11/19/2014

Tefsir Ibn Kesir - Sura Aš-Šura

"Ha-mim."/1/ "Ajn-sin-kaf."/2/ "Eto tako Allah Silni i Mudri objavljuje tebi, kao i onima prije tebe."/3/ "Njegovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji, i On je Svevišnji, Veličanstveni!"/4/ "Gotovo da se nebesa raspadnu jedan iznad drugih! A meleki veličaju i hvale Gospodara svoga i mole oprost za one koji su na Zemlji. Allah je, zaista, Taj Koji prašta i Koji je milostiv."/5/ "Allah motri na one koji, pored Njega, zaštitnike uzimaju, a ti nisi zadužen za njih."6/

Prenosi Malik, da mu se Allah smiluje, od Aiše, r.a., da je rekla: /84/ "Uistinu je Haris ibn Hišam pitao Allahovog Poslanika, s.a.v.s., rekavši: 'O Allahov Poslaniče, kako ti je dolazila objava - vahj?'" Pa mu je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: 'Ponekad mi je dolazila poput zvonjave zvona, kad prestane, znam što je rečeno. To je za mene bio najteži način. Ponekad mi melek dođe u liku čovjeka, govori mi i razumijem što kaže.'" Kaže Aiša, r.a.: "Vidjela sam ga kako mu jednog veoma hladnog dana dolazi objava, pa kad prestade, čelo mu bi obliveno znojem." "Eto, tako Allah, Silni i Mudri objavljuje tebi, kao i onima prije tebe", tj. kao što je tebi objavio ovaj Kur’an, objavio je kitabe i suhufe vjerovjesnicima prije tebe. Riječi Uzvišenog: "Njegovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji, i On je Svevišnji, Veličanstveni!", jesu kao i riječi: "On je Uzvišen i Veliki."/34:23/

Ajet: "Gotovo da se nebesa raspadnu jedna iznad drugih", znači: Allahova je veličina razlog mogućeg raspada nebesa. "A meleki veličaju i hvale Gospodara svoga i mole oprost za one koji su na Zemlji." Ovo je poput riječi Uzvišenog: "Meleki koji drže Arš i oni koji su oko njega, veličaju i hvale Gospodara svoga i vjeruju u Nj i mole se da budu oprošteni grijesi vjernicima: 'Gospodaru naš, Ti sve obuhvaćaš milošću i znanjem.'"/40:7/ Riječi Uzvišenog: "Allah je zaista Taj Koji oprašta i Koji je milostiv", znače obznanu ovih riječi i ukazivanje na njih. A riječi Slavljenog i Uzvišenog: "...one koji, pored Njega, zaštitnike uzimaju" odnose se na mušrike - mnogobošce. "Allah motri na njih", tj. On je svijedok protiv njih i njihovih djela. Sve ih, ponaosob, bilježi i zbraja, i oni će za svaki posao odgovarajućom nagradom biti nagrađeni. "A ti nisi zadužen za njih." Tj. ti si samo opominjač, a Allah brine o svakoj stvari.

"Eto, tako Mi tebi objavljujemo Kur'an, na arapskom jeziku, da bi opominjao Majku gradova i one oko nje i upozorio na Dan sakupljanja - u koji nema nikakve sumnje. Jedni će u Džennet, a drugi u Džehennem." /7/ "A da Allah hoće, učinio bi ih pravim vjernicima, ali, On u milost Svoju uvodi koga On hoće, a nevjernici nemaju ni zaštitnika, ni pomagača."/8/

Kaže Uzvišeni da - kao što smo objavili vjerovjesnicima prije tebe - "Eto tako Mi tebi objavljujemo Kur'an, na arapskom jeziku", tj. razumljiv, jasan i razgovijetan. "...da bi opominjao Majku gradova", tj. Meku, "i one oko nje", tj. ostala naselja na istoku i zapadu. Meka je poznata pod imenom Ummul Kura - Majka gradova, zato što je ona odabranija od svih gradova. Dokaza za ovo ima mnogo, a najjasniji je i najbolji hadis koji prenosi imam Ahmed od Abdullaha ibn Adijj ibn el-Hamra’ ez-Zuhrija da je čuo Allahovog Poslanika, s.a.v.s., dok je stajao na Hazveri, dijelu trga u Meki, kako kaže: /85/ "Tako mi Allaha, ti si najbolji dio Allahove Zemlje, i ti si Allahu najdraži dio Njegove Zemlje, da me iz tebe nisu istjerali, ne bih iz tebe izišao."

Ovo je Tirmizijino predanje za koje kaže da je hasen-sahih. Također ga prenose Nesai i Ibn-Madže. "...i upozorio na Dan okupljanja", a to je Sudnji dan. "...u koji nema nikakve sumnje", tj. nema sumnje u njegov dolazak; a riječi Uzvišenog: "Jedni će u Džennet, a drugi u Džehennem" jesu poput: "A onoga Dana kada vas On na Dan sakupljanja sakupi, to će biti dan obmanjivanja" /64:9/; znači: stanovnici Dženneta obmanut će džehenemlije. Prenosi imam Ahmed od Abdullaha ibn Amra, r.a., da kaže: /86/ "Pristupio nam je Allahov Poslanik, s.a.v.s., noseći u rukama dvije knjige i rekao: 'Znate li koje su ovo dvije knjige?' Rekosmo: 'Ne, osim ako nas ti, o Allahov Poslaniče, o tome ne izvijestiš.' Reče Allahov Poslanik, s.a.v.s. za ono što mu je u desnici: 'Ovo je knjiga Gospodara svjetova sa imenima stanovnika Dženneta i imenima njihovih očeva i plemena. Sve je rečeno o njihovim potomcima, tako da se nikad ništa o njima ne može reći ni više ni manje.' Zatim reče o onoj što mu je u lijevoj ruci: 'Ovo je knjiga stanovnika Džehennema sa njihovim imenima, imenima njihovih očeva i plemena. Sve je rečeno o njihovim potomcima, tako da se nikad ništa o njima ne može reći ni više, ni manje.'

Tada ashabi rekoše: 'Zašto onda radimo, ako je stvar završena?' Allahov Poslanik, s.a.v.s., tada reče: 'Vi nastojte biti ispravni, umjereni i smjerni, a uistinu će dženetliji pečat biti dženetska djela, iako bilo što uradi, a džehennemliji će, uistinu, biti pečat džehenemsko djelo, iako bilo šta uradi.' Zatim je s.a.v.s. stisnuo dlan i rekao: 'Vaš Gospodar završio je sa robovima.' Potom je mahnuo prstima desne ruke i rekao: 'Skupina za Džennet', a mahnuo prstima lijeve ruke i rekao: 'Skupina za Džehennem.'" Ovo navode Et-Tirmizi i En-Nesai. Riječi Uzvišenog: "A da Allah hoće, učinio bi ih sve jednim ummetom", tj. bili bi na Pravom putu ili u zabludi. Međutim, učinio ih je međusobno različitim i uputio je ka Istini koga je htio, a sa Istine skrenuo koga je htio. On je to iz mudrosti i neoborivih dokaza učinio. To se razjašnjava u riječima Uzvišenog: "On u milost Svoju uvodi koga On hoće, a nevjernici nemaju ni zaštitnika ni pomagača", tj. uvest će u Džennet svakog, osim one kod kojih nema dobra.

"Zar oni da druge, a ne Njega, za zaštitnike uzimaju?! Pa Allah je jedini zaštitnik? On će oživjeti umrle, On je kadar sve." /9/ "A u čemu god se vi razišli, presuda za to u Allaha je! To vam je, eto, Allah, Gospodar moj - u Njega se ja uzdam i Njemu se obraćam"/10/ "Stvoritelj nebesa i Zemlje! On vas kao parove stvara - a stvara parove i od stoke - da vas tako razmnožava. Niko nije kao On! On sve čuje i sve vidi." /11/ "U Njega su ključevi nebesa i Zemjle, On daje opskrbu u izobilju kome hoće, a i uskraćuje; On, uistinu, zna sve."/12/

Uzvišeni Allah kori mušrike za to što su oni mimo Allaha prihvatili božanstva i izjavljuje da je on jedini, istinski zaštitnik te je nepotrebno obožavati bilo što sem Njega Jedinog. On je, uistinu, moćan da oživi mrtve. On ima moć nad svakom stvari. Zatim Uzvišeni kaže: "A u čemu god se Vi razišli, presuda za to u Allaha je! " znači: pri razilaženju i sukobu mišljenja u bilo kojem slučaju i bilo kakvom pitanju. "To vam je, eto, Allah, Gospodar moj - u Njega se ja uzdam i Njemu se obraćam", znači: Njemu se obraćam pri svakom poslu. A riječi Uzvišenog: "Stvoritelj nebesa i Zemlje!" znače: On je Stvoritelj njihov i svega među njima. "On vas kao parove stvara", znači: On vama između vas od vaše vrste i vaših oblika jedne drugima stvara, iz ljubaznosti i dobrote prema vama čini jedne muškarcima, a druge ženama. "a stvara parove i od stoke", znači:

On je vama stvorio osam jedinki stoke u parovima. Riječi Uzvišenog Allaha dž.š.: "da vas tako razmnožava", znači: On vas tako u matericama stvara, te tako pokoljenja teku i potomstva se smjenjuju kako kod ljudi tako i kod stoke. "niko nije kao On!", po pitanju stvaranja kao i po pitanju ostalih Njegovih uzvišenih svojstava, jer Njemu niko nije uporediv i Njemu nema sličnoga. "On sve čuje i sve vidi." "U Njega su ključevi nebesa i Zemlje", tj. da On njima upravlja. O tome je naširoko bilo riječi u poglavlju Ez-Zumer. "On daje opskrbu u izobilju kome hoće, a i uskraćuje", tj. samo On daje u izobilju i uskraćuje opskrbu. U tome je Njegova mudrost i potpuna pravda. "On, uistinu, zna sve."

"On vam propisuje u vjeri isto ono što je naredio Nuhu i ono što objavljujemo tebi, i ono što smo naredili Ibrahimu i Musau i Isau: Pravu vjeru ispovijedajte i u tome se ne podvajajte! Teško je onima koji Allahu druge ravnim smatraju da se tvome pozivu odazovu. Allah odabire za Svoju vjeru onoga koga On hoće i upućuje u nju onoga ko Mu se iskreno obrati."/13/ "A oni su se podvojili iz zlobe međusobne baš onda kad im je došlo saznanje. I da nije Riječi Gospodara tvoga prije izrečene, do označenog roka, njima bi bilo već presuđeno. A oni kojima se poslije njih Knjiga u nasljedstvo ostavlja veoma sumnjaju u nju."/14/

Uzvišeni Allah kaže ovom ummetu: "On vam propisuje u vjeri isto ono što je naredio Nuhu i ono što objavljujemo tebi." Pominje se, dakle, prvi poslanik iza Adema a.s., to je Nuh, a.s., i zadnji od poslanika Muhammed, s.a.v.s. Potom se pominju ulul-azm poslanici, a to su: Ibrahim, Musa i Isa, sin Merjemin. Ovaj ajet navodi petoricu ulul-azm poslanika i to istim reodslijedom kao u ajetu, poglavlja El-Ahzab: "Mi smo od vjerovjesnika zavjet njihov uzeli, i od tebe, i od Nuha, i od Ibrahima, i od Musaa i od Isaa, sina Merjemina smo čvrst zavjet uzeti."/30:7/ Vjera kojom su došli svi poslanici jeste robovanje jedino Allahu kome niko nije ravan. Kao što Uzvišeni veli: "Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali a da mu nismo objavili: 'Nema boga osim Mene, zato Meni robujte!'"/21:25/ Kao i riječi: "Pravu vjeru ispovjedajte i u tome se ne podvajajte!" Znači svim vjerovjesnicima, neka je na sviju Allahov salavat i selam, je propisana sloga i zajedništvo, a zabranjeno podvajanje i razmimoilaženje. Riječi Uzvišenog: "Teško je onima koje Allahu druge ravnim smatraju da se tvome pozivu odazovu." Njima je to naporno, te oni poriču od tevhida - vjere u Jednog Allaha, ono čemu ih ti pozivaš. "Allah odabire za Svoju vjeru onoga koga On hoće i upućuju u nju onoga ko Muse iskreno obrati", tj. On određuje uputu onom ko na nju ima pravo, a zabludu propisuje onom ko zabludi dadne prednost nad pravim putem.

Zato Uzvišeni Allah veli: "A oni su se podvojili iz zlobe međusobne baš onda kad im je došlo saznanje." Oni zanijekaše istinu nakon što im je dokaz bio podastrijet, samo zato što se nisu htjeli pokoriti u mišljenju i što ostadoše naprasiti. Zatim, Uzvišeni veli: "i da nije Riječi Gospodara tvoga prije izrečene, do označenog roka", tj. da nije bilo već date prethodne riječi Uzvišenog Allaha, dž.š., da će odložiti polaganje računa robovima do Sudnjeg dana, On bi im kaznu ubrzao, ona bi ih brzo stigla na dunjaluku. A riječi onog čija je Veličina nedostižna: "A oni kojima se poslije njih Knjiga u nasljedstvo ostavlja" znače: potonja pokoljenja koja istinu lažnom smatraju, "veoma sumnjaju u nju", tj. oni to ne rade iz ubjeđenja niti vjere u ispravnost onoga što čine. Oni samo slijepo oponašaju svoje pretke, ne imajući za to nikakav dokaz niti opravdanje. Oni su u velikoj nedoumici između prakse koju sprovode i neotklonive sumnje u njenu ispravnost. Između toga je veliki jaz.

"K tome ti pozivaj i budi istrajan, onako kako ti se naređuje, i ne slijedi strasti njihove, i reci: Ja vjerujem u sve knjige koje je Allah objavio, i naređeno mi je da među vama pravedan budem; Allah je i naš i vaš Gospodar, nama naša, a vama vaša djela; nema prepiranja između nas i vas; Allah će nas sve sabrati, i Njemu je povratak."/15/

Ovaj ajeti-kerim u sebi sažima deset rečenica. One su neovisne jedna od druge. Svaka ponaosob je poseban propis. Kažu da ovom ajetu liči ajetu-kursi, on pored ovog ajeta ima u sebi također deset zasebnih cjelina. Uzvišeni veli: " K tome ti pozivaj" prema ovom što ti objavljujemo i što propisasmo poslanicima prije tebe, tj. njemu zovi ljude. Uzvišeni veli: "i budi ustrajan onako kako ti se naređuje" znači: budi ustrajan ti i oni koji te budu slijedili u granicama Allahovih naredbi ne dodajući niti oduzimajući bilo šta. Uzvišeni veli: "I ne slijedi strasti njihove" znači: za prohtjevima mušrika u onom što lažnim smatraju i izmišljaju robovanja kumirima. "I reci: 'Ja vjerujem u sve knjige koje je Allah objavio.'", odnosno sve objave Allahove. "i naređeno mi je da vam pravedno sudim", znači: da vam pravedno presuđujem shodno onom što mi Allah naređuje. "Allah je naš i vaš Gospodar", znači: On je i naš i vaš Stvoritelj, i On jedini posjeduje pravo da Mu se robuje.

