"Elif-lam-mim.
/1/ Bizantinci su pobijeđeni /2/ u najbližoj zemlji, ali oni će, poslije poraza
svoga, sigurno pobijediti /3/ za nekoliko godina - i prije i poslije Allahova
je odluka - i tada će se vjernici radovati /4/ Allahovoj pomoći - On pomaže kome
hoće, On je Silan i Milostiv - /5/ obećanje je Allahovo, a Allah će obećanje
svoje ispuniti, ali većina ljudi ne zna, oni znaju samo spoljašnju stranu
života na ovom svijetu, a prema onom svijetu su ravnodušni." /7/
Ovi ajeti objavljeni
su kada je persijski vladar Sapur zauzeo Šam, dijelove Arapskog poluotoka koji
su bili uz njega i krajnje dijelove Bizantije, te je prisilo Herkula, vladara
Bizantije, da potraži utočište u Carigradu, u kome ga je dugo držao u
okruženju. Poslije je zemljom ponovo zavladao Herkul, kao što će naknadno biti
objašnjeno. Prenosi imam Ahmed od Abbasa, neka je Uzvišeni Allah zadovoljan sa
njima, u vezi sa riječima Uzvišenog Allaha: "Elif-lam-mim. Bizantinci su
pobijeđeni u susjednoj zemlji..." da je rekao: "Pobijeđeni i
pobijedili su", pa je rekao: (425) "Mnogobošci su voljeli da
Perzijanci ovladaju Bizantincima jer su oni idolopoklonici, dok su muslimani
voljeli da Bizantinci ovladaju Perzijancima jer su oni sljedbenici Knjige. To
je spomenuto Ebu-Bekru, a Ebu-Bekr je to spomenuo Allahovom Poslaniku,
s.a.v.s., pa je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Oni će, zaista,
pobijediti."
Ebu-Bekr je to spomenuo ovima, pa su rekli: "Utvrdi nam
rok, pa ako (dobijemo opkladu) pobijedimo, dobijamo to i to, a ako vi
pobijedite, dobijate to i to." Utvrđen je rok od pet godina, a Bizantinci
nisu pobijedili. To je spomenuo Ebu-Bekr Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., pa mu
rekao je: "Zašto nisi odredio da je taj rok manji od", mislim da je
rekao: "deset", kaže Seid ibn Džubejr: "Nekoliko بضع je ono što je manje od
deset, a Bizantinci su poslije pobijedili. On kaže da je to u skladu sa
riječima Uzvišenog Allaha: "Elif-lam-mim /1/ Bizantinci su pobijeđeni /2/
u najbližoj zemlji, ali oni će, poslije poraza svoga, sigurno pobijediti"
/3/, do riječi Uzvišenog Allaha: "On je Silan i Milostiv." Navodi se
u predanju Ibn Ebi-Hatima od El-Berra'a u jednoj rečenici hadisa, a nakon što
je Ebu-Bekr dobio opkladu od mnogobožaca za pobjedu Bizantinaca nad
Perzijancima: (426) "Pa ne prođoše te godine, a Bizantinci pobijediše
Perzijance i povezaše svoje konje u El-Medainu, pa je došao Ebu-Bekr Allahovom
Poslaniku, s.a.v.s., i rekao mu: 'Ovo je nezakonito stečen imetak.' Rekao mu je
Allahov Poslanik: 'Podaj ga kao milostinju!'" Kao što se navodi u jednoj
predaji El-Tirmizija: "Neki ljudi iz plemena Kurejš rekli su Ebu-Bekru:
'To je između nas i vas, vaš starješina tvrdio je da će Bizantinci za nekoliko
godina pobijediti Perzijance.
Zar se nismo za to
kladili?' Rekao je: 'Jesmo', a to je bilo prije zabrane klađenja..." Kaže se
da je pobjeda Bizantinaca nad Perzijancima bila u godini pobjede muslimana nad
mnogobošcima na Bedru, a kaže se i da je to bilo u godini Hudejbije. Neki, pak,
pričaju da se car zavjetovao da će, ukoliko mu Allah dadne da pobijedi
perzijskog kralja, pješke otići od Himsa do Jerusalema, iz zahvalnosti
Uzvišenom Allahu, što je i učinio. Nakon što je došao u Jerusalem, a prije nego
je izašao iz njega, stiglo mu je pismo Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koje mu
je poslao po Dihjeu ibn Halifi. Dihje ga je dao jednom uglednom čovjeku iz
Basre, koji ga je proslijedio caru. Kada je stiglo do njega upitao je: "Ko
ima u Šamu od Arapa iz Hidžaza? Doveli su mu Ebu-Sufjana Sahra ibn Harba
el-Emevija u društvu Kurejši... Na osnovu ovoga zaključili su da je pobjeda Bizantinaca
nad Perzijancima bila u godini Hudejbije, jer je car ispunjavao ovaj zavjet
poslije Hudejbije, a Allah najbolje zna. Allah, dž.š., kaže: "prije i
poslije, Allahova je odluka", tj. prije toga i poslije toga. "Toga
dana će se radovati vjernici Allahovoj pomoći..."
Znači Bizantincima, podanicima sirijskog cara, protiv
Perzijanaca, podanika perzijskog kralja, koji su bili obožavaoci vatre, a to je
bilo drago vjernicima te su se obradovali, a Allah, dž.š., kaže: "Pomaže
kome hoće, a On je Silan i Milostiv." Silan je kada pomaže i sveti se
neprijateljima, a Samilostan je prema Svojim robovima vjernicima. Allah, dž.š.,
kaže: "Obećanje je Allahovo, a Allah će obećanje Svoje ispuniti" tj.
ono o čemu Smo te, Muhammede, obavijestili da ćemo Mi pomoći Bizantincima
protiv Perzijanaca istinito je Allahovo obećanje i tačna vijest koja se ne
krši, nego to mora biti i mora se dogoditi. Jer, Allahov, dž.š., zakon provodi
se i On je pomogao od dvije sukobljene skupine onu koja je bliže Istini:
"ali većina ljudi ne zna", tj. o Allahovoj mudrosti u Njegovom
univerzumu, niti o Njegovim savršenim postupcima koji se događaju pravedno.
Allah, dž.š., kaže: "Oni znaju samo spoljašnju stranu života na ovom
svijetu, a prema onom svijetu su ravnodušni." Znači da većina ljudi zna
samo o ovom svijetu i njega u stvarima, a nemarni su prema vjerskim pitanjima i
o onome što će im se uručiti na drugom svijetu, kao da nemaju pameti niti
razmišljaju. Hasan el-Basri kaže: "Tako mi Allaha, da bi neki od njih
stekao ovozemaljska dobra, okrenut će dirhem na noktu i reći će ti koliko je
težak a ne zna dobro ni da klanja." Ibn-Abbas kaže: "Znači da
nevjernici znaju blagostanje ovog svijeta, a u vjerskim pitanjima su
neznalice."
"A zašto ne
razmisle sami o sebi? Allah je stvorio nebesa i Zemlju i ono što je između njih
sa Istinom i do roka određenog, a mnogi ljudi ne vjeruju u susret s Gospodarom
svojim. /8/ Zašto ne putuju po svijetu pa da vide kako su završili oni prije njih?
Oni su bili od njih jači i zemlju su orali i obrađivali je više nego što je
obrađuju ovi, i poslanici su im donosili jasne dokaze: Allah im nije učinio
nepravdu, sami su sebi nepravdu nanijeli. /9/ Oni koji su zlo činili završit će
najužasnijim patnjama, zato što su Allahove riječi poricali i što su ih ruglu
izvrgavali." /10/
Uzvišeni Allah,
dž.š., upućuje na razmišljanje o Njegovim stvorenjima, koja ukazuju na Njegovo
postojanje i da ih je On jedini stvorio, te da nema drugog boga osim Njega i da
nema gospodara osim Njega, pa kaže Allah, dž.š.: "A zašto ne razmisle sami
o sebi?" Znači, zašto ne gledaju, razmatraju i razmišljaju o Allahovom
stvaranju svih svjetova i stvorenjima koja su u njima? Oni nisu stvoreni
beskorisno, uzalud, nego sa ciljem i sa Istinom ostavljeni su do Sudnjeg dana.
