11/15/2014

Tefsir Ibn Kesir – Sura El-Kamer

Već je ranije naveden hadis Ebu-Vakida el-Lejsija da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., učio suru “Kaf” i suru “Ikterebetis-saah” (El-Kamer) na hadžijskim i ramazanskim bajram-namazima. Isto tako, učio bi ih i na većim skupovima iz razloga što ove sure u sebi sadrže obećanje i prijetnju, te ajete o stvaranju i ponovnom proživljavanju. Također, govori o Allahu kao Jedinom Bogu, potvrđuje poslanstva Vjerovjesnika, s.a.v.s., a tu se nalazi i drugih značajnih nakana.

“Bliži se Čas i Mjesec se raspolutio!/1/, a oni, uvijek kada vide dokaz, okreću se i govore: ‘Čarolija neprestana!'”/2/ Oni ne vjeruju i povode se za prohtjevima svojim, a sve je već određeno. /3/ I dolaze im vijesti koje treba da ih odvrate /4/ – mudrost savršena – ali opomene ne koriste.”/5/

Allah, dž.š., obavještava o blizini Sudnjeg časa, o nastajanju i kraju dunjaluka, kao što kaže Uzvišeni: “Ono što je Allah odredio – dogodit će se; zato to ne požurujte.” (16:1) Uzvišeni na još jednom mjestu kaže: “Ljudima se bliži Čas polaganja računa njihova, a oni, bezbrižni, ne mare za to.” (21:1) Imam Ahmed navodi od Sehla ibn Sa‘da, koji kaže: “Čuo sam Allahova Poslanika, koji kaže: /287/ ‘Poslan sam, a ja i Sudnji dan smo ovako’ – pokazujući svoja dva prsta, kažiprst i srednji prst.” Ovaj se hadis navodi u oba Sahiha. Riječi Uzvišenog: “I Mjesec se raspolutio.” Ovo se desilo u vrijeme Allahova Poslanika, s.a.v.s., a o čemu govore mnogi hadisi s pouzdanim predanjima. U vjerodostojnom hadisu od Ibn-Mes’uda da je rekao: “Pet događaja je prošlo: Er-Rum, Ed-Duhan, El-Lizam, El-Batše i El-Kamer.” O ovome se slaže sva ulema – da je polovljenje mjeseca istinit događaj u vrijeme Vjerovjesnika, s.a.v.s., te da je to bila jedna od velikih mu’džiza.

Buharija navodi od Enesa ibn Malika: /288/ “da su Mekelije tražili od Allahova Poslanika, s.a.v.s., da im pokaže neki dokaz svoga poslanstva, pa im je on pokazao na Mjesec kako se polovi na dva dijela, tako da su mogli vidjeti brdo Hira između polovica.” Hadis se nalazi u oba Sahiha. Hafiz Ebu-Bekr el-Bejheki prenosi od Abdullaha ibn Omera tumačenje riječi Uzvišenog: /289/ “Bliži se Čas i Mjesec se raspolutio”, tako što je rekao: “To se zbilo u vrijeme Allahova Poslanika, s.a.v.s. Tada se raspolovio Mjesec na dva dijela, od kojih je jedan dio bio ispred brda, a drugi s druge strane brda, a onda se Poslanik, s.a.v.s., obratio Allahu, dž.š., riječima: “Moj Allahu, budi mi svjedok.” Ovako navode Muslim i Tirmizi u drugim predanjima, a Tirmizi kaže da je hadis hasen-sahih. Imam Ahmed navodi od Ibn-Mes’uda, koji kaže: “Raspolutio se Mjesec u vrijeme Allahova Poslanika, s.a.v.s., na dva dijela, tako da su to mogli vidjeti. Tada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., pozvao prisutne da mu priznaju poslanstvo riječima: “Svjedočite!” Ovako navode Buharija i Muslim od Surfjana ibn Ujejneta.

Bejheki navodi hadis od Ibn-Mes’uda, koji kaže: /290/ “Raspolovio se Mjesec u Meki, od koga su nastale dvije polovice, a kafiri mekanskog plemena Kurejš rekoše: ‘Ovo je čarolija kojom vas je opčinio Ibn Ebi-Kabše (tj. Muhammed, a.s.). Sačekajte ove koji su sada na putu, pa ako i oni budu vidjeli ono što ste i vi – onda je Muhammed iskren. A ako ne budu vidjeli ono što i vi – znajte da vas je opčinio time.’ Nakon što su pristigli ljudi sa puta, i to sa svih strana, rekoše da su i oni vidjeli kako se Mjesec raspolutio.” Ovaj hadis prenosi i Ibn-Džerir od Mugire, uz dodatak: Pa je Uzvišeni Allah objavio: “Bliži se Čas i Mjesec se raspolutio.” A riječi Uzvišenog: “A oni, uvijek kada vide dokaz”, tj. kakav dokaz ili argument, “okreću se”, tj. ne slijede ga, već bacaju to sebi iza leđa. “I govore: ‘Čarolija neprestana'”, tj. misle na laž. “I poriču i slijede strasti svoje”, tj. poriču istinu koja im je došla, nastavljajući slijediti svoje mišljenje, opravdavajući time svoje neznanje i gluposti koje izlaze iz njihovih mozgova. A riječi Uzvišenog: “A sve je određeno”, tj. sigurno će se desiti svakome onako kako je zaradio; dobrom dobro, a lošem loše. “I dolaze im vijesti”, tj. priče o događajima prošlih naroda koji su lagali svojim poslanicima, kao i ono što ih je zbog toga zadesilo. “…koje treba da ih odvrate”, tj. te vijesti treba da djeluju kao preventiva, da spriječe odlazak u širk. A riječi Uzvišenog: “…mudrost savršena”, tj. mudrost je savršena u Uputi onih koje je uputio i ostavljanju u zabludi onih koje je ostavio u zabludi. “…ali, opomene ne koriste.” To je isto kao što Uzvišeni na drugom mjestu u Kur’anu kaže: “…ali ni od kakve koristi neće biti dokazi i opomene narodu koji neće da vjeruje.” (10:101) (Ovim se želi reći da nema nikakva opravdanja za ljude koji će izabrati kufr umjesto vjerovanja, a što je Allahu, dž.š., poznato oduvijek i to im je propisao. Želi se reći da im dokazi i opomene ne koriste, jer su nevjernici.)

“Zato se okreni od njih! Na Dan kad ih glasnik pozove na nešto užasno/6/ oni će oborenih pogleda iz grobova izlaziti, kao skakavci rasuti, /7/ žureći ka glasniku, i nevjernici će govoriti: ‘Ovo je težak dan.'”/8/

Uzvišeni kazuje Muhammedu, s.a.v.s., da se okani i ostavi one koji nakon jasnih dokaza (mu’džiza) okreću glavu i misle da je to neprestana čarolija. “…na Dan kad ih glasnik pozove na nešto užasno.” To nešto će biti strašno nezgodno, a to je mjesto obračuna koji u sebi nosi velike belaje, pa čak i potrese i strahote. “…oborenih će pogleda”, tj. bit će pokunjeni. “…iz grobova izlaziti” znači iz mezara. “…kao skakavci rasuti.” Znači poput skakavaca, kada se svojom brzinom razlete lebdeći u zraku. Požurit će ka mjestu gdje se polaže račun odazivajući se pozivu za taj skup. Zato kaže Allah: znači žureći “ka glasniku” kome se neće opirati, a neće ni kasniti. “Nevjernici će govoriti: ‘Ovo je težak dan.'” Tj. dan užasnih strahota, kada će biti smrknuti i namrgođeni, kao što na drugom mjestu kaže Uzvišeni: “Bit će to naporan dan nevjernicima, neće biti lahak.” (74:9,10)

“Lagao je Nuhov narod prije njih pa su roba Našeg u laž utjerivali, govoreći: ‘Luđak!’ – i Nuh je onemogućen bio./9/ I on je Gospodara svoga zamolio: ‘Ja sam pobijeđen, Ti se osveti!’ /10/ I Mi smo kapije nebeske pootvarali vodi koja je neprestano lila, /11/ i učinili da iz zemlje izvori provru, i vode su se sastale kako je određeno bilo, /12/ a njega smo nosili na onoj lađi od dasaka i klinaca sagrađenoj, /13/ koja je plovila pred Našim očima, a nagrada je to bila za onoga koji je porican bio. /14/ I Mi to ostavismo kao pouku – pa ima li ikoga ko bi pouku primio? /15/ i kakve su bile kazna Moja i opomene Moje! /16/ A Mi smo Kur'an olakšali za pouku, pa ima li ikoga ko bi pouku primio?”/17/

Riječi Uzvišenog: “Lagao je”, prije tvoje pojave, o Muhammede, “Nuhov narod prije njih pa su roba Našeg u laž utjerivali”, tj. oni su bili otvoreni u svojim lažima. “govoreći: ‘Luđak!', i Nuh je onemogućen bio”, tj. optuživali su ga da je lud, te su ga još i grdili i tjerali, prijeteći mu da, ako ne prestane, može biti ubijen kamenjem. “I on je Gospodara svoga zamolio: ‘Ja sam pobijeđen, pa Ti pomozi'”, tj. ja sam nemoćan, pa Ti pomozi Svoju vjeru. Onda je rekao Uzvišeni: “I Mi smo kapije nebeske pootvarali vodi koja je neprestano lila”, tj. mnogo. “…i učinili da iz zemlje izvori provru”, tj. na cijeloj Zemlji su se pojavili izvori mnogi. “…i vode su se sastale”, tj. vode iz nebesa i iz zemlje. “…kako je određeno bilo.” Ta stvar je već bila propisana. “…a njega smo nosili na onoj od dasaka i klinaca sagrađenoj.” To su bile drvene ploče – daske, povezane i prikovane ekserima. Time se misli na skovanu lađu, znači nosili smo ga u lađi. A riječi Uzvišenog: “Koja je plovila pred Našim očima”, tj. Mi smo je nadgledali i čuvali. “…nagrada je to bila za onog koji je porican bio.” U isto vrijeme ovo znači i kaznu za nevjernike koji su poricali Istinu, a i pobjedu koju je Nuh, a.s., ostvario.

A riječi Uzvišenog: “I Mi to ostavismo kao pouku”, (tj. učinili smo da Nuhova lađa bude trajni primjer gradnje – a Allah najbolje zna, jer je to prva lađa, za koju je Allah, dž.š., podučio Nuha, a.s., da je sagradi. Time je ona postala trajnim uzorom za sve sljedeće lađe koje su se gradile, znači tako je građena svaka sljedeća lađa, te plovila vodom onako kako je to odredio Uzvišeni. Isto tako ova lađa predstavlja sjećanje na Nuha, a.s., čime se podučavaju nove generacije onome što je zadesilo Nuhov narod. Neposlušni su bili potopljeni, dok su vjernici sa Allahovim zadovoljstvom bili spašeni od potapanja, time što su se ukrcali u lađu. Isto tako su i riječi Uzvišenog: “Mi smo vas, kad je voda preplavila sve, u lađi nosili da vam to poukom učinimo i da to od zaborava sačuva uho koje pamti.” ) Zbog toga i kaže Uzvišeni: “Pa ima li ikoga ko bi pouku primio?” Ima li ikoga ko bi se opametio i iz ovoga izvukao zaključak? A riječi Uzvišenog: “…i kakve su bile kazna Moja i opomene Moje!”, tj. kakvo je bilo Moje kažnjavanje onih koji nisu u Mene vjerovali i u Moje poslanike, i nisu prihvatili ono što je došlo od Mojih opomena, time sam pomagao Svojim poslanicima, a kaznio kafire. “A Mi smo Kur‘an olakšali za pouku.” Znači olakšali smo i njegovo učenje i razumijevanje, velika hvala neka je Allahu, dž.š., “…pa ima li ikoga ko bi pouku primio?”, tj. ima li toga koga je Kur‘an opametio, nakon što ga je Allah ljudima lahkim i dostupnim učinio? Postoji li onaj koji je zbog toga odbacio od sebe grijehe i postao sljedbenik Allahovih naredbi; kome će se dati Allahova blagodat i zadovoljstvo…?

“Poricao je Ad, pa kakva je bila kazna Moja i opomene Moje! /18/ Jednog kobnog dana poslali smo na njih leden vjetar koji je neprestano puhao /19/ i ljude dizao, kao da su palmova stabla iščupana, /20/ i kakve su bile kazne Moje i opomene Moje! /21/ A Mi smo Kur'an učinili dostupnim za učenje napamet i pouku, pa ima li koga ko bi pouku primio?” /22/

Nakon što Uzvišeni obavještava šta se zbilo sa Hudovim narodom, govori nam kako su i ovi svoga poslanika u laž ugonili. Isto tako šta se desilo sa Nuhovim narodom, kazna je stigla i narod Ad u obliku: “…ledenog vjetra”, koji je žestoko bio studen. “Jednog kobnog dana”, taj dan je bio koban za njih, “…neprestano puhao”, tj. na njih se kobno i rušilački obrušio, jer su se tada spojile dunjalučka i ahiretska kazna. A riječi Uzvišenog: “Dizao je ljude kao da su oni palmova stabla iščupana.” Vjetar bi tako zgrabio nekoga od nevjernika, podigao bi ga u zrak tako visoko da se ne bi vidio, a zatim ga naglavačke tresnuo o zemlju, a onda bi mu se glava odvojila od trupa. Zato i kaže Uzvišeni: “…kao da su palmova stabla iščupana, i kakve su bile kazna Moja i opomene Moje? A Mi smo Kur‘an olakšali za učenje napamet i pouku, pa ima li ikoga ko bi pouku primio?”

