Ja-Sin /1/ Tako Mi
Kur'ana mudrog, /2/ ti si, uistinu poslanik, /3/ na pravom putu, /4/ po objavi Silnoga
i Samilosnoga, /5/ da opominješnarod čiji preci nisu bili opominjani, pa je
ravnodušan! /6/ O većini njih već se obistinila Riječ - zato oni neće
vjerovati./7/
Već smo govorili o izdvojenim slovima (siglama) na početku
poglavlja "El-Bekara". "Tako Mi Kur'ana mudrog", tj.
uravnoteženog, u kome nema neistine. "Ti si", o Muhammede,
"poslanik, na Pravom putu", tj. na Ispravnom putu, vjeri i
vjerozakonu. "Po objavi Silnoga i Samilosnoga", tj. ovaj put, pravac
i vjera sa kojima si došao objava su Gospodara svjetova, Gospodara moći,
Milostivoga. "A ti, zaista, upućuješ na Pravi put, na Put Allahov, kome
pripada sve što je na nebesima i sve što je na Zemlji. I eto, Allahu će se sve
vratiti." (42:53) Riječi Uzvišenog: "Da opominješ narod čiji preci
nisu bili opominjani, pa je ravnodušan", misli se na Arape kojima prije
njega nije došao opominjač. Riječi Uzvišenog: "O većini njih se već
obistinila Riječ - zato oni neće vjerovati." Ibn Džerir veli: "Kazna
je neizbježna za većinu njih, jer je Uzvišeni Allah u 'Ummul-Kitabu' neopozivo
odredio da neće vjerovati." Zato oni neće vjerovati" u Allaha, niti
povjerovati Njegovim poslanicima.
Mi smo učinili da
budu kao oni na čije smo vratove sindžire stavili sve do podbradaka - zato su
oni glava uzdignutih, /8/ i kao oni ispred kojih i iza kojih smo pregradu
metnuli i na oči im koprenu stavili - zato oni ne vide, /9/ i njima je svejedno
opominjao ih ti ili ih ne opominjao, oni neće vjerovati. /10/ Tvoja opomena će
koristiti samo onome koji Kur'an slijedi i Svemilosnog se boji, iako Ga ne
vidi; njega obraduj oprostom i nagradom lijepom! /11/ Mi ćemo, zaista, mrtve
oživiti i Mi smo zapisali ono što su uradili i djela koja su iza sebe ostavili;
sve smo Mi to u Knjizi jasnoj pobrojali./12/
Uzvišeni veli: Mi smo
učinili da oni kojima je određeno da budu nesretnici budu poput onih kojima su
na vratovima okovi koji im ruke vezuju za vrat ispod brade, zbog čega su im
glave uzdignute. Stoga Uzvišeni veli: "Zato su oni glava uzdignutih".
"El-mukmeh" je neko sa podignutom glavom, kao što veli Ummu-Zer' u
svome govoru (u podužem hadisu u kome žene govore o svojim muževima):
"Pijem pa glavu dignem (etekammehu)", tj. pijem dok se ne zadovoljim,
a onda dižem glavu uz ugodan osjećaj. Ovo je poput riječi Uzvišenog: "Ne
drži ruku svoju stisnutu"(17:29), čime se hoće reći da su im ruke
pričvršćene za vratove i da nisu u stanju pružiti ih da bi učinili dobro.
Riječi Uzvišenog: "Ispred kojih i iza kojih" "i na oči im
koprenu stavili, zato oni ne vide", tj. na njihove oči stavili koprenu da
Istinu ne vide, pa im dobro nije od koristi, niti su oni u stanju da ga
slijede, tj. islam. Ikrime veli: Ebu-Džehl je rekao: "Ako vidim Muhammeda,
učinit ću...", pa je objavljeno: "Mi smo učinili da budu kao oni na
čije smo vratove sindžire stavili" pa do "zato oni ne vide."
Pa su mu govorili: "Evo Muhammeda", a on je
govorio: "Gdje je, gdje je?", ne videći ga. Prenosi Ibn-Džerir.
Riječi Uzvišenog: "I njima je svejedno opominjao ih ti ili ih ne
opominjao, oni neće vjerovati", tj. oni su neopozivo zalutali i
opominjanje im ne koristi, niti utječe na njih. Ovom ajetu sličan je već
prethodio na početku poglavlja "El-Bekara". "Tvoja opomena će
koristiti samo onome koji Kur'an slijedi", tj. Tvojom opomenom okoristit
će se vjernici koji slijede Uzvišeni Kur'an, "i Svemilosnog se boji, iako
Ga ne vidi", tj. makar ga niko osim jedinog "Njega obraduj
oprostom", tj. njegovih grijeha, "I nagradom lijepom."
"Onima koji se Gospodara svoga boje i kad ih niko ne vidi - oprost i
nagrada velika!" (67:12) Potom Uzvišeni veli: "Mi ćemo, zaista, mrtve
oživiti", tj. na Sudnjem danu, "i Mi smo zapisali ono što su
uradili", tj. djela. U pogledu riječi Uzvišenog: "I djela koja su iza
sebe ostavili" postoje dvije tvrdnje: Prvo: Zapisujemo njihova djela koja
su sami učinili i tragove koje su iza sebe ostavili, kao u riječima Poslanika,
s.a.v.s.: /594/ "Ko u islamu uvede lijep običaj, imat će nagradu za to i
nagradu za sve koji to budu praktikovali nakon njega, a da ne umanji njihovu
nagradu. A ko u islamu uvede ružan običaj, imaće grijeh za to i grijeh svih
onih koji to budu činili nakon njega, a da ne umanji njihove grijehe."
Prenosi ga Muslim od Džerira Ibn Abdulah el-Bedželija kao merfu', koji je priča
o ljudima iz plemena Mudar koji su na sebi imali prugaste košulje. Prenosi ga i
Ibn Ebi-Hatim od Džerira kao merfu'.
Drugo: Misli se na
tragove njihovih koraka koje su počinili u pokornosti ili griješenju. Postoje
hadisi u ovom značenju, od kojih navodimo neke: "Imamo Ahmed prensi od
Džabira ibn-Abdulaha da je rekao: 'Prostor oko džamije ostao je prazan, pa je
rod Benu-Seleme htio da se preseli bliže džamiji. To je doprlo do Allahovog
Poslanika, s.a.v.s., pa im je rekao: 'Saznao sam da želite da se preselite
bliže džamiji?' Oni rekoše: 'Da, Allahov Poslaniče, htjeli smo', pa i je
Allahov Poslanik rekao: /595/ 'O, Benu-Seleme, ostanite u vašim kućama, vaši
tragovi će biti zapisani! O, Benu-Seleme, ostanite u vašim kućama, vaši tragovi
će biti zapisani!'" Ovako ga prenosi i Muslim od Džabira. Između ove dvije
tvrdnje nema proturječnosti o čemu najbolje svjedoči upravo ova druga. Jer ako
se pišu ovi tragovi, onda će se tim prije pisati oni po kojima ih neko slijedi
u dobru ili zlu, a Allah najbolje zna. Riječi Uzvišenog: "Sve smo Mi to u
Knjizi jasnoj pobrojali", tj. sva stvorenja, su zapisana u ispisanoj i
tačnoj Knjizi u "Levhi-mahfuzu". Jasna Knjiga ovdje spomenuta je
"Ummi-Kitab". Što se, pak, tiče Knjige djela, to je Knjiga koja
sadržava dobra ili loša djela onih koji podliježu obavezi, i na nju se
"Kakva je ovo Knjiga - ni mali, ni veliki grijeh nije propustila, sve je
nabrojala! I naći će upisano ono što su radili. Gospodar tvoj neće nikome
nepravdu učiniti."(18:49) Allah kao primjer navodi žitelje mjesta koji su
u laž ugonili svoja tri poslanika.
