"Ha-mim"/1/
"Objava je od Svemilosnog Milostivog", /2/ "Knjiga čiji su ajeti
jasno izloženi, Kur'an na arapskom jeziku za ljude koji znaju", /3/
"Obveselitelj i opominjatelj - pa opet većina njih glavu okreće, neće ni
da čuje." /4/"Srca naša su" - govore oni - "pod pokrivačima,
za ono čemu nas ti pozivaš, a u ušima je našim gluhoća, a između nas i tebe je
pregrada, pa ti radi, i mi ćemo raditi." /5/
Uzvišeni kaže: "Ha-mim. Objava je od Svemilosnog,
Milostivog", znači Kur'an je objavljen od Milostivog, Svemilosnog, kao što
su riječi Uzvišenog: "Reci: 'Od Gospodara tvoga objavljuje ga melek
Džibril s istinom.'" /16:102/ I riječi Blagoslovljenog i Uzvišenog:
"Knjiga čiji su ajeti jasno izloženi", tj. objašnjeno njegovo
značenje, u njemu su jasne šerijatske odredbe. "Kur'an na arapskom
jeziku", tj. jasno objašnjeni, njegovo je značenje detaljno objašnjeno, a
njegovi su izrazi jasni i nisu dvosmisleni. Kao što su riječi Uzvišenog:
"Ovo je knjiga čiji su ajeti precizno i jasno izloženi, od Mudrog i
Sveznajućeg" /11:1/, tj. on je mu’džiza po izrazu i značenju. Riječi
Uzvišenog: "Za ljude koji znaju", tj. ovo objašnjenje i jasnoću mogu
prepoznati samo oni koji su u nauku dobro upućeni. "Obveselitelj i
Opominjatelj", vjesnik radosnih vijesti za vjernike, a opomena za
nevjernike. "Pa opet većina njih glavu okreću, neće ni da čuju", tj.
većina Kurejšija ne razumiju iz njega ništa i pored te jasnoće i razboritosti.
"Srca naša
su" - govore oni - "pod pokrivačima", tj. prekrivena "za
ono čemu nas ti pozivaš, a u ušima je našim gluhoća", tj. gluhi smo na ono
s čim si nam ti došao. "Između nas i tebe je pregrada", do nas ne
dopire ništa od onog što kažeš. "Pa ti radi i mi ćemo raditi", tj.
radi ti po svojoj uputi i nećemo te slijediti. Prenosi Imam el-Alim Abd ibn-Hamejd,
r.a., u svom Musnedu od Džabira ibn Abdulaha, r.a., koji kaže: /68/
"Okupili su se Kurejšije jednog dana i rekli su: 'Potražite onog ko među
vama najbolje poznaje sihr, vrač - čarolije i poeziju, pa neka ode ovom čovjeku
(Muhammedu, s.a.v.s.), koji nas je podijelio, i razdvojio našu stvar, i obrukao
našu vjeru, pa neka sa njim popriča da vidimo što će mu odgovoriti.' I rekli
su: 'Ne znamo ko bi bio priličniji za taj razgovor od Utbe ibn Rebi'a ', pa su
mu rekli: 'Ti, o Ebu-Velide (Utbe), idi kod njega.' Zatim je došao Utbe i rekao
mu: 'O Muhammede, jesi li ti bolji ili Abdullah!' A Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
šutio je. On ga ponovo upita: 'Jesi li bolji ti ili Abdul-Muttalib?' Poslanik
je i dalje šutio, a Utbe nastavi: 'Ako smatraš da su ovi bolji od tebe, pa oni
su obožavali božanstva kojima ti nalaziš mahanu, a ako smatraš da si bolji od
njih, pa progovori, da čujem tvoje mišljenje.
Mi, tako mi Boga, nismo vidjeli nesretnike - kobnije, od
tebe za tvoj narod. Razdvojio si našu cjelovitost, razjedinio si našu stvar,
osramotio si našu vjeru i osramotio si nas među Arapima, tako da kruži među
njima da Kurejšije imaju sihirbaza i da Kurejšije imaju vrača. Tako mi Boga,
očekujemo, kao što se očekuje krik trudnice, da jedni na druge pođemo sabljama
i da se tako istrijebimo. O čovječe, ako ti imaš kakvu potrebu, mi ćemo ti
skupiti imetak, tako da ćeš biti najbogatiji i prvi čovjek Kurejšija; a ako
imaš potrebu za ženidbom, pa izaberi koju god ženu Kurejšijku hoćeš, oženit
ćemo te sa deset njih.' 'Jesi li završio?', upitao ga je Allahov Poslanik,
s.a.v.s. 'Da!', odgovorio je, a Allahov Poslanik, s.a.v.s., reče: 'U ime
Allaha, Svemilosnog, Milostivog. Ha - Mim. Objava je od Svemilosnog,
Milostivog' - učio je dok nije došao do ajeta: 'A ako glave okrenu, ti reci:
Opominjem vas munjom onakvom kakva je pogodila Ada i Semuda.' Utbe reče:
'Dovoljno ti je ovo, dovoljno ti je ovo. Zar ti nemaš ništa drugo osim ovo?'
'Ne', odgovorio je Allahov Poslanik, s.a.v.s. Utbe se vrati i došao je
Kurejšijima, te su ga upitali: 'S čime si nam došao?' 'Nisam ostavio ništa što
sam smatrao da biste mu vi rekli, a da mu to nisam rekao.' 'Je li ti
odgovorio?', upitaše. 'Da', rekao je. 'Ne, tako mi onog koji je podigao Kabu,
nisam ništa razumio od onog što mi je rekao, osim što vas je upozorio munjom
sličnom onom što je zadesila Ad i Semud.' 'Šta je tebi?', rekoše mu. 'Čovjek ti
govori arapski, a ti ne znaš šta ti je rekao?' 'Ne, tako mi Allaha, ja nisam
razumio ništa od onog što je rekao osim onog kad je spomenuo munju.'" I
ovo prenosi hafiz Ebu-Ja'la el-Mevsili u svom Musnedu potpuno isto kao i on.
El-Begavi u svom tefsiru navodi sa svojim lancem prenosilaca od Džabira ibn
Abdullaha isti ovaj hadis, sve dok nije spomenuo riječi Uzvišenog: /69/
"...onakvom
kakva je pogodila Ada i Semuda." Utbe je stavio ruku na Poslanikova usta i
zakleo ga je rodbinskim vezama i vratio se svojoj kući. I nije otišao
Kurejšijima i sakrivao se od njih. Ebu-Džehl reče: "O skupino Kurejšija,
tako mi Boga, ja smatram da se Utba priklonio Muhammedu i primio njegovu vjeru,
svidjela mu se njegova hrana. To je učinio samo iz nužde koja ga je zadesila,
pa hajdemo kod njega." Ebu-Džehl reče: "O Utbe, smatramo da se nisi
izdvojio od nas, osim što si se priklonio Muhammedu, primio njegovu vjeru i
svidjela ti se njegova hrana. Pa ako ti je potrebno, mi ćemo tebi skupiti iz
naših imetaka onoliko koliko ti je potrebno da ne tražiš od Muhammeda." I
Utbe se naljuti i zakle se da više neće razgovarati sa Muhammedom nikada, pa
reče: "Tako mi Boga, vi znate da sam ja jedan od najbogatijih Kurejšija,
ali sam mu došao i ispričao sve što sam imao reći, pa mi je odgovorio nečim;
tako mi Boga, to nije poezija niti vračanje, niti sihri. I proučio je suru do
riječi Uzvišenog: "A ako glave okrenu, ti reci: 'Opominjem vas munjom
onakvom kakva je pogodila Ada i Semuda.'" I začepio sam mu usta i zakleo
sam ga rodbinskim vezama da stane. "Vi znate da Muhammed kad kaže nešto ne
laže, pa sam se pobojao da vas ne pogodi kazna." U predanju Muhammeda ibn
Ishaka stoji: /70/
"S čime si nam
došao, o Ebu Velide?", upitali su ga. On reče: "Čuo sam riječi, tako
mi Boga, nisam nikad čuo nešto slično. Tako mi Boga, to nije sihr, niti poezija
niti vračanje. O skupino Kurejšija, poslušajte me i neka to bude od mene.