“I Semud u opomene nije vjerovao. /23/ ‘Zar da slijedimo jednog od nas!’ – govorili su. ‘Tada bismo, uistinu, bili u zabludi i bili bismo ludi. /24/ Zar baš njemu, između nas, da bude poslana Objava?! Ne, on je lažljivac oholi!'”/25/ “Saznat će oni sutra ko je lažljivac oholi! /26/ Mi ćemo poslati kamilu da bismo ih iskušali, pa pričekaj ih i budi strpljiv. /27/ I upozori ih da će se voda između njih i nje dijeliti, svakom obroku pristupit će onaj čiji je red!”/28/ “Ali oni pozvaše jednog od svojih, pa se on spremi i prekla je, /29/ i kakve su bile kazna Moja i opomene Moje? /30/ Mi poslasmo na njih jedan jedini krik, i oni postadoše poput zdrobljenog suhog lišća. /31/ A Mi smo Kur'an učinili dostupnim za pouku, pa ima li ikoga ko bi pouku primio?”/32/

Ovo je kazivanje o narodu Semud, koji su u laž ugonili svoga poslanika Saliha, a.s. “‘Zar da slijedimo jednog od nas!', govorili su. Tada bismo, uistinu, bili u zabludi i bili bismo ludi.” Smatrali su da će propasti ukoliko se prepuste da ih vodi jedan od njihova roda – Salih, a.s. Zatim se čude što baš njemu da dođe Objava, tako da su ga počeli u laž ugoniti riječima: “Ne, on je lažljivac oholi!” Tako su prekoračivali granice u svojoj laži. A onda kaže Uzvišeni: “Saznat će oni sutra ko je lažljivac oholi!” Ovo im je prijetnja i tvrdo obećanje. A Allah, dž.š., kaže: “Mi ćemo poslati kamilu, da bismo ih iskušali”, tj. da bi ih stavili na provjeru, izvedena im je jedna ogromna kamila iz velike i čvrste stijene, baš onako kako su i izazivali.

Ona je bila Allahov dokaz protiv njih, a u isto vrijeme i potvrda poslanstva Saliha, a.s. Zatim kaže Uzvišeni, obraćajući se Svome robu i poslaniku Salihu, a.s.: “Pa pričekaj i budi strpljiv.” Tj. sačekaj da vidiš kako će im se to njihovo pitanje razriješiti i budi strpljiv prema njima jer je tvoja krajnja pobjeda i na dunjaluku i na ahiretu. “I upozori ih da će se voda između njih i nje dijeliti.” Tj. jedan dan će biti za njih, a drugi dan će biti za devu. Tako Allah, dž.š., kaže na drugom mjestu: “Evo, to je kamila”, reče on, “u određeni dan ona će piti, a u poznati dan vi.” (26:155) A riječi Uzvišenog: “Svakom obroku pristupit će onaj čiji je red.” Mudžahid kaže: “Kada bi ona bila odsutna, oni bi pristupili pijenju vode; a kada bi ona došla, koristili bi mlijeko.” Zatim kaže Uzvišeni: “Ali oni pozvaše jednog od svojih, pa se on spremi i prekla je.” Onaj koji je preklao devu zvao se Kadar ibn Salif, a bio je najgori u svom narodu. Zato i kaže Allah, dž.š., na drugom mjestu: “Kad se jedan nesretnik između njih podigao”, (91:12) “pripremio se”. “…pa je preklao, i kakve su bile kazna Moja i opomene Moje”, tj. na koji način su kažnjeni? Kakva je bila Moja kazna svima koji su Me poricali i u laž ugonili Moje poslanike. “Mi poslasmo na njih jedan jedini krik, i oni postadoše poput zdrobljenog suhog lišća”, tj. svi su bili kažnjeni, bez izuzetka, niko nije ostao; sasušili su se poput suhog rastinja, sakupljenog na jednom mjestu, kao što se to čini na pustinjskim pašnjacima, kada se sve sasuši, zatim spali i vjetar raznese.

“Narod Lutov poricao je opomene. /33/ Na njih vjetar, pun pijeska, poslasmo, samo ne na Lutovu porodicu, nju u svitanje spasismo /34/, iz milosti Naše. Eto, tako Mi nagrađujemo one koji zahvaljuju /35/. A on im je bio prijetio silom Našom, ali su oni u prijetnje sumnjali /36/. Oni su od njega goste njegove tražili, pa smo ih Mi oslijepili: ‘Iskusite kaznu Moju i prijetnje Moje!’ /37/ A rano izjutra stiže ih kazna koju će neprestano osjećati /38/. ‘Iskusite kaznu Moju i prijetnje Moje!’ /39/ A Mi smo Kur'an učinili dostupnim za učenje napamet i pouku, pa ima li ikoga ko bi pouku primio?!”/40/

Uzvišeni kazuje o tome kako je Lutov narod ugonio u laž svoga poslanika i kako su činili takve pokvarenosti koje niko prije njih na svijetu nije počinio. Zbog toga su i kažnjeni takvom propašću kakvu drugi narodi nisu doživjeli. Uzvišeni Allah, dž.š., naredio je Džibrilu, a.s., da podigne njihova naselja u nebeske visine, a zatim ih prevrne, gađajući ih kamenjem i tvrdom pečenom glinom. Zato i kaže na ovom mjestu: “Na njih vjetar, pun pijeska, poslasmo”, a bilo je to kamenje. “…samo ne na Lutovu porodicu, nju u svitanje spasismo.” Tj. izišli su pred kraj noći i spasili se onoga što je zadesilo njihov narod. Nije im se ništa loše desilo, pa zato i kaže Uzvišeni: “Eto tako Mi nagrađujemo one koji zahvaljuju. A on im je bio prijetio silom Našom.” Tj. prije nego što je stigla kazna za njih, bili su opomenuti da će ih ta Allahova žestoka kazna zadesiti. I, umjesto da ga poslušaju, oni su sumnjali i nisu mu vjerovali. “Oni su od njega goste njegove tražili.”

Te noći njemu su došli meleki: Džibril, Mikail i Israfil u liku mladića, vanredne ljepote, a što je bila kušnja od Allaha, dž.š., za taj narod. Lut, a.s., ugosti ih. Međutim, Lutova žena, stara i pokvarena, posla do naroda vijest o gostima koji su došli Lutu, a.s., pa narod pohita prema njegovoj kući. Lut, a.s., zaključa vrata pred njima, dok su oni navaljivali pokušavajući ih razvaliti. Poslanik se odupirao i sprečavao ih da uđu, rekavši: “Ovo su kćeri moje.” (11:78), (15:71) Time se želi reći: ženskinje vaše. Ali, kada su toliko navalili da uđu, izišao je Džibril, a.s., i udario ih po očima krajem svoga krila, tako da su zaslijepljeni bili. Vratili su se nazad osjećajući se poraženim. Zaprijetili su Lutu, a.s., da će se vidjeti u zoru. Uzvišeni je rekao: “A rano izjutra stiže ih kazna koju će neprestano osjećati.” Tj. neće imati nikakiva izlaza. “Iskusite kaznu Moju i prijetnje Moje. A Mi smo Kur‘an učinili dostupnim za učenje napamet i pouku, pa ima li ikoga ko bi pouku primio?”

“I faraonovoj porodici opomene dolaziše /41/, ali oni porekoše sve znakove Naše, pa ih Mi kaznismo onako kako kažnjava Silni i Moćni /42/. Da li su nevjernici vaši imalo jači od njih, ili vi u knjigama nebeskim imate kakvu povelju?” /43/ Zar ovi da govore: “Mi smo skup nepobjedivi!” /44/ Skup će sigurno poražen biti, a oni će se u bijeg dati!” /45/ Međutim, Smak svijeta im je rok, a Smak svijeta je užasniji i gorči.” /46/

Uzvišeni Allah, dž.š., obavještava šta se zbilo s Faraonom i njegovim narodom. Kao poslanik im je došao Musa, a.s., sa svojim bratom Harunom, a.s., donoseći im radosne vijesti, a i prijetnju. Allah, dž.š., pojačao je poslanike davši im mnogo mu’džiza, ali su ih Faraon i njegovi sljedbenici poricali. Zbog toga su bili kažnjeni onako kako kažnjava Silni i Moćni, tako da ni traga od njih nije ostalo. Zatim kaže Uzvišeni: “Da li su nevjernici vaši…”, te riječi su upućene mušricima Meke. “…imalo jači od njih?” Ovdje se misli na one koji su spomenuti ranije i uništeni iz razloga što su u laž ugonili svoje poslanike i nisu vjerovali u Objave koje su dobijali. “Ili u knjigama nebeskim imate kakvu povelju?” Tj. da li imate kakvu garanciju da vas neće stići kazna i opomena. Nakon toga Uzvišeni govori: “Zar oni da govore: ‘Mi smo skup nepobjedivi!'” Tj. svako od njih mislio je da im niko ne može nauditi. Uzvišeni Allah, dž.š., kaže: “Skup će sigurno poražen biti, a oni će se u bijeg dati”, tj. bit će poraženi i uništeni. Buharija navodi od Ibn-Abbasa da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., /291/ rekao kad je bio u šatoru za vrijeme Bitke na Bedru: “Obraćam Ti se i molim za Tvoje obećanje i obavezu. Allahu moj, ako budeš htio, nećeš biti poslije današnjeg dana obožavan na Zemlji.” Tada ga Ebu-Bekr uze za ruke i reče: “Smiri se, o Allahov Poslaniče, već si dosta tražio od svoga Gospodara.” Zatim je Poslanik, s.a.v.s., izišao, obučen u pancir, i rekao: “Skup će sigurno poražen biti, a oni će se u bijeg dati! Međutim, Smak svijeta im je rok, a Smak svijeta je užasniji i gorči.” Ovako navode Buharija i En-Nesai na više mjesta.

“Grješnici će sigurno stradati i u ognju biti /47/ na Dan kada budu u vatru odvučeni, s licima dolje okrenutim: ‘Iskusite vatru džehenemsku!’ /48/ Mi doista sve s određenjem stvaramo /49/, i naređenje Naše samo je jedna riječ – sve bude u tren oka /50/. A Mi smo već vama slične uništili, pa ima li ikoga ko bi pouku primio?! /51/ I sve što su uradili u listovima je /52/, i sve, i malo i veliko, u retke je stavljeno /53/. Oni koji su se Allaha bojali bit će u dženetskim baščama i pored rijeka /54/ na mjestu u kome će biti zadovoljni, kod Vladara Svemoćnoga.” /55/

Uzvišeni nas obavještava kako će grješnici, koji su zapali u zabludu umjesto svjetla, dobiti kaznu u ognju, a sve zbog toga što su stalno sumnjičavi bili i suprotstavljali se u mišljenjima. Ovakvim se smatra svaki onaj koji se može upisati kao kafir, te onaj koji izmišlja u vjeri, kao i ostali koji se udaljuju od Pravog puta. Zatim kaže Uzvišeni: “Na Dan kada budu u vatru odvučeni, s licima dolje okrenutim”, tj. zbog toga što su se bavili ludorijama, sumnjičenjem i protivljenjem, pripast će im samo Džehennem, pa pošto bijahu u zabludi – odvući će se na licima, tako da neće ni znati kud idu. Bit će im rečeno: “Iskusite vatru džehenemsku!” A riječi Uzvišenog: “Mi sve s određenjem stvaramo” jesu kao i riječi Uzvišenog: “Slavi ime Gospodara svoga Svevišnjeg, Koji sve stvara i čini skladnim i Koji sve određuje i upućuje.” (87:1-3)

Tj. Allah, dž.š., odredio je sudbinu i ukazao stvorenjima pravi put do nje. Ovaj časni ajet koristi većina islamske uleme kao dokaz i potvrdu da je Uzvišeni Allah, dž.š., predodredio Svojim stvorenjima budućnost, tako da Mu je svaka stvar poznata prije nego je i postala, prije nego je i zapisana. Isto tako, ovaj i slični ajeti i hadisi koriste se i kao odgovor sekti kaderija, koji su se pojavili u posljednjem periodu ashaba. Sada bismo naveli jedan dio hadisa koji se tematski vežu za ovaj ajeti-karim. Prenosi Ahmed od Ebu-Hurejrea, koji kaže: /292/ “Došli su mušrici iz plemena Kurejš kod Vjerovjesnika, s.a.v.s., i sa njim raspravljali o kaderu, pa bi objavljeno: “Na Dan kada budu u vatru odvučeni, s licima dolje okrenutim: ‘Iskusite vatru džehenemsku!’ Mi sve s određenjem stvaramo.” Ovako navode još i Muslim, Tirmizi i Ibn-Madže. A Ibn-Hatim navodi od Zurarea, a ovaj od Vjerovjesnika, s.a.v.s., /293/ da je učio ovaj ajet: “‘Iskusite vatru džehenemsku!’ Mi sve s određenjem stvaramo”, pa rekao: “Ovo je objavljeno ljudima moga ummeta koji će se pojaviti u ahiri-zemanu (pred Sudnji dan), a koji će poricati Allahovo određenje.” A Ahmed navodi od Abdullaha ibn Omera da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /294/ “Svaki narod ima svoje medžusije, a medžusije moga ummeta oni su koji budu govorili da nema kadera. Pa, ako se razbole, nemojte ih obilaziti; a ako umru, nemojte im ići na sahranu.”

A u sahih hadisu stoji: /295/ “Traži pomoć od Allaha i nemoj posustati – pa, ako te zadesi nešto loše, reci: ‘Allah je tako odredio i On čini ono što On hoće', a nemoj reći: ‘Da sam uradio drugačije, bilo bi onako', jer ono ‘da sam’ otvara prostor za šejtansko djelovanje.” Potvrđeno je i u Muslimovu Sahihu, koji navodi hadis od Abdullaha ibn Amra, koji kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /296/ “Doista je Allah odredio sudbinu stvorenjima prije stvaranja nebesa i Zemlje na pedeset hiljada godina”, a Ibn-Vehb dodaje: “A Njegov prijesto je bio na vodi.” Ovaj hadis prenosi i Et-Tirmizi i kaže da je on hasen, sahih i garib. Imam Ahmed navodi da Ubadeta ibn Velida ibn Ubadeta da mu je pričao njegov otac: /279/ “Ušao sam kod Ubadeta, a on je bio bolestan, očekujući skoru smrt, pa sam mu rekao: ‘[ta mi savjetuješ da bih mogao uraditi?’ ‘Sjedi kraj mene', odgovorio je, a kad sam sjeo, reče: ‘Sinak moj, još ti nisi okusio šta je prava vjera niti dostigao suštinu spoznaje Allaha tako da bi vjerovao u Allahovo određenje, pa bilo ono dobro ili loše. Rekao sam: ‘Babuka moj, kako da znam šta je od određenog dobro, a šta je loše?’ On odgovori: ‘Znaj da ono što te je zadesilo nisi mogao izbjeći, niti ćeš moći izbjeći ono šta će te zadesiti. Jer, sinko moj, čuo sam Allahova Poslanika, s.a.v.s., kad kaže: ‘Zaista, prvo što je Allah, dž.š., stvorio bilo je pero, a zatim mu je rečeno: ‘Piši!', i tog trenutka je zapisano sve šta će biti do Sudnjeg dana.’ ‘O sinak moj, ako umreš, a da nemaš ovakvo vjerovanje, ušao bi u Džehennem.'”

