“Tako mi noći kada
sve zakrije” /1/ “i dana kad svane” /2/ “i Onoga Koji muško i žensko stvara”,
/3/ “vaš trud je, zaista, različit” /4/ “onome koji udjeljuje i bogobojazan”
/5/ “i ono najljepše smatra istinitim”, /6/ “njemu ćemo put dobra olakšati”;
/7/ “a onome koji tvrdiči i osjeća se neovisnim”, /8/ “i ono najljepše smatra
lažnim”, /9/ “njemu ćemo put zla olakšati”, /10/ “i bogatstvo njegovo mu, kad
se strovali, neće koristiti.” /11/
Ranije smo naveli riječi Allahovog Poslanika, s.a.v.s.,
upućene Muazu: “Zašto nisi klanjao sa: ‘Tako mi Sunca i svjetla njegova’ i
‘Tako mi noći kada sve zakrije.'” Uzvišeni se kune: “Tako mi noći kada sve
zakrije”, tj. kada svojom tminom ljude i životinje obavije. “…i dana kad se
očituje”, tj. svojim svjetlom i bjelinom. “…i Onoga Koji muško i žensko
stvara”, kao što Uzvišeni na drugom mjestu kaže: “…i vas kao parove stvorili”
(78:8). Pošto je zakletva došla u obliku međusobno suprotstavljenim stvarima i
ono što dolazi poslije zakletve navedeno je u suprotnostima. Zato Uzvišeni
kaže: “…vaš trud je, zaista, različit”, tj. vaša djela su različita, jer ima
onih koji rade dobro, a i onih koji rade loše. Uzvišeni kaže: “…onome koji
udjeljuje i bogobojazan je”, tj. onome koji dijeli od onoga što mu je naređeno
da od svoga imetka izdvaja i u svemu se čuva Allaha. “…i ono najljepše smatra
istinitim”, tj. da će za to biti nagrađen. Katade kaže: “U tom smislu Ibn
Ebi-Hatim od Ebu ibn Ka’ba prenosi da je rekao: /639/ “Pitao sam Allahovog Poslanika,
s.a.v.s., šta je to najljepše, pa mi je rekao da je to Džennet.”
U pogledu riječi Uzvišenog: “…njemu ćemo put dobra
olakšati”, Ibn-Abbas kaže: “tj. dobro”. Neki raniji učenjaci u vezi sa ovim
ajetom rekli su: “Nagrada za dobro je dobro, a kazna za loše loše.” Uzvišeni
dalje kaže: “…a onome koji tvrdiči”, tj. škrtari da udjeljuje od onoga što
posjeduje “…i osjeća se neovisnim”, tj. škrtari sa svojim imetkom i osjeća se
neovisnim o svome Gospodaru, kako kaže Ibn Abbas, a prenosi Ibn Ebi-Hatim. “…i
ono najljepše smatra lažnim”, tj. nagradu i kaznu na onom svijetu “…njemu ćemo
olakšati put zla”, tj. omogućiti put propasti i zla. U tom smislu Uzvišeni na
drugom mjestu kaže: “…i da Mi srca njihova i oči njihove nećemo zapečatiti, i
da neće vjerovati kao što ni prije nisu vjerovali, i da ih nećemo ostaviti da u
zabludi svojoj lutaju smeteni?” (6:110) Mnogobrojni su ajeti koji u tom smislu
govore da će Allah, dž.š., onoga ko namjerava dobro, nagraditi uspjehom, a
onoga ko namjerava zlo, ostaviti na cjedilu. Sve ovo je sudbnom unaprijed
određeno.
O tome govore mnogobrojni hadisi. Buhari od Alije, r.a.,
prenosi da je rekao: /640/ “Bili smo s Allahovim poslanikom, s.a.v.s., na
jednoj dženazi na groblju Beki el-Garkad kad je rekao: ‘Nema nikoga od vas a da
mu nije određeno mjesto u Džennetu i mjesto u Vatri.’ Upitali su: ‘Allahov
Poslaniče, da se onda prepustimo sudbini?’ ‘Radite’, rekao je ‘ali će opet
svako dospjeti tamo gdje mu je suđeno!’, a zatim je proučio: “Onome koji
udjeljuje i bogobojazan je i ono najljepše smatra istinitim – njemu ćemo put dobra
olakšati, a onome ko tvrdiči i osjeća se neovisnim i ono najljepše smatra
lažnim – njemu ćemo put zla olakšati.” Postoje i druge verzije hadisa u istom
značenju. Tako Ibn-Džerir navodi da je ovaj ajet objavljen u vezi Ebu-Bekra
es-Siddika, r.a., i navodi lanac njegovih prenosilaca koji se završava sa
Amirom ibn Abdullahom ibn ez-Zubejrom koji kaže: “Ebu-Bekr, r.a., u Meki je
oslobađao starce i žene koji bi primili islam.
Na to mu je njegov otac rekao: ‘Sine, vidim kako oslobađaš
iznemogle ljude. Kako bi bilo da počneš oslobađati snažne muškarce koji bi ti
pomagali, čuvali te i branili?’ On je odgovorio: ‘Oče, ja želim postići ono što
je kod Allaha.'” Amir ibn Abdullah dalje kaže: “Pričali su mi neki moji ukućani
da je ovaj ajet objavljen u vezi sa Ebu-Bekrom. “…i bogatstvo njegovo mu, kad
se strovali, neće koristiti.” Mudžahid kaže: tj. kad umre, a Zejd ibn Eslem:
tj. kad se strovali u Vatru.
