11/29/2014

Tefsir Ibn Kesir - Sura An-Naml

"Ta-sin. Ovo su ajeti Kur'ana i Knjige jasne /1/ upute i radosne vijesti onima koji vjeruju, /2/ koji namaz obavljaju i zekat udjeljuju i koji u onaj svijet čvrsto vjeruju. /3/ Onima koji u onaj svijet ne vjeruju Mi prikazujemo kao lijepe postupke njihove - zato oni lutaju; /4/ njih čeka zla kazna, a na onom svijetu će biti posve izgubljeni, /5/ a ti, zaista, primaš Kur'an od Mudroga i Sveznajućeg!"/6/

Već je ranije govoreno, u suri "El-Bekare" / "Krava", o slovima, skraćenicama koja se nalaze na početku sure. Uzvišeni kaže: "Ovo su ajeti", tj. ovo su ajeti. "Kur'ana, Knjige jasne", tj. jasne i očigledne, "upute i radosne vijesti onima koji vjeruju", tj. on je radosna vijest i uputa svakome onom koji ga slijedi i koji ga smatra istinitim. "...koji namaz obavljaju i zekat udjeljuju i koji u onaj svijet čvrsto vjeruju", tj. obavljaju propisane namaze, daju naređeni i propisani zekat, koji su potpuno ubjeđeni u onaj svijet, proživljavanje poslije smrti, nagradu za učinjena djela, kako dobra tako i loša djela, u Džennet i Vatru, kao što Uzvišeni kaže: "Reci: 'On je vjernicima uputstvo i lijek. A oni koji neće da vjeruju - i gluhi su i slijepi.'” /41:44/

Zbog toga se ovdje kaže: "Onima koji u onaj svijet ne vjeruju", tj. negiraju ga "Mi prikazujemo kao lijepe postupke njihove - zato oni lutaju", tj. lijepe njima, one koje oni rade, produbljujemo im njihovu zabludu i oni lutaju u zabludi, zbog negiranja onog svijeta, ahireta"...njih čeka zla kazna", tj. na oba svijeta "a na onom svijetu će biti posve izgubljeni", tj. osim njih neće biti izgubljenih. Uzvišeni kaže: "a ti, zaista, primaš Kur'an od Mudrog i Sveznajućeg!", tj. ti, zaista, Muhammede uzimaš ovaj Kur'an od Mudroga, Njegove naredbe i Njegove zabrane, On Svojim znanjem obuhvata sve stvari, velike i sitne. Ono o čemu je On obavijestio sušta je Istina, a Njegova mudrost potpuna pravda.

"Kada Musa reče porodici svojoj: 'Vidio sam vatru, donijet ću vam otuda vijest kakvu, ili ću vam donijeti razgorjelu glavnju da biste se ogrijali, /7/ neko ga, kad joj se približi, zovnu: 'Nek' su blagoslovljeni oni koji se nalaze na mjestu na kojem je vatra i oni oko nje, i neka je hvaljen Allah, Gospodar svjetova! /8/ 'O Musa, Ja sam - Allah, Silni, i Mudri! /9/ Baci svoj štap!' Pa kad ga vidje da se, kao da je hitra zmija, kreće, on uzmače i ne vrati se. 'O Musa, ne boj se! Poslanici se kod Mene ne treba ničega da boje; /10/ a onome koji grijeh počini, a onda zlo dobrim djelom zamijeni uistinu, ću oprostiti i samilostan biti! /11/ Uvuci ruku svoju u njedra svoja, pojavit će se bijela, ali neće biti bolesna - bit će jedno od devet znamenja Faraonu i narodu njegovu; oni su, doista, narod nevjernički. /12/ I kad im očito dođoše znamenja Naša, oni rekoše: 'Ovo je prava čarolija!' /13/ I oni ih, nepravedni i oholi, porekoše, ali su u sebi vjerovali da su istinita, pa pogledaj kako su skončali smutljivci.'" /14/

Uzvišeni spominje Svome poslaniku Muhammedu, s.a.v.s., kako je bilo sa Musaom, a.s., kako ga je Allah, dž.š., odabrao i kako mu je govorio. Dao mu je očite mudžize i poslao ga je Faraonu i njegovoj kliki, a oni nisu u njih povjerovali. Uzoholili su se i odbili da ga slijede, pa Uzvišeni veli: "Kad Musa, a.s., reče porodici svojoj", dok je išao sa svojom porodicom kada je u noći zalutao na putu, "Vidio sam vatru, donijet ću vam otuda vijest kakvu“, o putu, "ili ću vam donijeti razgorjelu glavnju da biste se ogrijali", tj. koja će vas zagrijati, pa je i bilo kako rekao je. Vratio se od nje sa velikom viješću, preuzeo je od nje ogromno svjetlo. Zbog toga Uzvišeni kaže: "neko ga, kad joj se približi, zovnu:" 'Nek' su blagoslovljeni oni koji se nalaze na mjestu na kojem je vatra i oni oko nje.'" Tom prilikom ugledao je vatru koja se rasplamsala na zelenom stablu. Sve što se više vatra rasplamsavala, stablo je postajalo sve zelenije i blistavije. Zatim je podigao glavu i vidio je kako njeno svjetlo dopire do svoda nebesa.

Ibn-Abbas i drugi kažu kako to nije bila vatra, nego je to bila blistava svjetlost. Musa je zastao začuđen onim što je vidio i neko ga "zovnu: 'Nek' su blagoslovljeni oni koji se nalaze na mjestu na kojem je vatra", tj. neka budu obasuti blagoslovom, "i oni oko nje", tj. i meleki, kako kažu Ibn-Abbas, Ikrime i Se'id bin Džubejr. Ibn Ebi-Hatim prenosi od ‘Amra bin Murre, koji kaže da je čuo Ebu-Ubejdu kako priča od Ebu-Musaa, r.a., da rekao je: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: /395/ 'Allah, dž.š., ne spava i nema potrebe da spava, smanjuje udio u nafaki i podiže ga. Do njega dostižu noćni poslovi prije pojave dana, a isto tako, dnevni poslovi prije pojave noći.'" Ovome El-Mes'udi dodaje, pa kaže: "...a zastor Mu je svjetlost ili vatra, da ga otkrije veličajni sjaj Božijeg lica, spalio bi sve na što Njegov pogled padne." Zatim je Ebu-Ubej proučio ajet: "Nek' su blagoslovljeni oni koji se nalaze na mjestu na kojem je vatra i oni oko nje." Osnova ovog hadisa prenesena je iz Muslimovog "Sahiha", a prenosi ga ‘Amr bin Murre. Uzvišeni kaže: "i neka je hvaljen Allah, Gospodar svjetova!", čist od toga da sliči stvorenjima. Uzvišeni, dalje kaže: "O Musa, Ja sam - Allah, Silni i Mudri!" Upoznao ga je da Onaj Koji mu se obraća i koji ga doziva je On, njegov Gospodar, Allah, Silni, Koji nadvisuje sve stvari i potčinjava ih, Mudri u svemu onome što govori i što čini. "'Baci svoj štap!' Pa kad ga vidje da se, kao da je hitra zmija, kreće, on uzmače i ne vrati se", tj. naredio mu je da baci svoj štap, pa ga je on bacio iz svoje ruke. Istog trenutka on se pretvori u ogromnu, najveću zmiju koja se izuzetno brzo kretala.

Pojam "el-džann" označava vrstu zmija koje se najbrže kreću i gmižu. A prema hadisu zabranjeno je ubijanje kućnih zmija zvanih "el-džinan" (bijele bezopasne zmije). Kada je Musa sve to vidio, "uzmače i ne vrati se" od straha. A Uzvišeni kaže: "O Musa, ne boj se! Poslanici se kod Mene ne treba ničega da se boje", tj. ne boj se zbog toga što vidiš, Ja sam te odabrao da budeš poslanik, dostavljač i upućivač, pa Uzvišeni kaže: "a onome koji grijeh počini, a onda zlo dobrim djelom zamijeni - Ja ću, uistinu, oprostiti i samilostan biti!" Ovo je apsolutno izuzeće, u njemu je velika radost čovjeku, jer ko uradi kakvo nevaljalo djelo zatim ga ostabi i pokaje se, Allah će primiti njegovo pokajanje, kao što Uzvišeni kaže: "Ja ću sigurno oprostiti onome ko se pokaje i uzvjeruje i dobra djela čini, i koji zatim na Pravom putu istraje." /20:82/ Uzvišeni kaže: "Uvuci ruku svoju u njedra svoja, pojavit će se bijela, ali neće biti bolesna." Ovo je drugi ajet, znak i očit dokaz moći Allaha, dž.š., jer kada je uvukao svoju ruku u njedra, pa je izvukao, ona postade bijela, kao da je komad mjeseca, sjajna, svjetluca kao blijesak munje. 

Uzvišeni kaže: "jedno od devet znamenja", tj. ova dva znaka spadaju u devet znamenja, kojima ćemo te pomoći i koja ćemo učiniti dokazom da sa njima odeš Faraonu i njegovm narodu; "oni su, doista, narod nevjernički." A devet znamenja o kojima Uzvišeni Allah, dž.š., kaže: "Mi smo Musau devet očevidnih znamenja dali” (15:101) spomenuta su u komentaru sure "El-Isra" kao što smo to objasnili na tom mjestu. Uzvišeni kaže: "I kad im očito dođoše znamenja Naša", tj. očevidna, "oni rekoše: 'Ovo je prava čarolija!'" I htjeli su da mu se suprotstave svojim čarolijama pa su bili savladani, poniženi. "I oni ih, nepravdni i oholi, porekoše", bjelodano i javno, "ali su u sebi vjerovali da su istinita", tj. spoznali su da su ona Istina od Allaha, dž.š., ali su ostali tvrdoglavo odbili "nepravedni i oholi", tj. nepravedni prema samima sebi a tvrdoglavi u odbijanju da slijede Istinu, te zbog toga Uzvišeni kaže: "pa pogledaj kako su skončali smutljivci“, tj. pa pogledaj kakva ih je stigla kazna, uništenje i potapanje do posljednjeg ujutro jednog dana. Sadržaj Allahovog upozorenja Kurejšima, mušricima uopće i ostalim nevjernicima sljedbenicima Knjige i svima drugima koji niječu Muhammeda, s.a.v.s., je da će ih zadesiti ono što je zadesilo one prije njih, i to je preče da im se desi. Jer, Muhammed, a.s., veći je od Musaa, njegovi dokazi su bjelodaniji i jači. Usto su raniji poslanici najavljivali radosnu vijest o njegovom dolasku, neka je na njega i uopće na sve poslanike najvredniji salavat i najpotpuniji pozdrav.

"Davudu i Sulejmanu znanje smo dali i oni su govorili: 'Hvala Allahu, Koji nas je odlikovao iznad mnogih vjernika, robova Svojih!' /15/ I Sulejman naslijedi Davuda i reče: 'O ljudi, dato nam je da razumijevamo ptičje glasove i svašta nam je dato: ovo je zaista prava blagodat!' /16/ I sakupiše se Sulejmanu vojske njegove, džinovi i ljudi i ptice, oni prvi su zaustavljani kako bi ih sustigli oni zadnji /17/ i kad stigoše do mravlje doline, jedan mrav reče: 'O mravi, ulazite u staništa svoja da vas ne izgazi Sulejman i vojske njegove, a da to i ne primijete!' /18/ I on se nasmija glasno riječima njegovim i reče: 'Gospodaru moj, nadahni me da budem zahvalan na blagodati Tvojoj, koju si ukazao meni i roditeljima mojim, i da činim dobra djela na zadovoljstvo Tvoje, i uvedi me, milošću Svojom, među dobre robove Svoje!'" /19/

Uzvišeni obavještava o onome čime je oblagodario Svoje robove i poslanike Davuda i njegovog sina Sulejmana, a.s., najljepšim blagodatima i uzvišenim darovima, o tome da im je objedinio u njihovoj sreći na oba svijeta, i da im je dao Kraljevstvo, potpunu moć, poslanstvo i nubuvvet. Zbog toga Uzvišeni kaže: "Davudu i Sulejmanu znanje smo dali i oni su govorili: 'Hvala Allahu, koji nas je odlikovao iznad mnogih vjernika, robova Svojih.'" Pa ima li bolje i vrednije blagodati od one koja je data Davudu i Sulejmanu, a.s. Uzvišeni kaže: "I Sulejman naslijedi Davuda", tj. u vlasti i poslanstvu. Ovdje se ne misli na naslijeđivanje imetka. Poslanici ne naslijeđuju imetke kao što o tome govori Allahov Poslanik, s.a.v.s., u svojim riječima: /396/ "Mi poslanici ne ostavljamo u naslijeđe, a sve što ostavljamo iza sebe je sadaka." Allah, dž.š., kaže: "O ljudi, dato nam je da razumijemo ptičije glasove i svašta nam je dato", tj. Sulejman, a.s., obavještava o onome čime ga je oblagodario Allah, dž.š., i darovao mu potpunu vlast, tako što mu je potčinio džine i ptice. On je znao jezik ptica i životinja također, a ovo je ono što nije dato nijednom čovjeku, što je samo on naučen, o čemu Allah, dž.š., obavještava svog poslanika "ovo je, zaista, prava blagodat", tj. jasna i očevidna Nama.

Kada je melek uzeo dušu Davuda, a.s., Sulejman, a.s., naredio je ptici da napravi hlada Davudu, pa mu je ona napravila hlad. Uzvišeni kaže: "I sakupiše se Sulejmanu vojske njegove, džini i ljudi i ptice, oni prvi su zaustavljani kako bi ih sustigli oni zadnji", tj. Sulejman, a.s., sakupio je sve svoje vojske, koje su bile vojske džina, ljudi i ptica, i jahao je među njima u raskošnoj velikoj paradi ljudi, džina i ptica. Dok su išli, ptice su mu svojim krilima pravile hlad.

A Uzvišeni kaže: " oni prvi su zaustavljani kako bi ih sustigli oni zadnji “, tj. zaustavljani bi bili oni koji su na početku kako bi ih sustigli oni koji su bili na kraju i kako niko ne bi odstupio od svog mjesta koje mu je raspoređeno. Uzvišeni kaže: "I kad stigoše do mravlje doline", tj. kada je prolazio Sulejman, a.s., sa svojim vojskama i vojnicima pored mravlje doline "jedan mrav reče: 'O mravi, ulazite u stanove svoje da vas ne zgazi Sulejman i vojske njegove a da to i ne primijetite'", pa je Sulejman razumio šta mrav reče: "I on se nasmija glasno riječima njegovim i reče: 'Gospodaru moj, nadahni me da budem zahvalan na blagodati Tvojoj, koju si ukazao meni i roditeljima mojim, i da činim dobra djela na zadovoljstvo Tvoje'", tj. nadahni me da budem zahvalan na Tvojim blagodatima kojima si mi omogućio da znam i razumijem ptičije i životinjske glasove, i na dobročinstvu koje si učinio mojim roditeljima da budu sljedbenici islama i vjeruju u Tebe i da radim dobra djela koja Ti voliš i koja će biti primljena kod Tebe, "i uvedi me, milošću Svojom, među dobre robove Svoje!", tj. kada me usmrtiš, daj da budem u društvu dobrih Tvojih robova. Svrha i smisao je to što je Sulejman, a.s., razumio govor mrava i glasno se nasmijao na to. Ovo je samo po sebi veoma velika stvar.

"I on izvrši smotru ptica, pa reče: 'Zašto ne vidim pupavca, da nije odsutan.'/20/ 'Ako mi ne donese valjano opravdanje, teškom ću ga kaznom kazniti ili ću ga zaklati!'" /21/

Muhammed bin Ishak kaže: ”Kada bi Sulejman, a.s., ujutro dolazio u svoj medžlis - mjesto za sjednice i sjedenje - obilazio bi ptice. Njemu bi ispred svake vrste ptica svaki dan dolazio predstavnik te vrste ptica. Od onih koje je pozivao da mu dođu, za svaki dan letenja, svaka vrsta ptica imala je svog opunomoćenika. Ugledao je Sulejman, a.s., sve vrste ptica koje postoje osim pupavca, "pa reče: 'Zašto ne vidim pupavca, da nije odsutan'", je li to da ne mogu vidjeti pticu ili je on odsutan? Uzvišeni kaže: "teškom ću ga kaznom kazniti ili ću ga zaklati!" Kaznit ću ga tako što ću mu počupati perje, te ću ga izložiti suncu ili ću ga zaklati. "Ako mi ne donese valjano opravdanje", tj. opravdan jasan razlogom. Kada je stigao, pupavac uputio se ka mjestu na kojem je sjedio Sulejman.

"Izbivao je nedugo, a onda dođe, pa reče: 'Doznao sam ono što ti ne znaš, iz Sabe ti donosim pouzdanu vijest. /22/ Vidio sam da jedna žena njima vlada i da joj je svega i svačega dato, a ima i prijesto veličanstveni" /23/ vidio sam da se i ona i narod njezin Suncu klanjaju, a ne Allahu, šejtan im je prikazivao lijepim postupke njihove i od pravog puta ih odvratio, te oni ne umiju da nađu Pravi put, /24/ pa da sedždu čine Allahu, Koji izvodi ono što je skriveno na nebesima i na Zemlji i Koji zna ono što krijete i ono što na javu iznosite. /25/ Allah je, nema boga osim Njega, Gospodar Arša Veličanstvenoga!" /26/

Uzvišeni kaže: "Izbivao je” pupavac “nedugo, a onda dođe", tj. bio je odsutan kratko vrijeme, zatim dođe i reče Sulejmanu: "Doznao sam ono što ti ne znaš", tj. vidio sam ono što ti i tvoja vojska niste vidjeli. "iz Sabe ti donosim pouzdanu vijest", tj. dolazim sa potpuno istinitom i sigurnom viješću. Stanovnici Sabe su iz Himjera, a oni su kraljevi Jemena, zatim reče: "Vidio sam da jedna žena njima vlada..." El-Hasan el-Basri kaže: "To je Belkis, kćerka [erahila, kraljica Sabe. Ona je bila u zemlji koja se zvala Me‘reb, tri milje daleko od Sane. Njeno konsultativno vijeće činilo je tri stotine i dvanaest ljudi, a svakom od njih bilo je podređeno deset hiljada ljudi, a Allah najbolje zna. Uzvišeni kaže: "i da joj je od svega i svačega dato", tj. sve što je bilo potrebno jednom jakom kralju. "a ima i prijesto veličanstveni", kolosalan, ukrašen zlatom i različitim vrstama dragulja, na kojem ona sjedi. Ima šest stotina žena koje je služe.

Uzvišeni kaže: "vidio sam da se i ona i narod njen Suncu klanjaju, a ne Allahu, šejtan im je prikazao lijepim postupke njihove i od Pravog puta ih odvratio", tj. od Puta istine, "te oni ne umiju da nađu Pravi put." Pa kaže: "pa da sedždu čine Allahu", tj. ne znaju Put istine, a to je ustvari Put istinitog činjenja sedžde Uzvišenom Allahu, dž.š., Njemu Jedinom, a ne onome što je On stvorio kao što su planete i drugo. Kao što Uzišeni kaže: "Među znamenjima Njegovim su noći dan, i Sunce i Mjesec. Ne padajte licem na tlo ni pred Suncem ni pred Mjesecom, većpadajte licem na tlo pred Allahom, Koji ih je stvorio ako želilte da se samo Njemu Jedinom klanjate." /41:37/ To znači: O ljudi, klanjajte se samo Allahu, dž.š., Uzvišeni kaže: "Koji izvodi ono što je skriveno na nebesima i na Zemlji.” Tj. izvodi ono što je u njima učinio kao opskrbu (rizk), kišu iz neba i biljke iz zemlje.Ovo je prikladno s obzirom na riječi pupavca kojem je Allah, dž.š., dao posebnost, a to je da vidi vodu koja teče na površini Zemlje i u njenoj unutrašnjosti.

Ovo spominje Ibn-Abbas i drugi." "i Koji zna ono što krijete i ono što na javu iznosite", tj. zna sve ono što govore i rade, bilo javno ili tajno, Njegovi robovi, kao što Uzvišeni kaže: "za Njega je jednak od vas Onaj Koji tiho govori i onaj ko to glasno čini, Onaj Koji se noću skriva i Onaj Koji po danu hodi" /13:10/, ili kao što Uzvišeni kaže: "Allah je, nema boga osim Njega, Gospodar Arša Veličanstvenoga!" Nema niko među stvorenjima veći od Njega. Pošto je pupavac pozivao dobru, obožavanju jedino Allaha, dž.š., i činjenju sedžde samo Njemu, zabranjeno ga je ubiti. Imam Ahmed, Ebu-Davud i Ibn-Madže prenose od Hurejrea, r.a., i kažu: /398/ "Poslanik, s.a.v.s., zabranio je ubistvo četiri vrste životinja: mrav, pčela, pupavac i ptica zavnu 'sured'." Sened-lanac prenosilaca ovog hadisa je vjerodostojan.

