“Tako mi vremena”/1/ “čovjek je na gubitku, doista”, /2/ “samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje.”/3/
“Tako mi vremena…” El-‘asr znači ez-zeman – vrijeme. Zejd ibn Eslem ka`e da se ovdje misli: “Tako mi ikindija – namaza”. Prvo mišljenje je ispravnije. Dakle, Allah Uzvišeni kune se vremenom da je čovjek na gubitku i da ga čeka propast “…samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine”, tj. između onih kojima prijeti propast i gubitak Uzvišeni izuzima one koji srcem dobro vjeruju i rukama rade dobra djela. “…i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje”, tj. oni koji jedni drugima preporučuju da budu strpljivi na nedaćama, izazovima sudbine i uznemiravanju od drugih, te da budu poslušni kad im se naređuje dobro i kad se odvraćaju od zla. Amr ibn el-‘As spominje da ga je Musejleme el-Kezzab, kad mu je Amr, prije nego je primio islam došao, pitao: “Šta je u ovom periodu objavljeno vašem drugu tj. Muhammedu ?”Amr je rekao: “Objavljena mu je jedna kratka, jezgrovita i rječita sura.” “Koja?”, upitao je, pa mu je rekao: “Tako mi vremena, čovjek, je na gubitku, doista, samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje”, pa je Musejleme malo razmislio i rekao: “I meni je objavljeno nešto slično.” Amr je upitao: “Šta je to?”, pa je rekao: “O glodaru, o glodaru! Ti imaš dva uha i prsa, a ostatak ti je udubina, rupa.” Zatim je upitao: “Amr, kako ti se sviđa?” Amr mu je odgovorio: “Tako mi Allaha, ti dobro znaš da ja znam da lažeš.” Eš-Šafi, neka mu se Allah smiluje, rekao je: “Kad bi ljudi razmislili o ovom poglavlju, bilo bi im dovoljno.”
Tefsir: Ibn Kesir
Ovim se, zahvaljujući Allahu i uz Njegovu pomoć, završava kratki komentar poglavlja “Vrijeme”.