Zato kaže Allah, dž.š.: "a mnogi ljudi ne vjeruju u susret s Gospodarom
svojim." Zatim im ukazuje na istinitost onoga što su im Njegovi poslanici
donijeli od Njega i na mudžize kojima ih je On potpomagao. Uništio je one koji
su ih poricali, a spasio je one koji su im vjerovali. Pa kaže Uzvišeni Allah,
dž.š.: "Zašto ne putuju po svijetu...", tj. sa razmišljanjem,
razumom, posmatranjem i slušanjem vijesti o prethodnim narodima. "Pa da
vide kako su završili oni prije njih. Oni su bili od njih jači." Znači,
oni su bili jači od Arapa među koje je poslan Muhammed, s.a.v.s., i bogatiji
imetkom i djecom i duže su bili i napredniji su bili, ali pošto su poricali
Božije poslanike, koji su dolazili sa jasnim dokazima, Allah, dž.š., ih je
kaznio žestokom kaznom i nisu im pomogli ni njihovi imeci, ni djeca njihova
niti su spriječili Allahovu silu i kaznu, a Allah im nije učinio nepravdu:
"sami su sebi nepravdu nanijeli." Oni su oni koji su sami ubrzali
svoje uništenje svojim grijesima i poricanjem Božijih poslanika, pa zato
Uzvišeni Allah, dž.š.: "Oni koji su zlo činili završit će najužasnijom
patnjom, zato što su Allahove riječi poricali i što su ih ruglu
izvrgavali", tj. njihov kraj će biti najužasnija patnja jer su oni poricali
i ismijavali se sa Allahovim ajetima.
"Allah započinje
stvaranje i potom ga obnavlja i na kraju Njemu ćete se vratiti. /11/ Na Dan kad
nastupi Čas, zločonitelji će svaku nadu izgubiti. /12/ I oni neće imati među
svojim božanstvima zagovornika i oni će svoja božanstva nijekati. /13/ Na Dan
kada nastupi Čas oživljenja, ljudi će se razdvojiti: /14/ oni koji su vjerovali
i dobra djela činili u dženetskom perivoju će se radovati, /15/ a oni koji nisu
vjerovali i koji su ajete Naše i susret na Sudnjem danu poricali, u Vatru će
privedeni biti. /16/
Kaže Uzvišeni Allah, dž.š.: "Allah započinje stvaranje
i potom ga obnavlja." Što znači, kao što je On u stanju stvoriti iz
ničega, također je u stanju to ponovo učiniti. "i na kraju njemu ćete se
vratiti", tj. na Sudnjem danu svako će biti nagrađen prema svojim djelima.
Uzvišeni Allah kaže: "Na Dan kad nastupi Čas, zločinitelji će svaku nadu
izgubiti." To znači, mnogobošci će biti zbunjeni, očajni i potišteni:
"I oni neće imati među svojim božanstvima zagovornika." Znači, izdala
su ih njihova božanstva koja su obožavali umjesto Allaha, dž.š. "Na Dan
kad nastupi Čas oživljenja, ljudi će se razdvojiti." Jedni će se dići među
one koji su na najvišim stepenima, a drugi pasti u najniže nizine, a to je
razdvajanje poslije kojeg nema više sastavljanja, i zato Uzvišeni Allah kaže:
"Oni koji su vjerovali i dobra djela činili u dženetskom perivoju će se
radovati."
Znači živjet će u blagostanju onoga što im je Allah, dž.š.,
poklonio i što oko nije vidjelo, uho čulo niti je čovjeku ikada na pamet palo.
Uzvišeni Allah kaže: "a oni koji nisu vjerovali i koji su ajete Naše i
susret na Sudnjem danu poricali." (Nakon što je Uzvišeni Allah opisao
stanje vjernika u radosti i zadovoljstvu u Džennetu, koji je prostran koliko
nebesa i Zemlja i pripremljen za pobožne kao nagrada za pobožnost i dobra
djela, Uzvišeni Allah je spomenuo i stanje nevjernika koji su poricali ajete
koje je objavio Allah, dž.š., u časnom Kur'anu, proživljenje, Džennet i
Džehennem: "u Vatru će privedeni biti", tj. bit će okupljeni na
Sudnjem danu u džehenemskoj Vatri, gdje će boraviti, a patnje im neće biti
umanjene niti će se ko na njih obazirati.)
"Pa, Slavljen
neka je Allah kad god omrknete i kad god osvanete. /17/ Njemu neka je pohvala i
na nebesima i na Zemlji, i predvečer i u podne. /18/ On živo izvodi iz mrtvog i
izvodi mrtvo iz živog. On oživljava Zemlju nakon mrtvila njezina, isto tako
ćete i vi biti oživljeni." /19/
Ovo je Njegovo, dž.š., veličanje Svog Uzvišenog Bića, te
uputa Njegovim robovima da Ga veličaju i da Mu se zahvaljuju u ovim uzastopnim
vremenskim terminima, koji upućuju na Njegovu, dž.š., savršenu svemoć: navečer,
a to je dolazak noći sa svojom tminom; ujutro, a to je otkrivanje dana sa
svojom svjetlošću. Zatim spominje zahvaljivanje Njemu (tahmid), što je u skladu
sa Njegovim slavljenjem (tesbih), pa kaže Uzvišeni Allah, dž.š.: "Njemu
neka je pohvala i na nebesima i na Zemlji", jer se njemu zahvaljuje sve
što je stvorio i ne nebesima i na Zemlji, zatim, Uzvišeni Allah kaže: "i
predvečer i u podne." Večer je velika tama, a kod pojave dana velika
svjetlost, a Uzvišeni je stvorio i jedno i drugo. (Kaže se da se pod
slavljenjem tespih ovdje misli na pet namaza, i to pod Njegovim, dž.š.,
riječima "kada omrknete" - akšam i jacija, a "kada osvanete"
- sabah, predvečer, ikindija, a "sredinom dana" - podne namaz.) Zatim
riječi Uzvišenog, dž.š.: "On živo izvodi iz mrtvog i izvodi iz mrtvog
živo." To je Njegova moć, pod koju i sami ulazimo, da stvori međusobno
suprotne i oprečne stvari, da bi ukazao na svemoć Svoju. Otuda stvaranje biljke
iz sjemenke i sjemenke iz biljke, jajeta iz kokoši, i kokoši iz jajeta, čovjeka
iz kapi sjemena, kapi sjemena iz čovjeka, vjernika od nevjernika i nevjernika
od vjernika. Pa Allah, dž.š., kaže: "On oživljava Zemlju nakon mrtvila njezina...",
kao što Uzvišeni Allah kaže: "I ti vidiš Zemlju kako je zamrla, ali kad na
nju kišu spustimo, ona ustrepće i uzbuja, i iz nje iznikne svakovrsno bilje
prekrasno." /22:5/ - sve do Njegovih riječi: "i Allah će one u
grobovima oživiti." /22:7/ Pa zato ovdje kaže: "isto tako ćete i vi
biti oživljeni."
"Jedan od
znakova Njegovih je to što vas od zemlje stvara, i odjednom vas, ljudi, svuda
ima razasutih. /20/ I jedan od znakova Njegovih je to što za vas, od vrste
vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i
samilost. U tome, zbilja, ima znakova za ljude koji razmišljaju." /21/
Kaže Uzvišeni Allah, dž.š.: "jedan od dokaza
Njegovih", što upućuje na Njegovu veličinu i savršenu snagu da stvori oca
vam Adema od zemlje, ثم إذا "i odjednom, vas,
ljudi, svuda ima razasutih." Korijen vam je iz zemlje, zatim iz kapi
sjemena, zatim slijedi ugrušak krvi, zatim zametak, zatim kosti pa ih obloži
mesom, a onda udahne u njega dušu, pa on čuje i vidi; nakon toga se rađa
malehan i slab, pa se upotpuni njegova snaga tako da gradi gradove i utvrde i
putuje po svijetu kopnom i morem za zaradom. On zapaža, misli i spoznaje ovaj
svijet. Pa neka je slavljen Onaj Koji ih pokreće i daje da slobodno stječu
sredstva za život, Koji ih je učinio različitim u naravi i znanju, blagostanju
i bijedi. Imam Ahmed kaže da je Ebu-Musa rekao: "Rekao je Allahov
Poslanik, s.a.v.s.: (427) 'Allah, dž.š., stvorio je Adema od šake zemlje koja
je uzeta sa cijele Zemlje, pa su nastali ljudi shodno zemlji, i to bijeli, crveni,
crni, oni između toga, loši i dobri, veseli i tužni i između toga.'" Hadis
prenose i Ebu Davud i Et-Tirmizi, koji kaže da je ovaj hadis dobar i pouzdan
(hasen, sahih). Allah, dž.š., kaže: "I jedan od znakova Njegovih je to što
za vas, od vrste vaše, stvara žene", znači od vaše vrste stvara žene,
supruge: "da se uz njih smirite", znači, da se stvori veza među njima
jer kada ne bi bili od iste vrste nastupilo bi odvajanje (razlaz, odvratnost);
Svojom milošću, On ih je sve stvorio od jedne vrste, muškarce i žene, pa je
nastala ljubav samilost i blagost, te stoga kaže: "između vas uspostavlja
ljubav i samilost", da bi razlozi povezivanja (spajanje) ostali da postoje
i da bi razmnožavanje ostalo neprekidno. "U tome, zbilja, ima znakova za
ljude koji razmišljaju."