Sem Njega božanstvo (Bog) ne postoji. "nama naša - vama vaša djela", ili kao što Uzvišeni kaže: "I ako te oni budu u laž utjerivali, ti reci: 'Meni - moja, a vama - vaša djela; vi nećete odgovarati za ono što ja radim, a ja neću odgovarati za ono što vi radite.'" /10:41/ Uzvišeni veli: "Nema prepiranja između vas i nas", tj. nema svađe i sporenja. Ovo je važilo prije nego što je objavljen ajet o sablji. Ovaj ajet je mekanski, a ajet o sablji je objavljen nakon hidžre. Uzvišeni veli: "Allah će nas sve sabrati na Sudnjem danu." Uzvišeni veli: "i Njemu je povratak", tj. povratak na Dan polaganja računa.

A oni koji se o Allahovoj vjeri raspravljaju nakon što joj se odazvalo, njihovi dokazi su ništavni kod njihova Gospodara; na njih će pasti gnjev i čeka ih patnja teška."/16/ " Allah je Onaj Koji je Knjigu s Istinom i Mjerilom objavio! A šta ti znaš, - možda je Smak svijeta blizu!" /17/ "Požuruju ga oni koji u nj ne vjeruju, a oni koji vjeruju zbog njega - strahuju da je istina zbilja znaju. Eto, doista su oni koji raspravljaju o Smaku svijeta u dalekoj zabludi!" /18/

Allah prijeti onima koji žele odvratiti vjernike od njihovog slijeđenja Upute: "Njihovi dokazi su ništavni kod Gospodara njihova." Njihovi dokazi su neosnovani, lažni. "Na njih će pasti gnjev", od Njega, "i čeka ih patnja teška", na Sudnjem danu. Jedni kažu da se ova prijetnja odnosi na mušrike, dok drugi tvrde da se pod ovim podrazumijevaju jevreji i kršćani. Ustvari, svi su oni podjednako na stranputici. Zatim Uzvišeni Allah kaže: "Allah je Onaj Koji je Knjigu s Istinom i Mjerilom objavio!", tj. Knjige koje je objavio svojim vjerovjesnicima. "i mjerilom", a to je pravda i pravičnost (nepristrasnost), kao što Uzvišeni veli: "Mi smo izaslnike Naše s jasnim dokazima slali i po njima Knjige i Terezije objavljivali, da bi ljudi pravedno postupali."/57:25/ Uzvišeni veli: "A šta ti znaš, -možda je Smak svijeta blizu!" U ovom ajetu istovremeno se nalazi podsticaj za ljude da radeći dobro priželjkuju njegov dolazak i zastrašivanje njime onih koji se za njega ne spremaju.

Ovim ajetom se, također, čovjek podstiče da na ovom svijetu bude umjeren. Uzvišeni veli: "Požuruju ga oni koji u njega ne vjeruju", oni kažu: "Kad će već jednom to obećanje?" Oni, ustvari, ovim svojim govorom potvrđuju da to obećanje uzimaju kao laž, dakle oni u to ne vjeruju, "a oni koji vjeruju zbog njega strahuju." Oni se boje njegovog dolaska. "i da je istina znaju", znači: kod njih nema dvojbe, u to, da li će do njega doći. Oni su spremni da ga dočekaju. Oni za njega i rade. Prenosi se hadis, mutevatir, u mnogim sahihima, sunenima i musnedima, koji u jednoj od verzija glasi: /87/ Pitao neki čovjek Allahovog Poslanika, s.a.v.s., zvonkim glasom dok je bio na jednom putovanju, dozivajući ga riječima: "O Muhammede!" Allahov Poslanik, s.a.v.s., mu reče približno njegovim glasom: "Ovdje sam!", tada čovjek upita: "Kad će Sudnji dan?" Allahov Poslanik, s.a.v.s., reče: "Jadan bio, Sudnji dan će sigurno doći, ali šta si ti za njega spremio?" Covjek reče: "Ljubav prema Allahu i Njegovom Poslaniku."

Na to Allahov Poslanik, s.a.v.s., odgovori: "Ti ćeš biti sa onim koga si volio." Isto tako riječi Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: "^ovjek će biti sa onim koga je volio.", koje se, također, prenose mutevatir predanjem, imaju za cilj da dokažu kako Allahov Poslanik, s.a.v.s., nije odgovarao na pitanje o terminu Sudnjeg dana, nego je naredio da se za taj dan treba pripremiti. Uzvišeni kaže: "Eto, doista su oni koji raspravljaju o Smaku Svijeta…" Dakle, oni koji raspravljaju da li će biti Sudnji dan ili ne, poričući njegov dolazak u dalekoj zabludi tj. su prave neznalice. Jer Onaj Ko je stvorio i nebesa i Zemlju, preči je da može da oživi mrtve. Kao što Uzvišeni veli: "On je Taj koji iz ničega stvara i On će to ponovno učiniti, a to je Njemu još lakše."/30:27/

"Allah je dobar prema robovima Svojim; On daje opskrbu kome hoće, i On je moćan i silan."/19/" Ko bude želio usjev Drugog Svijeta, njegov usjev ćemo i povećati! A ko bude želio usjev ovoga Svijeta, dat će mo mu ga, ali na Drugom Svijetu on nema nikakva udjela!" /20/ "Zar oni da imaju ortake koji im propisuju da vjeruju ono što Allah nije naredio? Da nije riječi odluke, među njima bi već bilo presuđeno. - A nevjernike, doista, čeka patnja nesnosna."/21/ "Vidjećeš nevjernike kako strepe zbog onoga što su činili, i kazna će ih stići; a oni koji su vjerovali i dobra djela činili bit će u divnim dženetskim baščama, sve što zažele imat će u Gospodara svoga; bit će to blagodat velika."/22/

Obznanjuje Uzvišeni o Svojoj dobroti spram onih koje je stvorio, te kaže da On nikog Svojom opskrbom nije zaboravio. U tome su izjednačeni dobri i loši, kao što Uzvišeni veli: "Na Zemlji nema ni jednog živog bića, a da ga Allah ne hrani." /11:6/ Uzvišeni dalje kaže: "On daje opskrbu kome hoće", dakle, On obilje daje kome hoće "i On je moćan i silan", tj. Njega u tome ništa ne može spriječiti. Uzvišeni, zatim, kaže: "Onome ko bude želio nagradu na onom svijetu", tj. ko bude radio djela čiju nagradu očekuje na budućem svijetu "Umnogostručit ćemo mu je", tako što ćemo ga ustabiliti u dobrim poslovima, obasut ćemo ga berićetom. Učinit ćemo da bujno napreduje svaki dobar poduhvat. Svako dobro ćemo nagraditi od deset do sedamstotina puta, pa i više koliko Allah bude htio. "a onome ko bude želio nagradu na ovom svijetu - dat ćemo mu je, ali mu na onom svijetu nema udjela." Očito je da onaj ko se trudi, da dobije samo ovosvjetsku korist ne razmišlja o budućem svijetu. On se za ahiretsku nagradu, uopšte, ne opterećuje. Zato mu Allah uskraćuje Ahiret i Dunjaluk. Od svoje dobre volje Allah mu nešto podari, ali ako Allah neće, on nikakvu korist ne može uživati. Kao što Uzvišeni kaže: "Onome koji želi Ovaj Svijet, Mi mu brzo dajemo što hoćemo i kome hoćemo, ali ćemo mu poslije Džehennem pripremiti, u kome će se osramoćen i odbačen peći. A onaj koji želi onaj svijet i trudi se da ga zasluži, a vjernik je, trud će mu hvale vrijedan biti." /17:18,19/

Prenosi Es-Sevri od Ubejj ibn Kaaba, r.a.: "Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: /88/ 'Ovaj Ummet je obradovan slavom, ugledom, pobjedom i čvrstim položajem na Zemlji. Ko od sljedbenika ovog ummeta bude radio djela, za koja se dobija nagrada na ahiretu, želeći postići ovaj svijet, na ahiretu neće imati udjela u nagradi." Uzvišeni veli: "Zar oni da imaju ortake koji im propisuju da vjeruju ono što Allah nije naredio?", tj. oni ne slijede ispravnu vjeru koju ti Allah propisuje, nego slijede ono što im propišu njihovi šejtani od džina i ljudi; zabranjujući halal, a dozvoljavajući haram. U sahih hadisu pouzdano se prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /89/ "Vidio sam Amra ibn Luhajja ibn Kumata kako vuče svoju utrobu u Vatri." A on je bio jedan od vladara Huzaa koji je podsticao Kurejšije na obožavanje kipova, Allah ga prokleo i odvratnim učinio. Zato Uzvišeni kaže: "da nije Riječi odluke, među njima bi već bilo presuđeno", tj. bila bi im kazna ubrzana da već nisu ostavljeni do Sudnjeg dana.

"A nevjernike, doista, čeka patnja nesnosna", užasnih bolova. Uzvišeni veli: "Vidjet ćeš nevjernike kako strepe zbog onog što su činili", na mjestu suđenja Kijametskog dana. "i kazna će ih stići", tj. ono čega su se bojali neodložno će ih stići. "a oni koji su vjerovali i dobra djela činili bit će u divnim dženetskim baščama, sve što zažele imaće u Gospodara svoga." Može li se ovo dvoje porediti? Je li moguće porediti osjećaj poniženog, uplašenog, osramoćenog sa osjećajem čovjeka koji u dženetskim vrtovima na dohvat ruke ima ono što ljudsko oko vidjelo nije, što uho čulo nije i što od ljepota nije zapelo za ljudsko srce? Zato Uzvišeni kaže: "Bit će to blagodat velika", tj. veličanstvena pobjeda, sveopšte veselje i svako blagostanje.

"To je ono čime Allah obveseljava Svoje robove, koji vjeruju i čine dobra djela. Reci: Ne tražim za ovo nikakvu drugu nagradu od vas, osim pažnje rodbinske. A ko učini dobro, Mi ćemo njemu za to povećati dobro. Doista, Allah, mnogo prašta i blagodaran je."/23/ "Zar oni da govore: 'On izmišlja o Allahu laži! A Allah će, ako hoće, srce tvoje zapečatiti!' A Allah poništava neistinu i utvrđuje istinu riječima Svojim; On dobro zna svačije misli."/24/

Obraća se Uzvišeni robovima svojim koji vjeruju i rade dobra djela: "To je ono čime Allah obveseljava Svoje robove koji vjeruju i čine dobra djela", znači: ova radosna vijest od Uzvišenog Allaha će im se sigurno obistiniti. "Reci: 'Ne tražim za ovo nikakvu drugu nagradu od vas, osim pažnje rodbinske'", tj. reci, Muhammede, mušricima nevjernika Kurejša; ja od vas za ovu obznanu i ovaj savjet vama ne tražim da mi date išta osim što je na vama da prestanete da me ometate i da dozvolite da dostavljam objavu svoga Gospodara. Ako mi u tome nećete pomoći, nemojte me bar ometati, zbog toga što su između nas rodbinske obaveze. Kaže El-Buhari prenoseći od Tavusa koji je pričao o Ibn-Abbasu, r.a., da je upitan o riječima Uzvišenog: "osim pažnje rodbinske!" Seid ibn-Džubejr kaže da "kurba" znači Muhammedovu porodicu. A Ibn-Abbas reče da je on pogriješio, i da je jasno da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., u svakom ogranku plemena Kurejšija, imao rodbine, pa im je rekao: "Osim da održavate rodbinske veze između mene i vas." Ovaj dio navodi samo El-Buhari. Prenose Ahmed i ostali, a slično kaže i Mudžahid, Ikrima, Katade i dr.

El-Buhari također prenosi od Seid ibn Džubejra predanje koje znači da je on rekao da ove riječi znače: "Da me pazite u pogledu moje rodbine", tj. da im činite dobročinstvo i da prema njima lijepo postupate... Ispravno tumačenje ovoga ajeta je kako ga je protumačio" učenjak ovog ummeta i tumač Kur'ana, Abdullah ibn-Abbas, r.a., što je od njega prenio El-Buhari, kao što je to i spomenuto. Ovim se ne negira preporuka prema Resulullahovoj porodici, naredba da im se čini dobročinstvo, da se poštuju i da im se odaju počasti. Oni su, uistinu, čisto potomstvo najčasnije kuće koja se na Zemlji pojavila; slavom, ljepotom i porijeklom. Posebno ako ta porodica živi istinskim sunnetom Vjerovjesnikovim, Jasnim i veličanstvenim, kao što su to bili prethodnici poput Abbasa i njegovih sinova te Alije i njegovog potomstva r.a., neka je Allah sa njima svima zadovoljan. Potvrđeno je u dva Sahiha da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao u svojoj hudbi u Gadir-Hum: /90/ "Uistinu vam ostavljam dvije vrednote; Allahovu Knjigu i svoje potomstvo. Oni se uistinu razići neće, a prići će mome Havdu." Prenosi imam Ahmed od Ibn-Abbasa ibn Abdul-Muttaliba, r.a., da je rekao: /91/

"Rekao sam: 'O, Allahov Poslaniče, zaista se Kurejšije međusobno susreću sa velikom radošću, a kad nas susretnu njihova su lica takva da ih ne možemo prepoznati. Zatim reče: "Te se naljutio Vjerovjesnik, s.a.v.s., žestoko i rekao: 'Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, neće iman ući u srce čovjeka dok vas radi Allaha i njegovog Poslanika ne zavoli.'" Prenosi El-Buhari od Ibn-Omera, r.a., od Ebu Bekra es-Siddika, r.a., da je rekao: "Cijenite Muhammeda, s.a.v.s., cijeneći njegovu porodicu." A u vjerodostojnom predanju stoji da je es-Siddik, r.a., rekao Aliji, r.a.: "Tako mi Allaha, draža mi je rodbina Allahovog Poslanika nego da održavam rodbinske veze sa svojom rodbinom." A Omer ibn el-Hattab, r.a., je rekao Abbasu, r.a.: "Tako mi Allaha, onoga dana kad si islam primio bilo mi je draže, nego da je Hattab primio islam. Jer, tvoje prihvatanje islama je značajnije nego li Hattabovo prihvatanje islama." Postupak dvojice Šejhova Omera i Ebu-Bekra je obavezujući za svakog da tako postupi. Zbog toga su oni najbolja dvojica vjernika odmah iza vjerovjesnika i poslanika, neka je Allah zadovoljan sa njima dvojicom i sa svim ostalim ashabima. O ovom je prethodilo mnogo hadisa, a posebno kod govora Uzvišenog! "Allah želi da od vas, o Porodico Poslanikova, grijehe odstrani, i da vas potpuno očisti." /33:33/

Zato nema potrebe da ih ovdje ponovno spominjemo. Allahu pripada zahvala i dobročinstvo. Riječi Uzvišenog: "A ko učini dobro, Mi ćemo njemu za to povećati dobro", znači: ko uradi dobro djelo, Mi ćemo dobrotu uveličati, te prema tome, uveličat će se i nagrada i sevap. Kao što Uzvišeni veli: "Allah neće nikome ni trunku nepravde učiniti. Dobro djelo On će umnogostručiti i još od Sebe nagradu veliku dati." /4:40/ Riječi Uzvišenog: "Doista, Allah, mnogo prašta i blagodaran je", tj. oprašta mnogo ružnih djela, umnogostručuje i malo od dobrih dijela. On prikriva i prašta, umnogostručuje i blagodari. Riječi Uzvišenog: "Zar oni da govore: 'On izmišlja o Allahu laži!' A Allah će, ako hoće, srce tvoje zapečatiti", tj. da si laži o Njemu iznio, kao što tvrde one neznalice Allah bi "srce svoje zapečatio", stavio bi pečat na tvoje srce i učinio te stabilnim u onom što ti je od Kur’ana dao. Kao što Uzvišeni Allah veli: "A da je on o Nama kojekakve riječi iznosio, Mi bismo ga za desnu ruku uhvatili, a onda mu žilu kucavicu presjekli i niko ga između vas ne bi mogao od toga odbraniti." /20:44-47/ Znači osvetili bi mu se na najžešći način.