Ostavite ono što je između čovjeka i ono na čemu je on i pustite ga. Tako mi
Allaha, zaista će se saznati za riječi koje sam čuo, pa ako ga Arapi ubiju,
riješili ste ga se pomoću drugih, a ako zavlada Arapima,... pa njegovo carstvo
je i vaše carstvo. Njegov ponos je i vaš ponos. I bit ćete najsretniji ljudi s
njim." "Tako nam boga, opčarao te je jezikom, o Ebu-Velide!",
rekoše. "Ovo je moje mišljenje o njemu, a vi činite što smatrate da je
najispravnije."
"Reci: Ja sam
samo čovjek kao i vi, meni se objavljuje da je vaš Bog samo jedan Bog, zato se
Njemu iskreno upravite i od Njega oprosta tražite. A teško onima koji Njemu
druge ravnim smatraju", /6/ "koji zekat ne daju i koji u onaj svijet
ne vjeruju!"/7/ "One koji vjeruju i dobra djela čine zbilja čeka
nagrada neprekidna."/8/
Kaže Uzvišeni: Reci, o Muhammede, ovim poricateljima -
mušricima: 'Ja sam samo čovjek kao i vi, meni se objavljuje da je vaš Bog samo
jedan Bog.'" Nije kao što obožavate idole i kipove, a samo je Allah jedan
Bog. "...zato se Njemu iskreno upravite", tj. budite potpuno iskreni
i predani Njemu u ibadetima, kao što vam je naređeno na jezicima vaših
poslanika. "I od Njega tražite oprost", tj. za prošle grijehe.
"...a teško onima koji njemu druge ravnim smatraju", tj. uništenje će
ih i propast stići. "Koji zekat ne daju." Ovdje se pod zekatom misli
na zekat kojim se čisti duša, tj. na čišćenje duše od nedoličnog ponašanja, ali
najvažnije je od toga čistota duše od idolopoklonstva. Zekat na imovinu nazvan
je zekatom zato što se čisti imetak od harama, i to biva uzrokom njegova
uvećanja i bereketa i njegove upotrebe u pobožnostima. I tako zekat sadrži
dvije čistote: Čistota duše od idolopoklonstva i čistota imovine od prava onih
koji imaju udjela u njoj. A zatim kaže Uzvišeni: "One koji vjeruju i dobra
djela čine zbilja čeka nagrada neprekidna", tj. koja neće prestajati; to
je nagrada stalna, koja se neće nikad prekidati. "U kojem će vječno
boraviti", a to su Allahovi fadileti, plemenitost i dobrota.
"Reci: 'Zar vi
zbilja ne vjerujete u Onoga Koji je Zemlju stvorio u dva Dana - i još Mu druge
ravnim smatrate? To je Gospodar svjetova!" /9/ "On je nepomična brda
po njoj stvorio i blagoslovljenom je učinio i proizvode njezine na njoj
odredio, sve to u četiri Dana - ovo je objašnjenje za one koji pitaju",
/10/ "zatim se prema nebu usmjerio dok je nebo još maglina bilo, pa njemu
i Zemlji rekao: Pojavite se milom ili silom! - Pojavljujemo se drage volje! -
odgovorili su", /11/ "pa ih u dva Dana, kao sedam nebesa, stvorio, i
odredio šta će se u svakom nebu nalaziti. A nebo najbliže sjajnim smo
zvijezdama ukrasili i nad njima Mi bdijemo. To je odredba Silnoga i
Sveznaloga."/12/
Ovo je zamjeranje, prigovor od Allaha, dž.š., mušricima koji
su obožavali uz Njega i druge, a On je Stvoritelj svega, On je Kahir nad svim i
moćan je nad svim. I kaže: "Reci: 'Zar, vi zbilja ne vjerujete u Onoga
Koji je Zemlju stvorio u dva dana, i još Mu druge ravnim smatrate?'", tj.
sličnim i jednakim, koje pored Allaha obožavate. "To je Gospodar
svjetova", tj. Stvoritelj svega; a ovdje je podrobno objašnjenje riječima
Uzvišenog: "...Koji je nebesa i Zemlju u šest dana stvorio."/7:54/ I
podrobno se izdvaja i spominje ono što se odnosi na Zemlju, a posebno ono što
se odnosi na nebesa i spominje da je on stvorio Zemlju prvu, kao što kaže
Uzvišeni: "On je za vas sve što postoji na Zemlji stvorio, zatim se prema
nebu usmjerio i kao sedam nebesa ga uredio."/2:29/ A što se tiče riječi
Uzvišenog: "A šta je teže: vas ili nebo stvoriti?
On ga je sazdao, svod njegov visoko digao i usavršio, noći
njegove mračnim, a dane svijetlim učinio. Poslije toga je Zemlju poravnao, iz
nje je vodu i pašnjake izveo, i planine nepomičnim učinio. Na uživanje vama i
stoci vašoj." /89:27-33/ U njima se navodi poravnanje, tj. poravnanje
Zemlje; ono se desilo poslije stvaranja nebesa. Zemlja je pak stvorena prije
njih, što se razumije iz kur'anskog teksta. Ovog je stava Ibn- Abbas, r.a., što
pominje Buharija kod komentara ovog ajeta u svome Sahihu, a navest ćemo
odjeljak iz njega koji se tiče ove teme... " Zemlju je stvorio u dva dana
a zatim je stvorio nebesa, usmjerio ka nebu i u dva druga dana ih stvorio, a
zatim je Zemlju poravnao, a njeno je poravnanje izvođenje vode i pašnjaka iz nje.
I stvorio je planine i pijesak, neorgansku tvar, brežuljke i ono što je između
njih u dva druga dana." Riječi Uzvišenog: "Poravnao" i riječi
Uzvišenog: "U dva dana Zemlju je stvorio", tj. stvorio je Zemlju i
ono što je na njoj u četiri dana, a stvorio je nebesa u dva dana. I riječi
Uzvišenog: "U dva je dana Zemlju stvorio", znači u nedjelju i
ponedjeljak. "On je nepomična brda po njoj stvorio i blagoslovljenom je
učinio", tj. učinio je blagoslovljenom, pogodnom za svako dobro, za sjeme
i sađenje i odredio je da se od nje hranimo, a to je ono što je potrebno njenim
stanovnicima za opstanak na njoj: dobijaju opskrbu sa mjesta na kojima se sije
i sadi. Ovo je bilo u utorak i srijedu i sa prethodna dva dana to je ukupno
četiri.
I zato kaže:
"Sve to u četiri vremenska razdoblja. - Ovo je objašnjenje za one koji
pitaju", tj. za onog ko želi pitati o tome da ga spozna. I riječi
Uzvišenog: "I proizvode njezine na njoj odredio...", tj. učinio je na
svakom dijelu Zemlje šta će se uzgajati što ne može na drugom dijelu Zemlje. I
riječi Uzvišenog: "Zatim se prema nebu usmjerio dok je nebo još maglina
bilo." A to je vodena para, koja je izlazila dok je stvarana Zemlja.
"Pa njemu i Zemlji rekao: 'Pojavite se milom ili silom!'", tj.
odazovite se Mojoj naredbi dobrovoljno ili silom. "'Pojavljujemo se drage
volje!', odgovorili su", tj. odazvat ćemo se Tebi dragovoljno s onim što
je u nama od onog što želiš njegovo stvaranje. Pa ih u dva dana kao sedam
nebesa stvorio...", tj. u druga dva dana nakon stvaranja Zemlje u dva dana.
"...i odredio šta će se u svakom nebu nalaziti", tj. što je potrebno
njemu od stvorenja, kao meleki i drugi osim njih, koje ne zna niko osim On,
slavljen neka je On. "...a nebo najbliže sjajnim smo zvijezdama
ukrasili...", a to su zvijezde svijetle i blještave za stanovnike Zemlje.
"...i nad njima Mi bdijemo...", tj. čuvajući od šejtana, da ne
prisluškuju od meleka i svih nebeskih stanovnika. "Slavljen i
Blagoslovljen neka je On, i Njemu pripada vječna zahvala.