"I jedan od
znakova Njegovih je stvaranje nebesa i Zemlje, i raznovrsnost jezika vaših i
boja vaših; u tome,zaista,ima znakova za one koji znaju /22/ i jedan od znakova
Njegovih je san vaš noću i po danu, i nastojanje vaše da steknete nešto iz
obilja Njegova; u tome, zaista, ima znakova za ljude koji čuju." /23/
Kaže Uzvišeni (Svevišnji) Allah, dž.š.: "i jedan od
dokaza Njegovih", koji upućuje na Njegovu veliku moć je "stvaranje
nebesa i Zemlje", tj. stvaranje nebesa u čitavoj njihovoj visini i prostranstvu
i sa svim stvorenjima koja tu postoje kao i Zemlje sa onim što je u njoj i na
njoj. "i raznovrsnost jezika vaših", znači raznovrsnost jezika ljudi
Arapa i drugih. "boja vaših", znači, posebne crte lica kod svakog
čovjeka se razlikuju od crta lica drugog čovjeka i nijedan od njih nije kao
drugi i zato treba uporediti ponašanje, lik i govor jer svaki od njih ima
poseban način koji ga razlikuje od drugog. "u tome, zaista, ima znakova za
ljude koji razmišljaju." "jedan od znakova Njegovih je san vaš noću i
po danu i nastojanje vaše da steknete nešto iz obilja Njegova"; znači,
jedan od dokaza je i ono što je Allah, dž.š., stvorio - svojstvo sna u kome se
stječe odmor i mir i dao vam je da se razilazite po Zemlji i trudite u načinima
opskrbe i putujete po danu. "U tome,zaista,ima znakova za ljude koji
čuju", znači, koji shvate (čuju), te iskoriste poznavanje ovih pouka pa ih
one upute na njihovog Tvorca. El-Taberani prenosi od Zejda ibn Sabita, r.a., da
je rekao: (428) "Zadesila me nesanica po noći pa sam se na to požalio
Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., koji rekao je: 'Reci: 'Allahu moj, zađoše
zvijezde, smiriše se oči, a Ti si živi i Vječni; o Živi i Vječni, uspavaj moje
oči i učini mi mirnom noć!'' To sam rekao i nesanica je otklonjena."
"Pa, Slavljen
neka je Allah kad god omrknete i kad god osvanete. /17/ Njemu neka je pohvala i
na nebesima i na Zemlji, i predvečer i u podne. /18/ On živo izvodi iz mrtvog i
izvodi mrtvo iz živog. On oživljava Zemlju nakon mrtvila njezina, isto tako
ćete i vi biti oživljeni." /19/
Ovo je Njegovo, dž.š., veličanje Svog Uzvišenog Bića, te
uputa Njegovim robovima da Ga veličaju i da Mu se zahvaljuju u ovim uzastopnim
vremenskim terminima, koji upućuju na Njegovu, dž.š., savršenu svemoć: navečer,
a to je dolazak noći sa svojom tminom; ujutro, a to je otkrivanje dana sa
svojom svjetlošću. Zatim spominje zahvaljivanje Njemu (tahmid), što je u skladu
sa Njegovim slavljenjem (tesbih), pa kaže Uzvišeni Allah, dž.š.: "Njemu
neka je pohvala i na nebesima i na Zemlji", jer se njemu zahvaljuje sve
što je stvorio i ne nebesima i na Zemlji, zatim, Uzvišeni Allah kaže: "i
predvečer i u podne." Večer je velika tama, a kod pojave dana velika
svjetlost, a Uzvišeni je stvorio i jedno i drugo. (Kaže se da se pod
slavljenjem tespih ovdje misli na pet namaza, i to pod Njegovim, dž.š.,
riječima "kada omrknete" - akšam i jacija, a "kada
osvanete" - sabah, predvečer, ikindija, a "sredinom dana" -
podne namaz.) Zatim riječi Uzvišenog, dž.š.: "On živo izvodi iz mrtvog i
izvodi iz mrtvog živo." To je Njegova moć, pod koju i sami ulazimo, da
stvori međusobno suprotne i oprečne stvari, da bi ukazao na svemoć Svoju. Otuda
stvaranje biljke iz sjemenke i sjemenke iz biljke, jajeta iz kokoši, i kokoši
iz jajeta, čovjeka iz kapi sjemena, kapi sjemena iz čovjeka, vjernika od
nevjernika i nevjernika od vjernika. Pa Allah, dž.š., kaže: "On oživljava
Zemlju nakon mrtvila njezina...", kao što Uzvišeni Allah kaže: "I ti
vidiš Zemlju kako je zamrla, ali kad na nju kišu spustimo, ona ustrepće i
uzbuja, i iz nje iznikne svakovrsno bilje prekrasno." /22:5/ - sve do
Njegovih riječi: "i Allah će one u grobovima oživiti." /22:7/ Pa zato
ovdje kaže: "isto tako ćete i vi biti oživljeni."
"Jedan od
znakova Njegovih je to što vas od zemlje stvara, i odjednom vas, ljudi, svuda
ima razasutih. /20/ I jedan od znakova Njegovih je to što za vas, od vrste
vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i
samilost. U tome, zbilja, ima znakova za ljude koji razmišljaju." /21/
Kaže Uzvišeni Allah, dž.š.: "jedan od dokaza
Njegovih", što upućuje na Njegovu veličinu i savršenu snagu da stvori oca
vam Adema od zemlje, ثم إذا "i odjednom, vas,
ljudi, svuda ima razasutih." Korijen vam je iz zemlje, zatim iz kapi
sjemena, zatim slijedi ugrušak krvi, zatim zametak, zatim kosti pa ih obloži
mesom, a onda udahne u njega dušu, pa on čuje i vidi; nakon toga se rađa
malehan i slab, pa se upotpuni njegova snaga tako da gradi gradove i utvrde i
putuje po svijetu kopnom i morem za zaradom. On zapaža, misli i spoznaje ovaj
svijet. Pa neka je slavljen Onaj Koji ih pokreće i daje da slobodno stječu
sredstva za život, Koji ih je učinio različitim u naravi i znanju, blagostanju
i bijedi. Imam Ahmed kaže da je Ebu-Musa rekao: "Rekao je Allahov Poslanik,
s.a.v.s.: (427) 'Allah, dž.š., stvorio je Adema od šake zemlje koja je uzeta sa
cijele Zemlje, pa su nastali ljudi shodno zemlji, i to bijeli, crveni, crni,
oni između toga, loši i dobri, veseli i tužni i između toga.'" Hadis
prenose i Ebu Davud i Et-Tirmizi, koji kaže da je ovaj hadis dobar i pouzdan
(hasen, sahih). Allah, dž.š., kaže: "I jedan od znakova Njegovih je to što
za vas, od vrste vaše, stvara žene", znači od vaše vrste stvara žene,
supruge: "da se uz njih smirite", znači, da se stvori veza među njima
jer kada ne bi bili od iste vrste nastupilo bi odvajanje (razlaz, odvratnost);
Svojom milošću, On ih je sve stvorio od jedne vrste, muškarce i žene, pa je
nastala ljubav samilost i blagost, te stoga kaže: "između vas uspostavlja
ljubav i samilost", da bi razlozi povezivanja (spajanje) ostali da postoje
i da bi razmnožavanje ostalo neprekidno. "U tome, zbilja, ima znakova za
ljude koji razmišljaju."