I Niko ga od ljudi ne bi mogao zaštititi. Iako Kur’an o ovom govori, to ne znači da se išta od toga desilo. Riječi Uzvišenog: "Allah poništava neistinu", nisu vezane sa prethodnim govorom. Ovo je nova rečenica. Veznik ovdje ništa ne znači. Poput Allahovih riječi: "Mi ćemo pozvati Zebanije." /96:18/ Riječi Uzvišenog: "i utvrđuje istinu riječima Svojim", su vezane sa prethodnom rečenicom i znače: On poništava neistinu i istinu utvrđuje, On je učvršćuje i razjašnjava Svojim riječima, Svojim dokazima i nepobitnim tvrdnjama. "On dobro zna svačije misli." Zna sve što je u srcima i što se u tajnama skriva.

"I On je onaj koji prima pokajanje od robova Svojih i prašta hrđave postupke i zna šta radite"; /25/ "I odaziva se onima koji vjeruju i čine dobra djela a iz dobrote Svoje im i više pruža, a nevjernike čeka žestoka patnja." /26/"A Kad bi Allah svim Svojim robovima davao opskrbu u obilju, oni bi se na Zemlji osilili, ali On je daje s mjerom, onoliko koliko hoće! Zaista On dobro poznaje i vidi robove Svoje."/27/ "I On je onaj koji spušta kišu kad oni izgube svaku nadu i rasprostire milost Svoju; On je zaštitnik pravi i jedini dostojan hvale."/28/

Garantuje Allah robovima Svojim, primanje njihove teobe, ako se pokaju, i Njemu vrate. Od plemenitosti i samilosti je Njegove da pokajanje prima, preko ružnih postupaka prelazi, sakriva sramote i oprašta grijehe. Kao što Uzvišeni veli: "Onaj ko kakvo zlo učini ili se prema sebi ogriješi pa poslije zamoli Allaha da mu oprosti - naći će da Allah prašta i da je milostiv." /4:110/ U Sahihu Muslimovom navodi se hadis od Enesa ibn-Malika, r.a., da je rekao: "Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: /92/ 'Allah se obraduje tevbi svoga roba, kada Mu se pokaje i povrati više nego što bi se jedan od vas obradovao povratku njegove deve, našavši se u pustinji gdje mu deva nosi hranu i vodu, kad mu se deva odveže i nestane. Kad čovjek izgubi svaku nadu, dođe do stabla, nasloni se i preda se očaju zbog izgubljene deve. Onaj koji je bio u takvoj situaciji osjeti da mu se deva približila, te je, uze za povodac i od velike radosti zapetlja se i uzvikne: "Bože Ti si moj rob a ja sam Tvoj gospodar." Ovo je, u sahihu potvrđeno u rivajetu od Ibn-Mes’uda. "On je Onaj Koji prima pokajanje od robova Svojih i prašta hrđave postupke", tj.

On će tevbe primati u budućnosti i opraštati prošle grijehe. "...i zna šta radite." On zna sve što ste uradili i šta ste rekli. I On, pored toga, opet, prašta onom ko oprost zatraži. Riječi Uzvišenog: "odaziva se onima koji vjeruju i čine dobra djela", tj. uslišava njihove dove, za njih i njihove prijatelje. Kao što Uzvišeni veli: "Gospodar im se njihov odaziva." /3:195/ Riječi Uzvišenog: "A iz dobrote im Svoje i više pruža" znače: On uslišava njihovu dovu i daje im više nego što traže. Tako navodi Ibn Ebi-Hatim od Abdullaha, r.a., da je rekao: /93/ Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s., povodom Allahove riječi: "A iz dobrote Svoje im i više pruža ", "Moj je šefat za sljedbenika moga ummeta kome je Džehennem osiguran ako je bar nešto od dobra učinio na dunjaluku." "...a nevjernike čeka žestoka patnja", tj. kazna tegobna i bolna, zakazanog dana, dana kada će račun polagati. Riječi Uzvišenog: "A kad bi Allah svim Svojim robovima davao opskrbu u obilju, oni bi se na Zemlji osilili", znači: kad bi Allah davao opskrbu ljudima preko potrebe, to bi ih podstaklo da se osile i da jedni drugima nepravdu čine iz obijesti i uobraženosti. Katade navodi hadis: /94/ "Ja se, uistinu, za vas bojim dunjalučkih ljepota koje će vam Uzvišeni Allah otkriti." Katade dalje veli: "A rečeno je: 'Najbolji je život onaj koji te ne baca u očaj, niti uzdiže u obijest.'" Riječi Uzvišenog: "Ali On je daje s mjerom, onoliko koliko hoće! I zaista On dobro poznaje i vidi robove Svoje." On ih opskrbljuje onim što im On odabere, što je dobro po njih. Daje bogatstvo onom ko bogatstvo zaslužuje, a siromaštvo onom ko siromaštvo zaslužuje. Tako se prenosi u hadisi-kudsiju: /95/

"Uistinu, među robovima Mojim ima onaj za kojeg je samo dobro da bude bogat. Kad bih ga učinio siromašnim, oskrnavio bi mu i vjeru. A uistinu, od robova Mojih ima i onaj za koga je samo dobro da bude siromašan. Kad bih ga bogatim učinio, oskrnavio bih mu vjeru." Riječi Uzvišenog: "I On je Onaj Koji spušta kišu kad izgube svaku nadu", znači: onda kad oni padnu u očaj, zbog suše. On im šalje kišu kad im je potrebna. Kao što Uzvišeni veli: "...i ako su bili očajni prije nego što se spustila na njih." /30:49/ Riječi Uzvišenog: "i rasprostire milost Svoju." Blagoslovom biva počašćeno sve i svako u tim predjelima i toj pokrajini. "On je zaštitnik pravi i jedini dostojan hvale", tj. On je jedini Koji pravi raspored među Svojim stvorenjima u onom što je korisno za njih na ovom i budućem svijetu. On je, zato, jedini Kome se na kraju svega, šta god odredio i učinio treba zahvaliti.

"I od znakova je Njegovih stvaranje nebesa i Zemlje i živih bića koja je rasijao po njima; On ih je kadar sve sabrati kad bude htio."/29/ A nesreća koja vas zadesi zbog stečevine je ruku vaših, a mnogo toga On i oprosti." /30/ "A vi Mu na Zemlji nećete moći umaći, i vi osim Allaha nemate ni zaštitnika ni pomagača!" /31/

Riječi Uzvišenog: "I od Znakova Njegovih..." Znamenja koja upućuju na Njegovu veličinu, Njegovu moć i Njegovu vlast je: "Stvaranje nebesa i Zemlje i onog što je u njima rasijao." Posijao po nebu i Zemlji. "...od živih bića." Misli se na sve ono što ima dušu, sa svim različitostima rasa i vrsta, koje su raspršene na raznim krajevima nebesa i Zemlje. "...i On", pored svega ovog, "... kadar je da ih sve sabere kada bude htio." Ima moć sva stvorenja okupiti Sudnjeg dana na jednom mjestu. Te da učini da čuju pozivača i povinuju se treptaju Njegova oka. On će im tada Svojom pravednom i istinskom presudom presuđivati. Riječi Uzvišenog: "A nesreća koja vas zadesi zbog stečevine je ruku vaših" znače: O ljudi, šta vas god snađe od teškoća, to je zbog vaših ružnih postupaka što ste ih počinili. "...a mnogo toga On i oprosti."

Oprosti mnoge grijehe, te vas zbog njih ne kažnjava. Preko njih prelazi. Kao što Uzvišeni veli: "Da Allah kažnjava ljude prema onom što zasluže, ništa živo na površini Zemljinoj ne bi ostavio." /35:45/ U sahih hadisu stoji: /96/ "Tako mi Onog u Čijoj je ruci moja duša, neće mumina zadesiti, bilo bijeda, teškoća, briga ili žalost, a da Allah time ne izbriše iz njegovih grijeha. Pa čak i trn koji ga ubode." Prenosi Ibn Ebi Hatim od Alije, r.a., da je rekao: /97/ "Hoćete li da vam kažem koji je najbolji ajet u Knjizi Uzvišenog Allaha, dž.š., o kojem nam je Allahov Poslanik, s.a.v.s., pričao? To je: . '...a nesreća koja vas zadesi zbog stečevine je ruku vaših, a mnogo toga On i oprosti.' Ja ću ti ga protumačiti, o Alija. Šta vas god snašlo od bolesti, kazne ili belaja to je posljedica vaših ruku. Ako Allah za nešto na dunjaluku kazni, iz samilosti neće zato kažnjavati na ahiretu. Ono što Allah na dunjaluku oprosti neće o njemu ponovno pitati na ahiretu."

"I od Znakova su Njegovih lađe nalik na brda koje morem plove."/32/ "Ako želi, On umiri vjetar i one na površini njegovoj ostaju nepokretne - doista u tome ima dokaza za svakog strpljivog, zahvalnog" - /33/ "ili ih potopi, zbog onog što su su zaradili - a mnogo toga On i oprosti." /34/ "Da bi oni koji raspravljaju o dokazima Našim znali da im nema kud umaći." /35/

Jedno od znamenja koji upućuju na Njegovu moć i vlast jeste i to što je more učinio pogodnim za plovidbu lađa prema Njegovoj odredbi. One ogromne kao brda mogu ploviti. "Ako želi, On umiri vjetar" koji pokreće lađe na moru, tako da se ne mogu kretati. Naprotiv, ostat će usidrene i nepomične na morskoj površini: "Doista, u tome ima dokaza za svakog strpljivog", u teškoćama, "zahvalnog", u blagostanju. Kao što Uzvišeni veli: "...ili ih potopi, zbog onog što su zaradili", tj. ako hoće On uništi lađe, i potopi ih sa putnicima što na njima plove, zbog njihovih grijeha. "...a mnogo toga On i oprosti", tj. od grijeha njihovih. Da ih kažnjava za sva njihova nedjela, uništio bi svakog ko morem plovi. Ali On iz Svoje uzvišene dobrote i milosti šalje vjetar koji je ljudima potreban, kao što i kišu spušta u dovoljnoj količini, "da bi oni koji raspravljaju o dokazima Našim znali da im nema kud umaći", tj. od Naše kazne i osvete neće moći pobjeći. Primorani su pokoravati se Našoj moći.

"Ono nešto što vam je dato, samo je uživanje u životu na ovom svijetu, a ono što je u Allaha - bolje je i trajnije za one koji vjeruju i na Gospodara svoga se oslanjaju"; /36/ "I za one koji se klone velikih grijeha i razvrata i koji, kad se rasrde, opraštaju"; /37/ "I za one koji se Gospodaru svome odazivaju, i namaz klanjaju, i o poslovima svojim se dogovaraju, a dio od onoga čime smo ih opskrbili udjeljuju", /38/ "i za one koji se odupiru kada ih pogodi ugnjetavanje." /39/ Ističe Allah beznačajnost života i životnih ukrasa sa svim prolaznim blagodatima, govoreći: "Ono nešto što vam je dato - samo je uživanje na ovom svijetu", tj. koliko god postigli i koliko god zaimali, nemojte se zavaravati tim. To je uistinu samo trenutačni užitak prolaznog života, na ovom svijetu. "...a ono što je u Allaha bolje je i trajnije." Znači nadoknada Uzvišenog Allaha bolja je od dunjaluka i onoga što je na njemu. Pa ne dajte prednost prolaznosti nad vječnošću. Zato Uzvišeni veli: "za one koji vjeruju", tj. to je za one koji budu trpjeli kloneći se dunjalučkih užitaka, "i na Gospodara se svoga oslanjaju", kako bi ih On pomogao u strpljivosti pri obavljanju obaveza i ostavljanju zabrana. Zatim Uzvišeni veli: "...za one koji se klone velikih grijeha i razvrata." Komentar riječi: "grijeh i razvrat" prethodio je u poglavlju "El-Earaf:33", "i koji, kad se rasrde, opraštaju", praštaju i prelaze preko uvreda drugih ljudi. U sahih hadisu kaže se: /98/ Da se Allahov Poslanik, s.a.v.s., nije nikad svetio za sebe lično, osim ako je bila oskrnavljena Allahova zabrana. Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ibrahima i kaže: "Vjernici su mrzili da u bilo čemu budu poniženi; a kada su imali mogućnost osvetiti se praštali su."

Riječi Uzvišenog: "I za one koji se Gospodaru svome odazivaju", a to se ogleda u slijeđenju poslanika, provedbi Njegovih naredbi i ostavljanju onog što On zabranjuje. "...i koji namaz klanjaju." A namaz je najuzvišeniji oblik iskazivanja ibadeta - robovanja Uzvišenom Allahu. "...i o poslovima se svojim dogovaraju"; to su oni koji ne donose nikakvu odluku dok međusobno ne prouče i uobliče mišljenje o nekoj stvari, kao što Uzvišeni Allah veli: "...i dogovaraj se s njima." /3:159/ Shodno ovom, Allahov Poslanik, s.a.v.s., sa svojim se ashabima obavezno dogovarao o ratnim pohodima, kao i drugim važnijim odlukama, kako bi muslimani to srcem prihvatili i bili spremni i složni u provedbi. Zato je Omer el-Faruk izabiranje halifa poslije njega ostavio da bude na principu šure. "...a dio od onoga čime smo ih opskrbili udjeljuju." Tako što čine dobročinstvo prema Allahovim stvorenjima, počev od bližnjih. Riječi Uzvišenog: "...i za one koji se odupiru kada ih pogodi ugnjetavanje." Oni koji su spremni ustati u odbranu i oduprijeti se svakom koji prema njima čini nasilje. Oni daju sve od sebe da bi pokazali moć pobjede pravde nad nepravdom, ne priznaju nemoć i poniženje. Oni imaju snage osvetiti se zalimu, a kada se svete i budu imali inicijativu, ne prelaze granicu, već dostojanstveno praštaju.

Tako je Allahov Poslanik, s.a.v.s., postupio prema Gavresu ibn-Harisu, koji ga htjede sabljom sasjeći dok je spavao. Probudi se Allahov Poslanik, s.a.v.s., i vidje u ruci Gavresa podignutu sablju. Resulullah, s.a.v.s., smireno i dostojanstveno progovori, te ga zaruži tako da Gavresu ispade sablja iz ruke. Pa, kad je Allahov Poslanik, s.a.v.s., u svoju ruku prigrabi, ne osveti se Gavresu, nego mu oprosti i pusti da ode. Također je Resulullah, s.a.v.s., oprostio Lebidu ibn al-Ea’samu, koji mu je jedne prilike sihr podmetnuo. Iako je imao mogućnosti, on ga čak nije ni prekorio, niti mu to spomenuo. Također je oprostio jevrejki Zejnebi, sestri Mirhabovoj, iz Hajbera, koja mu je stavila otrov u hranu na dan osvajanja Hajbera. Ali kad je od otrova, što ga je ona stavila, podlegao Bišr el-Berrar r.a., on ju je dao pogubiti zbog njega. Primjer ovome je i Allahov Poslanik Jusuf, a.s., kad prašta svojoj braći i kaže im: "Prijekora vam danas neće biti - Allah će vam oprostiti." Primjera ovakve vrste ima mnogo, a Allah najbolje zna. A kazna za zlo jeste slično zlo.

