"O vjernici, ne
istupajte ispred Allaha i Poslanika Njegova, i bojte se Allaha! Allah, zaista,
sve čuje i sve zna."/1/ "O vjernici, ne dižite glasove svoje iznad
Vjerovjesnikova glasa i ne razgovarajte s njim glasno, kao što glasno jedan s
drugim razgovarate, da ne bi bila poništena vaša djela, a da vi i ne
osjetite."/2/ "Doista, onima koji utišaju glasove svoje pred
Allahovim Poslanikom, a to su oni čija je srca Allah iskušao u bogobojaznosti -
pripada oprost i nagrada velika."/3/
Ovo su ajeti kojima Uzvišeni Allah odgaja Svoje robove
vjernike, u pogledu njihovog odnosa prema Njegovom Poslaniku, kao što je
iskazivanje štovanja, počasti, velikodostojnosti. Uzvišeni kaže: "O vjernici,
ne istupajte ispred Allaha i Poslanika Njegova", tj. ne žurite ni u čemu
kad ste s njim, odnosno prije njega, nego budite od onih koji će ga slijediti u
svim stvarima, sve dok vam to ne postane obavezan način ponašanja. Tako se
desilo Muazu, r.a., kada ga je upitao Poslanik, šaljući ga u Jemen: /192/
"Po čemu ćeš suditi?" - A on odgovori: "Po Knjizi Uzvišenog
Allaha" - pa ga ponovo Poslanik upita: "A ako tu ne nađeš?"
"Onda po sunnetu Allahova Poslanika, s.a.v.s.", pa opet upita
Poslanik: "Pa ako ni tamo ne nađeš?" - on dodade: "trudit ću se
svojim mišljenjem", a Allahov Poslanik, s.a.v.s., udarivši ga u prsa reče:
"Hvala Allahu, Koji je pomogao izaslanika Allahova poslanika u onome čime
je Njegov Poslanik zadovoljan." Ovaj hadis navode: Ahmed, Ebu-Davud,
Tirmizi i Ibn-Madže.
Poenta je u tome što je Muaz na posljednje mjesto stavio
svoje razmišljanje i svoj sud, odnosno iza Allahove Knjige i sunneta Njegova
Poslanika, s.a.v.s. A da je svoje mišljenje pretpostavio Kur’anu i sunnetu, bio
bi od onih koji istupaju ispred Allaha dž.š., i Njegovog Poslanika, s.a.v.s.
Kaže Alija ibn Talha navodeći to od Ibn-Abbasa, r.a., da riječi: "Ne
istupajte ispred Allaha i Njegova Poslanika", znače: "Ne govorite
ništa što je u suprotnosti sa Kur’anom i sunnetom." "I bojte se
Allaha" u onome što vam je naređeno. "Uistinu, Allah sve čuje",
tj. vaše glasove (riječi), "I sve zna", tj. i vaše nijete. Kaže
Uzvišeni Allah, dž.š.: "O vjernici, ne dižite glasove svoje iznad
Vjerovjesnikova glasa." Ovo je dodatna uputa kojom Allah, dž.š., odgaja
vjernike da ne dižu svoje glasove u prisustvu Allahova Poslanika iznad njegova
glasa. Buharija navodi hadis od Abdullaha ibn Zubejra, r.a.: /193/ "Da je
dojahala delegacija iz plemena Benu Temim do Muhammeda, s.a.v.s., pa je rekao
Ebu-Bekr, r.a.: "Postavljen je Ka‘ka‘a ibn Me‘abeda za njihovog
vođu." Onda je Omer, r.a., rekao: " Ne, već je za vođu određen
El-‘Akre ibn Habis." Tada je Ebu-Bekr ponovo rekao: "Ti baš hoćeš da
mi proturiječiš" - na što je Omer, r.a., odgovorio: "Nemam želju da
ti proturiječim", pa su se počeli prepirati povisujući svoje glasove te je
objavljen ajet o tome: "O vjernici, ne istupajte ispred Allaha i Poslanika
Njegova", i sve do kraja ajeta: "A da su se oni strpjeli dok im ti
sam iziđeš..." (49:5) Bilježi Buharija od Enesa ibn Malika, r.a.: /194/