To je odredba Silnoga, Sveznajućeg", tj. nadmašio je
sve, pobijedio i pokorio. Sveznajući zna za pokrete svih Svojih stvorenja i
njihovo mirovanje. Slavljen, Uzvišen i Blagoslovljen je On, neka Mu je vječna
hvala.
"Pa ako se
okrenu, ti reci: 'Opominjem vas munjom onakvom kakva je pogodila Ada i Semuda'",
/13/ "Kad su im, sa svih strana, poslanici njihovi dolazili: 'Ne robujte
nikome do Allahu!' - a oni odgovarali: 'Da je Gospodar naš htio, On bi meleke
poslao! A doista mi ne vjerujemo u ono što je po vama poslano!'"/14/
"A kad je Ad posrijedi, oni su se na Zemlji bez ikakva prava oholili i
govorili: 'Ko je od nas snagom jači?' A zar nisu znali da je Allah, Koji ih je
stvorio, jači od njih - a i znakove Naše su poricali."/15/ "I Mi
poslasmo protiv njih, u danima uzastopnim, vjetar leden, da bismo im još na
ovom svijetu dali da osjete sramnu patnju - patnja na onom svijetu bit će,
zaista, još sramnija - i niko im neće u pomoć priteći."/16/ "A Semud
kad je posrijedi, njih smo bili uputili, ali, njima je bila milija sljepoća od
upute, pa ih je stigao udar sramne kazne, prema onome kako su zaslužili",
/17/ "a one koji su vjerovali i Allaha se bojali Mi smo spasili."/18/
Uzvišeni kaže:
"Reci, o Muhammede, ovim mušricima, poricateljima Istine, s kojom si im
došao; ako se okrenete od onog s čim sam vam došao od Uzvišenog, pa ja vas
upozoravam da će se na vas sručiti Allahova kazna, kao što je zadesila
prijašnje narode koji su poricali poslanike." "Opominjem vas munjom
onakvom kakva je pogodila Ada i Semuda", tj. i sve one koji su u onom u čemu
su oni bili, tj. u poricanju (poslanika). "Kad su im sa svih strana
poslanici njihovi dolazili", tj. u mjestima i naseljima blizu njih; slao
im je Allah poslanike koji su naređivali da obožavaju Allaha jedinog, Koji nema
ortaka. Oni su im donijeli radosnu vijest i opomenu, ali i pored svega ovoga
nisu vjerovali, nego su nijekali i poricali i rekli su: "Da je Gospodar
naš htio, On bi meleke poslao", tj. bili bi ti poslanici meleki. "A
doista mi, u ono što je po vama poslano", o ljudi, "ne vjerujemo",
tj. mi vas nećemo slijediti, vi ste ljudi kao i mi. Allah, dž.š., kaže:
"A kad je Ad posrijedi, oni su se na Zemlji bez ikakva
osnova oholili", tj. nasilje su činili, bili arogantni i nepokorni Allahu,
dž.š., i govorili: "Ko je od nas snagom jači?" "'Ko je od nas
jači?' - govorili su", tj. stalno su isticali svoju snagu i svoju
konstrukciju, i smatrali su da će se zaštititi njome od Allahove kazne. "A
zar nisu znali da je Allah, Koji ih je stvorio, jači od njih", tj. da je
Onaj Koji im je stvorio njihovu snagu i stvorio sve, pa zar On nije snažniji i
moćniji od njih? Neosporno je da bude onaj ko ih je stvorio jači od stvorenja.
Oni su istupili protiv Snažnog (Allaha) i zanijekali su Njegove ajete, odbili
su poslušnost Njegovim poslanicima, i zato se kaže: "I Mi poslasmo protiv
njih vjetar leden." On je jak, hladan, sa zastrašujućim zvukom, da bi im
bio kazna onakva kakvu su zaslužili i umislili svoju snagu. I riječi Uzvišenog:
"U danima uzastopnim", tj. uzastopno, "Sedam noći i osam dana
uzastopnih." /69:7/,dok ih nije uništio do posljednjeg, i sastavili su
poniženje na ovom svijetu sa kaznom koja se nastavlja na budućem svijetu, gdje
ih čeka veće poniženje. وهم
"I niko im neće u pomoć priteći", tj. na budućem svijetu, kao što
nisu bili potpomognuti na dunjaluku i nije bilo toga od Allaha ko bi ih sačuvao
od bolne kazne i patnje. A riječi Uzvišenog: "A Semud kad je po srijedi,
njih smo bili uputili." Ibn-Abbas, r.a., i drugi, kažu: "Mi smo njima
objasnili", a Es-Sevri kaže: "Pozvali smo ih." "Ali njima
je bila milija sljepoća od pravog puta...", tj. objasnili smo njima istinu
jezikom njihovog poslanika Saliha, a.s., i nisu ga prihvatili i poricali su ono
s čim je došao i zaklali su Allahovu devu koju je učinio znakom i dokazom za
istinitost njihova poslanika. "Pa ih je stigla munja sramne kazne",
tj. poslao im je Allah krik, potres, poniženje, prezir i kaznu, "Zbog onog
što su zaradili", tj. zbog nijekanja i poricanja. "A one koji su
vjerovali i Allaha se bojali Mi smo spasili", tj. među njima, nije ih loše
snašlo, niti ih je snašla kazna, nego ih je Allah, dž.š., sačuvao zajedno sa
njihovim Poslanikom Salihom, a.s., zbog njihova imama i bogobojaznosti prema
Allahu, dž.š.
"A na Dan kad
Allahovi neprijatelji u Vatri budu skupljeni - oni prvi bit će zadržani, da bi
ih sustigli ostali", /19/ "i kad dođe do nje, uši njihove, i oči
njihove, i kože njihove svjedočit će protiv njih o onom što su
radili."/20/ "'Zašto svjedočite protiv nas?' - upitat će oni kože
svoje. - 'Allah, Koji je dao sposobnost govora svakom biću, obdario je darom
govora i nas' - odgovorit će. - 'On vas je prvi put stvorio i Njemu ste se,
evo, vratili.'"/21/ "Vi se niste krili da ne bi uši vaše i oči vaše i
kože vaše protiv vas svjedočile, već zato što ste mislili da Allah neće saznati
mnogo štošta što ste radili."/22/ "I to vaše uvjerenje, koje ste o
Gospodaru svome imali, upropastilo vas je, pa gubitnici postali ste."/23/
"Pa i ako budu trpjeli, njihovo će boravište vatra biti; a ako budu
tražili naklonost Allahovu, njihovoj molbi neće se udovoljiti."/24/
Uzvišeni kaže: "A na dan kad Allahovi neprijatelji u
vatru budu protjerani - oni prvi bit će zadržani da bi ih sustigli
ostali", tj. podsjećam ove idolopoklonike na dan kad Allahovi neprijatelji
u vatru budu potjerani, tj. skupit će ih čuvari Džehennema, one prve zaustavit
će da bi ih sustigli oni zadnji. Kao što kaže Uzvišeni i Blagoslovljeni:
"A kad u Džehennem žedne grješnike potjeramo."/19:86/ Riječ znači
"žedne". I riječi Uzvišenog: "I kad dođu do nje", tj. kad
budu pred njom, "Uši njihove, i oči njihove, i kože njihove svjedočit će
protiv njih o onom što su radili." Tj. neće biti skriveno ništa od onog
što su uradili. Upitat će oni kože svoje: "Zašto svjedočite protiv
nas?", tj. korit će svoje djelove tijela i svoju kožu kada budu svjedočili
protiv njih, pa će im odgovoriti udovi: "Allah, Koji je dao sposobnost
govora svakom biću, obdario je darom govora i nas" - odgovorit će -
"On vas je prvi put stvorio", tj. On je Taj Kome niko ne može
proturječiti niti Mu se suprotstaviti, i njemu ćete se vratiti. Prenosi El-hafiz
Ebu-Bekr el-Bezzar od Enesa ibn Malika, r.a., koji kaže: /71/ "Nasmijao se
Allahov Poslanik, s.a.v.s., jednog dana i osmjehnuo se, pa reče, s.a.v.s.: 'Zar
me ne pitate zašto sam se nasmijao?' 'O Allahov Poslaniče, zbog čega si se
nasmijao?', upitali su.
