"Ta-sin. Ovo su
ajeti Kur'ana i Knjige jasne /1/ upute i radosne vijesti onima koji vjeruju,
/2/ koji namaz obavljaju i zekat udjeljuju i koji u onaj svijet čvrsto vjeruju.
/3/ Onima koji u onaj svijet ne vjeruju Mi prikazujemo kao lijepe postupke
njihove - zato oni lutaju; /4/ njih čeka zla kazna, a na onom svijetu će biti
posve izgubljeni, /5/ a ti, zaista, primaš Kur'an od Mudroga i
Sveznajućeg!"/6/
Već je ranije govoreno, u suri "El-Bekare" /
"Krava", o slovima, skraćenicama koja se nalaze na početku sure.
Uzvišeni kaže: "Ovo su ajeti", tj. ovo su ajeti. "Kur'ana,
Knjige jasne", tj. jasne i očigledne, "upute i radosne vijesti onima
koji vjeruju", tj. on je radosna vijest i uputa svakome onom koji ga
slijedi i koji ga smatra istinitim. "...koji namaz obavljaju i zekat
udjeljuju i koji u onaj svijet čvrsto vjeruju", tj. obavljaju propisane
namaze, daju naređeni i propisani zekat, koji su potpuno ubjeđeni u onaj
svijet, proživljavanje poslije smrti, nagradu za učinjena djela, kako dobra
tako i loša djela, u Džennet i Vatru, kao što Uzvišeni kaže: "Reci: 'On je
vjernicima uputstvo i lijek. A oni koji neće da vjeruju - i gluhi su i
slijepi.'” /41:44/
Zbog toga se ovdje
kaže: "Onima koji u onaj svijet ne vjeruju", tj. negiraju ga "Mi
prikazujemo kao lijepe postupke njihove - zato oni lutaju", tj. lijepe
njima, one koje oni rade, produbljujemo im njihovu zabludu i oni lutaju u
zabludi, zbog negiranja onog svijeta, ahireta"...njih čeka zla
kazna", tj. na oba svijeta "a na onom svijetu će biti posve
izgubljeni", tj. osim njih neće biti izgubljenih. Uzvišeni kaže: "a
ti, zaista, primaš Kur'an od Mudrog i Sveznajućeg!", tj. ti, zaista,
Muhammede uzimaš ovaj Kur'an od Mudroga, Njegove naredbe i Njegove zabrane, On
Svojim znanjem obuhvata sve stvari, velike i sitne. Ono o čemu je On
obavijestio sušta je Istina, a Njegova mudrost potpuna pravda.
"Kada Musa reče
porodici svojoj: 'Vidio sam vatru, donijet ću vam otuda vijest kakvu, ili ću
vam donijeti razgorjelu glavnju da biste se ogrijali, /7/ neko ga, kad joj se
približi, zovnu: 'Nek' su blagoslovljeni oni koji se nalaze na mjestu na kojem
je vatra i oni oko nje, i neka je hvaljen Allah, Gospodar svjetova! /8/ 'O
Musa, Ja sam - Allah, Silni, i Mudri! /9/ Baci svoj štap!' Pa kad ga vidje da
se, kao da je hitra zmija, kreće, on uzmače i ne vrati se. 'O Musa, ne boj se!
Poslanici se kod Mene ne treba ničega da boje; /10/ a onome koji grijeh počini,
a onda zlo dobrim djelom zamijeni uistinu, ću oprostiti i samilostan biti! /11/
Uvuci ruku svoju u njedra svoja, pojavit će se bijela, ali neće biti bolesna -
bit će jedno od devet znamenja Faraonu i narodu njegovu; oni su, doista, narod
nevjernički. /12/ I kad im očito dođoše znamenja Naša, oni rekoše: 'Ovo je
prava čarolija!' /13/ I oni ih, nepravedni i oholi, porekoše, ali su u sebi
vjerovali da su istinita, pa pogledaj kako su skončali smutljivci.'" /14/
Uzvišeni spominje Svome poslaniku Muhammedu, s.a.v.s., kako
je bilo sa Musaom, a.s., kako ga je Allah, dž.š., odabrao i kako mu je govorio.
Dao mu je očite mudžize i poslao ga je Faraonu i njegovoj kliki, a oni nisu u
njih povjerovali. Uzoholili su se i odbili da ga slijede, pa Uzvišeni veli:
"Kad Musa, a.s., reče porodici svojoj", dok je išao sa svojom
porodicom kada je u noći zalutao na putu, "Vidio sam vatru, donijet ću vam
otuda vijest kakvu“, o putu, "ili ću vam donijeti razgorjelu glavnju da
biste se ogrijali", tj. koja će vas zagrijati, pa je i bilo kako rekao je.
Vratio se od nje sa velikom viješću, preuzeo je od nje ogromno svjetlo. Zbog
toga Uzvišeni kaže: "neko ga, kad joj se približi, zovnu:" 'Nek' su
blagoslovljeni oni koji se nalaze na mjestu na kojem je vatra i oni oko
nje.'" Tom prilikom ugledao je vatru koja se rasplamsala na zelenom
stablu. Sve što se više vatra rasplamsavala, stablo je postajalo sve zelenije i
blistavije. Zatim je podigao glavu i vidio je kako njeno svjetlo dopire do
svoda nebesa.
Ibn-Abbas i drugi kažu kako to nije bila vatra, nego je to
bila blistava svjetlost. Musa je zastao začuđen onim što je vidio i neko ga
"zovnu: 'Nek' su blagoslovljeni oni koji se nalaze na mjestu na kojem je
vatra", tj. neka budu obasuti blagoslovom, "i oni oko nje", tj.
i meleki, kako kažu Ibn-Abbas, Ikrime i Se'id bin Džubejr. Ibn Ebi-Hatim
prenosi od ‘Amra bin Murre, koji kaže da je čuo Ebu-Ubejdu kako priča od
Ebu-Musaa, r.a., da rekao je: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: /395/
'Allah, dž.š., ne spava i nema potrebe da spava, smanjuje udio u nafaki i podiže
ga. Do njega dostižu noćni poslovi prije pojave dana, a isto tako, dnevni
poslovi prije pojave noći.'" Ovome El-Mes'udi dodaje, pa kaže: "...a
zastor Mu je svjetlost ili vatra, da ga otkrije veličajni sjaj Božijeg lica,
spalio bi sve na što Njegov pogled padne." Zatim je Ebu-Ubej proučio ajet:
"Nek' su blagoslovljeni oni koji se nalaze na mjestu na kojem je vatra i
oni oko nje." Osnova ovog hadisa prenesena je iz Muslimovog
"Sahiha", a prenosi ga ‘Amr bin Murre. Uzvišeni kaže: "i neka je
hvaljen Allah, Gospodar svjetova!", čist od toga da sliči stvorenjima.
Uzvišeni, dalje kaže: "O Musa, Ja sam - Allah, Silni i Mudri!"
Upoznao ga je da Onaj Koji mu se obraća i koji ga doziva je On, njegov
Gospodar, Allah, Silni, Koji nadvisuje sve stvari i potčinjava ih, Mudri u
svemu onome što govori i što čini. "'Baci svoj štap!' Pa kad ga vidje da
se, kao da je hitra zmija, kreće, on uzmače i ne vrati se", tj. naredio mu
je da baci svoj štap, pa ga je on bacio iz svoje ruke. Istog trenutka on se
pretvori u ogromnu, najveću zmiju koja se izuzetno brzo kretala.
Pojam "el-džann" označava vrstu zmija koje se
najbrže kreću i gmižu. A prema hadisu zabranjeno je ubijanje kućnih zmija
zvanih "el-džinan" (bijele bezopasne zmije). Kada je Musa sve to
vidio, "uzmače i ne vrati se" od straha. A Uzvišeni kaže: "O
Musa, ne boj se! Poslanici se kod Mene ne treba ničega da se boje", tj. ne
boj se zbog toga što vidiš, Ja sam te odabrao da budeš poslanik, dostavljač i
upućivač, pa Uzvišeni kaže: "a onome koji grijeh počini, a onda zlo dobrim
djelom zamijeni - Ja ću, uistinu, oprostiti i samilostan biti!" Ovo je
apsolutno izuzeće, u njemu je velika radost čovjeku, jer ko uradi kakvo
nevaljalo djelo zatim ga ostabi i pokaje se, Allah će primiti njegovo
pokajanje, kao što Uzvišeni kaže: "Ja ću sigurno oprostiti onome ko se
pokaje i uzvjeruje i dobra djela čini, i koji zatim na Pravom putu
istraje." /20:82/ Uzvišeni kaže: "Uvuci ruku svoju u njedra svoja,
pojavit će se bijela, ali neće biti bolesna." Ovo je drugi ajet, znak i
očit dokaz moći Allaha, dž.š., jer kada je uvukao svoju ruku u njedra, pa je
izvukao, ona postade bijela, kao da je komad mjeseca, sjajna, svjetluca kao
blijesak munje.
Uzvišeni kaže: "jedno od devet znamenja", tj. ova dva
znaka spadaju u devet znamenja, kojima ćemo te pomoći i koja ćemo učiniti
dokazom da sa njima odeš Faraonu i njegovm narodu; "oni su, doista, narod
nevjernički." A devet znamenja o kojima Uzvišeni Allah, dž.š., kaže:
"Mi smo Musau devet očevidnih znamenja dali” (15:101) spomenuta su u komentaru sure "El-Isra" kao što
smo to objasnili na tom mjestu. Uzvišeni kaže: "I kad im očito dođoše
znamenja Naša", tj. očevidna, "oni rekoše: 'Ovo je prava
čarolija!'" I htjeli su da mu se suprotstave svojim čarolijama pa su bili
savladani, poniženi. "I oni ih, nepravdni i oholi, porekoše",
bjelodano i javno, "ali su u sebi vjerovali da su istinita", tj.
spoznali su da su ona Istina od Allaha, dž.š., ali su ostali tvrdoglavo odbili
"nepravedni i oholi", tj. nepravedni prema samima sebi a tvrdoglavi u
odbijanju da slijede Istinu, te zbog toga Uzvišeni kaže: "pa pogledaj kako
su skončali smutljivci“, tj. pa pogledaj kakva ih je stigla kazna, uništenje i
potapanje do posljednjeg ujutro jednog dana. Sadržaj Allahovog upozorenja
Kurejšima, mušricima uopće i ostalim nevjernicima sljedbenicima Knjige i svima
drugima koji niječu Muhammeda, s.a.v.s., je da će ih zadesiti ono što je
zadesilo one prije njih, i to je preče da im se desi. Jer, Muhammed, a.s., veći
je od Musaa, njegovi dokazi su bjelodaniji i jači. Usto su raniji poslanici
najavljivali radosnu vijest o njegovom dolasku, neka je na njega i uopće na sve
poslanike najvredniji salavat i najpotpuniji pozdrav.