A riječi Uzvišenog: “I naređenje Naše samo je jedna riječ, sve bude u tren oka.” Ovim se daje na znanje da će se ostvariti Allahova volja kod Njegovih stvorenja, kao što govori i o sprovedbi Allahove odredbe među njima. “I naređenje Naše samo je jedna riječ.” Znači da nema uopće potrebe da se određuju sekunde, jer se izvršavanje naredbe izvršava trenutno, bez ikakvog kašnjenja, koliko i treptaj oka. Divno li je rekao jedan pjesnik: “Da se nešto desi kada Allah hoće, samo riječ: ‘Budi’ – dovoljno je Njemu reći.” A riječi Uzvišenog: “A Mi smo već vama slične uništili”, tj. one koji su vam prethodili, a u laž su ugonili poslanike. “Pa, ima li ikoga ko bi pouku primio?!” Ima li iko koga je opametilo ono što se zbilo takvima i ono što je za takve bilo određeno od kazne? “I sve što smo uradili u listovima je”, tj. u knjigama je koje se nalaze kod meleka, a.s. “I sve, i malo i veliko” od vaših djela, “U retke je stavljeno”, tj. zabilježeno je u listovima i sve sabrano. Imam Ahmed navodi hadis koji prenosi h. Aiša da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /298/ “O Aiša, čuvaj se sitnih grijeha, jer ima neko ko je od Allaha, dž.š., i za njih zadužen da ih piše.” Ovaj hadis navode i En-Nesai i Ibn-Madže.

A riječi Uzvišenog: “Oni koji su se Allaha bojali bit će u dženetskim baščama i pored rijeka”, tj. njima će se desiti suprotno od onoga što su zaradili oni koji su zalutali i tvrdoglavi bili, koji su odvučeni na svojim licima u džehenemsku vatru. A riječi Uzvišenog: “Na mjestu u kome će biti zadovoljni”, tj. u kući Allahovog gostoprimstva i zadovoljstva. “…kod Vladara Svemoćnoga”, tj. kod Uzvišenog Vladara, Stvoritelja, Moćnog da vam pruži sve što tražite i želite. Imam Ahmed navodi od Abdullaha ibn Omera da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: “Pravedni će biti kod Allaha na minberima od svjetlosti, sa desne strane Milostivog, obje su Njegove ruke desne (jemin), a to su oni koji su bili pravedni u presudama u svojim porodicama i sa onima kojima su upravljali.” Ovaj hadis prenose još i Muslim i En-Nesai.


Završetak skraćenog tefsira sure El-Kamer, uz veliku zahvalu Allahu, dž.š.

Tefsir Ibn Kesir – Sura Er-Rahman

Ebu-Isa et-Tirmizi navodi hadis od Džabira koji kaže: /299/ Izišao je Allahov Poslanik, s.a.v.s., pred svoje ashabe i proučio suru Er-Rahman od početka do kraja, a oni su šutjeli, pa im reče: “Učio sam ovu suru džinima u njihovoj noći, pa su bolje reagirali od vas. Kad god bih proučio: ‘…pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?’ – oni bi rekli: ‘Gospodaru, ni u jednu od Tvojih blagodati ne sumnjamo, niti poričemo, neka Ti je velika hvala.'”Ovaj hadis je garib. Ibn-Džerir prenosi od Abdullaha ibn Omera /300/ da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., učio suru ‘Er-Rahman', ili je neko drugi učio pred njim pa je rekao: “Šta li je to, pa sam čuo džine kako bolje odgovaraju svome Gospodaru od vas?!” “A kako to, o Allahov Poslaniče?”, upitaše oni. On reče: “Nikad nisam proučio riječi Uzvišenog: ‘pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?', a da džini nisu rekli: ‘Ne, Gospodaru naš, ni jednu blagodat mi ne poričemo.'” Ovaj hadis navodi i hafiz El-Bezzar od Amra ibn Malika, zatim kaže da ne zna da iko drugi prenosi od Vjerovjesnika, s.a.v.s., osim na ovaj način i sa ovim prenosiocima.

U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog !

“Svemilosni /1/ poučava Kur'anu, /2/ stvara čovjeka,/3/ uči ga izgovoru. /4/ Sunce i Mjesec utvrđenim putanjama plove, /5/ i trava i drveće se pokorava, /6/ a nebo je digao. I postavio je ravnotežu i pravdu, /7/ da ne prelazite granice u mjerenju, /8/ i pravo mjerite i na tereziji ne zakidajte! /9/ A Zemlju je za stvorenja razastro, /10/ na njoj ima voća i palmi sa plodom u čaškama, /11/ i žita sa lišćem i miomirisna cvijeća, /12/ pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete!” /13/

Uzvišeni Allah, dž.š., govori o Svojim blagodatima i milosti prema Svojim stvorenjima, te kako je poslao Kur‘an i omogućio njegovo učenje napamet i da ga razumije onaj kome se Allah, dž.š., smiluje. Kaže Uzvišeni: “Svemilosni poučava Kur‘anu, stvara čovjeka, uči ga izgovoru.” Kaže Hasan da se misli na tečan govor, a to je, ustvari, pravilno učenje. To se postiže tako što je Allah, dž.š., olakšao stvorenjima govor kao i izlazak glasova iz ishodišta: iz grla, jezika i usana – shodno vrsti i ishodištu glasa. A riječi Uzvišenog: – “Sunce i Mjesec utvrđenim putanjama plove.” Tj. Sunce i Mjesec plove (kreću se) jedno za drugim, po tačno utvrđenom i fiksiranom proračunu u kojem nema proturiječja niti nedostatka. Kao što su i riječi Uzvišenog: “On čini da zora sviće, On je noć odredio za počinak, a Sunce i Mjesec za računanje vremena; to je odredba Silnoga, Sveznajućeg.” (6: “I trava i drveće se pokorava.” Alija ibn Talha bilježi od Ibn-Abbasa, r.a., da je rekao: “To je ono što izraste iz zemlje”, znači sitno rastinje. Isto tako smatraju i Seid ibn Džubejr, Es-Suddi i Sufjan es-Sevri, a ovo mišljenje odabire i Ibn-Džerir, r.a. A riječi Uzvišenog: “…a nebo je digao i postavio je ravnotežu i pravdu”, znači da je uspostavio pravdu, pravedni red, kao što Uzvišeni kaže i na drugom mjestu: “Mi smo izaslanike Naše s jasnim dokazima slali i po njima knjige i pravdu objavljivali, da bi ljudi pravedno postupali…” (57:25)

A ovdje kaže ovako: “…da ne prelazite granice u mjerenju”, tj. stvorio je nebesa i Zemlju, uistinu i s pravdom. Zbog toga i kaže dalje: “…i pravo mjerite i na teraziji ne zakidajte”, tj. ne smanjujte težinu, ne varajte na vagi, nego vagajte po istini i pravdi, kao što kaže Uzvišeni na drugom mjestu: “Napunite mjeru kad mjerite. (17:35, 26:186) A riječi Uzvišenog: “A Zemlju je za stvorenja razastrao”, tj. kao što je podigao nebesa isto tako je razastro Zemlju i učvrstio je živim bićima na njoj. “Na njoj ima voća”, tj. raznih vrsta, boje, ukusa i mirisa. “I palmi s plodovima u čaškama.” Riječ Ibn-Džurejdž od Ibn-Abbasa objašnjava da je to mjesto u kom je smješten plod voćke. Tako smatraju i mnogi drugi mufesiri. To je, ustvari, ono kada se palmin plod razvije u buket, zatim se raširi u petljice, pa postane zelena kisela datula, a onda sazrijeva dok ne dozrije i dobije krajnji, konačni oblik. “I žita sa lišćem i miomirisno cvjeće.” Ovdje se misli na slamu, tj. one žitarice koje imaju klas. A “rejhan” je vrsta lista smotanog oko svoje petljice. A riječi Uzvišenog: “…pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?” Tj. zar utonuli u blagodat, o ljudi, o džini, to poričete? Ovako kažu Mudžahid i još drugi, oslanjajući se na tok riječi koje su prethodile, a govorile su o blagodatima. Zar možete sumnjati u nešto što se nikako ne može poreći?! Reći ćemo kako su odgovorili na to džini vjernici: “Ne, Allahu naš, ništa od Tvojih blagodati mi ne poričemo, neka Ti je velika hvala.”

“On je čovjeka od sasušene ilovače, kao što je grnčarija, stvorio, /14/ a džine od plamena vatre – /15/ pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?! /16/ Gospodara dva istoka i dva zapada – /17/ pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?! /18/ Pustio je dva mora da se dodiruju,/19/ između njih je pregrada i ona se ne miješaju – /20/ pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?! /21/ Iz njih se vadi biser i merdžan – /22/ pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?! /23/ Njegove su i lađe koje se kao brda visoko po moru uzdižu – /24/ pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?!” /25/

Uzvišeni podsjeća Svoja stvorenja da je čovjeka stvorio od sasušene ilovače, kao što je kakva grnčarija, te da je džine stvorio od plamena vatre, tj.od čiste vatre bez dima. To je rekao i Ibn-Abbas i drugi. Imam Ahmed navodi od Aiše, koja kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /301/ “Meleki su stvoreni od svjetlosti; džini su stvoreni od plamena vatre, a Adem je stvoren onako kako vam je već opisano.” Prenosi ga i Muslim. A riječi Uzvišenog: “…pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?!” – već su objašnjene. “Gospodara dva istoka i dva zapada.” Ovdje se misli, kad se kaže dva istoka da su to ljetni i zimski izlaz Sunca, a isto tako i dva zapada, kada Sunce zalazi ljeti i kad zalazi zimi. Znajući da je u ovim različitim pojavama učinio blagodat i korist ljudima i džinima, Uzvišeni postavlja pitanje: “…pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?!”

A riječi Uzvišenog: “Pustio je dva mora da se dodiruju.” Ibn-Abbas tumači kao: “poslao je dva mora” “da se dodiruju.” Ibn-Zejd kaže: “Spriječeno im je da se miješaju, jer je Allah postavio pregradu između njih koja je nepremostiva. “Dva mora se tumače da je jedno slano, a drugo slatko. Slatke su riječne vode koje protječu pored ljudi. O tome smo već govorili ranije u suri El-Furkan kod riječi: “On je dvije vodene površine jednu pored druge ostavio – jedna je pitka i slatka, a druga slana i gorka, a između njih je pregradu i nevidljivu branu postavio.” (25:53) A riječi Uzvišenog: “Između njih je pregrada i oni se ne miješaju”, tj. napravio je od njih pregradu od zemlje da se ne miješaju, kako jedno drugom ne bi pokvarilo svojstva koja su im data i namijenjena. A riječi Uzvišenog: “Iz njih se vadi biser i merdžan.” Ovdje se kaže “iz njih”, što je zajednička zamjenica, ali ako bi bilo da je samo u jednom, pa i to bi bilo dovoljno, da se kaže “iz njih”, kao što kaže Uzvišeni na drugom mjestu: “O skupe džinski i ljudski, zar vam iz redova vas samih poslanici nisu dolazili…?” (6:130) Zna se da su poslanici bili samo ljudi, a ne od džina, ali je ispravno da se ovako kaže, bez ograničenja. Što se tiče bisera, on je već poznat, a za merdžan kažu da je to sitno biserje, dok opet drugi smatraju da je to vrsta dragog kamenja crvene boje, a ima ih koji još za to kažu da su to crvene perle. Od Ibn-Abbasa prenosi se da je rekao: “Kada počne padati kiša iz nebesa, sadefi (biseri) u moru otvore svoja usta, a neke kapi uđu u te otvore, a to su ti dragulji.” Prenosioci su pouzdani, a ovo prenosi Ibn Ebi-Hatim. Upotreba ovih dragulja postala je blagodat za ljude, jer im je to Allah darovao, pa kaže Uzvišeni: “…pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?”

A riječi Uzvišenog: “Njegove su i lađe”, tj. brodovi koji plove “po moru.” Mudžahid kaže da se pod tim misli na one lađe čija su jedra otvorena i podignuta, “koja se kao brda visoko uzdižu.” Ovdje se misli na pune lađe, natovarene robom, pa izgledaju kao brda velika, i tako prevoze od mjesta do mjesta, u čemu je korist za ljude. Zato i kaže Uzvišeni: “…pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?” Ibn Ebi-Hatim kaže da je Umre ibn Suvejd rekao: Bio sam sa Alijom ibn Ebi-Talibom, r.a., na obali Furata kada je došla jedna lađa sa jedrima raširenim, pa je h. Alija pružio svoje ruke i rekao: “Uzvišeni Allah kaže: ‘Njegove su i lađe koje se kao brda visoko po moru uzdižu.’ Tako mi Onoga Koji ju je odredio da plovi po moru, nisam ubio Osmana, niti sam zagovarao da ga ko ubije.”

“Sve što je na njoj (Zemlji) prolazno je, /26/ a ostaje Lice tvoga Gospodara, Veličanstveno i Plemenito, /27/ pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete!? /28/ Njemu se mole oni koji su na nebesima i na Zemlji; svakog časa On se zanima nečim, /29/ pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete!? /30/

Uzvišeni daje do znanja da će sve živo na Zemlji pomrijeti, kao i na nebesima, osim onoga što Allah, dž.š., bude želio, i neće ostati niko osim Njegovo Plemenito Lice. Jer, On je Uzvišeni Gospodar, Sveti, koji je vječno Živi i nikad ne umire. Katade kaže: “Obavijestio nas je o onome što je stvorio, zatim nas obavještava da će sve to proći i nestati.” U jednoj Poslanikovoj dovi kaže se: /302/ “O Živi, Postojani, o Stvaraoče nebesa i Zemlje, o Veličanstveni i Plemeniti – nema boga osim Tebe, Tvojom milošću tražimo pomoć, učini da budemo bolji i ne prepuštaj nas samima sebi ni jednog trenutka, niti bilo kome od Tvojih stvorenja.” Eš-Š’abi kaže: “Kada učiš: ‘Sve što je na njoj (Zemlji) prolazno je’ – nemoj zastajati dok ne proučiš: ‘…a ostaje Lice Tvoga Gospodara, Veličanstveno i Plemenito.'” On zavređuje da bude Veličan i da prema Njemu ne griješimo, da Ga slušamo i da Mu se ne protivimo. Allah nam, dž.š., govori o jednakosti za sve stanovnike Zemlje, a ta je jednakost smrt i njihov odlazak na drugi svijet. Tada će Veličanstveni donijeti pravednu presudu za svakoga.

