"Allaha slavi
sve što je na nebesima i što je na Zemlji, On je Silni i Mudri": /1/
"On je prilikom prvog progonstva iz domova njihovih protjerao one
sljedbenike Knjige koji nisu vjerovali. Vi niste mislili da će otići, a oni su
mislili da će ih utvrde njihove od Allaha odbraniti, ali im je Allahova kazna
došla odakle se nisu nadali i On je u srca njihova strah ulio; vlastitim rukama
i rukama vjernika svoje domove su rušili. Zato uzmite iz toga pouku, o vi
uviđavni!" /2/ "A da Allah nije već bio propisao njima izgnanstvo, On
bi ih kaznio još na ovom svijetu! A njima na onom svijetu pripada kazna Vatre."/3/
"Zato što su se Allahu i Poslaniku Njegovu suprotstavljali; a onoga ko se
Allahu suprotstavi Allah će, zaista, žestoko kazniti." /4/ "To što
ste neke palme posjekli ili ih, da uspravno stoje, ostavili - s Allahovim
dopuštenjem ste učinili, i zato da On nevjernike ponizi." /5/
Uzvišeni Allah obavještava da sve što je na nebesima i na
Zemlji slavi Ga, hvaleći Ga, veliča Ga i očituje Njegovu jedinost, kao što
Allah, dž.š., kaže: "Njega veličaju sedmera nebesa, i Zemlja, i oni na
njima, i ne postoji ništa što Ga ne veliča, hvaleći Ga; ali vi ne razumijete
veličanje njihovo."(17:44) "On je Silni", tj. Snažni,
Moćni"i Mudri" u odredbi i zakonodavstvu. "On je protjerao one
sljedbenike Knjige koji nisu vjerovali", tj. jevreje plemena Benu-Nadir,
što ističu Ibn-Abbas i dr. Spomenimo sažetak o bici sa plemenom Benu-Nadir, u
kratkim crtama, a samo od Allaha pomoć tražimo. Autori djela o ratnim pohodima
i bitkama Allahovog Poslanika, s.a.v.s., bilježe: "Povod za to je slučaj
kada je ubijeno sedamdeset ashaba kod bunara Me'une. Jedino se izbavio Amr ibn
Ummejje ed-Dameri, i dok je bio na putu vraćajući se u Medinu, ubio je dvojicu
pripadnika plemena Benu -Amir, a koji su imali ugovor o nenapadanju i garanciju
o slobodnom kretanju od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., za koje Amr nije znao.
Kada je došao u Medinu, izvijestio je Allahovog Poslanika, s.a.v.s., o tome, a
on mu reče: "Ti si ubio dvojicu, a ja ću, zasigurno, za njih dati
krvarinu."
Između plemena Benu-Nadir i Benu-Amir bio je savez i ugovor
o nenapadanju, pa se Allahov Poslanik, s.a.v.s., uputio plemenu Benu-Nadir da
zatraži od njih pomoć u isplati krvarine za tu dvojicu ljudi. Naselje plemena
Benu-Nadir bilo je na periferiji Medine na njenim istočnim padinama. Pa kada im
je došao Allahov Poslanik, s.a.v.s., tražeći od njih pomoć pri isplati krvarine
za tu dvojicu ubijenih, oni rekoše: "Da, Ebu-Kasime, pomoći ćemo ti kako
želiš u onom za što tražiš pomoć." Zatim se osamiše i jedan drugom rekoše:
"Doista, neće vam ovaj čovjek doći u povoljniju priliku za smaknuće od
ove, a Allahov je Poslanik, s.a.v.s., pokraj zidova njihovih kuća, pa ko će se
popeti na onu kuću da baci na njega stijenu i da se, tako, oslobodimo
njega?" Za to se javi Amr ibn Džahhaš ibn Ka'b, jedan od njih, koji reče:
"Ja sam za toga", pa se pope da bi bacio stijenu na njega, kao što bi
rečeno. Allahov je Poslanik, s.a.v.s., bio sa nekolicinom svojih ashaba, među
kojima su bili: Ebu-Bekr, Omer, Alija, r.a. Tada je došla obavijest sa neba
Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., o tome šta jevreji smjeraju, pa on ustade, iziđe
iz kuće i uputi se ka Medini, a zatim se njegovim putem uputiše ashabi pa ga
stigoše, a on im reče kakvu su izdaju jevreji skovali. Resulullah, s.a.v.s.,
naredi pripreme za rat protiv njih, pa pođoše dok se ne spustiše do njih, a oni
se bijahu utvrdili u svojim utvrdama. Tada Allahov Poslanik, s.a.v.s., naredi
da se posijeku i spale palme, a oni ga počeše dozivati: "Muhammede, nekad
si zabranjivao činjenje nereda po Zemlji i prekoravao si one koji su ga činili,
pa zašto siječeš i spaljuješ palme?!"
Grupa ljudi iz Benu - Avfa ibn el-Hazredža, među kojima su
bili Abdullah ibn Ubejj ibn Selul, Vedi'a, Malik ibn Ebi-Kavkal, Suvejd, Da'is,
poručila je Benu-Nadiru da izdrže i da se brane, jer ih oni neće ostaviti na
cjedilu. “ Ako vas napdanu borit ćemo se uz vas; a ako napustite svoje domove i
mi ćemo s vama to isto učiniti." Pa su jevreji čekali njihovu pomoć, a oni
im je nisu pružali, te se u njihova srca ugnijezdi strah. Tražili su od
Allahova Poslanika, s.a.v.s., da se isele i da ih ne napada, s tim što njima
pripada onoliko koliko mogu njihove deve osim oružja ponijeti, pa je tako i
urađeno. Pa je ponio svako od njih svoga imetka koliko može deva nositi. Neki
od njih bi razvaljivali svoju kuću do temelja pa bi je natovarili na leđa svoje
deve i odvukli je. Oni su se uputili ka Hajberu, a neki su otišli do Sirije,
ostavljajući imetak Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., pa je on postao njegovom
svojinom, kojom je raspolagao kako je htio. Podijelio je to prvim muhadžirima,
dok je od ensarija dao samo Sehl ibn Hanifu, i Ebu-Dudžani Semaku ibn Harši,
koji su spomenuli svoju oskudicu. Njima je Poslanik, s.a.v.s., jedino
dodijelio, a iz plemena Benu - Nadir islam su primili: Jamin ibn Amr ibn Ka'b,
amidža Amra ibn Džehhaša, i Ebu-Sa'd ibn Vehb. Islam su primili i imetak svoj
zadržali i tako ga zaštitili.