"Davudu i
Sulejmanu znanje smo dali i oni su govorili: 'Hvala Allahu, Koji nas je
odlikovao iznad mnogih vjernika, robova Svojih!' /15/ I Sulejman naslijedi
Davuda i reče: 'O ljudi, dato nam je da razumijevamo ptičje glasove i svašta
nam je dato: ovo je zaista prava blagodat!' /16/ I sakupiše se Sulejmanu vojske
njegove, džinovi i ljudi i ptice, oni prvi su zaustavljani kako bi ih sustigli
oni zadnji /17/ i kad stigoše do mravlje doline, jedan mrav reče: 'O mravi,
ulazite u staništa svoja da vas ne izgazi Sulejman i vojske njegove, a da to i
ne primijete!' /18/ I on se nasmija glasno riječima njegovim i reče: 'Gospodaru
moj, nadahni me da budem zahvalan na blagodati Tvojoj, koju si ukazao meni i
roditeljima mojim, i da činim dobra djela na zadovoljstvo Tvoje, i uvedi me,
milošću Svojom, među dobre robove Svoje!'" /19/
Uzvišeni obavještava
o onome čime je oblagodario Svoje robove i poslanike Davuda i njegovog sina
Sulejmana, a.s., najljepšim blagodatima i uzvišenim darovima, o tome da im je
objedinio u njihovoj sreći na oba svijeta, i da im je dao Kraljevstvo, potpunu
moć, poslanstvo i nubuvvet. Zbog toga Uzvišeni kaže: "Davudu i Sulejmanu
znanje smo dali i oni su govorili: 'Hvala Allahu, koji nas je odlikovao iznad
mnogih vjernika, robova Svojih.'" Pa ima li bolje i vrednije blagodati od
one koja je data Davudu i Sulejmanu, a.s. Uzvišeni kaže: "I Sulejman
naslijedi Davuda", tj. u vlasti i poslanstvu. Ovdje se ne misli na
naslijeđivanje imetka. Poslanici ne naslijeđuju imetke kao što o tome govori
Allahov Poslanik, s.a.v.s., u svojim riječima: /396/ "Mi poslanici ne
ostavljamo u naslijeđe, a sve što ostavljamo iza sebe je sadaka." Allah,
dž.š., kaže: "O ljudi, dato nam je da razumijemo ptičije glasove i svašta
nam je dato", tj. Sulejman, a.s., obavještava o onome čime ga je
oblagodario Allah, dž.š., i darovao mu potpunu vlast, tako što mu je potčinio
džine i ptice. On je znao jezik ptica i životinja također, a ovo je ono što
nije dato nijednom čovjeku, što je samo on naučen, o čemu Allah, dž.š.,
obavještava svog poslanika "ovo je, zaista, prava blagodat", tj.
jasna i očevidna Nama.
Kada je melek uzeo dušu Davuda, a.s., Sulejman, a.s.,
naredio je ptici da napravi hlada Davudu, pa mu je ona napravila hlad. Uzvišeni
kaže: "I sakupiše se Sulejmanu vojske njegove, džini i ljudi i ptice, oni
prvi su zaustavljani kako bi ih sustigli oni zadnji", tj. Sulejman, a.s.,
sakupio je sve svoje vojske, koje su bile vojske džina, ljudi i ptica, i jahao
je među njima u raskošnoj velikoj paradi ljudi, džina i ptica. Dok su išli,
ptice su mu svojim krilima pravile hlad.
A Uzvišeni kaže:
" oni prvi su zaustavljani kako bi ih sustigli oni zadnji “, tj.
zaustavljani bi bili oni koji su na početku kako bi ih sustigli oni koji su
bili na kraju i kako niko ne bi odstupio od svog mjesta koje mu je raspoređeno.
Uzvišeni kaže: "I kad stigoše do mravlje doline", tj. kada je
prolazio Sulejman, a.s., sa svojim vojskama i vojnicima pored mravlje doline
"jedan mrav reče: 'O mravi, ulazite u stanove svoje da vas ne zgazi
Sulejman i vojske njegove a da to i ne primijetite'", pa je Sulejman
razumio šta mrav reče: "I on se nasmija glasno riječima njegovim i reče: 'Gospodaru
moj, nadahni me da budem zahvalan na blagodati Tvojoj, koju si ukazao meni i
roditeljima mojim, i da činim dobra djela na zadovoljstvo Tvoje'", tj.
nadahni me da budem zahvalan na Tvojim blagodatima kojima si mi omogućio da
znam i razumijem ptičije i životinjske glasove, i na dobročinstvu koje si
učinio mojim roditeljima da budu sljedbenici islama i vjeruju u Tebe i da radim
dobra djela koja Ti voliš i koja će biti primljena kod Tebe, "i uvedi me,
milošću Svojom, među dobre robove Svoje!", tj. kada me usmrtiš, daj da
budem u društvu dobrih Tvojih robova. Svrha i smisao je to što je Sulejman,
a.s., razumio govor mrava i glasno se nasmijao na to. Ovo je samo po sebi veoma
velika stvar.
"I on izvrši
smotru ptica, pa reče: 'Zašto ne vidim pupavca, da nije odsutan.'/20/ 'Ako mi
ne donese valjano opravdanje, teškom ću ga kaznom kazniti ili ću ga
zaklati!'" /21/
Muhammed bin Ishak kaže: ”Kada bi Sulejman, a.s., ujutro
dolazio u svoj medžlis - mjesto za sjednice i sjedenje - obilazio bi ptice.
Njemu bi ispred svake vrste ptica svaki dan dolazio predstavnik te vrste ptica.
Od onih koje je pozivao da mu dođu, za svaki dan letenja, svaka vrsta ptica
imala je svog opunomoćenika. Ugledao je Sulejman, a.s., sve vrste ptica koje
postoje osim pupavca, "pa reče: 'Zašto ne vidim pupavca, da nije
odsutan'", je li to da ne mogu vidjeti pticu ili je on odsutan? Uzvišeni
kaže: "teškom ću ga kaznom kazniti ili ću ga zaklati!" Kaznit ću ga
tako što ću mu počupati perje, te ću ga izložiti suncu ili ću ga zaklati.
"Ako mi ne donese valjano opravdanje", tj. opravdan jasan razlogom.
Kada je stigao, pupavac uputio se ka mjestu na kojem je sjedio Sulejman.
"Izbivao je
nedugo, a onda dođe, pa reče: 'Doznao sam ono što ti ne znaš, iz Sabe ti
donosim pouzdanu vijest. /22/ Vidio sam da jedna žena njima vlada i da joj je
svega i svačega dato, a ima i prijesto veličanstveni" /23/ vidio sam da se
i ona i narod njezin Suncu klanjaju, a ne Allahu, šejtan im je prikazivao
lijepim postupke njihove i od pravog puta ih odvratio, te oni ne umiju da nađu
Pravi put, /24/ pa da sedždu čine Allahu, Koji izvodi ono što je skriveno na
nebesima i na Zemlji i Koji zna ono što krijete i ono što na javu iznosite.
/25/ Allah je, nema boga osim Njega, Gospodar Arša Veličanstvenoga!" /26/
Uzvišeni kaže: "Izbivao je” pupavac “nedugo, a onda
dođe", tj. bio je odsutan kratko vrijeme, zatim dođe i reče Sulejmanu:
"Doznao sam ono što ti ne znaš", tj. vidio sam ono što ti i tvoja
vojska niste vidjeli. "iz Sabe ti donosim pouzdanu vijest", tj.
dolazim sa potpuno istinitom i sigurnom viješću. Stanovnici Sabe su iz Himjera,
a oni su kraljevi Jemena, zatim reče: "Vidio sam da jedna žena njima
vlada..." El-Hasan el-Basri kaže: "To je Belkis, kćerka [erahila,
kraljica Sabe. Ona je bila u zemlji koja se zvala Me‘reb, tri milje daleko od
Sane. Njeno konsultativno vijeće činilo je tri stotine i dvanaest ljudi, a
svakom od njih bilo je podređeno deset hiljada ljudi, a Allah najbolje zna.
Uzvišeni kaže: "i da joj je od svega i svačega dato", tj. sve što je
bilo potrebno jednom jakom kralju. "a ima i prijesto veličanstveni",
kolosalan, ukrašen zlatom i različitim vrstama dragulja, na kojem ona sjedi.
Ima šest stotina žena koje je služe.
Uzvišeni kaže: "vidio sam da se i ona i narod njen
Suncu klanjaju, a ne Allahu, šejtan im je prikazao lijepim postupke njihove i
od Pravog puta ih odvratio", tj. od Puta istine, "te oni ne umiju da
nađu Pravi put." Pa kaže: "pa da sedždu čine Allahu", tj. ne
znaju Put istine, a to je ustvari Put istinitog činjenja sedžde Uzvišenom
Allahu, dž.š., Njemu Jedinom, a ne onome što je On stvorio kao što su planete i
drugo. Kao što Uzišeni kaže: "Među znamenjima Njegovim su noći dan, i
Sunce i Mjesec. Ne padajte licem na tlo ni pred Suncem ni pred Mjesecom,
većpadajte licem na tlo pred Allahom, Koji ih je stvorio ako želilte da se samo
Njemu Jedinom klanjate." /41:37/ To znači: O ljudi, klanjajte se samo
Allahu, dž.š., Uzvišeni kaže: "Koji izvodi ono što je skriveno na nebesima
i na Zemlji.” Tj. izvodi ono što je u njima učinio kao opskrbu (rizk), kišu iz
neba i biljke iz zemlje.Ovo je prikladno s obzirom na riječi pupavca kojem je
Allah, dž.š., dao posebnost, a to je da vidi vodu koja teče na površini Zemlje
i u njenoj unutrašnjosti.
Ovo spominje Ibn-Abbas i drugi." "i Koji zna ono
što krijete i ono što na javu iznosite", tj. zna sve ono što govore i
rade, bilo javno ili tajno, Njegovi robovi, kao što Uzvišeni kaže: "za
Njega je jednak od vas Onaj Koji tiho govori i onaj ko to glasno čini, Onaj
Koji se noću skriva i Onaj Koji po danu hodi" /13:10/, ili kao što
Uzvišeni kaže: "Allah je, nema boga osim Njega, Gospodar Arša
Veličanstvenoga!" Nema niko među stvorenjima veći od Njega. Pošto je
pupavac pozivao dobru, obožavanju jedino Allaha, dž.š., i činjenju sedžde samo
Njemu, zabranjeno ga je ubiti. Imam Ahmed, Ebu-Davud i Ibn-Madže prenose od
Hurejrea, r.a., i kažu: /398/ "Poslanik, s.a.v.s., zabranio je ubistvo
četiri vrste životinja: mrav, pčela, pupavac i ptica zavnu 'sured'."