Navedi im kao pouku
stanovnike jednog grada, kad su im došli poslanici; /13/ kad im Mi poslasmo
dvojicu ali im oni ne povjerovaše, i pojačasmo trećim, pa rekoše: "Mi smo
vama poslani!" /14/ "Vi ste ljudi kao i mi", oni odgovoriše,
"Svemilosni nije objavio ništa; vi neistinu govorite!" /15/
"Gospodar našzna da smo, doista, vama poslani", rekoše oni /16/
"i dužni smo samo da jasno obznanimo"./17/
Uzvišeni veli: "Navedi im", tj. svome narodu koji
ti ne vjeruje, "kao pouku stanovnike jednog grada kad su im došli poslanici."
Veli se da je to Antiohija (današnja Antakija u Turskoj), u kojoj je postojao
vladar po imenu Antioh, koji je obožavao kipove. Uzvišeni Allah mu je poslao
tri poslanika, pa im on nije povjerovao. Neki učenjaci sumnjaju da se radi o
Antiohiji, iz razloga koje ćemo, ako Bog da, spomentui nakon završetka priče.
Riječi Uzvišenog: "Kad im mi poslasmo dvojicu, ali im oni ne
povjerovaše", tj. utjeraše ih u laž, "i pojačasmo trećim", tj.
podržasmo ih sa "pa rekoše": žiteljima tog mjesta "mi smo vama
poslani", tj. vašGospodar koji vas je stvorio. On vam naređuje da samo
Njemu robujete, jer nema Njemu ravnog. "'Vi ste ljudi kao i mi',
rekoše", tj. kako to da se vam objavljuje, a vi ste ljudi poput nas!? Da
ste poslanici, bili bi meleki. Ovo je prigovor mnogih "Zato što su
govorili kad su im poslnici njihovi jesne dokaze donosili: 'Zar da nas ljudi
upućuju?!',(64:6) tj. čude se tome. O ovome postoje brojni "Vi ste ljudi
kao i mi”, oni odgovoriše, “Svemilosni nije objavio ništa; vi neistinu
govorite!" Oni rekoše: "Gospodar naš zna da smo, doista vama
poslani", tj. trojica poslanika im odgovaraju: Allah zna da smo mi Njegovi
poslanici vama. "i dužni smo da vam jasno obznanimo", tj. naša
dužnost je samo da vam dostavio ono što nam je objavljeno. Ako nas poslušate bićete
sretni na oba svijeta, a ako ne, krivica je vaša.
Oni rekoše: "Mi
slutimo da nam nesreću donosite; ako se ne okanite, kamenovat ćemo vas i stići
će vas, zaista, bolna patnja od nas". /18/ "Uzrok vaše nesreće je s
vama!" rekoše oni. "Zar zato što ste opomenuti?! Ta vi ste narod koji
svaku granicu zla prelazi!"/19/
Tada im žitelji grada
vele: "Mi slutimo da nam nesreću donosite", tj. osjećamo da ste
baksuzni, i ako nas zadesi kakva nevoja, bit će to zbog vas. "Ako se ne
okanite, kamenovat ćemo vas i stići će vas, zaista, bolna patnja"
"Uzrok vaše nesreće je s vama", tj. počiva u vama. "Zar zato što
ste opomenuti?", tj. zar zato što vas opominjemo, vi nam prijetite!?
"Ta, vi ste narod koji svaku granicu zla prelazi."
I s kraja grada,
žurno dođe jedan čovjek i reče: "O narode moj, slijedi one koji su
poslani, /20/ slijedite one koji od vas ne traže nikakvu nagradu, a na Pravom
su putu!/21/ Zašto da se ne pokoravam Onome Koji me je stvorio, a Njemu ćete se
vratiti?! /22/ Zašto da prihvatim druge bogove mimo Njega?! Ako Svemilosni hoće
da me snađe neko zlo, njihovo posredovanje neće mi biti ni od kakve koristi i
oni me neće moći spasiti, /23/ a ja bih tada bio u pravoj zabludi; /24/ ja
vjerujem u Gospodara vašeg, čujte mene!"/25/
Ibn-Ishak, prenoseći
ono što mu je doprlo od Ibn-Abbasa, veli da su žitelji grada htjeli ubiti
poslanike pa im je žurno došao sa kraja grada neki čovjek da ih pomogne.
"On reče: 'O, narode moj, slijedi one koji su poslani'", on podstiče
na slijeđenje poslanika. Slijedite one koji od vas ne traže nikakvu
nagradu" za to što vam dostavljaju Allahovu poruku. "A na Pravom su
putu." "Zašto da se ne pokoravam Onome koji me je stvorio?", tj.
šta me to sprečava da se iskreno pokorim samo Onome Koji me je stvorio i Kome
ravnog nema? "A njemu ćete se vratiti" na Sudnjem danu, da bi svakog
nagradio prema njegovim djelima. أأت"Zašto
da prihvatim druge bogove mimo Njega?", pitanje koje sadrži osudu.
"Ako Svemilosni hoće da me snađe neko zlo, njihovo posredovanje neće mi
biti ni od kakve koristi i oni me neće moći spasiti", tj. ova božanstva
koja obožavate nisu ništa u stanju.
Ako Uzvišeni Allah hoće da me snađe zlo, ona me ne mogu
spasiti. A ja bi tada bio u pravoj zabludi", tj. ako bi prihvatio ta
božanstva mimo Uzvišenog Allaha "Ja vjerujem u Gospodara vašega", tj.
obraća se "^ujte mene!", tj. poslušajte što govorim kako biste
posvjedočili da vjerujem u Jedinog, Uzvišenog Allaha i da vas slijedim u
Istini. Nakon što je to rekao poslanicima, neka je na njih blagosov i selam,
njegov narod je nasrnuo na njega i ubio ga. Nije bilo nikoga da mu pritekne u
pomoć. Katade veli: "Kamenovali su ga, a on je govorio: 'Bože, uputi moj
narod, jer oni ne znaju.'" Govorio je sve dok nije izdahnuo, neka je Allah
s njime zadovoljan i neka ga učini zadovoljnim!