On reče: 'Začudio sam se raspravi roba sa svojim Gospodarom
na budućem svijetu kad kaže: 'Gospodaru moj, zar mi nisi obećao da nećeš prema
meni zulum učiniti?' 'Da', odgovorit će. I reći će mu: 'Ja ne prihvaćam protiv
sebe svjedoka osim ja lično.' I reći će Blagoslovljeni i Uzvišeni: 'Zar nisam
dovoljan Ja za svjedoka i meleki plemeniti pisari?'" Prenosilac kaže:
"Ove će riječi ponavljati više puta, a zatim kaže: 'Zapečatit će se
njegova usta i govorit će njegovi udovi za ono što su radili.' I reći će: 'Daleko
bili i opet daleko bili! Zbog vas sam se raspravljao.'" Bilježe ga Muslim
i Nesaija, oba od Ebu-Bekra ibn Ebu en-Nadre. I riječi Uzvišenog: "Vi se
niste krili od toga da ne bi uši vaše i oči vaše i kože vaše...", tj. reći
će njima udovi i koža kada ih budu korili zbog svjedočenja protiv njih:
"Vi niste krili od nas ono što ste radili. Naprotiv, vi ste iskazivali
nevjerstvo i griješili ste prema Allahu, dž.š., i niste mislili na Njega, jer
ste vi mislili po vašem uvjerenju da On ne zna sva vaša djela." I zato
kaže Uzvišeni: "Već zato što ste mislili da Allah neće saznati mnogo
štošta što ste radili. I to vaše uvjerenje, koje ste o Gospodaru svome imali,
upropastilo vas je", tj. ovo neosnovano mišljenje, to je, ustvari, vaše
pogrešno uvjerenje da Allah, dž.š., neće saznati mnogo štošta što ste radili,
upropastilo vas je kod vašeg Gospodara. "...pa gubitnici postali
ste!", tj. na mjestima stajanja na budućem svijetu, upropastit ćete sami
sebe i svoje porodice. Bilježi Imam-Ahmed od Abdullaha, koji kaže: /72/
"Bio sam
prekriven pokrivačem Kabe i došle su tri osobe. Kurejšija i njegova dva zeta iz
plemena Sekif, ili čovjek iz Sekifa i njegova dva zeta Kurejšije. Puno sala u
njihovim stomacima, malo znanja u njihovim srcima, i govorili su riječima koje
ja ranije nisam čuo. I jedan je od njih rekao: 'Misliš da Allah čuje ovaj naš
govor?' A drugi je rekao: 'Ako mi podignemo ton, On čuje, a ako tiho govorimo,
On ne čuje.' A drugi je dodao: 'Ako čuje od toga nešto, čuje sve. '"
Abdullah kaže: "Pa sam to spomenuo Vjerovjesniku, s.a.v.s., a Allah,
dž.š., objavio je: "Vi se niste krili da ne bi uši vaše, i oči vaše, i
kože vaše…" - do riječi - "…pa gubitnici postali ste." Ovako ga
prenosi Tirmizija, a bilježe ga i Buharija i Muslim od Ibn-Mes‘uda u ovoj
verziji. Bilježi Imam Ahmed od Džabira, r.a., koji kaže da je Allahov Poslanik,
s.a.v.s., rekao: /73/
"Neka ne umre ni
jedan od vas, a da nema lijepo mišljenje o Allahu, zaista je pojedine narode
upropastilo loše mišljenje o Allahu." I rekao je Allah, dž.š.: "To
vaše uvjerenje koje ste o Gospodaru svome imali upropastilo vas je, pa
gubitnici postali ste." I riječi Uzvišenog: "Pa i ako budu trpjeli,
njihovo će boravište vatra biti, a ako budu tražili naklonost Allahovu,
njihovoj se molbi neće udovoljiti" , tj. svejedno po njih strpili se ili
ne, oni će biti u vatri, oni je neće izbjeći, niti će iz nje izići, a ako budu
tražili Allahovo zadovoljstvo i iskažu svoje isprike, i njihove isprike neće
biti uvažene i neće im biti govorene laži. Ibn-Džerir kaže: Riječi Uzvišenog: "A
ako budu tražili naklonost Allahovu", tj. zatraže povratak na dunjaluk i
neće im se izići u susret. On dalje kaže: "Ovo je poput riječi Uzvišenog u
kojima obavještava o njima (onima koji budu tražili povratak): "'Gospodaru
naš' - reći će - 'naši su prohtjevi bili od nas jači, te smo postali narod
zalutali. Gospodaru naš, izbavi nas iz nje: ako bismo ponovno zlo radili, sami
bismo sebi nepravdu učinili.' 'Ostanite u njoj prezreni, ništa Mi ne
govorite!', reći će On." /23:106-108/
" I Mi smo im
bili odredili loše drugove pa su im lijepim prikazivali ono što su uradili i
ono što će uraditi, i na njima se obistinilo ono što je rečeno za narode,
džinove i ljude koji su prije njih bili i nestali - doista su
nastradali."/25/ "Oni koji ne vjeruju govore: 'Ne slušajte ovaj
Kur'an, nego pravite buku da biste ga nadvikali!'"/26/ "Zato ćemo Mi
sigurno dati da nevjernici iskuse nesnosnu patnju, i kaznit ćemo ih najgorom
kaznom za djela koja su počinili."/27/ "To je kazna za Allahove
neprijatelje, vatra u kojoj će im vječna kuća biti, kao naplata što su dokaze
Naše stalno poricali."/28/ "I nevjernici će reći: 'Gospodaru naš,
pokaži nam džinove i ljude, one koji su nas zaveli, da ih stavimo pod noge
naše, neka budu najdonji.'"/29/
Spominje Uzvišeni da
je On ostavio u zabludi idolopoklonike i sve je to Njegovom voljom i Njegovom
moći. On je mudar u Svojim djelima samim tim što je odredio njima saveznike,
šejtane ljude i džine"Pa su im lijepim prikazivali ono što su uradili i
ono što će uraditi", tj. učinili su im njihova djela lijepim pa sebe nisu
vidjeli nikako drugačijim osim dobročiniocima, kao što kaže Uzvišeni:
"Onome ko se bude slijepim pravio da ne bi Svemilosnog veličao, Mi ćemo
šejtana natovariti, pa će mu on nerazdvojni drug postati; on će ih od pravog puta
odvraćati, a ljudi će misliti da su na Pravom putu."/43:36,37/ I riječi
Uzvišenog: "I njima se obistinilo ono što je rečeno", tj. riječ
kazne, kao što se obistinila kod prijašnjih naroda, onih koji su radili kao i
oni, od džina i ljudi. Oni su, uistinu, bili gubitnici, tj. poistovjetili su se
sa njima u propasti i stradanju. I riječi Uzvišenog: "Oni koji ne vjeruju
govore: 'Ne slušajte ovaj Kur'an'", tj. preporučili su jedni drugima da se
ne pokoravaju Kur'anu i da ne prihvaćaju njegove naredbe, "nego pravite buku";
tj. kada se uči ne slušajte i pravite buku; tj. zviždanjem pljeskanjem, odnosno
pištanjem i miješanjem njihovih glasova sa glasom Poslanika. "...da bi ste
ga nadvikali."