“Mi smo dužni ukazati na pravi put” /12/ “i jedino Nama
pripada i onaj i ovaj svijet.” /13/ “Zato vas opominjem razbuktalom vatrom”,
/14/ “u koju će ući samo najvećI nesretnik”, /15/ “onaj koji bude poricao i
okretao se”, /16/ “a od nje će daleko biti onaj naj bogobojazniji”, /17/ “onaj
koji bude dio imetka svoga udjeljivao, da bi se očistio”, /18/ “ne očekujući da
mu se zahvalnošću uzvrati”, /19/ “već jedino žudeći za licem Gospodara svoga
Svevišnjeg”, /20/ “i on će, zbilja, zadovoljan biti!” /21/
Katade kaže da riječi Uzvišenog: “Mi smo dužni ukazati na
pravi put”, znače: da objasnimo šta je dozvoljeno a šta zabranjeno. “…i jedino
Nama pripada i onaj i ovaj svijet”, tj. sve je Naše i Mi svim slobodno
upravljamo i raspolažemo. “Zato vas opominjem razbuktalom vatrom.” Imam Ahmed
od Semak ibn Harba prenosi da je rekao: Čuo sam En-Nu’mana ibn Bešira da je,
govoreći jednom prilikom, rekao: /641/ “Čuo sam Allahovog poslanika, s.a.v.s.,
da je u jednom govoru rekao: ‘Opominjem vas razbuktalom vatrom’, tako glasno da
ga je odavde na pijaci čovjek mogao čuti i da mu je crnoporubljeni ogrtač sa
ramena pao pod noge.'”
Muslim od En-Nu’mana ibn Bešira prenosi da je rekao:
“Allahov poslanik, s.a.v.s., rekao je: /642/ ‘Najblaža kazna stanovnika Vatre
će biti da nekome od njih obuća i remenovi na obući budu od vatre od koje će mu
ključati mozak kao kotao. To je najblaža kazna, a činit će mu se da niko od
njega nije teže kažnjen.'” “…u koju će ući samo najveći nesretnik”, tj. samo će
nesretnik ući u vatru koja će ga sa svih strana okruživati. Uzvišeni, zatim,
opisuje ko je taj nesretnik pa kaže: “…onaj koji je poricao”, tj. srcem “…i
okretao se”, tj. ko se svojim rukama, nogama i drugim organima okretao od
(dobrih) djela. Imam Ahmed od Ebu – Hurejrea prenosi da je rekao: “Allahov
Poslanik, s.a.v.s., rekao je: /643/ ‘Sav moj ummet, svi moji sljedbenici će na
Sudnjem danu ući u Džennet, osim onih koji to odbiju.’ Upitali su: ‘A ko će
odbiti Božiji Poslaniče?’ Odgovorio je: ‘Ko mi se pokori ući će u Džennet, a ko
odbije meni poslušnost, taj je odbio.'”
Ovaj hadis navodi i Buhari. “A od nje će daleko biti onaj
najbogobojazniji”, tj. od Vatre će se ukloniti onaj ko je čist i ko se Allaha
bude bojao. Uzvišeni dalje opisuje ko je taj pa kaže: “…onaj koji bude dio
imetka svoga udjeljivao, da bi se očistio”, tj. svoj imetak dijeli pokoravajući
se svome Gospodaru i tako čisti i sebe i svoj imetak i vjeru i ovaj svijet koji
mu je Uzvišeni darovao. “…očekujući da mu se zahvalnošću uzvrati”, tj. ne
dijeli svoj imetak da bi se odužio onima koji su mu kakvo dobro učinili, nego
ga dijeli” “…jedino žudeći za licem Gospodara svoga Svevišnjeg”, tj. u želji da
bi Ga u dženetskim vrtovima vidio. Uzvišeni kaže: “…i on će zbilja zadovoljan
biti”, tj. zadovoljan će biti onaj koga budu resile ovakve osobine. Više
komentatora Kura‘na navode da se ovi ajeti odnose na Ebu-Bekra, r.a., od kojih
neki smatraju da se u tome svi slažu. Bez sumnje on sa prvacima ovog ummeta
spada u one na koje se odnose ovi ajeti, iako se ne ograničava samo na njih,
nego na sve koji se podrazumijevaju pod riječima Uzvišenog: “…a od nje će
daleko biti onaj najbogobojazniji, onaj koji bude dio imetka svoga udjeljivao,
da bi se očistio, ne očekujući da mu se zahvalnošću uzvrati.” On, ipak, u ovim
i drugih pohvalnim osobinama, prednjači u ovom ummetu, jer je bio
istinoljubljiv, bogobojazan, plemenit i darežljiv, trošeći svoj imetak
pokoravajući se svome Gospodaru i pomažući svoga Poslanika, s.a.v.s.
Tefsir: Ibn Kesir
Ovim se,zahvaljujući Allahu i uz Njegovu pomoć,završava
kratki komentar poglavlja El-Lejl / ”Noć.”