"da je
Vjerovjesnik, s.a.v.s., primijetio izostajanje Sabita ibn Kajsa, pa je jedan od
ljudi rekao: 'O Allahov Poslaniče, ja ću te obavijestiti o tome šta mu se
dogodilo.' Onda je otišao i našao ga u svojoj kući oborene glave, pa ga upitao:
'Šta ti je?' - na što mu Sabit odgovori: 'Zlo!' Bio je podigao svoj glas iznad
glasa Vjerovjesnika, s.a.v.s., pa je mislio da su mu propala sva djela, te da
je sigurno od stanovnika Džehennema. Vratio se ovaj čovjek Vjerovjesniku,
s.a.v.s., i obavijestio ga šta je ovaj rekao. Zatim kaže Musa (tj. sin Enesa
ibn Malika) da je Poslanik naredio da se vrati ovaj čovjek Sabitu i da ga
obraduje velikom radošću: 'Reci mu da nije džehenemlija, nego je
dženetlija.'" Ovo predanje bilježi sam Buharija. Zatim je zabranjeno podizanje
glasa pred Vjerovjesnikom, s.a.v.s., kao što se podiže u slučaju kada čovjek
želi nadvisiti ton svoga protivnika. Naprotiv, Poslaniku se treba obraćati
smireno i uz dužno poštovanje. Zbog toga Uzvišeni kaže: "Ne razgovarajte s
njim glasno kao što glasno jedan s drugim razgovarate" ; isto tako
Uzvišeni kaže: "Ne dozivajte Poslanika kao što se međusobno
dozivate." (24:63) A Ulema kaže: "Pokuđeno je dizati glas kod kabura
Vjerovjesnika, s.a.v.s., kao što je bilo pokuđeno i za vrijeme njegova života,
jer ga treba poštivati i živa i mrtva." Već smo naveli od muslimanskog
halife Omera, r.a., da je čuo glas dvojice u Poslanikovoj džamiji; pa kad su
podigli svoje glasove, prišao im je i rekao: "Znate li gdje ste i odakle
ste vas dvojica?" Oni rekoše: "Iz Taifa." Na to će Omer, r.a.:
"Da ste iz Medine, žestoko bih vas istukao!" A Allah, dž.š., kaže:
"Da ne bi bila poništena vaša djela, a da vi i ne osjetite", tj. Mi
vam zabranjujemo da dižete glas kod Poslanika, s.a.v.s., iz straha da se on ne
naljuti, na što bi se rasrdio Uzvišeni Allah zbog ljutnje Svoga Poslanika,
s.a.v.s., te da propadne djelo onoga koji ga naljuti, a on to i ne primijeti,
kao što se navodi u sahih hadisu: /195/ "Doista ima ljudi koji izgovaraju
riječi kojima je zadovoljan Uzvišeni Allah, pa nisu ni svjesni da ih one vode u
Džennet. A ima i onih koji izgovaraju riječi koje ljute Uzvišenog Allaha, a
nisu ni svjesni da ih one vode u Vatru višu nego što je između neba i
Zemlje."
Zatim je Uzvišeni Allah pohvalio spuštanje glasa kod
Poslanika, s.a.v.s., podsticao, upućivao i budio želju za tim. Uzvišeni kaže
"Doista, onima koji utišaju svoje glasove pred Allahovim Poslanikom - a to
su oni čija je srca Allah iskušao u bogobojaznosti...", tj. očisti ih i
učini ih spremnim i prilagodljivim, "pripada oprost i nagrada
velika." Imam Ahmed navodi od Mudžahida, koji kaže: "Pisano je Omeru,
r.a., vladaru pravovjernih, da li je čovjek koji ne želi počiniti grijeh i ne
učini ga bolji od čovjeka koji želi učiniti grijeh, ali ga ne učini?"
Omer, r.a., na to je odgovorio: "Doista, oni koji žele počiniti grijeh, pa
ga ne učine; "to su oni čija je srca Allah iskušao u bogobojaznosti -
njima pripada oprost i nagrada velika."