Smatra se da se Jamin ibn Amr dogovarao sa nekim čovjekom da
ubije Ibn-Džehhaša, jednog od zavjerenika protiv (života) Allahovog Poslanika,
s.a.v.s., pa je ovaj to učinio. (Ovo je bio kraj sažetka Muhammeda ibn Ishaka.)
Sura El-Hašr u cijelosti je objavljena zbog plemena Benu-Nadir. Ovako navodi
Junus ibn Bukerj od Ibn Ishaka slično gore spomenutom sažetku. "On je
protjerao one sljedbenike Knjige koji nisu vjerovali", tj. pleme
Benu-Nadir. "Prilikom prvog progonstva iz domova njihovih", tj. u
Siriju. "Vi niste mislili da će otići", tj. u vrijeme kada ste ih
opsjedali, a oni su u utvrdama bili, što je trajalo šest dana uz jaku
utvrđenost i otpor. Stoga, Allah, dž.š., kaže: "A oni su mislili da će ih
utvrde njihove od Allaha odbraniti, ali im je Allahova kazna došla odakle se
nisu nadali", tj. došla im je Allahova odredba koja im nije naumpadala.
"I On je u srca njihova strah ulio", tj. strah, uzrujanost i nemir, a
kako i ne bi kada ih je opkolio onaj koji je pobjeđivao strahom na mjesec dana
hoda. "Vlastitim rukama i rukama vjernika svoje domove rušili." Već
je spomenuto Ibn-Ishakovo tumačenje ovog događaja, tj. obarali su tavanice i
vrata koja su im se dopadala i tovarili ih na deve. "Zato uzmite iz toga
pouku, o vi uviđavni!" Alllah, dž.š., kaže: " A da Allah nije već bio
propisao njima izgnanstvo,
On bi ih kaznio još na ovom svijetu", tj. kaznio bi ih,
ili ubijanjem, ili zarobljeništvom, ili sličnom kaznom, jer je Allah odredio da
će ih kazniti ovim, uz kaznu džehenemskom vatrom koju im je pripravio na
budućem svijetu. Zbog toga Allah, dž.š., kaže: "A njima na onom svijetu
pripada kazna Vatre", tj. koja je konačna, nužna i neminovna. "Zato
što su se Allahu i Poslaniku Njegovu suprotstavljali", tj. učinio je s
njima što je učinio, jer su nijekali radosna navještanja o dolasku Muhammeda,
a.s., koja je objavljivao Allah ranijm poslanicima, a oni to znaju, kao sinove
svoje. Zatim, Allah, dž.š., kaže: "A onoga ko se Allahu suprotstavi, Allah
će, zaista, žestoko kazniti." "To što ste neke palme posjekli, ili ih
da uspravno stoje ostavili - s Allahovim dopuštenjem ste učinili, i zato da On
nevjernike ponizi." Pojam spomenut u gornjem ajetu 'el-linetu' jesu vrste
datula izuzev vrste zvane ‘el - udžvetu‘. Kada ih je Allahov Poslanik,
s.a.v.s., opkolio, naredio je da se posijeku palme da bi ih na taj način
ponizio i zastrašio srca njihova, a sve je to bilo uz dozvolu Allahovu,
zadovoljstvo i volju Njegovu. U ovome pasusu ističe se osveta i poniženje
neprijatelja, i sramoćenje onog čime se on ponosi. Mudžahid kaže:
"Muhadžiri su jedni drugima zabranjivali sječenje palmi, govoreći: 'To je
ratni plijen muslimana', pa je Allah, dž.š., objavio potvrdu zabrane sječenja
palmi, ali i oslobađanja od grijeha onih koji ih posijeku.
Oni su ih sjekli i ostavljali nedirnutim po Njegovoj
dozvoli. Sjekli i spaljivali su ih samo da bi ih istjerali iz njihovih
utvrđenja. Naređeno im je sječenje palmi pa ih je to kopkalo, te se pitaše:
'Neke siječemo, a neke ostavljamo, pitajmo Allahovog Poslanika, s.a.v.s.,
hoćemo li mi biti nagrađeni za one što smo posjekli, i da li ćemo biti
odgovorni za one koje smo ostavili?', pa Allah, dž.š., objavi: 'To što ste neke
palme posjekli…'" (Nadmetali su se muslimaski pjesnici u opisivanju ovog
događaja, te sječenja i paljenja palmi, i ubojstva Ka'ba ibn el-Ešrefa koje se
tada desilo. Spjevali su veličanstvene kaside, između ostalih: Hassan ibn
Sabit, Ka'b ibn-Malik, Ibnu-Kajjim el-Abesi, Kajs ibn Bahr, Ibn-Tarif, a nismo
ih spomenuli isključivo iz želje za kratkoćom. Zadovoljili smo se samo
ukazivanjem na njih, a ko želi da se upozna sa ovim kasidama, neka se obrati na
osnovni tefsir Ibn-Kesira.)