Ovo je stanje ovih neznalica i nevjernika kad slušaju
Kur'an, a što se tiče vjernika, oni izvršavaju Allahove naredbe; a Uzvišeni
kaže: "A kad se uči Kur'an, vi ga slušajte i šutite da biste bili
pomilovani" /7:204/, a zatim kaže Uzvišeni, dajući podršku Svojoj knjizi,
a sveteći se Svojim neprijateljima nevjernicima: "Zato ćemo Mi sigurno
dati da nevjernici iskuse nesnosnu patnju", tj. zauzvrat za ono što su
uradili pri slušanju Kur'ana. "I kaznit ćemo ih najgorom kaznom za djela
koja su počinili", tj. za loša djela. "To je kazna za Allahove
neprijatelje, vatra u kojoj će im vječna kuća biti, kao naplata što su dokaze
Naše stalno poricali." "I nevjernici će reći: 'Gospodaru naš, pokaži
nam džinove i ljude, one koji su nas zaveli, da ih stavimo pod noge naše, neka
budu najdonji.'" Kaže se da su to Iblis i sin Ademov koji je ubio svoga brata;
ovo se prenosi od Alije, r.a., a Es-Suddi prenosi od Alije, r.a.: "Ovim
Iblis poziva svakog ko širk - idolopoklonstvo čini, a sin Ademov sa ovim poziva
svakog ubicu." Kao što se to navodi u hadisu: /74/
"Neće ni jedna osoba biti ubijena nasilno a da sin
Ademov ne imadne udjela u toj krvi, jer je on prvi koji je ubistvo
počinio." A riječi njihove: "Da ih stavimo pod noge naše", tj.
ispod nas u Džehennemu, da bi bili kažnjeni žešće od nas, i zato kažu:
"Neka budu najdonji", tj. u najnižim nizinama u Džehennemu, kao što
je prethodilo u suri El-'Araf, 38. ajet, kada oni, koji su bili sljedbenici,
traže od Allaha da dvostruko kazni njihove vođe. "'Za sve će biti
dvostruka!' - reći će On - 'Ali vi ne znate'"/7:38/, tj. Uzvišeni je dao
svakom ono što je zaslužio od kazne, prema njegovom djelu. Kao što kaže
Uzvišeni: "One koji nisu vjerovali i koji su od Allahova puta odvraćali Mi
ćemo dvostrukom kaznom kazniti zato što su pravili smutnju."/16:88/
"Doista onima
koji govore: 'Gospodar naš je Allah', pa poslije budu ustrajni, silaze meleki:
'Ne bojte se i ne žalostite se, i radujte se Džennetu, koji vam je
obećan.'"/30/ "Mi smo zaštitnici vaši u životu na ovom svijetu, a i
na onom; u njemu ćete imati sve ono što duše vaše zažele, i što god zatražite -
imat ćete", /31/ "bit ćete počašćeni od Onoga Koji prašta i Koji je
Milostiv."/32/
Uzvišeni kaže: "Doista, onima koji govore: 'Gospodar
naš je Allah' - pa poslije toga budu ispravni i ustrajni", tj. budu
iskreni u svom vjerovanju - uvjerenju i budu radili radi Allaha, dž.š., ono što
im je propisao Allah, hvaljen neka je On i Uzvišen, i na tom ostanu sve do
susreta (smrti) s Allahom, dž.š.; kao što prenosi El-hafiz Ebu-Jala el-Musili
od Enesa Ibn-Malika, r.a., koji kaže: /75/ "Proučio nam Allahov Poslanik,
s.a.v.s., ovaj ajet: "Doista onima koji govore: 'Gospodar naš je Allah',
pa poslije budu ustrajni", pa je rekao: 'To su rekli neki ljudi, a zatim
su porekli većina njih, pa ko to kaže i na tom ostane do smrti, on je ustrajao
u tome.'" Također, prenose Nesaija u svom komentaru, El-Bezzar i
Ibni-Džerir od Amra ibn Alija el-Fellas, on od Muslima ibn Kutejbea o ovoj
verziji. Tako prenosi Ibn Ebi-Hatim od El-Felasa. Zatim kaže Ibn-Džerir od
Seida ibn Imrana koji kaže: "Učio sam kod Ebu-Bekra es-Siddika, r.a., ovaj
ajet, i on reče: 'To su oni koji Allahu nikog ravnim ne smatraju.'"
Prenosi se od Ibn Ebi-Hatima njegovim lancem prenosilaca od Ikrime, koji kaže:
"Pitan je Ibn-Abbas, r.a.: 'Koji je ajet u Allahovoj knjizi, blagoslovljen
i uzvišen neka je On, najjednostavniji?'" Riječi Uzvišenog: "Onima
koji govore: 'Gospodar naš je Allah', pa poslije budu ustrajni", pri
svjedočenju da nema boga osim Allaha. Također, od Ibn-Abbasa, r.a., prenosi se:
"Koji govore: 'Gospodar naš je Allah', pa poslije budu ustrajni u
izvršavanju njegovih (dužnosti) farzova." Muslim u svom Sahihu, i Nesaija
bilježe od Sufjana ibn Abdullaha es-Sekafija da kaže: /86/ "Rekao sam: 'O
Allahov Poslaniče, reci mi o islamu riječi o kojima neću pitati poslije tebe
nikog.' Reci: 'Vjerujem Allaha, a zatim na tom ustraj' - reče s.a.v.s. Upitao
sam: 'O Allahov Poslaniče, čega se najviše plašiš za mene?' I uzeo je Allahov
Poslanik za vrh svog jezika i rekao: 'Ovog.'" I riječi Uzvišenog:
"Silaze meleki." Mudžahid i drugi smatraju da to znači: prilikom
smrti, i da će govoriti: "Ne bojte se." Mudžahid, Ikrime i Zejd ibn
Eslem kažu: "Ne bojte se onoga što vas čeka vezano za budući svijet,
"I ne žalostite se", za onim što ste ostavili iza sebe na dunjaluku.
"I radujte se Džennetu koji vam je obećan", pa će ih obradovati da je
otišlo zlo, a da su zaradili dobro. Ovo potvrđuje ono što stoji u hadisu
El-Berraa, r.a., koji kaže: /77/ "Zaista meleki kažu vjerničkoj duši:
'Izlazi, o dobra dušo, u dobrom tijelu. Ti si bila život u njemu.'" A Zejd
ibn Eslem kaže: "Izlazi i idi u udobnost i opskrbu, i Gospodaru, Koji nije
srdit." Obradovat će ga pri samrti, u kaburu i kod njegova ponovnog
proživljenja. Bilježi ga Ibn Ebi-Hatim. Ovaj stav objedinjuje sva mišljenja, a
on je vrlo dobar, i on je stvarnost. I riječi Blagoslovljenog i Uzvišenog:
"Mi smo zaštitnici vaši u životu na ovom svijetu, a i na onom"; reći
će meleki vjernicima koji budu na samrti: "Bili samo vaši zaštitnici, bili
smo bliski vama na dunjaluku, mi vas vodimo pravim putem i usmjeravamo i čuvamo
vas Allahovom voljom. I također ćemo biti sa vama na budućem svijetu i družit
ćemo se sa vama, tako da vam neće biti dosadno u kaburu; i kod puhanja u rog, i
zaštititi ćemo vas na dan proživljenja i povratka, i s vama ćemo prijeći
siratul-mustekim, i pratit ćemo vas do dženetskih blagodati. "U njemu ćete
imati sve ono što duše vaše zažele", tj. u Džennetu, od svega što
izaberete, ono što zažele vaše duše, i što oči čini radosnim, "I što god
zatražite - imat ćete", tj. šta god zatražite naći ćete. Bit će vam prineseno
pred vas ono što ste odabrali. "Bit ćete počašćeni od Onoga Koji prašta i
Koji je Milostiv", tj. gošćenje i čašćenje i blagodat Onog koji prašta
vaše grijehe, Koji je samilostan, blag, milostiv, s obzirom da je oprostio i
sakrio (grijehe), i dobrostiv je. Prenosi Imam Ahmed od Enesa, r.a., koji kaže
da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /78/ "Ko poželi susret sa
Allahom, Allah, dž.š., poželi susret s njim, a ko prezire susret s Allahom,
Allah prezire susret s njim." Upitali smo, o Allahov Poslaniče: "Svako
od nas prezire smrt", a s.a.v.s. reče: "Nije to prezir smrti, nego
kad vjerniku prikuči se smrt, dođe mu onaj ko ga obraduje od Allaha, dž.š.,
onim što ga čeka i njemu nije ništa draže od susreta sa Allahom, pa i Allah
poželi susret sa njim." Kaže Poslanik: "Doista, grješniku - ili
nevjerniku - kad bude na samrti, dođe vjesnik sa onim što ga čeka od zla ili sa
zlom s kojim će se suočiti. I on će prezirati susret sa Allahom i Allah će
prezirati susret s njim." Ovo je vjerodostojan (sahih) hadis, on se navodi
u autentičnim zbirkama u drugoj verziji.
"A ko govori
ljepše od onoga koji poziva Allahu, koji dobra djela čini i koji govori: 'Ja
sam, doista, musliman!'"/33/ "Dobro i zlo nisu isto! Zlo dobrim
uzvrati, pa će ti dušmanin tvoj odjednom prisni prijatelj postati", /34/
"To mogu postići samo strpljivi; to mogu postići samo vrlo sretni."