"Zbilja, oni
koji te dozivaju iza soba - većina njih ne razmišlja."/4/ "A da su se
oni strpjeli dok im ti sam iziđeš, bilo bi im bolje, a Allah prašta i milostiv
je."/5/
Zatim je Uzvišeni Allah ukorio one koji dozivaju Allahova
Poslanika, s.a.v.s., iza soba u kojima se nalaze njegove supruge, kao što čine
neučtivi beduini, pa kaže Uzvišeni: "Većina njih ne razmišlja." Zatim
je Uzvišeni Allah, dž.š., ukazao na uljudnost u tome i rekao: "A da su se
oni strpjeli dok im ti ne iziđeš, bilo bi im bolje..." Znači bilo bi im
bolje i korisnije i na dunjaluku i na ahiretu. Onda Uzvišeni kaže pozivajući ih
na tevbu i na pokajanje: "A Allah prašta i milostiv je." Već je
spomenuto da je ovaj ajet objavljen u vezi sa El-Akrea ibn Habisom et-Temimi,
r.a., o čemu mnogi govore. Navodi Imam Ahmed od El-Akrea ibn el-Habisa, r.a.:
/196/ "Da je on dozivao Allahova Poslanika, s.a.v.s., rekavši: "O
Muhammede, o Muhammede", a ima predanje da je rekao: "O
Resulullah", pa mu nije odgovorio. Zatim je rekao: "O Allahov
Poslaniče, doista je moja zahvala lijepa, a moje je kuđenje ružno." Na to
je Poslanik, s.a.v.s., rekao: "To pripada Uzvišenom Allahu."
"O vjernici, ako
vam nekakav razvratnik (fasik) donese kakvu vijest, dobro je provjerite, da u
neznanju nekome zlo ne učinite, pa da se zbog onog što ste učinili
pokajete."/6/ "I znajte da je među vama Allahov Poslanik; kad bi vas
on u mnogo čemu poslušao, doista biste nastradali, ali Allah je nekima od vas
pravo vjerovanje omilio, i u srcima vašim ga lijepim prikazao, a nevjerovanje i
razvrat i neposlušnost vam omrazio. Takvi su na pravom putu", /7/
"dobrotom i blagodati Allahovom - A Allah sve zna i mudar je."/8/
Uzvišeni naređuje provjeru vijesti fasika iz opreza da se ne
bi presudilo po njegovim riječima, jer on u vezi s tom vijesti može biti lažov
ili da je pogrešno prenese te se sudija može povesti za njegovim rječima. Poznato
je da je Uzvišeni Allah zabranio da se slijedi put griješnika. Zbog toga veći
dio uleme odbija prihvatiti prenošenje od nepoznatih lica, kako se ne bi
pogriješilo u nekom određenom pitanju. Ima i onih koji prihvataju prenošenje
takve osobe, jer je po njima obavezna provjera u slučaju da je prenosilac
vijesti grješnik, a ne nepoznata osoba. Mnogi spominju da je ovaj ajet
objavljen zbog slučaja Velida ibn Ukbee ibn Ebi-Muajta, kad ga je Poslanik,
s.a.v.s., poslao da preuzme zekat od plemena Benu-Mustalik. O tome govori više
izvora, a ponajbolji je onaj koji navodi Imam Ahmed u svome Musnedu preko
prvaka plemena Benu Mustalik Harisa ibn Ebi-Dirara, oca Džuvejrije bint
el-Haris, majke svih vjernika, r.a. Navodi Imam Ahmed preko Dinara da je čuo
Harisa ibn Ebi-Dirara el-Huzai, r.a., gdje kaže: /197/
"Došao sam pred
Allahova Poslanika, s.a.v.s., pa me je pozvao u islam. Ja sam prihvatio
donijevši čvrstu odluku o tome. Zatim je pozvao na davanje zekata, što sam
također prihvatio rekavši: "O Allahov Poslaniče, vratit ću se svom
plemenu, pozvati ih u islam i na davanje zekata, pa ko mi se bude odazvao
sakupit ću njegov zekat, a ti, o Allahov Poslaniče, pošalji izaslanika da
preuzme što budem sakupio." Nakon što je Haris sakupio zekat od onih koji
su se odazvali, obaviješten je čovjek koji je trebao ići po to. Međutim, on
nije odmah otišao, tako da je Haris pomislio da ima nešto pri njemu što je
razljutilo Uzvišenog Allaha i Njegova Poslanika, s.a.v.s. Pozvao je ugledne
ljude svoga plemena i rekao im: "Allahov Poslanik rekao mi je da će mi u
određeno vrijeme poslati svoga izaslanika, da bi od mene preuzeo prikupljeni
zekat. Allahov Poslanik, s.a.v.s., drži zadanu riječ, a ja ne vidim šta je
zadržalo njegova izaslanika, osim ako nije srdžba, pa zato, hajdemo do Poslanika,
s.a.v.s. U međuvremenu, Allahov Poslanik, s.a.v.s., poslao je Velida ibn Ukbeta
ibn Ebi-Muajta, kako bi od Harisa preuzeo prikupljeni zekat. Velid je krenuo,
prešavši jedan dio puta, pa se, prepavši se, vratio do Poslanika, s.a.v.s., i
rekao: "O Allahov Poslaniče, Haris mi je odbio predati zekat i htio me
ubiti!" Tako se razljutio Allahov Poslanik, s.a.v.s., da je poslao
delegaciju do Harisa, koji se već sa svojim drugovima bio zaputio prema Medini.