"Vidjet ćemo", reče Sulejman, "da li govoriš Istinu ili ne. /27/ Odnesi ovo moje pismo pa im ga baci, a onda se od njih malo izmakni i pogledaj šta će odgovoriti!" /28/ "O velikaši", reče ona, "meni je dostavljeno jedno poštovanja vrijedno pismo! /29/ Zbilja je od Sulejmana i zbilja se ono u ime Allaha Svemilosnog, Milostivog! /30/ Ne pravite se većim od mene i dođite da mi se pokorite." /31/

Uzvišeni obavještava o Sulejmanu i onome što je on rekao pupavcu kad ga je pupavac izvijestio o stanovnicima Sabe i njihovoj kraljici. "Vidjet ćemo", reče Sulejman, "da li govoriš Istinu ili ne", tj. da li je vijest koju si donio istinita ili si htio da se spaseš kazne pomoću laži. "Odnesi ovo moje pismo pa im ga baci, a onda se od njih malo izmakni i pogledaj šta će jedni drugima reći." Sulejman je napisao pismo i dao ga pupavcu, pa ga je ovaj odnio kraljici Belkis i njenom narodu. Došao je u njenu palatu, u prostoriju u kojoj ona sama boravi pa joj ga je bacio, pred nju ušavši kroz prozorčić, zatim se malo iz pristojnosti izmakao ustranu. Ona se zbunila i iznenadilo je to što je vidjela. Zatim ga je počela čitati i u njemu našla: "Zbilja je ono od Sulejmana i zbilja je ono: "U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog", "Ne pravite se većim od mene i dođite da mi se poklonite!" Zatim je ona sazvala sve prinčeve, ministre i velikane svoga kraljevstva i rekla im: "O velikaši", reče ona, "meni je dostavljeno jedno, poštovanja vrijedno, pismo", znači ono što sam vidjela zavređuje pažnju. Čudna stvar, donijela mi ga je jedna ptica i bacila ga preda me. Zatim se iz poštovanja izmakla.

Takvo što nije u stanju učiniti niko od kraljeva, zatim im ga je pročitala... Saznali su da je to pismo od Allahovog Poslanika Sulejmana, a.s., sa kojim oni ranije nisu imali kontakta, te da im on naređuje da se ne uzdižu i ne ohole nego da mu se pokore i kao monoteisti, iskreno i pokorno predaju islamu. Mejmun bin Mehran kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., pisao: "U ime Tebe, o moj Bože!", dok mu nije objavljen ovaj ajet, pa je onda pisao: "U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog!" Učenjaci kažu: "Niko nije pisao "U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog!" prije Sulejmana, a.s. "Ne pravite se većim od mene" ne oholite se i ne uzdižite se, "i dođite da mi se pokorite" svi zajedno.

"O velikaši", reče ona, "savjetujte mi šta treba u ovom slučaju da radim, ja bez vas ništa neću da odlučim!" /32/ "Mi smo vrlo jaki i hrabri", rekoše oni, "a ti se pitaš. Pa, gledaj šta ćeš narediti!" /33/ "Kad carevi osvoje neki grad", reče ona, "oni ga razore, a ugledne stanovnike njegove učine poniženim; eto, tako oni rade." /34/ "Poslat ću im jedan dar i vidjet ću sa čime će se izaslanici vratiti." /35/

Nakon što im je pročitala pismo Sulejmana, posavjetovala se o ovoj stvari sa njima, u vezi sa onim što joj je dostavljeno. Zbog toga je rekla: "O velikaši", reče ona, "savjetujte mi šta treba u ovom slučaju da radim, ja bez vas ništa neću da odlučim", tj. dok vi ne dođete i ne kažete mi šta da radim. "Mi smo vrlo jaki i hrabri", tj. prvo su joj ukazali na to da su brojni, spremni i jaki, a zatim su stvar prepustili njoj i rekli: "A ti se pitaš. Pa gledaj šta ćeš uraditi", ako želiš, borit ćemo se protiv njega ili ćemo mu pažljivo odgovoriti, a na tebi je da odlučiš, mi ćemo tvoju odluku slijediti i pokorni tebi biti. Međutim, pošto su i ona i oni spoznali da se ne mogu suprotstaviti njegovoj vojsci, s obzirom da su njemu bili potčinjeni i ljudi, i džini i ptice, kao što se ona uvjerila u vezi sa pupavcem, ona reče: "Bojim se da nas ne napadne sa svojom vojskom i da nas ne uništi." "Kad carevi osvoje neki grad" - reče ona - "oni ga razore", tj. kada uđu u njega silom, razore ga, "a ugledne stanovnike njegove učine poniženim", tj. prezrivo i ponižavajuće prema njima postupaju, ubijaju ih ili ih porobe. Uzvišeni kaže: "eto, tako oni rade." Nakon toga odlučila je da međusobno sklope mir i rekla: "Poslat ću im jedan dar i vidjet ću sa čime će se izaslanici vratiti", pa ako ga prime, tj. ako prime dar, a on je kralj, onda ćemo se boriti protiv njega, a ako ga ne primi, znači da je on poslanik, onda ćemo ga slijediti.

"I kad on pred Sulejmana iziđe, ovaj mu reče: 'Zar da blagom mene pridobijete? Ono što je Allah dao bolje je od onoga što je dao vama. Vi se onome što vam se daruje radujete! /36/ Vrati se njima! Mi ćemo dovesti vojske kojima se neće moći oduprijeti i istjerat ćemo ih iz Sabe ponižene i pokorene.'" /37/

Sulejman, a.s., nije ni pogledao u dar koji mu je poslala Belkis niti ga je uopće zanimao, nego ga je odbio i rekao im, zamjerajući im: "Zar da blagom mene pridobijete?", tj. zar da mi se ulizujete sa imetkom da vas ostavim sa vašim drugovima i vašim kraljevima? "Ono što je Allah meni dao bolje je od onoga što je dao vama", tj. vlast, imetak i vojska koju mi je dao Allah, dž.š., bolje je sve to od onoga što vi posjedujete "Vi se onome što vam se daruje radujete", poklonima i darovima, međutim ja od vas neću primiti ništa do islam ili slijedi sablja, odnosno rat. El- E'ameš prenosi od Ibn-Abbasa, pa kaže: "Sulejman je naredio šejtanima pa su mu oni maskirali hiljadu dvoraca od zlata i srebra. Kada su njeni izaslanici to vidjeli, rekoše: '[ta će njemu naši pokloni pored ovoga?' Iz ovoga se zaključuje da je dozvoljeno kraljevima pokazivanje ukrasa i nakita izaslanicima, tj. delegatima, pa Sulejman reče: "Vrati se njima!", tj. sa njihovim poklonima. "Mi ćemo im dovesti vojske kojima se neće moći oduprijeti", tj. oni nemaju snage da se s tim vojskama bore "i istjerat ćemo ih iz Sabe ponižene", tj. iz njihove zemlje, "i pokorene", tj. osramoćene i prognane. Nakon što se vratio, predao je kraljici Belkis njene darove koje je bila poslala Sulejmanu i rekao joj ono što joj je Sulejman poručio, a nakon što je to ona čula, pokorila se i ona i njen narod. Krenula je prema njemu sa svojom vojskom pokorna i ponizna, veličajući Sulejmana sa namjerom da ga slijedi u islamu. A nakon što se Sulejman, a.s., uvjerio u njen pristanak i pristanak njenih izaslanika, obradovao im se.

"O dostojanstvenici, ko će mi od vas donijeti njezin prijesto prije nego što mi dođu kao muslimani." /38/ "Ja ću ti ga donijeti", reče Ifrit, jedan od džinova, "prije nego sa svog mjesta ustaneš, ja sam za to snažan i pouzdan." /39/ "A ja ću ga donijeti", reče Onaj Koji je učio iz Knjige, "prije nego što okom trepneš." I kad Sulejman vidje da je prijesto većpred njega postavljen, uzviknu: "Ovo je blagodat Gospodara moga, Koji me iskušava da li ću zahvalan ili nazahvalan biti. A ko je zahvalan - u svoju je korist zahvalan, a ko je nezahvalan - pa, Gospodar moj je Neovisan i Plemenit." /40/

Nakon što su joj se vratili njeni izaslanici sa onim što im rekao je Sulejman, ona reče: "Tako mi Allaha znala sam, ovo nije kralj. Mi nemamo snage protiv njega i mi se ne možemo porediti sa njime u veličini", pa mu je odgovorila: "Dolazim ti sa velikašima svoga naroda da vidim šta naređuješ i kakvoj nas to svojoj vjeri pozivaš." Zatim je naredila da se njen prijesto na kojem je ona sjedila, a koji je inače bio od zlata, bisera i topaza čuva. A lično je zatim krenula Sulejmanu sa dvanaest hiljada svojih velikaša iz Jemena. A džin je dolazio Sulejmanu svakog jutra i večeri da ga izvještava o kraljici Belkis. Kada se ona približila, okupile su se Sulejmanove vojske sastavljene od ljudi i džina, i on reče: "O dostojanstvenici, ko će mi od vas donijeti njezin prijesto prije nego što mi dođu kao muslimani", nije želio da ga uzme nakon što oni prime Islam većprije nego što mu budu zabranjeni njihovi životi i njihovi imeci. 'Ja ću ga donijeti', reče Ifrit, jedan od džina", tj. Onaj Koji se vratio od njih "prije nego sa svog mjesta ustaneš", tj. sa svog prijestola, tj. donijet ću ti ga u periodu od izlaska do zalaska sunca.

"ja sam za to snažan i pouzdan", tj. dovoljno sam jak da ga sigurno donesem sa svim onim draguljima koji su na njemu. Sulejman je to želio kako bi time pokazao svoju veličinu koju mu je darovao Allah, dž.š., vlast, kao i vojske koje mu je potčinio, a koje nije dao nikome prije njega, a niti će kome dati poslije njega. Time je želio da mu to bude dokaz njegovog poslanstva kod Belkis i njenog naroda, pa je naredio da se donese njen prijesto onakav u kakvom je stanju ostao u njenoj zemlji, i to prije nego što mu oni dođu. Donošenje njenog prijestola onakvog kakav je prije nego dođu je čudno, iako je njen prijesto bio skriven i dobro čuvan od jake straže. "A ja ću ti ga donijeti", reče onaj koji je učio iz knjige. Ibn-Abbas kaže: "On je Asif, pisar Sulejmanov, a bio je njegov drug i prijatelj koji je znao najuzvišenije Allahovo ime. "Ja ću ti ga donijeti", reče Onaj Koji je učio iz Knjige, "prije nego što okom trepneš", pa Sulejman nije ni osjetio, a kad ono prijesto je većbio pred njega donesen, te "uzviknu: 'Ovo je blagodat Gospodara moga, Koji me iskušava da li ću zahvalan ili nezahvalan biti. A ko je zahvalan - u svoju je korist zahvalan'", tj. ovo je jedna od Allahovih blagodati meni kojima želi da me ispita da li ću biti zahvalan na Njegovim blagodatima ili ne.

Uzvišeni kaže: "a ko je nezahvalan - pa, Gospodar moj je Neovisan i Plemenit", tj. On je Neovisan od Svojih robova i njihovog obožavanja, potpuno je Plemenit, pa ako Ga ne obožavaju, Njegova veličina nije umanjena prema bilo kome, i ovo je slično onome kao što rekao je Musa: "Ako budete nezahvalni i vi i svi drugi na Zemlji - pa, Allah, doista, ni o kom nije ovisan i On je jedini hvale dostojan." /14:8/

"Promijenite izgled njezina prijestolja da vidimo hoće li ga ili neće prepoznati!" /41/ I kad ona dođe, bi joj rečeno: 'Je li ovakav prijesto tvoj?' 'Kao da je on!', uzviknu ona. A nama je prije nego njoj dato znanje, i mi smo muslimani. /42/ A da nije ispravno vjerovala nju su omeli oni kojima se ona, mimo Allaha, klanjala! /43/ "UđI u dvorac!”, bi joj rečeno. Kad ga ona pogleda, pomisli da je duboka voda, pa zadiže haljinu uz noge svoje. "Ova je dvorana uglačanim staklom popločena!", reče on, "Gospodaru moj!" uzviknu ona,"ja sam se prema sebi ogrješila i u društvu sa Sulejmanom predajem se Allahu Gospodaru svjetova!" /44/

Nakon što je Sulejmanu, a.s., doneseno prijestolje kraljice Belkis, a prije njenog dolaska, naredio je da se na njemu izvrše izvjesne promjene da bi provjerio može li ga ona prepoznati kada ga bude vidjela ili ne, pa reče: "Promijeniti izgled njezina prijestolja da vidimo hoće li ga ili neće prepoznati!", pa su neke elemente na njemu dodali a neke su odstranili. "I kad ona dođe, bi joj rečeno: 'Je li ovakav prijesto tvoj?'" Ona je bila razborita, postojana, čvrsta, oprezna i odlučna i nije htjela reći da je to on: "'Kao da je on'!, uzviknu ona", tj. čini mi se da je on jer mi jako liči. Ovakav postupak pokazao je vrhunac njene oštroumnosti i opreznosti. Uzvišeni kaže: "A nama je prije nego njoj dato znanje, i mi smo muslimani." Mudžahid kaže da su to Sulejmanove riječi, tj. bio je musliman prije nje, a ono što je nju omelo da obožava Jedinoga Allaha, dž.š., je to da je ona pripadala nevjerničkom narodu.

Zbog toga Sulejman kaže: "A da nije ispravno vjerovala, nju su omeli oni kojima se ona, mimo Allaha, klanjala, jer je ona narodu nevjerničkom pripadala." Ovo je dopuna onome što rekao je Sulejman, a.s., kako kažu Mudžahid i Se'id bin Džubejr, a ovaj Mudžahidov stav potvrđuje to što je ona obznanila i primila islam nakon što je ušla u dvoranu, kao što će kasnije biti rečeno. Uzvišeni kaže: "Uđi u dvore!", bi joj rečeno. I kad je ona pogleda, pomisli da je duboka voda, pa zadiže haljinu uz noge svoje." To je, ustvari, bilo tako što je Sulejman, a.s., naredio šejtanima, pa su joj oni sagradili ogroman dvorac od stakla ispod kojeg su izveli da bude voda, pa oni koji ne znaju šta je ustvari misle da je to voda, međutim, to je staklo ustvari bilo između vode i onoga koji po njemu ide. To je izvedeno s ciljem kako bi joj pokazao carstvo koje je veličanstvenije od njenog carstva, pa kada je dvorac ugledala pomislila je da je to voda i otkrila je tako svoje noge kako bi gazila po vodi. "'Ovo je dvorac uglačanim staklom popločan!', reče on." Kada je stala ispred Sulejmana on ju je pozvao da obožava Uzvišenog Allaha i da odustane od svoga obožavanja Sunca, mimo Allaha.

Tada je ona još uvijek govorila glasom nevjernika, a Sulejman je pao na sedždu Allahu, dž.š., veličajući Ga, a sa Sulejmanom su i ostali ljudi također učinili sedždu. Pošto je ona još uvijek tako govorila, glasom nevjerničkim, i nakon što je ugledala Sulejmana šta on čini, on joj priđe i dignuvši glavu reče joj: "Teško tebi, šta si rekla?" A ona tada uzviknu: "Gospodaru moj", uzviknu ona, "ja sam se prema sebi ogrješila i u društvu sa Sulejmanom predajem se Allahu Gospodaru svjetova." Tako je primila islam i divno li se predala i istinski obožavala Allaha, dž.š., Njega Jedinog, Koji nema druga, Koji je stvorio sve stvari i odredio im njihovu sudbinu!

"A Semudu smo poslali brata njihova Saliha da u ibadetu budu jedino Allahu - a oni se podijeliše u dvije skupine koje su se međusobno prepirale. /45/ 'O narode moj', govorio im je on, 'zašto tražite da vas stigne kazna prije nego što se pokajete? Zašto od Allaha ne tražite oprost, da bi vam se ukazala milost?' /46/ 'Mi smatramo kobnim predznakom tebe i one koji su tobom!', rekoše oni. 'Kobni predznak vaš je kod Allaha', reče on, 'vi ste narod koji je stavljen u iskušenje.'" /47/

Uzvišeni obavještava o Semudu i onome što se dešavalo sa Njegovim poslanikom Salihom, a.s., kada ga je Allah, dž.š., poslao njima i kada ih je pozvao da obožavaju Allaha, dž.š., Jedinog, Koji nema druga, "a oni se podijeliše u dvije skupine koje su se međusobno prepirale", tj. vjerničku i nevjerničku skupinu, kao što Uzvišeni kaže: "'Mi, uistinu, vjerujemo u sve ono što je po njemu objavljeno', odgovoriše oni. 'A mi, doista, ne vjerujemo u to u što vi vjerujete', rekoše oni koji su bili oholi." (7:75, 76) A ovdje Uzvišeni veli: "O narode moj", govorio im je on, "zašto tražite da vas stigne kazna prije nego što se pokajete?", tj. zašto prizivate da budete kažnjeni, a ne tražite od Allaha, dž.š., Njegovu milost, te zbog toga Uzvišeni kaže: "Zašto od Allaha ne tražite oprost, da bi vam se ukazala milost? Mi smatramo kobnim predznakom tebe i one koji su s tobom - rekoše oni", tj. mi ništa dobro ne vidimo na tvom licu i licima onih koji te slijede, a kad god bi nekog od njih zadesilo kakvo zlo, govorili bi: “Ovo je od Saliha i njegovih drugova.” Kao što Uzvišeni kaže obavještavajući o Faraonovom narodu: "I kad bi im bilo dobro, oni bi govorili: 'Ovo smo zaslužili', a kad bi ih snašla kakva nevolja, Musau i onima koji su s njim vjerovali tu nevolju bi pripisivali." (7:131) A oni kažu: "'Mi smatramo kobnim predznakom tebe i one koji su s tobom', rekoše oni. 'Kobni predznak vaš je kod Allaha', reče on", tj. kaznit će vas za to, "vi ste narod koji je stavljen u iskušenje", tj. vi ćete biti ostavljeni u zabludi.

"U gradu je bilo devet osoba koje su po zemlji, ne red, nego nered činile. /48/ 'Allahom se zakunite', rekoše, 'da ćemo noću i njega i porodicu njegovu ubiti, a onda njegovom najbližem krvnom srodniku reći: 'Mi nismo prisustvovali pogibiji porodice njegove, mi, zaista, Istinu govorimo.'' /49/ I smišljali su spletke, pa i Mi smo, a oni to nisu osjećali, /50/ pa pogledaj kakva je bila posljedica spletkarenja njihova: uništili smo sve - i njih i narod njihov. /51/ Eno kuća njihovih, puste su zbog nepravde koju su činili - to je, zaista, pouka narodu koji zna, /52/ a spasili smo one koji su vjerovali i koji su se grijeha klonili." /53/

Uzvišeni obavještava o bezbožništvu i okrutnosti naroda Semud i njihovih vođa koji su pozivali narod zabludi i nevjerstvu i nijekali Saliha, a.s., dok ih nije opsjelo stanje u kome su zaklali devu i planirali ubiti Saliha, a.s., tako što će se prikrasti noću njemu i njegovoj porodici i ubiti ga na prevaru i iznenadnim napadom, a zatim će reći njegovoj porodici i njegovom najbližem krvnom srodniku da oni nisu ništa od toga učinili i da oni govore Istinu, pa Uzvišeni kaže: "U gradu je bilo", tj. u gradu Semudovom "devet osoba", tj. devet lica "koji su po Zemlji, ne red, nego nered činile", a to su oni koji su zaklali devu. Jedan od njihovih drugova bio je po imenu Kudar bin Salif, Onaj Koji je zaklao devu svojim rukama i on je onaj koga Allah, dž.š., spominje riječima: "kad se jedan nesretnik između njih podigao." /92:12/

U ajetu se misli na nevjerstvo i pokvarenost što su bile njihove najružnije osobine, sijući smutnju svim putevima kojima su prolazili. Uzvišeni kaže: "'Allahom se zakunite' - rekoše - 'da ćemo noću njega i njegovu porodicu ubiti'", tj. zakunite se da ćete ubiti Allahovog Poslanika Saliha, a.s. I dok su se oni prikradali Salihu da ga mučki ubiju i unište poslana im je stijena koja ih je poubijala. Tako je Allah, dž.š., spasio Saliha i one koji su ga slijedili, te zbog toga Uzvišeni kaže: "I smišljali su spletke, pa i Mi smo, a oni to nisu osjećali, pa pogledaj kakva je bila posljedica spletkarenja njihova: uništili smo sve - i njih i narod njihov. Eno kuća njihovih, puste su zbog nepravde koju su činili - to je, zaista, pouka narodu koji zna, a spasili smo one koji su vjerovali i koji su se grijeha klonili."

"I Luta smo poslali kada reče narodu svome: 'Zašto činite razvrat naočigled jedni drugih?' /54/ Zar zbilja sa strašću općite sa muškarcima umjesto sa ženama? Vi ste, uistinu, narod koji ne zna. /55/ A odgovor naroda njegova glasio je: 'Istjerajte Lutovu porodicu iz grada vašeg, oni su ljudi - čistunci!' /56/ I Mi smo spasili njega i porodicu njegovu, sve osim žene njegove. Mi smo odredili da ona ostane s onima koji će kaznu iskusiti, /57/ i pustili smo na njih kišu, a strašne li kiše za one koji su bili opomenuti!" /58/

Uzvišeni obavještava o Svome robu i Svome poslaniku Lutu, a.s., da je on upozoravao svoj narod na Allahovu odmazdu nad njima zbog njihovih razvratnih djela koja čine i koja ranije niko od ljudskog roda nije činio. To je spolno općenje sa muškarcima, pa su se muškarci zadovoljili muškarcima, a žene sa ženama, pa kaže: "Zašto činite razvrat naočigled jedni drugih", tj. gledate jedni druge i spolno općite pozivajući na razvrat. "Zar zbilja sa strašću općite sa muškarcima umjesto sa ženama? Vi ste, uistinu, narod koji ne zna!", tj. ne znate ništa, ni što je prirodno a ni što je zakonito i propisano: "A odgovor naroda njegova glasio je: 'Istjerajte Lutovu porodicu iz grada vašeg, oni su ljudi - čistunci!'", tj. izbjegavaju da čine ono što vi činite i čime ste zadovoljni, zato ih istjerate jer se oni neće popraviti ukoliko budu u vašem susjedstvu i u vašem gradu, pa pristupite tome.