/35/ "A kad te šejtan pokuša na zle misli navesti, ti zatraži utočište u
Allaha, jer On, uistinu, sve čuje i sve zna."/36/
Riječi Uzvišenog: "A ko govori ljepše od onoga koji
poziva Allahu...", tj. poziva Allahove robove Njemu. "...koji dobra
djela čini i koji govori: 'Ja sam doista musliman!'", tj. on je sam po
sebi upućen s obzirom na ono što govori. Njegova je korist neprijelazna i samom
sebi, i prijelazna je na druge. On nije od onih koji naređuju dobro, a sami to
ne čine, a zabranjuju zlo - a sami ga čine, nego radi dobro a ostavljaju zlo, i
poziva stvorenja u vjeru Blagoslovljenog i Uzvišenog Stvoritelja. Ovo je
općenito za svakog ko bude pozivao na dobro, a On je sam po Sebi upućen. A
Allahov Poslanik, s.a.v.s., najpreči je od ljudi za to. Rečeno je da se ovaj
ajet odnosi na dobre mujezine, ali odabrano je mišljenje da je ovaj ajet
općenit, odnosi se na mujezine i druge. A što se tiče objavljivanja ajeta,
treba znati da ezan nije bio uopće u to vrijeme jer ajet spada u mekansku
objavu, a ezan je propisan u Medini nakon Hidžre, kada ga je Abdullah ibn
Abdu-Rab el-Ensarij, r.a., vidio u snu i prenio to Allahovom Poslaniku,
s.a.v.s., i naredio mu da ove riječi izdiktira Bilalu, r.a., jer je on imao
najmilozvučniji glas, što je potvrđeno na odgovarajućem mjestu.
Odabrano i ispravno je mišljenje da je ovaj plemeniti ajet
općenit. Mujezini će imati veliku nagradu i prednost (nad drugima), kao što to
stoji u Muslimovom Sahihu: /79/ "Mujezini će biti najizduženijih vratova
na Sudnjem danu." U Sunenu se navodi merfu hadis: /80/ "Imam je
odgovoran, a mujezin povjerljiv, pa Allah uputio imame, a oprostio
mujezinima." Prenosi Ibn Ebi-Hatim od Sa'da ibn Ebu-Vekasa, r.a., da je on
rekao: "Udio je mujezina kod Allaha, dž.š., na Sudnjem danu kao udio
mudžahida, a on je između ezana i ikameta. Kao onaj koji je umrljan svojom
krvlju na Allahovom putu." Omer ibn el-Hattab, r.a., kaže: /81/ "Da
sam bio mujezin, moja bi se vjera upotpunila i ne bih se brinuo da neću ustati
na noćni namaz, niti postiti po danu!... Čuo sam Allahova Poslanika, s.a.v.s.,
kad kaže: 'Allahumme igfir lil muezzinine' (O Allahu oprosti mujezinima), i to
ponovio tri puta." Omer kaže: "Rekao sam: 'O Allahov Poslaniče, ostavio
si nas, a mi se borimo za ezan sabljama.' Reče s.a.v.s.: 'Nije tako, o Omere,
doći će vrijeme za ljude kada će ostavljati ezan najslabijim od njih. A Allah,
dž.š., zabranio je vatri da prži ta tijela'", tj. tijela mujezina. I
riječi Uzvišenog: "Dobro i zlo nisu isto", tj. postoji ogromna
razlika između ovog i ovog. "Zlo dobrim uzvrati", tj. ko ti loše
učini to zlo odbij od sebe, tako što ćeš mu učiniti dobro. I riječi Uzvišenog:
"...pa će ti dušmanin tvoj odjednom prisni prijatelj postati." On je
tvoj prijatelj.
Ako uzvratiš lijepim onom ko je tebi zlo učinio, to dobro će
ga voditi ka pružanju ruke tebi, tako da može postati kao da ti je prisni
prijatelj, tj. blizak tebi. A zatim kaže Uzvišeni: "To mogu postići samo
strpljivi; to mogu postići samo vrlo sretni", tj. može postići samo onaj
koji ima ogromnog udjela u sreći, jer se strpio nad neugodnostima na Allahovom
putu. On je sretan na dunjaluku i ahiretu. Ibn-Abbas, komentirajući ovaj ajet,
kaže: "Naredio je Allah vjernicima strpljivost kod srdžbe i blagost kod neznanja
i oprost za učinjeno zlo; pa ako to urade, Allah ih je sačuvao od šejtana i
pretvorio je njima njihova neprijatelja u prisnog prijatelja." I riječi
Uzvišenog: "A kad šejtan pokuša da te na zle misli navede ti zatraži
utočište kod Allaha...", džinski šejtan nema mogućnost da navodi na zlo
ukoliko se zatraži utočište od njegovog Stvoritelja, Koji je pustio da djeluje
na tebe, pa kad zatražiš utočište od Allaha da te zaštiti od njega, ti si tada
zaštićen. Allahov Poslanik, s.a.v.s., prije namaza proučio bi ovu dovu: /82/
"Euzu billahi es-semi il-alimi mineš-šejta nir-radži min hemezihi ve nefhi
hi ve nefesihi."
"Među znakovima
su Njegovim noć i dan, i Sunce i Mjesec. Ne činite sedždu ni Suncu ni Mjesecu,
već činite sedždu Allahu, Koji ih je stvorio, ako želite samo Njemu ibadet
činiti. /37/ "A ako se oni uzohole - pa, oni koji su kod Gospodara tvoga,
hvale Ga i noću i danju i ne dosađuju se." /38/ " A od Znakova je
Njegovih i to što ti vidiš suhu zemlju, a kad na nju spustimo kišu, ona se
pokrene i uzbuja. Onaj Ko njoj daje život oživjet će sigurno i umrle, jer je On
kadar sve."/39/
Podsjeća Uzvišeni
Svoja stvorenja na Njegovu ogromnu moć, a On nema premca u tom: "Među
znakovima su Njegovim noć i dan i Sunce i Mjesec", tj. stvorio je noć i
dan, naizmjenično se smjenjuju jedno za drugim, ne umarajući se, i Sunce i
Mjesec, da bi se znale njihove različite putanje, da bi se znale dužine noći i
dana, sedmice, mjeseci i godine. Time se pojašnjava vremenski nastup dužnosti,
prava ibadeta, i međuljudskih odnosa. Zatim, pošto su Sunce i Mjesec najljepša
tijela u višem i nižem svijetu, Allah skreće pažnju, neka je hvaljen On, da su
njih dva, dva stvorenja i dva Njegova roba, koja su pod Njegovom upravom i
moći, pa kaže: "Ne činite sedždu ni Suncu ni Mjesecu, već činite sedždu
Allahu, Koji ih je stvorio - ako vi samo Njemu ibadet činite", tj. nemojte
pripisivati druga Njemu, jer vam neće vrijediti vaš ibadet - pokornost, uz
obožavanje drugog mimo Njega.
Zaista On neće oprostiti da Mu se širk čini. Zato kaže
Uzvišeni: "Ako se oni uzohole od toga da samo Njemu, Uzvišenom ibadet
čine, "pa oni koji su kod Gospodara tvog", meleki, hvale Ga i noću i
danju i ne dosađuju se. Kao što su riječi Uzvišenog: "Pa ako ovi u to ne
vjeruju, Mi smo time zadužili ljude koji će u to vjerovati." /6:89/
Prenosi El-hafiz Ebu Ja'la od Džabira ibn Abdullaha, r.a., koji kaže da je
Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /83/ "Nemojte psovati noć a ni dan,
niti Sunce niti Mjesec, a ni vjetrove, jer se oni šalju iz milosti prema
narodu, a nekada kao kazna drugim narodima." Riječi Uzvišenog: " A od
Znakova Njegovih", tj. koji ukazuju na Njegovu moć za ponovno proživljenje
mrtvih, " i to je što ti vidiš suhu zemlju", tj. sasušenu, golu, na kojoj
nema nikakvog bilja, ona je mrtva. "A kad na nju spustimo kišu, ona se
pokrene i uzbuja", tj. ona izbaci raznovrsne usjeve i plodove svih boja.