Sretnu se na putu te povikaše: "Ovo je Haris!" Kad
im je prišao on ih upita: "Kome ste se zaputili?" "Tebi" -
odgovoriše. "Zašto?" - zapita Haris, a oni odgovoriše: "Allahov
Poslanik, s.a.v.s., tebi je poslao Velida ibn Ukbeta, a on je smatrao da mu ti
nećeš dati zekat i da ćeš ga ubiti." Na to Haris, r.a., reče: "Ne,
tako mi Onoga Koji je poslao Muhammeda, s.a.v.s., uistinu, ja ga nisam ni
vidio, niti mi je došao." Kad je Haris došao pred Poslanika, s.a.v.s., on
ga je upitao: "Jesi li ti odbio dati zekat i htio ubiti moga
izaslanika?" - A on odgovori: "Tako mi Onoga Koji te je poslao,
uistinu nisam ga ni vidio, a nije mi ni došao, a do sada se nisam pojavljivao,
jer sam se bojao da nisam izazvao srdžbu Uzvišenog Allaha i Njegova
Poslanika." Prenosilac kaže: "Pa je objavljena sura: "O vjernici,
ako vam nekakav razvratnik donese..." do riječi: "Mudar je." Ovo
prenose Ibn Ebi-Hatim, Ibn-Džerir i Taberani. Uzvišeni Allah kaže: "I
znajte da je među vama Allahov Poslanik", tj. budite sigurni da je pored
vas Allahov Poslanik, te ga izdižite i ukazujte mu počasti, budite učtivi sa
njim i slijedite njegove naredbe. On najbolje zna što je u vašem interesu i
milosniji je prema vama od samih vas, a i njegovo mišljenje o vama potpunije je
od vašeg, kako kaže Uzvišeni: "Vjerovjesnik treba da bude preči vjernicima
nego oni sami sebi." (23:6) Zatim je objasnio da je njihovo mišljenje
beznačajno u odnosu na brigu za njihovo istinsko dobro. Pa kaže Uzvišeni:
"Kad bi vas on u mnogo čemu poslušao, doista biste nastradali", tj.
