Imam Ahmed od El-Esveda ibn Kajsa navodi da je rekao: /644/
“Čuo sam Džunduba da je rekao: ‘Vjerovjesnik, s.a.v.s., se jednom prilikom
razbolio pa nije noćni ibadet provodio jednu ili dvije noći, pa mu je jedna
žena došla i rekla: ‘Muhammede, mora da te je tvoj šejtan ostavio.” Na to je
Uzvišeni Allah objavio: ”Tako mi jutra i noći kad se utiša, Gospodar tvoj nije
te ni napustio ni omrznuo!'” Ovaj hadis prenose Buhari, Muslim i Et-Tirmizi.
“Tako mi jutra” /1/
“i noći kad se utiša”, /2/ “Gospodar tvoj nije te ni napustio ni omrznuo!” /3/
“Onaj svijet je, zaista, bolji za tebe od ovog svijeta”, /4/ “a Gospodar tvoj
će tebi sigurno dati, pa ćeš zadovoljan biti.” /5/ “Zar te siročetom ne nađe,
pa ti utočište dade”, /6/ “i zalutalim te nađe, pa te uputi”, /7/ “i siromahom
te nađe, pa te bogatim učini?” /8/ “Zato siroče ne ucvili”, /9/ “i onoga ko
traži ne odbij”, /10/ “i o blagodati Gospodara svoga kazuj!” /11/
Neki raniji učenjaci, među njima i Ibn Ishak, navode da je
ovo poglavlje Džibril Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., objavio kada mu se pokazao
u liku kakvom ga je Allah stvorio. To je bilo kada mu se Džibril približio i
nadnio, dok je bio u dolini El-Ebtah “…i objavio robu Njegovu ono što je objavio”,
tj. objavio mu ovo poglavlje: “Tako mi jutra i noći kada se utiša.” Ibn-Abbas
kaže: /645/ “Kada je Allahovom Poslaniku počela objava Kur’ana, Džibril mu je
neko vrijeme prestao dolaziti pa se zbog toga zabrinuo. Idolopoklonici su tada
rekli: “Gospodar njegov ga je ostavio i omrznuo.” Na to je Allah objavio:
“Gospodar tvoj nije te ni napustio ni omrznuo!” Uzvišeni se zaklinje jutrom i
svjetlom koje je u njemu dao “…i noći kada se stiša”, tj. kada se smiri i tamom
obavije, kao što Uzvišeni na drugom mjestu kaže: “On čini da zora sviće, On je
noć odredio za početak, a Sunce i Mjesec za računanje vremena; to je određenje
Silnog, Sveznajućeg” (6:96)
Riječi Uzvišenog: “Onaj svijet je, zaista, bolji za tebe od
ovog svijeta.” Iz životopisa Allahovog Poslanika, s.a.v.s., poznato nam je da
je on bio najskromniji čovjek na ovom svijetu. Imam Ahmed od Abdullah ibn
Mesuda navodi da je rekao: /646/ “Allahov Poslanik, s.a.v.s., je jednom
prilikom ležao na hasuri pa su mu od nje na tijelu ostali tragovi. Kada se
probudio, počeo sam ga brisati rekavši mu: ‘Božiji Poslaniče, kad bi nam
dozvolio da ti nešto prostremo preko hasure?’ Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
odgovori: ‘[ta će meni ovaj svijet? Ja i ovaj svijet smo kao putnik i hlad
nekog drveta u kome se putnik odmori, a onda dalje nastavi i hlad ostavi.'”