Sened-lanac prenosilaca ovog hadisa je vjerodostojan.
"Vidjet
ćemo", reče Sulejman, "da li govoriš Istinu ili ne. /27/ Odnesi ovo
moje pismo pa im ga baci, a onda se od njih malo izmakni i pogledaj šta će
odgovoriti!" /28/ "O velikaši", reče ona, "meni je dostavljeno
jedno poštovanja vrijedno pismo! /29/ Zbilja je od Sulejmana i zbilja se ono u
ime Allaha Svemilosnog, Milostivog! /30/ Ne pravite se većim od mene i dođite
da mi se pokorite." /31/
Uzvišeni obavještava o Sulejmanu i onome što je on rekao
pupavcu kad ga je pupavac izvijestio o stanovnicima Sabe i njihovoj kraljici.
"Vidjet ćemo", reče Sulejman, "da li govoriš Istinu ili
ne", tj. da li je vijest koju si donio istinita ili si htio da se spaseš
kazne pomoću laži. "Odnesi ovo moje pismo pa im ga baci, a onda se od njih
malo izmakni i pogledaj šta će jedni drugima reći." Sulejman je napisao
pismo i dao ga pupavcu, pa ga je ovaj odnio kraljici Belkis i njenom narodu.
Došao je u njenu palatu, u prostoriju u kojoj ona sama boravi pa joj ga je
bacio, pred nju ušavši kroz prozorčić, zatim se malo iz pristojnosti izmakao
ustranu. Ona se zbunila i iznenadilo je to što je vidjela. Zatim ga je počela
čitati i u njemu našla: "Zbilja je ono od Sulejmana i zbilja je ono:
"U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog", "Ne pravite se većim od
mene i dođite da mi se poklonite!" Zatim je ona sazvala sve prinčeve,
ministre i velikane svoga kraljevstva i rekla im: "O velikaši", reče
ona, "meni je dostavljeno jedno, poštovanja vrijedno, pismo", znači
ono što sam vidjela zavređuje pažnju. Čudna stvar, donijela mi ga je jedna
ptica i bacila ga preda me. Zatim se iz poštovanja izmakla.
Takvo što nije u stanju učiniti niko od kraljeva, zatim im
ga je pročitala... Saznali su da je to pismo od Allahovog Poslanika Sulejmana,
a.s., sa kojim oni ranije nisu imali kontakta, te da im on naređuje da se ne
uzdižu i ne ohole nego da mu se pokore i kao monoteisti, iskreno i pokorno
predaju islamu. Mejmun bin Mehran kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., pisao:
"U ime Tebe, o moj Bože!", dok mu nije objavljen ovaj ajet, pa je
onda pisao: "U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog!" Učenjaci kažu:
"Niko nije pisao "U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog!" prije
Sulejmana, a.s. "Ne pravite se većim od mene" ne oholite se i ne
uzdižite se, "i dođite da mi se pokorite" svi zajedno.
"O
velikaši", reče ona, "savjetujte mi šta treba u ovom slučaju da
radim, ja bez vas ništa neću da odlučim!" /32/ "Mi smo vrlo jaki i
hrabri", rekoše oni, "a ti se pitaš. Pa, gledaj šta ćeš
narediti!" /33/ "Kad carevi osvoje neki grad", reče ona,
"oni ga razore, a ugledne stanovnike njegove učine poniženim; eto, tako
oni rade." /34/ "Poslat ću im jedan dar i vidjet ću sa čime će se
izaslanici vratiti." /35/
Nakon što im je pročitala pismo Sulejmana, posavjetovala se
o ovoj stvari sa njima, u vezi sa onim što joj je dostavljeno. Zbog toga je
rekla: "O velikaši", reče ona, "savjetujte mi šta treba u ovom
slučaju da radim, ja bez vas ništa neću da odlučim", tj. dok vi ne dođete
i ne kažete mi šta da radim. "Mi smo vrlo jaki i hrabri", tj. prvo su
joj ukazali na to da su brojni, spremni i jaki, a zatim su stvar prepustili
njoj i rekli: "A ti se pitaš. Pa gledaj šta ćeš uraditi", ako želiš,
borit ćemo se protiv njega ili ćemo mu pažljivo odgovoriti, a na tebi je da
odlučiš, mi ćemo tvoju odluku slijediti i pokorni tebi biti. Međutim, pošto su
i ona i oni spoznali da se ne mogu suprotstaviti njegovoj vojsci, s obzirom da
su njemu bili potčinjeni i ljudi, i džini i ptice, kao što se ona uvjerila u
vezi sa pupavcem, ona reče: "Bojim se da nas ne napadne sa svojom vojskom
i da nas ne uništi." "Kad carevi osvoje neki grad" - reče ona -
"oni ga razore", tj. kada uđu u njega silom, razore ga, "a
ugledne stanovnike njegove učine poniženim", tj. prezrivo i ponižavajuće
prema njima postupaju, ubijaju ih ili ih porobe. Uzvišeni kaže: "eto, tako
oni rade." Nakon toga odlučila je da međusobno sklope mir i rekla:
"Poslat ću im jedan dar i vidjet ću sa čime će se izaslanici
vratiti", pa ako ga prime, tj. ako prime dar, a on je kralj, onda ćemo se
boriti protiv njega, a ako ga ne primi, znači da je on poslanik, onda ćemo ga
slijediti.
"I kad on pred
Sulejmana iziđe, ovaj mu reče: 'Zar da blagom mene pridobijete? Ono što je
Allah dao bolje je od onoga što je dao vama. Vi se onome što vam se daruje
radujete! /36/ Vrati se njima! Mi ćemo dovesti vojske kojima se neće moći
oduprijeti i istjerat ćemo ih iz Sabe ponižene i pokorene.'" /37/
Sulejman, a.s., nije ni pogledao u dar koji mu je poslala
Belkis niti ga je uopće zanimao, nego ga je odbio i rekao im, zamjerajući im:
"Zar da blagom mene pridobijete?", tj. zar da mi se ulizujete sa
imetkom da vas ostavim sa vašim drugovima i vašim kraljevima? "Ono što je
Allah meni dao bolje je od onoga što je dao vama", tj. vlast, imetak i
vojska koju mi je dao Allah, dž.š., bolje je sve to od onoga što vi posjedujete
"Vi se onome što vam se daruje radujete", poklonima i darovima,
međutim ja od vas neću primiti ništa do islam ili slijedi sablja, odnosno rat.
El- E'ameš prenosi od Ibn-Abbasa, pa kaže: "Sulejman je naredio šejtanima
pa su mu oni maskirali hiljadu dvoraca od zlata i srebra. Kada su njeni
izaslanici to vidjeli, rekoše: '[ta će njemu naši pokloni pored ovoga?' Iz
ovoga se zaključuje da je dozvoljeno kraljevima pokazivanje ukrasa i nakita
izaslanicima, tj. delegatima, pa Sulejman reče: "Vrati se njima!",
tj. sa njihovim poklonima. "Mi ćemo im dovesti vojske kojima se neće moći
oduprijeti", tj. oni nemaju snage da se s tim vojskama bore "i
istjerat ćemo ih iz Sabe ponižene", tj. iz njihove zemlje, "i
pokorene", tj. osramoćene i prognane. Nakon što se vratio, predao je
kraljici Belkis njene darove koje je bila poslala Sulejmanu i rekao joj ono što
joj je Sulejman poručio, a nakon što je to ona čula, pokorila se i ona i njen
narod. Krenula je prema njemu sa svojom vojskom pokorna i ponizna, veličajući
Sulejmana sa namjerom da ga slijedi u islamu. A nakon što se Sulejman, a.s.,
uvjerio u njen pristanak i pristanak njenih izaslanika, obradovao im se.
"O
dostojanstvenici, ko će mi od vas donijeti njezin prijesto prije nego što mi
dođu kao muslimani." /38/ "Ja ću ti ga donijeti", reče Ifrit,
jedan od džinova, "prije nego sa svog mjesta ustaneš, ja sam za to snažan
i pouzdan." /39/ "A ja ću ga donijeti", reče Onaj Koji je učio
iz Knjige, "prije nego što okom trepneš." I kad Sulejman vidje da je
prijesto većpred njega postavljen, uzviknu: "Ovo je blagodat Gospodara
moga, Koji me iskušava da li ću zahvalan ili nazahvalan biti. A ko je zahvalan
- u svoju je korist zahvalan, a ko je nezahvalan - pa, Gospodar moj je Neovisan
i Plemenit." /40/
Nakon što su joj se
vratili njeni izaslanici sa onim što im rekao je Sulejman, ona reče: "Tako
mi Allaha znala sam, ovo nije kralj. Mi nemamo snage protiv njega i mi se ne
možemo porediti sa njime u veličini", pa mu je odgovorila: "Dolazim
ti sa velikašima svoga naroda da vidim šta naređuješ i kakvoj nas to svojoj
vjeri pozivaš." Zatim je naredila da se njen prijesto na kojem je ona
sjedila, a koji je inače bio od zlata, bisera i topaza čuva. A lično je zatim
krenula Sulejmanu sa dvanaest hiljada svojih velikaša iz Jemena. A džin je
dolazio Sulejmanu svakog jutra i večeri da ga izvještava o kraljici Belkis.
Kada se ona približila, okupile su se Sulejmanove vojske sastavljene od ljudi i
džina, i on reče: "O dostojanstvenici, ko će mi od vas donijeti njezin
prijesto prije nego što mi dođu kao muslimani", nije želio da ga uzme
nakon što oni prime Islam većprije nego što mu budu zabranjeni njihovi životi i
njihovi imeci. 'Ja ću ga donijeti', reče Ifrit, jedan od džina", tj. Onaj
Koji se vratio od njih "prije nego sa svog mjesta ustaneš", tj. sa
svog prijestola, tj. donijet ću ti ga u periodu od izlaska do zalaska sunca.
"ja sam za to
snažan i pouzdan", tj. dovoljno sam jak da ga sigurno donesem sa svim onim
draguljima koji su na njemu. Sulejman je to želio kako bi time pokazao svoju
veličinu koju mu je darovao Allah, dž.š., vlast, kao i vojske koje mu je
potčinio, a koje nije dao nikome prije njega, a niti će kome dati poslije
njega. Time je želio da mu to bude dokaz njegovog poslanstva kod Belkis i njenog
naroda, pa je naredio da se donese njen prijesto onakav u kakvom je stanju
ostao u njenoj zemlji, i to prije nego što mu oni dođu. Donošenje njenog
prijestola onakvog kakav je prije nego dođu je čudno, iako je njen prijesto bio
skriven i dobro čuvan od jake straže. "A ja ću ti ga donijeti", reče
onaj koji je učio iz knjige. Ibn-Abbas kaže: "On je Asif, pisar
Sulejmanov, a bio je njegov drug i prijatelj koji je znao najuzvišenije
Allahovo ime. "Ja ću ti ga donijeti", reče Onaj Koji je učio iz
Knjige, "prije nego što okom trepneš", pa Sulejman nije ni osjetio, a
kad ono prijesto je većbio pred njega donesen, te "uzviknu: 'Ovo je
blagodat Gospodara moga, Koji me iskušava da li ću zahvalan ili nezahvalan
biti. A ko je zahvalan - u svoju je korist zahvalan'", tj. ovo je jedna od
Allahovih blagodati meni kojima želi da me ispita da li ću biti zahvalan na
Njegovim blagodatima ili ne.