Zato i kaže Uzvišeni: “…pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?!” A riječi Uzvišenog: “Njemu se mole oni koji su na nebesima i na Zemlji; svakog časa On se zanima nečim.” Ovdje se govori o tome da je On sam Sebi dovoljan, da Mu ništa ne treba, a da su stvorenja u stalnoj potrebi za Njim. A riječi Uzvišenog: “Svakog časa On se zanima nečim”, Ibn Ebi-Hatim navodi od Ebu -Derdaa da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: /303/ “Uzvišeni Allah kaže: ‘Svakog časa On se zanima nečim', kaže, to je da On oprašta grijehe, olakšava tegobe, podiže jedne, a spušta druge ljude.”

“Polagat ćete Mi račun, o ljudi i džinovi, /31/ pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?! /32/ O družine džinova i ljudi, ako možete preko granice nebesa i Zemlje prodrijeti, prodrite, moći ćete prodrijeti jedino uz veliku moć! /33/ pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?! /34/ Na vas će se ognjeni plamen i rastopljen mjed prolivati, i vi se nećete moći odbraniti, /35/ pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?!”/36/

Alija ibn Ebi-Talha prenosi od Ibn-Abbasa o riječima Uzvišenog: “Polagat ćete Mi račun, o ljudi i džinovi”, da je to prijetnja Uzvišenog Allaha upućena ljudima i džinima. Za Allaha ne postoji zamaranje nekim poslom, pa ni to polaganje računa. Buharija kaže: znači “Mi ćemo vas ispitivati, a neće ga nijedna stvar omesti od druge.” A u govoru Arapa poznato je da kažu: “Zauzet sam poslom oko tebe”, a to ne predstavlja nikakav rad; “Pozabavit ću se tobom”; a nema ništa što ga sprečava, kao što kažu: “Uhvatit ću te kada se najmanje nadaš.” “Pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?!” A riječi Uzvišenog: “O družine džinova i ljudi, ako možete preko granica nebesa i Zemlje prodrijeti, prodrite, moći ćete jedino uz veliku moć!” Tj. nećete moći pobjeći od Allahove odredbe i snage, jer vas On sve obuhvata. Nećete biti u stanju izbjeći polaganje računa, niti izvršenje suđenja, jer gdje god mislite da biste mogli otići, varate se, bit ćete okruženi melekima koji će paziti na vas.

Tako Uzvišeni kaže na drugom mjestu: “Tog dana čovjek će povikati: ‘Kuda da se bježi?’ Nikuda! Utočišta nema. Toga dana bit će Gospodaru tvome prepušten.” (75:10-12) Ili kao što kaže: “Njih će potištenost pokrivati, niko ih od Allaha neće zaštititi.” (10:27) Kaže Uzvišeni: “Na vas će se ognjeni plamen i rastopljen mjed prolivati i vi se nećete moći odbraniti.” Tj. ako biste pokušali pobjeći od Dana sudnjega, vratili bi vas meleki i čuvari Džehennema na način kako je navedeno u ajetu. Zato i kaže: “Nećete se moći odbraniti; pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?!”

“A kad se nebo razdvoji i postane ružičaste boje kao rastopljeno ulje, /37/ pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?! /38/ Tog Dana ljudi i džinovi za grijehe svoje neće biti pitani, /39/ pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?!, /40/ a grješnici će se po biljezima svojim poznati, pa će za kose i za noge ščepani biti, /41/ pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?! /42/ “Evo, ovo je Džehennem, koji su grješnici poricali!” /43/ i između vatre i ključale vode oni će kružiti, /44/ pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?!” /45/

Uzvišeni kaže: “A kad se nebo razdvoji…” Misli se na Dan suđenja, na što i ukazuje ovaj ajet, kao i još neki sličnog sadržaja, kao što je: “I nebo će se razdvojiti – tada će labavo biti.” (69:16) A riječi Uzvišenog: “…i postane ružičaste boje kao rastopljeno ulje”, tj. bit će obojeno, poput boja pomoću kojih se farba, ponekad u crveno, nekada žuto, zeleno, plavo, a to će sve biti zbog težine i straha na Dan velikog suda. A riječi Uzvišenog: “Tog Dana ljudi i džinovi za grijehe svoje neće biti pitani”, tj. kada već budu ispitani za sva svoja djela: “Zašto ste uradili to i to?” – poslije toga će začepiti njihova usta, a ruke i noge će govoriti o onome što su počinili. Pa, kada se naredi da ih odvuku u Džehennem – od tog momenta nema više pitanja za grijehe, već predstoji samo da ih sprovedu i bace u vatru. Tako dalje Uzvišeni kaže: “…a grješnici će se po biljezima svojim poznati”, tj. bit će prepoznatljivi po svojim vanjskim znakovima, po crnilu svojih lica. A već je poznato kakvi će vjernici biti, prepoznatljivi po blistavosti i bjelini svojih lica, što su tragovi uzimanja abdesta. A riječi Uzvišenog: “…pa će za kose i za noge ščepani biti”, tj. čuvari Džehennema (zebanije) kafirima će vezati njihove kose za noge preko leđa, a zatim ih bacati u Džehennem do čijeg će dna padati godinama.

A riječi Uzvišenog: “Evo, ovo je Džehennem, koji su grješnici poricali”, tj. ovo je ona vatra za koju ste govorili da je nema i da ne postoji. Eto vam sada da se dobro uvjerite i da osjetite njezin plamen. Tako će im biti rečeno prijetećim i ponižavajućim tonom. A riječi Uzvišenog: “…i između vatre i ključale vode oni će kružiti”, tj. bit će kažnjavani jedanput vatrom, pa onda odvedeni da piju ključalu vodu koja će biti poput rastopljenog mjeda od čega će se crijeva i unutrica trgati. A Riječi Uzvišenog:, tj. vrelo do najvišeg stepena zagrijanosti, kao što su riječi Uzvišenog: “…sa vrela uzavrelog piti”, (88:5) tj. od žestoke vreline neće moći izdržati. Pa, kao što je teško kažnjavanje grješnika, bit će zato bogobojazni nagrađeni iz obilja Allahove blagodati, milosti, pravde i pažnje prema njima. Sve je ovo opomena za njih i ovim se žele odvratiti od onoga u šta su zapali, kao što je širk, griješenje i tome slično. A poslije takvih riječi slijedi pitanje: “…pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?!”

“A onome ko se bude bojao stajanja pred svojim Gospodarom pripast će dva perivoja, /46/ pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?! /47/ puna stabala granatih, /48/ pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?! /49/ u kojima će biti dva izvora koja će teći -/50/ pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?! /51/ u njima će od svakog voća po dvije vrste biti, /52/ pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?!”/53/

Riječi Uzvišenog: “A onome ko se bude bojao stajanja pred svojim Gospodarom pripast će dva privoja.” Ovaj ajet spada u uopćene ajete, kako kažu Ibn-Abbas i drugi. Uzvišeni Allah, dž.š., kaže: “A za onoga koji se stajanja pred Gospodarom svojim bojao”, misli se na stajanje na Sudnjem danu. “…I dušu od prohtjeva uzdržao.” (79:40) Na njega dunjaluk nije puno uticao, znajući da je ahiret vječan i bolji. Stoga on obavlja svoje dužnosti, a kloni se Allahovih zabrana, a kao takav dobiva od Gospodara svoga dva Dženneta (bašče). Tako Buharija, r.a., navodi od Abdullaha ibn Kajsa da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /304/ “Imaju dvije dženetske bašče u kojima će posuđe i sve drugo biti od srebra i dvije bašče u kojima će posuđe i sve drugo biti od zlata. Između tih dženetlija i gledanja svoga Gospodara bit će samo ogrtač Allahove Preuzvišenosti na Njegovom licu u Džennetu Adna.” Ovaj hadis navode svi poznati muhaddisi, osim Ebu-Davuda.

Ibn-Džerir navodi od Ebu-Derda'a: /305/ da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., jednog dana učio ovaj ajet: “A onome ko se bude bojao stajanja pred svojim Gospodarom pripast će dva perivoja”, pa sam upitao: “Pa iako bi počinio blud ili ukrao”? Poslanik opet prouči: “…a onome ko se bude bojao stajanja pred svojim Gospodarom pripast će dva perivoja”, a ja sam opet upitao: “Pa, iako bi počinio blud ili ukrao”?, a Poslanik će opet: “…a onome ko se bude bojao stajanja pred Gospodarom svojim pripast će dva perivoja.” Ja sam ponovno upitao: “Pa iako bi počinio blud ili ukrao?” Tada Poslanik reče: “Pa makar se to i ne svidjelo Ebu-Derda'u.” Od Ebu-Derda'a prenosi se i mevkuf hadis o ovome gdje kaže: “Zaista, onaj ko se boji Allaha neće ni činiti zinaluk, niti krasti.” Pošto je ovaj ajet uopćen – odnosi se i na ljude i na džine, jedan je od najčvršćih dokaza da će i džini vjernici i bogobojazni ući u Džennet. Time Uzvišeni Allah daruje obje vrste stvorenja, pa kaže: “A onome ko se bude bojao stajanja pred Gospodarom svojim pripast će dva perivoja, pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?!” Zatim opisuje kako izgledaju ta dva Dženneta, pa kaže Uzvišeni: “…puna stabala razgranatih”, tj. sa lijepim i predivnim granama punim najboljeg i najzrelijeg voća. “Pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?!”

Muhammed ibn Ishak prenosi od Esme, kćerke Ebu – Bekrove, koja kaže: /306/ ^ula sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kad je spomenuo Sidretul-Muntehaa i rekao: “Jahač putuje u hladu grana dženetskih stotinu godina”, ili je rekao: “U hladu grana dženetskog drveća mogu odmarati stotinu jahača, u njemu su zlatne postelje, a plodovi su spušteni nadohvat ruku.” Ovaj hadis navodi i Tirmizi. A riječi Uzvišenog: “…u kojima će biti dva izvora koja će teći.” Teći će tako što će napajati to drveće i grane, a koje će davati raznobojne plodove. “Pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?!” Zatim kaže Uzvišeni: “U njima će od svakog voća po dvije vrste biti.” Tj. bit će svih vrsta voća, onog koje znate i onog boljeg, koje ne znate. To je ono voće koje oko nije vidjelo, niti uho čulo, niti je ikada čovjeku na um palo. “Pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?!” Ibn-Abbas kaže: “Nema na dunjaluku u odnosu na ahiret ništa osim imena stvari.” Ibn-Abbas hoće reći da je velika i ogromna razlika između ovoga svijeta i ahireta u ljepoti.

“Naslonjeni na posteljama čije će postave od kadife biti, a plodovi u oba perivoja na dohvat ruke će stajati, /54/ pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?! /55/ U njima će biti one koje preda se gledaju, one koje, prije njih, ni čovjek ni džin nije dodirnuo, /56/ pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?! /57/ kao da su one dragulj i merdžan, /58/ pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?! /59/ Zar nagrada za dobro učinjeno djelo može biti nešto drugo do dobro?! /60/ pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?!” /61/

Uzvišeni kaže: “…naslonjeni” “na posteljama čije će postave od kadife biti”, tj. bit će napravljene od svile i ukrašene zlatom. Ovdje se ukazuje na ljepotu vanjštine tako što se spominje unutrašnjost (postava). Od Ibn-Mes’uda prenosi se da je rekao: “Ovakva je unutrašnjost (postava), a šta biste rekli da vidite spoljašnost?” “A plodovi u oba perivoja nadohvat ruke će stajati”, tj. bit će toliko blizu plodovi dženetski da će se moći dohvatiti u kakvom god se položaju nalazili, kao što kaže Uzvišeni: “…čiji će plodovi nadohvat ruke biti.” (69:23) Neće biti ništa što će praviti smetnju da se plod ubere, a njegove grane će opuštene biti. “Pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?!” Nakon što su već spomenute postelje i njihova ljepota, dalje se navodi: “…u njima će biti”, tj. u posteljama “…one koje preda se gledaju.” Ovdje se misli na žene koje neće gledati osim u svoje muževe i ništa im neće biti ljepše od muževa. Ovako tumači Ibn-Abbas i drugi, i navodi da će neke od njih reći svome mužu: “Tako mi Allaha, ne vidim u Džennetu ništa ljepše od tebe, niti mi je išta draže od tebe.

Hvala Allahu, Koji mi te dade i učini me tvojom.” A riječi Uzvišenog: “…one koje, prije njih, ni čovjek ni džin nije dodirnuo”, tj. one će biti čiste, učinjene da budu određene dobi i koje niko nije ni taknuo prije njihovih muževa, bilo ljudi ili džina. I ovo je, također, jedan od dokaza ulaska u Džennet džina – vjernika. Zatim kaže Uzvišeni opisujući ih drugima: “…kao da su one dragulj i merdžan.” Mudžahid, Hasan i neki drugi kažu da su one slične draguljima po svojoj blistavosti, a merdžanima po svojoj bjelini. Za merdžan oni kažu da je to ovdje biser. A Abdullah ibn Mes’ud kaže: “Žene će u Džennetu biti toliko blistave da će im se moći vidjeti noge i ispod sedamdeset haljina od svile, bit će toliko prozirne da će im se kosti moći vidjeti.” Zbog toga su i riječi Uzvišenog: “…kao da su one dragulj i merdžan.” A što se tiče “jakuta”, to je kamen kroz koji kad bi provukao konac, a potom ga protrljao, vidio bi ga. Ovako navodi Ibn Ebi-Hatim kao merfu hadis i Tirmizi kao mevkuf, pa kaže da je to ispravnije.