"A kazna za zlo jeste slično zlo, a onoga koji oprosti i izmiri se Allah će nagraditi; On, uistinu, ne voli one koji nepravdu čine."/40/ "A onaj ko se osveti (uzvrati istom mjerom) nakon što mu je nepravda učinjena, pa takvi se ne mogu kazniti", /41/ "Kaznit će se oni koji ljude tlače i bez ikakva osnova red na Zemlji narušavaju; njih čeka bolna patnja." /42/A ko se strpi i oprosti, doista je to (praštanje) preporučljivo."/43/

Riječi Uzvišenog: "A kazna za zlo jeste slično zlo", jesu kao što Uzvišeni veli: "onima koji vas napadnu uzvratiti istom mjerom" /2:194/ kao i: "ako hoćete nepravdu uzvratiti, onda učinite to samo u onolikoj mjeri koliko vam je to učinjeno." /16:126/ Propisuje se, znači pravda, a to je kisas (odmazda) i podstiče se na dobročinstvo, a to je oproštaj. Zato Uzvišeni ovdje kaže: "a onoga koji oprosti i izmiri se Allah će nagraditi", tj. neće mu kod Allaha to biti izgubljeno. U sahih hadisu navodi se: /99/ "Allah će robu Svome koji prašta samo povećati dostojanstvo (snagu)." "On, uistinu, ne voli one koji nepravdu čine", tj. one koji započinju zlo. Zatim Uzvišeni veli: "A onaj ko se osveti (uzvrati istom mjerom) nakon što mu je nepravda učinjena, pa takvi se ne mogu kazniti", tj. nije grijeh uzvratiti udarac onome ko je zulum učinio. Uzvišeni veli: "Kaznit će se", grijeh je, i bit će kažnjeni "oni koji ljude tlače i bez ikakva osnova red na Zemlji narušavaju", koji iz čista mira zulum sprovode nad ljudima. "...njih čeka bolna patnja", teška, nesnošljiva.

Nakon što Uzvišeni proglašava prezrenim nepravdu i onog ko nepravdu čini, i propisuje kisas, On kaže, podstičući na kajanje, oprost i izmirenje: "A ko se strpi i oprosti", tj. biti strpljen pri uznemiravanju drugih i pokriti njihove ružne postupke. "...doista je to (praštanje) preporučljivo". Seid ibn Džubejr kaže: "To je od istinskih stvari (postupaka) koje Allah propisuje, naređuje, tj. od pohvalnih stvari i djela. To su postupci koji zavrjeđuju posebno uzvišene nagrade od Allaha i svaku pohvalu." Imam Ahmed prenosi od Ebu-Herjrea, r.a., da je rekao: /100/ "Uistinu je jedan čovjek počeo grditi Ebu-Bekra, r.a., a Božiji je Poslanik, s.a.v.s., sjedio. Zatim se Vjerovjesnik, s.a.v.s., začudi i nasmiješi. Kad je grdnja prevršila, Ebu-Bekr je uzvratio na neke riječi. Tada se Allahov Poslanik, s.a.v.s., naljuti i ustade. Ebu-Bekr ga presrete i reče: 'O Allahov Poslaniče, on je mene lažno grdio, a ti se to sjedeći slušao, nakon što sam mu, sa nekoliko riječi, uzvratio, ti si se naljutio i ustao.'

Tada Allahov Poslanik, s.a.v.s., reče: 'S tobom je bio melek koji te štiti, kad si uzvratio na neke njegove riječi, došao je šejtan, pa nisam htio sjediti sa šejtanom' - zatim reče - 'O Ebu-Bekre, tri stvari sušta su istina: ako se čovjek kome se nepravda čini u ime Allaha strpi, On će ga tim uzvisiti i pomoći. Ako čovjek otvori vrata darežljivosti želeći dobro, Allah će ga time obogatiti. Ako čovjek otvori vrata traženja želeći se obogatiti, Allah će mu imetak umanjivati.'" Ovaj je hadis vrhunac o ljepoti ophođenja i poruke. U potpunosti odgovara Es-Siddiku, r.a.

"A koga Allah u zabludu stavi, tome pomagača poslije Njega neće biti! I ti ćeš vidjeti kako će nasilnici, kad vide patnju, povikati: Postoji li ikakav način da se povratimo?"/44/ "I vidjet ćeš kako se poniženi i klonuli vatri izlažu, a oni je kradimice gledaju. Oni koji su vjerovali, reći će: 'Doista su stradalnici oni koji na Sudnjem danu i sebe i čeljad svoju upropaste! A zar nevjernici neće biti u neprestanoj patnji!'"/45/ "Njima neće biti pomagača da im pomognu, osim Allaha!; A koga Allah stavi u zabludu takav puta (spasa) neće ni imati!"/46/

Uzvišeni obavještava o Svom plemenitom biću. On je Taj s ^ijom voljom sve biva. Što On neće to ne može biti. Onaj koga On uputi, njega, uistinu, niko u zabludu ne može odvesti. A koga On u zabludi ostavi, toga niko uputiti ne može. Zatim izvještava o nasilnicima. To su oni koji Allahu širk čine: "kad vide patnju", tj. na Sudnjem danu, poželjet će da se vrate na dunjaluk. "...govore: postoji li ikakav način da se povratimo?" kao što Uzvišeni veli: "a da ti je vidjeti kako će, kad pred vatrom budu zadržani - reci: "Da nam je da povraćeni budemo, pa da dokaze Gospodara našeg ne poričemo i da vjernici postanemo." "...i vidjet ćeš kako se vatri izlažu", vatri Džehennema, "poniženi i klonuli"; poniženje koje ih je pogodilo zbog neposlušnosti Allahu. "...a oni je kradimice gledaju." Kradu poglede, bacaju ih na vatru. Strahujući od nje. Pokušavaju je izbjeći, ubjeđeni da će u nju pasti, da im izlaza nema. Osjećaji koje u duši preživljavaju strašniji su. Da nas Allah toga sačuva. "oni koji su vjerovali reći će..."

Znači, govorit će vjernici na Sudnjem danu: "Doista su stradalnici oni koji na Sudnjem danu i sebe i čeljad svoju upropaste!", tj. odvedu ih u Džehennem. Upropastili su sebe. Upropastili su svoje najmilije. Upropastili su svoje prijatelje. "A zar nevjernici neće biti u neprestanoj patnji!" U trajnom, neprekidnom i neprolaznom azabu. Dalje Uzvišeni veli: "njima neće biti pomagača da im pomognu, osim Allaha!" Oni ih neće moći izbaviti od kazne i užasnih muka. "A koga Allah stavi u zabludiu, takav put(spasa) neće ni imati!" Njemu izbavljenja nema.

"Odazovite se Gospodaru svome prije nego što dođe Dan koji Allah neće zaustaviti. Toga Dana utočišta nećete imati i nećete moći poricati."/47/ "A ako se okrenu - pa, Mi tebe nismo ni poslali da budeš njihov čuvar, ti si dužan samo obznaniti. Kad čovjeku damo da milost Našu osjeti, on joj se obraduje, a kad ih zadesi kakva nesreća zbog onoga što su uradile ruke njihove, onda čovjek blagodati ne priznaje."/48/

Nakon što je Uzvišeni Allah spomenuo užase (strahote) Sudnjeg dana, upozorava na to i naređuje da se mora za njega pripremati, pa kaže: "Odazovite se Gospodaru svome prije nego što dođe Dan koji Allah neće zaustaviti", tj. kada naredi da se on dogodi riječju: "Budi!" On će poput treptaja oka i biti. Te Uzvišeni kaže: "Toga Dana utočište nećete imati i nećete moći poricati", tj. ništa nećete imati pri ruci čime biste se zaštitili, što bi vas zaklonilo. Nećete moći sakriti se, niti se ukloniti sa vidika Uzvišenog i Veličanstvenog. On će naprotiv imati potpunu prevlast nad vama, Svojim znanjem, Svojim pogledom i Svojom moći. Utočišta drugog osim Njega neće biti: "a ako se okrenu", tj. mušrici "pa, Mi tebe nismo ni poslali da budeš njihov čuvar." Ti, znači, nisi taj koji nad njima imaš vlast. Kao što Uzvišeni veli: "tvoje je da objavljuješ, a Naše da tražimo polaganje računa." /13:40/

A ovdje Uzvišeni veli: "ti si dužan samo obznaniti", tj. tebi smo u zadatak stavili samo da im dostaviš Allahovu poslanicu koja im je poslana. Uzvišeni kaže: "Kad čovjeku damo da milost Našu osjeti, on joj se obraduje", tj. kad ga snađe blagostanje i okruže ga blagodati on je veseo. "...a kad ih zadesi kakva nesreća", tj. kad ljude kakva kazna ili teškoća zadesi "zbog onoga što su uradili ruke njihove, onda čovjek blagodati ne priznaje", tj. zato što su zgriješili. Oni tada zaboravljaju i niječu sve blagodati što su prethodno uživali, osim onih koje je Allah uputio, onih koji su vjerovali i dobra djela činili. Mu’min je onakav kako to o njemu kaže Allahov Poslanik s.a.v.s.: /101/ "Ako ga snađe dobro (obilje), on zahvaljuje, pa to bude dobro po njega. Ako ga zlo (oskudica) zadesi, on se strpi, pa to bude dobro po njega. To je tako samo za mu’mina, nije za sve ljude."

"Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji. On stvara šta hoće! Dariva ženskinje kome hoće, a kome hoće - muškinje", /49/ "ili im daje i muškinje i ženskinje, a koga hoće, učini nerodom; On, uistinu, sve zna i sve može."/50/

Obavještava Svevišnji da je On Taj Koji raspolaže nebesima i Zemljom. On u njihovom stvaranju posjeduje apsolutnu suverenost. Šta hoće - uskrati, a šta hoće - da. "On dariva ženskinje kome hoće." Koga hoće opskrbi samo ženskim porodom, kao Luta, a.s., "a kome hoće - muškinje", tj. sinove, kao što je slučaj sa Ibrahimom, a.s., "ili im daje i muškinje i ženskinje", tj. kome hoće od ljudi On daje oba poroda, kao Muhammedu, s.a.v.s., "a koga hoće, učini nerodom", tj. da nemaju poroda, kao Jahja i Isa, a.s. To kaže El-Begavi. "On, uistinu, sve zna i sve može", tj. On raspolaže znanjem o tome što zavređuje svaka od ovih vrsta, kao što ima moć da ljude prema tome razvrstava. Neka je slavljen Sveznajući, Svemogući.

"Nijednom čovjeku nije dato da mu se Allah obraća, osim vahjom, ili iza zastora, ili da pošalje izaslanika, pa da objavi ono što On hoće, dopuštanjem Njegovim!" - On je, zaista, Uzvišen i Mudar!"/51/ "Na takav način Mi i tebi objavljujemo ono što ti se objavljuje. Ti nisi znao šta je Knjiga, niti što je vjerovanje, ali smo je Mi učinili svjetlom pomoću kojeg upućujemo one robove Naše koje želimo. A Ti, zaista, upućuješ na pravi put", /52/ "na put Allahov, Kome pripada sve što je na nebesima i sve što je na Zemlji. I, eto, Allahu će se sve vratiti!"/53/

Ovo su tri načina silaska Objave od Allaha, dž.š. Ponekad vjerovjesnik, s.a.v.s., dobije jasne osjećaje objave, nadahnuće, tako da nema nikakve dvojbe da li je to od Uzvišenog Allaha. Kao što se navodi u sahih hadisu koji prenosi Ibn-Hibban od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: /102/ "Uistinu je RuhuI-Kudusi dostavio u moje srce, da nijedna duša neće umrijeti sve dok ne potroši propisanu joj opskrbu, i ne dočeka propisani joj edžel. Pa, bojte se Allaha, i budite što ljubazniji, u svome obraćanju." Riječi Uzvišenog: "...ili iza zastora." Kao što je tekao razgovor sa Musaom, a.s. A riječi Uzvišenog: "ili da pošalje izaslanika, pa da objavi ono što On hoće, dopuštanjem Njegovim." Kao što je silazio Džibril, a.s., i ostali meleki našem Vjerovjesniku, s.a.v.s., odnosno ostalim vjerovjesnicima, a.s. "On je, zaista, Uzvišen i Mudar." Pa On je Uzvišen, Znan, o svemu obaviješten i Mudar. Uzvišeni veli: "na takav način Mi i tebi objavljujemo ono što ti se objavljuje", tj. Kur’an. "Ti nisi znao šta je Knjiga, niti šta je vjerovanje", tj. u tančine razjašnjeno kako ti se Kur’anom propisuje, "ali smo je Mi učinili", knjigu Kur’an, "svjetlom pomoću kojeg upućujemo one robove Naše koje želimo." Kao što Uzvišeni kaže: "Reci: 'On je vjernicima uputstvo i lijek. A oni koji neće da vjeruju - i gluhi su i slijepi.'" /41:44/

Riječi Uzvišenog: "...a Ti, zaista", o Muhammede, "upućuješ na pravi put", tj. daješ smjernice. Zatim taj pravi put objašnjava: "put Allahov", sa Njegovim šerijatom, pravom kojeg Allah propisuje. "kome pripada sve što je na nebesima i sve što je na Zemlji", tj. On je njihov Gospodar. On nad njima ima svaku vlast. On njima raspolaže. On je Taj Koji kad odredbu da niko Mu je ne može osporiti. "I, eto, Allahu će se sve vratiti!", tj. sve se stvari Njemu vraćaju. On će ih raščlaniti i presudu donijeti o onome što su govorili nasilnici i poricatelji silno se oholeći.