"A vi niste
kasom tjerali konje ni kamile radi onoga što je Allah od njih, kao plijen,
darovao Poslaniku Svome, nego, Allah prepušta vlast poslanicima Svojim nad
onima kojima On hoće, Allah sve može." /6/ "Plijen od stanovnika sela
i gradova koji Allah Poslaniku Svome daruje pripada: Allahu i Poslaniku
Njegovu, i bližnjima njegovim, i siročadi, i siromašnim, i putnicima -
namjernicima - da ne bi prelazio samo iz ruku u ruke bogataša vaših; ono što
vam Poslanik kao nagradu da, to uzmite, a ono što vam zabrani, ostavite, i
bojte se Allaha jer Allah, zaista, žestoko kažnjava."/7/
Allah, dž.š.,
objašnjava šta je "fej", njegove karakteristike, i propise vezane za
njega. Pod fejom se podrazumijeva svaki imetak koji je uzet nevjernicima bez
borbe i bez tjeranja u kas konja i kamila, tj. nisu se borili s neprijateljem u
dvoboju i jurišanju, nego je to produkut straha koji je Allah ulio u njihova
srca pred pojavom Resulullaha, kao što se desilo plemenu Benu-Nadir. Njihov
imetak kao fej (ratni plijen) koji su oni napustili, darovao je Allah Svome
Poslaniku, s.a.v.s., u privatnu svojinu. Zato je raspolagao fejom plemena
Benu-Nadir po svom htijenju, pa ga je dijelio muslimanima u različitim vidovima
dobročinstva i sferama interesa koje spominje Allah, dž.š., u predmetnim
ajetima: "Sto je Allah, kao plijen, darovao od njih Poslaniku Svome",
tj. od plemena Benu-Nadir. "A vi niste kasom tjerali ni konje ni
kamile…"; pod pojmom "rikab" spomenutim u ajetu misli se na
kamile. "…nego, Allah prepušta vlast poslanicima Svojim nad onima nad
kojima On hoće, Allah sve može", tj. ne može biti nadvladan, niti
spriječen, ne,
On potčinjava sve. Potom Allah, dž.š., ističe: "Plijen
od stanovnika sela i gradova koji Allah Poslaniku Svome daruje…", tj. svih
mjesta koja se osvoje na ovaj način, i ona će imati tretman imovine plemena
Benu-Nadir. Zbog toga Allah, Uzvišeni, saopćava: "Pripada: Allahu i
Poslaniku Njegovu i bližnjima njegovim, i siročadi, i siromasima, i putnicima -
namjernicima…", do kraja; i sljedeći ajet govori o načinima podjele feja.
Imam Ahmed prenosi od Omera ibn el-Hattaba, r.a., kako je rekao: /387/
"Imovina plemena Benu - Nadir je fej (plijen) koji je Allah darovao Svome
Poslaniku i radi kojeg muslimani nisu tjerali ni konje ni kamile. Ona je
postala privatnom Poslanikovom svojinom. Od toga je davao godišnje izdržavanje
svojoj porodici. Murre kaže: "To je bila hrana njegovoj porodici za godinu
dana, a što bi preostalo trošio bi na jahalice i oružje koje bi se koristilo na
Božijem putu." (Ovako ga u sažetom obliku citira Ahmed, a i ostali
sastavljači kutubus - sitte bilježe ga u svojim djelima, izuzev Ibn-Madžea.)
Poznato je da je ono što ostavi Allahov Poslanik, s.a.v.s., iza svoje smrti
sadaka i da je niko ne nasljeđuje na osnovu riječi Resulullaha, s.a.v.s.: (388)
"Mi se ne nasljeđujemo, što ostavimo - to je
sadaka." Zbog toga Ebu-Bekr es-Siddik nije dao Fatimi, r.a., ostavštinu
Allahovog Poslanika, s.a.v.s., oslanjajući se na ovaj hadis, i ispravno je
postupio. Kada je Ebu-Bekr, r.a., umro, a hilafet preuzeo Omer ibn el-Hattab,
r.a., nakon nekog vremena dolaze mu El-Abbas i Alija, pa Abbas reče: (389)
"Zapovjedniče pravovjernih, dodijeli je meni i ovome." Približi im se
tada Omer i reče: "Kunem se Allahom, Čijom voljom opstoje nebo i Zemlja,
znate li da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: 'Mi se ne nasljeđujemo, što
ostavimo to je sadaka.' 'Da!'-odgovoriše. Zatim Omer nastavi: 'Pa kada je
Allahov Poslanik, s.a.v.s., preselio na ahiret, Ebu-Bekr reče: Ja sam zastupnik
Allahovog Poslanika, s.a.v.s., pa ste došli vas dvojica Ebu-Bekru, tražeći: Ti,
Abbasu, nasljedstvo svoga bratića, a ti Alija, nasljedstvo svoje žene od njena
oca, pa Ebu-Bekr, r.a., tada reče: Allahov Poslanik, s.a.v.s., kazao je: Mi se
ne nasljeđujemo, što ostavimo - to je sadaka. Allah zna da je Poslanik, s.a.v.s.,
istinoljubiv, dobročinitelj, koji slijedi pravi put i istinu, pa ga je
zamijenio Ebu-Bekr.