Ovaj hadis prenose Ibn-Madže i Et-Tirmizi. Za njega Et-Tirmizi kaže da je dobar
i vjerodostojan /hasenun sahihun/. Riječi Uzvišenog: “…a Gospodar tvoj će tebi
sigurno dati, pa ćeš zadovoljan biti”, znače da će mu na onom svijetu dati da
se zauzima za svoj ummet dok ne bude zadovoljan. Ebu-Amr el-Evzai od Abdullaha
ibn Abbasa prenosi da je rekao: /647/
“Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., pokazano je kakve će sve
pobjede, poslije njega, njegov ummet postići, riznicu po riznicu, pa se tome
obradovao. Na to mu je Allah Uzvišeni objavio: “…a Gospodar tvoj će tebi
sigurno dati, pa ćeš zadovoljan biti!” Nabrajajući blagodati kojima je obasuo
svoga roba i poslanika, s.a.v.s., Uzvišeni dalje kaže: “Zar te siročetom ne
nađe, pa ti utočIšte dade”, tako što mu je otac umro dok je on još u utrobi
majke bio. Zatim mu je umrla i majka Amina bint Vehb kad je imao šest godina,
nakon čega je brigu o njemu preuzeo djed mu Abdul-Muttalib, dok i on, kad je
Muhammedu, s.a.v.s., bilo osam godina, nije umro, nakon čega je brigu o njemu
preuzeo amidža mu Ebu-Talib. On će ga paziti, pomagati, odgajati i uvažavati, a
kasnije, kada će ga Allah u četrdesetoj godini života poslati kao poslanika,
braniti od njegovih sunarodnjaka, iako je sam Ebu-Talib i dalje ostao u vjeri
svoga naroda, idolopoklonstvu.
Ovako je trajalo Allahovom voljom i određenjem sve dok
Ebu-Talib, na malo prije Hidžre, nije umro, kada su se protiv njega podigli
drski kurejšijski prvaci i neznalice, nakon čega mu je Allah naredio da se
preseli u grad ensarija (Medinu). Kad se kod njih preselio, oni su ga, neka je
Allah sa svima njima zadovoljan, lijepo primili, pružili mu utočište, pomagali
ga, brinuli se o njemu i uz njega se borili. Sve su ovo bili znaci Allahovog
čuvanja, pažnje i brige o njemu. “I zalutalim te nađe, pa te uputi.” U tom
smislu na drugom mjestu Uzvišeni kaže: “Na takav način Mi i tebi objavljujemo ono
što ti se objavljuje. Ti nisi znao šta je Knjiga niti si poznavao vjerske
propise, ali smo je Mi učinili svjetlom pomoću kojeg upućujemo one robove Naše
koje želimo.” (42:52) “…i siromahom te nađe, pa te bogatim učini”, tj. sa puno
čeljadi si bio siromašan, pa te je Allah od drugih, osim od Sebe, učinio
neovisnim, čime mu je omogućio da zasluži nagradu i za strpljenje i za
zahvalnost.
U Buharijinom Sahihu i Muslimovom Sahihu se od Ebu-Hurejrea
prenosi da je rekao: ” Poslanik, s.a.v.s., rekao je: /648/ ‘Nije bogatstvo u
mnoštvu robe, nego je bogatstvo u bogatstvu duše.'” U Muslimovom Sahihu se od
Abdullaha ibn Amra prenosi da je rekao: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je:
/649/ ‘Uspio je onaj ko primi islam, kome bude dato ono što mu je dovoljno od nafake
i kome Allah da pa je zadovoljan sa onim što mu je dao.'” “Zato siroče ne
ucvili”, tj. kao što si ti bio siroče pa ti je Allah pružio utočište, ni ti
nemoj siroče cvjeljati, tj. ponižavati i odbijati, nego prema njemu budi
dobrostiv i nježan! “…i onoga ko tražI ne odbij”, tj. kao što ti za pravu vjeru
nisi znao pa te je Allah uputio na pravi put, nemoj ni ti onoga ko traži znanje
odbijati! “…i o blagodati Gospodara svoga kazuj!”, tj. kao što si bio siromašan
pa te Allah imućnim učinio, tako i ti o Njegovim blagodatima kazuj. U tom
smislu u dovi naslijeđenoj od Vjerovjesnika, s.a.v.s., stoji: /650/ “Učini nas
zahvalnim na Tvojim blagodatima…” Ebu-Davud prenosi od Ebu-Hurejre da je
Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: /651/ “Ko nije zahvalan ljudima nije ni Allahu.”
Tefsir: Ibn Kesir
Ovim se,zahvaljujući Allahu i uz Njegovu pomoć,završava
kratki komentar poglavlja “Jutro”