Zbog ovakvog odnosa Allah, dž.š., ih je uništio, a nevjernicima tako i pripada. Uzvišeni Allah, dž.š., kaže: "I Mi smo spasili njega i porodicu njegovu, sve osim žene njegove. Mi smo odredili da ona ostane s onima koji će kaznu iskusiti", tj. sa onima koji će biti uništeni, sa njenim narodom, jer je ona pomagala njima u njihovoj vjeri i na njihovim putevima i bila zadovoljna sa njihovim ružnim i bestidnim djelima. Jedne prilike pokazala je svome narodu goste Lutove kako bi otišli kod njih i spolno općili sa njima. Ali, ona nije radila razvrat jer je to znak Allahove počasti prema Božijem poslaniku, a ne njene počasti. "i pustili smo na njih (kamenu) kišu", tj. kamenje od stvrdnutog blata obilježenog od tvoga Gospodara, a ona nije daleko od nasilnika. Zbog toga Uzvišeni veli: "A strašne li kiše za one koji su bili opomenuti!", tj. za one kojima je donesen dokaz, do kojih je doprla opomena i upozorenje, a oni se opet suprotstavili poslaniku i zanijekali ga i naumili da ga istjeraju iz svoje sredine.

"Reci: 'Hvala Allahu i mir robovima Njegovim koje je On odabrao!' [ta je bolje: Allah ili oni koje Njemu ravnim smatraju. /59/ Onaj Koji je nebesa i Zemlju stvorio i Koji vam spušta s neba kišu pomoću koje Mi dajemo da ozelene bašče prekrasne, nemoguće je da vi učinite da izraste drveće njihovo. Zar pored Allaha postoji drugi bog?! Ne postoji, ali su oni narod koji druge s Njim izjednačuje." /60/

Uzvišeni naređuje Svom Poslaniku, s.a.v.s., da kaže: "Hvala Allahu", tj. na Njegovim blagodatima koje je dao Svojim robovima, toliko da, kada bi ih brojali, ne mogu ih nikada nabrojati, i na uzvišenim svojstvima i lijepim imenima Njegovim kojima je On opisan. Zatim mu naređuje da donosi mir i blagoslov na one Njegove robove koje je On odabrao i izabrao a to su plemeniti poslanici, neka je na njih najvredniji salavat i selam. Uzvišeni kaže: "Veličanstven je Gospodar tvoj Dostojanstveni, i daleko od onoga kako Ga predstavljaju oni! i mir poslanicima, i hvaljen neka je Allah, Gospodar svjetova!" (37:180 - 182)

Ovim se želi istaći što je učinio sa Svojim poslanicima, pomažući ih i dajući im potporu, i nakon onoga što je pripremio Njegovim neprijateljima poniženje, kaznu i pokoravanje, naredio je Svom poslaniku i onima koji ga slijede da Mu se zahvaljuju na svemu onome što čini za njih i da donose mir i blagoslov na izabrane i odabrane Allahove, dž.š., robove. Uzvišeni kaže: "[ta je bolje: Allah ili oni koje Njemu ravnim smatraju" upit je i nepriznavanje, te i negiranje mušričkog obožavanja drugih bogova uz Allaha, pa zatim Uzvišeni veli: "Onaj Koji je nebesa i Zemlju stvorio", tj. stvorio je nebesa i ono što je na njima, kao što su planete, kosmos, sunašca, čiji broj niko ne zna osim Njega. Stvorio je Zemlju i načinio na njoj brda, brežuljke i proplanke, nepristupačne predjele, zaravni, puste predjele, plodna polja i plodove, kopna i mora kao i sve ono što je na njoj i u njoj. "i Koji vam spušta s neba kišu", tj. čini je opskrbom robovima. "pomoću koje Mi dajemo da ozelene bašče", tj. vrtovi. "nemoguće je da vi učinite da izraste drveće njihovo", tj. nećete moći to izvesti. On, Uzvišeni, Jedini je Koji samostalno i neovisno stvara opskrbu, kao što to priznaju mušrici, što Allah, dž.š., kaže u drugom ajetu: "A ako ih zapitaš ko ih je stvorio, sigurno će reći: 'Allah!'" /43:87/,

tj. oni priznaju da je On Jedini Taj Koji to sve čini, Koji nema druga, a zatim opet oni uz Njega obožavaju nekog drugog. Pa kako je On Jedini, Stvoritelj, Opskrbljivač, svakako treba da bude jedino On obožavan. On, Koji nema druga. Zbog toga, Njemu slava, kaže: "Zar pored Allaha postoji drugi bog", tj. zar se može obožavati neko pored Allaha. Odgovor je: "Ne, niko!", pa se kaže: kako možete obožavati nekog drugog pored Allaha, a On je jedini neovisni Stvaralac, Opskrbljivač i Upravljač? Kao što Uzvišeni kaže: "Pa da li je Onaj Koji stvara kao Onaj Koji ne stvara?"/16:17/ Uzvišeni ovdje veli: "Onaj Koji je nebesa i Zemlju stvorio", a riječ "Onaj Koji je" u svim ovim ajetima ukazuje na Njegovu odredbu, tj. na Onoga Koji čini sve ove stvari kao i na one koji ništa od njih ne mogu učiniti. U snazi govora koji upućuje na to, kao što je rekao Uzvišeni Allah, dž.š.: "[ta je bolje: Allah ili oni koje Njemu ravnim smatraju?" A u slijedećem ajetu Uzvišeni kaže: "oni su narod koji druge s Njim izjednačuje", tj. pripisuje Allahu, dž.š., sličnoga Njemu, među kipovima koji su obožavali, a koji ne čuju, ne vide i ne mogu ništa učiniti.

"Onaj Koji je Zemlju prebivalištem učinio i kroz nju rijeke proveo i na njoj brda nepomična postavio i dva mora pregradio. Zar pored Allaha postoji drugi bog?! Ne postoji, nego većina njih u neznanju živi." /61/

Uzvišeni kaže: "Onaj Koji je Zemlju prebivalištem učinio", tj. ne pokreće i ne pomjera Svoje stanovnike, a niti ih potresa, jer kada bi tako činio ne bi na njoj potrajao opstanak i život "i kroz nju rijeke proveo", tj. sačinio je na njoj rijeke čija je voda pitka te učinio da one prolaze kroz zemlju i tako donose korist Njegovim robovima, "i na njoj je brda nepomična postavio", tj. planine kojima ju je učvrstio i ustabilio kako se ne bi tresla: "i dva mora pregradio", tj. između pitke i slane vode napravio je pregradu tako da se one ne mogu miješati kako ne bi jedna drugu pokvarile. Slatko ”more” su, ustvari, ove rijeke koje slobodno teku, pitke su i napajaju bilje i plodove. A slana mora su okeani prostrani opkoljeni kopnima sa svih strana, učinio je da njihova voda bude slana kako se ne bi zagadio vazduh njihovim mirisima (da su slatka). "Zar pored Allaha postoji drugi bog?" koji bi se obožavao!? "Ne postoji, nego većina njih u neznanju živi."

"Onaj Koji se nevoljniku, kad Mu se obrati, odaziva, i Koji zlo otklanja i Koji vas na Zemlji jedne drugima smjenjuje - Zar pored Allaha postoji drugi bog?! Kako nikako vi pouku da primite!?" /62/

Uzvišeni kaže: "Onaj Koji se nevoljniku, kad Mu se obrati odaziva", tj. on je Onaj Kojem se jedino može pribjeći u nuždi, koji otklanja zlo i štetu nevoljnika bez razlike. Uzvišeni kaže: "Kad vas na moru nevolja zadesi, tada nema onih kojima se inače klanjate, postoji samo On."/17:67/ Imam Ahmed prenosi od čovjeka koji kaže: /398/ "Rekao sam: 'O Allahov Poslaniče, čemu ti pozivaš?' On reče: 'Pozivam Allahu, dž.š., Njemu Jedinom, Koji, ako te zadesi kakvo zlo i ti Mu se obratiš, otklanja od tebe to zlo, Koji ti, ako zalutaš u nekoj pustoši pa mu se obratiš, odgovori, Koji, ako te zadesi neplodnost, u usjevima pa Mu se ti obratiš, dadne da usjevi proklijaju i narastu.'" Zatim reče: "Rekao sam Mu: 'Uputi me', a on reče: 'Ne psuj nikoga, ne budi ravnodušan prema dobročinstvu, kada sretneš brata budi nasmijana lica prema njemu, ili makar iz svoje kofe ulij vode u posudu onoga ko traži vodu. Neka ti tvoj ogrtač (izar) bude do pola potkoljenice, a ako to ne prihvataš, onda do članka.

A čuvaj se spuštanja ogrtača ispod članaka, jer je to oholost, a, doista, Allah ne voli oholost.'" U drugom predanju ovaj ashab dodaje, pa kaže: ”Poslije ovoga nisam grdio nikoga, pa ni ovcu ni devu.” Priča se da je neki čovjek pratio drugog čovjeka na putu, pa ga je prevario i naumio ga ubiti. Ovaj je pokušao prvo da ga se riješi skromnošću i poniznošću, zatim zastrašivanjem kaznom Allaha, dž.š. Međutim, sve što je ovaj više pokušavao da ga odvrati, ovaj je bio sve uporniji da ga ubije, a on mu reče: "Dobro, dopusti mi da klanjam dva rekata", a ovaj mu rekao je da što brže klanja, pa je on počeo klanjati, ali se sav tresao od žestine straha, te mu nikako nije padalo na um ništa iz Kur'ana pa čak ni jedno slovo pa je ostao tako stojeći zapanjen, a ovaj reče: "Hajde završi!", pa je Allah, dž.š., učinio da mi na jezik dođu riječi Uzvišenog Allaha: "Onaj Koji se nevoljniku, kad se obrati, odaziva i Koji zlo otklanja..." "U takvom stanju ugledao sam konjanika koji se približavao iz doline noseći u ruci koplje; njim je pogodio čovjeka pravo u srce i ovaj je pao mrtav. Ja sam se prihvatio za konjanika i upitao ga: 'Tako ti Allaha, ko si ti?' A on odgovori: 'Ja sam izaslanik Onoga Koji se odaziva onome koji je u nevolji i Koji od njega otklanja zlo.' Nakon toga uzeo sam magarca i devu i vratio se siguran i spašen."

Uzvišeni kaže: "i Koji vas na Zemlji jedne drugima smjenjuje", tj. generacije naslijeđuju jedne druge i potom oni nasljeđuju svoje prethodnike, kao što Uzvišeni kaže: "A kada Gospodar tvoj reče melekima: 'Ja ću na Zemlji nasljednika postaviti!'" /2:30/, tj. narode koji će nasljeđivati jedni druge, kako smo to ranije objasnili, a slično znači i ovaj ajet, tj. ummet nakon ummeta, generacija nakon generacije. "Zar pored Allaha postoji drugi bog?!", tj. nakon ovih detaljnih objašnjenja i iznošenja nesumnjivih Allahovih, dž.š., dokaza onima koji pored Allaha obožavaju drugog boga, postavlja im se pitanje zar postoji drugi bog. I time su spoznali da je On, Allah, Jedini Koji stvara, odaziva se nevoljniku kada Mu se obrati i otklanja od njega zlo, On, Jedini, Koji nema druga: "Kako nikako vi pouku da primite!?", tj. kako malo njh promišlja o onome što ih vodi Istini i upućuje Pravom putu.

"Onaj Koji vam u tminama, na kopnu i na moru, put pokazuje i Koji vjetrove kao radosnu vijest ispred milosti Svoje šalje. - Zar pored Allaha postoji drugi bog?! Kako je Allah visoko iznad onih koji druge Njemu ravnim smatraju!"/63/

Uzvišeni kaže: "Onaj Koji vam u tminama, na kopnu i na moru", tj. sa svim onim dokazima koje je stvorio na nebesima i na Zemlji pokazuje vam put, kao što Uzvišeni kaže: "i putokaze, a i po zvijezdama se oni upravljaju."/16:16/ Uzvišeni također veli: "i Koji vjetrove kao radosnu vijest ispred milosti Svoje šalje", tj. ispred oblaka koji nose kišu, Allah, dž.š., napaja besplodne i suhe predjele: "Zar pored Allaha postoji drugi bog?! Kako je Allah visoko iznad onih koji druge Njemu ravnim smatraju!"

"Onaj Koji sve iz ničega stvara, Koji će, zatim to ponovo učiniti, i Koji vam opskrbu s neba i iz zemlje daje. - Zar pored Allaha postoji drugi bog?! Reci: 'Dokažite, ako Istinu govorite!'" /64/

To jest, On je Onaj Koji Svojom moći i Svojom vlašću započinje stvaranje, zatim to ponovo čini, kao što Uzvišeni kaže: "On je Taj Koji iz ničega stvara, i On će to ponovo učiniti, to je Njemu lahko." /30:27/ Uzvišeni veli: "i Koji vam opskrbu s neba i iz zemlje daje", tj. kišom koju spušta s neba pomoću koje niče blagoslovljeno bilje iz zemlje, kao što Uzvišeni kaže: "On zna šta u zemlju ulazi, a šta se na nj uspinje" /34:2/, a On, Blagoslovljeni i Uzvišeni, spušta s neba blagoslovljenu vodu, pa daje da od nje provriju vrela iz zemlje, a zatim pomoću njih iz nje izvodi raznovrsne usjeve, plodove i cvjetove. Zbog toga Uzvišeni kaže: "Zar pored Allaha postoji drugi bog?!" Onaj Kome pripadaju lijepa imena i najuzvišenija svojstva, što smo većspominjali u prethodnim ajetima "Reci: 'Dokažite!'" ispravnost vašeg obožavanja drugog pored Allaha; "a ako Istinu govorite" o tome. A On je znao da oni nemaju nikakvog dokaza za to, kao što Uzvišeni kaže: "A Onaj Koji se, pored Allaha, moli drugom bogu, bez ikakva dokaza o njemu, pred Gospodarom svojim će račun polagati, i nevjernici ono što žele neći postići."/23:117/

"Reci: 'Niko, osim Allaha, ni na nebu ni na Zemlji, ne zna gajb; i oni ne znaju kada će oživljeni biti.' /65/ Zar oni o onom svijetu da što znaju!? Ništa! - Oni u nj sumnjaju, oni su slijepi prema njemu." /66/

Uzvišeni kaže naređujući Svome Poslaniku, s.a.v.s., da puoči sva stvorenja da niko od stanovnika nebesa i Zemlje ne zna gajb (tajne) osim Uzvišenog Allaha, dž.š. A Uzvišeni kaže: "Niko, osim Allaha..." Ovo je apsolutno izuzeće, tj. niko to ne zna osim Uzvišenog Allaha, dž.š., i On je jedinstven u tome, Jedini, Koji nema druga, kao što Uzvišeni kaže: "U Njega su ključevi svih tajni, samo ih On zna." /6:59/ Uzvišeni također kaže: "i oni ne znaju kada će oživljeni biti", tj. niko od stvorenja ne zna kada će biti Smak svijeta, kao što Uzvišeni kaže: "a težak će biti nebesima i Zemlji, sasvim neočekivano će vam doći." /7:117/ Ibn Ebi-Hatim prenosi od Aiše, r.a., koja kaže: (399) "Ko tvrdi da on zna - tj. Allahov Poslanik, s.a.v.s. - šta će biti sutra, rekao je najveću potvoru na Allaha, dž.š., jer Uzvišeni Allah, dž.š., kaže: "Reci: 'Niko, osim Allaha, ni na nebu ni na Zemlji, ne zna gajb.'" Uzvišeni veli: "Zar oni o onom svijetu da šta znaju!? Ništa! - Oni u nj sumnjaju", tj. njihovo znanje je nemoćno i oni ne mogu znati o njemu ništa. To znanje oni će dostići i bit će upotpunjeno tek na Sudnjem danu, ali im tada neće koristiti. Uzvišeni kaže: "Ništa!" - Oni u nj sumnjaju..." Ovim se ponovo vraća na nevjernike i ističe se da oni sumnjaju u to da Sudnji dan postoji i da će se on dogoditi: "oni su slijepi prema njemu", tj. oni su u potpunom sljepilu i velikom neznanju u pogledu toga šta on stvarno jeste.

"Nevjernici govore: 'Zar ćemo, kad postanemo zemlja, i mi i preci naši, zaista, biti oživljeni?'/67/ Ovim nam se većodavno prijeti, i nama i precima našim, a ovo su samo izmišljotine naroda drevnih.' /68/ Reci: 'Putujte po svijetu i vidite kako su završili grješnici!' /69/ I ne žalosti se zbog njih i neka ti nije u duši teško zbog spletki njihovih." /70/

Uzvišeni obavještava o mušricima, koji odbijaju proživljavanje i koji kažu: "Ovim nam se većodavno prijeti, i nama i precima našim", tj. samo čujemo, ali ne vidimo Istinu: "a ovo su samo izmišljotine naroda drevnih", tj. njihove legende. A Allah, dž.š., im odgovara, pa kaže: "Reci", im, o Muhammede: "Putujte po svijetu i vidite kako su završili grješnici", tj. lašci i kako ih je zahvatila kazna i odmazda, a Allah, dž.š., spasio je Svoje plemenite poslanike, s.a.v.s., i one koji su ih slijedili. Ujedno je time potvrdio ispravnost njihovih poslanica, pa zatim Uzvišeni kaže, tješeći i radujući Svoga Poslanika, s.a.v.s.: "I ne žalosti se zbog njih", tj. nemoj da ti je žao zbog lažaca, "i neka ti nije u duši teško zbog spletki" zbog toga što ti čine spletke i niječu te. Ja ću ti, zaista, pomoći i izdići ću tvoju vjeru.

"Kad će se već jednom obistiniti ta prijetnja, ako Istinu govorite?", pitaju oni. /71/ Reci: "Stići će vas sigurno nešto od onoga što požurujete!" /72/ A Gospodar tvoj je neizmjerno dobar ljudima, ali većina njih nije zahvalna. /73/ Gospodar tvoj dobro zna ono što grudi njihove taje i ono što oni na javu iznose. /74/ Nema ničeg skrivenog ni na nebu ni na Zemlji, a da nije u Knjizi jasnoj." /75/

Uzvišeni obavještava o mušricima na njihov upit o Sudnjem danu i njihovom nevjerovanju da će se on dogoditi: "'Kad će se većjednom obistiniti ta prijetnja, ako Istinu govorite?', pitaju oni." A Uzvišeni im odgovara: "Reci", o Muhammede: "Stići će vas sigurno nešto od onoga što požurujete." Ibn-Abbas kaže: “Približilo se nešto od onoga što požurujete”, kao što Uzvišeni kaže: "Kad to?" Ti reci: "Možda ubrzo!" /17:51/ Zatim Uzvišeni kaže: "A Gospodar tvoj je neizmjerno dobar ljudima", tj. u Svojim nebrojenim blagodatima koje čini prema njima, uprkos nasilju koje oni čine sami sebi i uprkos tome što su Mu nazahvalni, osim malobrojnih među njima: "Gospodar tvoj dobro zna ono što grudi njihove taje i ono što oni na javu iznose", tj. zna njihove misli i tajne, kao što zna i ono što javno pokazuju, kao što Uzvišeni kaže: "On zna i što drugom tajno rekneš i što samo pomisliš!" /20:7/ Uzvišeni veli: "Nema ničega skrivenog ni na nebu ni na Zemlji", tj. sve što ostaje daleko i skriveno robovima, Njegovo znanje obuhvata, i nebesa i Zemlju, i samo ih Allah, dž.š., zna u potpunosti, ništa ne izmiče Njegovom znanju ni koliko atom od bilo čega. "a da nije u Knjizi jasnoj." Uzvišeni kaže: "Zar ne znaš da je Allahu poznato sve što je na nebu i na Zemlji? To je sve u Knjizi; to je, uistinu, Allahu lahko!" /32:70/

"Ovaj Kur'an sinovima Israilovim kazuje najviše o onome u čemu se oni razilaze, /76/ i on je, uistinu, putokaz i milost svakom onom koji vjeruje. /77/ Gospodar tvoj će im po pravdi Svojoj presuditi; On je Silni i Sveznajući, /78/ zato se pouzdaj u Allaha, jer ti, doista, slijediš Pravu Istinu! /79/ Ti ne možeš mrtve dozvati niti gluhe dovikati kada se leđima okrenu, /80/ niti možeš slijepe od zablude njihove odvratiti; možeš jedino dozvati one koji u riječi Naše vjeruju, Oni su predani!" /81/

Uzvišeni obavještava o Svojoj veličanstvenoj Knjizi i o onome šta ona obuhvata uputu, jasan dokaz, ona je furkan, tj. razdvaja Istinu od neistine. On kazuje sinovima Israilovim, a oni slijede Tevrat i Indžil: "kazuje najviše o onome u čemu se oni razilaze", kao što su se razišli u pogledu Isaa, o kome su jevreji izmišljali laži i klevete, a kršćani pretjerivali i preuveličavali, pa je došao Kur'an, koji govori umjereno, istinito i pravedno da je On jedan od Allahovih, dž.š., robova i Njegovih plementih poslanika, s.a.v.s., neka je na njega najvredniji salavat i selam, kao što Uzvišeni kaže: "To je Isa, sin Merjemin - to je prava Istina o njemu - onaj u koga oni sumnjaju" /16:34/,

a Uzvišeni kaže: "Gospodar tvoj će im presuditi", tj. na Sudnjem danu, "po pravdi svojoj, On je Silni", tj. u Svome kažnjavanju: "Sveznajući" u pogledu svega što Njegovi robovi čine i govore: "zato se pouzdaj u Allaha", tj. u svim svojim stvarima i dostavi Objavu Tvoga Gospodara: "jer ti, doista, slijediš Pravu Istinu", iako ti se suprostavljaju kafiri koji ne vjeruju iako si im ti došao sa potpunim dokazima. Zbog toga Uzvišeni kaže: "Ti ne možeš mrtve dozvati" jer je njihovo stanje takvo da oni ne čuju Istinu, a to je stanje koje liči stanju mrtvaca, čiji je sluh nestao smrću, te zbog toga Uzvišeni kaže: "niti gluhe dovikati kada su leđima okrenuti, niti možeš slijepe od zablude njihove odvratiti; možeš jedino dozvati one koji u riječi Naše vjeruju.Oni su predani", tj. tebi će se sigurno odazvati oni kojima koriste njihov sluh i vid, oni koji se pokoravaju Allahu, dž.š., i onome što je došlo od Njega preko jezika plemenitih poslanika, neka je na njih najvredniji salavat i najpotpuniji selam i spas.

