gospodara njihova prava uputa” (53:23), pa se Poslanik, s.a.v.s., odrekao svega što je njihovo. Otuda je značenje riječi: “Nema boga osim Allaha, Muhammed je Allahov poslanik”, tj. nema nikoga ko bi se mimo Allaha mogao obožavati, a jedini put da bi se ispravno vjerovalo jeste da se slijedi ono što je donio Poslanik, s.a.v.s. Međutim, idolopoklonici nisu obožavali Allaha, nego druga božanstva mimo Njega. Dakle, njihovo obožavanje nije propisao ni dozvolio Allah. Zato je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “A i vama – vaša vjera, a meni – moja.”

U tom smislu Uzvišeni na drugom mjestu kaže: “…i ako te oni budu u laž utjerivali, ti reci: ‘Meni moja, a vama vaša djela; vi nećete odgovarati za ono što ja radim, a ja neću odgovarati za ono što vi radite.’” (10:41) Eš-Šafi i drugi učenjaci, Allah im se smilovao, na osnovu kur’anskog ajeta: “A vama vaša vjera, a meni moja” izvlače zaključak da su sve vrste kufra (nevjerovanja), zapravo jedna (ne)vjera. On smatra da je dozvoljeno da jevrej naslijedi kršćanina i obratno, jer su sve vjere, osim islama, neistina i jedna te ista stvar. Ahmed i neki drugi smatraju da nije dozvoljeno da se međusobno nasljeđuju radi hadisa: /706/ “Ne nasljeđuju se međusobno sljedbenici dvije različite vjere”.

Tefsir: Ibn Kesir

Ovim se, uz Allahovu zahvalu i Njegovu pomoć,završava kratki komentar poglavlja “Nevjernici” .

Tefsir Ibn Kesir - Sura An-Nasr

“Kada Allahova pomoć i pobjeda dođu”, /1/ “i vidiš ljude kako u skupinama u Allahovu vjeru ulaze”, /2/ “ti slavi Gospodara svoga hvaleći Ga i moli Ga da ti oprosti, On zaista pokajanje prima.” /3/

El-Buhari od Ibn-Abbasa prenosi da je rekao: “Omer me uvodio u društvo istaknutih učesnika Bitke na Bedru. Nekima od njih kao da se to nije sviđalo pa su rekli: ‘Zašto da ovaj sjedi s nama kad i mi imamo sinova poput njega?’ Omer je odgovorio: ‘Za njega znate ko je i od koga je…’ Jednog dana me je pozvao i poveo me kod njih sa sobom. Mislim da me je toga dana poveo samo da im pokaže…pa je upitao: ‘Šta kažete o riječima Allaha, dž.š.: ‘Kada Allahova pomoć i pobjeda dođu?’ Neki su rekli: ‘Naređeno nam je da zahvaljujemo Allahu kad nam pomogne i da pobjedu.’ Drugi su šutjeli i nisu ništa odgovorili.

Mene je upitao: ‘Ibn-Abbase, kažeš li i ti tako?’ Rekao sam: ‘Ne!’, pa me je upitao: ‘A šta ti kažeš?’ Rekao sam: ‘To je smrtni čas Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koji mu je (Allah) nagovijestio riječima: ‘Kad Allahova pomoć i pobjeda dođe’ to je znak tvoje bliske smrti. ‘…ti slavi Gospodara svoga hvaleći Ga i moli Ga da ti oprosti, On pokajanje prima.’ Na to je Omer b. el-Hattab rekao: ‘Iz ovog poglavlja ne vidim ništa drugo, do što ti kažeš.’” Ovu verziju navodi jedino El-Buhari. Imam Ahmed od Ibn-Abbasa navodi da je rekao: /707/ “Kada je objavljeno: ‘Kada Allahova pomoć i pobjeda dođu.’ Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: ‘Nagoviještena mi je smrt.’ On je, doista u toj godini i umro.” Od Aiše se, također, prenosi da je rekla: (708) “Pred kraj života Allahov Poslanik, s.a.v.s., često je učio: ‘Neka je slavljen i hvaljen Allah. Njega molim za oprost i Njemu se kajem’, a zatim bi rekao: ‘Gospodar moj mi je unaprijed dao do znanja da ću u svome ummetu vidjeti predznak i naredio mi, kada ga vidim, da Ga veličam i hvalim i da od Njega oprost tražim, jer On uvijek pokajanje prima. Ja sam taj predznak vidio u: ‘Kada Allahova pomoć i pobjeda dođu…”‘ Ovaj hadis prenosi Muslim. Nakon što je objavljeno ovo poglavlje Allahov Poslanik, s.a.v.s., nastojao je da se što više posveti ahiretu. Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: /709/