Kada je i on umro, rekoh: Ja sam zastupnik Allahovog
Poslanika, s.a.v.s., i zastupnik Ebu-Bekra, te sam upravljao ostavštinom kako
je Allah htio da upravljam. Zatim ste došli vas dvojica, vas je više, a isti
vam je slučaj, i tražili ste je, a ja vam rekoh: Ako želite, ja ću vam je dati,
s tim da je na vama Allahova obaveza da njome upravljate onako kako je to
Allahov Poslanik, s.a.v.s., činio. Ostavštinu ste uzeli od mene s tom obavezom,
a zatim ste došli da vas oslobodim spomenute obaveze. Ja vas neću, tako mi
Allaha, osoboditi te obaveze sve do nastupa Sudnjeg dana, a ako niste u stanju
ispuniti što se od vas traži, povratite mi ostavštinu.'" (Ovo je dio hadisa
koji prenosi Ez-Zuhri, a imovina koju su tražili ova dvojica, El-Abbas i Ali,
jeste imovina plemena Benu Nadir, koja je postala privatnom svojinom Allahovog
Poslanika, s.a.v.s., a Allah najbolje zna.) "Da ne bi prelazio samo iz
ruku u ruke bogataša vaših", tj. ovu podjelu ratnog plijena (feja)
utvrdili smo da ne bi ostao hrana koje bi se domogli bogati i kojom bi
raspolagali shodno samo svojim prohtjevima i pretpostavkama, a ništa od toga ne
bi udjeljivali siromasima. "Ono što vam Poslanik da, to uzmite, a ono što
vam zabrani - ostavite", tj. što god vam naredi to prakticirajte, a sve
ono što vam zabranjuje klonite se toga, jer, On, doista, naređuje samo dobro, a
zabranjuje zlo. Ibn Ebi-Hatim prenosi da je Mesruk rekao: (390)
Došla je neka žena
Ibn-Mes'udu, pitajući ga: "Saznala sam da zabranjuješ tetoviranje i
uplitanje tuđe kose u svoju, pa da li si to našao u Allahovoj Knjizi ili kod
Allahovog Poslanika, s.a.v.s.?" A on reče: "Naravno, našao sam to i u
Allahovoj Knjizi i kod Allahova Poslanika, s.a.v.s.!" "Tako mi
Allaha, promotrila sam od korice do korice Mushaf i ne nađoh ono što ti
govoriš!" "Da li si našla u Kur'anu: 'Ono što vam Poslanik da to
uzmite, a ono što vam zabrani ostavite?'" "Naravno da jesam!" "^uo
sam, doista, Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kako zabranjuje: uplitanje tuđe
kose, tetoviranje i čupanje obrva." "Možda neko iz tvoje porodice to
prakticira?" "Uđi i vidi"; ušla je i razgledala, a zatim iziđe,
govoreći: "Nisam vidjela ništa loše." "Zar ne znaš oporuku
dobrog Allahovog roba: "Ja ne želim činiti ono što vama zabranjujem."
"I bojte se Allaha jer Allah, zaista, žestoko kažnjava", tj. bojte se
Allaha pri izvršavanju Njegovih naredbi i pri klonjenju Njegovih zabrana, jer
On strahovito kažnjava onog ko Mu zgriješi i radi suprotno Njegovoj naredbi,
odbija je, te tako čini ono što mu je Allah zabranio i od čega ga sprečava.
"I siromašnim
muhadžirima koji su iz rodnog kraja svoga protjerani i imovine svoje lišeni,
koji žele Allahovu dobrotu i zadovoljstvo steći, i Allahu i Poslaniku Njegovu
pomoći, to su, zaista, pravi vjernici." /8/ "I oni koji su prije njih
Medinu nastanili i prihvatili; oni vole one koji im doseljavaju, i u grudima
svojim nikakvu tegobu, zato što im se daje, ne osjećaju, i više vole njima nego
sebi, mada im je i samima potrebno. A oni koji se uščuvaju lahkomosti i
tvrdičluka, oni će sigurno uspjeti."/9/ "Oni koji poslije njih dolaze
- govore: 'Gospodaru naš, oprosti nama i braći našoj koja su nas u vjeri
pretekla i ne dopusti da u srcima našim bude imalo zlobe prema vjernicima;
Gospodaru naš, Ti si, zaista, dobar i milostiv.'" /10/
Allah, dž.š., objašnjava stanje siromašnih koji zaslužuju
imovinu iz plijena ( feja ). To su oni: "Koji su iz rodnog kraja svoga
protjerani i imovine svoje lišeni, koji žele Allahovu dobrotu i zadovoljstvo
steći", tj. izišli su iz svojih domova hodeći Allahu i Njegovu Poslaniku i
suprotstavili se svome narodu, želeći steći Allahovo zadovoljstvo i naklonost.
"I Allahu i Poslaniku Njegovu pomoći - to su, zaista, pravi vjernici",
tj. to su oni koji svoje riječi potvrđuju praksom, to su predvodnici muhadžira,
a zatim Allah, dž.š., hvali ensarije i objašnjava njihove vrline, čast,
plemenitost, nepostojanje zavidnosti prema muhadžirima i dijeljenje s njima,
iako im je i samima potrebno; "I oni koji su prije njih Medinu naselili i
iman prihvatili", tj. nastanili se u gradu Hidžre prije muhadžira i
uzvjerovali prije mnogih od njih. Omer, r.a., kaže: "Povjeravam halifi
koji će doći poslije mene prve muhadžire, da ih upozna sa njihovim pravima i da
čuva njihovo dostojanstvo, oporučujem da se prema ensarijama lijepo ophodi,
prema onima koji su Medinu nastanili i iman prihvatili prije mnogih od njih, da
prihvati dobročinstvo - dobročinitelja, i da oprosti grešku grešniku."
(El-Buhari)
"Oni vole one
koji im se doseljavaju", tj. oni koji su oplemenili i časnim učinili duše
svoje, vole muhadžire i potpomažu ih imecima svojim. Imam Ahmed bilježi riječi
Enesove, r.a.: (391) Muhadžiri su govorili: "Allahov Poslaniče, mi nismo
vidjeli nikog sličnog narodu kojem smo došli; mnogo potpomaže kada je u
oskudici, a kada ima više, neizmjerno daruje. Poštedjeli su nas truda oko
snabdijevanja, a pridružili nam se u ugodnostima, tako da se bojimo da svu
nagradu ne ponesu oni!" "Ne, neće, zahvaljujte im se i činite dovu
Allahovu, dž.š., za njih!" "I u grudima svojim nikakvu tegobu, zato
što im se daje, ne osjećaju", tj. ne nalaze u svojim dušama nimalo
zavidnosti spram muhadžira zbog časti, položaja, stepena i prvenstva pri
spominjanju, čime ih je Allah, dž.š., obdario. "I više vole njima nego
sebi, mada im je i samima potrebno", tj. ovisni su o tome, odnosno daju
drugima siromašnima iako su i oni sami ovisni o tome. U situaciji kada im je
svima potrebno, prvo daju drugima. El-Buhari citira Ebu-Hurejreove riječi:
(392) Došao je neki čovjek Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., pa mu se požali
riječima: "Allahov Poslaniče, zadesila me oskudica", pa ga je
Poslanik, s.a.v.s., poslao svojim suprugama, ali kod njih nije našao ništa, pa
Vjerovjesnik, s.a.v.s., reče: "Ima li čovjeka koji će noćas ugostiti
ovoga, Allah mu se smilovao?", pa je ustao jedan ensarija i reče: "Ja
ću, Allahov Poslaniče!" Pa je otišao svojoj porodici i supruzi rekao:
"Ovo je Resulullahov, s.a.v.s., gost, pa ga nemoj ničim omalovažiti!"