"I kada dođe vrijeme da oni budu kažnjeni, Mi ćemo učiniti da iz zemlje iziđe jedna životinja koja će im reći da ljudi u dokaze Naše nisu bili uvjereni." /82/

Ova životinja će se pojaviti u zadnjim trenucima, kada se ljudi potpuno iskvare, i kada budu napustili naredbe Allaha, dž.š., i promijenili istinsku vjeru. Allah, dž.š., će im izvesti životinju iz zemlje. Kaže se da će se to desitit u Meki ili drugom gradu, o čemu ćemo, ako Bog da, detaljnije govoriti. U pogledu spominjanja ove životinje zabilježeni su mnogi hadisi kao i mnoge izjave ashaba i tabiina (eseri). Pa da samo spomenemo neke kojima ćemo bolje razumijeti ovo pitanje; tražimo pomoćod Allaha, dž.š., da nam pomogne u tome. Imam Ahmed prenosi od Huzejfe bin Usejda el-Gaffarija, koji kaže: (400) "Allahov Poslanik, s.a.v.s., posmatrao nas je iz svoje sobe dok smo međusobno razgovarali o pitanju Sudnjeg dana pa kaže: 'Sudnji dan neće nastupiti dok ne budete vidjeli deset znakova njegovih i to:

1. Izlazak Sunca na zapadu, 2. dim 3. životinju, 4. izlazak Jedžudža i Medžudža, 5. izlazak Isaa, a.s., sina Merjeminog, 6. Dedždžala i tri pomračenja 7. pomračenje na zapadu, 8. pomračenje na istoku, 9. pomračenje na Arapskom polu otoku, i 10. vatra.

Vatra će izlaziti iz adenske kotline, vodit će ili sakupljati ljude dok budu noću spavali i ona će biti tamo gdje se oni u podne budu odmarali i ona će biti...'" Ovako prenose Muslim i Ehlus-Sunen. Drugi hadis: Muslim bin el-Hadždžadž prenosi od Abdullaha bin Umera i kaže: (401) "Zapamtio sam od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., hadis koji nisam zaboravio. ^uo sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da kaže: 'Zaista, prvi znak je izlazak Sunca na zapadu i izlazak životinje ljudima u prijepodnevnim satima. Bez obzira koji će biti prvi, slijedit će jedan za drugim, odnosno, desit će se ubrzo jedan za drugim.'" Slijedeći hadis prenosi Muslim u svom "Sahihu" od Ebu-Hurejrea, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (402)

"Požurite sa obavljanjem svojih poslova prije nego što se desi slijedećih šest stvari: izlazak Sunca na Zapadu, dim, pojavljivanje Dedždžala i životinje, smrti i Kijametskog dana." Ibn-Džerir prenosi od Ibn Ez-Zubejra da je on opisao životinju na način kako ju je opisao... a zatim će im životinja reći: "O ti, taj i taj, budi radostan, ti si jedan od stanovnika Dženneta, a zatim, o ti, taj i taj, ti si stanovnik Vatre." To je shodno onome kako Uzvišeni kaže: "I kada dođe vrijeme da oni budu kažnjeni, Mi ćemo učiniti da iz zemlje iziđe životinja koja će im reći da ljudi u dokaze Naše nisu bili uvjereni."

"A na Dan kada od svakog naroda sakupimo gomilu onih koji su dokaze Naše poricali - oni će biti sakupljani i privođeni, /83/ i kad dođu, On će upitati: 'Jeste li vi dokaze Moje poricali ne razmišljajući o njima, ili šta ste to radili?' /84/ I njih će stići kazna zato što su mnogobošci bili, pa neće moći ni riječi izustiti. /85/ Zar nisu vidjeli da smo učinili noćda u njoj otpočinu, a dan vidnim?! - To su, zaista, dokazi za narod koji vjeruje." /86/

Uzvišeni obavještava o Sudnjem danu i sakupljanju nasilnika, onih koji su nijekali Allahove, dž.š., ajete i Njegove poslanike koje je Uzvišeni Allah, dž.š., poslao, i pitat će ih o onome što su radili na dunjaluku, prekoravajući ih, pa će Uzvišeni reći: "A na Dan kad od svakog naroda sakupimo gomilu", tj. od svakog naroda i iz svakog stoljeća po gomilu, tj. skupinu: "onih koji su dokaze Naše poricali - oni će biti sakupljeni pa vođeni“, tj. bit će privođeni "i kad dođu" i stanu pred Uzvišenog Allaha, dž.š., na mjestu postavljanja pitanja, bit će upitani o svojoj vjeri i o svojim djelima. Pa pošto nisu bili sretnici - a bili su kao što Allah, dž.š., kaže o njima: "Nije vjerovao: nije namaz obavljao, nego je poricao i leđa okretao" /75:31, 32/ - tada će im se donijeti dokaz, a oni neće moći tražiti ispriku kojom bi se opravdali na mjestu na kome će biti pitani, koje je predstavljeno u slijedećim riječima Uzvišenog Allaha, dž.š.: "On će upitati: 'Jeste li vi dokaze Moje poricali ne razmišljajući o njima, ili, šta ste to radili?'", i neće im preostati ništa drugo, nego im će se desiti ono o čemu Uzvišeni Allah, dž.š., kaže: "Ovo je Dan u kome oni neći ni prozboriti, i pravdanje im neće dozvoljeno biti." /77:35,36/

Tako Allah, dž.š., ovdje kaže: "I njih će stići kazna zato što su mnogobošci bili, pa neće moći ni riječi izustiti", tj. zanijemit će, pa neće moći dati odgovor jer su oni na dunjaluku bili nasilnici prema samima sebi, odbijali su da vjeruju u tajni i nevidljivi svijet, koji im više neće biti skriven i tajan. Zatim Uzvišeni kaže upozoravajući na Svoju potpunu moći apsolutnu vlast i Svoj visoki položaj kojem se neminovno mora pokoriti i čije se naredbe neminovno moraju slušati, Njegovim se poslanicima i Istini koju su oni dostavili, a koja je neizbježna, mora vjerovati, pa Uzvišeni kaže: "Zar nisu vidjeli da smo učinili noćda u njoj otpočinu?", tj. u tami noći da se smire njihovi pokreti radi njih samih kako bi se odmorili od napora kojeg su imali u toku dana: "a dan vidnim" tj. svijetlim i obasjanim. Uslijed toga oni mogu da upravaljaju životnim potrebama, putuju, trguju i da obavljaju te i druge poslove koje trebaju: "to su, zaista, dokazi za narod koji vjeruje."

"A na Dan kad se u rog puhne pa se smrtno istrave i oni na nebesima i oni na Zemlji, izuzev onih koje Allah poštedi, svi će Mu ponizno doći. /87/ Ti vidiš planine i misliš da su nepomične, a one promiču kao što promiču oblaci, to je djelo Allaha, Koji je sve savršeno stvorio; On, doista, zna ono što radite. /88/ Ko učini dobro djelo, dobit će veliku nagradu za njega i bit će straha na Sudnjem danu pošteđen, /89/ a oni koji budu zlo činili, u Vatru će naglavačke biti gurnuti. 'Pa zar se vi kažnjavate osim za ono što ste radili?'" /90/

Uzvišeni obavještava o grozoti i užasu dana u kome će se snažno puhnuti u trubu, a to je, kao što se kaže u hadisu, rog u koji se puše. U hadisu u kome se spominje sur (rog) kaže se: "Israfil je Onaj Koji će u njega puhati kada mu Allah naredi. Prvo će dugo puhati i od toga će se sve preplašiti, sve što je na nebu i Zemlji, a na njoj će ostati samo zli ljudi kada nastupi Sudnji dan", "izuzev onih koje Allah poštedi." A to su šehidi, oni su živi i kod Svoga Gospodara osigurani. Imam Muslim bin el-Hadždžadž prenosi od Abdullaha bin Amra, koji kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (403) "Dedždžal će izaći mome ummetu pa će ostati četrdeset" - ne znam je li rečeno četrdeset dana ili četrdeset mjeseci ili četrdeset godina - "pa će Allah, dž.š., poslati Isaa, sina Merjemina, kao da je on Urve bin Mes'ud pa će ga ovaj pronaći i uništiti ga.

Zatim će ljudi ostati sedam godina tako da između dvojice ljudi neće biti neprijateljstva, a zatim će Allah, dž.š., poslati vrlo hladan vjetar iz pravca [ama, pa na licu Zemlje neće ostati niko ko je u svome srcu imao koliko bar jedan trun dobra ili vjere a da ga neće on usmrtiti. Čak kada bi neko ušao i prodro u središte planine,on bi ga usmrtio." Prenosilac kaže: "čuo sam od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kad rekao je: 'A zli ljudi će u zlu biti brzi poput ptica u letu, a u neprijateljstvu poput divljih životinja. Neće prepoznavati dobro niti negirati zlo. Prikazat će im se šejtan i reći: 'Zar se nećete odazvati?', pa će oni reći: 'A šta nam naređuješ?' Pa će im narediti obožavanje kipova, a oni su u tome tražili svoju opskrbu i ljepotu svoga življenja, zatim će se puhnuti u rog, pa neće biti niko ko ga čuje a da neće nageti svoj vrat i podići ga." Prenosilac nastavlja, pa kaže: "Pa će Allah, dž.š., spustiti kišu kao da je ona gusta magla iz koje niču tijela ljudi. Zatim će se puhnuti drugi put, a oni će ustati i pogledati i zatim će im biti rečeno: 'O ljudi nahrupite svome Gospodaru!', pa će oni stati da budu pitani. Zatim će biti rečeno: 'Izdvojite zalog (izaslanstvo) za Vatru!' Reći će se: Koliko?' Pa će se reći: 'Od svake hiljade devet stotina i devedeset i devet!', pa kaže to će biti kada djeca budu postala sijeda i kada se dese strahote Sudnjeg dana." Poslanikove riječi: "Neće biti niko ko ga čuje a da neće nageti vrat i podići ga", tj. naget će svoj vrat da bi ga čuo dobro sa neba. Ovo je puhanje zastrašivanja, a zatim će uslijediti puhanje kojim će se sve usmrtiti i na koncu puhanje sa ciljem ustajanja Gospodaru svjetova, tj. proživljavanja iz mezarova svih živih stvorenja. Zbog toga Uzvišeni kaže: "svi će Mu ponizno doći", tj. ponizni i pokorni, i niko neće moći izostati da se pokori Njegovom naređenju.

Kao što Uzvišeni kaže: "Zatim to što ćete, čim vas On samo jednom iz zemlje pozove, brzo ustati." /30:25/ U hadisu koji govori o rogu (suru) kaže se da će kod trećeg puhanja Allah narediti da se duše stave u rupu roga. Zatim će Israfil puhnuti, a nakon što su tijela izašla (ustala) iz grobova i mjesta svojih, duše vjernika će zasjati svjetlom, a iz duša kafira izbijat će mrak, pa će Uzvišeni Allah, dž.š., reći: "Tako mi Moje moći i veličine, neka se svaka duša vrati u svoje tijelo!", pa će one protjecati kroz tijela kao što protječe otrov kroz tijelo otrovanog. Zatim će ustati i stresti prašinu sa svojih grobova: "Dan u kome će žurno kao da kumirima hrle iz grobova izići." /70:43/

Uzvišeni kaže: "Ti vidiš planine i misliš da su nepomične, a one promiču kao što promiču oblaci", tj. vidiš ih kao da su one čvrste, fiksne i vječne onako kako su bile, međutim, one se pomjeraju i promiču poput oblaka: "to je djelo Allaha, Koji je sve savršeno stvorio", tj. čini to sve Svojom ogromnom moći: "Koji je sve savršeno stvorio", tj. savršeno, precizno stvorio je sve što je stvorio i svaku stvar nadahnuo mudrošću. "On, doista, zna ono što radite", tj. On savršeno obuhvata Svojim znanjem ono što rade Njegovi robovi, bilo da je dobro ili zlo, i On će ih nagraditi za to odgovarajućom, najpotpunijom nagradom. Zatim Uzvišeni objašnjava stanje sretnika i nesretnika toga dana pa kaže: "Ko učini dobro djelo, dobit će veliku nagradu za njega." To je: "Nema drugog boga osim Allaha!" "i bit će straha na Sudnjem danu pošteđeni", kao što Uzvišeni kaže: "neće ih brinuti najveći užas." /21:103/ Uzvišeni također veli: "a oni koji budu zlo činili, u Vatru će naglavačke biti gurnuti", tj. ko Allaha sretne s lošim djelima bez dobrih djela ili ako loša djela prevladaju njegova dobra djela, zbog toga Uzvišeni kaže: "Pa zar se vi kažnjavate osim za ono što ste radili?", a zla djela koja se spominju riječima Uzvišenog Allaha "a oni koji budu zlo činili", su širk, kako kažu ashabi, tabiini i dr.

"Ja sam primio zapovijest da robujem jedino Gospodaru ovoga grada koji je On učinio svetim - a Njemu sve pripada - i naređeno mi je da budem poslušan" /91/ "i da Kur'an kazujem; onaj ko bude išao pravim putem na pravom putu je za svoje dobro, a onome koji je u zabludi ti reci: 'Ja samo opominjem.'" /92/ "I reci: 'Hvala Allahu, On će vam znamenja Svoja pokazati, pa ćete ih vi poznati!' A Gospodar tvoj nije nemaran spram onog što radite." /93/

Uzvišeni obavještava Svoga poslanika i naređuje mu da kaže: "Ja sam primio zapovijed da robujem jedino Gospodaru ovoga grada, koji je On učinio svetim - a Njemu sve pripada", ili kao što Uzvišeni kaže: "Reci: 'O ljudi, ako vi sumnjate u ispravnost moje vjere, pa, ja se neću klanjati onima kojima se, mimo Allaha, vi klanjate, većću se klanjati Allahu, Koji će vam duše uzeti." /10:104/ Vezivanje riječi "Gospodar" za grad je sa ciljem da istakne počast i pažnju prema njemu, kao što Uzvišeni kaže: "neka se oni Gospodaru ovoga Hrama klanjaju..." /106:3/

Uzvišeni kaže: "koji je On učinio svetim", tj. On ga je učinio svetim, pa je on postao zabranjennim, visoko uzdignutim i vrijednim, kao što je potvrđeno u sahih-zbirkama u kojima se prenosi od Ibn-Abbasa, da kaže: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., je na dan osvojenja Meke rekao: (404) 'Zaista je Allah, dž.š., ovaj grad učinio svetim na dan stvaranja nebesa i Zemlje. On je nepovrediv Allahovom, dž.š., svetošću sve do Sudnjeg dana, pa se ne može čupati drveće, loviti u njemu, uzimati ono što je izgubljeno, osim ako neko prepozna tu stvar, niti se može trgati bilje u njemu.'" A samo Allahu pripada svaka Hvala i Veličina. Uzvišeni kaže: "a Njemu sve pripada", sa općeg prelazi se na posebno, tj. On je Gospodar i ovoga grada kao što je Gospodar i svih stvari, njihov Posjednik, nema drugog boga osim Njega: "i naređeno mi je da budem poslušan", tj. da budemo monoteisti, pokorni Njemu. Uzvišeni veli: "i da Kur'an kazujem", tj. ljudi su obavezni da rade samo ono što im ja dostavim. "onaj ko bude išao Pravim putem na Pravom putu je za svoje dobro; a onome ko je u zabludi, ti reci: 'Ja samo opominjem'", tj. ja imam primjer u poslanicima koji su upozoravali svoje narode i izvršili ono što su bili dužni, tj. dostaviti im Njegovu Objavu i predaju svojih naroda Allahu, dž.š., na obračun, kao što Uzvišeni veli: "tvoje je da objavljuješ, a Naše da tražimo polaganje računa." /13:40/

Uzvišeni veli: "Reci: 'Hvala Allahu, On će vam znamenja Svoja pokazati, pa ćete ih vi poznati!'", tj. Allahu hvala, Koji neće nikoga kazniti prije nego što mu ne donese dokaz, i prije nego što ga upozori, kako to Uzvišeni veli: "Mi ćemo im pružiti dokaze Naše u prostranstvima svemirskim, a i u njima samim, dok im ne bude sasvim jasno da je Kur'an Istina."/41:53/ Uzvišeni veli: "A Gospodar tvoj motri na ono što radite", tj. On je svjedok svega. Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ebu-Hurejrea, Koji kaže: (405) "Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: 'O ljudi, neka se niko ne zavarava u pogledu Allaha, dž.š., jer da je Allah, dž.š., bio i najmanje nemaran, zanemario bi komarca, zrno gorušice i atom.'" Spominje se da je imam Ahmed, Allah mu se smilovao, često citirao ova dva stiha koja je on ili neko drugi sastavio:

Ako se u životu jedan dan osamiš, ne reci sam sam nego reci ima neko ko me motri, i ne misli da Allah, dž.š., zanemaruje ni jedan trenutak, a niti da je ono što je nevidljivo, Njemu skriveno.


Kraj kratkog tumačenja sure "En-Neml" "Mravi".  Allahu pripada svaka Hvala i Veličina.

Tefsir Ibn Kesir - Sura Al-Qasas

"Ta-sin-mim. /1/ Ovo su ajeti Knjige jasne! /2/ Mi ćemo ti kazati neke vijesti o Musau i Faraonu, onako kako je bilo, i to za one ljude koji vjeruju. /3/ Faraon se u zemlji bio, uzdigao, i stanovnike njezine na stranke izdijelio; jedne je tlačio, mušku im djecu klao, a žensku u životu ostavljao, doista je smutljivac bio. /4/ A Mi smo htjeli da one koji su na Zemlji tlačeni, milošću obaspemo i da ih vođama i nasljednicima učinimo. /5/ I da im na Zemlji vlast darujemo, a da Faraonu i Hamanu i vojskama njihovim damo da dožive baš ono zbog čega su od njih strahovali." /6/

Već smo ranije govorili o slovima - skraćenicama... Uzvišeni Allah kaže: "Ovo su ajeti Knjige jasne!", tj. ovo su ajeti uzvišene, potpuno jasne Knjige, koja objelodanjuje činjenice i ono što je bilo, kao i ono što trenutno postoji. Uzvišeni kaže: "Mi ćemo ti kazati neke vijesti o Musau i Faraonu, onako kako je bilo", a Uzvišeni također veli: "Mi tebi o najljepšim događajima kazujemo" (11:3), tj. navodimo ti vijesti o prijašnjim narodima tako da ih ti vidiš. "Faraon se u zemlji bio uzdigao", tj. uzdigao se i uzoholio: "i stanovnike njezine na stranke izdijelio", tj. na vrste i grupe tako da je svaku od tih grupa usmjeravao da rade ono što je on htio od državnih poslova. Uzvišeni veli: "jedne je tlačio", znači sinove Israilove, koji su u to vrijeme bili najbolji stanovnici svoga vremena. Faraon ih je pokorio i eksploatirao ih je, koristeći ih danonoćno za obavljanje najtežih radova. Uza sve to, ubijao je njihove sinove, a u životu ostavljao njihove žene, bojeći se da među njih ne dođe novorođenče koje će uništiti Faraona svojom rukom, a što se temelji na vijesti kojom je obradovao Ibrahim, a.s., nakon što je Allah, dž.š., spasio njegovu ženu Saru, koju je htio silovati silnik Egipta u to doba.

