Imam Ahmed bilježi od Abdullaha ibn Selama da je rekao:
(424) "Raspravljasmo koji će od nas otići Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i
pitati ga koja su djela najdraža Allahu, dž.š., pa niko od nas ne ustade, ali
Allahov Poslanik, s.a.v.s., posla nama nekog čovjeka pa se okupismo, a on nam
prouči ovu suru, tj. Es-Saff, u cijelosti."
"Allaha slavi (i veliča) ono što je na
nebesima i ono što je na Zemlji, On je Silni i Mudri!"/1/ "O
vjernici, zašto govorite ono što ne činite? " /2/ "Veoma je prezreno
kod Allaha da govorite ono što ne činite!"/3/ "Allah voli one koji se
na Njegovu putu bore u redovima kao da su zdanje (čvrsto) spojeno."/4/
Ranije je već nekoliko puta govoreno o Allahovim, dž.š.,
riječima: "Allaha slavi (i veliča) ono što je na nebesima i ono što je na
Zemlji, On je Silni i Mudri!", i nema potrebe ponavljati Allahove, dž.š.,
riječi: "O vjernici, zašto govorite ono što ne činite?", osuda su
onih koji nešto obećaju ili nešto kažu, a to ne ispune. Vjerodostojan je hadis
koji se nalazi u oba Sahiha u kome se kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
rekao: (425) "Tri su obilježja licemjera: kada obeća, iznevjeri; kada
govori, laže; kada mu se nešto povjeri, pronevjeri." Zbog toga Allah,
dž.š., ustvr|uje Svojim riječima: "Veoma je prezreno kod Allaha da
govorite ono što ne činite! " Kaže Ibn-Abbas: "Neki pravovjerni su,
prije nego što je bio propisan džihad, govorili: ‘Voljeli bismo kada bi nam
Allah, dž.š., ukazao na Njemu najmilija djela pa da ih prakticiramo’, pa je
Allah, dž.š., saopćio Svome Vjerovjesniku, s.a.v.s., da su mu najmilija djela:
vjerovanje, bez sumnjanja, u Njega, i džihad protiv grješnika koji se
suprotstavljaju vjerovanju, i ne prihvaćaju ga. Pa kada je spuštena obaveza
džihada nekim pravovjernim nije bilo po volji i učinila im se teškom, te je Allah,
dž.š., rekao: "O vjernici, zašto govorite ono što ne činite?"
"Allah voli one koji se na Njegovu putu bore u redovima kao da su bedem
čvrsti."
Ovo je Allahovo, dž.š., izviješće da voli Svoje robove -
vjernike koji su u redovima poredani sučelice neprijatelju Allahovu u ratnom
metežu, bore se na Allahovom putu protiv onih koji ne vjeruju u Allaha, da bi
Allahova riječ bila dominirajuća, a Njegova vjera bila nadre|ena ostalima. On
voli da oni budu poput zdanja čiji su dijelovi sjedinjeni. Imam Ahmed prenosi
od Ebu - Seida el-Hudrija, r.a., da je rekao: "Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
kazao je: /426/ ‘Allah se trojici osmjehuje: - čovjeku koji noću bdije; ljudima
koji formiraju safove za obavljanje namaza; borcima koji se u redovima
bore.'" Katade kaže o Allahovim, dž.š., riječima: "Kao da su zdanje
(čvrsto) spojeno", zar nisi vidio da vlasniku zdanja nije drago da mu bude
gra|evina razbijena, na isti način, dž.š., ne voli da Njegova naredba bude
razbijena, jer Allah, dž.š., odredio je da u borbi pravovjerni budu u borbenim
redovima, u safovima za vrijeme obavljanja namaza, zato ispoštujte Allahovu
naredbu, jer ona je zaštita onom koji je prihvati."