"Tako mi Allaha, imam hrane samo za djecu." "Kada budu htjela
večerati, uspavaj ih, dođi i ugasi kandilj. Noćas ćemo (stomak zgrčiti)
gladovati. Tako je i učinila, a čovjek porani Allahovom Poslaniku i on reče:
"Allah, dž.š., čudi se …", ili je rekao: "smije tom čovjeku i
ženi". Allah, dž.š., tada objavljuje: "I više vole njima nego sebi,
mada im je i samima potrebno." Na isti način ovaj slučaj prenose:
El-Buhari, Muslim, Et-Tirmizi, En-Nesa'i od Fadla ibn Gazvana a u Muslimovom
predanju se otkriva ko je ovaj ensarija.
Bio je to Ebu-Talha, r.a. "A oni koji se uščuvaju
lahkomosti i tvrdičluka, oni će sigurno uspjeti", tj. oni koji nisu
lahkomi uspjeli su i spašeni. Ahmed navodi da je Džabir ibn Abdullah prenio od
Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: (393) "Ustegnite se od
nasilja, jer će nasilje biti tmina na Sudnjem danu; i uščuvajte se lahkomosti,
jer je lahkomost uništila one prije vas. Nagnala ih je da prolijevaju krv i
dozvoljavaju zabranjeno." (Ovo predanje navodi samo Muslim.) "Oni
koji poslije njih dolaze - govore: 'Gospodaru naš, oprosti nama i braći našoj
koja su nas u vjeri pretekla i ne dopusti da u srcima našim bude imalo zlobe
prema vjernicima; Gospodaru naš, Ti si, zaista, dobar i milostiv!'" Ovo je
treća grupacija čiji siromasi polažu pravo na ratni plijen (fej). Tu su dakle:
muhadžiri, ensarije i oni koji ih slijede u dobročinstvu, kao što se kaže u
suri "Et-Tevba": "Allah je zadovoljan prvim muslimanima,
muhadžirima, ensarijama i svima onima koji ih slijede dobra djela čineći, a i
oni su zadovoljni Njime." (9:100) Oni koji ih slijede dobra djela čineći
jesu oni koji slijede njihova dobra djela, izuzetne vrline koje su ih krasile,
i koji i tajno i javno čine dovu za njih.
Stoga je Allah, Uzvišeni, u ovom plemenitom ajetu izrekao
sljedeće: "Oni koji poslije njih dolaze - govore: 'Gospodaru naš, oprosti
nama i braći našoj koja su nas u vjeri pretekla i ne dopusti da u srcima našim
bude imalo zlobe'", tj. mržnje i zavidnosti, "prema vjernicima:
Gospodaru naš, Ti si, zaista, dobar i milostiv." Krasno li je Imam Malik,
rahmetullah, izveo iz ovog ajeti - kerima propis da rafidija koji nipodaštava
ashabe nema prava na udio u ratnom plijenu (feju), jer mu nedostaje osobina
koju Allah, dž.š., hvali kod gore spomenutih: "Gospodaru naš, oprosti nama
i braći našoj koja su nas u vjeri našoj pretekla i ne dopusti da u srcima našim
bude imalo zlobe prema vjernicima; Gospodaru naš, Ti si, zaista, dobar i
milostiv." Ibn-Džerir citira Malika ibn Evsa ibn el-Hidsana da je rekao:
Omer, r.a., učio je kur'anski ajet: "Zekat pripada samo siromasima i
nevoljnicima, i onima koji ga sakupljaju, i onima čija srca treba pridobiti, i
za otkup iz ropstva, i prezaduženima, i u svrhe na Allahovu putu, i putniku
namjerniku.
Allah je odredio tako!" - do riječi: "A Allah sve
zna i mudar je" (9:60), a onda je rekao: "Ovo pripada
navedenima", a zatim je proučio: "I znajte da od svega što u borbi
zaplijenite jedna petina pripada Allahu i Poslaniku, i rodbini njegovoj, i
siročadi, i siromasima, i putnicima namjernicima, ako vjerujete u Allaha i u
ono što smo objavili robu Našem na dan pobjede, na dan kad su se sukobile dvije
vojske - a Allah sve može" (10:41), a potom je rekao: "Ovo pripada
spomenutima", a zatim je proučio: "Plijen od stanovnika sela i
gradova koji Allah Poslaniku Svome daruje pripada: Allahu i Poslaniku Njegovu,
i bližnjim njegovim, i siročadi, i siromasima, i putnicima - namjernicima - da
ne bi prelazio samo iz ruke u ruku bogataša vaših: ono što vam Poslanik da,
uzmite, a ono što vam zabrani ostavite; i bojte se Allaha, jer Allah, zaista, strahovito
kažnjava", potom: "i onima koji su prije njih nastanili Medinu i iman
prihvatili." "Oni koji poslije njih dolaze - govore: 'Gospodaru naš,
oprosti nama i braći našoj'", do Allahovih, dž.š., riječi: "Ti si,
zaista, dobar i milostiv!", a onda je rekao: "Ovaj ajet obuhvata sve
muslimane općenito i nema nijednog muslimana, a da polaže pravo na ovu vrstu
ratnog plijena"; a onda reče: "Ako poživim, sigurno će čobaninu na
obroncima (plemena) Himjera doći njegov dio (ratnog plijena), a da neće znoja
biti."