Tefsir Ibn kesir

Tefsir Ibn Kesir - Sura Az-Zuhruf

"Ha-mim."/1/ "Tako Mi Knjige jasne", /2/ "Mi je objavljujemo kao Kur'an na arapskom jeziku, da biste razumjeli", /3/ "a on je u Glavnoj knjizi, u Nas, cijenjen i savršen."/4/ "Zar da odustanemo Opomenu vam saopćavati zato što svaku mjeru zla prelazite?"/5/ "A koliko smo Mi prijašnjim narodima vjerovjesnika poslali"/6/ "i nijedan im vjerovjesnik nije došao, a da mu se nisu narugali!"/7/ "Zato smo uništavali one koji su od ovih moćniji bili, a prethodio je primjer prijašnjih naroda."/8/

Uzvišeni Allah kaže: "Ha-mim. Tako Mi Knjige jasne", knjige jasnih i veličanstvenih misli i izraza, jer je objavljena na arapskom jeziku koji je izražajno najbogatiji jezik u komuniciranju ljudi. Upravo zato Uzvišeni kaže: "Mi je objavljujemo." Džealna ovdje znači "enzelna", tj. objavljujemo "kao Kur'an na arapskom jeziku" , znači: na jeziku Arapa. "...da biste razumjeli" - kako biste mogli shvatiti njegova značenja. "A on je u Glavnoj knjizi, u Nas, cijenjen i savršen" , znači: da je čast koju Kur‘an uživa u višim sferama (među melekima) potpuno jasna. Uzvišeni veli: "on", Kur‘an " u Glavnoj je knjizi" u Levhi-mahfuzu - knjizi pomno čuvanoj "kod Nas" "cijenjen", uživa veličanstveno mjesto, ugled i počasti. "...savršen", savršeno precizan, bez ikakve zbrke i nesklada. Sve ovo ima za cilj naglasiti kur‘ansku veličinu i nedostižnost. Kao što na drugom mjestu Uzvišeni Allah veli: "On je, zaista, Kur‘an plemeniti u Knjizi brižljivo čuvanoj i dodirnuti ga smiju samo oni koji su čisti, on je Objava od Gospodara svjetova." /56:77-80/

Iz značenja ovih ajeta učenjaci, da je Allah sa njima zadovoljan, izveli su stav da nečista osoba - džunub ne smije doticati Mushaf. To se u pojedinim hadisima i spominje zato što meleki u Visokome Društvu odaju počast Mushafu koji sadrži Kur‘an. Stanovnici Zemlje prvenstveno su obavezni to činiti jer je on njima objavljen. Govor Kur‘ana njima je upućen. Stoga su prvenstveno ljudi dužni prema Kur‘anu ophoditi se sa poštovanjem odajući mu svako priznanje. Poslušno mu se staviti na raspolaganje i priznati pokornost jer je i Sam Allah Kur’anu odredio mjesto: "...a on je u Glavnoj knjizi, u Nas, cijenjen i savršen." "Zar da odustanemo Opomenu vam saopćavati zato što svaku mjeru zla prelazite?" Mufessiri su se razišli u značenju ovog ajeta. Spominju se mnoga mišljenja. Najljepše što je rečeno jeste da Uzvišeni Allah zbog Svoje milosti prema stvorenjima ne prestaje pozivati ih ka dobru i mudroj Uputi - Kur‘anu, iako to oni odbijaju i svaku mjeru u zlu prelaze.

On im čak slijeđenje Upute stavlja u dužnost. Pravim putem će krenuti oni kojima je Uputa propisana (te će za slijeđene Upute razložno biti nagrađeni), a kao dokaz protiv onih kojima je nesreća propisana bit će zaslužene kazne. Zatim Allah hoće da smiri srce Vjerovjesnika, s.a.v.s., pa kaže: "A koliko smo Mi prijašnjim narodima vjerovjesnika poslali", ti narodi su predhodili tvome narodu, "i nijedan im vjerovjesnik nije došao, a da mu se nisu narugali!" znači: u laž ga utjerivali i za podsmijeh uzimali. "Zato smo uništavali one koji su od ovih moćniji bili", tj., Muhammede, uništavali smo one koji su poslanike u laž ugonili, iako su bili moćniji od tvoga naroda. Kao što Uzvišeni veli: "Zašto oni ne putuju po svijetu, pa da vide kako su završili oni prije njih? Oni su bili od njih mnogobrojniji i jači." /40:83/ Ajeta ove poruke ima mnogo. A riječi Allaha, dž.š.: "a prethodio je primjer prijašnjih naroda", tj. Mi smo ih kao primjere za pouku navodili narodima što su iza njih živjeli. Ako budu poslanike lažnim smatrali, snaći će ih ono što je snašlo i narode što su prije živjeli. Kao što Uzvišeni veli na kraju ovog poglavlja: فجعلناهم سلفاً ومثلاً للآخرين "i učinismo ih primjerom i poukom narodima kasnijim." /43:56/

"Pa ako ih upitaš ko je stvorio nebesa i Zemlju, oni će sigurno reći: 'Stvorio ih je Silni, Sveznajući!'"/9/ "Onaj Koji vam je Zemlju kolijevkom učinio i po njoj vam prolaze stvorio, da biste se uputli"; /10/ "Onaj koji s neba s mjerom spušta vodu, pomoću koje u život vraćamo mrtve predjele - tako ćete i vi biti (iz grobova) izvedeni." /11/ "Onaj Koji stvara stvorenja svake vrste i daje vam lađe i stoku da na njima putujete", /12/ "da se na (palubama i) leđima njihovim smjestite i da se, potom, kada se smjestite na njih, sjetite blagodati Gospodara svoga i da reknete: 'Slavljen neka je Onaj Koji nam je ovo potčinio, mi to sami ne bismo mogli postići", /13/ "i mi ćemo se sigurno Gospodaru svome vratiti!"/14/

Kaže Uzvišeni Allah - Muhammede, ako upitaš mušrike: "A ako ih upitaš ko je stvorio" oni će ti, uistinu, priznati da je svemu tome tvorac Allah, Jedini. Njemu niko nije saučesnik. A oni i pored ove tvrdnje obožavaju, mimo Njega, druga božanstva. Kaže dalje Uzvišeni Allah: "Onaj Koji vam je Zemlju kolijevkom učinio", tj. boravištem i stabilnom. Vi po Zemlji putujete, budite se i spavate iako je postavljena na pokretnoj vodenoj masi. Nju je Allah učvrstio brdima da se ne bi razdvajala. "...i po njoj vam prolaze stvorio", puteve koji se protežu između brda i preko udolina. "...da biste se uputili"; putujući iz mjesta u mjesto. "Onaj Koji s neba s mjerom spušta vodu", prema potrebi za usjeve što posijete, plodove što očekujete, koliko je potrebno za piće vama i vašoj stoci. Allah, dž.š., kaže: "...pomoću koje u život vraćamo mrtve predjele", tj. mrtvu zemlju; a nakon što se natopi kišom oživi raznovrsnim plodovima. Oživljavanjem mrtve zemlje Uzvišeni Allah zatim upućuje (ukazuje) na oživljavanje mrtvih tijela na Sudnjem danu, te kaže: "tako ćete i vi biti ( iz grobova ) izvedeni." Uzvišeni dalje veli: "Onaj Koji stvara stvorenja svake vrste", biljnog svijeta što iz zemlje niče svih vrsta, svih sorti i svih plodova kao i životinjskog svijeta sveopće raznolikosti. "...i daje vam lađe i stoku da na njima putujete", tj. brodove i potčinio vam je i podložnom učinio stoku. On je dao da od stoke imate hranu, piće i da je kao prijevozno sredstvo koristite.

Zato Uzvišeni veli: "da se na njihovim (palubama i) leđima smjestite", da se potpuno uspnete na leđa (palubu), "i da se potom sjetite blagodati svoga Gospodara", svega što vam je omogućio. "...kada se smjestite na njih i reknete: Slavljen neka je Onaj Koji nam je ovo potčinio, mi to sami ne bismo mogli postići", mi za to ne bismo imali snage sami, da nam nije Allah ovo omogućio mi bismo nemoćni bili to učiniti. "...i mi ćemo se sigurno Gospodaru svome vratiti!" - nakon naše smrti Njemu ćemo pokorno doći, ka Njemu je usmjereno naše zadnje, najvažnije putovanje. Ovim se govoreći o načinima putovanja na dunjaluku, skreće pažnja na putovanje ka ahiretu, kao što se ovosvjetskom opskrbom podjeća na opskrbu budućeg svijeta: "Snabdijte se, a najbolja je opskrba bogobojaznost", ili odjećom na dunjaluku, aludira se na osiguranje vječne ahiretske odjeće: "a i raskošna odijela, ali, odjeća bogobojaznosti, to je ono najbolje." /7:26/ Prenosi imam Ahmed od Ali ibn Rebia da je rekao: /130/ Gledao sam Aliju, r.a., kako se penje na svoju jahalicu. Kad je zakoračio nogom da uzjaše, reče: "U ime Allaha." Kad se popeo reče: "Hvala Allahu - Uzvišen neka je Onaj Koji nam je ovo potčinio, mi to sami ne bismo mogli postići, i mi ćemo se sigurno Gospodaru svome vratiti!" /44:13-14/, zatim "Hvala Allahu", - izgovorio tri puta. "Allah je najveći" - tri puta, a potom rekao: "Slavljen neka si Ti. Nema boga osim Tebe, ja sam prema sebi nasilje počinio, pa mi oprosti!" Tada se osmjehnuo. Upitao sam ga: "Zašto si se nasmijao, o vladaru pravovjernih?" On, r.a., mi na to odgovori: "Vidio sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kako čini ovako kako sam ja uradio, pa se nasmijao. Ja sam upitao: "Zašto si se nasmijao, o, Allahov Poslaniče?"

Na to mi je s.a.v.s., odgovorio: "Zadivio se Uzvišeni Veličanstveni Gospodar Svome robu kad izgovori riječi: 'Gospodaru moj, oprosti mi', i rekne: 'Moj rob je spoznao da grijehe ne može oprostiti niko osim ja!' Ovako prenose Ebu-Davud, Et-Tirmizi i Nesai. Tirmizi kaže da je ovaj hadis hasen - sahih. Prenosi imam Ahmed od Ibn Omera, r.a.: /104/ Uistinu je Vjerovjesnik, s.a.v.s., jašući izgovarao: "Allah je najveći" - tri puta, a potom učio: "Slavljen neka je Onaj Koji nam je ovo potčinio, mi to sami ne bismo mogli postići, i mi ćemo se sigurno Gospodaru svome vratiti!" /44:13,14/, iza toga bi učio dovu: "Allahu moj, molim Te podari na ovome mome putu dobrotu i bogobojaznost te posao kojim ćeš Ti biti zadovoljan. Allahu moj, olakšaj nam putovanje i skrati nam udaljenost. Allahu moj, Ti si naš saputnik i čuvar naše porodice, pa Te molim, Allahu moj, budi nam saputnik na našem putu i zaštitnik naše porodice." A kada bi se sa puta vratio kući govorio je: "Vratismo se, kajemo se, samo Allahu robujemo, ako Bog da i samo svome Gospodaru zahvaljujemo." Ovako prenose Muslim, Ebu-Davud, Nesai i Tirmizi.

"A oni neke od robova Njegovih dijelom Njegovim smatraju. Čovjek je, zaista, očevidni nezahvalnik."/15/ "Zar da između onih koje On stvara uzima Sebi kćeri, a vama odabire sinove?" /16/ "A kad neko od njih bude obaviješten o onome što Svemilosnom sličnim pripisuje, lice mu se pomrači i on se zgrane od srdžbe."/17/ "Zar one koje u ukrasima rastu i koje su u prepirci bespomoćne (pripisujete Allahu)?"/18/ "Oni meleke koji su robovi Svemilosnog ženskinjem smatraju. Zar su oni prisustvovali stvaranju njihovu? - Njihova će tvrdnja biti zapisana i oni će odgovarati!"/19/ "I oni vele: 'Da je htio Svemilosni, njih ne bismo obožavali! Oni o tome ništa ne znaju, oni samo lažu.'"/20/

Uzvišeni Allah izvještava o rabotama mušrika. Oni izmišljotine i laži o Allahu praktično pokazuju odvajajući od stoke koju žrtvuju dio svojim božanstvima - tagutima, a dio Uzvišenom Allahu. Kao što veli Allah, dž.š.: "Oni određuju za Allaha dio ljetine i dio stoke, koju je On stvorio, pa govore: Ovo je za Allaha - tvrde oni - a ovo za božanstva naša! Međutim, ono što je namijenjeno božanstvima njihovim ne stiže Allahu, dok ono što je određeno za Allaha stiže božanstvima njihovim. Kako ružno oni sude!" /6:136/ Oni također od sinova i kćeri pripisuju Allahu ono što je lošije i nepoželjnije kod (mnogih) ljudi, a to su ženska djeca. Kao što Uzvišeni veli: "Zar su za vas sinovi, a za Njega kćeri?! To bi tada bila podjela nepravedna." /53:12/

Ovdje, u ovoj suri Allah, dž.š., kaže: "A oni (neke) od robova Njegovih djelom Njegovim smatraju. Čovjek je, zaista, očevidni nezahvalnik" Zatim veli: "zar da između onih koje On stvara uzima Sebi kćeri, a vama odabira sinove?" Ovim mušricima upućen je žestoki prigovor da bi odmah potom uslijedio spomen razloga za prigovor ali opet uopćenog značenja. "A kad neko od njih bude obaviješten o onom što Svemilosnom sličnim pripisuje, lice mu se pomrači i on se zgrane od srdžbe", znači: kad nekom dođe vijest o rođenju kćerke, on se duboko postidi i žalovito rastuži što mu se tako nešto ružno govori te se od svoje rodbine stidljivo skriva. Zato Uzvišeni Allah pita - kako to da nešto čega se stidite i osjećate poniženjem pripisujete Allahu? Potom veli: "Zar one koje u ukrasima rastu i koje su u prepirci bespomoćne (pripisujete Allahu)?", znači: da je žena po prirodi manjkava, te tu manjkavost nadomješta gizdajući se nakitom od najranije mladosti, dok je u svađi bespomoćna i nesposobna. Neki Arapi imali bi običaj reći kad bi im javili da im se rodila kćerka: "I to mi je neko dijete. Plač joj je oružje (plačem dobiva), a prevara dobrota (a prevarom dobro postiže)."

Pa, da li priliči da neko ko ima ova svojstva bude pripisan Veličanstvenom Allahu?!!! Uzvišeni Allah kaže: "Oni meleke koji su robovi Svemilosnog ženskinjem smatraju." Oni, znači, o njima imaju takvo mišljenje, ali Allah ih u tome negira. On veli: "Zar su oni prisustvovali stvaranju njihovu?" - znači: da li su bili prisutni kad smo ih kao žene stvarali...?! "...njihova će tvrdnja biti zapisana" o tome, "i oni će odgovarati" za to na Sudnjem danu. Ovo je žestoka prijetnja i veliko zastrašivanje. "I oni vele: 'Da je htio Svemilosni, mi njih ne bismo obožavali'", tj. da je Allah htio, On bi spriječio obožavanje ovih kipova, prikazanih u liku meleka - božijih kćeri. Allah to uistinu zna, i On se s tim našim postupkom slaže. Tim su upali u nekoliko grešaka. 1. Pripisali su Uzvišenom Allahu dijete. 2. Izjavljuju da je On dao prednost kćerima nad sinovima, te su stoga meleke učinili njegovim kćerima. 3. Obožavaju ih ne imajući za to nikakav dokaz, osim puko povođenje za strastima i slijeđenje predaka.

4. Kao argument smatraju kako je to, uistinu, njima Allah propisao, i da je to Njegovo htijenje. Jer da njihovo obožavanje nije bilo uredu, oni ne bi vjerovali u kipove koji predstavljaju likove meleka. Sa takvom svojom isprikom pokazaše samo svoju veliku neupućenost (džehalet). To njihovo pravdanje Allahovom voljom Uzvišeni Allah najoštrije odbacuje. On, uistinu, slanjem poslanika i spuštanjem objava, naređuje da se samo On obožava, da Mu niko u tome ne može biti ortak. Najstrožije zabranjuje robovanje bilo čemu drugom, u bilo kom vidu. Kao što Uzvišeni kaže: "Mi smo svakom narodu poslanika poslali: 'Allahu ibadet činite, a kumira se klonite!'" /16:36/ Nakon spominjanja dokaza što ih mušrici iznose, uzvišeni Allah dalje veli: "Oni o tome ništa ne znaju, oni samo lažu", tj. to su samo njihove izmišljotine i laži.