kad bi vas slijedio u svemu onome što vi sami odabirete, to bi odvelo u grijeh,
kao što Uzvišeni kaže: "Da se Allah za prohtjevima njihovim povodi,
sigurno bi nestalo poretka na nebesima i na Zemlji i u onom što je na
njima..." (23:71)
A riječi Uzvišenog
Allaha: "Ali, Allah je vama vjerovanje omilio i u srcima vašim ga lijepim
prikazao", tj. učinio ga dragim u vašim dušama i uljepšao ga u vašim
srcima. Prenosi Imam Ahmed od Enesa, r.a., koji kaže: /198/ "Kaže Allahov
Poslanik: 'Islam se očituje, a iman je u srcu.' Zatim pokaza svojom rukom na
prsa i reče: 'Bogobojaznost je ovdje, bogobojaznost je ovdje.'" "A
nevjerovanje i razvrat i neposlušnost vam omrazio", tj. učinio vam mrskim
i nevjerovanje i razvrat, a to su veliki grijesi, a i neposlušnost, a to su svi
grijesi. Ova je postupnost zbog upotpunjenja blagodati. A riječi Uzvišenog:
"Takvi su na pravom putu", tj. oni koji posjeduju ova svojstva Allah
je dao uputu. Prenosi Imam Ahmed, uz još nekoliko hadisa od Ebu-Rifaata
ez-Zerkija, a ovaj od svoga oca da je čuo Resulullaha, s.a.v.s., kako čini dovu
u Bici na Uhudu kada su mušrici uzmicali, govoreći: - jedan dio od onoga što je
rekao - /199/ "Allahu moj, omili nam iman i ukrasi ga u našim srcima, a
odbaci od nas nevjerovanje, razvrat i neposlušnost i učini nas od onih koji su
upućeni..." U jednom merfu hadisu kaže se: /200/ "Koga obraduju
njegova dobra djela, a krivo mu je zbog njegovih loših djela, taj je
vjernik." Zatim kaže Uzvišeni: "...dobrotom i blagodati
Allahovom...", tj. ovo davanje koje vam je podario, to je blagodat od
Njega vama. "A Allah sve zna i mudar je", tj. zna ko zaslužuje uputu,
a ko zabludu. Mudar je u Svojim riječima, Svojim dijelima, Svome zakonu i
propisima.
"Ako se dvije
skupine vjernika sukobe, izmirite ih; a ako jedna od njih ipak učini nasilje
drugoj, onda se borite protiv one koja je učinila nasilje sve dok se Allahovim
propisima ne prikloni, onda ih nepristrano izmirite i budite pravedni; Allah,
zaista, pravedne voli." /9/ "Vjernici su samo braća, zato pomirite
vaša dva brata i bojte se Allaha da bi vam se milost ukazala."/10/
Naređuje Uzvišeni Allah Svojim robovima da pomiruju zavađene
grupe: "Ako se dvije skupine vjernika sukobe, izmirite ih...", i
pored međusobne borbe Allah, dž.š., naziva ih vjernicima. Ovim Buharija, i neki
drugi, potkrepljuju svoj stav da se ne izlazi iz imana zbog grijeha, pa makar
oni bili i veliki, dok suprotno mišljenje imaju haridžije, mu’tezile i njima
slični. U Buharijinom se Sahihu navodi hadis o h. Hasanu, a prenosi ga
Ebu-Bekr, r.a., gdje se kaže: /201/ "Allahov je Poslanik, s.a.v.s., jednog
dana držao hutbu na minberu, a sa njim je bio Hassan sin Alijin, r.a., pa bi
gledao malo u njega, pa malo u narod i rekao: "Zaista je ovaj moj sin
(unuk) gospodin, a možda će Allah jednog dana učiniti da se preko njega dvije
velike skupine muslimana izmire." Tako je i bilo, kao što je i rekao
Allahov Poslanik, s.a.v.s. Preko njega je Allah, dž.š., pomirio Sirijce i
Iračane nakon dugotrajnih ratova i žestokih okršaja. A riječi Uzvišenog:
"A ako jedna od njih ipak učini nasilje drugoj, onda se borite protiv one
koja je učinila nasilje, sve dok se Allahovim propisima ne prikloni...",
tj. sve dok se ne vrate Allahovim propisima i propisima Allahova Poslanika,
s.a.v.s., i da slušaju i slijede samo istinu. U sahih hadisu navodi se tako od
Enesa, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /202/
"Pomozi svoga brata pa bio on onaj koji čini nekome
nepravdu ili je ona nad njim učinjena! (zalima i mazluma)" - pa sam
upitao: "O Poslaniče, znam kako bih pomogao mazlumu, ali kako pomoći
zalimu?" Alejhis-selam reče: "Da ga spriječiš da nasilje učini; to mu