"Zar ne vidiš
kako licemjeri govore svojim prijateljima, sljedbenicima Knjige koji ne vjeruju:
"Ako budete protjerani, mi ćemo sigurno s vama poći i kad se bude ticalo
vas, nikada se nikome nećemo pokoriti; a ako budete napadnuti, sigurno ćemo vam
u pomoć priteći, a Allah je svjedok da su oni, zaista, lašci": /11/
"Ako bi bili protjerani, oni ne bi s njima pošli; ako bi bili napadnuti,
oni im ne bi u pomoć pritekli; a ako bi im u pomoć pritekli, sigurno bi
pobjegli i oni bi bez pomoći ostali." /12/ "Oni se više boje vas nego
Allaha, zato što su oni ljudi nerazumni." /13/ "Samo u utvrđenim
gradovima ili iza zidina oni se protiv vas smiju skupa boriti. Njihovo
neprijateljstvo žestoko je među njima. Ti misliš da su oni složni, međutim,
srca su njihova razjedinjena, zato što su oni ljudi koji nemaju pameti."
/14/ "Slični su onima koji su, tu nedavno, svu pogubnost postupaka svojih
iskusili - njih čeka nesnosna patnja." /15/ "Slični su šejtanu kad
kaže čovjeku: 'Budi nevjernik!' - pa kad postane nevjernik, on onda rekne: 'Ti
se mene više ne tičeš; ja se, zaista, Allaha, Gopodara svjetova
bojim.'"/16/ "Obojicu ih na kraju čeka vatra, u kojoj će vječno
boraviti, a to će biti kazna za sve zalime." /17/
Allah, dž.š., govori
o licemjerima, poput Abdullaha ibn Ubejja i njemu sličnih, kada su obavijestili
jevreje plemena Benu-Nadir da im obećavaju osobnu pomoć, pa Uzvišeni kaže:
"Zar ne vidiš kako licemjeri govore svojim prijateljima, sljedbenicima
Knjige koji ne vjeruju": "sigurno ćemo vam u pomoć priteći", a
onda Allah, dž.š., ističe: "A Allah je svjedok da su oni, zaista,
lašci", tj. slagali su im ono što su im obećali, bilo na taj način što su
ima davali obećanja, a njihova nakana je bila da ih nikako ne ispune, ili zato
što nisu sproveli u praksu svoja obećanja, zbog toga Allah, dž.š., kaže:
"Ako bi bili napadnuti, oni im ne bi u pomoć pritekli", tj. ne bi se
borili uz njih. "A ako bi im u pomoć pritekli", tj. ako bi se i
borili uz njih, "sigurno bi pobjegli, i oni bi bez pomoći ostali", i
ovo je samo po sebi radosna vijest.
Potom Allah, dž.š., kaže: "Oni se boje više vas nego
Allaha", tj. osjećaju veći strah prema vama nego prema Allahu, kao što
Allah, dž.š., kaže: "Odjednom se neki od njih pobojaše ljudi, kao što se
Allaha boje, ili još više." (4:77) Kako Uzvišeni reče: "Zato što su
oni ljudi nerazumni", a onda nastavlja: "Samo u utvrđenim gradovima
ili iza zidina oni se protiv vas smiju skupno boriti", tj. zbog
bojažljivosti i straha ne mogu se suprotstaviti islamskoj vojsci dvobojima i
borbom licem u lice, nego ili iz utvrđenja ili opkoljeni iza zidina, pružajući
odsudnu odbranu, potom Svevišnji reče: "Njihovo neprijateljstvo žestoko je
među njima", tj. međusobno su žestoki neprijatelji, kao što kaže Uzvišeni:
I učini da silu jedni drugih iskusite." (6:65) Zato Allah, dž.š., reče:
"Ti misliš da su oni složni, međutim, srca su njihova razjedinjena",
tj. vidiš ih zajedno i pomisliš da su složni, međutim, oni su krajnje
razjedinjeni. "Zato što su oni ljudi koji nemaju pameti", a zatim
Allah dalje nastavlja: "Slični su onima koji su, tu nedavno, svu pogubnost
postupaka svojih iskusili - njih čeka nesnosna patnja."
Poput onih koji su tu bili nedavno", tj. jevreji
plemena Benu-Kajnuka', koje je Allahov Poslanik, s.a.v.s., protjerao prije
ovih. "Slični su šejtanu kad kaže čovjeku: 'Budi nevjernik' - pa kad on
postane nevjernik, on onda rekne: 'Ti se mene više ne tičeš'"; ovi jevreji
koje su licemjeri obmanuli obećavši im pomoć, a kada je nastupila neizbježna
kazna, napustili ih i predali propasti - oni su poput šejtana koji je, kada je
uspio navesti čovjeka da uznevjeruje, a Allahu se utječemo od toga, i ovaj mu
se odazvao, prepustio - onda, oprao ruke od njega, i on tada govori: "Ja
se, zaista, Allaha, Gospodara svjetova, bojim!" Allah, dž.š., za njih
kaže: "Obojicu ih na kraju čeka vatra, u kojoj će vječno boraviti."
Kraj i onog ko je propagirao nevjerstvo, a i onoga ko mu se odazvao, pa
uznevjerovao. Njihovo konačno boraviše bit će vatra džehenemska, u kojoj će
vječno boraviti. "A to će biti kazna za sve zalime", tj. to će biti
kazna svakog nevjernika (zalima).