"Zar smo im Mi dali (o tome) Knjigu prije ove pa se nje pridržavaju?"/21/ "Oni čak govore: 'Mi smo zatekli pretke naše kako ispovijedaju vjeru i prateći njihove tragove mi smo na Pravom putu.'"/22/ "Isto tako, prije tebe, Mi ni u jedan grad nismo poslanika poslali, a da oni koji su raskošnim životom živjeli nisu govorili: Zatekli smo pretke naše kako ispovijedaju vjeru i mi tragove njihove slijedimo."/23/ "Zar i onda" - govorio bi on - "kad vam ja donosim bolju od one koju ste od predaka vaših upamtili?" A oni bi odgovarali: 'Ne vjerujemo mi u ono što je po vama poslano!'"/24/ "I Mi smo ih kažnjavali, pa vidi kakav je kraj bio onih koji su poslanike u laž ugonili."/25/

Uzvišeni Allah pobija mušricima njihov širk. Za činjenje širka oni nemaju nikakav dokaz, te veli: "Zar smo im Mi dali (o tome) Knjigu prije ove", tj. prije nego što učiniste širk, "pa se nje pridržavaju". U istom kontekstu treba shvatiti riječi Uzvišenog: "Zar smo im Mi poslali kakav dokaz koji govori u prilog onih koje Njemu ravnim smatraju?" /30:35/, a to nije tako. "Oni čak govore: 'Mi smo zatekli pretke naše kako ispovijedaju vjeru, i prateći ih ustopu, mi smo na Pravom putu'", tj. oni u svom širku nemaju ni na šta osloniti se. Oni slijede samo svoje pretke, bez ikakvog dokaza. Zatim, Uzvišeni Allah, dž.š., pojašnjava da njihove tvrdnje, već izricane, liče govorima prijašnjih naroda koji su u laž ugonili poslanike kad bi im došli. Uzvišeni veli: "Isto tako, prije tebe, Mi ni u jedan grad nismo poslanika poslali, a da oni koji su raskošnim životom živjeli nisu govorili: 'Zatekli smo pretke naše kako ispovijedaju vjeru i mi tragove njihove slijedimo.'" Zatim Uzvišeni veli: "Reci" o Muhammede, mušricima: "Zar i onda kad vam ja donosim bolju od one koju ste od predaka vaših upamtili?" A oni bi odgovorili: "Ne vjerujemo mi u ono što je po vama poslano!", znači: i kad bi saznali i osvjedočili se u ispravnost onog sa čime im on dolazi, oni se ne bi za tim poveli, jer njihove su namjere pogrešne i oni su oholi. Uzvišeni veli: "i Mi smo ih kažnjavali" Kažnjavali smo narode koji su u laž ugonili, raznim kaznama kao što je to Allah, dž.š., objasnio kazivanjima o njima. "Pa vidi kakav je kraj bio onih koji su poslanike u laž ugonili", kako propadoše, a kako je Allah spasio vjernike.

"A kad Ibrahim reče ocu svome i narodu svome: Nemam ja ništa s onima koje vi obožavate, osim s Onim Koji me je stvorio", /26/ "jer će me On, doista, na Pravi put uputiti", /27/ "On učini riječi (tevhida) trajnim za potomstvo svoje, da bi se vratili."/28/ "A čak sam ja dopustio ovima, a i precima njihovim da uživaju sve dok im nije došla istina i Poslanik očevidni."/29/ "A kad im je istina došla, rekoše: 'Ovo je vradžbina, i mi u nju nikako ne vjerujemo!'"/30/ "I rekoše: 'Zašto nije objavljen ovaj Kur'an iz ova dva grada čovjeku nekom velikom?!'"/31/ "Zar oni da raspolažu milošću Gospodara tvoga? Mi im dajemo sve što im je potrebno za život na ovom svijetu i Mi jedne nad drugima uzdižemo po nekoliko stepeni, da bi jedni druge služili. - A milost Gospodara tvoga bolja je od onoga što oni gomilaju."/32/ "A da neće svi ljudi postati jedan ummet (nevjernici), Mi bismo krovove kuća onih koji ne vjeruju u Svemilosnog od srebra učinili, a i stepenice uz koje se penju", /33/ "i vrata kuća njihovih i divane na kojima se odmaraju", /34/ "i ukrase od zlata bismo im dali, jer sve je to samo uživanje u životu na ovom svijetu, a onaj svijet, u Gospodara tvoga, bit će za one koji budu Njegova naređenja izvršavali, a Njegovih se zabrana klonili."/35/

Uzvišeni Allah, dž.š., obavještava o postupcima Svojih pravih robova i Svojih vjerovjesnika. Te govori o svome prijatelju - (Halilu) Ibrahimu, a.s., predvodniku - imamu sljedbenika čiste vjere, da se on odrekao svoga oca i svoga naroda jer su se oni klanjali kipovima: "Nemam ja ništa s onima koje vi obožavate, osim s Onim koji me je stvorio, jer će me On, doista, na Pravi put uputiti." "On učini riječi (tevhida) trajnim za potomstvo svoje." Te su riječi - La ilahe illa-llah. Ibrahim ih u amanet predade svom potomstvu da njima predvođen bude, od potomaka njegovih, onaj koga Uzvišeni Allah uputi, "da bi se vratili", tj. prišli riječima La ilahe illa-llah, koje su sušti monoteizam - svako klanjanje i svako robovanje pripada samo Uzvišenom Allahu, a u isto vrijeme znače i nijekanje da postoji bilo šta od kipova Njemu ravno. Uzvišeni veli: "A čak sam ja dopustio ovima da uživaju", mušricima, "a i precima njihovim", te dugo u zabludi svojoj proživješe. "Sve dok im nije došla istina i Poslanik očevidni", tj. došao im je Kur’an, i onaj preko koga je Kur’an objavljen, a to je Muhammed, s.a.v.s. "A kad im je istina došla, rekoše: 'Ovo je vradžbina, i mi u nju nikako ne vjerujemo!'"

Potcijeniše je, tvrdoglavo joj se usprotiviše, očitujući nevjerstvo, zavist i pokvarenost, "I rekoše", suprotstavljajući se onom što je objavio Uzvišeni: "Zašto nije objavljen ovaj Kur'an iz ova dva grada čovjeku nekom velkom?!", tj. da je kojom srećom, kako kažu, ovaj Kur’an objavljen jednom od velikana iz dva grada? Misleći pri tom na Meku i Taif i ličnosti kao što su El-Velid sin el-Mugira i Urva ibn Mes’ud es-Sekafi, ili neki drugi iz neka druga dva grada. Uzvišeni im Allah na to uzvraća: "Zar oni da raspodjeljuju milost Gospodara tvoga?", znači: nije stvar njima data na raspolaganje, već time raspolaže samo Uzvišeni Allah. On najbolje zna kome će dati Njegovo poslanstvo.On ga daje samo najčišćem biću, srcem i dušom, i čovjeku iz najčasnije kuće i najčišćeg porijekla. Zatim Uzvišeni objašnjava da je On Svoja stvorenja stepenovao - pa ih posebno obdario dužnostima i opskrbom, razumom i mogućnostima shvatanja, kao i u ostalim vidljivim ili nevidljivim mogućnostima. Uzvišeni veli: "Mi među njih raspodjeljujemo što im je potrebno za život na ovom svijetu", "da bi jedni druge služili", kako bi jedni bili na usluzi drugome u svojim poslovima.

Tako da se svako od ljudi mora oslanjati na drugoga. Zatim Uzvišeni veli: "A milost Gospodara tvoga bolja je od onoga što oni gomilaju", tj. milost koju je Allah Svojim stvorenjima darovao za njih je vrednija od onoga što oni svojim rukama stječu od ovosvjetskog bogatstva i uživanja. Uzvišeni dalje kaže: "A da neće svi ljudi postati jedan ummet (nevjernici)", tj. kako ne bi najveći dio ljudi bio u zabludi, smatrajući da je darivanje imetka pojedincima odraz ljubavi prema njima, te kako se ne bi svi priklonili nevjerstvu zbog bogatstva! "Mi bismo krovove kuća onih koji ne vjeruju u Svemilosnog od srebra učinili a i stepenice". Ibn-Abbas, i još neki drugi, kažu da se misli baš na srebrene stepenice i stubišta. "...uz koje se penju", pomoću kojih se uzdižu. "...i vrata kuća njihovih", ključaonice - brave na vratima, "...i divane na kojima se odmaraju", sve bi to bilo od srebra, "...i ukrase od zlata." Ibn-Abbas kao i drugi kaže da "zuhruf" - znači zlato. Uzvišeni potom veli: "...jer sve je to samo uživanje na ovom svijetu", sve su to samo užici prolaznog svijeta. Dato im je da osjete ljepotu kao plod njihovog truda na dunjaluku u vidu jela, pića i mjesta boravka, kako bi na ahiretu ostali bez ičega.

Oni, ustvari, pravog truda nemaju, pa zašto bi ih Allah mogao nagraditi. Ovo su navodi u sahih hadisu. U drugom hadisu stoji: /105/ "Kad bi dunjaluk bio vrijedan kod Allaha koliko krilo od komarca, ne bi kafira zapao od njega ni gutljaj vode." Sened ovog hadisa navodi El-Begavi od Sehl ibn Sa'da, r.a. Zatim Uzvišeni veli: "a onaj svijet - Gospodara tvoga bit će za one koji budu Njegova naređenja izvršavali", to je, znači, specijalno samo za njih, u tome neće imati udjela ostali. Buharija i Muslim prenose: /106/ Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: "Nemojte piti iz zlatnog i srebrenog posuđa. Nemojte jesti iz zlatnih tanjira. To je njihovo na dunjaluku, a naše na ahiretu." Allah im je to na dunjaluku dao zbog toga što je on bezvrijedan.

"Onome ko se bude slijepim pravio pred Opomenom Svemilosnog, Mi ćemo šejtana natovariti, pa će mu on nerazdvojni drug postati"; /36/ "oni će ih od pravog puta odvraćati, a ljudi će misliti da su na pravom putu."/37/ "I kada koji dođe pred Nas, reći će: 'Kamo sreće da je između mene i tebe bila tolika razdaljina kolika je između istoka i zapada! Kako si ti bio zao drug!'"/38/ "Toga dana vam neće biti od koristi to što ćete u muci zajedno biti, kad je jasno da ste druge Allahu ravnim smatrali."/39/ "Zar ti da dozoveš gluhe i uputiš slijepe i one koji su u očitoj zabludi?!"/40/ "Ako bismo ti dušu uzeli, njih bismo, sigurno, kaznili", /41/ "Ili, kad bismo ti htjeli pokazati ono čime im prijetimo, pa Mi njih možemo svakom kaznom kazniti." /42/ "Zato se drži onoga što ti se objavljuje, jer ti si, uistinu, na pravom putu." /43/ "Kur'an je, zaista, čast i tebi i narodu tvome; odgovarat ćete vi." /44/ "A pitaj one koje smo prije tebe od Naših poslanika poslali - da li smo Mi naređivali da se, osim Svemilosnog, božanstva obožavaju?" /45/

 Uzvišeni kaže: "Onome ko se bude slijepim pravio", tj. ko bude svjesno pogled od Kur’ana skretao, što se podrazumijeva iz riječi Uzvišenog: "pred Opomenom Svemilosnog (Kuranom)" "Mi ćemo mu šejtana natovariti, pa će mu on nerazdvojni drug postati." Kao što Uzvišeni veli: "Mi smo im bili odredili loše drugove koji su im lijepim prikazivali ono što su uradili i ono što će uraditi", /41:25/ Zato Uzvišeni veli: "oni će ih od Pravog puta odvraćati, a ljudi će misliti da su na pravom putu. I kada koji dođe pred Nas", od onih što su se pravili da ne vide Istinu. Pa kad dođu pred Allaha sa svojim ortakom, mrzovoljni zbog šejtana koji im je vodič bio, "reći će: 'Kamo sreće da je između mene i tebe bila tolika razdaljina kolika je između istoka i zapada! Kako si ti bio zao drug!'" Zatim Uzvišeni veli: "Toga dana vam neće biti od koristi to što ćete u muci zajedno biti, kad je jasno da ste druge Allahu ravnim smatrali." Dakle, to što ste zajedno u Vatri i što skupa patnju tešku podnosite Neće vam nimalo od koristi biti. Uzvišeni kaže: "Zar ti da dozoveš gluhe i uputiš slijepe i one koji su u očitoj zabludi."

To tebi nije posao, tebi je dužnost da dostaviš, a ne da ih uputiš. Jer, Allah upućuje koga hoće, a u zabludi ostavlja koga hoće. On u tome pravedno presuđuje. Dalje Uzvišeni veli: "Ako bismo ti dušu uzeli, njih bismo sigurno kaznili", tj. odmazdu prema njima moramo izvršiti i kazniti ih, pa makar tebe i ne bilo. "...ili, kad bismo ti htjeli pokazati ono čime im prijetimo - pa Mi njih možemo svakom kaznom kazniti", tj. Mi imamo moć sa njima postupiti po Našem izboru. Allah Uzvišeni nije uzeo dušu Svome Poslaniku, s.a.v.s., sve dok nije postao bezbrižan od neprijatelja i dok u potpunosti nije imao kontrolu nad njihovim pokretima i totalnu vlast nad njima. Zatim Uzvišeni veli. "Zato se drži onoga što ti se objavljuje, jer ti si, uistinu, na pravom putu." Prihvati se Kur'ana koji ti je u srce spušten. To je, svakako, istina, a ono čemu pozivaš jeste istina koja na široka vrata Pravom putu ide, spojena sa dženetskim blagodatima i dobrom koje ne prolazi. Uzvišeni veli: "Kur'an je, zaista, čast tebi i narodu tvome." Navodi se da"zikr"(opomena) ovdje znači: "šeref" (čast). Ovo mišljenje pored Ibn-Abbasa, r.a., zastupaju i drugi. Odabrao ga je Ibn-Džerir, te nikad ništa drugo nije htio reći. Et-Tirmizi navodi hadis senedom do Muavije, r.a., koji kaže: "Čuo sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kako kaže: /107/ 'Uistinu, niko neće proturiječiti njima (Kurejšijama) oko ove stvari (Kur'ana), a da ga Allah neće poniziti i osramotiti, sve dok budu vjeru održavali.'" Prenosi Buharija. A značenje ovog hadisa jeste da je Kur’an čast njima, zato što je objavljen na njihovom jeziku.

Oni njega razumiju bolje nego iko drugi, zato trebaju da budu ti koji će ga prihvatiti čvršće nego bilo koji drugi narod, i najdosljednije sprovesti ono što se u njemu nalaže. Upravo tako su i bili njihovi prvaci i najčasniji među njima, iskreni muhadžiri, prethodnici i u svemu prvi, te njima slični, i ostali koji ih slijediše. Drugo je mišljenje da ajet ima općenito značenje, da se odnosi na Arape i ostale narode. "...odgovarat ćete vi." Bit ćete pitani za ovaj Kur’an koliko ste radili po njemu i kako ste mu se odazvali. Riječi Uzvišenog: "A pitaj one koje smo prije tebe od Naših poslanika poslali - da li smo Mi naređivali da se, osim Svemilosnog, božanstva obožavaju?", tj. svi su poslanici pozivali u ono u što i ti pozivaš; da se samo Allah obožava, Njemu niko nije ravan. Svi su zabranjivali obožavanje kipova i da se bilo šta smatra Allahu ravnim. Kao što Uzvišeni veli: "Mi smo svakom narodu poslanika poslali: Allahu ibadet činite, a kumira se klonite."