 ”Došla je pobjeda, došla je Allahova pomoć, došli su Jemenjani. “Neko je rekao: “Allahov Poslaniče, a ko su Jemenjani?” “Narod mehkanih srca i prefinjene naravi, kad zavlada vjera i razboritost u vjeri” Značenja ovog poglavlja, kako su ga protumačili učesnici Bitke na Bedru iz Omerova društva o kome se govori u hadisu koji navodi El-Buhari, da nam je Uzvišeni, kad dođe pobjeda i osvajanje gradova i utvrđenja, naredio da Ga veličamo, slavimo i zahvaljujemo Mu, svakako je ispravno i tačno. Kao dokaz za to služi namaz koji je Allahov Poslanik, s.a.v.s., od osam rekata u doba “Ed-Duha” klanjao u Meki prilikom njenog oslobođenja. Neki su rekli da je to “Duha-namaz”, ali su drugi odgovorili da ovaj namaz Allahov Poslanik nije redovno obavljao ni kad je bio kod kuće, pa kako će ga obavljati kao musafir koji nije namjeravao zadržati se u Meki? Zbog toga je u Meki ostao do kraja ramazana, oko devetnaest dana, skraćujući namaz i mrseći ramazan, ne samo on nego i sva vojska koja je brojala oko deset hiljada ljudi. Ovi drugi kažu da je to bio “Salatul-feth” i dodaju da je preporučeno da komandant vojske, prilikom oslobađanja grada, klanja čim u njega uđe. Ovaj namaz sastoji se od osam rekata. Zna se da ga je klanjao Sa’d ibn Ebu-Vekkas prilikom oslobađanja Medine. Neki kažu da se klanja sa jednim selamom. Ispravnije je da se selam predaje svaka dva rekata kako se navodi u Ebu-Davudovu Sunenu: /710/

 ”Da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., na namazu prilikom oslobađanja Meke selam predavao svaka dva rekata.” Što se, pak, Ibn-Abbasova i Omerova tumačenja tiče, kako se navodi u hadisu koji navodi El-Buhari, da je Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., nagoviješteno da će ubrzo umrijeti, njega treba shvatiti u značenju: Znaj da, kad oslobodiš Meku, svoj rodni grad iz koga si prethodno protjeran, i kad vidiš ljude da u skupinama u Allahovu vjeru ulaze, sa ovim je svijetom za tebe završeno. Zato se pripremaj za odlazak sa njega. Onaj svijet za tebe je, zaista, bolji od ovog. Tvoj Gospodar će ti dati pa ćeš zadovoljan biti. Zato je i rečeno: “…i ti veličaj Gospodara svoga hvaleći Ga i moli Ga da ti oprosti, On zaista pokajanje prima.” Ovdje se pod pbojedom misli na oslobođenje Meke, jer je cio okolni svijet očekivao kada će i ona primiti islam, što se konačno i desilo. I oni koji nisu primili islam govorili su: “Ako pobjedi svoj narod, zaista je, poslanik.” Jedan od Džabir b. Abdullahovih komšija pričao je: /711/ “Došao sam sa puta kada me je posjetio i poselamio Džabir b. Abdullah. Pričao sam mu o neslozi među svijetom i kakve je sve novotarije izmislio, pa je počeo plakati rekavši mi na kraju: ‘Čuo sam da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ‘Ljudi su u skupinama ulazili u Allahovu vjeru. U skupinama će je i napuštati.””

Tefsir: Ibn Kesir

Ovim se, zahvaljujući Allahu i uz Njegovu pomoć,završava kratki komentar poglavlja “Pomoć”.