Muslim navodi od Muhammeda ibn Sirina, koji kaže: /307/ Bilo da se ponosite ili da se opametite: “Šta mislite hoće li u Džennetu biti više muškaraca ili žena?” Na to je Ebu – Hurejre rekao: “A zar nije Ebu-Kasim kazao: ‘Prva skupina ljudi koja uđe u Džennet bit će svijetla poput punog mjeseca i blistave zvijezde u noći. Svaki muškarac će dobiti po dvije žene i moći će vidjeti kroz tijelo njihovih nogu kosti, a u Džennetu neće biti neženja.'” Ovaj se hadis nalazi u oba Sahiha koje prenose Hemmam ibn Munebbih i Ebu-Zur’a od Ebu-Hurejrea, r.a. A riječi Uzvišenog: “Zar nagrada za dobro učinjeno djelo može biti nešto drugo do dobro?!” Tj. za onoga ko učini dobro djelo samo se na ahiretu može nadati dobru. El-Begavi prenosi od Enesa ibn Malika koji kaže: /308/ “Učio je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: “Zar nagrada za dobro učinjeno djelo može biti nešto drugo do dobro” , i upitao: “Da li znate šta je rekao vaš Gospodar?” Prisutni rekoše: “Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju.” Zatim Poslanik reče: Kaže: “Pošto je u onome što je spomenuo Allah velika blagodat kojoj nije adekvatno nikakvo djelo,već je ona samo dobrota i milost od Allaha, dž.š., On poslije svega kaže: ‘pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?!'”

“Osim ta dva, bit će još dva neznatnija perivoja, /62/ pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?!” /63/ modrozelena, /64/ pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?! /65/ sa izvorima koji kuljaju, u svakom? /66/ pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?! /67/ U njima će biti voća i palmi i šipaka, /68/ pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?! /69/ U njima će biti ljepotica naravi divnih, /70/ pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?! /71/ Hurija u šatorima skrivenih, /72/ pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?! /73/ – koje prije njih ni čovjek ni džin nije dodirnuo, /74/ pa, koju blagodat gospodara svoga poričete?! /75/ Oni će biti naslonjeni na uzglavlja zelena, prekrivena ćilimima čarobnim i prekrasnim, /76/ pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?!/77/ Neka je Uzvišeno ime Gospodara tvoga, Veličanstvenog i Plemenitog!” /78/

Riječi Uzvišenog: “Osim ta dva, bit će još dva neznatnija perivoja.” Ova druga dva perivoja spominju se nakon ona dva ranije spomenuta, a koji su, po kur‘anskom tekstu, bolji po položaju, stepenu i ljepoti. Već je prije naveden hadis o dva Dženneta u kojima je posuđe i sve otalo od zlata, kao i dva Dženneta u kojima je posuđe i sve ostalo od srebra. Prvi Dženneti su za one koji su u najbližoj blizini Allaha, dž.š., a druga dva su za ashabul-jemin. Time je ukazana nešto veća čast za one prve u odnosu na druge, a i prema ovima iz prvih Dženneta bit će ukazana i veća pažnja. Zatim je rekao Uzvišeni: “…puna stabla granatih”, a ovdje kaže: “…modrozelena”, tj. bit će toliko tamna zbog prejako zelene boje i natopljenosti bojom. Ranije je rekao: “…u kojima će biti dva izvora koja će teći”, a ovdje kaže Uzvišeni: “…koji kuljaju”, tj. šikljaju, a glagol jači je od u ovom značenju. Tada je Uzvišeni rekao: “…u njima će od svakog voća po dvije vrste biti”, a ovdje kaže: “U njima će biti voća i palmi i šipaka.” Nema sumnje da je prvo spominjanje uopćenije u vrstama voća, u odnosu na ove druge koje se navodi kao potvrda.

Zatim kaže Uzvišeni: “U njima će biti (one) dobrih (ćudi), lijepe.” Kaže Katade da se pod riječju misli na mnoga i lijepa dobra u Džennetu. Drugi, a koji su u većini, smatraju da se ova riječ odnosi na dobre žene, lijepog ahlaka i izgleda – navode se ove riječi i kao merfu-hadis od Ummi Seleme. U drugom hadisu koji ćemo navesti u suri El-Vaki'a, inšaallahu teala, hurije će pjevati: “Mi smo divne ljepotice, stvorene za plemenite muževe.” Zbog toga neki uče: sa tešdidom slova j. “…lijepe, pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?!” Zatim kaže Uzvišeni: “…hurija u šatorima skrivenih”, a ranije je rekao: “…u njima će biti one koje preda se gledaju.” Nema sumnje da su one koje same obaraju svoj pogled bolje od onih kojima se tako naredi, iako će sve zanosne biti. A za riječi Uzvišenog: “…u šatorima”, Buharija navodi od Abdullaha ibn Kajsa da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /309/ “Doista u Džennetu ima šator od šupljeg bisera, prečnika 60 milja, a u svakom uglu šatora bit će njegovi stanovnici, neće vidjeti jedne druge, obilazit će ih vjernici.” I Muslim navodi sa istim ovakvim sadržajem. A Ibn-Abbas kaže: “…hurija u šatorima skrivenih”, da su ti šatori od biserja. A riječi Uzvišenog: “…koje prije njih ni čovjek ni džin nije dodirnuo.” Već je ranije naveden primjer, s tim da je prethodni opis bio opširniji, riječima Uzvišenog: “kao da su one dragulj i merdžan, pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?!” Riječi Uzvišenog: “Oni će biti naslonjeni na uzglavlja zelena, prekrivena ćilimima čarobnim i prekrasnim.”

Uzglavlja na krevetima će biti u obliku okačenih prstenova, dok neki kažu da će to biti jastuci. Seid ibn Džubejr kaže da se tu misli na dženetske vrtove. A riječi Uzvišenog: “…čarobni i prekrasni ćilimi”, tj. dženetlijama će se prostirati raznobojna divna prostirka po kojoj će oni hodati. Halil ibn Ahmed kaže da se riječ u arapskom jeziku odnosi na sve što je najvrednije,bilo da se radi o ljudima ili nečem drugom, odatle i riječi Vjerovjesnika, s.a.v.s., o h. Omeru: /310/ “Nisam vidio nikoga ko bi nadmašio njegovu genijalnost.” Dodaje se tu još i opis dženetlija koji će biti u prva dva Dženneta, čime se još više ukazuje na njihov položaj. Već smo čuli kako je Uzvišeni rekao: “Naslonjeni na posteljama čije će postave od kadife biti.” Odlike stanovnika prva dva perivoja bolje su od ovih drugih jer u prvom slučaju Allah, dž.š., kaže: “Naslonjeni na postelju čije će postave od kadife biti.” Tako On opisuje unutrašnjost (postavu), a ne spominje spoljašnost čime se najprije hvali unutrašnjost. A upotpunjavajući sav taj sretni završetak, Uzvišeni već ranije daje opis: “Zar nagrada za dobro učinjeno djelo može biti drugo do dobro?!” Ovakvo dobro na najvišem je stupnju i ono je najljepši završetak čovjeka. Svim ovim iskazane su mnogobrojne prednosti prva dva Dženneta u odnosu na druga dva. Molimo Plemenitog i Dobrog Allaha da nas učini stanovnicima prva dva perivoja. Zatim Uzvišeni kaže: “Neka je uzvišeno ime Gospodara tvoga, Veličanstvenog i Plemenitog!” Ovim se želi reći da je samo On dostojan da se uzdiže, te da Mu se ne opiremo, da Ga smatramo Najplemenitijim, da Mu se robuje i zahvaljuje, a ne da budemo od onih koji se ne zahvaljuju, da se On stalno spominje i da Ga nikad ne zaboravimo.

Imam Ahmed navodi od Rebi'a ibn Amira, koji kaže: /311/ Čuo sam Allahova Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: “Izgovarajte često riječi: ‘Ja zel dželali vel-ikram.'” I Nesai navodi ovaj hadis od Abdullaha el-Mubareka. Riječ znači: nešto često obavljati, činiti, obavezati se, a u Muslimovom Sahihu i u četiri zbirke Sunena od Abdullaha ibn Harisa, a ovaj od h. Aiše, navodi se da je rekla: /312/ “Kada bi Allahov Poslanik, s.a.v.s., predao selam, ne bi ustao”, znači poslije namaza, sve dok ne bi izgovorio: “Allahu moj, Ti si spasitelj i od Tebe je spas, neka si Uzvišen, Veličanstveni i Plemeniti.”

Ovo je kraj sažetog tefsira sure Er-Rahman, uz mnogu zahvalu Allahu, dž.š.

11/13/2014

Tefsir Ibn Kesir - Sura El-Vaki'a

Prenosi Hafiz ibn Asakir od Abdullaha ibn Mes'uda, koji je, dok je bolovao bolest od koje je umro, rekao: "Čuo sam Allahova Poslanika, s.a.v.s., da kaže: (313) 'Ko prouči suru El-Vakia svake noći nikada neće osjetiti neimaštinu.' A Ebu-Zabje nikad je nije izostavljao." To, također, prenosi Ebu-J'ala od Ibn-Mes'uda. A Ahmed prenosi od Džabira ibn Semure, koji kaže: (314) "Allahov Poslanik, s.a.v.s., klanjao je namaz kao što vi klanjate svaki dan, s tim da je on olakšavao - namaz mu je bio lakši nego što vi klanjate, a na sabahu bi učio suru 'El-Vaki'a' i druge sure slične njoj." .

"Kada se Događaj dogodi, /1/ događanje njegovo niko neće poricati, /2/ neke će poniziti, a neke uzvisiti; /3/ kad se Zemlja jako potrese /4/ i brda se u komadiće zdrobe, /5/ i postanu prašina razasuta, /6/ vas će tri vrste biti: /7/ oni dešnjaci - ko su dešnjaci?! /8/ i oni ljevaci - ko su ljevaci? /9/ i oni prvi - uvijek prvi! /10/ Oni će Allahu bliski biti /11/ u dženetskim baščama naslada." /12/

El - Vaki'a je jedno od imena za Sudnji dan, nazvan zbog toga što će se obistiniti njegovo postojanje i događanje, kao što kaže Uzvišeni: "Toga će se dana Smak svijeta dogoditi." (69:15) A riječi Uzvišenog: "Događanje njegovo niko neće poricati", tj. mora tako biti, a za njegovo pojavljivanje, kada to bude Allah zaželio, neće biti niko ko će takvo nešto moći spriječiti, niti se usprotiviti, kao što kaže Uzvišeni: "Odazovite se Gopodaru svome prije nego što dođe Dan koji Allah neće zaustaviti." (42:47) A riječi Uzvišenog: "Neke će poniziti, a neke uzvisiti", tj. spustit će narod u Džehennem, pa iako su bili velikani na dunjaluku, a druge će uzdići na najviše stepene da vječno uživaju, pa makar bili slabići na dunjaluku. A riječi Uzvišenog: "Kad se Zemlja jako potrese", kao što kaže Uzvišeni: "Kada se Zemlja najžešćim potresom svojim potrese." (99:1) I kaže Uzvišeni: "I brda se u komadiće zdrobe", tj. kada se zdrobe poput mrvica, kao što kaže Uzvišeni: "Razbacana postanu." (73:14)

A riječi Uzvišenog: "I postanu prašina razasuta", tj. uzvitlana prašina koja se podigne, a zatim rasprši, te od nje ne ostane ništa. Ovako smatra Alija, r.a. A riječi Uzvišenog: "Vas će tri vrste biti", tj. tri grupacije. "Oni dešnjaci - ko su dešnjaci?!" To su oni koji će biti sa desne strane Arša, a oni su izišli iz Ademove desne strane, kojima će biti date njihove knjige u desnu ruku i kao stanovnici Dženneta. "I oni ljevaci - ko su ljevaci?!" To su oni koji će biti lijevo od Arša, a i oni su iz Ademove lijeve strane, a to su oni kojima će biti date njihove knjige u lijevu ruku, bit će uhvaćeni za nju i uvedeni u Džehennem, kao džehenemlije, da nas Allah sačuva od njihovih djela. "I oni prvi - uvijek prvi!" To su oni koji će prvi biti pred Uzvišenim, i oni su posebni i najsretniji i bliži od onih s desne strane, a oni su među njima prvaci, to su: poslanici, vjerovjesnici, iskreni, šehidi, i oni će biti na najvišem stepenu. Pa, ko se takmiči na ovom svijetu da bi što više dobra učinio, bit će na ahiretu od onih koji su među prvima stigli do Allahove Plemenitosti, a nagrada je prema njihovim djelima. Kako posiješ, tako ćeš i požnjeti. Zbog ovoga kaže Uzvišeni: "Oni će Allahu bliski biti u dženetskim baščama naslada", tj. to su oni najbliži brizi Uzvišenog Allaha i Njegovom zadovoljstvu - molimo Uzvišenog da nas učini od njih Svojom dobrotom i plemenitošću, amin.

"Bit će ih mnogo iz prvih, /13/ a malo iz zadnjih, /14/ na divanima izvezenim, /15/ jedni prema drugima na njima će naslonjeni biti;/16/ služit će ih vječno mladi mladići, /17/ sa čašama i ibricima, i peharom punim pića iz izvora tekućeg /18/ od koga ih glava neće boljeti i zbog koga neće pamet izgubiti", /19/ "i voćem koje će sami birati, /20/ i mesom ptičijim kakvo budu željeli. /21/ U njima će biti i hurije očiju krupnih,/22/ slične biseru u školjkama skrivenom, /23/ kao nagrada za ono što su činili. /24/ U njima neće slušati prazne besjede, ni govor grješni, /25/ nego samo riječi: 'Mir, mir!'"/26/

Obavještava Uzvišeni o onima koji su prednjačili da su oni skupina, mnoštvo iz prvih generacija i mali broj od onih kasnijih. Međutim, muffesiri se razilaze u tumačenju riječi: 'prvi' i 'potonji', pa se kaže: Oni prvi, to su ummeti koji su prošli, a oni kasniji su ovaj sadašnji ummet; međutim, to je slab stav, jer je ovaj ummet najbolji ummet, kako Kur'an navodi, pa je onda nemoguće da bude onih bliskijih Allahu više iz redova drugih ummeta nego iz ovog. To bi, možda, i moglo biti tako, ukoliko bi se sastavili svi narodi naspram ovog našeg ummeta. Ali, najispravnije je mišljenje to da riječi Uzvišenog: "Bit će ih iz prvih", tj. misli se na prve pripadnike ovog ummeta, "a malo iz zadnjih", tj. oni zadnji pripadnici od ovog ummeta. Nema sumnje da su prvi pripadnici svakog ummeta bili bolji od onih koji su se kasnije pojavljivali u tom narodu, stoga je moguće da se ovaj ajet odnosi na sve ummete pojedinačno, a najbolji je od ummeta ummet Muhammeda, s.a.v.s. Prenosi Ibn Ebi-Hatim od Abdullaha ibn Bekra el-Muzenija, koji kaže: "Čuo sam Hasana, kad je došao do ovog ajeta: 'I oni prvi - uvijek prvi, oni će Allahu bliski biti', pa je rekao: 'Što se tiče onih prvih, oni su već prošli... Ali, učini nas, Allahu, od onih s desne strane.'"