"Još davno Mi smo poslali Musaa sa znamenjima Našim Faraonu i glavešinama njegovim, i on je rekao: 'Ja sam, doista, Gospodara svjetova poslanik!'" /46/ "I pošto im je donio znamenja Naša, oni su ih, odjednom, počeli ismijavati."/47/ "A nismo im pokazivali nijedno čudo (mudžizu) a da nije veće bilo negoli prethodno! I kaznom smo ih obuzimali, ne bi li se povratili!"/48/ "A oni su govorili: 'O ti, čarobnjače! Moli za nas Gospodara svoga, na temelju tebi datog obećanja, mi ćemo sigurno Pravim putem poći!'" /49/ "A čim bismo ih nevolje oslobodili, začas bi obavezu prekršili."/50/

 Izvještava Uzvišeni Allah, dž.š., o Svome robu, Svome poslaniku Musau, a.s. On ga je uistinu poslao Faraonu i njegovim velikašima; namjesnicima, ministrima, vojskovođama i podanicima; Koptima i Izraelićanima, da ih poziva vjerovanju u Jedinog Allaha, Koji nema Sebi ravnog, a odvraća ih od vjerovanja u bilo šta drugo. Sa njim je Allah i velika čuda dao, kao što su njegova ruka i njegov štap. Uz njega je slao poplave, skakavce, krpelje, žabe, krv, umanjivanje usjeva, (ljudskih) života i plodova. Pored svega ovog, oni se uzoholiše, odbivši da ga slijede i otkazaše mu poslušnost. Čuda su smatrali lažnim, svrstavali ih među čarolije i za podsmijeh uzimali ono što im pokazuje. "A nismo im pokazivali nijedno čudo a da nije veće bili negoli prethodno!", ali oni se ne vratiše od svog uvjerenja; stranputice, neznanja i zabludjelosti.

Kada bi im neki dokaz od ovih dokaza došao, oni bi počinjali preklinjati Musaa, a.s., i slatkorječivo mu se obraćati: "...o ti, čarobnjače", ne misleći ovim ga izrazom omalovažiti, izazivati ga, jer ovo je obraćanje u času kad je njima potrebna Musaova pomoć. Time mu oni, prema njihovom uvjerenju, daju počast. Svaki put obećavaju Musau da će ga priznati za poslanika i osloboditi Izraelićane ukoliko ih spasi ovoga. Te svaki put kad Musa otkloni od njih nedaću oni mu se usprotive, ponovno mu ne vjerujući i odbijajući dozvoliti Izraelićanima da sa njim iziđu. Svaki put iznova prekrše obećanje. Kao što Uzvišeni Allah kaže: "Pa smo Mi na njih slali i poplave, i skakavce, i krpelje, i žabe, i krv - sve jasna znamenja, ali su se oni oholili, narod zlikovački su bili. I kad bi ih zadesila nevolja, govorili bi: 'O Musa, moli za nas Gospodara svoga onim što ti je u obećanje dao: ako nas oslobodiš nevolje, mi ćemo, zaista vjerovati i s tobom sinove Israilove sigurno poslati.' I pošto bismo ih nevolje oslobodili do vremena do kog im je bilo određeno da je podnose - oni bi, odjednom, obećanje prekršili." /7:133-135/

"I Faraon obznani narodu svome: 'O narode moj' - reče on - 'zar meni ne pripada carstvo u Misiru i ove rijeke koje ispred mene teku - shvaćate li?'"/51/ "Svakako sam ja bolji od ovoga bijednika koji jedva razgovijetno da govori?"/52/ "Zašto mu nisu stavljene narukvice od zlata ili zašto zajedno s njim nisu došli meleki?"/53/ "I on lahkoumnim učini narod svoj, pa mu se pokoriše; oni su, doista, bili narod grješni." /54/ "A kad izazvaše Naš gnjev, Mi ih kaznismo i sve ih potopismo", /55/ "i učinismo ih primjerom i poukom narodima kasnijim."/56/

Govoreći o Faraonu i njegovom nevjerstvu, njegovom inatu i njegovim bolesnim ambicijama, Uzvišeni Allah govori da je on sakupio svoj narod i obznanio mu drsko i oholo da je on kralj Egipta, on njim raspolaže: "Zar meni ne pripada carstvo u Misiru i ove rijeke koje ispred mene teku - shvaćate li?", tj. zar ne vidite koju ja veličinu i vlast posjedujem? Tim želi umanjiti položaj Musaa i njegovih sljedbenika, istaći njegovu slabost i bijedu. Kao što Uzvišeni veli: "I sabrao i povikao: 'Ja sam Gospodar vaš najveći!' - on je rekao, i Allah ga je za ove i za one prijašnje riječi kaznio." /79:23-24/ "...svakako sam ja bolji od ovoga bijednika." Riječ "em" - "zar", ovdje, svakako, znači uistinu. Tvrdi Faraon, Allah ga prokleo, da je on bolji od Musaa, a.s. Naprotiv, on jasno laži iznosi, te zato je na njega neprestano prokletstvo do Sudnjeg dana. Riječju, on tvrdi kako je Musa jedan obični bijednik koji nema nikakve vlasti, moći niti bogatstva. "...koji jedva razgovijetno govori", tj. jedva ljudi razumiju ono što on kaže.

Ovo što Faraon, Allah ga prokleo, tvrdi laž je i jasna izmišljotina. Njegov izraz: "bijednik" neistina je. Naprotiv, on je bijednik, jadnik, izgledom, ponašanjem i uvjerenjem. A Musaa, a.s., častan je, poglavar, iskren, dostojanstven i predvodnik. "...jedva razgovijetno (govori)" - također je izmišljotina jer je Musa, a.s., bio veoma ugledna pojava, dostojanstvenog držanja. Svojim nastupom oduševljavao je svakog ko imalo razmišlja. Tačno je da je, dok je bio mali, vrućim predmetom opekao svoj jezik. Zato je on i molio Uzvišenog Allaha da mu ukloni smetnju sa jezika, da bi narod razumio njegov govor. Allah mu je to traženje uslišao, kao što se to shvata iz riječi: "Udovoljeno je molbi tvojoj, o Musa." /20:36/ Ali Faraon, Allah ga prokleo, znavši to, laži iznosi na Musaa, a.s. On tim želi manipulirati neprosvjećenim narodnim masama, onima koji ne znaju. "Zašto mu nisu stavljene narukvice od zlata?"

Ibn-Abbas i ostali kažu da se pod riječi "esviretun", podrazumijevaju ukrasi što se stavljaju na ruke. "...ili zašto zajedno s njim nisu došli meleki?", da ga služe, da ga podržavaju kako bi se uzdigao iznad lahkomislenog puka. "I on lahkoumnim učini narod svoj, pa mu se pokoriše"; znači: učinio ih je lakoumnim, lakomislenim te, kad ih pozva u zabludu oni mu se odazvaše. "...oni su doista bili narod grješni." "A kad izazvaše Naš gnjev, Mi ih kaznismo i sve ih potopismo." Odmazda za njihovo potpuno odbijanje nakon što im je sve u potankosti razjašnjeno i nakon što oni ustrajaše u jasnim griješenjima, bila je kolektivni potop, i neka nikako ne zavede čovjeka to što mu je dato što želi, iako neprestano griješi. Ovdje se očito ogleda Allahova postupnost u kažnjavanju. "...i učinismo ih primjerom i poukom narodima kasnijim", primjerom za svakog ko bude radio slično onom što su oni činili. I poukom za svakog u budućnosti. A Allah najbolje zna.

"A kad je narodu tvome kao primjer naveden sin Merjemin, odjednom su oni, zbog toga, zagalamili" /57/ "i rekli: 'Da li su naša božanstva bolja ili on?' A naveli su ti ga kao primjer samo zato da bi spor izazvali, jer su oni narod svađalački."/58/ "On je bio samo rob na koga smo Mi blagodati prosuli i učinili ga primjerom sinovima Israilovim."/59/ "A da hoćemo, Mi bismo umjesto vas učinili meleke da na Zemlji naslijede vas"; /60/ "zaista je on (Isa) predznak Smaka svijeta, zato nikako ne sumnjajte u nj i slijedite Mene! Ovo je Pravi put", /61/ "I neka vas šejtan nikako ne odvrati, ta on vam je, doista, neprijatelj otvoreni."/62/ "A kad je Isa očita znamenja donio, on je rekao: 'Donosim vam mudrost i dolazim da vam objasnim ono oko čega se razilazite. Zato se Allaha bojte i meni se pokoravajte'", /63/ "Allah je i moj i vaš Gospodar, pa Njega obožavajte! Ovo je Pravi put!" /64/ "Ali su se stranke iz redova njihovih podvojile. Pa teško onima koji su nasilje (kufr) učinili od kazne na Danu bolnome!"/65/

 Izvještava Uzvišeni Allah o zanovijetanju nevjernika iz plemena Kurejš pri nijekanju, te njihovoj upornosti, inadu i prepirkama: "a kad je narodu tvome kao primjer naveden sin Merjemin, odjednom su oni zbog toga zagalamili." Ibn-Abbas, te drugi, kažu, tj. zasmijali su se i bili su time oduševljeni. Moguće da je uzrok tome, ono što je spomenuo Muhammed ibn Ishak u svojoj "Siri", gdje kaže: "Saznao sam da je jednog dana Allahov Poslanik, Muhammed, s.a.v.s., sjedio sa Velidom ibn el-Mugirom u džamiji, kada je došao En-Nadr ibn el-Haris i sjeo do njih. U medžlisu je bilo više Kurejšija. Govorio je Allahov Poslanik, s.a.v.s., a suprotstavljao mu se En-Nadr bin el-Haris. Allahov Poslanik, s.a.v.s., diskutirao je sa njim sve dok ga nije ušutkao. Zatim je njemu i ostalima proučio dio iz Kur‘ana: "...i vi i oni kojima se, pored Allaha, klanjate, - bit ćete gorivo u Džehennemu, a u nj ćete zaista ući." /21:98/ Zatim je Allahov Poslanik, s.a.v.s., ustao, a pojavio se Abdullah ibn ez-Zeb’arijj et-Temimi i sjeo.

Tada mu El-Velid ibn el-Mugire reče: "Tako mi Allaha, nije ni ustao ni sjeo En-Nadr ibn el-Haris radi sina Abdul Muttalibovog, a Muhammed smatra da smo mi i ono u šta vjerujemo od naših božanstava, gorivo Džehennema." Abdullah ibn ez-Zeb’ari reče: "Tako mi Allaha, ja da sam bio, ja bih mu se suprotstavio, upitajte vi Muhammeda - zar je sve ono u šta vjerujemo mimo Allaha, u Džehennemu sa onima koji u to vjeruju? Mi vjerujemo u meleke. Jevreji vjeruju u Uzejra. Kršćani vjeruju Isaa, sina Merjeminog." El-Velid i ostali prisutni u društvu, oduševiše se riječima koje čuše od Abdullaha ibn ez-Zebarija, i smatraše da se svojim argumentom suprotstavio i oponirao Poslaniku, a.s. Kad je ovo saznao Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: "Svako ko želi biti obožavan mimo Allaha, on je sa svojim obožavaocima. Oni, uistinu, vjeruju šejtana i onoga ko im je naredio da ga vjeruju." Povodom ovoga Uzvišeni Allah je objavio: "A oni kojima smo još prije lijepu nagradu obećali, oni će od njega (Džehennema) daleko biti", tj. Isa, Uzejr i svako ko je uz njih od svećenika i monaha, koji živješe život u pokornosti Allahu, dž.š., koje, nakon njihove smrti, zabludjeli narod proglasi božanstvima mimo Allaha, i poče obožavati. Prenosi Ibn Ebi-Hatim od Ibn-Abbasa, r.a., da je rekao: "Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: /109/

'O skupino Kurejša, uistinu, nema dobra ni u kome ko se mimo Allaha obožava!' Rekoše: 'Zar ti ne tvrdiš da je Isa bio vjerovjesnik i dobri rob od Allahovih robova, a njega mimo Allaha obožavaše?'" Tada je Uzvišeni Allah objavio: "Kad je narodu tvome kao primjer naveden sin Merjemin, odjednom su oni zbog toga zagalamili." Mudžahid veli: "Kurejšije su rekle kako Muhammed uistinu želi da ga mi obožavamo kao što je Isaov narod njega obožavao. Slično ovome tvrdi i Katade. Riječi Uzvišenog: "...i rekli: 'Da li su naša božanstva bolja ili oni?'" Znači: naši su kumiri bolji od njega. Katade kaže: Ibn-Mes’ud, r.a., navodi kiraet: "da li su bolji naši kumiri ili ovaj?", misleći pritom na Muhammeda, s.a.v.s. Riječi Uzvišenog: "A naveli su ti ga kao primjer samo zato da bi spor izazvali", tj. da bi se prepirali, ali oni znaju da to nema osnova, pošto kumiri nisu razumni. Ovo potvrđuju i riječi Uzvišenog: "I vi i oni koje, pored Allaha, obožavate - bit ćete gorivo u Džehennemu." /21:98/ Poznato je da se odnosna zamjenica "ma" odnosi na nerazumna bića; pored toga ovaj je govor upućen Kurejšu, a jasno je da su Kurejšije vjerovale u kipove i kumire. A nikad nisu obožavali Isaa, a.s., kako bi ga mogli spomenuti kao dokaz. Ovim se razotkriva da je njihov govor sušto oličenje prepirke, a nije odraz stvarnog uvjerenja. Prenosi imam Ahmed od Ebu-Umame, r.a. da je rekao: "Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: /110/

'Nijedan narod nije zalutao nakon prave vjere u kojoj je bio, a da nisu postali spremni na svađu.' Zatim je Allahov Poslanik, s.a.v.s., proučio sljedeći ajet: '...a naveli su ti ga kao primjer samo zato da bi spor izazvali.'" Ovaj hadis prenose i Et-Tirmizi, Ibn-Madžde, Ibn-Džerir. Et-Tirmizi ga smatra sahih hadisom. Riječi Uzvišenog: "On je bio samo rob na koga smo Mi blagodati prosuli." Znači, Isa, a.s., samo je jedan od robova Uzvišenog, koga je Allah obdario poslanstvom i vjerovjesništvom (nubovetom), "I učinili ga primjerom sinovima Israilovim", tj. dokazom, jasnom potvrdom i neoborivim argumentom Naše svemoći nad onim što hoćemo. Riječi Uzvišenog: "a da hoćemo, Mi bismo umjesto vas učinili..." Riječ (od vas), ovdje znači: "umjesto vas" "meleke da na Zemlji naslijede (vas)", tj. da umjesto vas oni žive na Zemlji. Riječi Uzvišenog: "Zaista je on (Isa) predznak Smaka svijeta". Ibn-Abbas, r.a., kaže: "To je pojavljivanje Isaa, a.s., pred Sudnji dan." Kao što Uzvišeni kaže: "...i nema ni jednog sljedbenika Knjige koji, prije njegove smrti, neće u njega onako kako treba povjerovati." /4:159/ Brojni su hadisi Božijeg Poslanika, s.a.v.s., u kojima se nagovještava silazak Isaa, a.s., pred Smak svijeta, kao pravednog imama i sudije. Uzvišeni veli: "zato nikako ne sumnjajte u njega", oko njega (Sudnjeg dana) nemojte se dvoumiti, on će biti, dogoditi se nedvojbeno. "...i slijedite Mene", u pogledu onoga o čemu vas je obavijestio.