"O vjernici,
Allaha se bojte, i neka svaki čovjek gleda šta je za sutra pripremio i Allaha
se bojte jer On dobro zna šta radite." /18/ "I ne budite kao oni koji
su zaboravili Allaha, pa je On učinio da sami sebe zaborave; to su pravi
grješnici." /19/ "Nisu jednaki stanovnici Džehennema i stanovnici
Dženneta; stanovnici Dženneta će ono što žele postići." /20/
"O vjernici, Allaha se bojte", naredba o
bogobojaznosti, koja obuhvaća i sve ono čime se bogobojaznost postiže, odnosno
napuštanje svega onoga, što od nje udaljava. "I neka svaki čovjek gleda
šta je za sutra pripremio", tj. preispitajte sami sebe, prije nego budete
ispitivani, i pogledajte kakva ste dobra djela pohranili za sebe za mjesto
Povratka i sučeljenja sa Vašim Gospodarem. "I Allaha se bojte",
(druga naredba), "…jer On dobro zna šta radite", tj. znajte da Allah,
dž.š., zna sve vaše postupke i stanja u kojima se nađete, ništa Mu nije
skriveno i nisu Mu nepoznata ni vaša velika, ni sitna djela. "I ne budite
kao oni koji su zaboravili Allaha, pa je On učinio da sami sebe zaborave.” Tj.
nemojte zaboraviti spominjati Allaha, dž.š., pa da On učini da zaboravite
činiti ono u čemu je vaš interes, a što će vam koristiti na mjestu Povratka,
jer je nagrada rezultat djelovanja (shodna djelima). Stoga Allah, dž.š., reče:
"To su pravi grješnici", tj. oni su napustili pokoravanje Allahu, bit
će izgubljeni na Sudnjem danu i doživjet će potpunu propast na dan konačnog
Povratka, kao što Allah, dž.š., kaže: "O vjernici, neka vas imanja vaša, i
djeca vaša ne zabave od sjećanja na Allaha. A oni koji to učine, bit će
izgubljeni."(63:9)
"Nisu jednaki stanovnici Dženneta…", tj. nisu ovi
i oni jednaki u Allahovoj presudi na Sudnjem danu, kao što kaže Uzvišeni:
"Misle li oni koji čine zla djela da ćemo s njima postupiti jednako kao sa
onima koji vjeruju i dobra djela čine, da će im život i smrt biti isti? Kako
loše rasuđuju!" (65:21) Allah, dž.š., također, kaže: "Nisu isto
slijepac i onaj koji vidi, nisu isto vjernici koji dobra djela čine i zlotvori
- kako vas malo prima pouku!" (40:58) Brojni su ajeti koji ukazuju da će
Allah, dž.š., ukazati počast dobročiniteljima, a poniziti bestidnike, zbog toga
u ovom kur'anskom ajetu Uzvišeni kaže: "Stanovnici Dženneta će ono što
žele postići", tj. uspjet će i bit će spašeni Allahove kazne.
"Da ovaj Kur'an
kakvom brdu objavimo, ti bi vidio kako je strahopoštovanja puno i kako bi se od
straha pred Allahom raspalo.Takve primjere navodimo ljudima da bi
razmislili." /21/ "On je Allah, nema drugog boga osim Njega, On je
poznavalac nevidljivog i vidljivog svijeta, On je Svemilostan, Milostiv!"
/22/ On je Allah, nema drugog boga osim Njega, Vladar, Sveti, Onaj Koji je bez
nedostataka, Onaj Koji svakog osigurava, Onaj Koji nad svim bdi, Silni,
Uzvišeni, Gordi, Slavljen neka je Allah, On je vrlo visoko iznad onih koje
smatraju Njemu ravnim!" /23/ "On je Allah, Tvorac, Onaj Koji iz
ničega stvara, Onaj Koji svemu daje oblik, On ima najljepša imena. Njega slavi
sve što je na nebesima i na Zemlji, On je Silni i Mudri."/24/
Allah, dž.š.,
veličajući značaj Kur'ana pojašnjava njegovu visoku vrijednost, te da srca
treba da budu ponizna pred Njim, i da se skrše kada ga slušaju, zbog istinitog
obećanja vjernicima, i sigurne prijetnje nevjernicima, kaže: "Da ovaj
Kur'an kakvom brdu objavimo, ti bi vidio kako je strahopoštovanja puno i kako
bi se od straha pred Allahom raspalo." Tj. kako bi brdo, usprkos svojoj
čvrstini, grubosti, gluhoći, čulo i razumjelo ovaj Kur’an i promislilo o onome
što je u njemu, strahopoštovanjem bi se napunilo i skršilo bi se pred njegovom
težinom i pred strahopoštovanjem prema Allahu, dž.š. A kako nećete vi, još ga
čujete i razumijevate njegove ajete! Kako priliči vama, o ljudi, da se vaša
srca ne smekšaju, prema Svevišnjem? Zbog toga kaže Uzvišeni: "Takve
primjere navodimo ljudima da bi razmislili." Dok se u mutevatir hadisu
navodi: (394)
"Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., napravljen je minber.
On bi, inače, petkom stajao pored jednog panja u mesdžidu i kada je postavljen
prvi minber, Allahov Poslanik, s.a.v.s., došao da održi hutbu i u trenutku kada
je prolazio pored panja prema minberu, panj je zacvilio, i počeo jecati poput
jecanja djeteta koje zašuti kada začuje učenje Kur‘ana ili zikr." U nekom
od predanja ovog hadisa, nakon njegovog navođenja, El-Hasan el-Basri je rekao:
"Preče je da vi čeznete za Resulullahom, s.a.v.s, nego panj !!!"
"On je Allah, nema drugog boga osim Njega, On je poznavalac nevidljivog i
vidljivog svijeta, On je Svemilosni, Milostivi!" Uzvišeni saopćava da je
On Onaj pored koga drugog boga nema, nema Gospodara mimo Njega, nema boga osim
Njega, a sve drugo što se obožava mimo Njega ništavno je, te da je On
poznavalac nevidljivog i vidljivog svijeta, tj. zna Svoja stvorenja koja su nam
vidljiva, ali i ona koja nisu. Ništa Mu, ni veliko, ni malo, ni veličanstveno,
ni mizerno, ni na nebu ni na Zemlji, nije skriveno ."On je Svemilosni,
Milostivi!" Želi se reći da je On posjednik neizmjerne milosti koja
obuhvaća sva stvorenja. On je Svemilosni ovoga i onoga svijeta. On je Milostiv
i ovoga i budućeg svijeta, kao što On, Sam, kaže: "A milost Moja obuhvaća
sve." (7:156)
A potom kaže:
"On je Allah, nema drugog boga osim Njega, Vladar" tj. Vladar svega
postojećeg, Koji raspolaže bez ikakvih smetnji. "Sveti", tj. Onaj
^iju svetost slave plemeniti meleci. "Onaj Koji je bez nedostataka"
tj. bez ikakve mahane, nedostataka. On je savršen u Svojoj biti, atributima i
djelima. "Onaj Koji svakog osigurava." Ibn-Abbas kaže: "Njegova
su stvorenja sigurna da im neće nasilje učiniti." "Onaj Koji nad svim
bdi", kao što su riječi Uzvišenog: "Allah je svemu svjedok", tj.