Tefsir Ibn Kesir - Sura Al-Leheb

"Neka propadne Ebu-Leheb, i propao je!"/1/ "neće mu biti od koristi blago njegovo, a ni ono što je stekao", /2/ "ući će on sigurno u vatru rasplamsalu", /3/ "i žena njegova što drvlje nosi", /4/ "o vratu njenu će biti uže od ličine usukane."/5/

Buhari od Ibn-Abbasa navodi /712/ da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., izašao jednog jutra u Bathu (dolinu Meke), popeo se na brdo i počeo dozivati. Oko njega su se okupili Kurejševići pa im je rekao: "Šta mislite, kad bi vam rekao da će vas neprijatelj, jutros ili večeras napasti, bi li mi povjerovali?" "Bismo", odgovorili su. "Ja vas onda, samo, prije teške patnje opominjem", rekao je. Na to je Ebu-Leheb rekao: "Propao dabogda, zar si nas zbog toga skupio?" Na ovo je Allah objavio: "Neka propadne Ebu-Leheb, i propao je!", tj. propao i uzalud mu trud i nastojanje bili. Ebu-Leheb je jedan od Poslanikovih, s.a.v.s., amidža. Njegovo ime je bilo Abdul-Uzza b. Abdul-Muttalib, a ime po djetetu (kunje) Ebu-Utbe. Ebu- -Lehebom su ga zvali zbog plamenkaste boje lica. Mnogo je vrijeđao, mrzio i ismijavao se Allahovom Poslaniku, s.a.v.s. Ponižavao ga je i omalovažavao vjeru koju je poslanik saopćavao.

Kad bi Božiji Poslanik, s.a.v.s., pozivao: "O ljudi, recite: "Nema drugog boga osim Allaha, uspjet ćete!" I dok su se ljudi oko njega okupljali, on bi ga pratio, stajao iza njega i govorio: "Laže, on je napustio svoju vjeru!" Pratio ga je i ne bi mu dao nikuda mirno ići. "I propao je", tj. gotovo je, već se desila njegova propast i nesreća. Ebu-Leheb bi govorio: "Ako je istina ono što moj bratić govori, ja ću se na Sudnjem danu imetkom i djecom iskupiti od kazne." Na to je Uzvišeni Allah objavio: "Neće mu biti od koristi blago njegovo, a ni ono što je stekao", tj. imetak i djeca. Riječi Uzvišenog: "...ući će on sigurno u vatru rasplamsalu", tj. vatru sa varnicama i plamenom koja će sve pred sobom pržiti, žariti i paliti. "...i žena njegova što drvlje nosi." Bila je jedna od uglednijih kurejšijskih žena. Zvali su je Ummu-Džemil. Pravo joj je ime bilo Erva bint Harb b. Umejje, Ebu-Sufjanova sestra. Svoga muža je bodrila i pomagala u nevjerovanju i inadu.

Zato će sa njim na Sudnjem danu dijeliti zajedničku kaznu i muke u džehenemskoj vatri. Zato Uzvišeni kaže: " ...što drvlje nosi, o vratu njenu bit će uže od ličine uskukane." Seid b. el-Musejib kazuje da je imala skupocjenu ogrlicu i da je govorila: "Prodat ću je i potrošiti u borbi protiv Muhammeda!", pa će joj Allah umjesto nje u Džehennemu dati oko vrata uže od ličine usukane. Neki učenjaci kažu da se pod riječima Uzvišenog: "...o vratu njenu bit će uže od ličine usukane" misli na uže od vatre oko vrata koje će je do vrha, a onda do dna paliti i tako naizmjenično. Učenjaci, također, kažu da se u ovoj suri krije mu’džiza i nepobitni dokaz o istinitosti Muhamedovog, alejhis selam poslanstva, jer mu je objavom ovog poglavlja: "...ući će on sigurno u vatru rasplamsalu i žena njegova što drvlje nosi; o vratu njenu bit će uže od ličine usukane", dato do znanja da su njih dvoje nesretnici i da nikada ni srcem ni jezikom, ni javno i tajno, neće povjerovati. Ovo se ubraja u dokaze njegovog poslanstva.