I reći će se:
"Uđi u Džennet!" - a on će reći: "Kamo sreće da narod moj zna
/26/ zašto mi je Gospodar moj oprostio i lijep mi prijem priredio!" /27/ I
protiv naroda njegova, poslije njega, Mi nismo vojsku s neba poslali, niti smo
to ikada činili, /28/ samo bi se čuo jedan užasan krik, i oni bi odjednom svi
pomrli./29/
"I reći će
se", tj. Allah će mu reći: "Uđi u Džennet!" Ući će u njega i
imati sve blagodati, a Allah će mu otkloniti sve dunjalučke slabosti, žalosti i
tegobe. Kada vidi veliku nagradu koju mu je Allah darovao, "reći će: 'Kamo
sreće da moj narod zna zašto mi je Gospodar moj oprostio i lijep mi prijem
priredio!'" Ibn- -Abbas veli: "Savjetovao je svoj narod za života
riječima: ' "Narode moj, slijedi one koji su poslani!'", a nakon
smrti veli: "Kamo sreće da moj narod zna zašto mi je Gospodar moj oprostio
i lijep mi prijem priredio!" On želi reći: "Kada bi mogli vidjeti
blagodati i veliku nagradu koju je zadobio, to bi učinilo da slijede
poslanike!" Neka mu se Allah smiluje i neka bude njime zadovoljan; koliko
je samo žudio da uputi svoj narod! Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ibn-Umejra da je
Urve ibn Mes'ud Es-Sekafi rekao Poslaniku, s.a.v.s.: 596 "Pošalji me mome
narodu da ih pozivam u islam", pa je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:
'Bojim se da ćete ubiti.' On je rekao: 'Kad bi me našli na spavanju ne bi me
probudili', pa mu je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: 'Idi!' Krenuo je, pa
je, prošavši pored kipova Lata i Uzza rekao: "Ujutro će ti učiniti nešto
što ti se neće dopasti." Pleme Sekif se naljutilo, pa im je on rekao:
"O Sekife, Lat nije ništa, a ni Uzza. Primite islam, bit ćete spašeni.
O saveznici, Uzza nije ništa, a ni Lat. Primite islam, bit
ćete spašeni!" Ponovio je to triput, pa ga je neki čovjek gađao i pogodio
u glavnu venu na ruci u ubio ga. Kada je to saznao Allahov Poslanik,.s.a.v.s.,
rekao je: "Ovaj je sličan onome iz Jasina," rekao je: "Kamo
sreće da moj narod zna zašto mi je Gospodar moj oprostio i lijep mi prijem
priredio!" Rječi Uzvišenog: "I protiv naroda njegova, poslije njega,
Mi nismo vojsku s neba poslali, niti smo to ikada učnili." Uzvišeni
izvještava da je On, zbog Svoje srdžbe, kaznio njegov narod nakon što su ga
ubili, jer su utjerivali u laž Njejgove poslanike i ubili Njegova štićenika.
Uzvišeni spominje da radi njihovog uništavanja nije poslao vojsku meleka, već
je stvar bila jednostavnija: "Samo bi se čuo jedan užasan krik", tj.
neko - veli se da je to bio Džibril - jedanput je kriknuo, "i ni bi
odjednom svi pomrli", svi do jednoga, nije ostajao niko živ. Veli se da su
trojica poslanika izaslanici Mesiha, a.s., u Antiohiju, što nije tačno iz više
razloga:
1. Da su bili izaslanici Mesiha, a.s., rekli bi nešto što bi
upućivalo na to da su od njega poslani. 2. Poznato je da su to žitelji
Antiohije povjerovali Mesihovim, a.s., izaslanicima, i to je bio prvi grad koji
mu je povjerovao, dok uzvišeni Allah spominje da su žitelji ovog grada
zanijekali njegove poslanike i da ih je On uništio jednim krikom koji ih je
usmrtio. 3. Ebu-Seid el-Hudri i ne jedan od prethodnika spominje da Uzvišeni
Allah nakon slanja Tevrata nije u potpunosti uništio ni jedan narod, već je
nakon toga naredio vjernicima da se oni bore protiv mušrika. Na osnovu ovoga,
jasno je da ovaj grad nije Antiohija, jer nije poznato da je ona uništena za
vrijeme kršćanstva, a ni ranije, a Uzvišeni najboje zna.
O kako su ljudi
jadni! Nijedan poslanik im nije došao a da mu se nisu narugali. /30/ Kako oni
ne znaju koliko smo prije njih naroda uništili od kojih im se niko vratio nije,
/31/ a svi oni bit će zajedno pred Nas dovedeni./32/
Uzvišeni veli:
"O, kako su ljudi jadni!", tj. kako trebaju žaliti sebe i kajati se
na Sudnjem danu kada vide kaznu, zbog nepoštivanja zapovijedi Uzvišenog Allaha
i ispoljenih manjkavosti. "Nijedan poslanik nije došao, a da mu se nisu
narugali", tj. utjerivali ga u laž i izrugivali mu se niječući istinu s
kojom je poslan. "Kako oni ne znaju koliko smo prije njih naroda uništili
od kojih im se niko vratio nije", tj. zar nisu pouku izvukli iz uništenja
onih nevjernika koji su utjerivali u laž poslanike prije njih, oni se nisu
vratili na dunjaluk, kao što o njima veli Allah: "Postoji samo život
našzemaljski, živimo i umiremo"(45:24), što tvrde Dehrije, koji vele da
stalno kruže i vraćaju se na dunjaluk. On ih podsjeća "A svi oni bit će
zajedno pred Nas dovedeni", svi prethodni i budući narodi bit će privedeni
pred Uzvišenog Allaha radi polaganja računa pa će ih On nagraditi ili kazniti
za njihova dobra i loša djela. To je Kijamet, a prije njega nema drugog
kijameta, niti povratka na dunjaluk.
Dokaz im je mrtva zemlja:
Mi joj život dajemo i iz nje niče žito koje oni jedu; /33/ Mi po njoj stvaramo
bašče, palmike i vinograde, i činimo da iz nje izvori izviru, /34/ da oni jedu
plodove njihove i od onoga što ruke njihove privrijede, pa zašto neće da budu
zahvalni?!/35/ Neka je hvaljen Onaj Koji u svemu stvara pol: u onome što iz
zemlje niče, u njima samim, i u onome što oni ne znaju! /36/
Uzvišeni veli: "Dokaz im je", tj. dokaz o
postojanju Tvorca i Njegovoj potpunoj moći i oživljavanju mrtvih, "mrtva
zemlja", tj. kada bude obamrla, bez bilja, a kada Allah pošalje na
"Mi joj život dajemo i iz nje niče žito koje oni jedu" tj. "Mi
po njoj stvaramo bašče, palmike i vinograde - i činimo da iz nje izvori
izviru", tj. učinili smo da na njoj postoje rijeke na mjestima gdje je to
potrebno kako bi se mogli hraniti njenim plodovima. Riječi Uzvišenog: "I
od noga što ruke njihove privrede", tj. što posiju i posade, mada je to,
ustvari, iz milosti Uzvišenog Allaha prema njima, a ne kao rezultat njihovog
truda i nastojanja i njihove moći. Stoga Uzvišeni kaže: "Pa zašto neće da
budu zahvalni?", tj. zašto Mu ne zahvaljuju na ovim blagodatima koje su
neizbrojive. Potom Uzvišeni veli: "Neka je hvaljen Onaj Koji u svemu
stvara pol: u onome što iz zemlje niče", tj. usjevima, plodovima i bilju,
"u njima samima", učinivši ih muškarcima i ženama, "i u onome
što oni neznaju", tj. raznim stvorenjima njima nepoznatim, kao što
Uzvišeni veli: "I od svega po par stvaramo da biste vi
razmislili!"(51:49)
I noć im je dokaz. Mi
uklanjamo dnevnu svjetlost i oni ostaju u mraku. /37/ I Sunce se kreće do svoje
određene granice, to je odredba Silnoga i Sveznajućeg. /38/ I Mjesecu smo
odredili položaje; i on se uvijek ponovo vraća kao stari savijeni palmin prut.