Već je u sahih hadisu potvrđeno da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /15/ "Najbolji je vijek moj vijek, zatim oni poslije njih, pa oni poslije njih." Cilj je bio da se kaže da je ovaj ummet najčasniji u odnosu na druge narode i bliskiji Allahu, dž.š., od drugih i na većem položaju zbog časti svoje vjere i veličine svoga Poslanika. Zato je potvrđeno u sigurnim predanjima od Allahova Poslanika, s.a.v.s., da je on obavijestio: (316) "Zaista će od ovog ummeta biti 70 hiljada onih koji će ući u Džennet bez polaganja računa." A u drugom predanju: (317) "Na svaku hiljadu sedamdeset hiljada", i u drugom predanju: (318) "Na svakog jednog sedamdeset hiljada". Penosi Hafiz Ebu el-Kasim et-Taberani od Ebu - Malika, koji kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (319) "Tako mi Onoga u Čijoj je ruci moja duša, na Sudnjem danu će biti proživljene grupacije od vas koje će okružiti Zemlju poput mrkle noći, a meleki će govoriti: "Oni koji budu slijedili Muhammeda, s.a.v.s., bit će u većem broju od svih ostalih koji budu slijedili druge poslanike." A riječi Uzvišenog: "Na divanima izvezenim", tj. bit će izvezeni zlatom i biserjem. A riječi Uzvišenog: "...jedni prema drugima na njima će naslonjeni biti", tj. licima će biti okrenuti jedni drugima, niko neće biti nikome iza leđa.“Služit će ih vječno mladi mladići", tj. bit će u jednoj određenoj, mladoj dobi i neće stariti, niti će doživljavati ikakvih izmjena. "Sa čašama i ibricima i peharom punim pića iz izvora tekućeg", a bit će od vina koje ne opija i koje će stalno teći. Posuđe neće biti nikada prazno, niti će se isprazniti jaki izvor. A riječi Uzvišenog: "...od koga ih glava neće boljeti i zbog koga neće pamet izgubiti", tj. bolova neće imati u svojim glavama, niti će im se gubiti njihova pamet. Ne, glave će biti bistre i pored ukusnog i dopadljivog pića. Prenosi Ed-Dahhak od Ibn-Abbasa, r.a., koji kaže: "U alkoholu imaju četiri svojstva: opijanje, glavobolja, povraćanje i mokrenje.

A Uzvišeni Allah, spominjući vino u Džennetu, uklonio je sve ove negativne osobine." A riječi Uzvišenog: "I voćem koje će sami birati i mesom ptičijim kakvo budu željeli", tj. opsluživat će ih svim onim plodovima koje budu željeli znači; ovaj ajet potvrđuje mogućnost uzimanja voća kakvo se zaželi. Svemu tome u prilog ide hadis Ikraša ibn Zuejba, koji priča kako je jeo sa Poslanikom, s.a.v.s., u kući Ummi-Seleme: (320) "...Zatim me je uzeo za ruku, pa smo krenuli u kuću Ummi-Seleme, pa je Alejhisselam upitao: 'Ima li šta za jelo?' Donesena nam je posuda kao korito, puna popare s komadićima mesa, a on je počeo jesti, pa sam i ja pružio ruku da uzmem. Tada me je Allahov Poslanik, s.a.v.s., uzeo svojom lijevom rukom za moju desnu i rekao: 'O Ikraš, jedi s jednog mjesta, jer je to jedna hrana.' Zatim nam je donijet tanjir temri ili rutaba (vrste hurmi) (Ubejdullah sumnja, jesu li bile temre ili rutab), pa sam počeo jesti ispred sebe. Poslanik, s.a.v.s., pružajući ruke prema posudi reče: 'Ikraš, jedi odakle želiš, jer je to isto voće samo različitih boja.' Zatim nam je donijeta voda, te je Allahov Poslanik, s.a.v.s., oprao svoju ruku i umio svoje lice i ruke do iza lakata, zatim svoju glavu, tri puta i onda rekao: 'O Ikraš, ovo je abdest koji će nas sačuvati od Džehennema.'" Ovo prenosi malo opširnije i Tirmizi i Ibn-Madže, obojica od Muhammeda ibn Bišara.

Prenosi Hafiz Taberani od Sevbana, koji kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (321) "Kad čovjek uzme plod voćke u Džennetu, na tom mjestu se pojavi novi plod." A riječi Uzvišenog: "I mesom ptičijim kakvo budu željeli." Navodi Imam Ahmed od Enesa, koji kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (322) "Dženetska će ptica biti poput ogromne deve, a uzgajat će se na dženetskom drveću." Ebu-Bekr upita: "O Allahov Poslaniče, ove ptice su nježne" - na što će Allahov Poslanik: "Onaj ko ih jede nježniji je od njih" - i ponovi to tri puta. "A ja želim da budeš od onih koji će ih jesti." A prenosi Hasan ibn Urfe od Abdullaha ibn Mes'uda, koji kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (323) "Kad bi pogledao u pticu u Džennetu i zaželio da je jedeš, došla bi ti preda te već pečena." A riječi Uzvišenog: "U njima će biti i hurije očiju krupnih, slične biseru u školjkama skrivenom", tj. kao da su one biser koji se presijava u svome sjaju i bjelini, kao što je već navedeno u suri "Es-Safat": "kao da su one jaja pokrivena." (37:49) A i suri "Er-Rahman", također je dat njihov opis. Pa, zato kaže Uzvišeni: "...kao nagrada za ono što su činili", tj. to je ono od Nas što je pruženo, kao nagrada njima za ono što su postigli svojim dobrim djelima. Zatim kaže Uzvišeni: "U njima neće slušati prazne besjede ni govor grješni, nego samo riječi: 'Mir,mir!'" tj. u Džennetu neće čuti prazan govor, niti će biti otvorenog ponižavanja, ni riječi koje sadrže ismijavanje i omaložavanje, kao što kaže Uzvišeni: "...u kome prazne besjede neće slušati", (88:11) tj. prazne priče, "ni govor grješni", tj. ni govor koji u sebi sadrži nešto ružno. "Nego samo riječi 'Mir, mir!'" tj. ništa drugo do samo pozdravljanje jedan drugoga, kao što kaže Uzvišeni: "U njima će se riječju: 'Mir' - pozdravljati", (14:23) i (10:10) a njihov govor bit će tako čist od pokvarensoti i griješenja.

"A oni sa desne strane - ko su oni sa desne strane?" /27/ "Bit će među lotosovim drvećem bez bodlji, /28/ i među bananama plodovima nanizanim /29/ i u hladovini prostranoj /30/ pored vode tekuće /31/ i usred voća svakovrsnog /32/ kojeg će uvijek imati i koje neće zabranjeno biti" /33/ "i na posteljama uzdignutim. /34/ Stvaranjem novim Mi ćemo hurije stvoriti/35/ i djevicama ih učiniti, /36/ milim muževima njihovim i godina istih /37/ za one s desne strane." /38/ "Bit će ih mnogo od naroda drevnih, /39/ a mnogo i od kasnijih." /40/

Nakon što je Uzvišeni spomenuo vrtove u kojima će biti oni prvi, tj. Allahu bliski, ovdje se još spominju i oni sa desne strane, a to su dobri, ali čiji je položaj niži od onih koji su Allahu najbliži. Pa kaže Uzvišeni: "A oni sa desne strane - ko su oni sa desne strane?" Zatim to tumači riječima: "Bit će među lotosovim drvećem bez bodlji", a to je vrsta voća koja na sebi nema nikakve bodlje, nego samo plodove, suprotne ovozemaljskom lotosovom drvetu koje je sa puno bodlji, a malo ploda. Prenosi Hafiz Ebu-Bekr Ahmed ibn Selman en-Nedždžar od Sulema ibn Amira, koji kaže da su ashabi Allahova Poslanika, s.a.v.s., rekli: (324) "Zaista nas je Allah podučio preko beduina i njihovih zapitkivanja", pa kaže: "Došao je jednog dana beduin, pa reče: 'O Allahov Poslaniče, Allah je spomenuo u Džennetu voćku koja može nauditi njenom vlasniku?' Allahov Poslanik, s.a.v.s., upita: 'A koje je to drvo?' A ovaj odgovori: 'To je lotosovo drvo koje ima bodlje i nezgodno je za ubiranje.' Onda Allahov Poslanik, s.a.v.s., reče: 'A zar Uzvišeni Allah ne kaže: 'Bit će među lotosovim drvećem bez bodlji.' Allah će ukloniti bodlje sa tog drveta, a na mjestu svake bodlje bit će plod.

Ti će plodovi iznicati iz tog drveta sa 72 vrste okusa, a ni jedna neće ličiti na drugu." A riječi Uzvišenog: "...i među bananama plodovima nanizanim." "Talh" je krupno drveće koje se može naći i u području Hidžaza, a jednina je "talhatun". To je riječ koja govori o nizu plodova. Ibn-Abbas kaže da je ovo drvo slično dunjalučkom, ali plodovi su mu slađi od meda, pa kao da je to lotos. Opisuje ga da je nanizano i da nema bodlji, dok njegova patlica ne sebi nosi više plodova. Prenosi se od Ibn-Abbasa da je rekao da "talh" znači banana, kako je stanovnici Jemena nazivaju. A riječi Uzvišenog: "...u hladovini prostranoj", Buharija od Ebu-Hurejrea prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: (325) "Zaista u Džennetu ima drvo u čijoj hladovini putuje jahač stotinu godina neprekidno; učite, ako hoćete: '...i u hladovini prostranoj.'" Ovo prenosi i Muslim. Buharija i Muslim bilježe hadis od Ebu-Seida i Sehla ibn S'ada, a ovaj od Poslanika, s.a.v.s., koji je rekao: (326) "Zaista, u Džennetu ima drvo u čijoj hladovini putuje brzi konjanik sto godina bez prekida." Ovaj hadis ne samo da je potvrđen od Allahova Poslanika, s.a.v.s., nego je on mutevatir i nema sumnje u njegovu vjerodostojnost kod svih kritičara hadisa, a zbog raznovrsnih rivajeta i snage u lancu i pouzdanosti prenosilaca hadisa. Ed-Dahhak, Suddi i Ebu-Hazrete o riječima Uzvišenog kažu: "...i u hladovini prostranoj", znači koja se ne prekida, u kojoj nema sunčeve žege (omore), kao što je vrijeme prije izlaska sunca. A za riječi Uzvišenog: "...pored vode tekuće", Es-Sevri kaže: "koja teče bez prestanka". A već je bilo govora i tumačenja riječi Uzvišenog: "U kome su rijeke od vode neustajale", (47:15) tako da nema potrebe to ovdje ponavljati. A riječi Uzvišenog:

"I usred voća svakovrsnog, kojeg će uvijek imati i koje neće zabranjeno biti", tj. imat će raznovrsnog voća i mnogobrojnog u raznim bojama, kakvo oko nije vidjelo, a ni uho čulo, niti ljudskom umu na um palo, kao što kaže Uzvišeni: "Svaki put kad im se iz njih da kakav plod, oni će reći: 'Ovo smo i prije jeli', a bit će im davani samo njima slični". (2:25) tj. ličit će jedan drugom po obliku, ali će im okus biti različit. A u oba sahiha, pri spominjanju Sidretul-Muntehaa kaže se: (327) "...A listovi će biti poput slonovih ušiju. A plodovi poput vrčeva hedžerskih." Također se navodi u oba Sahiha od Ibn-Abbasa, koji kaže: (328) "Zamračilo se sunce, pa je Allahov Poslanik, s.a.v.s., obavio namaz, a sa njim i ostali ljudi, te im govorio o takvom namazu. Neki od ljudi rekoše: 'O Allahov Poslaniče, vidjeli smo te kako nešto dohvataš sa tog mjesta, a zatim, vidjesmo da te nešto spriječilo!' Na to Poslanik, s.a.v.s., reče: 'Zaista sam ugledao Džennet, pa sam pokušao dohvatiti grozd iz njega. A da sam ga dohvatio, jeli biste od njega i bilo bi ga dokle traje dunjaluk.'" A riječi Uzvišenog: "...kojeg će uvijek imati i koje neće zabranjeno biti." Neće ga sprečavati ni zima ni ljeto, nego će ga imati uvijek i neprekidno. Koliko god tražili, naći će bez problema, jer je Allah, dž.š., Svemoćan. "I na posteljama uzdignutim", tj. bit će visoke, glatke i udobne. A riječi Uzvišenog: "Stvaranjem novim Mi ćemo ih stvoriti i djevicama ih milim učiniti muževima njihovim i godina istih za one sa desne strane." Lična zamjenica "ih" odnosi se na riječ koja nije spomenuta, ali nas kontekst u kome je spomenuta postelja upućuje na to da je tu riječ o ženama s kojima će se spavati u tim posteljama. Bilo je dovoljno to iskazati ličnom zamjenicom "one", pa da se zna na koga se ta zamjenica odnosi, te riječi Uzvišenog: "Stvaranjem novim Mi ćemo stvoriti." Ponovnim proživljavanjem Mi ćemo učiniti da nakon dodirivanih starica postanu djevojke, pa da nakon gubljenja nevinosti ponovo postaju čiste i mlade, drage svojim muževima uz umilnost, dražesnost i ljepotu.