Uzvišeni kaže: "a ko je nezahvalan - pa, Gospodar moj
je Neovisan i Plemenit", tj. On je Neovisan od Svojih robova i njihovog obožavanja,
potpuno je Plemenit, pa ako Ga ne obožavaju, Njegova veličina nije umanjena
prema bilo kome, i ovo je slično onome kao što rekao je Musa: "Ako budete
nezahvalni i vi i svi drugi na Zemlji - pa, Allah, doista, ni o kom nije ovisan
i On je jedini hvale dostojan." /14:8/
"Promijenite
izgled njezina prijestolja da vidimo hoće li ga ili neće prepoznati!" /41/
I kad ona dođe, bi joj rečeno: 'Je li ovakav prijesto tvoj?' 'Kao da je on!',
uzviknu ona. A nama je prije nego njoj dato znanje, i mi smo muslimani. /42/ A
da nije ispravno vjerovala nju su omeli oni kojima se ona, mimo Allaha,
klanjala! /43/ "UđI u dvorac!”, bi joj rečeno. Kad ga ona pogleda, pomisli
da je duboka voda, pa zadiže haljinu uz noge svoje. "Ova je dvorana
uglačanim staklom popločena!", reče on, "Gospodaru moj!" uzviknu
ona,"ja sam se prema sebi ogrješila i u društvu sa Sulejmanom predajem se
Allahu Gospodaru svjetova!" /44/
Nakon što je
Sulejmanu, a.s., doneseno prijestolje kraljice Belkis, a prije njenog dolaska,
naredio je da se na njemu izvrše izvjesne promjene da bi provjerio može li ga
ona prepoznati kada ga bude vidjela ili ne, pa reče: "Promijeniti izgled
njezina prijestolja da vidimo hoće li ga ili neće prepoznati!", pa su neke
elemente na njemu dodali a neke su odstranili. "I kad ona dođe, bi joj
rečeno: 'Je li ovakav prijesto tvoj?'" Ona je bila razborita, postojana,
čvrsta, oprezna i odlučna i nije htjela reći da je to on: "'Kao da je
on'!, uzviknu ona", tj. čini mi se da je on jer mi jako liči. Ovakav
postupak pokazao je vrhunac njene oštroumnosti i opreznosti. Uzvišeni kaže:
"A nama je prije nego njoj dato znanje, i mi smo muslimani." Mudžahid
kaže da su to Sulejmanove riječi, tj. bio je musliman prije nje, a ono što je
nju omelo da obožava Jedinoga Allaha, dž.š., je to da je ona pripadala
nevjerničkom narodu.
Zbog toga Sulejman kaže: "A da nije ispravno vjerovala,
nju su omeli oni kojima se ona, mimo Allaha, klanjala, jer je ona narodu
nevjerničkom pripadala." Ovo je dopuna onome što rekao je Sulejman, a.s.,
kako kažu Mudžahid i Se'id bin Džubejr, a ovaj Mudžahidov stav potvrđuje to što
je ona obznanila i primila islam nakon što je ušla u dvoranu, kao što će
kasnije biti rečeno. Uzvišeni kaže: "Uđi u dvore!", bi joj rečeno. I
kad je ona pogleda, pomisli da je duboka voda, pa zadiže haljinu uz noge svoje."
To je, ustvari, bilo tako što je Sulejman, a.s., naredio šejtanima, pa su joj
oni sagradili ogroman dvorac od stakla ispod kojeg su izveli da bude voda, pa
oni koji ne znaju šta je ustvari misle da je to voda, međutim, to je staklo
ustvari bilo između vode i onoga koji po njemu ide. To je izvedeno s ciljem
kako bi joj pokazao carstvo koje je veličanstvenije od njenog carstva, pa kada
je dvorac ugledala pomislila je da je to voda i otkrila je tako svoje noge kako
bi gazila po vodi. "'Ovo je dvorac uglačanim staklom popločan!', reče
on." Kada je stala ispred Sulejmana on ju je pozvao da obožava Uzvišenog
Allaha i da odustane od svoga obožavanja Sunca, mimo Allaha.
Tada je ona još uvijek govorila glasom nevjernika, a
Sulejman je pao na sedždu Allahu, dž.š., veličajući Ga, a sa Sulejmanom su i
ostali ljudi također učinili sedždu. Pošto je ona još uvijek tako govorila,
glasom nevjerničkim, i nakon što je ugledala Sulejmana šta on čini, on joj
priđe i dignuvši glavu reče joj: "Teško tebi, šta si rekla?" A ona
tada uzviknu: "Gospodaru moj", uzviknu ona, "ja sam se prema
sebi ogrješila i u društvu sa Sulejmanom predajem se Allahu Gospodaru
svjetova." Tako je primila islam i divno li se predala i istinski
obožavala Allaha, dž.š., Njega Jedinog, Koji nema druga, Koji je stvorio sve
stvari i odredio im njihovu sudbinu!
"A Semudu smo
poslali brata njihova Saliha da u ibadetu budu jedino Allahu - a oni se
podijeliše u dvije skupine koje su se međusobno prepirale. /45/ 'O narode moj',
govorio im je on, 'zašto tražite da vas stigne kazna prije nego što se
pokajete? Zašto od Allaha ne tražite oprost, da bi vam se ukazala milost?' /46/
'Mi smatramo kobnim predznakom tebe i one koji su tobom!', rekoše oni. 'Kobni
predznak vaš je kod Allaha', reče on, 'vi ste narod koji je stavljen u iskušenje.'"
/47/
Uzvišeni obavještava o Semudu i onome što se dešavalo sa
Njegovim poslanikom Salihom, a.s., kada ga je Allah, dž.š., poslao njima i kada
ih je pozvao da obožavaju Allaha, dž.š., Jedinog, Koji nema druga, "a oni
se podijeliše u dvije skupine koje su se međusobno prepirale", tj.
vjerničku i nevjerničku skupinu, kao što Uzvišeni kaže: "'Mi, uistinu,
vjerujemo u sve ono što je po njemu objavljeno', odgovoriše oni. 'A mi, doista,
ne vjerujemo u to u što vi vjerujete', rekoše oni koji su bili oholi."
(7:75, 76) A ovdje Uzvišeni veli: "O narode moj", govorio im je on,
"zašto tražite da vas stigne kazna prije nego što se pokajete?", tj.
zašto prizivate da budete kažnjeni, a ne tražite od Allaha, dž.š., Njegovu
milost, te zbog toga Uzvišeni kaže: "Zašto od Allaha ne tražite oprost, da
bi vam se ukazala milost? Mi smatramo kobnim predznakom tebe i one koji su s
tobom - rekoše oni", tj. mi ništa dobro ne vidimo na tvom licu i licima
onih koji te slijede, a kad god bi nekog od njih zadesilo kakvo zlo, govorili
bi: “Ovo je od Saliha i njegovih drugova.” Kao što Uzvišeni kaže
obavještavajući o Faraonovom narodu: "I kad bi im bilo dobro, oni bi
govorili: 'Ovo smo zaslužili', a kad bi ih snašla kakva nevolja, Musau i onima
koji su s njim vjerovali tu nevolju bi pripisivali." (7:131) A oni kažu:
"'Mi smatramo kobnim predznakom tebe i one koji su s tobom', rekoše oni.
'Kobni predznak vaš je kod Allaha', reče on", tj. kaznit će vas za to,
"vi ste narod koji je stavljen u iskušenje", tj. vi ćete biti
ostavljeni u zabludi.
"U gradu je bilo
devet osoba koje su po zemlji, ne red, nego nered činile. /48/ 'Allahom se
zakunite', rekoše, 'da ćemo noću i njega i porodicu njegovu ubiti, a onda
njegovom najbližem krvnom srodniku reći: 'Mi nismo prisustvovali pogibiji porodice
njegove, mi, zaista, Istinu govorimo.'' /49/ I smišljali su spletke, pa i Mi
smo, a oni to nisu osjećali, /50/ pa pogledaj kakva je bila posljedica
spletkarenja njihova: uništili smo sve - i njih i narod njihov. /51/ Eno kuća
njihovih, puste su zbog nepravde koju su činili - to je, zaista, pouka narodu
koji zna, /52/ a spasili smo one koji su vjerovali i koji su se grijeha
klonili." /53/
Uzvišeni obavještava o bezbožništvu i okrutnosti naroda
Semud i njihovih vođa koji su pozivali narod zabludi i nevjerstvu i nijekali
Saliha, a.s., dok ih nije opsjelo stanje u kome su zaklali devu i planirali
ubiti Saliha, a.s., tako što će se prikrasti noću njemu i njegovoj porodici i
ubiti ga na prevaru i iznenadnim napadom, a zatim će reći njegovoj porodici i
njegovom najbližem krvnom srodniku da oni nisu ništa od toga učinili i da oni
govore Istinu, pa Uzvišeni kaže: "U gradu je bilo", tj. u gradu
Semudovom "devet osoba", tj. devet lica "koji su po Zemlji, ne
red, nego nered činile", a to su oni koji su zaklali devu. Jedan od
njihovih drugova bio je po imenu Kudar bin Salif, Onaj Koji je zaklao devu
svojim rukama i on je onaj koga Allah, dž.š., spominje riječima: "kad se
jedan nesretnik između njih podigao." /92:12/
U ajetu se misli na
nevjerstvo i pokvarenost što su bile njihove najružnije osobine, sijući smutnju
svim putevima kojima su prolazili. Uzvišeni kaže: "'Allahom se zakunite' -
rekoše - 'da ćemo noću njega i njegovu porodicu ubiti'", tj. zakunite se
da ćete ubiti Allahovog Poslanika Saliha, a.s. I dok su se oni prikradali
Salihu da ga mučki ubiju i unište poslana im je stijena koja ih je poubijala.
Tako je Allah, dž.š., spasio Saliha i one koji su ga slijedili, te zbog toga
Uzvišeni kaže: "I smišljali su spletke, pa i Mi smo, a oni to nisu
osjećali, pa pogledaj kakva je bila posljedica spletkarenja njihova: uništili
smo sve - i njih i narod njihov. Eno kuća njihovih, puste su zbog nepravde koju
su činili - to je, zaista, pouka narodu koji zna, a spasili smo one koji su
vjerovali i koji su se grijeha klonili."
