"Reci: 'Meni je
objavljeno da je nekoliko džina prisluškivalo i reklo: 'Mi smo, doista Kur'an,
koji izaziva divljenje, slušali /1/. koji na Pravi put upućuje - i mi smo u nj
povjerovali i više nikoga nećemo Gospodaru našem ravnim smatrati,/2/. a On nije
- neka uzvišeno bude dostojanstvo Gospodara našeg! - uzeo Sebi ni druge ni
djeteta!/3/. Jedan naš bezumnik o Allahu je laži govorio,/4/. a mi smo mislili
da ni ljud ni džini o Allahu laži ne govore; /5/. i bilo je ljudi koji su
zaštitu od džina tražili, pa su im tako obijest povećali;/6/. i oni misle, kao
što i vi mislite, da Allah nikoga neće oživiti;'"/7/
Uzvišeni Allah, dž.š., veli zapovijedajući Svome Poslaniku
da obavijesti svoj narod da su džini slušali učenje Kur‘ana, a.š., te su i
povjerovali u njega, vjerujući u njegovu istinitost i prepustivši se njegovom
vođenju. Allah, dž.š, veli: "Reci: Meni je objavljeno da je nekoliko džina
prisluškivalo i reklo: 'Mi smo, doista, Kur‘an, koji izaziva divljenje,
slušali; koji na pravi put upućuje...' Upućuje na put, koji je ispravan i koji
garantira uspjeh. "...i mi smo u nj povjerovali i više nikoga nećemo
Gospodaru našem ravnim smatrati."
Ova je situacija slična onoj spomenutoj u ajetu: "Kada
ti poslasmo nekoliko džina da Kur‘an slušaju,..." (46:29) Već smo naveli
hadis o ovom pitanju pa je nepotrebno sve to ovdje napominjati. Allah, dž.š.,
veli: "A On nije - neka uzvišeno bude dostojanstvo Gospodara našeg!"
Od Ibn-Abbasa prenosi se da riječ znači: Allahove, dž.š., blagodati, moć i
nimeti prema stvorenjima. "A On nije uzeo Sebi ni druge ni djeteta."
Uzvišen je Allah, dž.š., od toga da ima družicu i djecu. Ustvari, džini su kazali
- "Kada su prihvatili islam i povjerovali u Kur‘an, a.š.: Allah je uzvišen
od toga da ima družicu i djete." Zatim su kazali: "Jedan naš bezumnik
o Allahu je laži govorio." Pod pojmom jedan naš bezumnik podrazumijevaju
Iblisa. "Laži", a tu ulazi velika nepravda (širk) neistine i laži.
Zbog toga su rekli: "A mi smo mislili da ni ljudi ni džini o Allahu laži
ne govore." Nismo pomislili da će se ljudi i džinni dogovoriti (složiti)
da iznose na Allaha, dž.š., laži o pitanju družice i djeteta (sina).
Nakon što smo slušali Kur‘an, a.š., povjerovali smo u njega
i spoznali samo da su oni iznosili laži na Allaha, dž.š., o tom pitanju.
"I bilo je ljudi koji su zaštitu od džina tražili, pa su im tako obijest
povećali." Tj. smatrali smo da smo mi odabraniji od ljudi, jer su oni
tražili utočište kod nas kada bi se našli u kakvoj kotlini ili jezivom mjestu u
pustinji i drugdje, kao što je bio običaj Arapa u džahilijetu. Oni su tražili
utočište kod velikana tog mjesta od džina, da im nečim ne naude. Pošto su
džini, vidjeli da se ljudi njih boje, odvažili su se protiv njih i povećano im
nanosili neprijatnosti i strah. "I oni misle, kao što i vi mislite, da
Allah neće nikoga oživiti." Mislili su da Allah, dž.š., neće nakon tog
perioda poslati poslanika.
"…i mi smo
nastojali nebo dotaknuti i utvrdili smo da je moćnih čuvara i zvijezda padalica
puno;/8/. i sjedjeli smo okolo njega po busijama da bismo šta čuli, ali će
onaj, ko sada prisluškuje, na zvijezdu padalicu koja vreba naići;/9/. i mi ne
znamo da li se onima na Zemlji želi zlo ili im Gospodar njihov želi dobro; /10/
Allah, dž.š., obavještava o džinima u vrijeme kada je poslao
Svoga poslanika Muhammeda, a.s., i objavio mu Kur‘an, a.š. Jedan vid zaštite
Kur‘ana jeste i to da su se nebesa napunila moćnom stražom, i čuvana su sa svih
strana. Šejtani su protjerani sa svih mjesta na kojima su sjedili prije toga
kako ne bi prisluškivali Kur‘an i dostavljali ga vračarima te da tako dođe do
zbrke i da se ne raspoznaje ko govori istinu (iskreno). Ovo je jedan vid
Allahove, dž.š., blagodati i milosti prema Njegovim robovima, jedan vid čuvanja
Njegove Knjige. Zbog toga su džinni kazali: "I mi smo nastojali nebo
dotaknuti i utvrdili smo da je moćnih čuvara i zvijezda padalica puno; i
sjedili smo okolo njega po busijama da bismo šta čuli, ali će onaj ko sada
prisluškuje, na zvijezdu padalicu koja vreba naići." Ko poželi danas
prisluškivati naići će na zvijezdu koja će ga satrti i uništiti. "I mi ne
znamo da li se onima na Zemlji želi zlo ili im Gospodar njihov želi dobro."