Ebul-Kasim Taberani navodi od Ummi-Seleme, koja kaže: (329) "Rekla sam: O Allahov Poslaniče, reci mi šta znače riječi Uzvišenog Allaha: pa mi je odgovorio: 'Hurije su bijele, svijetle, blistave, krupnih očiju, velikih crnih zjenica, kao što je orlovsko krilo.' Zatim sam upitala: 'Reci mi šta znače riječi Uzvišenog: 'slične biseru u školjkama skrivenom', pa mi je odgovorio: 'Njihova čistoća je poput bisera koji se nalazi u još neotvorenim školjkama - koje ruka nije dohvatila.' Onda sam upitala: 'Obavijesti me šta znače riječi Uzvišenog: 'u njima će biti ljepotica naravi divnih.' On odgovori: 'Najboljeg morala i najljepšeg izgleda.' Zatim sam pitala za riječi Uzvišenog: '...kao da su one jaja pokrivena', pa mi odgovori: 'Njihova je nježnost poput tanahne opne u unutrašnjem dijelu jajeta, a koja se nalazi unutra, ispod vanjske ljuske.' Zatim sam upitala: O Allahov Poslaniče, reci mi šta znače riječi Uzvišenog: '...milim muževima njihovim i godina istih.' On odgovori: 'To su one koje su usmrćene na dunjaluku kao sijede i slabe starice, a koje će Allah proživiti i učiniti ih mladima i nevinim, milim i dragim u istoj dobi.' Onda sam upitala: 'O Allahov Poslaniče: Jesu li bolje dunjalučke žene ili dženetske hurije?' On odgovori: 'Dunjalučke su žene bolje od hurija onoliko koliko je bolja vanjska odjeća od unutarnje.' Ja sam upitala: 'Allahov Poslaniče, zbog čega je tako?' On odgovori: 'Zbog njihovog namaza i posta, i drugih ibadeta Uzvišenom Allahu. Allah će im podariti svjetlo na njihovim licima, obući ih u svilu, bit će svijetlog tena, zelene odjeće, žutog nakita, biserne mangale, a češljeva od zlata. Reći će one: 'Mi smo vječne i nikada nećemo umrijeti, bit ćemo ugodne i nikada nećemo poružniti. Nakon što se smjestimo, nikada nećemo otići iz tog mjesta. Mi smo zadovoljne i nikada se nećemo naljutiti - blago li onima kojima pripadnemo i blago onome ko bude naš.' Upitala sam: 'O Allahov Poslaniče, ima žena koje budu dva, tri, pa i četiri puta udavane, pa umru, uđu u Džennet, a za njima uđu i njihovi muževi, pa kojem će mužu pripasti?' On reče: O Ummi-Selemo, ona će birati i izabrati onoga koji bude najboljeg morala i reći će: 'O Gospodaru, ovaj se najbolje odnosio prema meni, pa mi ga opet podari.' O Ummi Selemo, ljepota morala je ono što je najljepše i na dunjaluku i na ahiretu." A riječi Uzvišenog: "...mile", Ibn-Abbas tumači da su to one koje su drage svojim muževima, a i oni dragi njima. A riječi Uzvišenog: "...godina istih", znače da su iste starosne dobi oko trideset i tri godine, sličnog ahlaka i između njih neće biti srdžbe, niti zavidnosti. A riječi Uzvišenog: "za one sa desne strane", tj. bit će stvorene za one sa desne strane, za dženetlije, a moguće je i značenje da će biti u istoj dobi kao i one, od trideset i tri godine, kao što se navodi i u hadisu Buharije i Muslima od Ebu-Hurejrea, koji kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (330) "Prva grupa ljudi koji će ući u Džennet sijat će kao pun mjesec u uštapu, a oni koji će doći za njima bit će kao zvijezda plamteća koja na nebu najviše sija. Oni neće imati potrebe ni za malom niti za velikom nuždom, niti će sliniti. Njihovi češljevi će biti od zlata, znoj će biti mirišljav, mangale će kaditi mirisno drvo, a žene će im biti dženetske hurije. Njihovo ponašanje bit će moralno i ličit će jedni drugima, nalik na njihovog praoca Adema, visokog šezdeset lakata." A riječi Uzvišenog: "...bit će ih mnogo od naroda drevnih, a mnogo i od kasnijih", tj. bit će to skupine ranijih naroda, kao i onih koji su živjeli poslije. Ibn-Džerir navodi od Ibn-Abbasa: (331) "...bit će ih mnogo od naroda drevnih, a mnogo i od kasnijih", kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "I jedni i drugi su pripadnici moga ummeta."

"A oni sa lijeve strane - ko su oni sa lijeve strane?! /41/ Oni će biti u vrelom dašku vatre i vodi ključaloj" /42/ "i u sjeni dima čađavog", /43/ "u kojoj neće biti svježine ni ikakve dobrine." /44/ Oni su prije toga raskošnim životom živjeli /45/ i uporno teške grijehe činili /46/ i govorili: 'Zar kad umremo i zemlja i kosti postanemo - zar ćemo zbilja biti oživljeni; /47/ zar i drevni naši preci?" /48/ "Reci: 'I drevni i kasniji', /49/ u određeno vrijeme, jednog određenog dana bit će sakupljeni, /50/ i tada ćete vi, o zabludjeli, koji poričete oživljavanje, /51/ sigurno sa drveta Zekum jesti, /52/ i njime ćete trbuhe puniti, /53/ pa zatim na to vodu ključalu piti, /54/ poput kamila koje ne mogu žeđ ugasiti: /55/ to će na onom svijetu biti gošćenje njihovo!"/56/

Nakon što je Uzvišeni spomenuo one sa desne strane, nastavlja dalje i govori o onim na lijevoj strani, pa kaže: "A oni sa lijeve strane - ko su oni sa lijeve strane?" tj. šta je to u šta su oni zapali? Zatim to Uzvišeni objašnjava riječima: "...u vrelom dašku vatre", Semum je vreli zrak, "...i vodi ključaloj", vodi koja je uzavrela od topline, "...i u sjeni dima čađavog", to je pocrnjeli dim. "U kojoj neće biti svježine ni ikakve dobrine." tj. tu neće biti ugodno, niti lijepog prizora, i ni jedna stvar neće biti onako kao što bi trebala da bude, tj. nikakvo dobro ih ne čeka. Zatim Uzvišeni navodi uzroke koji su ih doveli do toga, pa kaže: "Oni su prije toga raskošnim životom živjeli", tj. prihvatili su dunjalučke užitke, ne osvrćući se na ono što su im donosili poslanici. "I bili su uporni", tj. ustrajni u tome bez želje za pokajanjem. "...Teške grijehe činili", a to je širk. Neki, pak, kažu da je to jedna vrsta zakletve lažne. Međutim Ibn-Abbas, Mudžahid i Ikrime smatraju da je ovdje riječ o širku. A dalje kaže Uzvišeni: "...i govorili su: 'Zar kad umremo i zemlja i kosti postanemo - zar ćemo zbilja biti oživljeni; zar i drevni naši preci?!'" Znači poricali su to i smatrali nemogućim događajem. Uzvišeni Allah, dž.š., kaže: "Reci: 'I drevni i kasniji, u određeno vrijeme, jednog određenog dana bit će sakupljeni'", tj. obavijesti ih, o Muhammede, da će oni i sve potomstvo Ademovo biti sakupljeni na Sudnjem danu, kao što su i riječi Uzvišenog:

"...A to je Dan kada će svi ljudi biti sabrani i to je Dan kada će svi biti prisutni, a Mi ga odgađamo samo za neko vrijeme." (11:103,104) tj. ni duže ni kraće. "I tada ćete vi, o zabludjeli, koji poričete oživljavanje, sigurno s drveta Zekkum jesti i njime ćete trbuhe puniti." Bit će tako zgrabljeni i napunit će im se usta sva do guše, jedući sa drveta Zekkum - dok njime ne zasite svoje trbuhe. "Pa zatim na to vodu ključalu piti, poput kamila koje ne mogu žeđ ugasiti." El-Him su žedne deve, a to su deve bez vode; za mužjaka se kaže a za ženku - Suddi kaže da se riječ odnosi na bolest koja zadesi devu, te ne može piti vodu, pa tako i ugine. Isto tako džehenemlije se neće moći napiti ključale vode nikako. Zatim kaže Uzvišeni: "...to će na onom svijetu biti gošćenje njihovo." Na ovaj način opisuje se kako će biti ugošćeni kod svoga Gospodara na Sudnjem danu. A što se tiče gostoprimstva za pravovjerne, Uzvišeni Allah kaže: "Onima koji budu vjerovali i dobra djela činili - dženetske bašče će prebivalište biti" (18:101), tj. bit će ukazano gostoprimstvo i počast.

"Mi vas stvaramo - pa zašto ne povjerujete?" /57/ "Kažite vi Meni: da li sjemenu koje ubacujete /58/ vi oblik dajete ili Mi to činimo?" /59/ "Mi određujemo kad će ko od vas umrijeti, i niko Nas ne može spriječiti /60/ da likove vaše izmijenimo i da vas iznova u likovima koje vi ne poznajete stvorimo." /61/ "Poznato je kako ste prvi put stvoreni, pa zašto se ne urazumite?" /62/

Potvrđujući Dan povratka Njemu, odgovarajući onima koji ga poriču, sumnjaju i ne vjeruju, poriču proživljavanje, ponašajući se oholo i nadmeno - Uzvišeni kaže: "Mi vas stvaramo." Bez ikakva napora Mi smo to učinili, pa zar ne bismo to isto mogli i ponoviti? Zato i kaže Uzvišeni: "...pa zašto ne povjerujete?" Pa koji je to razlog da ne povjerujete u proživljavanje, a zatim kaže Uzvišeni: "Kažite vi Meni: da li sjemenu koje ubacujete vi oblik dajete ili Mi to činimo?" tj. jeste li to vi oni koji smještaju sjeme u maternice i stvarate život, ili smo Mi ti koji stvaramo? Zatim kaže Uzvišeni: "Mi određujemo kad će ko od vas umrijeti", tj. Mi smo ti koji raspolažu time. "I niko Nas ne može spriječiti", tj. za Nas ne postoji pojam nemoći: "Da likove vaše izmijenimo", tj. da vaš izgled izmijenimo na Sudnjem danu. "I da vas iznova u likovima, koje vi ne poznajete, stvorimo", tj. sa drugačijim svojstvima i stanjima. Zatim kaže Uzvišeni: "Poznato vam je kako ste prvi put stvoreni, pa zašto se ne urazumite?" tj. znate da je Allah, dž.š., Onaj Koji vas je stvorio prije nego što ste bili ikakvo biće, vrijedno spomena. Onda vam je Allah, dž.š., stvorio čula sluha, vida i dao vam srca. Zašto to zaboravljate, kad znate da Onaj Koji vas je bio u stanju jednom stvoriti ima moć i da vas ponovo proživi, i to je lakše učiniti, kao što kaže Uzvišeni: "On je Taj Koji iz ničega stvara i On će to ponovo učiniti, to je Njemu lahko..." (30:27)

"Kažite vi Meni: šta biva s onim što posijete? /63/ Da li mu vi dajete snagu da niče, ili to Mi činimo? /64/ Ako hoćemo, možemo ga u suho rastinje pretvoriti, pa biste se snebivali: /65/ 'Mi smo, doista, oštećeni, /66/ čak smo svega lišeni!' /67/ Kažite vi Meni: vodu koju pijete - /68/ da li je vi ili Mi iz oblaka spuštamo? /69/ Ako želimo, možemo je slanom učiniti - pa zašto niste zahvalni? /70/ Kažite vi Meni: vatru koju palite - /71/ da li drvo za nju Mi stvaramo ili vi? /72/ Mi činimo da ona podsjeća i da bude korisna putnicima kada konače; /73/ zato slavi ime Gospodara svoga Veličanstvenog!" /74/

Uzvišeni kaže: "Kažite vi Meni: šta biva s onim što posijete?" Izraz označava oranje zemlje i njeno zasijavanje sjemenkama. "Da li mu vi dajete snagu da niče?" tj. da li ih vi izvodite iz zemlje? "Ili to Mi činimo?", tj. Mi smo ti koji ga smještaju i izvode iz zemlje. Ibn-Džerir navodi od Ebu-Hurejrea, koji kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (332) "Nikako ne govorite: 'Proizveo sam', nego recite: 'Zasijao sam.'" Ebu-Hurejre kaže: Zar niste čuli riječi Uzvišenog: "Kažite vi Meni: šta biva s onim što posijete? Da li mu vi dajete snagu da niče ili to Mi činimo?" A riječi Uzvišenog: "Ako hoćemo, možemo ga u suho rastinje pretvoriti", tj. Mi smo ti koji ga izvodimo Našom pažnjom i milošću, i dajemo vam ga na upotrebu; a da smo htjeli, učinili bismo ga suhim prije nego što bi sazrelo. "Pa biste se snebivali." Zatim to objašnjava Uzvišeni Svojim riječima: "Mi smo, doista, oštećeni, čak smo svega lišeni?" Znači, da smo ga učinili smrvljenim, vi biste se snebivali u govoru na taj način što bi vam on bio različit, tako da biste nekada govorili: "Mi smo oštećeni", tj. nemamo nikakve koristi, niti nam šta rađa; žalite se na ono što ste ubrali od ljetine govoreći: "Čak smo lišeni svega", tj. nema sreće za nas.

El-Kisaj kaže: "Riječ spada u riječi koje imaju oprečna, suprotna značenja." Arapi kažu: sa značenjem "uživao sam" i sa značenjem " rastužio sam se". Zatim kaže Uzvišeni: "Kažite vi Meni: vodu koju pijete - da li je vi spuštate iz oblaka?" A na drugom mjestu odgovara: "Ne, nego smo Mi ti koji spuštamo." "Ako želimo, možemo je slanom učiniti", tj. gorko-slanom koju je nemoguće koristiti za piće, niti za navodnjavanje. "Pa zašto ste nezahvalni?" tj. zašto ne zahvaljujete na Allahovim blagodatima koje vam je podario, spuštajući vam kišu, čija je voda slatka i pitka, kao što je rekao Uzvišeni: "On spušta s neba vodu koju pijete i kojom se natapa rastinje kojim stoku napasate; On čini da vam pomoću nje rastu žito i masline, i palme i grožđe, i svakovrsni plodovi - to je, zaista, dokaz za ljude koji razmišljaju." (16:10,11) A riječi Uzvišenog: "Kažite vi Meni: vatru koju palite", tj. palite je iz kresiva i dobijate; proizvodite je iz njene osnove. "Da li drvo za nju Mi stvaramo ili vi ", tj. Mi smo ti koji smo ga posadili na njegovo mjesto. Arapi su znali dvije vrste drveta: jedno je el-merh (vrsta lastavine), a drugo je el-'afar (crvena vrba). Pa, kada se uzmu zelene grane i jednog i drugog drveta, pa se međusobno protrljaju iz toga se pojave vatrene iskre. A riječi Uzvišenog: "Mi činimo da ona podsjeća", tj. da podsjeti na najžešću vatru u Džehennemu.