"I Luta smo
poslali kada reče narodu svome: 'Zašto činite razvrat naočigled jedni drugih?'
/54/ Zar zbilja sa strašću općite sa muškarcima umjesto sa ženama? Vi ste,
uistinu, narod koji ne zna. /55/ A odgovor naroda njegova glasio je:
'Istjerajte Lutovu porodicu iz grada vašeg, oni su ljudi - čistunci!' /56/ I Mi
smo spasili njega i porodicu njegovu, sve osim žene njegove. Mi smo odredili da
ona ostane s onima koji će kaznu iskusiti, /57/ i pustili smo na njih kišu, a
strašne li kiše za one koji su bili opomenuti!" /58/
Uzvišeni obavještava o Svome robu i Svome poslaniku Lutu,
a.s., da je on upozoravao svoj narod na Allahovu odmazdu nad njima zbog
njihovih razvratnih djela koja čine i koja ranije niko od ljudskog roda nije
činio. To je spolno općenje sa muškarcima, pa su se muškarci zadovoljili
muškarcima, a žene sa ženama, pa kaže: "Zašto činite razvrat naočigled
jedni drugih", tj. gledate jedni druge i spolno općite pozivajući na
razvrat. "Zar zbilja sa strašću općite sa muškarcima umjesto sa ženama? Vi
ste, uistinu, narod koji ne zna!", tj. ne znate ništa, ni što je prirodno
a ni što je zakonito i propisano: "A odgovor naroda njegova glasio je:
'Istjerajte Lutovu porodicu iz grada vašeg, oni su ljudi - čistunci!'",
tj. izbjegavaju da čine ono što vi činite i čime ste zadovoljni, zato ih
istjerate jer se oni neće popraviti ukoliko budu u vašem susjedstvu i u vašem
gradu, pa pristupite tome.
Zbog ovakvog odnosa Allah, dž.š., ih je uništio, a
nevjernicima tako i pripada. Uzvišeni Allah, dž.š., kaže: "I Mi smo
spasili njega i porodicu njegovu, sve osim žene njegove. Mi smo odredili da ona
ostane s onima koji će kaznu iskusiti", tj. sa onima koji će biti
uništeni, sa njenim narodom, jer je ona pomagala njima u njihovoj vjeri i na
njihovim putevima i bila zadovoljna sa njihovim ružnim i bestidnim djelima.
Jedne prilike pokazala je svome narodu goste Lutove kako bi otišli kod njih i
spolno općili sa njima. Ali, ona nije radila razvrat jer je to znak Allahove
počasti prema Božijem poslaniku, a ne njene počasti. "i pustili smo na
njih (kamenu) kišu", tj. kamenje od stvrdnutog blata obilježenog od tvoga
Gospodara, a ona nije daleko od nasilnika. Zbog toga Uzvišeni veli: "A
strašne li kiše za one koji su bili opomenuti!", tj. za one kojima je
donesen dokaz, do kojih je doprla opomena i upozorenje, a oni se opet
suprotstavili poslaniku i zanijekali ga i naumili da ga istjeraju iz svoje
sredine.
"Reci: 'Hvala
Allahu i mir robovima Njegovim koje je On odabrao!' [ta je bolje: Allah ili oni
koje Njemu ravnim smatraju. /59/ Onaj Koji je nebesa i Zemlju stvorio i Koji
vam spušta s neba kišu pomoću koje Mi dajemo da ozelene bašče prekrasne,
nemoguće je da vi učinite da izraste drveće njihovo. Zar pored Allaha postoji
drugi bog?! Ne postoji, ali su oni narod koji druge s Njim izjednačuje."
/60/
Uzvišeni naređuje Svom Poslaniku, s.a.v.s., da kaže:
"Hvala Allahu", tj. na Njegovim blagodatima koje je dao Svojim
robovima, toliko da, kada bi ih brojali, ne mogu ih nikada nabrojati, i na
uzvišenim svojstvima i lijepim imenima Njegovim kojima je On opisan. Zatim mu
naređuje da donosi mir i blagoslov na one Njegove robove koje je On odabrao i
izabrao a to su plemeniti poslanici, neka je na njih najvredniji salavat i
selam. Uzvišeni kaže: "Veličanstven je Gospodar tvoj Dostojanstveni, i
daleko od onoga kako Ga predstavljaju oni! i mir poslanicima, i hvaljen neka je
Allah, Gospodar svjetova!" (37:180 - 182)
Ovim se želi istaći što je učinio sa Svojim poslanicima,
pomažući ih i dajući im potporu, i nakon onoga što je pripremio Njegovim neprijateljima
poniženje, kaznu i pokoravanje, naredio je Svom poslaniku i onima koji ga
slijede da Mu se zahvaljuju na svemu onome što čini za njih i da donose mir i
blagoslov na izabrane i odabrane Allahove, dž.š., robove. Uzvišeni kaže:
"[ta je bolje: Allah ili oni koje Njemu ravnim smatraju" upit je i
nepriznavanje, te i negiranje mušričkog obožavanja drugih bogova uz Allaha, pa
zatim Uzvišeni veli: "Onaj Koji je nebesa i Zemlju stvorio", tj.
stvorio je nebesa i ono što je na njima, kao što su planete, kosmos, sunašca,
čiji broj niko ne zna osim Njega. Stvorio je Zemlju i načinio na njoj brda,
brežuljke i proplanke, nepristupačne predjele, zaravni, puste predjele, plodna
polja i plodove, kopna i mora kao i sve ono što je na njoj i u njoj. "i
Koji vam spušta s neba kišu", tj. čini je opskrbom robovima. "pomoću
koje Mi dajemo da ozelene bašče", tj. vrtovi. "nemoguće je da vi
učinite da izraste drveće njihovo", tj. nećete moći to izvesti. On,
Uzvišeni, Jedini je Koji samostalno i neovisno stvara opskrbu, kao što to
priznaju mušrici, što Allah, dž.š., kaže u drugom ajetu: "A ako ih zapitaš
ko ih je stvorio, sigurno će reći: 'Allah!'" /43:87/,
tj. oni priznaju da
je On Jedini Taj Koji to sve čini, Koji nema druga, a zatim opet oni uz Njega
obožavaju nekog drugog. Pa kako je On Jedini, Stvoritelj, Opskrbljivač, svakako
treba da bude jedino On obožavan. On, Koji nema druga. Zbog toga, Njemu slava,
kaže: "Zar pored Allaha postoji drugi bog", tj. zar se može obožavati
neko pored Allaha. Odgovor je: "Ne, niko!", pa se kaže: kako možete
obožavati nekog drugog pored Allaha, a On je jedini neovisni Stvaralac,
Opskrbljivač i Upravljač? Kao što Uzvišeni kaže: "Pa da li je Onaj Koji
stvara kao Onaj Koji ne stvara?"/16:17/ Uzvišeni ovdje veli: "Onaj
Koji je nebesa i Zemlju stvorio", a riječ "Onaj Koji je" u svim
ovim ajetima ukazuje na Njegovu odredbu, tj. na Onoga Koji čini sve ove stvari
kao i na one koji ništa od njih ne mogu učiniti. U snazi govora koji upućuje na
to, kao što je rekao Uzvišeni Allah, dž.š.: "[ta je bolje: Allah ili oni
koje Njemu ravnim smatraju?" A u slijedećem ajetu Uzvišeni kaže: "oni
su narod koji druge s Njim izjednačuje", tj. pripisuje Allahu, dž.š.,
sličnoga Njemu, među kipovima koji su obožavali, a koji ne čuju, ne vide i ne
mogu ništa učiniti.
"Onaj Koji je
Zemlju prebivalištem učinio i kroz nju rijeke proveo i na njoj brda nepomična
postavio i dva mora pregradio. Zar pored Allaha postoji drugi bog?! Ne postoji,
nego većina njih u neznanju živi." /61/
Uzvišeni kaže: "Onaj Koji je Zemlju prebivalištem
učinio", tj. ne pokreće i ne pomjera Svoje stanovnike, a niti ih potresa,
jer kada bi tako činio ne bi na njoj potrajao opstanak i život "i kroz nju
rijeke proveo", tj. sačinio je na njoj rijeke čija je voda pitka te učinio
da one prolaze kroz zemlju i tako donose korist Njegovim robovima, "i na
njoj je brda nepomična postavio", tj. planine kojima ju je učvrstio i
ustabilio kako se ne bi tresla: "i dva mora pregradio", tj. između
pitke i slane vode napravio je pregradu tako da se one ne mogu miješati kako ne
bi jedna drugu pokvarile. Slatko ”more” su, ustvari, ove rijeke koje slobodno
teku, pitke su i napajaju bilje i plodove. A slana mora su okeani prostrani
opkoljeni kopnima sa svih strana, učinio je da njihova voda bude slana kako se
ne bi zagadio vazduh njihovim mirisima (da su slatka). "Zar pored Allaha
postoji drugi bog?" koji bi se obožavao!? "Ne postoji, nego većina
njih u neznanju živi."
"Onaj Koji se
nevoljniku, kad Mu se obrati, odaziva, i Koji zlo otklanja i Koji vas na Zemlji
jedne drugima smjenjuje - Zar pored Allaha postoji drugi bog?! Kako nikako vi
pouku da primite!?" /62/
Uzvišeni kaže:
"Onaj Koji se nevoljniku, kad Mu se obrati odaziva", tj. on je Onaj
Kojem se jedino može pribjeći u nuždi, koji otklanja zlo i štetu nevoljnika bez
razlike. Uzvišeni kaže: "Kad vas na moru nevolja zadesi, tada nema onih
kojima se inače klanjate, postoji samo On."/17:67/ Imam Ahmed prenosi od
čovjeka koji kaže: /398/ "Rekao sam: 'O Allahov Poslaniče, čemu ti pozivaš?'
On reče: 'Pozivam Allahu, dž.š., Njemu Jedinom, Koji, ako te zadesi kakvo zlo i
ti Mu se obratiš, otklanja od tebe to zlo, Koji ti, ako zalutaš u nekoj pustoši
pa mu se obratiš, odgovori, Koji, ako te zadesi neplodnost, u usjevima pa Mu se
ti obratiš, dadne da usjevi proklijaju i narastu.'" Zatim reče:
"Rekao sam Mu: 'Uputi me', a on reče: 'Ne psuj nikoga, ne budi ravnodušan
prema dobročinstvu, kada sretneš brata budi nasmijana lica prema njemu, ili
makar iz svoje kofe ulij vode u posudu onoga ko traži vodu. Neka ti tvoj ogrtač
(izar) bude do pola potkoljenice, a ako to ne prihvataš, onda do članka.