/39/ Nit' Sunce može Mjesec dostići, nit' noć dan preteći, svi oni u svemiru
plove."/40/
Uzvišeni veli da u
znake Njegove veličanstvene moći spada i stvaranje noći i dana koji se dolazeći
i odlazeći smjenjuju sa tminama i svijetlošću, "On tamom noći prekriva
dan, koja ga u stopu prati."(7:54) Stoga ovdje veli: "I noć im je
dokaz: Mi uklanjamo dnevnu svjetlost", tj. prekidamo je, ona odlazi i
nastupa noć, "i oni ostaju u mraku", kao što stoji u hadisu: (597)
"Kada noć dođe otuda, a dan ode odavde i kada zađe sunce, postač se iftari.”
"I Sunce se kreće do svoje određene granice, to je odredba Siloga i
Sveznajućeg" misli se na njegovo određeno mjesto ispod Arša. Buharija
prenosi od Ebu-Zerra da je rekao: (598) "Bio sam sa Poslanikom, s.a.v.s.,
u džamiji prilikom zalaska sunca, pa je rekao: 'O Ebu-Zerre, znašli gdje zalazi
sunce?' Rekoh: 'Allah i njegov Poslanik najbolje znaju!' On reče: 'Odlazi da
učini sedždu ispod Arša.'" Na to se odnose riječi Uzvišenog: "I Sunce
se kreće do svoje određene granice, to je odredba Silnoga i Sveznajućeg." Veli
se da se pod određenom granicom podrazumijeva vrhunac njegovog uzdizanja na
nebu u toku ljeta (apogej) i najniža tačka do koje se spušta zimi.
"I Mjesecu smo odredili položaje", tj. učinili smo
da se kreće na drugi način kako bi se na osnovu njega znalo računanje mjeseci,
kao što se na osnovu Sunca razlikuju dan i noć! "Pitaju te o mlađacima.
Reci: 'Oni su ljudima oznake o vremenu i hadžu”. Uzvišeni također veli:
"On je Sunce izvorom svjetlosti učinio, a Mjesec sjajnim i položaje mu
odredio da biste znali broj godina i računanje.”(10:5), tako je Suncu podario
posebnu svjetlost, a Mjesecu sjaj i učinio da im kretanje bude različito. Tako
Sunce izlazi svakog dana i zalazi na kraju sa istom svjetlošću, ali ima
različito mjesto izlaska i zalaska ljeti i zimi, zbog čega dan bude dugačak, a
noć kratka, a potom noć bude duga, a dan kratak. Sunce dolazi do izražaja
danju, tako da se za njega može reći da je dnevna zvijezda. Što se, pak,
Mjeseca tiče, njemu je odredio položaje. Prve noći u mjesecu izlazi neznatan,
sa malo sjaja, sjaj mu se povećava u drugoj noći i uzdiže položaje. Kako god se
uzdiže, tako mu se sjaj povećava, jer ga preuzima od Sunca, sve dok se ne
upotpuni u 14. noći.
Zatim se počinje umanjivati do kraja mjeseca, sve dok ne
postane poput stare svijene palmine grančice. Potom Allah čini da se ponovo
pojajvi početkom sljedećeg mjeseca i sve tako. Riječi Uzvišenog: Mudžahid kaže:
”Svako od njih dvoje ima svoju granicu koju ne prelazi, a niti zaostaje od nje.
Kada dođe jedno, ode drugo i obrnuto” “niti noć dan preteći” Tj.nema među njima
praznog hoda i oni se smanjuju bez zastoja, jer su potčinjeni i stalno jedno
drugo slijedi. “svi oni u svemiru plove”, tj. noć,dan, Sunce i Mjesec plove,
tj. kreću se u nebeskoj sferi (felek), poput pršljenja (feleke) na vretenu bez koga
se ono ne okreće, niti se on bez njega okreće.
Dokaz im je i to što
potomke njihove u lađama krcatim prevozimo /41/ i što za njih, slične njima,
stvaramo one na kojima se voze. /42/ I ako želimo, Mi ih potopimo, i neće im
spasa biti, neće se izbaviti /43/ osim ako im se ne smilujemo, da bi do roka
određenog uživali. /44/
Uzvišeni veli: Dokaz Njegove velike moći treba da im bude i
Njegovo potčinjavanje mora kako bi nosilo lađe. U njih prije svega spada lađa
Nuha, a.s., koga je Uzvišeni Allah zajedno sa vjernicima osim kojih na zemlji
nije ostalo drugih ljudi, spasio. Stoga Uzvišeni veli: "Dokaz im je i to
što potomke", ustvari pretke, "u lađama krcatim" tj. lađi
ispunjenoj stvarima i životinjam od kojih mu je Uzvišeni Allah naredio da u
njoj ponese po par. Ed-Dahhak i Ibn- Zejd vele: "To je lađa Nuha,
a.s." Riječi Uzvišenog: "I što za njih, slične njima, stvaramo one na
kojima se voze", tj. deve, koje su kopnene lađe na kojima prenose robe i
jašu ih, kao i sve druge životinje. Ibn-Abbas veli: "To su lađe koje su
nastale nakon Nuhove, a.s., lađe po uzoru na nju." Riječi Uzvišenog:
"I ako želimo, Mi ih potopimo" tj, one koji su u lađi, "i neće
im spasa biti", tj. nema im izbavitelja, "neće se izbaviti", tj.
iz onoga što ih zadesi, "osim ako im se ne smilujemo", tj. nećete
biti spašeni izuzev uz Našu milost. Stoga Uzvišeni veli: "Da bi do roka
određenog uživali."