"Onaj ko njoj daje život, oživit će i umrle, jer je On kadar sve".
"Zbilja, oni
koji ajete Naše izvrću neće se od Nas sakriti. Pa da li je bolji onaj koji u
Vatru bude bačen ili onaj koji na Sudnji dan dođe siguran? Radite šta hoćete,
On, zaista, vidi šta vi radite." /40/ " Zaista oni koji ne vjeruju u
Opomenu, pošto im je došla, bit će kažnjeni!... A on je, zaista, knjiga
zaštićena", /41/ "laž joj je strana, bilo s koje strane, ona je
Objava od Mudroga i hvale dostojnoga." /42/ "Tebi se neće reći ništa
što već nije rečeno poslanicima prije tebe. Gospodar tvoj zaista prašta, a i
bolno kažnjava."/43/
Riječi Blagoslovljenog i Uzvišenog: "Zbilja, oni koji
riječi Naše izvrću..." Ibn-Abbas kaže: "Ilhad je stavljanje riječi na
neodgovarajuća mjesta." A Katade - kaže: "Ilhad je nevjerstvo i
tvrdoglavost." I riječi Uzvišenog: "Neće se od Nas sakriti." U
ovim je riječima žestoka prijetnja i potvrđeno obećanje kazne, tj. da On,
Uzvišeni, zna ko izvrće Njegove ajete, Njegova imena i Njegova svojstva. Kaznit
će ga zato kaznom i patnjom. I zato kaže Uzvišeni: "Pa da li je bolji onaj
koji u Vatru bude bačen ili onaj koji na Sudnji dan dođe siguran?", tj.
mogu li biti jednaki ovaj i onaj? Ne, nisu jednaki. Zatim kaže Uzvišeni,
prijeteći nevjernicima: "Radite šta hoćete", tj. radite dobro ili
zlo, On zna šta vi radite. Vidi vaša djela, i zato kaže Uzvišeni: "On
zaista vidi šta vi radite." Zatim kaže Uzvišeni: "Zaista Oni koji ne
vjeruju u Opomenu pošto im je došla", tj. Kur'an, a on je, zaista, knjiga
zaštićena", tj. nedostižna je i niko nije u stanju doći sa nečim sličnim
njemu. "Laž joj je strana, bilo s koje strane", tj. nema puta za laž
jer on "je Objava od Mudrog i hvale dostojnog", tj. mudar u Svojim
riječima i djelima. Hvale dostojan, tj. pohvaljen u svemu što je naredio i što
je zabranio.
Pohvaljen je u svim Svojim ciljevima i ishodima. Zatim kaže
Uzvišeni: "Tebi se neće reći ništa što već nije rečeno poslanicima prije
tebe", tj. neće se tebi reći ništa čime se poriče tvoje poslanstvo, a da
to nije rečeno poslanicima prije tebe. Pa kao što poriču tebe poricali su i
nijekali njih. I kao što su trpjeli neugodnosti strpi se i ti, također, na
uznemiravanje svoga naroda. I riječi Uzvišenog: "Gospodar tvoj zaista
prašta", tj. onome ko se iskreno pokaje Njemu. "...a i bolno
kažnjava", tj. ko bude ustrajan u svom nevjerstvu, nasilju i
suprotstavljanju njemu.
"A da smo Kur'an
učinili na tuđem jeziku, oni bi sigurno rekli: 'Da su mu ajeti razgovijetni!
Zar jezik tuđ, a onaj kome se objavljuje Arap?"'- Reci: 'On je onima koji
vjeruju uputa i lijek. A oni koji neće da vjeruju - u ušima njihovim gluhoća
je, i slijepi su za njega! Ti kao da se pozivaju iz daleka mjesta.'" /44/
"I Musau smo Knjigu dali, pa su se zbog nje podvojili. A da nije riječi
Gospodara tvoga prije izrečene, sa ovima bi bilo već svršeno. I oni su zbilja u
sumnji dubokoj spram njega."/45/
Pošto je spomenuo Allah, dž.š., Kur'an i njegovu jasnoću,
rječitost, ljepotu njegovog izraza i značenja i njegove odredbe - i pored svega
toga nisu ga prihvatili idolopoklonici - ukazuje nam isto tako da je njihovo
nijekanje (kufr), nijekanje iz inata i tvrdoglavosti. Kao što kaže Uzvišeni
Allah: "A da ga objavljujemo i nekom nearapu, pa da im ga on čita, opet u
nj ne bi povjerovao." /36:198,199/ Isto tako kad bi bio objavljen Kur'an
na stranom jeziku, oni bi rekli, tvrdoglavo i iz inata: "Da su mu ajeti
razgovijetni! Zar jezik tuđ, a onaj kome se objavljuju - Arapi?", tj.
rekli bi zašto nije spušten - objavljen na razumljivom arapskom jeziku. Oni bi
to porekli i rekli bi kako da bude objavljen na stranom jeziku, a on Arap? Tj.
kako da bude spušten na stranom jeziku, a obraća se Arapu, koji on ne razumije.
Tako prenosi ovaj komentar od Ibn-Abbasa i drugih.
Zatim kaže Uzvišeni: "Reci: 'On je onima koji vjeruju
Uputa i Lijek'", tj. reci, o Muhammede, ovaj je Kur'an za one koji ga
prihvaćaju, uputa za njegovo srce i lijek za njegova prsa od sumnji i
sumničenja, "A oni koji neće da vjeruju - i u ušima njihovim gluhoća
je.", tj. ne razumiju šta je u njemu. "I slijepi" su za
njega", tj. ne prihvataju njegovo objašnjenje. "Kao da se iz daleka
mjesta pozivaju." Ibn-Džerir kaže: "On znači kao da ih neko doziva i
obraća im se iz dalekog mjesta, i ne razumiju ono što im govori." Riječ
Blagoslovljenog i Uzvišenog: "I Musau smo knjigu dali, pa su se zbog nje
podvojili", tj. u laž su ga ugonili i zlostavljali. "Ti izdrži kao
što su izdržali postojani poslanici."/46:35/ "A da nije riječi
Gospodara tvoga prije izrečene", do određenog roka odgađajući dan obračuna
do obećanog dana. "Sa ovim bi bilo već svršeno", tj. ubrzala bi im se
kazna, nego oni imaju zakazano vrijeme koje neće moći izbjeći. و"I oni su zbilja u sumnji
dubokoj spram njega", tj. nije bilo njihovo poricanje na razborit način,
zbog onog što su rekli; nego su sumnjali u ono što kažu, i bili su nesigurni na
onom na čemu su bili, a Allah najbolje zna.
"Ko čini dobro,
u svoju korist čini, a ko radi zlo, na svoju štetu radi. - A Gospodar tvoj nije
nepravedan prema robovima Svojim."/46/ "Samo On zna kad će Smak
svijeta nastupiti. A ni plodovi ne izlaze iz cvjetnih čaški svojih, i nijedna
žena ne zanese i ne rodi, a da On to ne zna. A na Dan kad ih On upita: 'Gdje su
oni koje ste smatrali Meni ravnim?' - oni će odgovoriti: 'Javljamo Ti da niko
od nas to ne tvrdi.'"/47/ "I neće biti onih kojima su se prije
klanjali i uvjerit će se da nikud ne mogu umaći."/48/
Uzvišeni kaže: "Ko čini dobro, u svoju korist
čini", tj. zaista se vraća korist od toga njemu lično, "A ko radi
zlo, na svoju štetu radi", tj. zaista se to zlo vraća njemu. "A
Gospodar tvoj nije nepravedan prema robovima Svojim", tj. ne kažnjava
nikog osim zbog grijeha, niti će biti mučen iko osim nakon donošenja argumenata
njemu, i slanja poslanika njemu. Zatim Uzvišeni kaže: "Samo On zna kada će
Smak svijeta nastupiti", tj. to ne zna niko osim Njega. Kao što kaže
Uzvišeni: "On će ga u njegovo vrijeme otkriti." Riječ Blagoslovljenog
i Uzvišenog: "A ni plodovi ne izlaze iz cvjetnih čaški svojih, i ni jedna
žena ne zanese i ne rodi, a da On to ne zna", tj. sve obuhvaća Njegovo
znanje. Njegovom znanju ne promiče ni kao zrno gorušice, bilo to na Zemlji ili
nebesima. I riječi Uzvišenog: و"A
na dan kad ih On upita: "Gdje su oni koje ste smatrali Meni ravnim?",
tj. na budućem svijetu pozvat će Allah idolopoklonike i pitat ih: 'Gdje su Moji
ortaci koje ste obožavali zajedno sa Mnom?'", "Javljamo ti", tj.
obavještavamo te "da niko od nas to ne svjedoči", tj. nema niko među
nama da svjedoči da Ti imaš ortaka. "I neće biti onih kojima su se prije
klanjali", tj. otići će i neće im koristiti ništa, tj. "...uvjerit će
se da nikud ne mogu umaći." Riječ (mnijenje, pretpostavka) ovdje znači uvjerenje,
tj. oni neće izbjeći Allahovu kaznu. Kao što kaže Uzvišeni: "I grješnici
ugledat će vatru i uvjerit će se da će u nju pasti, i da im iz nje povratka
neće biti." /18:53/
"Čovjeku ne
dosadi da dobro traži, a kada ga zlo zadesi, onda zdvaja i nadu gubi."