A čuvaj se spuštanja ogrtača ispod članaka, jer je to
oholost, a, doista, Allah ne voli oholost.'" U drugom predanju ovaj ashab
dodaje, pa kaže: ”Poslije ovoga nisam grdio nikoga, pa ni ovcu ni devu.” Priča
se da je neki čovjek pratio drugog čovjeka na putu, pa ga je prevario i naumio
ga ubiti. Ovaj je pokušao prvo da ga se riješi skromnošću i poniznošću, zatim
zastrašivanjem kaznom Allaha, dž.š. Međutim, sve što je ovaj više pokušavao da
ga odvrati, ovaj je bio sve uporniji da ga ubije, a on mu reče: "Dobro,
dopusti mi da klanjam dva rekata", a ovaj mu rekao je da što brže klanja,
pa je on počeo klanjati, ali se sav tresao od žestine straha, te mu nikako nije
padalo na um ništa iz Kur'ana pa čak ni jedno slovo pa je ostao tako stojeći
zapanjen, a ovaj reče: "Hajde završi!", pa je Allah, dž.š., učinio da
mi na jezik dođu riječi Uzvišenog Allaha: "Onaj Koji se nevoljniku, kad se
obrati, odaziva i Koji zlo otklanja..." "U takvom stanju ugledao sam
konjanika koji se približavao iz doline noseći u ruci koplje; njim je pogodio
čovjeka pravo u srce i ovaj je pao mrtav. Ja sam se prihvatio za konjanika i
upitao ga: 'Tako ti Allaha, ko si ti?' A on odgovori: 'Ja sam izaslanik Onoga
Koji se odaziva onome koji je u nevolji i Koji od njega otklanja zlo.' Nakon
toga uzeo sam magarca i devu i vratio se siguran i spašen."
Uzvišeni kaže: "i Koji vas na Zemlji jedne drugima
smjenjuje", tj. generacije naslijeđuju jedne druge i potom oni nasljeđuju
svoje prethodnike, kao što Uzvišeni kaže: "A kada Gospodar tvoj reče
melekima: 'Ja ću na Zemlji nasljednika postaviti!'" /2:30/, tj. narode
koji će nasljeđivati jedni druge, kako smo to ranije objasnili, a slično znači i
ovaj ajet, tj. ummet nakon ummeta, generacija nakon generacije. "Zar pored
Allaha postoji drugi bog?!", tj. nakon ovih detaljnih objašnjenja i
iznošenja nesumnjivih Allahovih, dž.š., dokaza onima koji pored Allaha
obožavaju drugog boga, postavlja im se pitanje zar postoji drugi bog. I time su
spoznali da je On, Allah, Jedini Koji stvara, odaziva se nevoljniku kada Mu se
obrati i otklanja od njega zlo, On, Jedini, Koji nema druga: "Kako nikako
vi pouku da primite!?", tj. kako malo njh promišlja o onome što ih vodi
Istini i upućuje Pravom putu.
"Onaj Koji vam u
tminama, na kopnu i na moru, put pokazuje i Koji vjetrove kao radosnu vijest
ispred milosti Svoje šalje. - Zar pored Allaha postoji drugi bog?! Kako je
Allah visoko iznad onih koji druge Njemu ravnim smatraju!"/63/
Uzvišeni kaže:
"Onaj Koji vam u tminama, na kopnu i na moru", tj. sa svim onim
dokazima koje je stvorio na nebesima i na Zemlji pokazuje vam put, kao što
Uzvišeni kaže: "i putokaze, a i po zvijezdama se oni
upravljaju."/16:16/ Uzvišeni također veli: "i Koji vjetrove kao
radosnu vijest ispred milosti Svoje šalje", tj. ispred oblaka koji nose
kišu, Allah, dž.š., napaja besplodne i suhe predjele: "Zar pored Allaha
postoji drugi bog?! Kako je Allah visoko iznad onih koji druge Njemu ravnim
smatraju!"
"Onaj Koji sve
iz ničega stvara, Koji će, zatim to ponovo učiniti, i Koji vam opskrbu s neba i
iz zemlje daje. - Zar pored Allaha postoji drugi bog?! Reci: 'Dokažite, ako
Istinu govorite!'" /64/
To jest, On je Onaj Koji Svojom moći i Svojom vlašću
započinje stvaranje, zatim to ponovo čini, kao što Uzvišeni kaže: "On je
Taj Koji iz ničega stvara, i On će to ponovo učiniti, to je Njemu lahko."
/30:27/ Uzvišeni veli: "i Koji vam opskrbu s neba i iz zemlje daje",
tj. kišom koju spušta s neba pomoću koje niče blagoslovljeno bilje iz zemlje,
kao što Uzvišeni kaže: "On zna šta u zemlju ulazi, a šta se na nj
uspinje" /34:2/, a On, Blagoslovljeni i Uzvišeni, spušta s neba
blagoslovljenu vodu, pa daje da od nje provriju vrela iz zemlje, a zatim pomoću
njih iz nje izvodi raznovrsne usjeve, plodove i cvjetove. Zbog toga Uzvišeni
kaže: "Zar pored Allaha postoji drugi bog?!" Onaj Kome pripadaju
lijepa imena i najuzvišenija svojstva, što smo većspominjali u prethodnim
ajetima "Reci: 'Dokažite!'" ispravnost vašeg obožavanja drugog pored
Allaha; "a ako Istinu govorite" o tome. A On je znao da oni nemaju
nikakvog dokaza za to, kao što Uzvišeni kaže: "A Onaj Koji se, pored
Allaha, moli drugom bogu, bez ikakva dokaza o njemu, pred Gospodarom svojim će
račun polagati, i nevjernici ono što žele neći postići."/23:117/
"Reci: 'Niko,
osim Allaha, ni na nebu ni na Zemlji, ne zna gajb; i oni ne znaju kada će
oživljeni biti.' /65/ Zar oni o onom svijetu da što znaju!? Ništa! - Oni u nj
sumnjaju, oni su slijepi prema njemu." /66/
Uzvišeni kaže naređujući Svome Poslaniku, s.a.v.s., da puoči
sva stvorenja da niko od stanovnika nebesa i Zemlje ne zna gajb (tajne) osim
Uzvišenog Allaha, dž.š. A Uzvišeni kaže: "Niko, osim Allaha..." Ovo
je apsolutno izuzeće, tj. niko to ne zna osim Uzvišenog Allaha, dž.š., i On je
jedinstven u tome, Jedini, Koji nema druga, kao što Uzvišeni kaže: "U
Njega su ključevi svih tajni, samo ih On zna." /6:59/ Uzvišeni također
kaže: "i oni ne znaju kada će oživljeni biti", tj. niko od stvorenja
ne zna kada će biti Smak svijeta, kao što Uzvišeni kaže: "a težak će biti
nebesima i Zemlji, sasvim neočekivano će vam doći." /7:117/ Ibn Ebi-Hatim
prenosi od Aiše, r.a., koja kaže: (399) "Ko tvrdi da on zna - tj. Allahov
Poslanik, s.a.v.s. - šta će biti sutra, rekao je najveću potvoru na Allaha,
dž.š., jer Uzvišeni Allah, dž.š., kaže: "Reci: 'Niko, osim Allaha, ni na
nebu ni na Zemlji, ne zna gajb.'" Uzvišeni veli: "Zar oni o onom
svijetu da šta znaju!? Ništa! - Oni u nj sumnjaju", tj. njihovo znanje je
nemoćno i oni ne mogu znati o njemu ništa. To znanje oni će dostići i bit će
upotpunjeno tek na Sudnjem danu, ali im tada neće koristiti. Uzvišeni kaže:
"Ništa!" - Oni u nj sumnjaju..." Ovim se ponovo vraća na
nevjernike i ističe se da oni sumnjaju u to da Sudnji dan postoji i da će se on
dogoditi: "oni su slijepi prema njemu", tj. oni su u potpunom
sljepilu i velikom neznanju u pogledu toga šta on stvarno jeste.
"Nevjernici
govore: 'Zar ćemo, kad postanemo zemlja, i mi i preci naši, zaista, biti
oživljeni?'/67/ Ovim nam se većodavno prijeti, i nama i precima našim, a ovo su
samo izmišljotine naroda drevnih.' /68/ Reci: 'Putujte po svijetu i vidite kako
su završili grješnici!' /69/ I ne žalosti se zbog njih i neka ti nije u duši
teško zbog spletki njihovih." /70/
Uzvišeni obavještava o mušricima, koji odbijaju
proživljavanje i koji kažu: "Ovim nam se većodavno prijeti, i nama i
precima našim", tj. samo čujemo, ali ne vidimo Istinu: "a ovo su samo
izmišljotine naroda drevnih", tj. njihove legende. A Allah, dž.š., im
odgovara, pa kaže: "Reci", im, o Muhammede: "Putujte po svijetu
i vidite kako su završili grješnici", tj. lašci i kako ih je zahvatila
kazna i odmazda, a Allah, dž.š., spasio je Svoje plemenite poslanike, s.a.v.s.,
i one koji su ih slijedili. Ujedno je time potvrdio ispravnost njihovih
poslanica, pa zatim Uzvišeni kaže, tješeći i radujući Svoga Poslanika,
s.a.v.s.: "I ne žalosti se zbog njih", tj. nemoj da ti je žao zbog
lažaca, "i neka ti nije u duši teško zbog spletki" zbog toga što ti
čine spletke i niječu te. Ja ću ti, zaista, pomoći i izdići ću tvoju vjeru.
"Kad će se
već jednom obistiniti ta prijetnja, ako Istinu govorite?", pitaju oni. /71/
Reci: "Stići će vas sigurno nešto od onoga što požurujete!" /72/ A
Gospodar tvoj je neizmjerno dobar ljudima, ali većina njih nije zahvalna. /73/
Gospodar tvoj dobro zna ono što grudi njihove taje i ono što oni na javu
iznose. /74/ Nema ničeg skrivenog ni na nebu ni na Zemlji, a da nije u Knjizi
jasnoj." /75/
Uzvišeni obavještava o mušricima na njihov upit o Sudnjem
danu i njihovom nevjerovanju da će se on dogoditi: "'Kad će se većjednom
obistiniti ta prijetnja, ako Istinu govorite?', pitaju oni." A Uzvišeni im
odgovara: "Reci", o Muhammede: "Stići će vas sigurno nešto od
onoga što požurujete." Ibn-Abbas kaže: “Približilo se nešto od onoga što
požurujete”, kao što Uzvišeni kaže: "Kad to?" Ti reci: "Možda
ubrzo!" /17:51/ Zatim Uzvišeni kaže: "A Gospodar tvoj je neizmjerno
dobar ljudima", tj. u Svojim nebrojenim blagodatima koje čini prema njima,
uprkos nasilju koje oni čine sami sebi i uprkos tome što su Mu nazahvalni, osim
malobrojnih među njima: "Gospodar tvoj dobro zna ono što grudi njihove
taje i ono što oni na javu iznose", tj. zna njihove misli i tajne, kao što
zna i ono što javno pokazuju, kao što Uzvišeni kaže: "On zna i što drugom
tajno rekneš i što samo pomisliš!" /20:7/ Uzvišeni veli: "Nema ničega
skrivenog ni na nebu ni na Zemlji", tj. sve što ostaje daleko i skriveno
robovima, Njegovo znanje obuhvata, i nebesa i Zemlju, i samo ih Allah, dž.š.,
zna u potpunosti, ništa ne izmiče Njegovom znanju ni koliko atom od bilo čega.