A kad im se rekne:
"Bojte se onoga što se prije vas dogodilo i onoga što vas čeka da biste
pomilovani bili..." /45/ I ne dođe im nijedan dokaz od dokaza Gospodara
njihova kojem oni leđa ne okrenu. /46/ A kad im se kaže: "Udjeljujte od
onoga što vam Allah daje", onda nevjernici govore vjernicima: "Zar da
hranimo onoga koga je Allah, da je htio, mogao nahraniti? Vi ste, uistinu, u
pravoj zabludi!"/47/
Uzvišeni izvještava o ustrajnosti mušrika u zabludi i
stanputici, pa veli: "A kad im se rekne: "Bojte se onoga što se prije
vas dogodilo i onoga što vas čeka", tj. grijeha koje ste prethodno učinili
i kazne, ali su se oni od toga okrenuli. Stoga Uzvišeni veli: "I ne dođe
im ni jedan dokaz od Gospodara njihova" o iskrenosti poslanika u pogledu
onoga što su donijeli od njihova Gospodara. "kojem oni leđa ne
okrenu", tj. ne prihvataju ga, niti se njime koriste. "A kad im se
kaže:'Udjeljujte od onoga što vam Allah daje'", tj. siromašnima i
muslimanima kojima je potrebno, "onda nevjernici govore vjernicima",
tj. vele vjernicima koji im naređuju da dijele, oponirajući njihovoj naredbi:
"Zar da hranimo onoga koga je Allah, da je htio, mogao nahraniti",
tj. mi radimo shodno Allahovoj volji. "Vi ste, uistinu, u pravoj
zabludi", jer nam naređujete da udjeljujemo.
I govore: "Kad
će već jednom ta prijetnja, ako Istinu govorite?" /48/ A ne čekaju drugo
do strašan glas koji će ih, dok se budu jedni s drugima prepirali, obuzeti,
/49/ pa neće moći ništa oporučiti, niti se čeljadi svojoj vratiti./50/
Uzvišeni izvještava o nevjerici nevjernika u pogledu
postojanja Sudnjeg dana koju izražavaju riječima: "Kad će već jednom ta
prijetnja?” kao što kaže Uzvišeni: "Požuruju ga oni koji u nj
nevjeruju."(42:18) Uzvišeni Allah kaže: "A ne čekaju drugo do strašan
glas koji će ih, dok se budu jedni s drugima prepirali, obuzeti", tj. oni
očekuju samo jedan krik, a to je - a Allah najjbolje zna - najava Sudnjeg dana.
Dok ljudi budu zabavljeni trgovinom i drugim životnim problemima i dok se budu,
po običaju, sporili i svađali, Allah će narediti Israfilu da puhne u rog.
Puhanje će se oduljiti sve dok i posljednji od žitelja Zemlje ne digne glavu da
bi osluhnuo glas iz pravca neba. Potom će ljudi koji tada budu postojali biti
potjerani na zborište Sudnjeg dana vatrom koja će ih sa svih strana opkoliti,
"Pa neće moći ništa oporučiti", tj. od onoga što posjeduju, jer će
biti zabavljeni nečim značajnijim, "niti se čeljadi svojoj vratiti"
sa svojih poslova i tržnica. Poslije ovog puhanja doći će čas kada će pomrijeti
sva stvorenja, a zatim će uslijediti puhanje koje će najaviti proživljavanje.
I puhnut će se u rog,
pa će oni iz grobova prema Gospodaru svome pohrliti, /51/ govoreći: "Teško
nama! Ko nas iz naših grobova oživi?" "Eto ostvaruje se prijetnja
Milostivog, poslanici su Istinu govorili!" /52/ Bit će to samo jedan glas
i oni će se svi pred Nama obreti. /53/ Danas se nikome neće nepravda učiniti i
vi ćete, prema onom kako ste radili, nagrađeni biti./54/
Ovo će biti treće puhanje, koje će najaviti proživljenje i
iskupljanje i ustajanje iz grobova. Zato Uzvišeni kaže: "Pa će oni iz
grobova prema Gospodaru svome pohrliti." "En-neslan" je riječ iz
koje je izveden glagol koji označava hrlenje. "Dan u kome će žurno kao da
kumirima hrle iz grobova izići”(70:43) "Govoreći: 'Teško nama! Ko nas iz
naših grobova oživi?'" Ovo ne isključuje njihovo kažnjavanje u grobovima,
jer je ono u poređenju sa onim što slijedi kao ležanje, pa će vjernici odgovarati:
"Eto ostvaruje se prijetnja Milostivog, poslanici su Istinu
govorili!", a neki vele da im odgovaraju meleki. Riječi Uzvišenog:
"Bit će to samo jedan glas i oni će se svi pred Nama obreti" su
slične riječima Uzvišenog: "A bit će to samo povik jedan, a oni već na
površini zemlje.” Tj. bit će im izdato samo jedno naređenje i svi će biti
prisutni. "Danas se nikome neće nepravda učiniti", tj. u pogledu
počinjenih djela, "i vi ćete prema onom kako ste radili, nagrađeni
biti."
stanovnici Dženneta
uživat će toga dana u blagodatima, veseli i radosni, /55/ oni i žene njihove
bit će u hladovini na ukrašenim divanima naslonjeni, /56/ u njemu će imati
voća, i ono što budu željeli /57/ "Mir vama!" - bit će riječi
Gopodara Milostivog,/58/
Uzvišeni,
izvještavajući o žiteljima Dženneta, nakon što prođu mjesta polaganja računa i
uđu u dženetske bašče da će "uživati u blagodatima veseli i radosni,” zbog
velikog uspijeha i neprekidne blagodati. "Oni i njihove žene bit će u
hladovini", tj. hladovini drveća, "na ukrašenim divanima
naslonjeni." Riječi Uzvišenog: su ležajevi (divani) ukrašeni zavjesama kao
što je ležaj za mladu. "U njemu će imati voća", tj. svih vrsta,
"i ono što budu željeli", tj. u nejmu postoje sva uživanja koja
zatraže. Ibn Ebi- Hatim prenosi od Usame ibn Zejda da je rekao: "Allahov
Poslanik, s.a.v.s., rekao je: (599) 'Ima li koga da se potrudi da uđe u
Džennet? Džennet nema ničega sličnog. On je, tako mi Gospodara Kabe, sav od
svjetlosti koja blista, sav u bosiljcima koji trepte, pun dvoraca izgrađenih,
rijeka neprekidnih, plodova zrelih, lijepih družica, mnogobrojnog nakita,
zanavjek postavljen u Domu sigurnosti, svježeg voća, dobra i blagodati, na
visokom i blistavom mjestu.' Rekoše: 'Da Allahov Poslaniče, mi ćemo se potruditi
za njega.' On reče: 'Recite: 'Ako Bog da!', pa oni rekoše: 'Ako Bog da!'"
Riječi Uzvišenog: "Mir vama - bit će riječi Gospodara Milostivog."
Ibn-Abbas o riječima Uzvišenog: "Mir vama - bit će riječi Gospodara
Milostivog" veli: "Sam Uvišeni Allah je Selam žiteljima
Dženneta", a veli se da će ih On, neka je Uzvišen, pozdraviti selamom.