On je svjedok svim Svojim stvorenjima u smislu da On nadzire njih. "Silni
", Koji je svemu snagu dao, pa ih Sebi potčinio i nad njima zavladao, i
niko ne može dosegnuti Njegovu visost zbog Njegove moći, snage, veličine i
dostojanstva, te zbog toga On, Uzvišeni, kaže: "Uzvišeni, Gordi", tj.
Onaj Jedini, Uzvišeni, Kome moć dolikuje, i Jedini Cijem dostojanstvu gordost
pristaje, kao što je ranije citiran sahih hadis: (395) "Dostojanstvo je
Moj plašt, a veličina Moja odjeća, pa ko Mi bude vukao (da skine) bilo koje od
ovog dvoga, kaznit ću Ga. " Uzvišeni je preporoditelj stanja u kojem se
Njegova stvorenja nađu, te se ophodi s njima na način koji će im samo boljitak
donijeti. Gordi, tj. Onaj Koji se uzdiže iznad svega što je loše.
Zatim dalje nastavlja Allah, dž.š.: "Hvaljen neka je
Allah, On je vrlo visoko iznad onih koje smatraju Njemu ravnim." "On
je Allah, Tvorac, Onaj Koji iz ničeg stvara, Onaj Koji svemu daje oblik."
Pod pojmom el-halk (stvaranje) podrazumijeva se odredba i proračun, pod pojmom
el-ber’u izvršenje i pojavljivanje u svijetu postojanja onoga što je određeno i
ustvrđeno, El-mussavvir je Onaj Koji ostvaruje ono što je želio stvoriti u
obliku i formi koju želi i koju je odabrao, kao što kaže u ajeti -kerimu:
"I kakav je htio lik On ti ga je dao." (82:8) "On ima najljepša
imena." O ovome je već ranije govoreno u suri "El- 'Araf".
Spomenut ćemo ovdje hadis koji se u oba oblika prenosi od
Ebu-Hurejrea, da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (396) "Doista,
Allah, Uzvišeni ima 99 imena, samo jedno manje od sto; ko ih razumije i radi po
njima, ući će u Džennet. On je neparan i voli nepar." Hadis prenose i
Ibn-Madže i Et-Tirmizi također, od Ebu-Hurejrea, u kome se dodaje još i ovo:
(397) "On je Allah, nema drugog boga osim Njega, Svemilosni, Milostivi,
Vladar, Sveti, Onaj Koji je bez nedostataka, Onaj Koji svakog osigurava, Onaj
Koji nad svim bdi, Silni, Uzvišeni, Gord, Stvoritelj, Onaj Koji iz ničega
stvara, Onaj Koji svemu daje oblik, Onaj Koji mnogo prašta, Onaj Koji sve
savladava, Neizmjerni Darovatelj, Obilni Opskrbitelj, Onaj Koji sve razrješava
i stvara, Sveznajući, Onaj Koji steže i opruža, Onaj Koji spušta i podiže, Onaj
Koji uzdiže i ponižava, Onaj Koji sve čuje i sve vidi, Presuditelj, Pravedni,
Ugodni, Obaviješteni, Blagi, Veličanstveni, Onaj Koji prašta, Zahvalni, Visoki,
Veliki, Pomni ^uvar, Onaj Koji pazi i izdržava, Onaj Koji obračun svodi,
Uzvišeni, Plemeniti, Nadziratelj, Uslišatelj, Sveobuimajući, Mudri, Onaj Koji
voli, Slavljeni, Onaj Koji proživljava, Svjedok svih, Stvaralačka Istina, Onaj
Koji o svemu brine, Snažni, Cvrsti, Zaštitnik, Hvaljeni, Onaj Koji svemu broj
zna, onaj Koji prvotno stvara i poslije smrti oživljava, Onaj Koji život i smrt
daje, Živi, Održavatelj svega, Bogati, Slavni, Jedini, Onaj Koji je utočište
svemu, Svemoćni, Za sve sposobni, Onaj Koji unapređuje i zapostavlja, Prvi i
Potonji, Jasni i Skriveni, Onaj Koji upravlja svim, Svevišnji, Dobročinitelj,
Onaj koli mnogo pokajanja prima, Osvetnik, Onaj Koji prašta, Milosrdni,
Posjednik svega, Onaj Kome pripada sve poštovanje i počast, Onaj Koji pravdu
djeli, Onaj Koji sve sadržava, Ni o kom Ovisni, Onaj Koji daje, i uskraćuje,
Onaj Koji daje štetu i korist, Svjetlost, Upučivać, Tvorac iz ničega, Vječni, Onaj
Koji sve nasljeđuje, Onaj Koji upućuje korisnom, Strpljivi. "Njega slavi
sve što je na nebesima i na Zemlji, On je Silni i Mudri."
Ovo je poput Allahovih, dž.š., riječi: "Njega veličaju
sedmera nebesa i Zemlja, i oni na njima; i ne postoji ništa što Ga ne veliča,
hvaleći Ga; ali vi ne razumijete veličanje njihovo. On je, doista, blag i mnogo
prašta." (El-Isra', 44) "On je Silni", tj. Njegovo je
dostojanstvo nenadvladivo; "Mudri", tj. u zakonodavstvu i odredbi
svega postojećeg.
Tefsir Ibn Kesir