"a da nije u Knjizi jasnoj." Uzvišeni kaže: "Zar ne znaš da je
Allahu poznato sve što je na nebu i na Zemlji? To je sve u Knjizi; to je,
uistinu, Allahu lahko!" /32:70/
"Ovaj Kur'an
sinovima Israilovim kazuje najviše o onome u čemu se oni razilaze, /76/ i on
je, uistinu, putokaz i milost svakom onom koji vjeruje. /77/ Gospodar tvoj će
im po pravdi Svojoj presuditi; On je Silni i Sveznajući, /78/ zato se pouzdaj u
Allaha, jer ti, doista, slijediš Pravu Istinu! /79/ Ti ne možeš mrtve dozvati
niti gluhe dovikati kada se leđima okrenu, /80/ niti možeš slijepe od zablude
njihove odvratiti; možeš jedino dozvati one koji u riječi Naše vjeruju, Oni su
predani!" /81/
Uzvišeni obavještava o Svojoj veličanstvenoj Knjizi i o
onome šta ona obuhvata uputu, jasan dokaz, ona je furkan, tj. razdvaja Istinu
od neistine. On kazuje sinovima Israilovim, a oni slijede Tevrat i Indžil:
"kazuje najviše o onome u čemu se oni razilaze", kao što su se
razišli u pogledu Isaa, o kome su jevreji izmišljali laži i klevete, a kršćani
pretjerivali i preuveličavali, pa je došao Kur'an, koji govori umjereno,
istinito i pravedno da je On jedan od Allahovih, dž.š., robova i Njegovih
plementih poslanika, s.a.v.s., neka je na njega najvredniji salavat i selam,
kao što Uzvišeni kaže: "To je Isa, sin Merjemin - to je prava Istina o
njemu - onaj u koga oni sumnjaju" /16:34/,
a Uzvišeni kaže:
"Gospodar tvoj će im presuditi", tj. na Sudnjem danu, "po pravdi
svojoj, On je Silni", tj. u Svome kažnjavanju: "Sveznajući" u
pogledu svega što Njegovi robovi čine i govore: "zato se pouzdaj u
Allaha", tj. u svim svojim stvarima i dostavi Objavu Tvoga Gospodara:
"jer ti, doista, slijediš Pravu Istinu", iako ti se suprostavljaju
kafiri koji ne vjeruju iako si im ti došao sa potpunim dokazima. Zbog toga
Uzvišeni kaže: "Ti ne možeš mrtve dozvati" jer je njihovo stanje
takvo da oni ne čuju Istinu, a to je stanje koje liči stanju mrtvaca, čiji je sluh
nestao smrću, te zbog toga Uzvišeni kaže: "niti gluhe dovikati kada su
leđima okrenuti, niti možeš slijepe od zablude njihove odvratiti; možeš jedino
dozvati one koji u riječi Naše vjeruju.Oni su predani", tj. tebi će se
sigurno odazvati oni kojima koriste njihov sluh i vid, oni koji se pokoravaju
Allahu, dž.š., i onome što je došlo od Njega preko jezika plemenitih poslanika,
neka je na njih najvredniji salavat i najpotpuniji selam i spas.
"I kada dođe
vrijeme da oni budu kažnjeni, Mi ćemo učiniti da iz zemlje iziđe jedna
životinja koja će im reći da ljudi u dokaze Naše nisu bili uvjereni." /82/
Ova životinja će se pojaviti u zadnjim trenucima, kada se
ljudi potpuno iskvare, i kada budu napustili naredbe Allaha, dž.š., i
promijenili istinsku vjeru. Allah, dž.š., će im izvesti životinju iz zemlje.
Kaže se da će se to desitit u Meki ili drugom gradu, o čemu ćemo, ako Bog da,
detaljnije govoriti. U pogledu spominjanja ove životinje zabilježeni su mnogi
hadisi kao i mnoge izjave ashaba i tabiina (eseri). Pa da samo spomenemo neke
kojima ćemo bolje razumijeti ovo pitanje; tražimo pomoćod Allaha, dž.š., da nam
pomogne u tome. Imam Ahmed prenosi od Huzejfe bin Usejda el-Gaffarija, koji
kaže: (400) "Allahov Poslanik, s.a.v.s., posmatrao nas je iz svoje sobe
dok smo međusobno razgovarali o pitanju Sudnjeg dana pa kaže: 'Sudnji dan neće
nastupiti dok ne budete vidjeli deset znakova njegovih i to:
1. Izlazak Sunca na
zapadu, 2. dim 3. životinju, 4. izlazak Jedžudža i Medžudža, 5. izlazak Isaa,
a.s., sina Merjeminog, 6. Dedždžala i tri pomračenja 7. pomračenje na zapadu,
8. pomračenje na istoku, 9. pomračenje na Arapskom polu otoku, i 10. vatra.
Vatra će izlaziti iz adenske kotline, vodit će ili
sakupljati ljude dok budu noću spavali i ona će biti tamo gdje se oni u podne
budu odmarali i ona će biti...'" Ovako prenose Muslim i Ehlus-Sunen. Drugi
hadis: Muslim bin el-Hadždžadž prenosi od Abdullaha bin Umera i kaže: (401)
"Zapamtio sam od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., hadis koji nisam
zaboravio. ^uo sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da kaže: 'Zaista, prvi znak
je izlazak Sunca na zapadu i izlazak životinje ljudima u prijepodnevnim satima.
Bez obzira koji će biti prvi, slijedit će jedan za drugim, odnosno, desit će se
ubrzo jedan za drugim.'" Slijedeći hadis prenosi Muslim u svom
"Sahihu" od Ebu-Hurejrea, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
rekao: (402)
"Požurite sa
obavljanjem svojih poslova prije nego što se desi slijedećih šest stvari:
izlazak Sunca na Zapadu, dim, pojavljivanje Dedždžala i životinje, smrti i Kijametskog
dana." Ibn-Džerir prenosi od Ibn Ez-Zubejra da je on opisao životinju na
način kako ju je opisao... a zatim će im životinja reći: "O ti, taj i taj,
budi radostan, ti si jedan od stanovnika Dženneta, a zatim, o ti, taj i taj, ti
si stanovnik Vatre." To je shodno onome kako Uzvišeni kaže: "I kada
dođe vrijeme da oni budu kažnjeni, Mi ćemo učiniti da iz zemlje iziđe životinja
koja će im reći da ljudi u dokaze Naše nisu bili uvjereni."
"A na Dan kada
od svakog naroda sakupimo gomilu onih koji su dokaze Naše poricali - oni će
biti sakupljani i privođeni, /83/ i kad dođu, On će upitati: 'Jeste li vi
dokaze Moje poricali ne razmišljajući o njima, ili šta ste to radili?' /84/ I
njih će stići kazna zato što su mnogobošci bili, pa neće moći ni riječi izustiti.
/85/ Zar nisu vidjeli da smo učinili noćda u njoj otpočinu, a dan vidnim?! - To
su, zaista, dokazi za narod koji vjeruje." /86/
Uzvišeni obavještava
o Sudnjem danu i sakupljanju nasilnika, onih koji su nijekali Allahove, dž.š.,
ajete i Njegove poslanike koje je Uzvišeni Allah, dž.š., poslao, i pitat će ih
o onome što su radili na dunjaluku, prekoravajući ih, pa će Uzvišeni reći:
"A na Dan kad od svakog naroda sakupimo gomilu", tj. od svakog naroda
i iz svakog stoljeća po gomilu, tj. skupinu: "onih koji su dokaze Naše
poricali - oni će biti sakupljeni pa vođeni“, tj. bit će privođeni "i kad
dođu" i stanu pred Uzvišenog Allaha, dž.š., na mjestu postavljanja
pitanja, bit će upitani o svojoj vjeri i o svojim djelima. Pa pošto nisu bili
sretnici - a bili su kao što Allah, dž.š., kaže o njima: "Nije vjerovao:
nije namaz obavljao, nego je poricao i leđa okretao" /75:31, 32/ - tada će
im se donijeti dokaz, a oni neće moći tražiti ispriku kojom bi se opravdali na
mjestu na kome će biti pitani, koje je predstavljeno u slijedećim riječima
Uzvišenog Allaha, dž.š.: "On će upitati: 'Jeste li vi dokaze Moje poricali
ne razmišljajući o njima, ili, šta ste to radili?'", i neće im preostati
ništa drugo, nego im će se desiti ono o čemu Uzvišeni Allah, dž.š., kaže:
"Ovo je Dan u kome oni neći ni prozboriti, i pravdanje im neće dozvoljeno
biti." /77:35,36/
Tako Allah, dž.š.,
ovdje kaže: "I njih će stići kazna zato što su mnogobošci bili, pa neće
moći ni riječi izustiti", tj. zanijemit će, pa neće moći dati odgovor jer
su oni na dunjaluku bili nasilnici prema samima sebi, odbijali su da vjeruju u
tajni i nevidljivi svijet, koji im više neće biti skriven i tajan. Zatim
Uzvišeni kaže upozoravajući na Svoju potpunu moći apsolutnu vlast i Svoj visoki
položaj kojem se neminovno mora pokoriti i čije se naredbe neminovno moraju
slušati, Njegovim se poslanicima i Istini koju su oni dostavili, a koja je
neizbježna, mora vjerovati, pa Uzvišeni kaže: "Zar nisu vidjeli da smo
učinili noćda u njoj otpočinu?", tj. u tami noći da se smire njihovi
pokreti radi njih samih kako bi se odmorili od napora kojeg su imali u toku
dana: "a dan vidnim" tj. svijetlim i obasjanim. Uslijed toga oni mogu
da upravaljaju životnim potrebama, putuju, trguju i da obavljaju te i druge
poslove koje trebaju: "to su, zaista, dokazi za narod koji vjeruje."
"A na Dan kad se
u rog puhne pa se smrtno istrave i oni na nebesima i oni na Zemlji, izuzev onih
koje Allah poštedi, svi će Mu ponizno doći. /87/ Ti vidiš planine i misliš da
su nepomične, a one promiču kao što promiču oblaci, to je djelo Allaha, Koji je
sve savršeno stvorio; On, doista, zna ono što radite. /88/ Ko učini dobro
djelo, dobit će veliku nagradu za njega i bit će straha na Sudnjem danu
pošteđen, /89/ a oni koji budu zlo činili, u Vatru će naglavačke biti gurnuti.