"Kada Musa reče
narodu svome: 'O narode moj, zašto me mučite, a dobro znate da sam ja Allahov
poslanik vama!' i kad oni skrenuše ustranu, Allah njihova srca skrenu, a Allah
neće ukazati na pravi put narodu koji je ogrezao u grijehu."/5/ "A
kada Isa, sin Merjemin, reče: 'O sinovi Israilovi, ja sam vam Allahov poslanik
da vam potvrdim prije mene objavljeni Tevrat i da vam donesem radosnu vijest o
poslaniku čije je ime Ahmed, koji će poslije mene doći', i kad im je donio
jasne dokaze, oni rekoše: 'Ovo je jasna vradžbina!'" /6/
Allah, dž.š., kaže da
se Njegov rob, poslanik s kojim je govorio, Musa ibn 'Imran, s.a.v.s., obratio
svome narodu riječima: "O narode moj, zašto me mučite, a dobro znate da
sam ja Allahov poslanik vama!", tj. zašto me mučite, a znate da sam iskren
kada tvrdim da sam vam poslanstvo donio. U ovome je tješenje Muhammeda,
s.a.v.s., za uznemiravanja koja je pretrpio od nevjernika svoga naroda i dr. Tu
je tako|er, podsticaj Poslaniku, s.a.v.s., na strpljivosti, a pravovjernima na
zabranu uznemiravanja svoga Poslanika, s.a.v.s., kao što je to činio narod
Musaa, a.s. "…kada oni skrenuše, Allah njihova srca skrenu”, tj. kada su
svjesno odustali od slije|enja istine, Allah je učinio da se njihova srca
udalje od upute i napunio ih sumnjom, kolebanjem i razočarenjem, kao što Allah,
dž.š., kaže: "…i da Mi srca njihova i oči njihove nećemo zapečatiti, i da
neće vjerovati kao što ni prije nisu vjerovali, i da ih nećemo ostaviti da u
zabludi svojoj lutaju smeteni?" (6:110)
"A kada Isa, sin
Merjemin, reče: 'O sinovi Israilovi, ja sam vam Allahov poslanik, da vam
potvrdim prije mene objavljeni Tevrat i da vam donesem radosnu vijest o
poslaniku čije ime je Ahmed, koji će poslije mene doći', i kad im je donio
jasne dokaze, oni rekoše: 'Ovo je jasna vradžbina!'", tj. Tevrat je donio
radosno navještanje mene i ja potvr|ujem ono što je on navijestio, a ja donosim
radosnu vijest o onome koji će doći poslije mene, a to je Poslanik,
Vjerovjesnik, Arap, koji neće znati ni čitati, ni pisati, iz Meke, po imenu
Ahmed. Isa, a.s., pečat je vjerovjesnika iz redova Benu-Israil, a onda, on u
okruženju sinova Israilovih obznanjuje radosnu vijest o Muhammedu, s.a.v.s.,
Ahmedu, koji je pečat vjerovjesnika i poslanika i poslije koga niti vjerovjesništva,
niti poslanstva ima.
Divno li je predanje koje bilježi El-Buhari od Džubejra ibn
Mut’ima, koji kaže: (427) "Cuo sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kako
reče: 'Ja imam više imena; ja sam Muhammed, Ahmed, ja sam El-Mahi kojim Allah,
dž.š., briše nevjerstvo, ja sam i El-Hašir, ljudi će biti proživljeni poslije
mene, a ja sam i El-Akib.'"(Hadis bilježi i Muslim.) Allah, dž.š., kaže:
"I od svakog vjerovjesnika, kome je Knjigu objavio i znanje dao, obavezu
uzeo: ‘Kad vam, poslije do|e poslanik koji će potvrditi da je istina ono što
imate, hoćete li mu sigurno povjerovati i sigurno ga pomagati? Da li pristajete
i prihvaćate da se na to Meni obavežete?‘ Oni su odgovarali: ‘Pristajemo!‘
‘Budite, onda, svjedoci‘, reče On, ‘a i Ja ću s vama svjedočiti." (3:81) Ibn-Abbas
smatra da Allah, dž.š., nije poslao nijednog vjerovjesnika, a da nije od njega
uzeo obavezu; ako bi se Muhammed, a.s., pojavio kao poslanik za njegova života,
da ga slijedi, te je obavezao svakog vjerovjesnika da zaduže svoje sljedbenike
ako se pojavi Muhammed, a.s., kao poslanik za njegova života da ga slijedi i
potpomaže. "…i kad im je on donio jasne dokaze, oni rekoše: ‘Ovo je jasna
vradžbina!'" Ibn-Džerir kaže: "Kad im je došao Ahmed, odnosno onaj
kojeg su navijestili u ranijim stoljećima, a to je Muhammed, s.a.v.s., tj. kada
se on pojavio i dokaze donio, nevjernici i protivnici rekoše: ‘Ovo je jasna
vradžbina!'"
"A ima li
nepravednijeg od onoga koji o Allahu laži iznosi dok se u islam poziva? - A
Allah neće ukazati na pravi put narodu nasilničkom."/7/ " Oni žele
utrnuti Allahovo svjetlo ustima svojim, a Allah upotpunjuje svjetlo Svoje,
makar (to) mrzili nevjernici." /8/ "On je Onaj Koji je poslao Svog
Poslanika s Uputom i Vjerom istine da bi je uzdigao iznad svih vjera, makar
(to) mrzili mnogobošci." /9/
Allah, dž.š., ističe "A ima li nepravednijeg od onoga
koji o Allahu laž iznosi dok se u islam poziva?", tj. niko nije nepravedan
kao onaj koji o Allahu laži iznosi i pripisuje Mu suparnike i rivale, a pozvan
je ispovijedanju Allahove jednoće i iskrenom obraćanju Njemu. Stoga Allah
Uzvišeni kaže: "A Allah neće ukazati na pravi put narodu
nasilničkom", a zatim, On, Uzvišeni kaže: "Oni žele utrnuti Allahovo
svjetlo ustima svojim", tj. oni nastoje neistinom potisnuti istinu, u tome
podsjećaju na onoga koji bi želio ugasiti sunčeve zrake svojim ustima. Kao što
je ovo nemoguće, nemoguće je i pravo, zato Allah, dž.š., naglašava: "A
Allah upotpunjuje svjetlo Svoje makar (to) mrzili nevjernici." On je Onaj
Koji je poslao Svog Poslanika s Uputom i vjerom istine, da bi je uzdigao iznad
svih vjera, makar (to) mrzili mnogobošci." Ranije su obra|ena ova dva
ajeta u suri "Et-Tevba", što je dovoljno, a Allahu pripada sva hvala
i dobročinstvo.