Mi ne znamo da li se stanovnicima Zemlje želi zlo ili dobro. On je vrhunac
etike u izražavanju s obzirom na činjenicu da zlo nisu pripisali nekom
određenom već je ovo izraženo u pasivu bez subjekta, a dobro su pripisali
(pridodali) Allahu, dž.š. U vjerodostojnom predanju navodi se: (524)
"Zlo Tebi ne
pripada." Zvijezde su već prije toga popadale, ali ne kontinuirano već s
vremena na vrijeme, kako se navodi u hadisu El-Abbasa: (525) "Za vrijeme
dok smo sjedili sa Allahovim Poslanikom, poletjela je zvijezda i zasjala.
Muhammed, a.s., upitao je: 'Kako ste ovo komentirali?' Rekli smo: 'Govorili
smo: rodio se neko ko će postati važan; umrla je neka važna osoba', a on je na
to odgovorio: 'To nije tačno, nego kad Allah, dž.š., odredi da se nešto desi na
nebesima…', i naveo hadis u cijelosti." Ovo je razlog koji je motivirao
džine da ispitaju uzrok svemu tome pa su putovali Zemljom i na istok i na zapad
dok nisu našli poslanika Muhammeda, a.s., kako uči Kur‘an u namazu sa svojim
ashabima. Tada su spoznali da je to zbog čega su nebesa čuvana. Mnogi su od
njih tada povjerovali, a oni koji nisu uzoholili su se u svom nevjerovanju, kao
što je prije navedeno u hadisu Ibn-Abbasa kod komentara ajeta iz sure
"El-Ahkaf".
"Kada ti poslasmo nekoliko džina da Kur‘an slušaju..."
Šejtani su se uplašili u noći kada su pojačanim intenzitetom letjele zvijezde
(meteori) padalice, te su došli Iblisu i ispričali mu svoju situaciju, na što
im je on rekao: "Donesite mi iz svake zemlje pregršt prašine da je
pomirišem", što su i učinili. On ju je pomirisao i rekao: "Vaš je
drug u Meki", pa je poslao sedmericu džina sa zlim namjerama. Kada su
došli u Meku zatekli su poslanika Muhammeda, a.s., na kijamu u namazu u
El-Mesdžidul-haramu kako uči Kur‘an, a.š. Primakli su mu se želeći čuti Kur‘an,
pa su potom primili islam. Allah, dž.š., objavio je Muhammedu, a.s., kur’anske
ajete u vezi sa ovim slučajem. (Iz knjige o Poslanikovoj biografiji.)
"A među nama ima
i dobrih i onih koji to nisu, ima nas vrsta različitih; /11/. i mi znamo da se
ne možemo suprotstaviti, Allahu na Zemlji, niti umaći./12/. I mi smo, čim smo
Kur‘an čuli, u nj povjerovali; a ko u Gospodara svoga vjeruje, ni štete ni
nepravde ne treba da se boji; /13/. i ima muslimana, a ima nas zalutalih; oni
koji islam prihvate pravi put su izabrali,/14/.a oni koji su skrenuli u
Džehennemu će gorivo biti./15/. A da se pravog puta drže, Mi bismo ih vodom
obilnom pojili,/16/ da bismo ih na kušnju stavili; a onog ko se okrene od
spominanja Gospodara svoga - On će ga u patnju tešku uvesti. /17/
Allah, dž.š., obavještava o džinima i da su oni kazali:
"A među nama ima i dobrih i onih koji to nisu; ima nas vrsta
različitih"; "I mi znamo da se ne možemo suprotstaviti Allahu na
Zemlji, niti Mu umaći." Mi znamo kolika je Allahova, dž.š., moć kojom On
svima nama upravlja i mi Mu se ne možemo suprotstaviti niti bilo ko drugi,
"I mi smo, čim smo Kur‘an čuli, u nj povjerovali..." Ponose se time.