'Pa zar se vi kažnjavate osim za ono što ste radili?'" /90/
Uzvišeni obavještava o grozoti i užasu dana u kome će se
snažno puhnuti u trubu, a to je, kao što se kaže u hadisu, rog u koji se puše.
U hadisu u kome se spominje sur (rog) kaže se: "Israfil je Onaj Koji će u
njega puhati kada mu Allah naredi. Prvo će dugo puhati i od toga će se sve
preplašiti, sve što je na nebu i Zemlji, a na njoj će ostati samo zli ljudi
kada nastupi Sudnji dan", "izuzev onih koje Allah poštedi." A to
su šehidi, oni su živi i kod Svoga Gospodara osigurani. Imam Muslim bin
el-Hadždžadž prenosi od Abdullaha bin Amra, koji kaže da je Allahov Poslanik,
s.a.v.s., rekao: (403) "Dedždžal će izaći mome ummetu pa će ostati
četrdeset" - ne znam je li rečeno četrdeset dana ili četrdeset mjeseci ili
četrdeset godina - "pa će Allah, dž.š., poslati Isaa, sina Merjemina, kao
da je on Urve bin Mes'ud pa će ga ovaj pronaći i uništiti ga.
Zatim će ljudi ostati
sedam godina tako da između dvojice ljudi neće biti neprijateljstva, a zatim će
Allah, dž.š., poslati vrlo hladan vjetar iz pravca [ama, pa na licu Zemlje neće
ostati niko ko je u svome srcu imao koliko bar jedan trun dobra ili vjere a da
ga neće on usmrtiti. Čak kada bi neko ušao i prodro u središte planine,on bi ga
usmrtio." Prenosilac kaže: "čuo sam od Allahovog Poslanika, s.a.v.s.,
kad rekao je: 'A zli ljudi će u zlu biti brzi poput ptica u letu, a u
neprijateljstvu poput divljih životinja. Neće prepoznavati dobro niti negirati
zlo. Prikazat će im se šejtan i reći: 'Zar se nećete odazvati?', pa će oni
reći: 'A šta nam naređuješ?' Pa će im narediti obožavanje kipova, a oni su u
tome tražili svoju opskrbu i ljepotu svoga življenja, zatim će se puhnuti u
rog, pa neće biti niko ko ga čuje a da neće nageti svoj vrat i podići ga."
Prenosilac nastavlja, pa kaže: "Pa će Allah, dž.š., spustiti kišu kao da
je ona gusta magla iz koje niču tijela ljudi. Zatim će se puhnuti drugi put, a
oni će ustati i pogledati i zatim će im biti rečeno: 'O ljudi nahrupite svome
Gospodaru!', pa će oni stati da budu pitani. Zatim će biti rečeno: 'Izdvojite
zalog (izaslanstvo) za Vatru!' Reći će se: Koliko?' Pa će se reći: 'Od svake
hiljade devet stotina i devedeset i devet!', pa kaže to će biti kada djeca budu
postala sijeda i kada se dese strahote Sudnjeg dana." Poslanikove riječi:
"Neće biti niko ko ga čuje a da neće nageti vrat i podići ga", tj.
naget će svoj vrat da bi ga čuo dobro sa neba. Ovo je puhanje zastrašivanja, a
zatim će uslijediti puhanje kojim će se sve usmrtiti i na koncu puhanje sa
ciljem ustajanja Gospodaru svjetova, tj. proživljavanja iz mezarova svih živih
stvorenja. Zbog toga Uzvišeni kaže: "svi će Mu ponizno doći", tj.
ponizni i pokorni, i niko neće moći izostati da se pokori Njegovom naređenju.
Kao što Uzvišeni
kaže: "Zatim to što ćete, čim vas On samo jednom iz zemlje pozove, brzo
ustati." /30:25/ U hadisu koji govori o rogu (suru) kaže se da će kod
trećeg puhanja Allah narediti da se duše stave u rupu roga. Zatim će Israfil
puhnuti, a nakon što su tijela izašla (ustala) iz grobova i mjesta svojih, duše
vjernika će zasjati svjetlom, a iz duša kafira izbijat će mrak, pa će Uzvišeni
Allah, dž.š., reći: "Tako mi Moje moći i veličine, neka se svaka duša
vrati u svoje tijelo!", pa će one protjecati kroz tijela kao što protječe
otrov kroz tijelo otrovanog. Zatim će ustati i stresti prašinu sa svojih
grobova: "Dan u kome će žurno kao da kumirima hrle iz grobova izići."
/70:43/
Uzvišeni kaže:
"Ti vidiš planine i misliš da su nepomične, a one promiču kao što promiču
oblaci", tj. vidiš ih kao da su one čvrste, fiksne i vječne onako kako su
bile, međutim, one se pomjeraju i promiču poput oblaka: "to je djelo
Allaha, Koji je sve savršeno stvorio", tj. čini to sve Svojom ogromnom
moći: "Koji je sve savršeno stvorio", tj. savršeno, precizno stvorio
je sve što je stvorio i svaku stvar nadahnuo mudrošću. "On, doista, zna
ono što radite", tj. On savršeno obuhvata Svojim znanjem ono što rade
Njegovi robovi, bilo da je dobro ili zlo, i On će ih nagraditi za to odgovarajućom,
najpotpunijom nagradom. Zatim Uzvišeni objašnjava stanje sretnika i nesretnika
toga dana pa kaže: "Ko učini dobro djelo, dobit će veliku nagradu za
njega." To je: "Nema drugog boga osim Allaha!" "i bit će
straha na Sudnjem danu pošteđeni", kao što Uzvišeni kaže: "neće ih
brinuti najveći užas." /21:103/ Uzvišeni također veli: "a oni koji
budu zlo činili, u Vatru će naglavačke biti gurnuti", tj. ko Allaha sretne
s lošim djelima bez dobrih djela ili ako loša djela prevladaju njegova dobra
djela, zbog toga Uzvišeni kaže: "Pa zar se vi kažnjavate osim za ono što
ste radili?", a zla djela koja se spominju riječima Uzvišenog Allaha
"a oni koji budu zlo činili", su širk, kako kažu ashabi, tabiini i
dr.
"Ja sam primio
zapovijest da robujem jedino Gospodaru ovoga grada koji je On učinio svetim - a
Njemu sve pripada - i naređeno mi je da budem poslušan" /91/ "i da
Kur'an kazujem; onaj ko bude išao pravim putem na pravom putu je za svoje
dobro, a onome koji je u zabludi ti reci: 'Ja samo opominjem.'" /92/
"I reci: 'Hvala Allahu, On će vam znamenja Svoja pokazati, pa ćete ih vi
poznati!' A Gospodar tvoj nije nemaran spram onog što radite." /93/
Uzvišeni obavještava
Svoga poslanika i naređuje mu da kaže: "Ja sam primio zapovijed da robujem
jedino Gospodaru ovoga grada, koji je On učinio svetim - a Njemu sve
pripada", ili kao što Uzvišeni kaže: "Reci: 'O ljudi, ako vi sumnjate
u ispravnost moje vjere, pa, ja se neću klanjati onima kojima se, mimo Allaha,
vi klanjate, većću se klanjati Allahu, Koji će vam duše uzeti." /10:104/
Vezivanje riječi "Gospodar" za grad je sa ciljem da istakne počast i
pažnju prema njemu, kao što Uzvišeni kaže: "neka se oni Gospodaru ovoga
Hrama klanjaju..." /106:3/
Uzvišeni kaže: "koji je On učinio svetim", tj. On
ga je učinio svetim, pa je on postao zabranjennim, visoko uzdignutim i
vrijednim, kao što je potvrđeno u sahih-zbirkama u kojima se prenosi od
Ibn-Abbasa, da kaže: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., je na dan osvojenja Meke
rekao: (404) 'Zaista je Allah, dž.š., ovaj grad učinio svetim na dan stvaranja
nebesa i Zemlje. On je nepovrediv Allahovom, dž.š., svetošću sve do Sudnjeg
dana, pa se ne može čupati drveće, loviti u njemu, uzimati ono što je
izgubljeno, osim ako neko prepozna tu stvar, niti se može trgati bilje u
njemu.'" A samo Allahu pripada svaka Hvala i Veličina. Uzvišeni kaže:
"a Njemu sve pripada", sa općeg prelazi se na posebno, tj. On je
Gospodar i ovoga grada kao što je Gospodar i svih stvari, njihov Posjednik,
nema drugog boga osim Njega: "i naređeno mi je da budem poslušan",
tj. da budemo monoteisti, pokorni Njemu. Uzvišeni veli: "i da Kur'an
kazujem", tj. ljudi su obavezni da rade samo ono što im ja dostavim.
"onaj ko bude išao Pravim putem na Pravom putu je za svoje dobro; a onome
ko je u zabludi, ti reci: 'Ja samo opominjem'", tj. ja imam primjer u
poslanicima koji su upozoravali svoje narode i izvršili ono što su bili dužni,
tj. dostaviti im Njegovu Objavu i predaju svojih naroda Allahu, dž.š., na
obračun, kao što Uzvišeni veli: "tvoje je da objavljuješ, a Naše da tražimo
polaganje računa." /13:40/
Uzvišeni veli: "Reci: 'Hvala Allahu, On će vam znamenja
Svoja pokazati, pa ćete ih vi poznati!'", tj. Allahu hvala, Koji neće
nikoga kazniti prije nego što mu ne donese dokaz, i prije nego što ga upozori,
kako to Uzvišeni veli: "Mi ćemo im pružiti dokaze Naše u prostranstvima
svemirskim, a i u njima samim, dok im ne bude sasvim jasno da je Kur'an
Istina."/41:53/ Uzvišeni veli: "A Gospodar tvoj motri na ono što
radite", tj. On je svjedok svega. Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ebu-Hurejrea,
Koji kaže: (405) "Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: 'O ljudi, neka se
niko ne zavarava u pogledu Allaha, dž.š., jer da je Allah, dž.š., bio i
najmanje nemaran, zanemario bi komarca, zrno gorušice i atom.'" Spominje
se da je imam Ahmed, Allah mu se smilovao, često citirao ova dva stiha koja je
on ili neko drugi sastavio:
Ako se u životu jedan dan osamiš, ne reci sam sam nego reci
ima neko ko me motri, i ne misli da Allah, dž.š., zanemaruje ni jedan trenutak,
a niti da je ono što je nevidljivo, Njemu skriveno.
Kraj kratkog tumačenja sure "En-Neml"
"Mravi". Allahu pripada svaka
Hvala i Veličina.