"I jedan od
znakova Njegovih je stvaranje nebesa i Zemlje, i raznovrsnost jezika vaših i
boja vaših; u tome,zaista,ima znakova za one koji znaju /22/ i jedan od znakova
Njegovih je san vaš noću i po danu, i nastojanje vaše da steknete nešto iz
obilja Njegova; u tome, zaista, ima znakova za ljude koji čuju." /23/
Kaže Uzvišeni (Svevišnji) Allah, dž.š.: "i jedan od
dokaza Njegovih", koji upućuje na Njegovu veliku moć je "stvaranje
nebesa i Zemlje", tj. stvaranje nebesa u čitavoj njihovoj visini i
prostranstvu i sa svim stvorenjima koja tu postoje kao i Zemlje sa onim što je
u njoj i na njoj. "i raznovrsnost jezika vaših", znači raznovrsnost
jezika ljudi Arapa i drugih. "boja vaših", znači, posebne crte lica
kod svakog čovjeka se razlikuju od crta lica drugog čovjeka i nijedan od njih
nije kao drugi i zato treba uporediti ponašanje, lik i govor jer svaki od njih
ima poseban način koji ga razlikuje od drugog. "u tome, zaista, ima
znakova za ljude koji razmišljaju." "jedan od znakova Njegovih je san
vaš noću i po danu i nastojanje vaše da steknete nešto iz obilja Njegova";
znači, jedan od dokaza je i ono što je Allah, dž.š., stvorio - svojstvo sna u
kome se stječe odmor i mir i dao vam je da se razilazite po Zemlji i trudite u
načinima opskrbe i putujete po danu. "U tome,zaista,ima znakova za ljude
koji čuju", znači, koji shvate (čuju), te iskoriste poznavanje ovih pouka
pa ih one upute na njihovog Tvorca. El-Taberani prenosi od Zejda ibn Sabita,
r.a., da je rekao: (428) "Zadesila me nesanica po noći pa sam se na to
požalio Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., koji rekao je: 'Reci: 'Allahu moj,
zađoše zvijezde, smiriše se oči, a Ti si živi i Vječni; o Živi i Vječni,
uspavaj moje oči i učini mi mirnom noć!'' To sam rekao i nesanica je
otklonjena."
"i jedan od
znakova Njegovih je to što vam pokazuje munju, da se pobojite i ponadate, i to
što spušta s neba kišu i oživljava njome zemlju poslije mrtvila njezina; u
tome, zaista, ima znakova za ljude koji razumiju. /24/ I jedan od znakova
Njegovih je i to što nebo i Zemlja postoje voljom Njegovom. Zatim, to što će
te, čim vas On samo jednom iz zemlje pozove, brzo ustati." /25/
Kaže Uzvišeni Allah:
"I jedan od znakova Njegovih" koji ukazuje na Njegovu Uzvišenost je i
da On: "pokazuje vam munju da se pobojite i ponadate." Ponekad se
pobojite Njegovih gromova, a ponekad poželite Njegovu kišu i pljusak, zbog toga
Allah, dž.š., kaže: "i to što spušta kišu i oživljava njome zemlju poslije
mrtvila njezina", tj. nakon što je bila sasušena, bez bilja, pa nakon što
je došla voda: "zatreperi, zazeleni i prekrije se prekrasnim biljem svake
vrste." U tom je jasna pouka i dokaz proživljenja. Zato Allah, dž.š.,
kaže: "U tome, zaista, ima znakova za ljude koji razumiju." Zatim
Allah, dž.š., kaže: "i jedan od znakova Njegovih je i to što nebo i Zemlja
postoje voljom Njegovom", tj. na Dan kada Zemlja bude zamijenjena drugom zemljom,
pa mrtvi izađu iz svojih kabura, oživljeni voljom Allahovom, dž.š., i na Njegov
poziv, pa zato Allah, dž.š.: "zatim to što ćete, čim vas On samo jednom iz
zemlje pozove, brzo ustati", tj. iz zemlje, kako kaže Allah, dž.š.:
"Bit će to samo jedan povik, i evo njih - na Zemlji." /79:13,14/
"Njemu pripada
sve što je na nebesima i na Zemlji, sve je Njemu poslušno. /26/ On je Taj Koji
iz ničega stvara i On će to ponovo učiniti, to je Njemu lahko; Njemu pripada
primjer najuzvišeniji i na nebesima i na Zemlji; On je Silan i Mudar."
/27/
Allah, dž.š., kaže: "Njemu pripada sve što je na
nebesima i na Zemlji", tj. Njegova vlast i Njegovi robovi: "i sve je
Njemu poslušno", tj. poslušno i ponizno, milom ili silom. Allah, dž.š.,
kaže: "On je Taj Koji iz ničega stvara i On će to ponovo učiniti, to je
Njemu lahko", tj. sve je Njemu lahko. Prenosi El-Buhari od Ebu- Hurejrea,
r.a., da rekao je: "Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: (429) 'Uzvišeni
Allah kaže: 'Čovjek iznosi laži o Meni iako nema za to razloga i vrijeđa Me, a nema
razloga za to. Što se tiče njegovog iznošenja laži o Meni on, kaže: 'Neće me
oživiti kakvim me je stvorio', a nije prvo stvaranje Meni lakše od
oživljavanja; što se pak tiče toga što Me vrijeđa, on kaže: 'Allah je sebi uzeo
sina', a ja sam Jedan, Utočište svakom, Koji nije rodio i rođen nije i niko Mu
ravan nije.'" Allah, dž.š., kaže: "Njemu pripada primjer
najuzvišeniji na nebesima i na Zemlji." Kaže Ibn-Abbas: "Uzvišeni je
također rekao: 'Niko nije kao On! On sve čuje, i sve vidi.'" /42:11/
Katade kaže: "Njegov primjer je da nema boga osim Njega i nema gospodara
osim Njega. 'On je Silan', sa Kojim se ne može natjecati, "Mudar", u
Svom govoru, djelima, kako u pogledu Zakona tako i u pogledu određenja.
"On vam kao primjer navodi vas same: da li se oni
koji su u posjedu vašem izjednačeni s vama u onome što vam Mi dajemo, pa ste u
tome isti, i da li ih se bojite kao što se vi jedni drugih bojite?- Eto, tako
Mi podrobno izlažemo dokaze Naše ljudima koji razmišljaju. /28/ Ali, nevjernici
lahkomisleno slijede strasti svoje, a ko će na Pravi put uputiti onoga koga je
Allah, u zabludu stavio? - Njima neće niko u pomoć moći priteći." /29/
Ovo je primjer koji
Allah, dž.š., daje onima koji Mu druga pripisuju, a oni će i pored toga
priznati da su oni koje Mu oni kao suparnike pripisuju pokorni Njemu, kao što
su govorili: "Odazivam ti se, Ti nemaš druga osim druga koji je Tvoj i u
Tvojoj je vlasti on i ono što posjeduje!" Pa kaže Allah, dž.š.:
"Allah vam, kao primjer, navodi vas same", svjedočite Ga i shvatite
Ga pomoću vas samih. "...da li su oni koji su u posjedu vašem izjednačeni
s vama u onome što vam Mi dajemo, pa ste u tome isti?", tj. da li pristaje
iko od vas da mu njegov rob bude suvlasnik u imetku, pa da on i njegov rob budu
isti u pogledu imetka? "I da ih se bojite kao što se vi jedni drugih
bojite", tj. bojite se da sa vama dijele vaše imetke, što znači da svako
od vas odbija da ima suvlasnika, pa kako onda Allahu pripisujete ortake između
Njegovih stvorenja! Ovo je kao i riječi Allaha, dž.š.: "Allahu pripisuju
ono što oni sami ne vole." Znači, pripisuju Allahu ono što oni sami ne
vole i ne žele sebi, a to je najviše nevjerovanje.