Tefsir: Ibn Kesir

Ovim se,zahvaljujući Allahu i uz Njegovu pomoć,završava kratki komentar poglavlja "Plamen"

Tefsir Ibn Kesir - Sura Al-Ihlas

Povod za njeno objavljivanje: Imam Ahmed od Ubbej b. Ka'ba navodi da su idolopoklonici rekli Muhammedu, a.s.: (713) "Navedi nam rodoslovlje svoga gospodara", pa je Allah objavio: "Reci: 'On je Allah - Jedan! Allah je utočište svakom. Nije rodio i rođen nije, i niko Mu ravan nije!'" Et-Taberani od Ebu-Hurejrea navodi da je rekao: "Poslanik, s.a.v.s., rekao je: (714) 'Svaka stvar ima svoje srodstvo, a Allahovo srodstvo je: 'Reci: 'On je Allah - Jedan! Allah je utočište svakom!'' Onaj ko je utočište svakom nije šupalj." Odabranost ovog poglavlja: (715)"Jedan od ensarija, kao imam, klanjao je u džamiji Kuba, pa bi svaki put kad bi htio da prouči neko poglavlje, prvo proučio: 'Reci: 'On je Allah - Jedan! Allah je utočište svakom!'', a onda tek to poglavlje. Tako je radio na svakom rekatu.

Oni koji su za njim klanjali, rekli su mu: 'Stalno na početku učiš ovo poglavlje, a onda ti se učini da to nije dovoljno dok ne proučiš još jedno. Ili ćeš ga učiti i zadovoljiti se njime, ili ćeš ga izostaviti i učiti drugo?' On je odgovorio: 'Ja ga neću izostaviti. Ako vam se sviđa da vam tako imamim, nastavit ću, a ako ne, onda ću se povući.' U isto vrijeme, držali su da je najbolji među njima i nije im se sviđalo da im imami iko drugi mimo njega. Kad je došao Božiji Poslanik, s.a.v.s., i o ovome ga upoznali, upitao je pomenutog: 'Šta te sprečava da ne postupiš onako kako od tebe traže tvoji drugovi i šta te navodi da ovo poglavlje obavezno učiš na svakom rekatu?' 'Ja ga volim', odgovorio je. 'Tvoja ljubav prema njemu uvest ćete u Džennet', rekao je." El-Buhari od Ebu-Seida navodi: /716/

"Da je neki čovjek čuo od drugoga kako uči: 'Reci: 'On je Allah - Jedan!'' i to ponavlja, pa je, kad je svanulo, otišao Poslaniku, s.a.v.s., i misleći da nije tako značajna, to pomenuo, pa mu je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: 'Tako mi Onog u Čijoj je ruci moj život, ono je ravno trećini Kur’ana.'" El-Buhari od Aiše, r.a., o Vjerovjesniku, s.a.v.s., prenosi:(717) "Da je, kad bi lijegao naveče u postelju, skupljao dlanove, u njih puhnuo i proučio: 'Reci: 'On je Allah - Jedan'', 'Reci: 'Utičem se Gospodaru svitanja'' i 'Reci: 'Tražim zaštitu Gospodara ljudi'', a zatim njima potrao što bi mogao od tijela, počevši od glave i lica pa naniže niz tijelo i ponovivši to tri puta." Ovako ovo predanje prenose sastavljači Sunena preko Ukajla.

 "Reci: 'On je Allah - Jedan!'/1/ Allah je utočište svakom!' /2/ Nije rodio i nije rođen, /3/ i niko Mu ravan nije!'"/4/

"Reci: 'On je Allah - Jedan!'" Znači On je Jedan i Jedini Koji nema Sebi ravna, Koji nema nikakva sudruga ni pomoćnika i Kome nije niko sličan. Ovim imenom naziva se samo Allah, dž.š., jer je On savršen po svim Svojim osobinama i djelima. Ibn-Abbas kaže da riječi Uzvišenog: "Allah je utočište svakom!" znače da kod Njega utočište traže sva stvorenja, da od Njega mole i traže ono što im je potrebno, da za Njega kažu da je Gospodar, Koji nema unutrice, da ne jede, ne pije, te da je vječan, za razliku od svojih stvorenja. Sve ovo je tačno, jer su to svojstva Uzvišenog nam Gospodara. Riječi Uzvišenog: "Nije rodio i rođen nije" znače da On nema ni djeteta ni roditelja ni družice "...i niko Mu ravan nije", tj. među Svojima stvorenjima nema nikog ko bi se sa Njim mogao porediti, niti bliskog koji bi Mu bio ravan.