/49/ "Kad ga obaspemo milošću Našom, poslije nesreće koja ga zadesi, on
govori: 'Ovo sam i zaslužio, i ja ne mislim da će Čas (Sudnji) doći. A ako
budem Gospodaru svome vraćen, kod Njega me čeka Džennet.'" A Mi ćemo one
koji nisu vjerovali sigurno o onom što su radili obavijestiti i da iskuse
patnju tešku - doista ćemo im dati." /50/ "Kada čovjeku milost Svoju
darujemo, on se okreće i udalji se na svoju stranu, a kad ga nevolja dotakne,
onda se dugo moli."/51/
Uzvišeni kaže:
"Čovjeku ne dosadi da moli i traži dobro od svog Gospodara, a to je
bogatstvo i zdravlje i što šta drugo; ako ga zadesi zlo, a to je iskušenje i
siromaštvo. "Onda zdvaja i nadu gubi", tj. u njegovoj se svijesti
formira predstava da poslije toga što ga je zadesilo neće biti dobra. "Kad
ga obaspemo milošću Svojom poslije nesreće kada ga zadesi, on govori: 'Ovo sam
i zaslužio'", tj. kada dođe u blagostanje nakon što je bio u teškoćama,
reći će: "Ovo je meni jer sam to ja zaslužio kod svoga Gospodara."
"I ja ne mislim da će čas oživljenja doći", tj. niječe budućnost
povratka budućem svijetu. Zbog posjedovanja blagodati obijestan je, oholi se i
niječe te blagodati. Kao što kaže Uzvišeni: "Uistinu, čovjek se uzobjesti
čim se neovisnim osjeti." /96:6,7/ "A ako budem Gospodaru svome
vraćen, kod Njega me čeka Džennet", tj. ako bude povratka (drugog života),
mene čeka svako dobro kod moga Gospodara, kao što mi je dao dobro na ovom
svijetu. Očekuje od Allaha, dž.š., iako su njegova djela loša i nije posjedovao
čvrsto uvjerenje. Blagoslovljeni i Uzvišeni Allah kaže: "A mi ćemo one
koji nisu vjerovali sigurno o onom što su radili obavijestiti i da iskuse
patnju tešku - doista ćemo im dati." Uzvišeni prijeti kaznom i patnjom
onima čija djela i uvjerenja budu takva.
Zatim kaže Uzvišeni: "Kada čovjeku milost Svoju darujemo,
on se okreće i udalji se na svoju stranu", tj. okrene se od pokornosti i
uzoholi se od pokoravanja naredbama Allaha, dž.š. "A kad ga nevolja
dotakne", tj. teško stanje, ف"Onda
se dugo moli", tj. dugo moli za jednu stvar (dug govor), znači govor sa
puno riječi a malo značenja (a koncizan je govor) suprotan tome, tj. sa malo
riječi puno poruka). Kaže Uzvišeni: "Kada čovjeka snađe nevolja, on Nam se
moli, ili ležeći, ili sjedeći, ili stojeći. A čim mu nevolju otklonimo, on
nastavlja kao da Nam se nije ni obraćao molbom zbog nevolje koja ga je bila
zadesila."/10:12/
"Reci: 'Šta
mislite, ako je Kur'an od Allaha, a vi u nj nećete da vjerujete - ko je onda u
većoj zabludi od onoga koji je u protivrječju dalekom od istine?'" /52/
"Mi ćemo im pružiti dokaze Naše u krajevima (Zemlje), a i u njima samim,
dok im ne bude sasvim jasno da je Kur'an istina. A zar nije dovoljno to što je
Gospodar tvoj o svemu obaviješten?"/53/ "Oni sumnjaju da će pred
Gospodara svoga stati, a On znanjem Svojim obuhvaća sve."/54/
Uzvišeni kaže:
"Reci", o Muhammede, ovim idolopoklonicima koji poriču Kur'an,
"Šta mislite ako je" – Kur'an - "od Allaha, a vi u nj nećete da
vjerujete", tj. kakvo je vaše mjesto kod Onog Koji ga je objavio Svome
Poslaniku? I zato Uzvišeni kaže: "Ko je onda u većoj zabludi od onog koji
je u protivrječju daleko od istine?", tj. u nevjerovanju (kufru) i
tvrdoglavosti, i suprotstavljanju Istini, njoj na putu, daleko od upute. A
zatim kaže Uzvišeni: "Mi ćemo im pružiti dokaze Naše u krajevima (Zemlje),
a i u njima samim", tj. pokazat ćemo Mi njima Svoje dokaze i argumente, da
je Kur'an istina, objavljen od Allaha Njegovom Poslaniku, s.a.v.s., uz vanjske
dokaze u krajevima (Zemlje), kao što su osvajanja i vladanje islama nad
krajevima (zemljama), i superiornost njegova, i proširenjem islama na sve
kontinente i nad svim vjerama. A dokazi su u samim njima kao Bitka na Bedru,
oslobađanje Meke, događaji i bitke slične tome u kojima je Allah, dž.š.,
pomogao Muhammeda, a.s., njegove ashabe, i porazio neistinu i njene pristalice.
Možda se misli riječima Uzvišenog: "A i u njima
samim" na ono od čega je sastavljeno čovječije tijelo i ono što je u njemu
i na njemu od tvari, sastojaka, čudnih konstrukcija, što je predmet nauke o
anatomiji ljudskog tijela koja upućuje na mudrost Stvoritelja Blagoslovljen je
On i Uzvišen. Također se misli na ono što je urođeno kod čovjeka kao što su
suprotne etičke osobine, dobro, zlo i dr., kao što se misli na njegovo
djelovanje unutar kadera (odredbe) iz kojeg on ne može izići bez obzira na
svoju snagu, moć i opreznost. I riječi Uzvišenog: "Dok im ne bude sasvim
jasno da je Kur'an istina. A zar nije dovoljno to što je Gospodar tvoj o svemu
obaviješten", tj. dovoljan je Uzvišeni Allah kao svjedok za djela Njegovih
robova i Njihovih riječi, i On je svjedok, dok je Muhammed, s.a.v.s., iskren i
dosljedan u onom što prenosi od Njega. Kao što kaže Uzvišeni: "Allah
svjedoči da je istina ono što ti objavljuje, objavljuje ono što jedini On
zna." /4:166/ I riječi Uzvišenog: "Oni sumnjaju da će pred Gospodara
svoga stati", tj. sumnjaju u Sudnji dan i obračun, i zato ne misle o njemu
niti rade na taj dan, niti se plaše njega, iako je on stvarnost i neizbježan.
"A On znanjem Svojim obuhvaća sve", tj. obuhvaća sva stvorenja i sva
su pod Njegovom upravom, u Njegovoj ruci. On jedini raspolaže njima po Njegovoj
odredbi, On nema ortaka. Što hoće - to biva, a što neće - to i ne biva. Nema
boga osim Njega jedinog, On nema ortaka, niti je Njemu iko sličan niti ravan.
Njemu pripada vlast i svaka hvala, i On je nad svim moćan.
Tefsir ibn Kesir