"O vjernici, hoćete li da vam ukažem na trgovinu, koja
će vas iz kazne bolne spasiti?" /10/ "U Allaha i Poslanika Njegova
vjerujte i imecima svojim i životima svojim na Allahovu putu se borite - to vam
je, da znate, bolje", /11/ "On će vam grijehe vaše oprostiti i u
dženetske bašče vas, kroz koje će rijeke teći, uvesti, i u divne dvorove u
edenskim vrtovima; to će biti uspjeh veliki", /12/ "A dat će vam i
drugu blagodat koju jedva čekate: Allahovu pomoć i skoru pobjedu! Zato obraduj
radosnom viješću vjernike!" /13/
Ranije je naveden
hadis koji prenosi Abdullah ibn Selam u kome se kaže da su ashabi htjeli pitati
Allahovog Poslanika, s.a.v.s., za Allahu, dž.š., najmilija djela, da bi ih
prakticirali, pa je Allaha, dž.š., objavio ovu suru, u kojoj se nalazi ajet:
"O vjernici, hoćete li da vam ukažem na trgovinu, koja će vas iz kazne
bolne spasiti?", a potom objašnjavajući trgovinu, Allah, dž.š., kaže:
"U Allaha i Poslanika Njegova vjerujte i imecima svojim i životima svojim
na Allahovu putu se borite - to vam je, da znate, bolje" od ovosvjetske
trgovine i truda oko nje, a zatim Uzvišeni kaže: "On će vam grijehe vaše
oprostiti", tj. ako izvršite Njegove naredbe, uvest će vas u Svoje bašče i
na visoke stepene. U kontekstu toga Allah, dž.š., nastavlja: "I u
dženetske bašče vas, kroz koje će rijeke teći, uvesti, i u divne dvorove u edenskim
vrtovima; to će biti uspjeh veliki", a potom Svevišnji kaže: " A dat
će vam i drugu blagodat koju jedva čekate", tj. na to će vam dodati još
nešto za čim žudite a to je: "Allahovu pomoć i skoru pobjedu", tj.
kada se borite na putu Njegove vjere, On vama garantira pomoć i još kaže
Uzvišeni: "I skoru pobjedu", tj. brzu, i to je tako: ko se pokorava
Allahu i Njegovu Poslaniku i potpomaže Njegovu vjeru, sam će biti potpomognut i
pobijedit će uz postizanje ahiretskih blagodati. "Zato obraduj radosnom viješću
vjernike."
"O vjernici,
budite pomagači Allahovi kao što je rekao Isa, sin Merjemin, prisnim
sljedbenicima: 'Ko su moji pomagači ka Allahu?' Prisni sljedbenici odgovoriše:
'Mi smo Allahovi pomagači!' Pa je jedna skupina iz Benu-Israila povjerovala, a
druga skupina uznevjerovala! Pa smo one koji su vjerovali protiv njihovih
neprijatelja osnažili pa su postali pobjednici.”/14/
Allah, dž.š., naredjuje Svojim pravovjernim robovima da
odmah, neodložno, zdušno i zavijek, budu Allahovi pomagači, i da se odazovu
Allahu i Njegovu Poslaniku, kao što su se učenici odazvali Isau, a.s., kada ih
je pitao: "Ko su moji pomagači ka Allahu?", tj. ko će mi pomoći
dobrovoljno u pozivanju Allahu, Uzvišenom. Havarijuni su rekli, a to su
sljedbenici Isaa, a.s.: "Mi smo Allahovi pomagači", tj. pomoći ćemo
tebi u onome što ti je objavljeno. Zbog toga ih je poslao kao misionare,
Izraelićanima i Rimljanima u Šam. Isto je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao u
danima hadža: (428) "Ko je taj koji će me zaštititi dok ne prenesem poslanicu
Svoga Gospodara jer me Kurejšije sprečavaju da dostavim poslanicu Gospodara
Svoga?!", pa mu je Allah, dž.š., poslao plemena iz Medine Evs i Hazredž,
pa su mu dali prisegu i podršku, i obavezali se da će ga zaštititi od svih
napadača, bez obzira koje boje bili, ako se preseli njima. Kada se on preselio
kod njih sa svojim ashabima, oni su svoje obaveze ispunili.