Nakon jedne ovakve opomene da je Allah, dž.š., u potpunosti
čist od toga na bilo koji način, Allah, dž.š., kaže: "eto, tako Mi
podrobno izlažemo dokaze Naše ljudima koji razmišljaju." Zatim, Allah,
dž.š., kaže objašnjavajući da mnogobošci ponižavajući se i iz neznanja
obožavaju druge osim Njega: "ali nevjernici slijede...", tj. oni koji
čine nasilje sebi, čineći grijeh mnogoboštva, slijede "strasti
svoje", obožavajući druga božanstva neznajući: "pa ko će uputiti
onoga koga je Allah u zabludu stavio ": "i njima niko neće
pomoći", znači, niko ih neće moći spasiti ni zaštititi od Allahove svemoći
niti će Mu moći izbjeći, jer što On hoće biva, a što neće ne bude.
"Ti upravi lice
svoje vjeri - islamu na njemu ustrajavši! Prihvatite se Allahove čiste vjere
prema kojoj je ljude stvorio. Nema izmjene Allahove vjere, to je prava vjera,
ali većina ljudi to ne zna. /30/ Predano Mu se obraćajte! Bojte se Njega i
obavljajte namaz, i ne budite od onih koji mu druge ravnim smatraju, /31/ od
onih koji su vjeru svoju razbili i u stranke se podijelili, svaka stranka
radosna onim što ima!" /32/
Uzvišeni kaže: upravi lice i ustraj u svojoj vjeri, pravoj
vjeri Ibrahima, a.s., u koju te je uputio Allah i tebi je upotpunio do
savršenstva, a ti pored toga, budi ustrajan u svojoj ispravnoj vjeri prema
kojoj je Allah svoja stvorenja stvorio, jer Allah je svoja stvorenja stvorio
tako da Ga spoznaju i da Ga Jednim smatraju u svemu i da nema drugog boga osim
Njega, kao što je već ranije spomenuto u riječima Uzvišenog Allaha: "i
zatražio od njih da posvijedoče protiv sebe. 'Zar ja nisam Gospodar vaš?'- oni
su odgovorili: 'Jesi, mi svjedočimo'" /7:172/, i u hadisu: (430) "Ja
sam, zaista, Svoje robove stvorio pravovjernim, pa su ih šejtani odvratili od
njihove vjere"; spomenut ćemo u hadisima da je Uzvišeni stvorio ljude
prema islamu, pa je onda neke zadesilo jevrejstvo, kršćanstvo i
Vatropoklonstvo. Uzvišeni Allah kaže: "Nema izmjene Allahove vjere!"
Konstrukcija znači "Allahove vjere", tj. nema izmjene vjere - islama
prema kojoj je On stvorio ljude. Prenosi El-Buhari od Ebu-Hurejrea da rekao je:
"Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: (431)
'Svako se dijete rodi
u pravoj vjeri, pa ga roditelji učine jevrejom, kršćaninom ili Vatropoklonikom,
kao što životinja rodi životinju potpunog tijela, pa da li zapažate na njoj
ikakve nedostatke?' Zatim rekao je: 'Prihvati se Allahove čiste vjere prema
kojoj je ljude stvorio. Nema izmjene Allahove vjere, to je prava vjera.'"
Prenosi Muslim. Prenosi imam Ahmed od El-Esveda ibn Seri' et-Tejmija da rekao
je: (432) "Došao sam Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i ratovao uz Njega, te
postigao uspjeh. Ljudi su se tada borili pa su ubijali djecu. Za to je saznao
Allahov Poslanik, s.a.v.s., pa rekao je: 'Šta je sa ljudima koji su prešli
granicu u ubijanju, pa su ubijali djecu?' Jedan čovjek rekao je: 'O Allahov
Poslaniče, ali oni su sinovi mnogobožaca', a on rekao je: 'Ne, to je vaše
mišljenje da su sinovi mnogobožaca', zatim, rekao je: 'Ne ubijajte djecu, ne
ubijajte djecu!', te rekao je: 'Svaka osoba se rodi u pravoj vjeri, dok se o
sebi ne izjasni svojim jezikom, pa je roditelji učine židovom ili
kršćaninom.'" Allah, dž.š., kaže: "to je prava vjera", tj.
pridržavanje pravih propisa (Šerijata) i prave vjere je prava, istinska vjera,
"ali većina ljudi to ne zna", tj. ne znaju pravu vjeru, kao što kaže
Uzvišeni Allah: "a većina ljudi, ma koliko ti želio, neće biti
vjernici" /12:103/.
Uzvišeni Allah kaže:
"Obraćajući Mu se predano", tj. vraćajući se Njemu: "bojte se
Njega" tj. bojte Ga se "i obavljajte namaz", a on je
veličanstvena pokornost. "i ne budite od onih koji Mu druge ravnim
smatraju", nego vjerujte da je Allah Jedan i iskreno Mu ibadet obavljajte
i ne tražite sa njim ništa osim zadovoljstva Uzvišenog Allaha. Ibn-Džerir kaže
da je rekao Mu'az ibn Ebi-Merjem: "Prolazio je Omer Ibn el-Hattab, r.a.,
pored Mu'aza ibn Džebela pa ga je upitao: 'Šta su temelji ovoga ummeta?' Mu'az
je odgovorio: 'Postoje tri i oni su spasonosni: čisto vjerovanje, (ihlas), a to
je prava vjera, Allahova vjera, prema kojoj je ljude stvorio; namaz, a on je
vjera (millet); i pokornost (ta'at), a ona je zaštita ('ismet).' Omer mu je na
to kazao: 'Istinu si rekao!'" Uzvišeni Allah kaže: "Od onih koji su
vjeru svoju razbili i u stranke se podijelili: svaka stranka radosna onim što
ima!", tj. ne budite od onih koji su Mu druge ravnim smatrali i koji su
vjeru svoju razbili i u stranke se podijelili, znači, promijenili je i
preinačili pa su nešto vjerovali a nešto poricali i u grupe i stranke se
podijelili...
I pripadnici ovog
ummeta razišli su se među sobom kao što su se razilazili pripadnici religija
prije njih, te se ovaj ummet razišao na sekte od kojih su sve u zabludi, osim
jedne, a to su sljedbenici sunneta i džemaata koji se pridržavaju čvrsto
Allahove Knjige i sunneta Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i onoga čega se
pridržavala prva generacija ashaba i tabiina i islamskih prvaka od najstarijih
vremena pa do najnovijih, kao što to prenosi El-Hakim u svom
"El-Mustedreku": (433) "Pitali su Allahovog Poslanika, s.a.v.s.,
koja će od tih grupa biti spašena, pa je odgovorio: 'Onaj ko se bude pridržavao
onoga čega se ja i moji ashabi danas pridržavamo.'"
"A kad ljude
nevolja snađe, oni se Gospodaru svome pokajnički obraćaju, a poslije, kad im On
da da okuse milost Njegovu, odjednom neki od njih Gospodaru svome druge ravnim
smatraju, /33/ da bi bili nezahvalni na onom što im Mi dajemo, pa uživajte, a
saznat ćete. Zar smo im Mi poslali kakav dokaz koji govori u prilog onih koje
Njemu ravnim smatraju. /35/ Kad dopustimo ljudima da se blagodatima naslađuju,
oni im se obraduju, a kad ih pogodi nevolja, zbog onoga što su njihove ruke
činile, odjednom očajavaju. Zar oni ne znaju da Allah u obilju daje hranu onome
kome On hoće, i da uskraćuje? To su, uistinu, dokazi za ljude koji
vjeruju." /37/
Uzvišeni Allah obavještava nas o ljudima da se oni u nevolji
obraćaju Allahu, Jedinom, Kome nema niko ravan; pa kada ih On obaspe svojom
milošću, tada jedna grupa njih Uzvišenom Allahu drugove pripisuje, pa Allah
Uzvišeni kaže: "da bi bili nezahvalni na onome što im Mi dajemo" od
blagodati. Zatim im prijeti riječima "a saznat ćete." Jedan čovjek
rekao je: "Boga mi, da mi je zaprijetio čuvar puta, uplašio bi se od
njega, pa kako me onda ovdje gdje prijeti Onaj Koji kaže nečemu budi i to
bude?" Zatim, Uzvišeni Allah optužuje mnogobošce za obožavanje drugih osim
Njega bez ikakva dokaza i argumenta, pa kaže Uzvišeni Allah: "Zar smo im
Mi poslali kakav dokaz", tj. argument: "u prilogu onih koji Njemu
ravnim smatraju", tj. nisu imali ništa od toga, zatim Uzvišeni Allah kaže:
"Kad dopustimo ljudima da se blagodatima naslađuju, oni im se obraduju a
kad ih pogodi nevolja, zbog onoga što su ruke njihove učinile, odjednom
očajavaju." Ovaj se prijekor odnosi na ljudski rod osim onoga koga je
Allah, dž.š., sačuvao i uputio ga, jer se čovjek, kada ga zadesi blagostanje
uistinu osili, kao što je zabilježeno u sahih-hadisu: (434) "Čudan li je vjernik,
Allah mu ne odredi ni jednu odredbu a da ona za njega nije dobra. Ako ga zadesi
sreća, on se zahvali Allahu i to mu je dobro. A ako ga zadesi nesreća, on se
strpi i to mu bude dobro!" Allah, dž.š., kaže: "zar oni ne znaju da
Allah u obilju daje hranu onome kome On hoće, i da uskraćuje?" Znači, On
to čini potpuno slobodno, Svojom mudrošću i pravdom, pa jednim narodima da
više, a drugima manje", "to su, uistinu, dokazi za ljude koji
vjeruju."