Kopti su o ovome pričali u prisustvu Faraona, pa je on naredio da se zakolje svako novorođeno muško dijete iz naroda Benu-Israil. Međutim, ta predostrožnost nije koristila protiv sudbine i određenja, koje je za svakoga u Knjizi. Zbog toga Uzvišeni kaže: "A Mi smo htjeli da one koji su na Zemlji tlačeni milošću obaspemo i da ih vođama i nasljednicima učinimo, i da im na Zemlji vlast darujemo, a da Faraonu i Hamanu i vojskama njihovim damo da dožive baš ono zbog čega su od njih strahovali." To je Uzvišeni Allah, dž.š., radio sa njima, kao što Uzvišeni kaže: "Eto, tako je bilo, i Mi dadosmo da to naslijede sinovi Israilovi." (26:59) Uprkos tome, Faraonu nije koristila njegova opreznost od određenja Velikog Vladaoca, Uzvišenog, nego je sprovedena njegova presuda i Njegovo određenje, te su Faraon i Njegova vojska potpuno uništeni, jer je Gospodar visokih nebesa, Onaj Koji potčinjava i savladava sve Svojom silnom moći.

"I mi nadahnusmo Musaovu majku: 'Doji ga, a kad se uplašiš za njegov život, baci ga u rijeku, i ne strahuj i ne tuguj, Mi ćemo ti ga, doista, vratiti i poslanikom ga učiniti.' /7/ I nađoše ga Faraonovi ljudi, da im postane dušmanin i jad; zaista su Faraon i Haman i vojske njihove uvijek grješili. /8/ I žena Faraonova reče: 'On će biti radost i meni i tebi! Ne ubijte ga, možda će nam od koristi biti, a možemo ga i posiniti', a oni ništa ne predosjetiše." /9/

Faraon je masovno ubijao mušku djecu Izraelićana, tako da su se Kopti pobojali da potpuno ne iščeznu sinovi Israilovi, jer poslije toga ne bi imao ko da u to vrijeme radi one ogromne poslove. To su, ustvari, rekli Faraonu, pa je on naredio da se djeca jedne godine ubijaju a druge ostave u životu. Allahovom, dž.š., odredbom desilo se rođenje Haruna u godini u kojoj djeca nisi bila ubijana, a Musa, a.s., rodio se u godini u kojoj su djeca ubijana. Milošću i dobrotom Uzvišenog Allaha, dž.š., prema Musaovoj majci na njoj se nije vidio znak njene trudnoće, a niti je njenim dadiljama, onima koje su neprestalno boravile i pratile među ženama Israilovih, bilo dato da primijete to i saznaju za njenu trudnoću. A nakon što je majka Musaova rodila svoga sina Musaa, zabrinula se i pobojala za njega, ali ga je žestoko voljela i ko god bi vidio Musaa silno bi ga zavolio. Uzvišeni kaže: "Ja sam učinio da te svako voli." Uzvišeni Allah, dž.š., ju je nadahnuo, kao što Uzvišeni kaže: "I mi nadahnusmo Musaovu majku: 'Doji ga, a kad se uplašiš za njegov život, baci ga u rijeku, i ne strahuj i ne tuguj, Mi ćemo ti ga, doista, vratiti i poslanikom ga učiniti.'" A nakon što ga je bacila u vodu, tj. na obalu rijeke Nila, otplovio je vodom koja ga je nosila dok ga nije nanijela pored Faraonove palače.

Našle su ga robinje i služavke, ponijele ga i otišle s njim Faraonovoj ženi, jer nisu znale šta s njim da rade. Bojale su se da otvore sanduk bez nje. A kada su ga otkrile, vidješe u njemu dječaka najljepšeg oblika, najslađeg i najljepšeg lica. Allah, dž.š., ulio je ljubav u njeno srce prema njemu kad ga je ugledala, a to je tako pošto je Allah, dž.š., želio da je počasti a unesreći njena muža, te zbog toga Uzvišeni kaže: "I nađoše ga Faraonovi ljudi, da im postane dušmanin i jad." Allah, dž.š., im je propisao da ga nađu kako bi ga On učinio njihovim neprijateljem i jadom njihovim. Zbog toga Uzvišeni kaže: "zaista su Faraon i Haman i vojske njihove uvijek grješili." A Uzvišeni, također, veli: "I žena Faraonova reče: 'On će biti radost i meni i tebi!'", znači - kada ga je Faraon vidio namjeravao ga je ubiti, bojeći se da ne bude od sinova Israilovih, pa se Asja, kći Muzahimova, počela prepirati za njega, pobudila je Faraonovu ljubav i omilila mu ga rekavši: "On će biti radost i meni i tebi!", a Faraon reče: "Da, što se tebe tiče hoće, a što se tiče mene, neće!", pa je tako i bilo. On je bio povodom da nju Allah, dž.š., uputi i da njega, Faraona, uništi njegovom, Musaovom, rukom. Uzvišeni kaže: "a možemo ga i posiniti", tj. željela je da ga posini i odgoji ga s obzirom da nije imala dijete od Faraona. Pa Uzvišeni Allah, dž.š., kaže: "a oni ništa ne predosjetiše", tj. nisu shvatali šta je Allah, dž.š., želio time što su ga baš oni našli i izvukli, a u tome je bila ogromna i savršena mudrost i apsolutni dokaz.

"I srce Musaove majke ostade prazno, umalo da ne prokaza, da Mi srce njeno nismo učvrstili i vjernicom je učinili. /10/ I ona reče sestri njegovoj: 'Idi za njim!' I on ga ugleda izdaleka, a oni nisu bili ništa primjetili. /11/, A Mi smo mu već bili zabranili dojilje, pa ona reče: 'Hoćete li da vam ja pokažem porodicu koja će vam se o njemu brinuti i koja će mu dobro željeti?' /12/ I vratismo ga majci njegovoj da se raduje i da ne tuguje, i da se uvjeri da je Allahovo obećanje istinito; ali većina njih ne zna."/13/

Uzvišeni obavještava o srcu majke Musaove kada je spustila svoje dijete u rijeku, koje je postalo potpuno prazno tj. bez išta u njemu osim Musaa, pa Uzvišeni veli: "umalo da ne prokaza", tj. javno bi pokazala da joj dijete ode i izjasnila bi se o svome stanju da joj Allah, dž.š., njeno srce ne učvrsti. Uzvišeni kaže: "da Mi srce njeno nismo učvrstili i vjernicom je učinili","I ona reče sestri njegovoj: 'Idi za njim!'", tj. prati njegov trag i izvijesti me o njemu, pa je ona izašla sa tim ciljem: "I on ga ugleda izdaleka", tj. gledala je u njega kao da ga ne želi (svojim pogledom). A nakon što ga je Faraonova žena zavoljela i spasila ga od muža, tražili su za njega dojilje, a on nije prihvatio ničiju dojku, te su zatim sa njim izašli na trg ne bi li mu našli neku dojilju koja bi mu koristila. Nakon što ga je sestra ugledala kod njih, odmah ga je prepoznala, ali to nije javno pokazala.

Uzvišeni kaže: "A Mi smo mu već bili zabranili dojilje", tj. sudbinskom zabranom i to zbog njegove čestitosti kod Allaha, dž.š., a to je bio i razlog da se vrati svojoj majci da ga ona doji. Ona je postala sigurna nakon što se bojala za njega. Nakon što je vidjela kako su zbunjeni i neodlučni oko toga ko će ga dojiti, "pa ona reče: 'Hoćete li da vam ja pokažem porodicu koja će vam se o njemu brinuti i koja će mu dobro željeti!?'" Pa su joj povjerovali, nakon što su prvo posumnjali, te su otišli s njom u njihove odaje, doveli ga njegovoj majci koja mu je dala svoju dojku da doji, što je on odmah prihvatio. Svi su se jako obradovali tome i razveselili su Faraonovu ženu, te je ona pozvala Musaovu majku, lijepo sa njom postupila i dala joj obilatu nagradu. Nije znala da je ona Musaova prava majka, te je tražila da se nastani kod nje kako bi dojila dijete, a ona je to odbila rekavši: "Ja imam supruga i više djece te ne mogu nikako ostati kod tebe, ako dozvoliš ja ga mogu i kod sebe dojiti, što je ova i prihvatila i odredila joj je troškove, prijevoz, odjeću i lijepu nagradu. Tako se majka Musaova vratila svome djetetu potpuno zadovoljna. Allah, dž.š., joj je strah zamijenio sigurnošću u dostojanstvu, visokom položaju i plemenitoj nafaci. U tom smislu kaže se u hadisu: /406/

"Primjer onoga koji radi i vjeruje da za ono što radi ima nagradu kod Allaha je kao primjer Musaove majke koja doji svoje dijete, a za to uzima nagradu i ima plaću." Slava Onome u ^ijoj je vlasti sve, ono što On hoće to i biva, a ono što On neće - to i ne biva, Koji daje onome ko čvrsto i nesumnjivo vjeruje u Njega da mu nakon tuge dođe veselje, nakon svake teškoće izlaz i olakšanje. U tom pogledu Uzvišeni kaže: "I vratismo ga majci njegovoj da se raduje", tj. sa njim, "i da ne tuguje", tj. za njim, "i da se uvjeri da je Allahovo obećanje istinito", tj. da će joj ga vratiti kao što je obećao i učiniti ga poslanikom. Tako je ona doživjela da joj se on vrati i postane jedan od poslanika. Pa ga je naučila i odgojila svemu što mu je potrebno, teorijskom i praktičnom. Uzvišeni Allah kaže: "ali većina njih ne zna", tj. ne zna Allahovu, dž.š, mudrost u Njegovim djelima i njihove lijepe posljedice zbog kojih je On hvale dostojan i na dunjaluku i na ahiretu. Može se dogoditi da nam neka stvar izgleda mrskom, ali da njen ishod bude hvale vrijedan sam po sebi, kao što Uzvišeni kaže: "Ne volite nešto, a ono može biti dobro za vas; nešto volite, a ono ispadne zlo po vas." (2:216)

"I kad se on opasa snagom i stasa, dadosmo mu mudrost i znanje; tako Mi nagrađujemo one koji dobra djela čine. /14/ I on uđe u grad neopažen od stanovnika njegovih i u njemu zateče dvojicu ljudi kako se tuku, jedan je pripadao njegovu a drugi neprijateljskom narodu, pa ga zovnu upomoć onaj iz njegova naroda protiv onoga iz neprijateljskog naroda i Musa ga udari šakom i usmrti. 'Ovo je šejtanov posao!', uzviknu." /15/

Uzvišeni spominje da je Musau, kada je dostigao punu snagu i kada je stasao, Allah, dž.š., dao mudrost i znanje. Mudžahid kaže da to znači poslanstvo. "Tako Mi nagrađujemo one koji dobra djela čine." Zatim Uzvišeni spominje put i način njegovog stizanja do poslanstva koje mu je Allah, dž.š., odredio i razgovor u vezi sa ubistvom tog Kopta, koje će biti uzročnikom da on bude protjeran iz Egipta u zemlju Medjen. Uzvišeni kaže: "I on uđe u grad neopažen od stanovnika njegovih." Kaže da je to bilo između akšama i jacije, a neki kažu da je to bilo tokom dana. "i u njemu zateče dvojicu ljudi kako se tuku, jedan je pripadao njegovu narodu", tj. Izraelićanima, "a drugi neprijateljskom narodu", tj. bio je Kopt, pa je tražio pomoć Israelićanin od Musaa, a.s. Musa je iskoristio priliku kada ga ljudi nisu primjećivali pa je došao do Kopta: "i Musa ga udari šakom i usmrti", tj. udari ga pesnicom svoje šake i ubi ga. reče Musa: "'Ovo je šejtanov posao!', uzviknu, 'on je, zaista, otvoreni neprijatelj koji u zabludu dovodi!' Reče onda: 'Ja sam sam sebi zlo nanio, oprosti mi!' I On mu oprosti, On, uistinu, prašta i On je Milostiv. O, Gospodaru moj', reče, 'tako mi blagodati koju si mi ukazao' time što si mi dao ugled, moć i blagodat "više nikada nevjernicima neću biti od pomoći!", tj. neću pomoći nevjerniku protiv Tebe, koji se suprotstavljaju Tvojoj naredbi.

Reče: "Gospodaru moj! Uistinu, ja sam učiniozulm duši svojoj, pa oprosti mi!" Pa mu je oprostio.Uistinu! On, On je Oprosnik, Milosrdni./16/ Reče: "Gospodaru moj! Zato što si me obdario,zato neću biti pomagač prestupnika." /17/"I Musa u gradu osvanu prestrašen, očekujući šta će biti, kad ga onaj isti od jučer pozva ponovo u pomoć. 'Ti si, zbilja, u pravoj zabludi!', reče mu Musa. /18/ I kad htjede da ščepa zajedničkog im neprijatelja, reče mu onaj: 'O Musa, zar ćeš da ubiješ i mene kao što si jučer ubio čovjeka? Ti hoćeš da na zemlji silu provodiš, a ne želiš da miriš!'" /19/

Uzvišeni obavještava o Musau, a.s., nakon što je ubio Kopta i osvanuo: "u gradu prestrašen, očekujući šta će biti", tj. obazirući se iz straha zbog onoga što je učinio i šta bi se iz toga moglo desiti. Dogodilo se da je sreo Izraelićanina koji je juče od njega tražio pomoć protiv Kopta kako se bori s drugim Koptom, a koji ponovo od njega zatraži pomoć, pa mu Musa reče: "Ti si, zbilja, u pravoj zabludi!", tj. ti si u jasnoj zabludi i zao si. Zatim je nasrnuo s namjerom da ščepa Kopta, a Izraelićanin je mislio, zaplašen time, da ga Musa želi ubiti, pa reče, braneći se: "O Musa, zar ćeš da ubiješ i mene kao što si jučer ubio čovjeka?" Kada je Kopt to čuo iz njegovih usta, otišao je s tom viješću Faraonu i ispričao mu. Tako je Faraon saznao o tom događaju. Žestoko se razbjesnio i naredio da se Musa ubije, te dao naredbu da ga potraže. Poslao je za njim potjernicu kako bi mu ga doveli.

"I jedan čovjek s kraja grada dotrča: 'O Musa', reče, 'glavešine se dogovaraju da te ubiju, zato bježi, ja sam ti zbilja iskren savjetnik!'" /20/

Uzvišeni kaže: "I jedan čovjek dotrča", slijedio je put kraći od puta kojim je išla potjera za njim, a on prvi stiže do Musaa i reče mu: "Glavešine se dogovaraju", tj. savjetuju se u vezi s tobom, "da te ubiju, zato bježi", tj. iz grada, ja sam ti zbilja iskren savjetnik!"

"I Musa iziđe iz grada ustrašen, iščekujući šta će se desiti. 'Gospodaru moj', reče, 'spasi me naroda koji ne vjeruje.' /21/ I kada se uputi prema Medjenu, on reče: 'Gospodar moj, će mi pokazati put!' /22/ A kad stiže do vode medjenske, zateče oko nje mnoge ljude kako napajaju stoku, a malo dalje od njih ugleda dvije žene koje su je od vode odbijale. '[ta vi radite?', upita on. 'Mi ne napajamo dok čobani ne odu!', odgovoriše one, 'a otac nam je veoma star.' /23/ I on im je napoji, a onda ode u hladovinu i reče: 'Gospodaru moj, ma kakvu mi hranu dao, zaista mi je potrebna!'" /24/

Nakon što je ovaj čovjek obavijestio Musaa o zavjeri Faraona i njegove klike protiv njega, sam je napustio Egipat, iako to ranije nije iskusio. Bio je u blagodati i imao položaj, ali "I Musa iziđe iz grada ustrašen, iščekujući šta će se desiti", tj. bio je vrlo oprezan. "Gospodaru moj", reče, "spasi me naroda koji ne vjeruje", tj. od Faraona i njegove klike, "I kad se uputi prema Medjenu", tj. krenuo je slijediti put kome se obradovao: "Gospodar moj će mi pokazati put!", tj. najispravniji put. Allah, dž.š., uslišao je njegovu molbu i uputio ga pravim putem, "A kad stiže do vode medjenske", tj. medjenskog bunara, "zateče oko nje mnoge ljude kako napajaju stoku", "a malo dalje od njih ugleda dvije žene koje su je od vode odbijale", tj. kako su odvraćale svoju stoku da se ne miješa sa stokom tih drugih čobana, kako ih ne bi uznemiravali, pa im se Musa sažali i "'Šta vi radite?', upita on", šta vas tjera da odvraćate od njih? "'Mi ne napajamo dok čobani ne odu!', odgovoriše one", tj. dok oni ne odu, "a otac nam je veoma star." Uzvišeni kaže: "I on im je napoji."

Ebu-Bekr ibn Ebi-[ejbe prenosi od Omera bin el- -Hattaba, r.a., i kaže: "...Nakon što su se čobani udaljili, navalili su stijenu na bunar, toliku da je nije moglo podići ni deset ljudi, pa je došao Musa do stijene i digao je, zatim je zahvatio samo jednu veliku kofu vode iz koje se napojila stoka." Sened ovih hadisa je sahih. Uzvišeni kaže: "a onda ode u hladovinu i reče: 'Gospodaru moj, ma kakvu mi hranu dao, zaista mi je potrebna!'", tj. sjede u hlad drveta, a već je bio izišao iz Egipta bosonog, dok je stigao u Medjen ostao je i bez obuće na svojim nogama. Sjede u hlad, a bio je odabrano Allahovo stvorenje. Stomak mu se već bio slijepio sa leđima od gladi i trebala mu je bar jedna polovica hurme. Pošto reče: "Gospodaru moj, ma kakvu mi hranu dao, zaista mi je potrebna!", to je čula jedna od žena.

"I jedna od njih dvije dođe mu, poslije, idući stidljivo i reče: 'Otac moj te zove da te nagradi za to što si nam je napojio!' I kad mu on dođe i kaza mu šta je doživio, on reče: 'Ne strahuj, spasio si se naroda koji ne vjeruje!' /25/ 'O oče moj', reče jedna od njih, 'uzmi ga u najam, najbolje je da unajmiš snažna i pouzdana.' /26/ 'Ja želim da te oženim jednom od ove dvije kćeri moje', reče on, 'ali treba da me osam godina služiš; a ako deset napuniš bit će dobra volja tvoja, a ja ne želim da te na to silim; ti ćeš vidjeti, ako Bog da, da sam dobar.' /27/ 'Neka bude tako između mene i tebe!', reče Musa, 'koji god od ta dva roka ispunim nema mi se šta prigovoriti, a Allah je jamac za ono što smo utanačili!'" /28/

Pošto su se žene brzo vratile sa stokom svome ocu, on se začudio ovoj neuobičajenoj brzini. Ispričale su mu šta je učinio Musa, a.s., te je stoga poslao jednu od njih da ga pozove njemu. Uzvišeni kaže: "I jedna od njih dvije dođe mu, poslije, idući stidljivo", tj. obraćajući mu se stidljivo i povučeno, prekrivenog lica, "i reče: 'Otac moj te zove da te nagradi za to što si nam je napojio!'" Ovo je ljubaznost u izrazu, tj. da ti da nagradu zato što si napojio našu stoku, "I kad mu on dođe i kaza mu šta je doživio", tj. ispričao mu je uzroke koji su doveli do njegovog izlaska iz Egipta, "on reče: 'Ne strahuj, spasio si se naroda koji ne vjeruje!'", tj. smiri dušu i umiri svoje srce, izbjegao si njihovu vlast i spasio si se od njihovog nasilja. Mufessiri se razilaze u pogledu ovoga čovjeka - ko je on? Kažu da je to bio Šu'ajb, poslanik, a.s. Neki kažu da je on sin njegovog brata Tirona. Kod mnogih učenjaka poznat je ovaj prvi stav. Et-Taberani prenosi od Seleme bin S'ada Gazzija da je došao kod Allahovog Poslanika, s.a.v.s., on mu je rekao: /407/ "Dobro došao, narode Šu'ajbov i tazbino Musaova, upućen si." Uzvišeni kaže: "O oče moj", reče jedna od njih, "uzmi ga u najam, najbolje je da unajmiš snažna i pouzdana."

Njen otac je upita: "A otkud ti znaš da je on takav?" Ona mu odgovori: "On je podigao stijenu koju nisu u stanju nositi deseterica ljudi, a zatim kada sam ga dovela, stala sam ispred njega, a on mi reče: "Stani iza mene! A kada skrenu s puta baci kamenčić kao znak na osnovu koga ću znati kojim putem da idem." "Ja želim da te oženim jednom od ove dvije kćeri moje", reče on, "ali treba da me osam godina služiš; a ako deset napuniš bit će dobra volja tvoja", tj. ovaj čovjek, stariji čovjek, tražio je da napasa njegovu stoku osam godina, a kao nagradu za to oženit će ga jednom od svojih kćerki. Pa ako dobrovoljno još ostane dvije godine, to je samo na njemu, slobodan je da izabere, a ako ne, osam godina je dovoljno. Drugovi Ebu-Hanife uzeli su iz ovog ajeta dokaz o ispravnosti trgovine u kojoj se kaže: "Prodao sam ti jednog od ova dva roba za stotinu." Ako drugi kaže: "Kupio sam", trgovina je valjana, a samo Allah, dž.š., zna. Drugovi imama Ahmeda i oni koji su ih slijedili uzeli su ajet za dokaz u pogledu ispravnosti zakupljivanja i uzimanja u zakup nadničara i najamnika za hranu i odjeću: "a ja ne želim da te na to silim; ti ćeš vidjeti, ako Bog da, da sam dobar" tj. neću te prisiljavati, otežavati ti, uznemiravati i oponirati. Reče Musa.