"a vi, o
grješnici, danas se odvojite!" /59/ O sinovi Ademovi, zar vam nisam
naredio: "Ne klanjajte se šejtanu, on vam je neprijatelj otvoreni, /60/
već robujte Meni; to je Put pravi. /61/ On je mnoge od vas u zabludu odveo,
kako niste pameti imali?! /62/
Uzvišeni izvještava o tome da će na Sudnjem danu narediti
nevjernicima da se odvoje i odijele od vjernika, slično riječima Uzvišenog:
"Na dan kad nastupi čas oživljenja, ljudi će se razdvojiti”(30:14) Riječi
Uzvišenog: "O, sinovi Ademovi, zar vam nisam naredio: Ne klanjajte se
šejtanu, on vam je neprijajtelj otvoreni!" Ovo je prijekor Uzvišenog
Allaha upućen nevjernicima koji su se pokoravali šejtanu koji im je otvoreni neprijatelj,
a griješili prema Milostivom, Koji ih je stvorio i uzdržavao. Stoga Uzvišeni
veli: "Već robujte Meni; to je Put pravi", tj. naredio sam vam da na
dunjaluku ne slušate šejtana a da robujete Meni, i to je Pravi put, pa ste vi
prekršili Moju zapovijed i pokorili se šejtanu. Stoga Uzvišeni veli: "On
je mnoge od vas u zabludu odveo, kako niste pameti imali", tj. zar niste
imali razuma pa ste se suprostavili vašem Gospodaru i uz Njega obožavali druge
i slijedili šejtana koji vam je očiti neprijatelj.
Ovo je Džehennem
kojim vam se prijetilo, /63/ pržite se sada u njemu zato što niste
vjerovali!" /64/ Danas ćemo im usta zapečatiti, ruke njihove će Nam
govoriti, a noge njihove će o onom što su radili svjedočiti. /65/ Da smo
htjeli, mogli smo ih vida njihova lišiti, pa kad bi na put pošli, kako bi
vidjeli?! /66/ A da smo htjeli, mogli smo ih na mjestu na kome su zgriješili u
nešto pretvoriti, pa ne bi mogli nikuda otići niti se vratiti./67/
Nevjernicima će sa
prijekorom i osudom biti rečeno: Ovo je džehennem oko čijeg ste postojanja
utjerivali Poslanika u laž i kojim vam se prijetilo. Zato kušajte njegovu kaznu
u njemu i njegovu vrelinu, zbog vašeg nevjerovanja i utjerivanja u laž. Izgleda
li kazna u njemu kao što vam je opisano! "Pržite se sada u njemu zato što
niste vjerovali. Danas ćemo im usta zepečatiti, njihove ruke će Nam govoriti, a
noge njihove će o onom što su radili svjedočiti"; ovako će biti stanje
nevjernika i munafika na Sudnjem danu. Kada pokušaju zanijekati svoja zlodjela
na dunjaluku i zakleti se da ih nisu počinili, Allah će im zepečatiti usta i
učiniti da njihovi organi govore o onome što su činili. Ibn Ebi-Hatim prenosi
od Enes ibn Malika da je rekao: (600) "Bili smo kod Poslanika, s.a.v.s.,
pa se nasmijao tako da su mu se ukazali kutnjaci, pa je rekao: 'Znate li čemu
se smijem?' Rekosmo: 'Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju!' On reče: 'Smijem
se raspravi roba sa njegovim Gospodarem na Sudnjem danu, koji će reći:
'Gospodaru, zar me nisi zaštitio od nepravde?', pa će mu reći: 'Svakako.' Pa će
on reći: 'Dopuštam samo da mi neko moj bude svjedok', te će mu On reći:
'Dovoljno je danas da sam sebe pozovešna polaganje računa, a da ti plemeniti
pisari budu svjedoci.'
Tada će mu zapečatiti
usta, a njegovim organima reći: 'Govorite!', pa će govoriti o njegovim djelima,
potom će mu biti omogućeno da govori, pa će reći: 'Daleko vas bilo, za vas sam
se borio!'" prenose ga Muslim i En-Nesai. "A da smo htjeli, mogli smo
ih vida njihova lišiti, pa kad bi na put pošli, kako bi vidjeli." Ibn
Abbas veli: "Da smo htjeli mi bi ih na stranputicu doveli, pa kako bi na
Pravi put izašli?!" "A da smo htjeli mogli smo ih na mjestu na kom su
zgriješili u nešto pretvoriti." Ibn-Abbas veli: "Uništiti ih."
El-Hasan veli: "Posaditi ih da sjede na nogama." "Pa ne bi mogli
nikuda otići" naprijed "niti se vratiti" nazad, već bi stalno
bili u istom stanju, ne idući ni naprijed, ni nazad.
Onome kome dug život
damo, Mi mu izgled nagore izmijenimo. Zar oni ne razumiju? /68/ Mi Poslanika
nismo pjesništvu učili, to mu ne priliči. Ovo je samo pouka - Kur'an jasni,
/69/ da opominje onoga ko živ je, i da zasluže kaznu nevjernici./70/
Uzvišeni izvještava da sin Ademov stareći postaje, nakon što
je bio snažan, sve slabiji, a nakon što je bio aktivan - postaje nemoćniji,
"Allah je taj koji vas nejakim stvara, i onda vam, poslije nejakosti snagu
daje, a poslije snage iznemoglost i sijede vlasi; On stvara što hoće; On sve
zna i sve može.”(30:54) "Ima vas koji duboku starost doživite, pa brzo
zaboravite ono što saznate.”(16:70) Ovim se - a Allah najbolje zna - želi
izvijestiti da je ovaj svijet prolazan , a ne stalan i vječan. "Zar oni ne
razumiju?", tj zar ne razmišljaju o početku svoga stvaranja a potom o
dospijevanju u godine starosti, kako bi saznali da su stvoreni za drugi svijet
kojem nema prestanka, niti seobe iz njega i koji je neizbježan, a to je ahiret.
Riječi Uzvišenog: "Mi Poslanika nismo pjesništvu učili, to mu ne
priliči." Uzvišeni veli, govoreći o Svome poslaniku Muhammedu, s.a.v.s.,
da ga nije naučio pjesništvu, "to mu ne priliči", tj. nije u njegovoj
prirodi i on mu nije vješt, niti ga voli, niti ima sklonost ka njemu. Stoga ću
navesti da on, s.a.v.s., nije pamtio ni jedan distih u pravilnom metru, već bi,
ako bi ga citirao, parafrazirao ili ga nije dovršavao. El-Bejheki u djelu
"Ed-Delail" prenosi: (601)
"Da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao Abbas Ibn
Mirdasu: "Jesi li ti rekao: 'Zar ćeš podijeliti moj plijen i plijen robova
između El-Akre'a i Ujejne?' Pa je rekao: "Ispravno je između Ujejne i
El-Akre'a", pa je on rekao: "Sve je isto", tj. isto je značenje.