"Pa podaj
bližnjem pravo njegovo, i siromahu, i putniku namjerniku. To je bolje za one
koji žele Lice Allahovo: ti će postići što žele. /38/ A novac koji dajete da se
uveća novcem drugih ljudi neće se kod Allaha uvećati, a za zekat koji udijelite
želeći Lice Allahovo - takvi će dobra djela svoja umnogostručiti. /39/ Allah
vas stvara i opskrbljuje: On će vam život oduzeti i na kraju vas oživiti.
Postoji li ijedno božanstvo koje bilo šta od toga čini? Uzvišen neka je On i
vrlo visoko iznad onih koje Njemu smatraju ravnim." /40/
Uzvišeni naređuje da
se daje: "bližnjem pravo njegovo" na ime dobrorčinstva i srodstva;
"siromahu" koji nema ništa što bi trošio, i "putniku
namjerniku" koji je u potrebi za finansiranjem svoga puta. "To je
bolje za one koji žele Lice Allahovo", odnosno koji žele da postignu
najbolje dženetske blagodati, a to je da vide Uzvišenog; "Ti će postići
što žele" na dunjaluku i ahiretu. Uzvišeni, zatim, veli: "A novac
koji dajete da se uveća novcem drugih ljudi neće se kod Allaha uvećati",
tj. nema nikakvog sevaba kod Allaha Uzvišenog Onaj Koji nešto poklanja želeći
da mu ljudi uzvrate više nego što je on dao njima. Ibn-Abbas, Dahhak a i drugi
rekli su: "Ova vrsta davanja je dozvoljena stim što za to nema nikakvog
sevaba." Međutim, Allahov Poslanik, s.a.v.s., to je posebno zabranio, a
Uzvišeni rekao je: "I ne prigovaraj tražeći više!", tj. ne daji
poklone želeći više od toga., zaista, se kod Allaha Uzvišenog sevab nalazi u
zekatu, zbog čega Hvaljeni veli: "...a za zekat koji udijelite želeći Lice
Allahovo - takvi će dobra djela svoja umnogosrućiti", tj. njima će Allah
Uzvišeni umnogostručiti sevabe i nagradu kao što stoji u sahih-hadisu: (435)
"Niko neće
udijeliti ni pola hurme od halal-zarade a da to Milostivi ne uzme Svojom desnom
rukom i umnogostruči je njegovom vlasniku, baš kao kada neko od vas odgaja
njegovo ždrijebe ili tele sve dok hurma ne postane veća od brda Uhud."
Riječi Silnoga i Velikog: "Allah vas stvara i opskrbljuje", znači da
je On Stvoritelj i Opskrbljivač. Imam Ahmed prenosi od Halidovih sinova Habbe i
Seva da su rekli: (436) "Ušli smo kod Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koji
je nešto popravljao, pa smo mu pomogli, a on veli: 'Ne očajavajte zbog opskrbe
dok vam je glava na ramenima. Zaista čovjeka majka rodi crvena, bez ljušture, a
zatim ga Silni i Veliki opskrbi.'" Riječi Uzvišenog: "On će vam život
oduzeti i na kraju vas oživiti." Znači On će vas usmrtiti poslije ovog
života a zatim, na Sudnjem danu, oživiti. Uzvišeni rekao je: "Postoji li i
jedno božanstvo vaše", tj. oni koje obožavate mimo Allaha, dž.š.,
"koje bilo šta od toga čini?", da li oni mogu raditi ono što Allah
Uzvišeni može oko stvaranja opskrbljivanja, života, smrti i proživljenja?
Uzvišen neka je On i vrlo visoko iznad onih koje Njemu smatraju ravnim!",
tj. Allah je Uzvišen, Svet, Velik i Silan i ne treba Mu sudrug, rival, neko
jednakopravan, dijete ili roditelj. Ne, On je Jedan, Jedinstven. Utočište
svakom, Koji nije rodio i rođen nije i niko Mu ravan nije!
"Zbog onog što
ljudi rade pojavio se metež na kopnu i na moru, da im On da da iskuse nešte od
kazne zbog onoga što rade, ne bi li se povratili. /41/ Reci: 'Putujte po
svijetu pa pogledajte kako su oni prije završili; većinom su oni mnogobošci
bili.'" /42/
Uzvišeni je rekao: "Zbog onog što ljudi rade pojavio se
metež i na kopnu i na moru", tj. pojavio se gubitak u usjevima i ljetini
zbog grješenja. Ebu El-Alije rekao je: "Ko je Allahu neposlušan na zemlji,
taj je na njoj metež napravio, jer je ispravnost zemlje i Neba u
pokornosti." Zbog ovoga je u hadisu kojeg prenosi Ebu-Davud došlo
sljedeće: (437) "Primjena šeriatske kazne na Zemlji bolja je njenom
stanovništvu nego da četrdeset jutara pada kiša." Razlog tome je što
primjena kazne utječe da se ljudi, ili većina njih, sustegnu od harama, dok će
napuštenje grijeha prouzrokovati postizanje berićeta na nebesima i Zemlji. Zbog
toga, kad se pred Sudnji dan spusti Isa, sin Merjemin, a.s., on će suditi po
ovom čistom Šerijatu. U to vrijeme on će ubiti svinju, razbiti križ, dokinut će
džiziju i neće se prihvatiti ništa osim islama ili sablje. Kada u Njegovom
vaktu Allah Uzvišeni uništi Dedždžala i njegove sljedbenike Jedžudža i
Medžudža, Zemlji će se reći: "lzbaci svoj berićet!", pa će od jednog
šipka jesti više ljudi i sklanjat će se pod hladovinom njegove kore, a mlijeko
jedne deve bit će dovoljno za grupu ljudi.
To je rezultat primjene Šerijata Muhammeda, s.a.v.s. Kad god
se primijeni pravda, povećat će se bereket i hajr. Zbog toga u
"Sahihu" Buharije i Muslima stoji: (438) "Kada umre nasilnik, od
njega se odmore: ljudi, grad, drveće i životinje." Uzvišeni veli: "da
im On da da iskuse nešto od kazne." To znači da će ih iskušati gubitkom u
imecima, životima i ljetini. To je Njegov ispit za njih i nadoknada za njihove
postupke, "ne bi li se povratili", tj. od grijeha, kao što Uzvišeni
veli: "i u dobru i u zlu smo ih provjeravali da bi se povratili."
(7:168) Zatim Uzvišeni veli: "Reci: 'Putujte po svijetu pa pogledajte kako
su oni prije završili'", tj. oni prije vas, "Većinom su oni
mnogobošci bili." Odnosno, pogledaj što im se desilo zbog laganja na poslanike
i nijekanje blagodati.