Doista je to veliki ponos i čast i najplemenitije svojstvo. "...A ko u
Gospodara svoga vjeruje, ni štete ni nepravde ne treba da se boji"; tj. ne
treba se plašiti da će mu se umanjiti njegova dobra djela ili će mu se
natovariti da je učinio zlo koje nije počinio. Ovako se kaže i u ajeti-kerimu:
"...neće se nepravde ni zakidanja nagrade plašiti." (20:112)
"I ima muslimana, a ima nas zalutalih..." Tj. neki
su od nas muslimani, a neki su odlutali od Istine, za razliku od riječi koja
znači pravedan. "...oni koji islam prihvate pravi put su izabrali."
Tj. oni su za sebe izabrali spas. "A nevjernici će u Džehennemu gorivo
biti." Gorivo koje će gorjeti. Allah, dž.š., veli: "A da se pravog
puta drže, Mi bismo ih vodom obilnom pojili." Tj. Mi bismo ih obasuli
obilnom nafakom, kao što je u ajeti-kerimu: "A da su stanovnici sela i
gradova vjerovali i grijeha se klonili, Mi bismo im blagoslove i s nebesa i iz
Zemlje slali." (7:96.) Ovako treba shvatiti Allahove, dž.š., riječi:
"Da bismo ih time na kušnju stavili." Tj. da bismo ih stavili na
ispit, kao što prenosi Malik od Zejda ibn Esleme: "Da ih iskušamo ko će
nastaviti putem upute, a ko će se odmetnuti u zabludu." "...a onog ko
se okrene od spominjanja Gospodara Svoga, On će u patnju tešku uvesti."
Tj. jaku, nesnosnu, bolnu patnju u kojoj neće imati mira.
"Mjesta padanja
na sedždu jesu Allaha radi, i ne molite se, pored Allaha, nikome!/18/. A kada
je Allahov rob ustao da Mu se pomoli, oni su se u gomilama oko njega tiskati
stali /19/. Reci: 'Ja se samo Gospodaru svome klanjam i nikoga Njemu ravnim ne
smatram.' /20/. Reci: 'Ja nisam u stanju od vas kakvu štetu otkloniti niti
nekom od vas neku korist pribaviti.'/21/. Reci: 'Mene niko od Allahove kazne ne
može u zaštitu uzeti; samo u Njega ja mogu utočište naći/22/ samo mogu oglasiti
ono što je od Allaha i poslanice Njegove.' A onoga koji Allahu i Poslaniku
Njegovu ne bude poslušan - sigurno čeka vatra džehenemska; u njoj će vječno i
zauvijek ostati./23/. I kada oni vide ono čime im se prijeti, saznat će ko je
slabiji i brojem manji."/24/
Allah, dž.š., naređuje Svojim robovima da jedino Njemu
ibadet čine (tevhid) i da se nikome ne obraćaju osim Njemu, niti da Mu se čini
širk. U vezi sa ajeti-kerimom: "Mjesta padanja na sedždu jesu Allaha radi,
i ne molite se, pored Allaha, nikome!" Katade veli: "Židovi i kršćani
su, kada uđu u svoje crkve i sinagoge, Allahu, dž.š., širk činili. Allah,
dž.š., naredio je Svome poslaniku Muhammedu, a.s., da jedino Njemu ibadet čini.
Od Ikrime se prenosi da je objavljeno o svim mjestima gdje se čini sedžda. Seid
ibn Džubejr veli da je objavljen u vezi sa organima koji čine sedždu, što
znači: ovi su organi Allahov, dž.š., dar i nemojte njima nikome drugom činiti
sedždu. U sahih hadisu prenosi se od Ibn-Abbasa, r.a., koji kaže:
"Muhammed, a.s., veli: (526) 'Naređeno mi je da činim sedždu na sedam
kostiju (organa); čelu - i pokazao svojom rukom na nos - šakama, koljenima i
vrhovima stopala.'" "A kada je Allahov rob ustao da Mu se pomoli, oni
su se u gomilama oko njega tiskati stali."
Katade komentirajući ovaj ajet veli: "Ljudi i džini su
kompaktno stali nasuprot ove stvari kako bi joj se suprotstavili." Međutim,
Allah, dž.š., sve je drugo odbio osim da ga pomogne protiv njegovih
neprijatelja. Postoje još neka shvatanja u pogledu tefsira ovog ajeta, ali to
što je navedeno očitije je i na osnovu ajeti-kerima. "Reci: 'Ja se samo
Gospodaru svome klanjam i nikoga Njemu ravnim ne smatram.'" Poslanik im je
rekao nakon što su ga izvrgli mučenju, suprotstavljajući mu se i proglašavajući
ga lašcem, oholeći se nad njim kako bi ugasili istinu, koju je donio, okupljeni
oko jednog im zajedničkog cilja: neprijateljstva prema njemu. "Ja se samo
Gospodaru svome klanjam." Ja samo Njemu činim ibadet ne pripisujući Mu
druga, kod Njega tražim utočište i na Njega se oslanjam. I nikoga Njemu ravnim
ne smatram. "Reci: 'Ja nisam u stanju od vas kakvu štetu otkloniti niti
nekom od vas neku korist pribavim.'" Ja sam samo čovjek kao i vi samo što
mi se objavljuje, i jedan od Allahovih, dž.š., robova. Ja vas ne mogu uputiti
na pravi put niti vas zavesti. U svemu tome na koncu se sve Allahu, dž.š.,
vraća. Mene neće niko zaštititi od Allaha, dž.š., ako Mu učinim kakvu
neposlušnost i niko me ne može spasiti Njegove kazne. "Samo u Njega ja
mogu utočište naći." Niti ima pomagača, a ni utočišta.