Suviše je On Uzvišen da bi mu nešto takvo dolikovalo!! "On je stvoritelj nebesa i Zemlje! Otkud Njemu dijete kad nema žene, On sve stvara." Uzvišeni, također, kaže: "I oni govore: 'Svemilosni je uzeo dijete!' Vi, doista, nešto odvratno govorite! Gotovo da se nebesa raspadnu, a Zemlja provali i planine zdrobe što Svemilosnom pripisuju dijete. Nezamislivo je da Svemilosni ima dijete, ta svi će oni, i oni na nebesima i oni na Zemlji, kao robovi u Svemilosnog tražiti utočište! On ih je sve zapamtio i tačno izbrojao, i svi će Mu na Sudnjem danu doći pojedinačno."(19:88-95) U Buharijinom Sahihu stoji: /718/ "Nema nikoga da se od Allaha više može strpiti na uznemirenje koje čuje. Oni mu pripisuju da ima dijete, a On ih hrani i daje im zdravlje."

Tefsir: Ibn Kesir

Tefsir Ibn Kesir - Sura El-Felek

Imam Ahmed od Zerr b. Hubejša navodi da je rekao: "Ubej b. Kabu rekao sam da Ibn-Mes'ud u svome Mushafu ne piše poglavlja "pa mi je rekao: /719/ 'Svjedočim da mi je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao da mu je Džibril, a.s., rekao: 'Reci: 'Utječem se Gospodaru svitanja'', pa sam rekao. Onda mi je rekao: 'Reci: 'Reci: 'Tražim zaštitu Gospodara ljudi'', pa sam i to rekao. Mi izgovaramo ono što je izgovarao i Vjerovjesnik, s.a.v.s." Ovo prenosi El-Buhari i En-Nesai. Vjerovatno ova dva poglavlja Ibn-Mes'ud nije bio čuo od Vjerovjesnika, s.a.v.s., ni svojim ušima ni sigurnim predanjem i vjerovatno je kasnije promjenio mišljenje i priklonio se mišljenju većine (džema'a), jer su njihovo postojanje u mushafima potvrdili ashabi, r.a., i tako ih prenijeli u druge krajeve. Muslim u svome Sahihu od Ukbe b. Amira navodi da je rekao: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: /720/ 'Zar ne vidiš da su noćas objavljeni ajeti kakve nikada nije vidio: 'Reci: 'Utječem se Gospodaru svitanja'' i 'Reci: 'Tražim zaštitu Gospodara ljudi.''" Od Ebu-Seida prenosi se: /721/ "Da je Poslanik, s.a.v.s., tražio zaštitu od očiju džina i ljudi." Za ovo predanje Et-Tirmizi kaže da je hasenun-sahihun.

 "Reci: 'Utječem se Gospodaru svitanja, /1/ od zla onoga što On stvara, /2/ i od zla mrkle noći kad razastre tmina, /3/ i od zla smutljivca kad smutnje sije, /4/ i od zla zavidljivca kad zavist ne krije.'" /5/

O tome šta znači riječ dato je mnogo mišljenja. Ipak, najispravnije je ono koje kaže da se pod njom misli na svitanje. Za ovakvo mišljenje opredjeljuje se i El-Buhari u svome Sahihu, neka mu se Uzvišeni Allah smiluje. Riječi Uzvišenog: "...od zla onoga što On stvara", znače: od zla svih Njegovih stvorenja, a riječi: "...i od zla mrkle noći kad razastre tmine", po Mudžahidu znače: od noćne tmine koja obavije Zemlju kad zađe Sunce. Ovakvo mišljenje prenosi se i od El-Buharije i Ibn-Abbasa, kao i drugih. Neki kažu da se pod ovim misli na Mjesec. Oni se u ovakvom tumačenju oslanjaju na Imama Ahmeda koji od Harisa b. Ebi-Seleme prenosi da je Aiša, r.a., rekla: /722/

 "Poslanik me je uzeo za ruku i pokazao na Mjesec kad je izašao i rekao: 'Zatraži od Allaha da te sačuva od ovoga kad se pomoli.'" Ovaj hadis prenose Buhari i Nesai. Zastupnici prvog mišljenja kažu da je to znak noći kad izađe. Ovo se ne kosi sa našim mišljenjem, jer je Mjesec znak noći i jer on samo u njoj dolazi do izražaja. Takav je slučaj i sa zvijezdama koje sijaju samo noću. Radi se najvjerovatnije o onome što smo već ranije rekli. Allah, opet najbolje zna! Riječi Uzvišenog: "...i od zla onih koji u čvorove pušu" znače one koji čaraju i u uzlove pušu. Buhari u svome Sahihu u poglavlju o liječenju od Aiše, r.a., prenosi da je rekla: /723/ "Allahov Poslanik bio je opčaran do te mjere da mu se činilo da prilazi svojim ženama, a zapravo im nije prilazio." Sufjan kaže: "Ovo je najteži vid čarolije, kad do nje dođe." Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: "Aiša, znaš li da mi je Allah dao rješenje za ono što sam Ga molio? Došla su mi dva čovjeka, pa je jedan sjeo pored moje glave, a drugi pored nogu. Onaj koji je sjedio kod glave rekao je onom drugom: '[ta je ovom čovjeku?' 'Opčaran je', odgovorio je. 'A ko ga je opčarao?', upitao je. 'Lubejd b. Asam, čovjek iz plemena Beni-Zurejk, dvoličnjak i saveznik jevreja', odgovorio je.