"Zato ti upravi
lice svoje pravoj vjeri, prije nego što Allahovom voljom nastupi Dan koji niko
neće moći odbiti. Toga Dana će se oni razdvojiti: /43/ oni koji nisu vjerovali
- na svoju štetu nisu vjerovali, a oni koji su dobra djela činili - sebi su Džennet
pripremili, /44/ da On iz obilja Svoga nagradi one koji su vjerovali i dobra
djela činili; a On, zaista, ne voli nevjernike." /45/
Uzvišeni naređuje Svojim robovima da budu ispravni u svojoj
pokornosti i da požure sa dobročinstvima. "Zato ti upravi lice svoje prema
pravoj vjeri, prije nego što Allahovom voljom nastupi Dan koji niko neće moći
odbiti", tj. Sudnji dan; kada On zaželi da to bude, u tome ga niko neće
spriječiti. "Toga Dana će se oni razdvojiti", odnosno razdijeliti,
jedna grupa će u Džennet, a druga u Vatru. Zbog toga Uzvišeni veli: "Oni
koji nisu vjerovali, na svoju štetu nisu vjerovali, a oni koji su dobra djela
činili - sebi su Džennet pripremili, da On iz obilja Svoga nagradi one koji su
vjerovali i dobra djela činili", tj. da bi ih nagradio obilnom nagradom;
za jedno dobro djelo od deset do sedam stotina puta više, a ako Allah hoće i
više. "...a On, zaista, ne voli nevjernike", ali i pored toga, On je
pravedan prema njima i nikome nasilje ne čini.
"Jedan od
znakova Njegovih je to što On šalje vjetrove kao nosioce radosnih vijesti da
vam da da milost Njegovu osjetite i da lađe voljom Njegovom plove i da iz
obilja Njegova stječete, i da biste zahvalni bili. /46/ I prije tebe smo
poslanike narodima njihovim slali i oni su im prave dokaze donosili, pa smo one
koji su grješili kažnjavali, a dužnost Nam je bila vjernike pomoći." /47/
Uzvišeni spominje svoje blagodati prema stvorenjima šaljući
im, kao Svoju milost, vjetrove kao nosioce radosnih vijesti nakon čega dolazi
obilna kiša. Zbog ovog On rekao je: "da vam da da milost Njegovu
osjetite", tj. kišu koju spušta i njom oživljava ljude i pokrajine.
"i da lađe voljom Njegovom plove", po moru, pomoću vjetra, "i da
iz obilja Njegova stječete", trgovinom, pribavljanjem sredstava za život i
putovanjem od mjesta do mjesta. "...i da bi ste zahvalni bili", da
zahvaljujete Allahu, dž.š., na Njegovim blagodatima: vidljivim i nevidljivim,
koje se ne mogu ni nabrojati ni izračunati. Uzvišeni, zatim kaže: "I prije
tebe smo poslanike narodima njihovim slali i oni su im prave dokaze donosili,
pa smo one koji su grješili kažnjavali", što je poslužilo kao utjeha
Allahovom Poslaniku, s.a.v.s.; kako god je njega njegov narod u laž utjerivao,
to isto je rađeno sa prijašnjim poslanicima i pored jasnih dokaza koje su
imali. Allah, dž.š., lašce je kaznio, a vjernike sa Njegovim poslanicima
spasio. "a dužnost Nam je bila vjernike pomoći", tj. dužnost kojom je
Plemeniti Sam Sebe obavezao; što je izraz Njegove plemenitosti i
velikodušnosti, kao što to Uzvišeni veli: Gospodar Vaš je sam Sebi propisao da
bude Milostiv."
"Allah je Taj
Koji vjetrove šalje, pa oni oblake tjeraju i On ih po nebu, kako On hoće,
rasprostire i na komade dijeli, pa ti vidiš kišu kako iz njih pada, i kad je On
na one robove Svoje na koje želi prolije, oni se odjednom radošću ispune, /48/
iako su bili očajni prije nego što se spustila na njih. /49/ Zato pogledaj
tragove Allahove milosti - kako On oživi zemlju nakon mrtvila njezina! On će,
uistinu, i mrtve oživiti, On sve može. /50/ A da pošaljemo vjetar i da oni vide
da je sve požutjelo, oni bi, i poslije toga, blagodati poricali." /51/
Objašnjavajući kako stvara oblake iz kojih spušta kišu,
Uzvišeni veli: "Allah je taj koji vjetrove šalje, pa oni oblake
tjeraju", nastale isparavanjem mora i drugog što se po volji Hvaljenog
isparava... "i On ih po nebu, kako On hoće rasprostire", produžava,
umnožava i razvija sve dok ne ispune cijelo obzorje. Ponekad oblaci dođu s mora
teški i puni, kako to Uzvišeni veli: "On je Taj Koji šalje vjetrove kao
radosnu vijest, milosti Svoje, a kad oni pokrenu teške oblake, Mi ih prema
mrtvom predjelu potjeramo, pa na njeg kišu spustimo i učinimo da uz njenu pomoć
rastu plodovi svakovrsni, isto ćemo tako mrtve oživiti, opametite se."
(7:57) Također On ovdje veli: "Allah je Taj Koji vjetrove šalje, pa oni
oblake tjeraju i On ih po nebu, kako On hoće, rasprostire i na komade
dijeli", tj. na crne i teške komade koji su blizu Zemlje. Njegove riječi:
"...pa ti vidiš kišu kako iz njih pada." Znači vidiš kišu kako pada
iz oblaka. "i kad je On na one robove Svoje na koje želi prolije, oni se
odjednom radošću ispune", zbog njihove potrebe za njom i za njezinim
spuštanjem i dopiranjem do njih. Allahov govor: "i ako su bili očajni,
prije nego što se spustila na njih." Znači da su bili očajni. Pa kada je
došla kiša,a došla je u vrijeme oskudice, to je na njih, nakon njihovog dugog
iščekivanja, izrazito djelovalo.
Očekivali su je u to vrijeme, a ona je kasnila. Vrijeme je
prolazilo. Oni su ponovo iščekivali, a ona je opet kasnila. Nakon što su
izgubili nadu, ona je iznenada došla. Poslije mrtvila zemlja je oživjela i iz
nje izniknu svakovrsno bilje prekrasno. Zbog ovog Uzvišeni veli: "Zato
pogledaj tragove Allahove milosti", tj. kišu - "kako On oživi zemlju
nakon mrtvila njezina!" Tim je, zatim skrenuo pažnju na oživljavanje
tijela nakon njihovog mrtvila i njihovog razdvajanja. Uzvišeni kaže: "On
će uistinu i mrtve oživiti", tj. Onaj Koji je to uradio, moćan je i za
oživljavanje mrtvih, jer: "On sve to može." Poslije toga Allah,
dž.š., rekao je: "A da pošaljemo vjetar i da oni vide da je sve požutjelo,
oni bi i poslije toga blagodati poricali." Kaže Uzvišeni: "A da pošaljemo
vjetar", suh, na usjeve koje su posijali, pa se razviju, zatim isprave na
svojoj stabljici, pa ih vide požutjele kako počnu propadati - i poslije toga
oni bi nastavili sa nijekanjem blagodati koje su im date, kao što Uzvišeni
veli: "Kažite vi Meni: 'Šta biva s onim što posijete? Da li mu vi dajete
snagu da niče ili to Mi činimo?'" (56:63,64) Vjetrova ima osam vrsta: četiri
su kao milost, a četiri kao kazna. Što se tiče prva četiri, to su: en-naširat,
oni koji šire; el-mubešširat, koji najavljuju kišu; el-murselat, oni koji se
jedan za drugim šalju; ez-zarijat, oni koji pušu, a druga četiri su; el-akim,
vjetar bez ikakva dobra; es-sarsar, ledeni vjetar (ova dva su na kopnu);
el-kasif, bura i el-asif, silan vjetar (na moru). Ako Allah, dž.š., hoće,
učinit će ih kao milost i radost, a ako hoće učinit će ih bolnom patnjom.
Vjetrovi su različiti po pitanju pravca: istočni, zapadni, južni i sjeverni.
Postoje velika razmimoilaženja po pitanju njihove koristi i utjecaja. Blagi
svježi vjetar hrani biljke i tijela životinja, dok drugi suši, treći pokreće i
očvršćuje, a četvrti iznuruje i slabi.