U jednom predanju
navodi se: nema zaštitnika niti utočišta. "Samo mogu oglasiti ono što je
od Allaha i poslanice Njegove." Tj. Samo će me zaštititi od Njega dostava
objave čije mi je dostavljanje naređeno. "...A onoga koji Allahu i
Poslaniku Njegovu ne bude poslušan sigurno čeka vatra džehenemska; u njoj će
vječno i zauvijek ostati." Ja vam dostavljam Allahovu, dž.š., objavu. Ko
Allahu, dž.š., bude neposlušan poslije toga - imat će džehenemsku kaznu. U
njemu će vječno ostati, odakle se neće moći izmaći niti će iz njega izići.
Allah, dž.š., veli: "I kada oni vide ono čime im se prijeti, saznat će ko
je slabiji i brojem manji." Kada ovi mušrici između džina i ljudi vide ono
što im se obećava na Sudnjem danu, znat će tada ko je slabiji i brojem manji.
Mušrici neće imati pomagača i oni su u manjem broju u odnosu na Allahovu,
dž.š., vojsku.
"Reci: 'Ja ne znam
da li će uskoro biti ono čime vam se prijeti ili je Gospodar moj odredio da će
to poslije dugo vremena biti./25/. On tajne zna i On tajne Svoje ne otkriva
nikome,/26/. osim onoga koga On za poslanika odabere; zato On i ispred njega i
iza njega postavlja one koji će ga čuvati/27/. da bi pokazao da su poslanice
Gospodara svoga dostavili; On u tančine zna ono što je u njih, On zna broj
svega što postoji.'"/28/
Allah, dž.š., naredio je Svome Poslaniku da ljudima obznani
da on nema znanja o tome kada će biti Sudnji dan, da li se primaklo njegovo
vrijeme ili je daleko. "Reci: 'Ja ne znam da li će uskoro biti ono čime
vam se prijeti ili je Gospodar moj odredio da će to poslije dugo vremena
biti.'" Tj. poslije dugog perioda. U ovom je ajeti-kerimu argument je protiv
hadisa koji koriste neuki da je Muhammed, s.a.v.s., rekao: "Neće se
napuniti hiljada godina na Zemlji", koji je laž i koji nema osnove. Nismo
ga vidjeli da se navodi u bilo kakvim hadiskim knjigama (izvorima). Kada je
Džibril, a.s., upitao Poslanika, s.a.v.s., između ostalog: "O Muhammede,
obavijesti me o Sudnjem danu", on mu je rekao: (527) "Upitani o tome
ne zna ništa više od onoga ko pita." Riječi Uzvišenog Allaha, dž.š.:
"On tajne zna i On tajne Svoje ne otkriva nikome; osim onoga koga On za
poslanika odabere." Ovaj ajet je sličan ajetu: "...a od onoga što On
zna - drugi znaju samo onoliko koliko On želi..." (2:255)
Isto tako kaže ovdje
da doista samo On zna nevidljivi i vidljivi svijet i da nikom od Svojih
stvorenja neće otkriti to znanje osim ono što On bude htio. I radi toga Allah,
dž.š., veli: "On tajne zna i On tajne Svoje ne otkriva nikome; osim onoga
koga On za poslanika odabere;..." Ovo općenito važi za poslanike iz
svijeta meleka kao i za poslanike iz svijeta ljudskih bića. Zatim veli:
"...zato On i ispred njega i iza njega postavlja one koji će ga
čuvati." Tj. dat će mu povećan broj meleka koji će ga čuvati i usmjeravati
prema onome što mu je objavljeno od Allaha, dž.š. Zato Allah, dž.š., veli:
"Da bi pokazao da su poslanice Gospodara svoga dostavili, On u tančine zna
ono što je u njih, On zna broj svega što postoji." Komentatori su se
razišli o pitanju na koga se odnosi zamjenica u glagolu "da bi znao".
Tefsir Ibn Kesir