"Neka tako bude između mene i tebe." "Koji god od ta dva roka ispunim, nema mi se šta prigovoriti, a Allah je jamac za ono što smo utanačili." Tj. stvar je onakva kako si rekao da ćeš me iznajmiti na osam godina, a ako navršim deset, to je od mene. Ako, pak, provedem u tvojoj službi manje od osam godina, tada sam prekinuo ugovor i prekršio utanačene uvjete. Zato rekao je Musa: "Koji god od ta dva roka ispunim nema mi se šta prigovoriti." Buharija prenosi od Seida ibn Džubejra da rekao je: "Upitao me je jedan Židov iz El-Hire: 'Koji je od dva roka ispunio Musa?' Ja sam rekao: 'Ne znam dok ne odem kod Ibn-Abbasa (Hibrul-Arebi) i upitam ga.' Zatim sam otišao kod njega i upitao ga,a on mi je odgovorio: 'Ispunio je duži i bolji rok jer, zaista, Allahov poslanik kada nešto kaže to i uradi.'" Postoji jedan broj mursel-hadisa, ali su slabi, koji su saglasni da je Musa, a.s., ispunio najpotpuniji i najbolji rok i nema sumnje da je to najpriličnije Allahovim poslanicima, kao što kaže Ibn-Abbas: "Allahov Poslanik kada nešto kaže, on to i uradi." Nakon što je Musa, a.s., ispunio rok, njegova žena je od svoga oca tražila da im da nešto ovaca od kojih će živjeti. Ibn-Džebir prenosi od Enesa ibn Malika, r.a., da rekao je: "Kada je Musa, a.s., upozorio svog punca na rok koji su dogovorili, on rekao je: 'Od svake ovce koja nije uobičajene boje, tebi pripadaju njena jagnjad.'"

"I kada Musa ispuni ugovoreni rok i krenu sa porodicom svojom, on ugleda Vatru na jednoj strani brda i reče porodici svojoj: 'Pričekajte, ja sam, zbilja, ugledao vatru, možda ću vam od nje kakvu vijest donijeti, ili zapaljenu glavnju, da se ogrijete.' /29/ A kad dođe do vatre, neko ga zovnu s desne strane doline, iz stabla, u blagoslovljenom kraju: 'O Musa, Ja sam, zbilja, Allah, Gospodar svjetova!' /30/ 'I baci svoj štap!' I kad vidje da se poput hitre zmije kreće, on uzmače i ne okrenu se. 'O Musa, priđi i ne boj se! Ti si od onih sigurnih! /31/ Uvuci svoju ruku u njedra svoja, pojavit će se bijela, a bez mane, i pribij uza se ruku svoju od straha! Eto, to su dva znaka od Gospodara tvoga Faraonu i glavešinama njegovim, oni su, doista, narod grješnički!'" /32/

Riječi Uzvišenog: "I kada Musa ispuni ugovoreni rok", tj. Onaj Koji je bio potpuniji "i krenu sa porodicom svojom", a sa njima su bile i ovce koje mu je darovao otac njegove žene, išao je u mrkloj, tamnoj i hladnoj noći i kad god bi ukresao kremen, ne bi mu osvijetlio ništa. On se tome začudio i dok je bio u takvom stanju: "Ugleda vatru na jednoj strani brda" koja je svijetlila izdaleka. I reče porodici svojoj: "Pričekajte, ja sam, zbilja, ugledao vatru." Tj. pričekajte da odem do nje, "možda ću vam od nje kakvu vijest donijeti", jer je bio zalutao, "ili zapaljenu glavnju", tj. dio (nešto) vatre "da se ogrijete", tj. da se njome ugrijete od hladnoće. "A kada dođe do vatre, neko ga zovnu s desne strane doline", tj. iz doline koja slijedi brdo s njegove desne strane, sa zapada. Kao što kaže Uzvišeni: "Ti nisi bio na zapadnoj strani kada smo Musau poslanstvo povjerili." Musa je vidio vatru koja je gorjela iz sirovog drveta u podnožju brda i stao je zbunjen, pa ga je njegov Gospodar zovnuo: "s desne strane doline, iz stabla, u blagoslovljenom kraju." Riječi Uzvišenog: "O Musa, Ja sam, zbilja, Allah, Gospodar svjetova!" znače: Onaj Koji ti se obraća je Gospodar svjetova, Koji radi šta hoće.

Nema boga osim Njega. Uzvišen je On i čist od toga da liči stvorenjima bilo u Svom Biću, bilo svojstvima, riječima ili djelima. Riječi Uzvišenog: "I baci svoj štap!", tj. onaj što ti je u ruci. "I kad vidje da se kreće", tj. gmiže "poput hitre zmije.", tj.brzo se kretala i pored ogromne veličine. Usta su joj bila ogromna i njeni očnjaci i kutnjaci su cvokotali. Kada bi prošla pored kamena, progutala bi ga, a on bi se kotrljao u njenoj utrobi uz strašnu grmljavinu kao kad se kamen valja prema dolini. Tada Musa "uzmače i ne okrenu se", tj. ne okrenu se jer ljudska priroda uglavnom ne podnosi zmije. Kada je Uzvišeni Allah rekao: "O Musa priđi i ne boj se! Ti si od onih sigurnih!", on se vratio i stao na prvobitno mjesto. Zatim mu je Uzvišeni rekao: "Uvuci svoju ruku u njedra svoja, pojavit će se bijela, a bez mane." Tj. kada uvučeš ruku u otvor košulje, a zatim je izvučeš, pojavit će se svijetleći kao da je dio mjeseca, sjat će poput munje. Zato kaže Uzvišeni: "bez bolesti (gube)". Tako je Musa spoznao i uvjerio se da je Onaj Koji mu se obraća - Onaj Koji nečemu kaže: "Budi!" i ono biva.

Riječi Uzvišenog: "I pribij uza se ruku svoju." Mudžahid kaže: "Od straha", a misli se na to da je Allah, dž.š., naredio Musa, a.s., da pribije uza se svoju ruku kada se bude bojao nečega, pa ako to uradi, nestat će straha. Možda to neko uradi ugledajući se na Musaa, a.s., stavi ruku na srce i tada mu nestane ono što osjeća (od straha) ili se ublaži, Božijom pomoći. Allah, dž.š., odstranio je strah iz srca Musaa, a.s., kojeg je osjećao od Faraona i unio ga u srce Faraona kada bi ugledao Musa, a.s. Uzvišeni Allah rekao je: "to su dva dokaza od Gospodara tvoga", tj. to što si bacio štap i učinio ga zmijom koja gmiže i uvukao ruku u njedra i izvadio je bijelu bez mahane, dva su nedvosmislena i očita dokaza snage Uzvišenoga Allaha, te ispravnosti poslanstva onoga kome je ovo čudesno djelo pošlo od ruke. Uzvišeni Allah kaže: "Faraonu i glavešinama njegovim", tj. starješinama, uglednicima i sljedbenicima iz njegova naroda. "i oni su, zaista, narod raskalašeni", tj. izašli su iz pokornosti Allahu, dž.š., suprotstavaljajući se Njegovoj zapovijedi i Njegovoj vjeri.

"'Gospodaru moj' reče, 'ja sam ubio jednog njegovog čovjeka, pa se bojim da i oni mene ne ubiju. /33/ A moj brat Harun rječitiji je od mene pa pošalji sa mnom i njega, kao mog pomoćnika, da potvrđuje riječi moje, jer se bojim da me ne nazovu lašcem.' /34/ 'Pomoći ćemo te bratom tvojim,' reče On, 'i obojici ćemo vlast dati, pa vam se oni neće usuditi prići, i Našim znamenjima, vas dvojica i oni koji vas budu slijedili, postat ćete pobjednici.'" /35/

Prethodno je rečeno da je Musa, a.s., izašao iz Egipta bježeći od Faraona, pa nakon što mu je Allah, dž.š., naredio da ide njemu: "Gospodaru moj" reče, "ja sam ubio jednog njegovog čovjeka", znači - Kopta, "pa se bojim da i oni mene ne ubiju", tj. kada me vide. "A moj brat Harun rječitiji je od mene", budući da je Musa tepao prilikom izgovora zbog toga što je izabrao žeravicu kada mu je data da odabere žeravicu ili datulu, odnosno biser. On je žeravicu stavio na jezik, te je zadobio poteškoće u izražavanju. Zbog toga kaže: "Odriješi uzao s jezika mog da bi razumjeli govor moj i podaj mi za pomoćnika iz porodice moje Haruna, brata mog; osnaži me njime i učini drugom u zadatku mome!" (20:27-32), radi ustrajavanja na teškom putu priopćavanja vjere onome vladaru koji je silnik i svojeglav, stoga on kaže: "A moj brat Harun rječitiji je od mene, pa pošalji sa mnom i njega, kao mog pomoćnika", tj. pomoćnika i onoga koji će me podržati u mojoj misiji.

Muhammed ibn Ishak kaže: "kao mog pomoćnika da potvrđuje riječi moje", tj. da im objašnjava od mene ono što im govorim, "jer se bojim da me ne nazovu lašcem." Uzvišeni Allah kaže: "Pomoći ćemo te bratom tvojim", tj. podržat ćemo tvoju misiju i osnažiti te sa tvojim bratom i udovoljiti tvojoj molbi time što ćemo ga učiniti da bude vjerovjesnik uz tebe, kao što Uzvišeni kaže: "Udovoljeno je molbi tvojoj, o Musa!" (20:36) Zbog ovoga neki od prethodnika kažu: "Niko nije učinio veće dobročinstvo prema svome bratu nego što je Musa, a.s., prema Harunu, a.s., on se molio za njega dok ga Allah, dž.š., nije učinio vjerovjesnikom i izaslanikom sa njim Faraonu i njegovim glevešinama, stoga Uzvišeni o odlikovanosti Musaa, a.s., kaže: "i on kod Allaha ugled uživa." (33:69) Uzvišeni Allah kaže: "i obojici ćemo vlast dati", tj. dokaze neporecive, "pa vam se oni neće usuditi prići, s Našim znamenjima", tj. oni neće moći da vas uznemiravaju zbog toga što dostavljate Allahove ajete. Kao što Uzvišeni kaže: "O Poslaniče, dostavi ono što ti se objavljuje od Gospodara tvoga (...) a Allah će te od ljudi štititi." (5:67) Shodno tome obavijestio ih je da će uspjeti na dunjaluku i ahiretu, njih dvojica i oni koji ih slijede, pa Uzvišeni kaže: "vas dvojica i oni koji vas budu slijedili, postat ćete pobjednici." Uzvišeni također kaže: "Allah je zapisao: 'Ja i Moji poslanici sigurno ćemo pobijediti!' - Allah je, zaista, Moćan i Silan." (57:21)

"I kad im Musa donese Naše jasne dokaze, oni povikaše: 'Ovo je samo smišljena čarolija, nismo čuli da se ovako nešto dešavalo u doba predaka naših!' /36/ 'Gospodar moj dobro zna onoga koji donosi uputstvo od Njega', reče Musa, 'i onoga koji će na kraju pobijediti, a nevjernici, doista, neće uspjeti!'" /37/

Uzvišeni kazuje o dolasku Musaa i njegovog brata Haruna Faraonu i njegovim glavešinama, te izlaganju onoga što im je Allah dao od očitih mudžiza i neporecivih dokaza za istinitost onoga o čemu su njih dvojica kazivali u pogledu Njegovog jedinstva i slijeđenja Njegovih zapovijedi. Nakon što su se Faraon i njegov narod uvjerili u istinitost onoga što su njih dvojica donijeli od Uzvišenog Allaha, oni su u svome nevjerstvu i nepokornosti nastavili sa inadom i proturječenjem i oholo su odbijali slijediti Istinu: "Ovo je samo smišljena čarolija", tj. iskonstruirana, patvorena, pa su željeli da se tome suprotstave varkama i ugledom, nisu mogli. Uzvišeni kaže, govoreći o njima: "Nismo čuli da se ovako nešto dešavalo u doba predaka naših", tj. nisu čuli za obožavanje Allaha, Jedinog, Koji nema druga, a njihovi preci obožavali su druga božanstva, te im je odgovorio Musa, a.s.: "Gospodar moj dobro zna onoga koji donosi uputstvo od Njega", tj. između mene i vas i bit će ogromna razlika, te zbog toga kaže: "i onoga koji će na kraju pobijediti", tj. čija će biti pomoć, pobjeda i potpora, "a nevjernici, doista, neće uspjeti!", tj. oni koji pripisuju druga Uzvišenom Allahu.

"O velikaši", reče Faraon, "ja ne znam da vi imate drugog boga osim mene a ti, o Harune, peci mi opeke i sagradi mi toranj da se popnem k Musaovu Bogu, jer ja mislim da je on, zaista, lažac!" /38/ A on i vojske njegove bijahu se, bez ikakvog osnova, ponijeli na Zemlji i mislili su da nam neće biti vraćeni. /39/ Pa mi dohvatismo i njega i vojske njegove i u more ih bacismo; pogledaj kako su skončali nevjernici! /40/ A bili smo ih učinili vođama, koji su pozivali u ono zbog čega se ide u Vatru, a na Sudnjem danu niko im neće pomoći. /41/ I popratismo ih prokletstvom na ovome svijetu, a na onom svijetu bit će od svakog dobra udaljeni." /42/

Uzvišeni kazuje o Faraonovom nevjerstvu, nasilništvu i izmišljotinama kada za sebe, drznika, tvrdi da je bog, neka ga Allah, dž.š., prokune. Njegov narod ga je uslijed ograničenosti razuma i slabe pronicljivosti priznao takvim. Zbog toga je on rekao: "O velikaši, ja ne znam da vi imate drugog boga osim mene", tj. dozivao ih je glasno, jasno im govoreći, te su mu se odazvali: "^ujemo i pokoravamo se!" Zbog toga ga je Uzvišeni Allah kaznio i učinio ga poukom drugima na dunjaluku i na ahiretu. Faraon se tako sučelio i sa Musaaom el-Kelimom govoreći mu: "Ako budeš kao boga nekog drugog osim mene priznavao, sigurno ću te u tamnicu baciti" (26:29), i rekao je: "a ti, o Harune, peci mi opeke i sagradi mi toranj da se popnem k Musaovu Bogu", tj. naredio je Harunu da pravi za njega pečene opeke za gradnju visokog tornja, pa ga je izgradio i nije bilo na ovome svijetu zgrade veće od toga tornja. Želio je da pokaže svojim podanicima da smatra lažnim ono što tvrdi Musa, koji poziva ih drugom bogu mimo Faraona, pa je zbog toga rekao: "ja mislim da je on, zaista, lažac!", tj. kada kaže da postoji drugi bog osim Faraona.

Uzvišeni Allah kaže: "A on i vojske njegove bijahu se, bez ikakvog osnova, ponijeli na Zemlji i mislili su da nam neće biti vraćeni", tj. bili su nasilnici, činili su razvratna djela i nijekali Sudnji dan, u vezi sa ovim Uzvišeni kaže: "pa mi dohvatismo i njega i vojske njegove i u more ih bacismo", tj. potopili smo ih jednog jutra u moru i nije niko od njih ostao. "pogledaj kako su skončali nevjernici! A bili smo ih učinili vođama, koji su pozivali u ono zbog čega se ide u Vatru", tj. to se odnosi na one koji su se pridržavali njihovog puta u nijekanju vjerovjesnika i lišavanju Tvorca od Njegovih svojstava, "a na Sudnjem danu niko im neće pomoći", tj. doživjet će poniženje na oba svijeta. "I popratismo ih prokletstvom na ovome svijetu", tj. učinio je da ih svi vjernici na ovome svijetu prokunu, "a na onom svijetu bit će od svakog dobra udaljeni", tj. bit će, također, prokleti na Sudnjem danu.

"I Mi smo Musau Knjigu dali, nakon što smo drevne narode uništili, da bude svjetlo ljudima, i uputstvo, i milost, da bi se opomenuli!" /43/

Uzvišeni obavještava o onome što je kao blagodat dao Svome robu i poslaniku Musaau el-Kelimu, neka je najbolji blagoslov i najpotpuniji spas sa njim, objavivši mu Tevrat nakon što su uništeni Faraon i njegovi velikaši. Uzvišeni Allah kaže: "nakon što smo drevne narode uništili", tj. On nakon objavljivanja Tevrata nije kaznio cijeli ummet, nego je naredio vjernicima da se bore protiv Allahovih neprijatelja (mušrika). Ibn-Džerir prenosi od Ebu-Se'ida el-Hudrija hadis koji on vezuje za Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: /408/ "Allah nije uništio ni jedan narod kaznom sa Neba ni iz Zemlje, izuzev prije Musaa." Zatim se pročuo ajet: "Mi smo Musau Knjigu dali, nakon što smo drevne narode uništili." Allah Uzvišeni kaže: "da bude svjetlo ljudima, i uputstvo, i milost", tj. od sljepila i zablude, i uputa ka Istini i Milosti, putokaz za činjenje dobrih djela, "da bi se opomenuli!", da bi se ljudi opomenuli putem Kur'ana i da bi slijedili Pravi put na osnovu njega.

"Ti nisi bio na zapadnoj strani kada smo Musau poslanstvo povjerili, a nisi bio ni njegov suvremenik. /44/ Mi smo mnoge narode podigli i oni su dugo živjeli, a ti nisi boravio među stanovnicima Medjena da im kazuješ riječi Naše, nego ti Mi o njima kazujemo vijesti. /45/ Ti nisi bio pored brda kada su Musaa pozivali, ali Mi smo te poslali kao milost Gospodara tvoga da opominješ ljude kojima prije tebe nije došao niko ko bi ih opomenuo, da bi se opametili, /46/ i da ne reknu da ih stigne kazna zbog onoga što su počinili: 'Gospodaru naš, zašto nam nisi poslao poslanika; pa da dokaze Tvoje slijedimo i vjernici budemo?'" /47/

Uzvišeni ukazuje na jasan dokaz poslanstva Muhammeda, s.a.v.s., s obzirom na to da je on obaviješten o nepoznatim slučajevima iz prošlosti kao da je slušao i gledao ono što se dogodilo, mada je on nepismen čovjek, koji nije pročitao ništa iz knjiga i odrastao je, također, među nepismenim ljudima, a isto tako s obzirom na sve iz prošlosti o čemu je on obaviješten, kao što su životopisi Božijih poslanika i njihovih naroda kao što Allah Uzvišeni kaže u suri "Ta-ha": "I tako, eto, kazujemo ti neke vijesti o onima koji su bili i nestali." (20:99) Ovo je rečeno nakon što je obaviješten o Musau, od početka do kraja, o tome kako mu je počela stizati objava i kako je Allah Uzvišeni govorio sa njim: "Ti nisi bio na zapadnoj strani kada smo Musau poslanstvo povjerili", tj. ti nisi bio, o Muhammede, na zapadnoj strani brda na kojem je Allah Uzvišeni govorio sa Musaom iz stabla koje je istočno na ivici doline, "a nisi bio ni njegov suvremenik", već ti je Allah, neka je Blagoslovljen i Uzvišen, objavio to da bude dokaz, jasan znak protiv generacija koje su živjele dugo vremena i zaboravile dokaze Allaha Uzvišenog i ono što je On objavio prethodnim poslanicima. Allah Uzvišeni kaže: "a ti nisi boravio među stanovnicima Medjena da im kazuješ riječi Naše", tj. ti nisi boravio među stanovnicima Medjena da im kazuješ riječi Naše u vrijeme kada si obaviješten o njihovom poslaniku [u'ajbu i o onome što se desilo sa njegovim narodom, "nego ti Mi o njima kazujemo vijesti", tj. nego smo ti Mi to objavili i poslali te ljudima kao vjerovjesnika.

"Ti nisi bio pored brda kada smo Musaa pozivali" Ebu-Abdurrahman En-Nesai' bilježi u dijelu o tefsiru u svom Sunenu da je Ebu-Hurejre, r.a., tumačeći ovaj ajet, rekao: "Pozvani ste, o umete Muhammedov, da vam dam prije nego što zatražite i da vam se odazovem prije nego što mi se molbom obratite." Prenosi se od Ibn-'Amra bin Džerira da rekao je da su to njegove riječi, (tj. Ebu-Hurejre), a Allah najbolje zna. Allah Uzvišeni kaže: "Mi smo te poslali kao milost Gospodara tvoga", tj. ti nisi bio svjedokom bilo čega od navedenog, nego ti je Allah Uzvišeni to objavio i obavijestio te o tome, učinivši milost tebi i robovima time što te je poslao njima kao poslanika. "Da opominješ ljude kojima prije tebe nije došao niko ko bi ih opomenuo, da bi se opametili", tj. da bi slijedili ono sa čime si im ti došao od Allaha, dž.š., "i da ne reknu, da ih stigne kazna zbog onoga što su počinili: 'Gospodaru naš, zašto nam nisi poslao poslanika'", tj. poslali smo te njima da bi iznio dokaz protiv njih i da bi bile opovrgnute njihove isprike kada im dođe kazna od Allaha Uzvišenog zbog njihovog nevjerstva, tada će ovi kao izgovor navoditi to da im nije došao poslanik niti opominjač, kao što je Allah Uzvišeni rekao: "O poslanicima koji su radosne vijesti i opomene donosili, da im ljudi poslije poslanika ne bi nikakva opravdanja pred Allahom imali." (4:165)

Allah Uzvišeni rekao je: "O sljedbenici Knjige, došao vam je poslanik vaš, nakon što je neko vrijeme prekinuto slanje poslanika, da vam objasni, da ne biste rekli: 'Nije nam dolazio ni Onaj Koji donosi radosne vijesti, ni Onaj Koji opominje!'" (5:19) O ovome postoje mnogobrojni ajeti.