"Ti ne možeš
mrtve dozvati, ni gluhe, kad se od tebe okrenu, dovikati, /52/ niti možeš
slijepe od zablude njihove odvratiti; možeš jedino dozvati one koji u ajete
Naše vjeruju, jedino oni će se odazvati." /53/
Uzvišeni veli da kao što nije u tvojoj moći da dozoveš, niti
da svoj govor dostaviš gluhima koji ne čuju, a usto su ti leđa okrenuli -
također ne možeš uputiti one koji su slijepi spram Istine, niti ih možeš
povratiti sa krivog puta. To pripada samo Allahu Uzvišenom. Samo On i niko
drugi, može, ako hoće, omogućiti mrtvima da čuju glasove živih, da uputi koga
hoće i na stranputicu navede koga hoće. Zbog toga Uzvišeni kaže: "možeš
jedino dozvati one koji u ajete Naše vjeruju, jedino oni će se odazvati",
tj. jedino su oni pokorni, poslušni i odazivaju se. Oni su ti koji čuju Istinu
i slijede je. Takvi su vjernici, a prvi koji su spomenuti su nevjernici. Zato
Uzvišeni veli: "Odazvat će se jedino oni koji su poslušni, a Allah će
umrle oživiti; zatim Njemu će se svi vratiti." (6:36) Iz ajeta: "Ti
ne možeš mrtve dozvati..." Majka vjernika Aiša, r.a., zaključila je da je
Abdullah ibn Omer bio u zabludi u svom prenošenju hadisa kada se Allahov
Poslanik, s.a.v.s., obraćao ubijenim koji su bačeni u jamu na Bedru, tri dana
nakon bitke.
Kad ih je prekoravao i korio, Omer mu rekao je: (439)
"O Allahov Poslaniče, zar se obraćaš onima koji su već istruhnuli?"
Poslanik, s.a.v.s., reče: "Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, vi
ništa bolje ne čujete od njih, međutim oni ne mogu odgovarati." Aiša,
r.a., smatra da je Poslanik, s.a.v.s., rekao ovako: "Oni sada, zaista,
znaju da je ono što sam im rekao Istina." Katade rekao je: "Allah,
dž.š., ih je oživio kako bi mogli čuti govor Poslanikov, što je bio prijekor,
ukoravanje i kazna njima."
"Allah je Taj
Koji vas nejakim stvara, i onda vam, poslije nejakosti, snagu daje, a poslije
snage izemoglost i sijede vlasi; On stvara što hoće, On sve zna i sve
može." /54/
Uzvišeni ukazuje na faze razvoja čovjeka u njegovom
stvaranju. Stvoren je od zemlje, zatim je bio kap sjemena, pa ugrušak te gruda
mesa. Iza toga su nastale kosti zaodjenute mesom, nakon čega je u njega udahnut
život (ruh). Nakon što izađe iz majčinog stomaka sa slabašnom snagom, raste da
bi postao dječak, zatim momčić, punoljetan i na kraju mladić. Nakon nejakosti -
dobija snagu. Iza toga počinje da slabi. Dostiže muževno doba da bi nakon toga
ostario i oronuo. Nakon snage dolazi nejakost. Slabi mu volja, pokret i snaga,
osijedi mu kosa i promijene se vanjska i unutrašnja svojstva. Zbog toga je
Uzvišeni rekao: "a poslije snage iznemoglost i sijede vlasi: On stvara što
hoće", tj. čini što želi i radi sa Svojim robovima kako želi: "On sve
zna i sve može."
"A na Dan kad
nastupi Čas oživljenja, zločinci će se zaklinjati da su samo jedan čas ostali;
a i prije su Istinu izbjegavali. /55/ A reći će oni kojima je dato znanje i
vjerovanje: 'Vi ste ostali, prema Allahovoj Knjizi, sve do Dana oživljenja, a
ovo je Dan oživljenja, samo što vi niste znali.' /56/ Toga Dana neće ničemu
poslužiti pravdanja onima koji su se prema sebi ogrješili i neće se od njih
tražiti da se Allahu umile." /57/
Uzvišeni nas upoznaje o neznanju nevjernika na ovom i
budućem svijetu. Na ovom svijetu obožavali su idole, a na budućem su se Allahom
kleli da oni na ovom svijetu nisu bili više od jednog časa (trena). Njihov cilj
je da se protiv njih dokazi ne iznose, te da oni nisu sačekani kako bi se mogli
opravdati. Uzvišeni Allah, dž.š., rekao je: "...i prije su Istinu
izbjegavali. A reći će oni kojima je dato znanje i vjerovanje: 'Vi ste ostali,
prema Allahovoj Knjizi, sve do Dana oživljenja.'" Na budućem svijetu njima
će odgovoriti vjernici, znalci, kao što su im i na ovom svijetu iznosili
dokaze, pa će im reći, kada se budu zaklinjali, da oni nisu ostali jedan
trenutak: "Vi ste ostali, prema Allahovoj Knjizi", tj. u Knjizi
djela: "do Dana oživljenja", tj. od dana kada ste stvoreni do Dana
oživljenja, "...samo što vi niste znali." Uzvišeni Allah, dž.š.,
rekao je: "Toga Dana", tj. Sudnjeg dana, "neće ničem poslužiti pravdanja
onima koji su se prema tebi ogrješili", "zbog onog što su radili i
neće se od njih tražiti da se Allahu umile", tj. oni se neće povratiti na
ovaj svijet, kao što Uzvišeni veli: "...a ako budu tražili naklonost
Allahovu, njihovoj molbi neće se udovoljiti." (41:24)
"U ovom Kur'anu
Mi navodimo ljudima svakovrsne primjere. A kad bi im ti ne znam kakvo čudo
donio, opet bi rekli oni koji neće da vjeruju: 'Vi samo iznosite laži!' /58/
Eto, tako Allah pečati srca onih koji neće da znaju. /59/ A ti budi strpljiv!
Allahovo obećanje je, zaista, Istina i neka te nikako ne obmanu oni koji čvrsto
ne vjeruju." /60/
Uzvišeni veli:
"U ovom Kur'anu Mi navodimo ljudima svakovrsne primjere", tj.
pokazali smo im Istinu i objasnili je. U tome smo im dali primjere kako bi
shvatili Istinu, slijedili je. "A kad bi im ti ne znam kakvo čudo donio,
opet bi rekli oni koji neće da vjeruju: 'Vi samo iznosite laži'", tj.
kakvo god čudo oni budu vidjeli, bez obzira je li to na njihov prijedlog ili
nekog drugog, oni u to ne vjeruju, kao što veli Uzvišeni: "A oni na kojima
se ispuni Riječ Gospodara tvoga, zaista, neće vjerovati, makar im došli svi
dokazi, sve dok ne dožive patnju nesnosnu." (10:96, 97) Zbog toga je
Uzvišeni rekao: "Eto tako Allah pečati srca onih koji neće da znaju. A ti
budi strpljiv. Allahovo obećanje je, zaista, Istina...", tj. strpi se zbog
njihovog prkosa i protivljenja. Allah, dž.š., tebi je i onima koji su s tobom
obećao pobjedu nad njima na dunjaluku i ahiretu. Svemogući dalje veli: "i
neka te nikako ne obmanu oni koji čvrsto ne vjeruju", tj. i povrh toga
Allah, dž.š., potvrdio je ono s čime te poslao. To je Istina u koju nema sumnje
i od koje se ne odstupa. Izuzev nje nema druge upute koja bi se slijedila, već
je kompletna Istina u njoj sadržana. Seid prenosi od Katade: "Dok je
Alija, r.a., bio na jutarnjem namazu, dozivao ga je jedan Haridžija govoreći:
'Ako budeš druge Allahu ravnim smatrao tvoja djela će sigurno propasti, a ti
češ izgubljen biti.' (39:65) Kada je Alija, r.a., shvatio što rekao je,
odgovorio mu je dok je još bio u namazu: 'A ti budi strpljiv! Allahovo obećanje
je, zaista, Istina i neka te nikako ne obmanu oni koji čvrsto ne
vjeruju.'"
Ovo je kraj skraćenog
tefsira sure "Er-Rum". Svaka zahvalnost i dobročinstvo pripada
Allahu, dž.š. Neka je neizmjerna hvala Gospodaru Svjetova!