Imam Malik prenosi od Ebu-Hurejrea, a on od Vjerovjesnika, s.a.v.s., koji kaže: (333) "Vatra koju koristi čovjek sedamdeseti je dio od džehenemske vatre", pa rekoše: "O Allahov Poslaniče, pa hoće li je biti dovoljno?" Na što on odgovori: "Ona je žešća od nje šezdeset i devet puta." Ovo prenosi i Buharija od Malika, kao i Muslim od Ebu-Zinada i u drugom rivajetu od Abdurrezzaka. A za riječi Uzvišenog: "...i da bude korisna putnicima kada konače." Mudžahid kaže: "Ovo se odnosi na sve ljude koji se koriste vatrom." Ovo je tumačenje uopćenije u odnosu na druga. Jer, i građanin, i seljak, i bogataš, i siromah - svi je trebaju za kuhanje, pečenje, osvjetljavanje i druge koristi. A riječi Uzvišenog: "Zato slavi ime Gospodara svoga Veličanstvenog", Koji je Svojom moći stvorio sve one raznovrsne i neobične stvari. Voda koja može biti slatka, pitka i hladna, a kad bi htio, On bi je učinio gorko-slanom, kao što su vode ogromnih mora. Isto tako, stvorio je vatru koja uništava, a u isto vrijeme može biti i korisna ljudima. Ovu korist je učinio za života na ovom svijetu, a kaznom za grješnike na obećanom danu.

"I kunem se mjestima postepenog spuštanja (Kur'ana), /75/ a to je, da znate, zakletva velika! -/76/ On je, zaista, Kur'an plemeniti /77/ u Knjizi brižljivo čuvanoj. /78/ Dodirnuti ga smiju samo oni koji su čisti! /79/ On je objava od Gospodara svjetova, /80/ pa kako ovaj govor omalovažavate /81/ i umjesto zahvalnosti što vam je hrana darovana, vi u njega ne vjerujete?"/82/

Riječ ili čestica u riječi Uzvišenog: nije bez značenja, nego se ona koristi kao početna riječ pri zakletvi kojom se želi potvrditi negacija, kao što su riječi Aiše, r.a.: (334) "Ne, tako mi Allaha, Poslanikova, s.a.v.s., ruka nikada nije dohvatila ruku tuđe žene." Tako i ovdje značenje riječi nije ono što vi smatrate i mislite o Kur'anu - da je čarolija ili izmišljotina, nego: "Kunem se mjestima postepenog spuštanja (Kur'ana), a to je, da znate, zakletva velika, on je, zaista, Kur'an plemenit." Ed-Dahhak prenosi od Ibn-Abbasa sljedeće: "Kur'an je objavljen od Allaha, dž.š., odjedanput iz Levhi-mahfuza do plemenitih pisara meleka na zemaljskom nebu. Odatle su ga meleki postepeno, preko meleka Džibrila, dvadeset godina, dostavljali Muhammedu, s.a.v.s. Pa, riječi Uzvišenog: "...i kunem se mjestima postepenog spuštanja (Kur'ana)", tj. etapama spuštanja Kur'ana. Ovako smatraju Mudžahid, Ikrime, Es-Suddi i Ebu-Hazrete. A riječi Uzvišenog: "...a to je, da znate, zakletva velika", tj. doista je ova zakletva, kojom se kune, od ogromnog značaja; kad biste znali njenu veličinu, veličali biste Onoga Koji se njome kune.

"On je, zaista, Kur'an plemeniti", tj. ovaj Kur'an, koji se objavljuje Muhammedu, s.a.v.s., Uzvišena je knjiga. "U Knjizi brižljivo čuvanoj", tj. u Uzvišenoj Knjizi, dobro čuvanoj i cijenjenoj. "Ne mogu je dohvatiti", tj. ovu knjigu, koja je na nebesima, "...osim onih koji su čisti", tj. meleki. Ovako smatraju i Ibn-Abbas, Enes, Mudžahid, Ikrime, Seid ibn Džubejr, Ed-Dahhak, Ebu-Ša'sa Džabir ibn Zejd, Ebu-Nehid, Es-Suddi, Abdurrahman ibn Zejd ibn Eslem i drugi. A prenosi Ibn-Džerir od Katade: "...dodirnuti ga mogu samo oni koji su čisti", koji kaže: "Dodirnuti ga mogu kod Allaha samo oni koji su čisti, a što se dunjaluka tiče, dotiču ga medžusije nečiste i munafici pokvareni. A kaže Ebu-Alije: "Dodirnuti ga mogu samo oni koji su čisti, ne vi, vi ste grješnici." A Ibn-Zejd kaže: "Kurejšijski kafiri smatraju da je ovaj Kur'an došao preko šejtana." Zato Uzvišeni govori da ga ne smiju dohvatiti, osim čisti, pa kaže Uzvišeni: "Kur'an ne donose šejtani, nezamislivo je da to oni čine; oni to nisu kadri, oni ga nikako ne mogu prisluškivati..." (26:210-212) Ovo tumačenje bi moglo biti dobro, a ujedno i ne izlazi iz okvira ranije navedenog. A drugi kažu: "Dodirnuti ga smiju samo oni koji su čisti", tj. čisti od džunupluka i druge nečistoće. A riječ spomenuta u ajetu jeste vijest koja označava obavezu prema tome.

Kažu kad je riječ o Kur'anu, da se ovdje misli na Mushaf, koristeći kao dokaz hadis koji navodi Muslilm od Ibn-Omera (335) "da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., zabranio da se putuje sa Kur'anom u neprijateljsku zemlju iz straha da ne bi došao u ruke neprijatelju." Isto tako, kao dokaz koriste i ono što navodi Imam Malik u svom djelu "El-Muvett'" od Abdullaha ibn Ebi-Bekra ibn Muhammeda ibn Amra ibn Hazma (336) "u pismu koje je poslao Allahov Poslanik, s.a.v.s., Amru ibn Hazmu, da ne dohvaća Kur'an niko ko je nečist." Ebu-Davud navodi u svom djelu El-Merasil hadis od Zuhrija, koji kaže: "Čitao sam u pismu Abdullaha ibn Ebi-Bekra ibn Muhammeda ibn Amra ibn Hazma da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (337) 'Neka ne dohvaća Kur'an niko ko nije čist.'" Ovo je zapažanje vrlo dobro i koriste ga Zuhri i drugi. Ovako bi trebali i razumjeti ovo pitanje. A riječi Uzvišenog: "On je objava od Gospodara svjetova", tj. ovaj Kur'an je došao od Gospodara svjetova, a nije, kao što kažu, čarolija, poezija, niti izmišljotina!!! On je, uistinu, samo Istina, u koju nema sumnje, i ne može biti išta drugo osim toga. A riječi Uzvišenog: "...Pa, kako ovaj govor omalovažavate?" tj. želite da im iskažete simpatije i da im se priklonite putem Kur'ana. Ibn-Abbas kaže: "To su lažljivci i oni koji poriču (mudhinun)." A riječi Uzvišenog: "I umjesto zahvalnosti što vam je hrana darovana - vi u njega ne vjerujete!" A navodi se od h. Alije i Ibn-Abbasa da su njih dva učila ovaj ajet: "...što će biti kasnije pojašnjeno", tj. poričete Allahove blagodati, umjesto da budete zahvalni.

Imam Ahmed navodi od Alije, r.a., koji kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (338) "Vaša zahvala za blagodati je ta što poričete i što ste nezahvalni i govorite: 'Dobili smo blagodarnu kišu zahvaljujući toj i toj planeti ili toj i toj zvijezdi.'" A Muslim navodi od Ebu-Hurejrea, a ovaj od Allahova Poslanika, s.a.v.s., koji kaže: (339) "Nikada Allah ne spusti s nebesa blagodati, a da se ne pojavi neka grupa ljudi - kafira koji tu blagodat pripisuju nekoj zvijezdi ili tome slično." Ovakvo predanje bilježi samo Muslim. Katade navodi da bi Hasan Basri rekao: "Ružno li je to što neki ljudi uzimaju za sebe iz Allahove knjige, a sami to poriču." Hasan je htio reći kako pojedinci svoj udio u Allahovoj knjizi traže lažima. Zato i kaže Uzvišeni: "Pa, kako ovaj govor omalovažavate i umjesto zahvalnosti što vam je hrana darovana - vi u njega ne vjerujete."

"A zašto vi, kad duša do guše dopre, /83/ i kad vi budete tada gledali - /84/ a Mi smo mu bliži od vas, ali vi ne vidite -/85/ zašto je onda, ako račun nećete polagati, /86/ ne povratite, ako istinu govorite?" /87/

Uzvišeni kaže: "A zašto vi, kada dopre", tj. duša "do guše", tj. do grla, do kojeg dolazi duša pred smrt, kao što kaže Uzvišeni: "Pazi! Kada duša dopre do ključnih kosti i vikne se: 'Ima li vidara?', i on se uvjeri da je to čas rastanka, i noga se uz nogu savije, toga dana će Gospodaru tvome privedeni biti." (75:26-30) "...i kad vi budete tada gledali", tj. u umiruću osobu i u ono što ona podnosi u smrtnoj bolesti. "A Mi smo mu bliži od vas", tj. s Našim melekima "ali vi ne vidite", tj. ne možete to shvatiti, kao što su i riječi Uzvišenog: "...a kad nekom od vas smrt dođe, izaslanici Naši mu, bez oklijevanja, dušu uzmu." (6:61) A riječi Uzvišenog: "Zašto je onda, ako račun nećete polagati, ne povratite?" tj. dušu koja je došla do guše - povratite je na njeno mjesto u tijelo - ako mislite da račun nećete polagati. "...Ako istinu govorite."

"I ako bude jedan od onih koji su Allahu bliski - /88/ udobnost i opskrba lijepa i dženetske blagodati njemu! /89/ A ako bude jedan od onih koji su sa desne strane, /90/ pa, selam tebi od onih s desne sretne! /91/ A ako bude jedan od onih koji su poricali i u zabludi ostali, /92/ pa, ključalom vodom bit će ugošćen /93/ i u ognju pržen. /94/ Sama je istina, zbilja, sve ovo? /95/ zato slavi ime Gospodara svoga Veličanstvenog!" /96/

Ovo su tri stanja u koje ljudi mogu zapasti u vrijeme kada ispuštaju dušu, tako da mogu biti od onih koji su bliski Allahu, dž.š., ili od onih koji su na malo nižem stepenu - sretni, ili će, pak, biti od onih ljudi koji poriču Istinu, a to su zalutali sa Pravoga puta zbog nepoštivanja Allahovih naredbi. Zbog toga i kaže Uzvišeni: "...pa, ako bude...", tj. smrtnik "jedan od onih koji su Allahu bliski", a oni su ispunjavali obavezu i druga dobra djela, a odbacivali harame, mekruhe i takve slične stvari. "Udobonost i opskrba lijepa i dženetske blagodati njemu", tj. užitak i blagodati, o čemu će ih obavijestiti meleci u vrijeme njihove smrti.

Kao što se navodi u hadisu El-Berr'a (340) "Zaista će meleki rahmeta reći: 'O dobra dušo iz dobrog tijela u kojem si ti boravila, iziđi i uputi se udobnostima i užicima i Gospodaru, Koji nije srdit.'" Riječ znači milost, opskrbu, radost i sreću. "...I dženetske blagodati". Imam Ahmed navodi od Imama Šafije, a ovaj od Imama Malika, ovaj od Zuhrije, on od Abdurrahmana ibn Keaba ibn Malika, ovaj od K'aba, a ovaj od Allahova Poslanika, s.a.v.s., koji kaže: (341) "Zaista, mu'minska je duša ptica koja jede slobodno sa dženetskog drveća sve dok je Allah, dž.š., ne vrati u njeno tijelo na Dan proživljavanja." Ovaj isnad je jak, kao i tekst hadisa. A riječ ovdje znači "jede". Ebu Alije kaže: "Niko od onih koji budu bliski Allahu, dž.š., neće se razlikovati (međusobno) sve dok im se ne budu dale grane rejhana u Džennetu, a onda mu se uzme duša." U sahih hadisu kaže se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (342) “Doista će duše šehida biti u voljima zelenih ptica koje će letiti u dženetskim baštama gdje žele. Potom će se sklanjati pod kandilje okačene o Aršu..” “A ako bude jedan od onih s desne strane,” tj. ako onaj koji je na samrti bude jedan od njih, “ pa selam tebi od onih s desne strane.” Ovo znači da će ih meleki time obveseliti, kao što Uzvišeni kaže: ”Doista onima koji govore: Gospodar naš je Allah, pa poslije budu ustrajni , silaze meleki: Ne bojte se i ne žalostite se , i radujte se Džennetu, koji vam je obećan.” “Mi smo zaštitnici vaši u životu na ovom svijetu, a i na onom; u njemu ćete imati sve ono što duše vaše zažele, i što god zatražite - imat ćete”,”bit ćete počašćeni od Onoga Koji prašta i Koji je Milostiv.” (41:31,32)

El-Buhari kaže da znači “zagarantovano ti je”da ćeš biti od onih s desne strane. Riječi Uzvišenog: “A ako bude jedan od onih koji su poricali i u zabludi ostali, pa ključalom vodom bit će ugošćeni.” tj. ako čovjek koji je na samrti bude od onih koji su poricali Istinu i koji su zalutali,“bit će ugošćeni” “ključalom vodom.” To je otopina koja topi ponutricu i kožu. “I u ognju prženi”. tj. smještaj i boravište njegovo bit će u Vatri koja će ga okruživat sa svih strana. Zatim kaže Uzvišeni: "Sama je, istina, zbilja, sve ovo", tj. nema sumnje u to, niti iko može izbjeći ovo, jer je to prava "Zato hvali ime Gospodara svoga Veličanstvenog." Imam Ahmed navodi od Ukbe ibn Amira el-Džuhenija, koji kaže: (343) "Nakon što je bilo objavljeno Allahovom Poslaniku: , rekao je: 'Učite ovo kada budete na ruku'u', a kada je objavljen ajet: Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: 'Učite ovo kada činite sedždu.'" Ovako prenose i Ebu Davud i Ibn-Madže. A Buharija navodi od Ebu-Hurejrea, koji kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (344) "Dvije su lahke riječi za izgovor, a teške i vrijedne na vagi, drage Milostivom. To su: "Subhanallahi ve bihamdihi, subhanallahil-azim." Ovo prenose i ostali sastavljači šest zbirki, osim Ebu-Davuda.

Tefsir Ibn Kesir