 Ovaj je upitao: 'A čime?' 'Češljom i dlakama', odgovorio je. 'Gdje?', upitao je. 'U kori muškog izdanka palme ispod jedne ploče u bunaru Zervan.'" Aiša je dalje rekla: "Otišao je tamo, izvadio ono što je u njemu bilo i rekao: 'Ovo je taj bunar koji sam u snu vidio. Voda mu je bila ustajala baruština, a palme oko njega, oblika šejtanskih glava.' Kad je to izvadio, upitala sam: 'Jesi li ozdravio?' pa je rekao: 'Tako mi Allaha, On me je izliječio. Ne volim da ikome od ljudi nanosim bilo kakvo zlo.'" Ovaj hadis prenose Muslim i Ahmed. Komentator Kur’ana Es-Sa’lebi u svome tefsiru navodi da su Ibn-Abbas i Aiša, r.a., pričali da je jedan jevrejski mladić služio Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i da se jevreji nisu okanili dok mladić nije uzeo češljanjem opale dlake od Poslanika, s.a.v.s., i nekoliko zubaca od češlja Allahovog Poslanika koje je dao jevrejima da ga opčaraju. Imam Ahmed od Zejda b. Erkama prenosi da je rekao: /724/ "Jedan jevrej opčarao je Allahovog Poslanika, s.a.v.s., pa ga je to mučilo nekoliko dana, kad je došao Džibril i rekao: 'Jedan te je jevrej opčarao, spleo ti uzlove u tom i tom bunaru, pa pošalji nekoga da ti to donese.' Allahov je Poslanik poslao da mu se to donese, pa je kad mu je bilo doneseno uzeo i razvezao uzlove, ustao i ustao kao da je oslobođen okova. Jevrejinu to nije spomenuo niti ga je vidio dok je bio živ. Ibn-Džerir navodi: /725/

 "...da je Džibril došao Poslaniku, s.a.v.s., i upitao: 'Nešto te muči Muhammede?', pa je odgovorio: 'Da!' Džibril je tada rekao: 'U ime Allaha liječim te od svake bolesti koja te muči, od zla zavidnika i oka pakosna. Neka te Allah izliječi!'" Vjerovatno se na ovo žalio Poslanik kad je bio opčaran, nakon čega ga je Uzvišeni Allah izliječio, a spletke čarolije i zavidnosti okrenuo protiv jevreja, osramotio ih i ponizio. Usprkos ovome Allahov Poslanik, s.a.v.s., nije ukorio onoga ko mu je to učinio, jer ga je Allah izliječio i dao mu zdravlje.

Tefsir: Ibn Kesir

Tefsir Ibn Kesir - Sura En-Nas

"Reci: 'Tražim zaštitu Gospodara ljudi, /1/ Vladara ljudi, /2/ Boga ljudi, /3/ od zla šejtana - koji nanosi zle misli pa se skrije, /4/ koji zle misli unosi u srca ljudi /5/ "od džinova i od ljudi.'" /6/

Ovdje su istaknuta tri svojstva Uzvišenog Gospodara: gospodstvo /rububijjet/, vlast /el-mulk/ i Božanstvenost /el-uluhijjet/. On je dakle Gospodar, Vladar i Bog svega što postoji - Sve što je stvoreno pripada Njemu i Njegovi su robovi. On naređuje onima koji traže zaštitu od zla šejtana - napasnika, koji nabacuje zle misli da je traže od /725/ onoga koji je opisan gore navedenim svojstvima, jer nema nijednog čovjeka, a da nema svoga šejtana koji mu uljepšava grijehe i na njih ga navodi. U vjerodostojnom hadisu stoji: /726/