"A kad im dolazi Istina od nas, oni govore: 'Zašto mu nije dato onako isto kao što je dato Musau?' A zar oni, još davno, nisu porekli ono što je dato Musau?! Oni govore: 'Dvije čarolije, jedna drugu podržava', i govore: 'Mi ni u jednu ne vjerujemo!' /48/ Reci: 'Pa donesite vi od Allaha knjigu koja bolje, nego ove dvije, na Pravi put upućuje, nju bih slijedio, ako Istinu govorite!' /49/ Pa ako ti se ne odazovu, onda znaj da se oni povode jedino za strastima svojim, a ne Allahovom uputom?! Allah, doista, neće ukazati na Pravi put narodu koji sam sebi nepravdu čini.'/50/ A Mi im objavljujemo sve riječ po riječ, da bi razmislili." /51/

Uzvišeni Allah kazuje o narodu koji bi, ukoliko bi bio kažnjen prije nego što bi bio iznesen dokaz protiv njih, iznio isprike da im nije došao poslanik, a nakon što im dođe Istina od Njega, preko jezika Muhammeda, a.s., oni tvrdoglavo, prkosno i iz nevjerovanja kažu: "Zašto mu nije dato onako isto kao što je dato Musau?" Mudžize kao što su štap, ruka, poplava, skakavci i druge njegove očite mudžize i nedvojbeni dokazi koje je Allah Uzvišeni izveo preko Musaa, a.s., kao dokaz i jasan znak Faraonu i njegovim glavešinama, a koje pored toga nisu na njih djelovale uopće, nego su nijekali Musaa i njegovog brata Haruna, kao što Uzvišeni kaže: "...i njih dvojicu su lažljivcima proglasili, pa su uništeni bili." (23: 48) Stoga ovdje kaže: "A zar oni, još davno, nisu porekli ono što je dato Musau?!", tj. zar nisu ljudi porekli ono što je dato Musau od tih uzvišenih ajeta. "Oni govore: 'Dvije čarolije, jedna drugu podržava'", misle na Tevrat i Kur'an, "i govore: 'Mi ni u jednu ne vjerujemo!'", tj. ne vjeruju ni u Tevrat ni u Kur'an, niti u mnogobrojne stvari koje je Allah Uzvišeni učinio zajedničkima za Tevrat i Kur'an, kao što stoji u riječima Uzvišenog: "Reci: 'Ko je objavio Knjigu koju je donio Musa, kao svjetlo i putokaz ljudima ... A ova Knjiga, koju objavljujemo, blagoslovljena je.'" (6:91-92)

Nužno je poznato onima koji imaju razuma da Uzvišeni Allah nije objavio ni jednu od mnogobrojnih Knjiga koje je objavio Svojim poslanicima, s.a.v.s., da je potpunija, obuhvatljivija, rječitija, veličanstvenija ili slavnija od Knjige koju je objavio Muhammedu, s.a.v.s., a to je Kur'an. U pogledu slave i veličanstvenosti, poslije njega dolazi Knjiga koju je Uzvišeni Allah objavio Musau bin 'Imranu, a.s., tj. Tevrat, stoga Uzvišeni Allah kaže: "Pa donesite vi od Allaha knjigu koja bolje, nego ove dvije, na Pravi put upućuje, nju bih slijedio, ako Istinu govorite!", tj. o onome u čemu se vi suprotstavljate Istini i ugledate se na neistinu. Uzvišeni Allah kaže: "Pa ako ti se ne odazovu", tj. ako ne budu slijedili Istinu, "onda znaj da se oni povode jedino za strastima svojim", bez ikakvog dokaza ili argumenta. "A zar je iko gore zalutao od onoga koji slijedi strast svoju, a ne Allahovu uputu?", tj. bez dokaza iz Allahove Knjige, "Allah, doista, neće ukazati na Pravi put narodu koji sam sebi nepravdu čini." Uzvišeni Allah kaže: "A Mi im objavljujemo sve riječ po riječ", tj obavještavamo Kurejše o onima koji su bili prije i šta smo učinili sa njima, "da bi razmislili."

"Oni kojima smo dali Knjigu prije Kur'ana, vjeruju u nju, /52/ a kada im se kazuje, govore: 'Mi vjerujemo u nj, on je Istina od Gospodara našeg, mi smo i prije bili muslimani.' /53/ Oni će dobiti dvostruku nagradu za to što trpe i što lijepim zlo uzvraćaju i što od onoga što im dajemo udjeljuju; /54/ A kad čuju besmislicu kakvu, od nje se okrenu i reknu: 'Nama naša djela, a vama vaša djela, mir vama! Mi ne želimo društvo neukih.'" /55/

Uzvišeni Allah kazuje o učenjacima, dobrim robovima, sljedbenicima Knjige, da su povjerovali u Kur'an, kao što Uzvišeni Allah kaže: "Neki od sljedbenika Knjige čitaju je onako kako je objavljena, oni vjeruju u nju." (2:121) Uzvišeni još kaže: "I svakako ćeš naći da su vjernicima najbliži prijatelji oni koji govore: 'Mi smo kršćani ... pa upiši i nas među one koji su posvjedočili.'" (5:82-83) Se'id ibn Džubejr kaže: "Objavljen je ovaj ajet u vezi sa sedamnaest svećenika koje je poslao Negus, nakon što su došli kod Vjerovjesnika, s.a.v.s., on im je proučio: "Ja-sin, tako mi Kur'ana mudrog" (36:1-2) dok nije završio, te su oni zaplakali i primili islam. U vezi sa njima objavljeni su i ovi ajeti: "Oni kojima smo dali Knjigu prije Kur'ana, vjeruju u nju, a kada im se kazuje, govore: 'Mi vjerujemo u nj, on je Istina od Gospodara našeg, mi smo i prije bili muslimani.'" Znači, prije ovog Kur'ana bili smo muslimani, vjerovali smo u Jednog Boga, bili iskreno odani Allahu, i odazivali Mu se. Uzvišeni Allah kaže: "Oni će dobiti dvostruku nagradu za to što trpe", tj. vjerovali su u prvu Knjigu, zatim u drugu, stoga, Najuzvišeniji od onih koji govore, kaže: "zato što trpe", tj. na Putu su slijeđenja istine. U "Sahihu" je zabilježeno da je Amir Eš-[a'bi prenio od Ebu-Burdeta, a on od Ebu-Musa el-Ešarija da rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: /409/

"Trojica će dobiti dvostruku nagradu: čovjek sljedbenik Knjige koji je vjerovao svome Vjerovjesniku a zatim povjerovao meni, rob koji izvršava obaveze prema Allahu i prema svome gospodaru i čovjek koji ima robinju pa je odgaja i lijepo odgoji, zatim je oslobodi i oženi se njome." Uzvišeni Allah kaže: "i što lijepim zlo uzvraćaju", tj. ne uzvraćaju zlo istom mjerom, već opraštaju i prelaze preko toga, "i što od onoga što im dajemo udjeljuju", tj. u vidu propisanog zekata, te sadaka i dobrih djela, koje je preporučljivo činiti. Allah Uzvišeni kaže: "A kad čuju besmislicu kakvu, od nje se okrenu", tj. ne zalaze među one koji se bave njome niti se druže s njima; "i reknu: 'Nama naša djela, a vama vaša djela, mir vama! Mi ne želimo društvo neukih'", tj. kada im pristupi neki bezobziran neznalica i govori im o nečemu na što njima ne dolikuje odgovoriti, oni se okrenu od njega i ne uzvraćaju mu ružnim govorom poput njegovog, i od njih se čuje samo lijep govor. Nakon što je spomenuo dolazak Negusovog izaslanstva Božijem Poslaniku, s.a.v.s., i njihov prelazak na islam, Muhammed ibn Ishak kaže: "Nakon što su ustali iz medžlisa Allahovog Poslanika, ispriječio se pred njih Ebu-Džehl ibn Hišam u skupini Kurejša, te su im rekli: "Allah vas upropastio, o skupino konjanika! Vaš narod vas je poslao da im donesete vijesti o čovjeku (Muhammedu) i niste se ni primirili u medžlisu, a već ste napustili svoju vjeru i povjerovali mu." Oni su odgovorili: "Mir s vama, nećemo vam kriti i nama pripada ono na čemu smo, a vama ono na čemu ste vi. Nećemo naše duše udaljiti od dobra!"

"Ti, doista, ne možeš uputiti na Pravi put onoga koga ti želiš da uputiš, Allah ukazuje na Pravi put onome kome On hoće, i On dobro zna one koji će Pravim putem poći; /56/ Oni govore: 'Ako s tobom budemo Pravi put slijedili, bit ćemo brzo iz rodnog kraja protjerani'; Zar im Mi ne pružamo priliku da borave u svetom i sigurnom mjestu gdje se, kao Naš dar, slivaju plodovi svakovrsni, međutim, većina njih ne zna." /57/

Uzvišeni Allah kaže Svome Vjerovjesniku, s.a.v.s.: "Ti, doista", o Muhammede, "ne možeš uputiti na Pravi put onoga koga ti želiš", tj. to nije tvoja dužnost, ti si dužan da priopćiš, a Allah upućuje na Pravi put onoga koga hoće, Njemu pripada duboka mudrost i neoborivi dokazi, kao što Uzvišeni kaže: "Ti nisi dužan da ih na Pravi put izvedeš, Allah izvodi na Pravi put koga On hoće." (2:272) A onda rekao je: "Ti, doista, ne možeš uputiti na Pravi put onoga koga ti želiš da uputiš, Allah ukazuje na Pravi put onome kome On hoće, i On dobro zna one koji će Pravim putem poći", tj. On najbolje zna ko će zaslužiti zabludu. Potvrđeno je u oba "Sahiha" da je ovaj ajet objavljen u vezi sa Ebu-Talibom, amidžom Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koji ga je štitio i pomagao, te bio među njegovim sljedbenicima, volio ga je mnogo, prirodnom, a ne šerijatskom ljubavlju. Kada mu se približila smrt i primakao zadnji čas, Allahov Poslanik, s.a.v.s., ga je pozvao vjeri i prihvatanju islama, međutim sudbina ga je preduhitrila ugrabivši ga iz njegovih ruku, te je ustrajao u nevjerstvu u kojemu je bio. A Allahu pripada savršena mudrost. Ez-Zuhri kaže: "Prenio mi je Se'id ibn el-Musejjeb od svoga oca, a on je El-Musejjeb ibn Hazn el-Mahzumi, r.a., da rekao je: /410/

'Pošto se Ebu-Talibu približio smrtni čas, došao mu je Allahov Poslanik, s.a.v.s., i našao kod njega Ebu-Džehla ibn Hišama i Abdullaha ibn Ebi-Umejje ibn Mugire. Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: 'O amidža, reci: 'La Illahe Illalah!', riječi na osnovu kojih ću se za tebe zauzimati kod Allaha', Ebu-Džehl i Abdullah ibn Ebu-Umejje rekoše: 'O Ebu-Talibe, zar ćeš se odmetnuti od vjere Abdul-Mutallibove?' Allahov Poslanik, s.a.v.s., nije prestao da mu sugerira i ponavlja te riječi sve dok nije naposlijetku rekao da je on u Abdul- Mutallibovoj vjeri i odbio je da kaže 'La ilahe illalah!' Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: 'Tako mi Allaha, tražit ću oprosta za tebe dok mi ne bude zabranjeno'", pa je Uzvišeni Allah objavio: "Vjerovjesniku i vjeroovjesnicima nije dopušteno da mole oprost za mnogobošce, makar im bili i rod najbliži." (9:113)

A u vezi sa Ebu-Talibom je objavljeno: "Ti, doista, ne možeš uputiti na Pravi put onoga koga ti želiš da uputiš, Allah ukazuje na Pravi put onome kome On hoće." Hadis bilježe Buharija i Muslim od Ez-Zuhrija, a ovako ga prenosi Muslim u svome "Sahihu". Uzvišeni Allah rekao je: "Oni govore: 'Ako s tobom budemo Pravi put slijedili, bit ćemo brzo iz rodnog kraja protjerani'", tj. bojimo se ako budemo slijedili uputu sa kojom si ti došao i budemo postupali suprotno od mušričkih arapskih plemena koja se nalaze oko nas, da nam oni ne budu htjeli naškoditi uznemirujući nas i boreći se protiv nas, te da nas ne budu otimali gdje god se zadesimo. Uzvišeni Allah im je odgovorio: "Zar im Mi ne pružamo priliku da borave u svetom i sigurnom mjestu", znači ovo što oni navode kao ispriku laž je i neIstina, jer ih je Uzvišeni Allah stvorio u sigurnoj zemlji, a Sveti hram siguran je otkako je sagrađen. Pa kako onda da im ovaj Hram bude siguran kad ne vjeruju i Allahu druge pripisuju, a da im nije siguran kada prihvate islam i slijede Istinu. Allah Uzvišeni rekao je: "gdje se slivaju plodovi svakovrsni", tj. od svih plodova, kao i trgovačke robe i imetka, "kao Naš dar", tj. od Nas; "međutim, većina njih ne zna", te su zbog toga rekli ono što su rekli.

"A koliko smo Mi sela i gradova uništili, čiji su stanovnici u životu obijesni bili! Eno domova njihovih, malo ko, poslije njih, navrati u njih, Nama su ostali. /58/ A Gospodar tvoj nikad nije naselja uništavao dok u njihov glavni grad poslanika ne bi poslao, koji im je dokaze Naše kazivao. I Mi smo onda naselja uništavali kada su stanovnici njihovi nasilnici bili." /59/

Uzvišeni Allah aludira na stanovnike Meke kada kaže: "A koliko smo mi sela i gradova uništili, čiji su stanovnici u životu obijesni bili!", tj. bili su razvratni i nijekali su Allahovu blagodat u opskrbi koju im je podario, kao što Uzvišeni kaže: "Allah navodi kao primjer grad, siguran i spokojan, kome je u obilju dolazila hrana sa svih strana, a koji je nezahvalan na Allahovim blagodatima bio, pa mu je Allah, zbog onoga što je radio, dao da iskusi i glad i strah" (16:112), do riječi: "i njih je stigla kazna zato što su nepravedni bili."/16:113/ U vezi s ovim Uzvišeni rekao je: "Eno domova njihovih, malo ko, poslije njih, navrati u njih", tj. zameo se trag njihovim kućama, pa se vide samo boravišta njihova. "Nama su ostali", tj. razrušili su se, te u njima nema nikoga. Uzvišeni rekao je: "A Gospodar tvoj nikad nije naselja uništavao dok ne bi poslao u njihov glavni grad", tj. prijestolnicu "poslanika, koji im je dokaze Naše kazivao", uspostavio je dokaz protiv njih pomoću Istine koja mu je objavljena. Kaže se o riječima Uzvišenog: "dok u njihov glavni grad poslanika ne bi poslao", tj. u Meku. U riječima Uzvišenog: "poslanika koji im je dokaze Naše kazivao", dokaz je da je naš poslanik Muhammed, s.a.v.s., poslan svim naseljima, arapskim i nearapskim, a dokaz upotpunjuju riječi Uzvišenog: "I ne postoji ni jedno naselje koje Mi prije Sudnjeg dana nećemo uništiti ili ga teškoj muci izložiti, to je u Knjizi zapisano." (17:58)

Poslanstvo Poslanika, koji nije umio čitati ni pisati, učinio je za sva naselja, a u "Sahihima" Buharije i Muslima prenosi se od Vjerovjesnika, neka je salavat i selam na njega, da rekao je: /411/  "Poslan sam crvenom i crnom!" Zbog toga je sa njim završena misija nubuvveta i risaleta, pa poslije njega nije bilo ni jednog nebijja niti resula, već vjerozakon koji je on donio ostaje do Sudnjeg dana.

"Sve što vam je darovano samo su naslade i ukrasi u životu na ovom svijetu, a ono što je u Allaha bolje je i trajno je. Zašto se ne opametite? /60/ Kako može biti jednak onaj kome smo lijepu nagradu obećali, i koju će dobiti, i onaj kome smo dali da se naslađuje u životu na ovome svijetu, a koji će poslije, na onome svijetu, u Vatru bačen biti." /61/

Uzvišeni obavještava o beznačajnosti ovoga svijeta, te o bezvrijednosti, lažnosti i prolaznosti koju nosi sa sobom naspram trajne blagodati na budućem svijetu, koju je Uzvišeni Allah pripremio za Svoje dobre robove. Isto tako Uzvišeni kaže: "A ono što ima u Allaha bolje je za one koji budu dobri." (3:198) Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: /412/ "Tako mi Allaha, život je na ovome svijetu u odnosu na budući svijet isto kao kada bi neko od vas zamočio svoj prst u more, pa neka pogleda šta će slijediti iza toga." Uzvišeni rekao je: "zašto se ne opametite?", tj zašto se ne opametite i date prednost ahiretu nad dunjalukom? Uzvišeni rekao je: "Kako može biti jednak onaj kome smo lijepu nagradu obećali, i koju će dobiti, i onaj kome smo dali da se naslađuje u životu na ovom svijetu, a koji će poslije, na onom svijetu, u Vatru ubačen biti", tj. kako može biti jednak onaj ko je vjernik, vjeruje u nagradu koju mu je Uzvišeni Allah obećao za dobra djela, i onaj ko je nevjernik i lažnim smatra susret sa Uzvišenim Allahom, Njegovo obećanje i Njegovu prijetnju, te je uživao na ovom svijetu mali broj dana, "a koji će, poslije, na Sudnjem danu u Vatru ubačen biti", tj. bit će od onih koji će iskusiti patnju.

"A na Dan kad ih On pozove i upita: 'Gdje su oni koje ste Meni ravnim smatrali?' /62/ reći će oni na kojima će se riječ obistiniti: 'Gospodaru naš, ove što smo na stranputicu naveli, naveli smo zato što smo i sami na stranputici bili, mi ih se pred Tobom odričemo, oni se nama nisu klanjali' /63/ 'Pozovite božanstva vaša!', reći će im se, pa će ih oni pozvati, ali im se oni neće odazvati i patnju će doživiti i zažalit će što na Pravom putu nisu bili. /64/ A na Dan kad ih On pozove i upita: '[ta ste poslanicima odgovorili?', /65/ tog Dana oni neće znati šta će odgovoriti, pa ni jedan drugog neće ništa pitati. /66/ A Onaj Koji se bude pokajao, i koji bude vjerovao, i koji bude dobra djela činio, on će postići šta je želio." /67/

Uzvišeni obavještava o onome čime će koriti nejvjernike i mnogobošce na Sudnjem danu tako što će ih dozivati, govoreći: "Gdje su oni koje ste Meni ravnim smatrali?" Znači, gdje su božanstva koja ste obožavali, kao što su kipovi i oni koje ste ravnim smatrali Uzvišenom Allahu, da li će vam pomoći ili zaštititi vas? Ovo je u smislu prekoravanja i prijetnje. Uzvišeni Allah, također rekao je: "A doći ćete Nam pojedinačno, onakvi kakve smo vas prvi put stvorili, napustivši dobro koje smo vam bili darovali. Mi ne vidimo s vama božanstva vaša koja ste Nemu ravnim smatrali, pokidane su veze među vama i nema vam onih koje ste posrednicima držali." (6:94) Uzvišeni Allah rekao je: "reći će oni na kojima će se riječ obistiniti", tj. šejtani, nepokorni i oni koji su pozvali u nevjerstvo. "Gospodaru naš, ove što smo na stranputicu naveli, naveli smo zato što smo i sami na stranputici bili, mi ih se pred Tobom odričemo, oni se nama nisu oduprli." Posvjedočit će da su ih oni zaveli, te da su ih ovi slijedili. Zatim će se ograditi od njihovog obožavanja, kao što Uzvišeni Allah kaže: "Oni kao zagovornike nekakva božanstva, a ne Allaha, uzimaju.

A ne valja tako! Božanstva će poreći da su im se klanjali i bit će im protivnici." (19:81-82) Uzvišeni rekao je: "'Pozovite božanstva vaša!', reći će im se", tj. da vas izbave iz stanja u kome se nalazite, kao što ste se uzdali u njih na dunjaluku; "pa će ih oni pozvati, ali im se oni neće odazvati i patnju će doživiti", tj. uvjerit će se da neizbježno idu u Vatru. Uzvišeni rekao je: "i zažalit će što na Pravom putu nisu bili", tj. dok budu gledali patnje zaželit će da su bili na Pravom putu. Uzvišeni rekao je: "A na Dan kad ih On pozove i upita: '[ta ste poslanicima odgovorili?'" Kao što će rob Božiji biti pitan u kaburu: "Ko je tvoj Gospodar, ko ti je poslanik i šta ti je vjera?", pa će vjernik izgovoriti šehadet, a nevjernik će odgovoriti: "Ja ne znam!" Zbog ovoga on na Sudnjem danu neće imati drugog odgovora do šutnje, jer onaj ko je bio slijep na ovome svijetu bit će slijep i na budućem svijetu i daleko od svakog dobra, pa zbog toga Uzvišeni kaže: "Tog Dana oni neće znati šta će odgovoriti, pa ni jedan drugog neće ništa pitati." Mudžahid kaže: "Neće imati dokaza, pa oni neće jedan drugoga pitati o rodbinskim vezama." Uzvišeni Allah rekao je: "A Onaj Koji se bude pokajao, i koji bude vjerovao, i koji bude dobra djela činio", tj. na Sudnjem danu, sigurno će mu od Allaha doći odgovarajuća nagrada koja će se sigurno dogoditi Allahovom dobrotom i milošću.