Neka je na njega Allahov salavat i selam, a Allah najbolje zna. El-Emevi u
djelu "El-Megazi" prenosi (602) da je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
išao između poginulih na dan bitke na Bedru govoreći: "Raspolućujemo lobanje..."
pa je Es-Siddik rekao, dopunjavajući distih: "...nama dragim ljudima, što
bijahu buntovni i nasilni", što su stihovi nekog arapskog pjesnika. Seid
ibn Urve od Katade prenosi: (603) "Rečeno je Aiši: 'Je li Allahov
Poslanik, s.a.v.s., kao primjer navodio pjesništvo?', pa je rekla: 'Bio mu je
to najmrži govor, jedino je kao primjer navodio distih Ehi Beni-Kajsa, navodeći
prvi dio na kraju, a zadnji na početku, pa mu je Ebu-Bekr rekao: 'Nije ovo
ovako Allahov Poslaniče', pa je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: 'Ja, tako mi
Allaha, nisam pjesnik, niti mi je to potrebno!'" Prenose ga Ibn Ebi-Hatim
i Ibn-Džerir, čija je ovo verzija. Desilo se slučajno da je na dan Hunejna,
jašući svoju mazgu i nastupajući prema prednjem kraju neprijatelja rekao: (604)
"Ja sam poslanik, nema laži, Ja sam sin Abdulmutalibov ". Također se
prenosi u oba "Sahiha" od Džundub ibn Abdullaha da je rekao: (605)
"Bili smo sa Allahovim Poslanikom u pećini, pa je povrijedio prst, te
rekao: 'Ti si samo prst koji krvari Na Allahovom putu ti se to dogodilo.'"
Vele da se ovo dogodili slučajno i ne namjerno, da njegove riječi budu izrečene
na određeni pjesnički metar. Sve ovo nije u suprotnosti sa činjenicom da on
nije naučen pjesništvu, niti mu ono treba, a Allah Uzvišeni ga je podučio
Kur‘anu, "laž mu je strana, bilo s koje strane, on je Objava od Mudroga i
hvale dostojnoga” (41:42), a ne pjesništvo, kao što su neki neznalice Kurejši
tvrdili, niti izmišlja govor, niti čarolija.
Ebu-Davud prenosi od Ebu-Hurejrea, a on od Poslanika,
s.a.v.s.: (609) "Da se nekome od vas utroba ispuni gnojem boje je nego da
se ispuni pjesništvom." Izdvaja se ovim hadisom, a sened mu odgovara
uvjetima koje postavljaju dvojica šejhova (Buharija i Muslim) koji ga ne
navode. Postoji i pjesništvo koje je legitimno, a to je ono u kome se izruguje
mušricima, kojim su se bavili islamski pjesnici poput Hassan ibn Sabita, Ka'ba
ibn Malika, Abdullah ibn Revaha i drugih, neka je Allah zadovoljan svima. Neko
sadrži mudrosti i pouke i moralne vrline, što se može naći i u poeziji nekih
džahijjetskih pjesnika, među kojima je i Umeje ibn Ebis-Salt, za koga je
Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (607) "Njegova poezija je povjerovala,
ali mu srce nije vjerovalo." Ebu-Davud prenosi u hadisu Ubej Ka'ba,
Burejde ibn El-Husajba i Abdullaha ibn Abbasa da je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
rekao: (608) "U nekom izražavanju ima čarolije, a u nekoj poeziji
mudrosti." Stoga Uzvišeni veli: "Mi Poslanika nismo pjesništvu učili,
to mu ne priliči,” tj.ne odgovara mu. "ovo je samo Pouka, Kur'an jasni.
"Tj. ovo čemu smo ga podučili samo je”pouka i Kur‘an jasni”, tj. jasan je
onome ko o njemu razmišlja. Stoga Uzvišeni veli: "Da opominje onoga ko živ
je", tj. da ovoj Kur‘an opomene sve žive na zemlji. "Da njime vas i
one do kojih on dopre opominje." (6:19) Njegovom opomenom okoristit će se
onaj živoga srca i prosvijetljenoga uma. "I da zasluže kaznu
nevjernici", tj. on je milost vjernicima, a dokaz protiv nevjernika.
Kako oni ne vide da
Mi sami , od onoga što su Naše ruke učinile, njima stoku stvaramo i da oni
njome raspolažu kao vlasnici! /71/ i da smo im dali da se njome služe - na
nekima jašu, a nekima se hrane, /72/ i drugih koristi od nje imaju, i mlijeko,
pa zašto nisu zahvalni, /73/
Uzvišeni spominje da
je ljudima stvorio stoku kao blagodat i da ju je potčinio njima, "i da oni
njome raspolažu kao vlasnici", tj. da im je ona krotka, tako da se
karavana od stotinu deva kreće pod vodstvom jednoga djeteta. "Na nekima
jašu, a nekima se hrane", tj. neke jašu na putovanjima i neke im prenose
teret na različite strane,a ako hoće kolju je. "I druge koristi od nje
imaju", tj. od vune, kostrijeti i dlake prave prostirke i korisne stvari.
"I mlijeko," pa zašto ne vjeruju da je Jedan Onaj Koji je sve stvorio
i potčinio? I zašto Mu druge pridružuju?
već pored Allaha
druge bogove prihvataju u nadi da će im oni na pomoći biti; /74/ oni im,
međutim, neće moći pomoći, a oni su njima poslušna vojska. /75/ I nek te ne
žaloste riječi njihove; Mi, doista, znamo i ono što oni kriju i ono što
pokazuju./76/
Uzvišeni Allah osuđuje mušrike što uz Allaha smatraju Njemu
ravnim druga božanstva, očekujući da ih ona pomognu, daju im nafaku i približe
ih Allahu. "Oni im međutim, neće moći pomoći", tj. božanstva nisu u
stanju pomoći one koji ih obožavaju, preslaba su za to, suviše malobrojna i
neznatna, čak ni sebe ne mogu pomoći, niti se osvetiti onome koji im hoće
nanijeti zlo, jer su ona predmeti koji ne čuju, niti razumiju. Riječi
Uzvišenog: "A oni su njima poslušna vojska", tj. prilikom polaganja
računa ovi kipovi će biti na Sudnjem danu sakupljeni kada oni koji ih budu
obožavali budu polagali račun. To će biti izražajnije u uspostavljanju dokaza
protiv njih. "I nek te ne žaloste riječi njihove", tj. njihovo
utjerivanje u laž i nevjerovanje u Allaha. "Mi, doista, znamo i ono što oni
kriju i ono što pokazuju", tj. Mi znamo sve o njima, kaznit ćemo ih za ono
što pripisuju na Dan kada neće ni jedna sitnica, niti krupnica njihovih djela
promaći, već će im sve što su i prije i kasnije radili biti predočeno.
Kako čovjek ne vidi
da ga Mi od kapi sjemena stvaramo, i opet je otvoreni protivnik, /77/ i Nama
navodi primjer, a zaboravlja kako je stvoren, i govori: "Ko će oživiti
kosti, kad budu truhle?" /78/ Reci: "Oživiće ih Onaj Koji ih je prvi
put stvorio; On dobro zna sve što je stvorio, /79/ Onaj Koji vam iz zelenog
drveća vatru stvara i vi njome potpaljujete."/80/
Mudžahid, Ikrime, Urve Ibn Ez-Zubejr, Es-Suddi i Katade
vele: (609) "Došao Ubej Ibn Halef, Allah ga prokleo, Božijem Poslaniku,
s.a.v.s., noseći u rucu truhlu kost, mrveći je i rasipajući po zraku, pa rekao:
"O Muhammede, ti tvrdišda će Allah ovo oživiti?!" On reče: "Da,
Uzvišeni Allah će te usmrtiti, potom proživiti, a potom odvesti u Vatru."