Zbog toga su ih Allah i Njegov Poslanik nazvali ensarijama
(pomagačima) i to je postalo njihovo osobno obilježje, Allah bio zadovoljan
njima, a i oni Njim." "Pa je jedna skupina iz Benu-Israila
povjerovala, a druga skupina uznevjerovala”, tj. neki su krenuli pravim putem
na osnovu onoga što im je dostavljeno, a drugi su zabludjeli i izišli izvan
okvira upute, optužujući njega i majku njegovu za zločin (grijeh). Bili su to
jevreji, i neka je na njih neprestano Allahovo prokletstvo sve dok to Allah
hoće. Od onih koji su ga slijedili, neki su postali isuviše ekstremni i podigli
ga u veći stupanj negoli je to učinio sam Allah, dž.š., pa su se razdvojili u
različite grupacije i frakcije. Jedni smatraju da je on Allahov sin, drugi da
je dio trojstva: otac, sin i duh sveti, a treći da je on sam Allah, utječemo se
Allahu Uzvišenom od toga. "Pa smo Mi one koji su povjerovali, protiv
neprijatelja njihovih osnažili", pružili smo im pomoć protiv
neprijateljski raspoloženih krašćanskih frakcija "Pa su postali
pobjednici”, tj. nad njima, a to se desilo poslanstvom Muhammeda, s.a.v.s. Kao
što kaže Ibn-Džafer ibn Džerir, prenoseći od Ibn-Abbasa, r.a., da je ovaj rekao:
"Kada je htio Allah, dž.š., uzdići Isaa, a.s., na nebo, Isa je, a.s.,
došao do svojih učenika koji su bili u kući, a bilo ih je svih dvanaest, a sa
glave su mu kapi padale, pa reče: ‘Neki od vas će me zanijekati dvanaest puta
nakon što su mi povjerovali‘, a onda nastavi: ‘Koji od vas želi poprimiti moj
lik pa da bude ubijen umjesto mene i da sa mnom bude na istom stepenu? ‘ Pa
ustade jedan mladić me|u najmla|im od njih, pa reče: ‘Ja!‘ A Isa mu reče:
‘Sjedi!‘ Potom im ponovi isto pitanje, a mladić ponovno ustane i reče: ‘Ja! ‘-
‘Sjedi!‘, kaza mu Isa, a.s., i drugi put, a onda treći put postavi isto pitanje
i treći put mladić ustade i reče: ‘Ja!‘, a onda Isa, a.s., reče: ‘Da, ti si
taj!‘, i mladić poprimi lik Isaa, a.s., a potom poslanik bi uzdignut kroz
tavanski prozorčić na nebo. Do|oše, tada, jevrejske zaptije i uhvatiše njegova
dvojnika, ubiše ga i razapeše, a neki ga zanijekaše i podijeliše se na tri
frakcije: jedni smatraju da je Allah koliko je htio bio me|u njima, a zatim se
popeo na nebo. To su jakobiti. Drugi tvrde da je me|u njima bio koliko je htio
sin Allahov, a zatim ga je Allah uzdigao Sebi. To su nestorijanci. Treći, pak,
kažu: ‘Među nama je, koliko je to Allah htio, boravio Njegov rob i poslanik, a
zatim ga je Allah uzdigao Sebi.
Ovo su muslimani. Pa su dvije nevjerničke grupacije
nadvladale muslimane i istrijebili ih, i islam je prikriven bio sve dok Allah,
dž.š., nije poslao Muhammeda, s.a.v.s.: "Pa je jedna skupina iz
Benu-Israila povjerovala, a druga skupina uznevjerovala”, tj. neki od sinova
Israilovih iz vremena Isaa, a.s., koji nisu vjerovali, i drugi iz njegova
vremena koji su vjerovali, "Pa smo Mi one koji su povjerovali protiv
njihovih neprijatelja osnažili, pa su postali pobjednici", tj. time što je
Muhammeda, s.a.v.s., potpomogao, njihovu vjeru nad vjerovanjem nevjernika.
(Predanje bilježi En-Nesai). Sljedbenici Muhammeda, s.a.v.s., još uvijek
dosljedno pronose istinu i tako će sve biti dok ne dodje Allahova odredba i
posljednji sljedbenik Muhammeda, a.s., a Isa, a.s., ne ubije Dedžala, što
navode vjerodostojni hadisi, a Allah Uzvišeni najbolje zna.
Kraj sažetka komentara sure Es-Saff, a Allahu pripada hvala,
dobročinstvo. On pruža zaštitu i na Njega se oslanjamo!