"Ovo je pravi put i neka vas šejtan nikako ne odvrati" od slijeđenja Istine. "Ta, on vam je, doista, neprijatelj otvoreni. A kad je Isa očita znamenja donio, on je rekao: 'Donosim vam mudrost' - Vjerovjesništvo- 'i dolazim da vam objasnim ono oko čega se razilazite.'" Ibn-Džerir kaže da se ovim misli na razilaženja o pitanju vjere, a ne o pitanju dunjalučkih poslova. Riječi Uzvišenog: "zato se Allaha bojte", tj. u onom što vam naređuje: "i meni se pokoravajte", u onom što vam donosim. "Allah je moj i vaš Gospodar, pa Njega obožavajte! Ovo je Pravi put." Znači - Pravi put je samo robovanje Gospodaru Silnom i Uzvišenom. "Ali su se stranke iz redova njihovih podvojile." Jedni tvrde - on je Allahov rob i njegov Poslanik, to je istina. Dok su neki uvjerenja da je on Božiji sin, a neki pak kažu da je on bog. Uzvišeni je Allah gord i visoko od onog što oni o Njemu govore. Zato Uzvišeni veli: "Pa teško onima koji su nasilje (kufr) učinili od kazne na Danu bolnome!"

"Čekaju li oni drugo doli da im Smak svijeta dođe nenadano, i da oni i ne osjete?!" /66/ "Tog Dana prijatelji će jedni drugima neprijatelji biti, osim onih koji su se Allaha bojali i grijeha klonili": /67/ "O robovi Moji, za vas danas straha neće biti, niti ćete tugovati"; /68/ "onima koji su u ajete Naše vjerovali i koji su muslimani bili - bit će rečeno": /69/ "Uđite u Džennet, vi i parovi vaši, radosni!" /70/ "Oni će biti služeni iz posuda i čaša od zlata, u njemu će biti sve što duše zažele i čime se oči naslađuju, i u njemu ćete vječno boraviti." /71/ "Eto, to je Džennet koji ste u nasljedstvo dobili za ono što ste radili"/72/ "u njemu ćete mnogostrukog voća imati od kojeg ćete jesti."/73/

Uzvišeni veli: "Čekaju li oni dugo doli da im Smak svijeta dođe nenadano, i da oni i ne osjete?!", tj. on će se dogoditi, to je neminovno. Mušrici su u potpunom gafletu i Smak svijeta će ih zateći. Oni će se tad kajati zbog svog nevjerovanja, ali će za kajanje tada biti kasno. Riječi Uzvišenog: "Toga dana prijatelji će jedni drugima neprijatelji biti, osim onih koji su se Allaha bojali i grijeha klonili." Svaka ljubav u ime nečega drugog mimo Allaha preobrazit će se u neprijateljstvo. Prijatelji će ostati samo oni koji su se u ime Allaha voljeli. Samo takva je ljubav trajna. Kada jedan od dvojice prijatelja u Allahovoj poslušnosti umre prije drugoga, on spomene svoga prijatelja kod Allaha po dobru i zamoli: "Allahu moj, kao što je on meni naređivao da Tebi i Tvome Poslaniku budem pokoran, i kao što me podsjeća na ovaj moj sastanak s Tobom, tako i Ti, Allahu moj, ne pusti njega da poslije mene skrene. I sačuvaj ga kao što si čuvao mene i budi zadovoljan sa njim kao što si zadovoljan sa mnom." Pa ga Allah obraduje dobrom što mu ga upućuje njegov prijatelj. Što se dvojice prijatelja kafira tiče, njihovi su postupci potpuno suprotni postupcima ove dvojice. Ovo je skraćena verzija rivajeta Abdu er-Rezzaka od Alije, r.a. Prenosi Ibn-Asakir od Hurejrea, r.a., da je rekao: "Rekao je Allahov Poslanik s.a.v.s.: /111/

'Kada bi dva čovjeka što se u ime Allaha vole bili jedan na istoku, drugi na zapadu, Allah bi ih na Sudnjem danu sastavio da im rekne: 'Ovo je onaj koga si volio u ime Mene.'" Riječi Uzvišenog: "O robovi Moji, za vas danas straha neće biti niti ćete tugovati", zatim im radosnu vijest nagovještava pa kaže, slavljen je On: "onima koji su u ajete Naše vjerovali i koji su muslimani bili - bit će rečeno..." To su oni koji srcem i cijelim svojim bićem vjerovaše, te slijediše Allahove propise tajno i javno. "Uđite u Džennet." Bit će im rečeno: "vi i parovi vaši", tj. vama jedanki, "radosni!", uživajte i veselite se. "Oni će biti služeni iz posuda od zlata", takvo će biti posuđe za hranu, "i čaša", posuđe za piće. "...u njemu će biti sve što duše zažele i čime se oči naslađuju." Divnog okusa, prijatnog mirisa, prelijepog izgleda. "...i u njemu vi", u Džennetu, dakle, "vječno ćete boraviti". Iz njega nećete izaći, niti ćete imati želje da to prestane, pa će im, kako bi im se lijep osjećaj još ojačao, reći: "Eto, to je Džennet, koji ste u nasljedstvo dobili za ono što ste radili." Znači, vaši su dobri poslovi uzrok da dospijete u ova obilja Dženneta. Iako nikoga njegov posao u Džennet neće uvesti, svako će u Džennet ući milošću Allahovom i Njegovom dobrotom. Dok su dženetska stepenovanja, prema stepenu dobrih djela: "u njemu ćete mnogostrukog voća imati", tj. svih vrsta, "od kojeg ćete neko jesti", prema vašem izboru, što budete željeli. Nakon spomena hrane i pića, posebno se izdvaja voće, čime se blagodat upotpunjuje i želja njom zaokružuje. Allah najbolje zna.

"Doista će zločinci (nevjernici) u patnji džehenemskoj vječno ostati", /74/ "ona im se neće ublažiti i nikakve nade u spas neće imati, oni će u njoj očajni biti."/75/ "Nismo im Mi nepravedni bili, nego su oni bili nepravedni."/76/ "Oni će dozivati: 'O Malik! Neka Gospodar tvoj učini da umremo!' - a on će reći: 'Doista vi (tu) ostajete!'" /77/ "Mi smo vam slali Istinu, ali većina vas istinu prezire."/78/ "Ako oni pletu zamke, i Mi ćemo zamke njima postaviti." /79/ "Zar oni misle da Mi ne čujemo šta oni nasamo razgovaraju i kako se među sobom dogovaraju? Čujemo Mi, a izaslanici Naši, koji su uz njih, zapisuju."/80/

Nakon što je Uzvišeni Allah spomenuo stanje sretnika, ponovno spominje nesretnike: "Doista će zločinci (nevjernici) u patnji džehenemskoj vječno ostati. Ona im se neće ublažiti", ni na jedan trenutak. "I oni će u njoj očajni biti", izgubivši nadu, zauvijek, u najmanje dobro. "I nismo im Mi nepravedni bili, nego su oni bili nepravedni", zato što su i nakon svih upozorenja, dokaza i poslanika što su im dolazili, zlo radili; u laž ih ugonili i suprotno postupali. Prema zaslugama svojim su nagrađeni, a Allah nikako nije nasilnik prema Svojim robovima. "Oni će dozivati: 'O Malik!'" A on je čuvar Džehennema. "neka Gospodar tvoj učini da umremo", tj. neka nam tvoj Gospodar uzme duše, da se već jednom oslobodimo ovog! Međutim: "A nevjernike čeka vatra džehenemska, oni neće biti na smrt osuđeni, i neće umrijeti, i neće im se patnja u njemu ublažiti." /35:36/ Malik će im tada odgovoriti: "Doista vi (tu) ostajete!" Dakle, vama iz njega izlaska nema. Vama spasa od njega nema. Potom navodi uzrok koji ih je u ovu patnju doveo.

To je suprotstavljanje istini. Pa kaže: "Mi smo vam istinu slali." Sve vam jasno rekosmo, objasnismo i protumačismo, "ali većina vas istinu prezire." Vaša narav nije je prihvatila, naprotiv, odavali ste se zabludama, okrećući se od Istine. Zato, krivite sami sebe. Ali, uzalud, kajanje ne pomaže, niti prijekor. Zatim Uzvišeni veli: "Ako oni pletu zamke, i Mi ćemo zamke njima postaviti." Kao što Uzvišeni veli: "Izmišljali su spletke, a Mi smo njima spletke činili onda kad se nisu nadali." /27:50/ Bili su se ponadali da će Istinu moći otjerati zabludom, prijevarom i spletkama se služeći. Ali Allah razatka Svoje spletke, te ono što su spletkarili njima se vrati. "Zar oni misle da Mi ne čujemo šta oni nasamo razgovaraju i kako se među sobom dogovaraju?", tajne i javne njihove postupke. "Čujemo Mi, a izaslanici Naši, koji su uz njih, zapisuju." Mi sve o njima znamo. A i meleki pišu, njihov svaki mali i veliki gest.

"Reci: 'Kad bi Svemilosni imao dijete, ja bih Mu prvi ibadet činio!'"/81/ "Neka je uzvišen Gospodar nebesa i Zemlje, i Gospodar Arša, od onoga kako Ga oni opisuju!"/82/ "Pa, ti ih ostavi neka se iživljavaju i zabavljaju dok ne dožive Dan kojim im se prijeti", /83/ "On je Onaj Koji je i na nebu Bog, a i na Zemlji Bog. On je Mudri i Sveznajući!"/84/ "I neka je uzvišen Onaj Čija je vlast na nebesima i na Zemlji, i između njih, On jedini zna kada će Smak svijeta biti, i Njemu ćete se svi vratiti!" /85/ "Oni kojima se oni, pored Njega, klanjaju - neće se moći za druge zauzimati; moći će samo oni koji istinu priznaju, oni koji znaju."/86/ "A ako ih zapitaš ko ih je stvorio, sigurno će reći: 'Allah!' Pa kuda se onda odmeću?!" /87/ "A Poslanik reče svoje riječi: 'Gospodaru moj, ovo su, zaista, ljudi koji neće vjerovati!'"/88/ "Pa ti se okreni od njih i reci: 'Mir (vama)!' - ta sigurno će oni saznati!"/89/

Uzvišeni kaže: "Reci", o Muhammede: "Kad bi Svemilosni imao sina, ja bih Mu prvi ibadet činio!" Znači, da se to pretpostavi, ja bih Ga i na taj način obožavao, zato što sam Mu poslušan rob, u svemu što mi naredi. Kod mene nema protivljenja, niti odbijanja, niti otkazivanja predanosti Njemu. Kad bi tako pretpostavili, ovako bi imalo i da bude. Međutim, tako nešto je kod Allaha, dž.š., u pravilu, nemoguće. Ali, uvjeti koji se postave, nije nužno i da se ispune, niti to znači da je nešto dozvoljeno. Kao što Uzvišeni veli: "...da je Allah htio dijete imati, izabrao bi, između onih koje je stvorio, onoga koga bi On htio. Uzvišen neka je On; On je Allah, Jedini i Svemoćni!" /39:4/ "Neka je uzvišen Gospodar nebesa i Zemlje, i Gospodar Arša, od onoga kako Ga oni opisuju!", tj. uzdigao se, uzvisio, i ne dolikuje Stvoritelju svega da ima dijete. On je Jedan, Jedinstven, Kome se svako obraća. Njemu niko ne nalikuje. Niko nije kao On. Prema tome, On nema dijete. Uzvišeni veli: "Zato ih ostavi neka se iživljavaju", u svom neznanju, u svojoj zabludi, "i zaboravljaju", na dunjaluku svome, "dok ne dožive Dan kojim im se prijeti".

To je Sudnji dan. Znači: tada će znati gdje im valja ići. "On je Mudri i Sveznajući." Ovaj je ajet poput riječi Uzvišenog: "On je Allah na nebesima i na Zemlji, On zna i što krijete i što pokazujete, i On zna i ono što radite" /6:3/, tj. On je Onaj Kome se obraća i na nebu i na Zemlji. "...i neka je uzvišen Onaj Čija je vlast na nebesima i na Zemlji i između njih", tj. On je njihov Stvoritelj, i Vladar, i Ravnatelj svega na njima. Daleko je On od toga da ima dijete. Uzvišen je On i čist od svake mahane i krnjavosti. Ima carstvo nad svim formalno i apsolutno. "On jedini zna kada će Smak svijeta biti." Znanje o vremenskom omeđenju Sudnjeg dana doseže samo On. "...i Njemu ćete se svi vratiti!", tj. On će svakoga nagraditi kako kome dolikuje. "Oni kojima se oni, pored Njega, klanjaju - neće moći", tj. kao što su kipovi ili kumiri, "da se za druge zauzimaju", tj. neće biti u stanju zagovorništva za svoje obožavatelje. "...moći će samo oni koji istinu priznaju, oni koji znaju." Zagovorništvo će, dakle, koristiti samo onom ko je Istinu potvrđivao razumom i srcem.

Dalje Uzvišeni veli: "A ako ih zapitaš, ko ih je stvorio, sigurno će reći: 'Allah!' Pa kuda se onda odmeću?" Ako se, dakle, mušrici upitaju o njihovom Stvoritelju, on će priznati da je On, Uzvišeni, Tvorac svega. Ali i pored toga, oni mimo Njega vjeruju u nešto drugo, koje nema vlasti nad bilo čim, niti išta od moći. Time uistinu održavaju krajnje neznanje, maloumnost i ograničenost, te zato Uzvišeni veli: "pa kuda se onda odmeću?" Riječi Uzvišenog: "A Poslanik reče svoje riječi: 'Gospodaru moj, ovo su, zaista, ljudi koji neće vjerovati'", tj. Muhammed, s.a.v.s., žalio se svome Gospodaru, kako je njegov narod, što ga u laž utjeruje, narod koji ne vjeruje. Te Allah njemu veli: "pa ti se okreni od njih", od mušrika. "Reci: 'Mir (vama)!'" Ti, dakle, nemoj im odgovarati na riječi kojima oni tebe provociraju. Ne uzvraćaj ružnim. Nego, pak, pokušaj ih pridobiti i odvoji se od njih djelom i riječju"...ta sigurno će oni saznati!" Ovo je njima prijetnja od Uzvišenog Allaha. To njima i dolikuje i neće ih mimoići, a On je mimo njih Vjeru Svoju i riječ Svoju uzdigao. Te nakon toga propisao borbu i čeličenje, te pohrli svijet u Allahovu vjeru sa svih strana, pa se islam proširi i na Istoku i na Zapadu.

Tefsir Ibn Kesir