Tada su objavljeni ovi ajeti sa kraja Jasina: "Zar ne vidi čovjek da ga mi
od kapi sjemena stvaramo..." Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ibn Abasa da je
rekao: "El-Asi ibn Vail uzeo je kost u mekanskoj dolini..." i
spomenuo ovaj hadis. Svejedno da li su ovi ajeti objavljeni u vezi sa Ubej ibn
Halefom ili El-Asi Ibn Vailom, oni su općeniti i odnose se na svakoga ko niječe
proživljavanje. "Da ga Mi od kapi sjemena stvaramo, i opet je otvoreni
neprijatelj", tj. zar onaj ko niječe proživljavanje ne može izvući dokaz
za ponovno proživljavanje iz prvog, jer je Allah u početku stvorio čovjeka od
kapi hude tekućine, kao što Uzvišeni veli: "Zar vas od neznatne tekućine
ne stvaramo, koju na pouzdano mjesto stavljalmo do roka
određenog?"(77:20-22)
Zar Onaj Ko ga je stvorio iz te neznatne tekućine nije u
stanju ponovno ga stvoriti nakon smrti? "I Nama navodi primjer, a
zaboravlja kako je stvoren, i govori: 'Ko će oživiti kosti, kada budu
trule?'", tj. smatra nemogućim da će Uzvišeni Allah, Koji posjeduje
veličanstvenu moć kojom je stvorio nebesa i Zemlju, oživiti istruhla tijela, a
zaboravlja sebe i činjenicu da ga je Uzvišeni Allah stvorio iz ničega, te iz
samoga sebe može saznati nešto što je daleko veće od onoga što on niječe,
negira i ne priznaje. "Oživiće ih Onaj koji ihj je prvi put stvorio; On
dobro zna sve što je stvorio", tj. zna za sve kosti na čitavoj Zemlji,
gdje su se raspršile. Imam Ahmed prenosi od Ukbe Ibn Amra da je rekao Huzejfi:
(610) "Zar nam nećešpričati šta si čuo od Allahovog Poslanika,
s.a.v.s.?" pa je rekao: "Čuo sam ga da veli 'Nekom čovjeku došla
smrt". Vidjevši da mu nema više života, oporučio je svojima: 'Kada umrem,
skupite mnogo granja, naložite vatru, pa kada ona izgori moje meso i dođe do
kostiju pa ih ispržite, uzmite to, stucite ga i raspite ga u moru.' To su i
učinili, pa ga je Uzvišeni Allah kod Sebe sakupio i rekao mu: 'Zašto si to
uradio?' On reče: 'Iz straha od Tebe.', pa mu je Uzvišeni Allah oprostio."
Amir veli: "I ja sam ga, s.a.v.s., čuo kako veli to i jošda je bio
pljačkašgrobova." Navode ga u oba "Sahiha". "Koji vam iz
zelenog drveća vatru stvara i vi njime potpaljujete", tj. Koji je ovo drvo
stvorio od vode, pa je postalo zeleno i sočno sa plodovima, a zatim učinio da
se ono sasuši i da se njime potpaljuje vatra. On je isto tako u stanju učiniti
šta hoće, ništa ga ne može spriječiti.
Zar Onaj Koji je
stvorio nebesa i Zemlju nije kadar da stvori njima slične? Jeste, On sve stvara
i On je Sveznajući; /81/ i zaista On može, kada nešto hoće, samo za to rekne:
"Budi!" - i ono bude. /82/ Pa neka je Uzvišen Onaj u Čijoj je ruci
vlast nad svim, Njemu ćete se vratiti!/83/
Uzvišeni skreće pažnju na Svoju moć oličenu u stvaranju
sedam nebesa i zemalja i onoga što je u njima i između njih i upućuje da ovim
dokazuje istinitost oživljavanja tijela, kao što stoji i u Njegovim riječima:
"Stvaranje nebesa i zemlje je sigurno veće, nego stvaranje ljudskog
roda."(40:57) Ovdje Uzvišeni veli: "Zar Onaj Koji je stvorio nebesa i
Zemlju nije kadar da stvori njima slične?", tj. slične ljudima, da ih
ponovo stvori kao i prvi put. "Jeste, On sve stvara i On je Sveznajući, i
zaista On može, kada nešto hoće, samo za to rekne: "Budi!" - i ono
bude", tj. za bilo šta On naređuje samo jedanput, nije potrebno da to
ponovi ili potvrdi. Imam Ahmed prenosi od Ebu-Zerra da je rekao: "Allahov
Poslanik, s.a.v.s., rekao je: (611) 'Uzvišeni Allah veli: 'Robovi moji, svi ste
vi griješnici osim onoga koga Ja poštedim. Stoga tražite oprosta od Mene,
oprostit ću vam. Svi ste vi siromašni osim onoga koga Ja obogatim. Ja sam
Darežljiv, Veličanstven. Cinim šta hoću.
Moje davanje su riječi, Moja kazna su riječi, kada hoće
nešto, samo kaže: Budi: i ono bude. "Pa neka je hvaljen Onaj u Cijoj je
ruci vlast nad svim, Njemu ćete se vratiti", tj. čistota, uzvišenost i
pošteđenost od svega lošega pripadaju Vječno Zivome Uzdržavatelju, Koji upravlja
nebesima i zemljom i Kome se sve vraća. Negovo je stvaranje, Njegovo je da
naređuje, Njemu će se vratiti robovi na Sudnjem danu, pa će svakoga nagraditi
po njegovim djelima. On je Pravedni Davalac blagodati. Riječi Uzvišenog:
"Pa neka je Uzvišen Onaj u Čijoj je ruci vlast nad svim,” su poput riječi
Uzvišenog: "Reci: 'U čijoj je ruci vlast nad svim?'"(67:1) i:
"Uzvišeni je Onaj u čijoj je ruci vlast.(23:88) "El-Mulk" i
El-Melekut" istog su značenja, kao i "Rahmeh" i "Rahamut",
"Rehbeh i "Rehebut, "Džebr" i "Džeberut". Neki
ljudi smatraju da je "Mulk" u domenu tjelesnog, a "Melekut"
u sferi duhovnog. Ispravno je prvo mišljenje, koje zastupa većina mufessira.
Ebu-Davud prenosi od Avf ibn Malika el-Ešdže'ija da je rekao: (612) "Jedne
noći sam bdio sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., pa je, klanjajući noćni namaz,
učio poglavlje "El-Bekare". Kad god bi naišao na ajet u kom se
spominjala milost, zastao bi i molio, a kad god bi naišao na ajet u kom se
spominjala kazna, tražio bi utočište. Zatim je činio ruku' koliko i kijam,
govoreći na ruku'u: "Subhane zildžeberuti vel-melekuti vel-kibrijai
vel-azameti", zatim je na sedždi govorio slično tome. Zatim je ustao, pa
učio poglavlje "Alu-Imran", potom je učio poglavlje po
poglavlje". Prenose ga Et-Tirmizi u djelu "Eš-Šamail" i
"En-Nesai" kao hadis Muavije ibn Saliha.
Tefsir ibn Kesir