"Gospodar tvoj stvara šta hoće, i On odabira. Oni nemaju pravo da biraju. Uzvišen neka je Allah i vrlo visoko iznad onih koje s Njim izjednačuju! /68/ Gospodar tvoj zna ono što srca njihova kriju i ono što oni iskazuju. /69/ On je Allah, drugog osim Njega nema; Njemu neka je hvala i na ovom i na onom svijetu! Samo On sudi i Njemu ćete se vratiti!" /70/

Uzvišeni kazuje da je On Jedini Koji stvara i odabira. Nema nikoga ko može da Mu osporava ili drugačije presudi. Uzvišeni rekao je: Gospodar tvoj stvara šta hoće, i On odabira", tj. ono što hoće, bilo da se radi o stvarima iz domena dobra ili zla, o svemu odlučuje On. Riječi Uzvišenog: "oni nemaju pravo da biraju", su kao riječi Uzvišenog: "Kada Allah i Poslanik Njegov nešto odrede onda ni vjernik ni vjernica nemaju pravo da po svom nahođenju postupe." A Riječi Uzvišenog: "Uzvišen neka je Allah i visoko iznad onih koje s Njim izjednačuju", tj. kipova, koji niti šta stvaraju niti odabiraju. Zatim Uzvišeni kaže: "Gospodar tvoj zna ono što srca njihova kriju i ono što oni iskazuju", tj. zna ono što skrivaju dubine duše, srca i svijesti i ono šta javno iskazuju sveukupni postupci, putem njihovog manifestiranja. Uzvišeni kaže: "On je Allah, drugog boga osim Njega nema", tj. Jedini je u božanstvenosti, te nema ništa što se obožava da je poput Njega, kao što nema ni gospodara izuzev Njega. "Njemu neka je hvala i na ovom i na onom svijetu!", tj. u svemu što On uradi, Svojom pravednošću i mudrošću, svake je hvale vrijedan. "Samo On sudi", tj nema niko ko može drugačije presuditi Njegovoj sili, nadmoći, mudrosti i milosti; "i Njemu ćete se vratiti!" svi na Sudnjem danu, pa će svako biti nagrađen ili kažnjen za svoja dobra, odnosno loša djela i neće Mu biti skrivena ni jedna tajna u njihovim djelima.

"Reci: 'Kažite vi meni, ako bi Allah dao da vam noć potraje vječno, do Sudnjeg dana, koji bog bi vama, osim Allaha, svjetlo dao? Zar ne čujete?!' /71/ Reci: 'Kažite vi meni, ako bi Allah dao da vam dan potraje vječno, do Sudnjeg dana, koji bi bog vama, osim Allaha, noć dao da u njoj otpočinete? Zar ne vidite?!' /72/ Iz Milosti Svoje On vam je dao noć i dan; da se u njoj odmarate a da iz dobara Njegovih privređujete i da zahvalni budete." /73/

Allah Uzvišeni pojačano navodi Svojim robovima da im je potčinio noć i dan, bez kojih im ne bi bio moguć opstanak, i objašnjava da je učinio noć vječnom, nanio bi im teškoću time i uhvatila bi ih dosada i zlovolja. Zbog toga je Uzvišeni rekao: "koji bog bi vama, osim Allaha, svjetlo dao?" pomoću kojeg vidite i opažate. "Zar ne čujete?!" Također, da je učinio dan vječnim, učinio bi im teškoću i bili bi umorni od kretanja i posla, zbog toga je Uzvišeni rekao: "koji bi bog vama, osim Allaha, noć dao da u njoj otpočinete?", tj. odmorite se od kretanja i poslova. "Zar ne vidite?! Iz Milosti Svoje", prema vama, "On vam je dao noć i dan", tj. stvorio i jedno i drugo, "da se u njoj odmarate", tj. u noći, "a da iz dobara Njegovih privređujete", tj. danju, "i da zahvalni budete", tj. da zahvaljujete Uzvišenom Allahu svim vrstama ibadeta i pokornosti, i noću i danju, i koga promaši nešto u jednom stići će ga u drugom. Kao što je Uzvišeni Allah rekao: "On čini da se noć i dan smjenjuju, to je poruka za onoga koji hoće da razmisli ili želi da bude blagodaran." (25:62) O ovoj temi postoje mnogobrojni ajeti.

"A na Dan kad ih on pozove i upita: 'Gdje su oni koje ste Meni ravnim smatrali?' /74/ Iz svakog naroda dovest ćemo svjedoka i reći: 'Dajte svoj dokaz!', i oni će saznati da je Bog jedino Allah, a neće im biti onih koje su izmišljali." /75/

Ovo je poziv Uzvišenog, u stilu prijekora, onima koji su obožavali nekoga drugog osim Allaha. On ih otvoreno poziva, pa kaže: "Gdje su oni koje ste Meni ravnim smatrali?", na dunjaluku. "Iz svakog naroda dovest ćemo svjedoka", tj. vjerovjesnika. "Dajte svoj dokaz!", za valjanost vaših molitvi u mnogoboštvu; "i oni će saznati da je Bog jedino Allah", da nema drugog boga osim Njega, te neće ništa izustiti, "a neće im biti onih koje su izmišljali", tj. nestat će i neće im biti od koristi.

"Karun je iz Musaova naroda bio, pa ih je tlačio, a bili smo mu dali toliko blaga da mu je ključeve od njega teško mogla nositi gomila snažnih ljudi. 'Ne budi obijestan jer Allah ne voli one koji su obijesni!', govorili su mu ljudi iz naroda njegova, /76/ 'i nastoj da time što ti je Allah dao stekneš onaj svijet, a ne zaboravi ni svoj udio na ovom svijetu i čini drugima dobro, kao što je Allah tebi dobro učinio, i ne čini nered po Zemlji, jer Allah ne voli one koji nered čine.'" /77/

Uzvišeni rekao je: "Karun je iz Musaova naroda bio", tj. sin njegovog amidže. Uzvišeni rekao je: "a bili smo mu dali toliko blaga", tj. imetka, "da mu je ključeve od njega teško mogla nositi gomila snažnih ljudi", zbog mnogobrojnosti i težine. Uzvišeni rekao je: "ljudi iz naroda njegova govorili su mu: 'Ne budi obijestan jer Allah ne voli one koji su obijesni!'" tj. one koji su razuzdani i nezahvalni, pa ne zahvaljuju Allahu Uzvišenom na onome što im je dao. Uzvišeni kaže: "i nastoj da time što ti je Allah dao stekneš onaj svijet, a ne zaboravi ni svoj udio na ovom svijetu", tj. u onome što je Allah Uzvišeni dozvolio od jela, pića, odjeće, žena i stanova; ti imaš dužnosti prema tvome Gospodaru, dužnosti prema sebi samome, dužnosti prema svojoj porodici i prema svojoj supruzi, pa daj svakome njegovo pravo; "i čini drugima dobro, kao što je Allah tebi dobro učinio", tj. čini dobro Njegovim stvorenjima kao što je On tebi učinio dobro; "i ne čini nered po Zemlji", tj. nemoj da ti težnje i ambicije budu da činiš nered po Zemlji i loše činiš Allahovim stvorenjima, "jer Allah ne voli one koji nered čine."

"Ovo što imam stekao sam saznanjem svojim, tako ja mislim", govorio je on. A zar nije znao da je Allah prije njega već uništio neke narode koji su bili od njega jači i koji su bili više nakupili, a zločinci neće o grijesima svojim ni ispitivani biti." /78/

Uzvišeni kazuje o Karunovu odgovoru njegovom narodu dok su ga savjetovali i upućivali na dobro: "Ovo što imam stekao sam saznanjem svojim, tako ja mislim", tj. ja ne osjećam potrebu za onim što vi govorite, Uzvišeni Allah mi je podario ovaj imetak znajući da ga ja zaslužujem i iz ljubavi Njegove prema meni; Njegova odredba je da mi je to podareno na osnovu toga što Allah zna da sam ja toga dostojan. Ovo mi je dato zato što sam to zaslužio. "Kad čovjeka kakva nevolja snađe, Nama se moli, a kad mu Mi poslije blagodat pružimo, onda govori: 'Ovo mi je dato zato što sam zaslužio!'" (39:49), tj. na osnovu toga što me Allah zna, što zna da sam za to zaslužan. A Allah Uzvišeni mu je odgovorio na tvrdnju da mu Bog posvećuje pažnju time što mu je dao imetak: "A zar nije znao da je Allah prije njega već uništio neke narode koji su bili od njega jači i koji su bili više nakupili", tj. i prije je bilo onih koji su imali više imetka nego on, a to nije bilo iz naše ljubavi prema njima. I On ih je, pored toga, već uništio, zbog toga što su bili nevjernici i nisu bili zahvalni. Stoga Uzvišeni Allah kaže: "a zločinci neće o grijesima svojim ni ispitivani biti", tj. zbog velikog broja grijeha.

"I iziđe on pred narod svoj u svom sjaju. 'Ah, da je i nama ono što je dato Karunu!', govorili su oni koji su čeznuli za životom na ovom svijetu, 'on je, uistinu, presretan!' /79/ 'Teško vama', govorili su učeni, 'onima koji vjeruju i čine dobra djela bolja je Allahova nagrada, a bit će samo strpljivima pružena.'" /80/

Karun je jednog dana izašao u svom sjaju i svojoj blistavoj raskoši. Nakon što su ga ugledali oni koji vole ovaj svijet poželjeli su da je i njima poput toga: "Ah, da je i nama ono što je dato Karunu!", govorili su oni koji su čeznuli za životom na ovom svijetu, "on je, uistinu, presretan!", tj. data mu je ogromna sreća. Tada su oni koji su bili učeni i bogobojazni odgovorili: "Teško vama! Onima koji vjeruju i čine dobra djela bolja je Allahova nagrada", tj. Džennet, od onoga što ni jedino oko nije vidjelo i ni jedno uho čulo, niti je palo na um ni jednom čovjeku. Uzvišeni rekao je: "a bit će samo strpljivima pružena", onima koji su strpljivi prema ljubavi za ovim svijetom i koji žude za onim svijetom.

"I Mi smo i njega i dvorac njegov u zemlju utjerali, i niko ga od Allahove kazne nije mogao odbraniti, a ni sam sebi nije mogao pomoći. /81/ A oni koji su ranije priželjkivali da su na njegovom mjestu stadoše govoriti: 'Zar ne vidite da Allah daje obilje onom od robova Svojih kome On hoće, a i da uskraćuje! Da nam Allah nije milost Svoju ukazao i nas bi u zemlju utjerao. Zar ne vidite da nezahvalnici nikad neće uspjeti!'" /82/

Nakon što je Uzvišeni spomenuo oholost Karuna u njegovom sjaju i gordosti prema svome narodu, te nepravično postupanje prema njima, naveo je iza toga da je on i njegov dvorac u zemlju utjeran. Pouzdano je navedeno u Buharijinom "Sahihu" da je Salim prenio od svoga oca da je Resulullah, s.a.v.s., rekao: /413/ "Neki je čovjek vukao svoj ogrtač pa je bio utjeran u zemlju i on će tonuti u nju do Sudnjeg dana." Navodi se da je povod Karunove propasti bila dova Musaa, Allahovog Poslanika, a.s. Postoji razilaženje u pogledu razloga. Od Ibn-Abbasa i Es-Suddija prenosi se da je Karun dao jednoj prostitutki nešto imetka da osumnjiči Musaa, a.s., u vezi s njom, te je tako učinila. Pa je Musa, a.s., zadrhtao od straha, zatim joj se obratio, nakon što je klanjao dva rekata, zatraživši od nje da se zakune Allahom Uzvišenim i kaže Istinu, te je rekla da ju je Karun nagovorio na to, i rekla je: "Tražim oprosta od Allaha i kajem Mu se!" Musa je pao na sedždu i zatražio od Allaha da mu pomogne u vezi sa Karunom, pa mu je Allah objavio da je naređeno zemlji da mu bude pokorna u vezi sa njim, te je Musa naredio zemlji da proguta njega i njegovu kuću, i to se dogodilo: "i niko ga od Allahove kazne nije mogao odbraniti, a ni sam sebi nije mogao pomoći." Nije mu koristio njegov imetak, niti ono što je sakupio, niti sluge njegove, niti njegovi robovi.

Oni ga nisu mogli odbraniti od Allahove osvete, patnje koju je On pripremio i stroge kazne, niti je on mogao pomoći sam sebi, tako da mu nije bilo pomoći od njega samog, niti od bilo koga drugog. Uzvišeni rekao je: "A oni koji su ranije priželjkivali da su na njegovom mjestu stadoše govoriti", tj. koji su ga gledali u svim njegovim ukrasima i govorili: "Ah, da je i nama ono što je dato Karunu, on je, uistinu, presretan!" nakon što je utjeran u zemlju počeli su govoriti: "Zar ne vidite da Allah daje obilje onom od robova Svojih kome On hoće, a i da uskraćuje!", tj. imetak nije znak da je Allah Uzvišeni zadovoljan sa vlasnikom istog. Slično se navodi u merfu-hadisu koga prenosi Ibn-Mes'ud: /414/ "Uistinu je Allah podijelio među vama vaše moralne vrijednosti kao što je podijelio vaše opskrbe, i Allah, uistinu, daje imetak onome koga voli i koga ne voli, a iman ne daje do onome koga voli." Uzvišeni Allah rekao je: "Da nam Allah nije milost Svoju ukazao i nas bi u zemlju utjerao", kao što je uradio sa Karunom jer smo mi željeli da budemo poput njega. "Zar ne vidite da nezahvalnici nikad neće uspjeti?", imali su na umu da je on nevjernik, a nevjernici neće uspjeti kod Allaha, ni na ovom ni na budućem svijetu. Gramatičari su se razilazili u pogledu značenja riječi Uzvišenog Allaha: "zar ne vidite?", te o ovome postoji više mišljenja od kojih je, kaže Džerir, najjače ono koje je iznio Katade, tj. "zar ne vidiš da."

"Taj drugi svijet dat ćemo onima koji ne žele da se na Zemlji ohole i da nered čine, a one koji se Allaha boje čeka sretan kraj. /83/ Onaj ko učini dobro djelo, dobit će bolju nagradu za njega, a onaj ko uradi zlo, pa oni koji budu zlo radili, bit će tačno prema zasluzi kažnjeni." /84/

Uzvišeni obavještava da su budući svijet i njegove vječne blagodati namijenjeni Njegovim robovima, skrušenim vjernicima koji ne žele da se na Zemlji ohole, tj. da se uzdižu nad ostalim stvorenjima, veličaju sami sebe i koji ne pokazuju svoju moć, niti loše postupaju prema ostalima, čineći grijehe. U sahih-hadisu se bilježi pouzdana predaja da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /415/ "Uistinu mi je objavljeno da budete međusobno skrušeni, tako da se ne oholi jedan nad drugim, niti da jedan drugom nepravdu čini." A ako neko želi samo da uljepša svoj izgled u tome nema ništa loše; pouzdana predaja glasi: /416/ "Neki čovjek rekao je: 'O Allahov Poslaniče, ja bih volio da moj ogrtač bude lijep i da moje papuče budu lijepe, da li to spada u oholost?' On je rekao: 'Ne, Allah je lijep i voli ljepotu.'" Uzvišeni je rekao: "Onaj ko dođe sa dobrim djelom", tj. na Sudnjem danu, "dobit će bolju nagradu", tj. Allahova nagrada je višestruka u odnosu na dobra djela roba, a kako ga tek Allah mnogostruko uvećava, no to je rezultat Njegove dobrote. Zatim Uzvišeni kaže: "a onaj ko uradi zlo, pa oni koji budu zlo radili, bit će tačno prema zasluzi kažnjeni", ovo je rezultat dobrote i pravde.

"Onaj Koji ti objavljuje Kur'an sigurno će te vratiti na onaj svijet. Reci: 'Gospodar moj dobro zna ko je na Pravom putu i ko je u očitoj zabludi.''/85/ Ti nisi očekivao da će ti Knjiga biti objavljena, ali ona ti je objavljena kao milost Gospodara tvoga, zato nikako ne budi nevjernicima saučesnik! /86/ I neka te oni nikako ne odvrate od Allahovih riječi, kada ti se objave, i pozivaj Gospodaru svome i nikako ne budi od onih koji druge Njemu smatraju ravnim! /87/ I ne klanjaj se, pored Allaha, drugom bogu! Nema boga osim Njega! Sve će, osim Njegovog lica propasti! On će suditi i Njemu ćete se povratiti!" /88/

Uzvišeni Allah obraća se Svome Poslaniku, neka je salavat i selam Božiji na njega, naređujući mu da priopći ono što mu je poslano i da uči Kur'an ljudima i obavještava ga da će ga sigurno vratiti na mjesto povratka, a to je onaj svijet, te će ga pitati o odgovornosti poslanstva koje mu je povjereno. Stoga Uzvišeni Allah kaže: "Onaj Koji ti objavljuje Kur'an sigurno će te vratiti na mjesto povratka", tj. Onaj Ko ti je obaveznim učinio da ga dostaviš ljudima, "sigurno će te vratiti na mjesto povratka", tj. na Sudnji dan, pa će te pitati o tome, kao što Uzvišeni Allah kaže: "I sigurno ćemo pitati one kojima smo poslanike slali, a pitat ćemo, doista, i poslanike." (7:6) Buharija u objašnjenju u svome "Sahihu" navodi od Ibn-Abbasa: "u Meku", a tako prenosi i Nesai u tefsiru svoga "Sunena", kao i Ibn-Džerir. Poput njih prenosi i El -'Avfi od Ibn-Abbasa: "Sigurno će te vratiti na mjesto povratka", tj. sigurno će te vratiti u Meku, kao što te je i izveo iz nje. Prenosi Ibn Ebi-Hatim od Neima el-Karija da je on u pogledu riječi Uzvišenog Allaha: "sigurno će te vratiti na mjesto povratka" rekao da se to odnosi na Jerusalem. Ovo Allah najbolje zna, a odnosi se na stav onih koji to tumače sa Sudnjim danom, jer je Jerusalem zemlja gdje će se ljudi sakupiti i biti ponovno proživljani, a Allah je Onaj Koji zna pravi odgovor.

Zajedničko svih mišljenja je da je Ibn-Abbas to nekada tumačio kao njegovo vraćanje u Meku, a to je osvojenje Meke, koje je kod Ibn-Abbasa predstavljalo znak da se Božijem Poslaniku, s.a.v.s., približio suđeni čas. Ibn-Abbas tumačio je suru: "Kada Allahova pomoć i pobjeda dođu" da je to suđeni čas za Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da mu najavljuje smrt. Nekada je to Ibn-Abbas tumačio kao Sudnji dan, a nekada kao Džennet. Sva su mišljenja međusobno približna i svode se na to da je Sudnji dan "mjesto povratka". Uzvišeni rekao je: "Reci: 'Gospodar moj dobro zna ko je na Pravom putu i ko je u očitoj zabludi'", tj. Gospodar moj zna ko je od vas na Pravom putu i da li sam ja na Pravom putu, a saznat ćete koga čeka sretan kraj. Zatim Uzvišeni, podsjećajući Svoga Vjerovjesnika na veliku blagodat koju je podario njemu i svim robovima kada im ga je učinio Poslanikom, kaže: "Ti nisi očekivao da će ti Knjiga biti objavljena", tj. nisi pretpostavljao prije nego što ti je data Objava da će ti biti objavljena, "ali ona ti je objavljena kao milost Gospodara tvoga", tj. Objava ti je data samo kao milost Uzvišenog Allaha prema tebi i prema svim robovima, zbog tebe, pa ti je stoga dodjeljena ova velika blagodat: "zato nikako ne budi saučesnik", tj. pomagač "nevjernicima", nego se razdvoji od njih, odbaci ih i okreni im leđa. "I neka te oni nikako ne odvrate od Allahovih riječi, kada ti se objave", tj. nemoj da na tebe utječe to što oni odvraćaju ljude od toga da te slijede, neka te to ne brine jer Allah uzdiže tvoju riječ, podržava tvoju vjeru i uzdiže je nad ostalim vjerama.

Stoga Uzvišeni Allah kaže: "i pozivaj Gospodaru svome", tj. da se jedino On obožava i da Mu se ne pripisuje drug; "i nikako ne budi od onih koji druge Njemu smatraju ravnim!" Uzvišeni rekao je: "I ne klanjaj se, pored Allaha, drugom bogu!", tj. ne smatraj nikoga osim Njega dostojnim božanstvenosti. Uzvišeni kaže: "Sve će, osim Njegovog lica, propasti!", dajući do znanja da je On Stalni, Vječni, Vječno Živi, Koji ne umire, a pod riječju "lice" podrazumijeva bit, tj. sve će propasti osim Njega. Svaka bit je prolazna i kratkotrajna izuzev Njegove biti, neka je Uzvišen i Svet. On je Prvi i Posljednji, Onaj Koji je prije svake stvari i poslije svake stvari. Uzvišeni rekao je: "On će suditi", tj. Njemu pripada sveukupna vlast i slobodno raspolaganje svime i niko ne može promijeniti Njegovu odluku: "Njemu ćete se povratiti!", tj. na Dan vašeg povratka, pa će vas On nagraditi ili kazniti za vaša djela, za dobro - dobro, za zlo - zlo.


Tefsir ibn Kesir