"Nema niko od vas a da nema svoga druga /šejtana/." Rekli su: "Ni ti, Allahov Poslaniče!" "Ni ja", odgovorio je, samo što me Allah pomogao pa sam ga savladao, te mi naređuje samo dobro." U vjerodostojnom hadisu koji navode Muslim u svome i Buharija u svome Sahihu, od Enesa se prenose riječi Allahovog Poslanika u kojima je rekao: /727/"Šejtan po čovjekovom tijelu kruži kao krv." Imam Ahmed preko Ebu-Temime navodi opis pratioca Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i kaže: /728/ "Magarac na kome je jahao Allahov Poslanik, s.a.v.s., jednom prilikom je posrnuo, pa sam rekao: "Propao šejtan!" Na to je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: "Ne govori: 'Propao je šejtan', jer kad to kažeš on je još veći", dodavši: "Ja sam ga svojom snagom savladao. Kad kažeš: 'U ime Allaha', on se smanji i postane sitan kao mušica." Ovaj hadis bilježi samo Ahmed,a lanac prenosilaca dobar je i jak.

 U ovom hadisu aludira se na to kad god se srce sjeti Allaha, dž.š., šejtan biva pobijeđen i ponižen, a ako se ne spomene Allah, dž.š., šejtan pobijedi i biva veći. Seid bin Džubejr prenosi od Ibn-Abbasa da je u vezi sa riječima ”...koji nanosi zle misli, a potom se sakrije”, rekao: ”Šejtan čuči (i vreba) na ljudskom srcu i ako čovjek zaboravi i nemaran je od sjećanja na Allaha, dž.š., šejtan mu nanosi zle misli, a ono se sjeti (i spomene) Allaha, dž.š., on se skrije. El-Mu‘temir bin Sulejman prenosi od svog oca da je rekao: ”Rečeno je da šejtan koji nanosi zle misli, radi to sa ljudskim srcem kada je čovjek u stanju tuge ali i radosti, a ako čovjek spomene Allaha, dž. š., tada šejtan nestane i skrije se. Allahove riječi: ”...koji zle misli unosi u srca ljudi (i džina).” Ovdje riječ označava i ljude i džine. Ibn-Džerir kaže: ”Za džine je u Kur‘anu upotrijebljen izraz (ljudi od džina) i nije nikakvo čudo što se riječ odnosi i na njih.” Riječi Uzvišenog: ”...od džina i od ljudi”, jačaju stav da se riječ upotrebljava i za ljude i za džine. Postoji mišljenje da se riječi odnose na onoga koji nanosi ružne misli pa bio on od ljudi - šejtana ili od džinskih šejtana. Kao što kaže Uzvišeni: ”Tako smo svakom vjerovjesniku neprijatelje određivali, šejtane u vidu ljudi i džinova koji su jedni drugima kićene besjede govorili da bi ih obmanuli.” (El-En‘am) Kao što prenosi Imam Ahmed od Ebu-Zerra koji je rekao: /729/

 ”Došao sam Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., a bio je u džamiji, pa mi je rekao: 'O Ebu-Zerre, jesi li klanjao?' Rekoh: 'Nisam.' On reče: 'Ustani I klanjaj.'" Ebu-Zerr dalje kazuje, pa kaže: ”Ustao sam pa klanjao, a zatim sam sjeo, a Poslanik ponovo reče: 'O Ebu-Zerre, traži od Allaha zaštitu od zla ljudi-šejtana, i zla džina-šejtana.' Ja sam ga upitao: 'O Allahov Poslaniče, zar i među ljudima ima šejtana?', a On reče: 'Da.'” Imam Ahmed sa svojim lancem prenosilaca prenosi od Ibn-Abbasa da je rekao: /730/ ”Došao je neki čovjek kod Allahovog Poslanika, s.a.v.s., pa mu je rekao: 'O Allahov Poslaniče, ja u sebi zamišljam neke stvari, a draže mi je da padnem sa neba nego da to i spomenem.' Poslanik reče: 'Allahu ekber (Allah je najveći), Allahu ekber, elhamdu lillah (hvala Allahu) koji je šejtanske spletke sveo na nanošenje loših misli.'” Hadis bilježe Ebu-Davud i Et-Tirmizi.

Tefsir: Ibn Kesir