je, zaista, pomoć." Navodi Imam Ahmed od Enesa, r.a., koji kaže: /203/
"Rečeno je Allahovom Poslaniku, s.a.v.s.: "Bilo bi dobro da odeš do
Abdullaha ibn Ubejja" - pa mu se zaputio Vjerovjesnik, s.a.v.s., jašući na
magarcu, a za njim su ostali išli pješke, sve do mjesta koje je bilo barovito
(močvarno). Kada mu je Vjerovjesnik, s.a.v.s., prišao, ovaj mu reče:
"Odmakni se od mene, tako mi Allaha, smrad tvog magarca uznemirava
me." A onda je jedan od ensarija rekao: "Tako mi Allaha, magarac
Allahova Poslanika bolje miriše od tebe." Prenosilac nastavlja pa kaže:
"Onda se Abdullah i njegovi ljudi razljutili, razljutili su se isto tako i
ashabi, te je među njima nastala tuča motkama, rukama i obućom, pa smo
obaviješteni da je zbog toga došla objava: "Ako se dvije skupine vjernika
sukobe, izmirite ih..." O ovome govore i Buharija i Muslim. A Uzvišeni
kaže: "...Pa ako se priklone, onda ih nepristrasno izmirite i budite
pravedni. Allah, zaista, pravedne voli", tj. budite pravedni među njima
kako bi svaki od njih bio pravedno zadovoljan. "Allah, zaista, pravedne
voli." Prenosi Ibn Ebi-Hatim od Abdullaha ibn Amra, r.a., koji kaže: /204/
"Uistinu je
Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: 'Zaista će oni koji su bili pravedni na
dunjaluku biti na minberima od dragulja u blizini Milostivog Allaha, a zbog
učinjene pravde na ovom svijetu.' Ovo prenosi i En-Nesai, a ovaj lanac
prenosilaca je veoma čvrst, jer svi oni u lancu ispunjavaju uvjete sahiha.
Pričao nam je Abdullah ibn Jezid sa svojim senedom od Abdullaha ibn Amra, r.a.,
a ovaj od Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: /205/ "Pravedni kod Uzvišenog
Allaha na Sudnjem danu će biti na minberima od svjetlosti, s desne strane Arša;
to su oni koji su bili pravedni u svojim presudama, prema svom narodu i prema
onima koji su im bili potčinjeni." A riječi Uzvišenog: "Vjernici su
samo braća", tj. svi su braća u vjeri, kao što je rekao i Allahov
Poslanik, s.a.v.s.: /206/ "Muslimani su braća i jedan drugom ne smiju
činiti nasilja, niti smiju jedan drugoga napuštati." A i u sahihu se kaže:
/207/ "Allah će pomoći onome ko bude u pomoći svome bratu." I u
drugom Sahihu: /208/ "Primjer vjernika u međusobnoj pažnji, milosrđu i
saosjećanju jeste kao jedno tijelo. Kada oboli jedan njegov organ, svi ostali
organi odazovu mu se i pridruže u bolu sa nesanicom i groznicom." A riječi
Uzvišenog: "Zato, pomirite vaša dva brata...", tj. dvije zavađene
skupine. "I bojte se Allaha", tj. u svim vašim stvarima. "Da bi
vam se milost ukazala." Ovo je pojašnjenje Allaha, dž.š., da je On
Milostiv prema onome ko Ga se boji.
"O vjernici,
neka se muškarci jedni drugima ne rugaju, možda su oni bolji od njih, a ni žene
drugim ženama, možda su one bolje od njih. I ne kudite jedni druge i ne zovite
jedni druge ružnim nadimcima! O kako je ružno grješničko ime nakon vjerovanja!
A oni koji se ne pokaju - sami sebi čine nepravdu."/11/
Uzvišeni je zabranio ruganje i ponižavanje, kao što je
navedeno u sahih hadisu od Allahova Poslanika, s.a.v.s., gdje kaže: /209/
"Oholost je omalovažavanje istine i preziranje ljudi", tj. smatranje
drugih manje vrijednim, što je haram. Ponekad se desi da omalovažavani bude
bolji kod Allaha, dž.š., od onih koji ga ogovaraju. Zbog toga Uzvišeni kaže:
"O vjernici, neka se muškarci jedni drugima ne rugaju, možda su oni bolji
od njih, a ni žene drugim ženama, možda su one bolje od njih..." A to je
dakle zabranjeno i muškarcima i ženama. Uzvišeni Allah kaže: "I ne kudite
jedni druge...", kao što je rekao: "I jedni druge ne
ubijajte..." (4:29), tj. nemojte se međusobno ubijati niti kuditi jedni
druge. Kuđenje je, ustvari, ogovaranje riječima. To je ponižavanje ljudi i
nasilje prema njima koje se čine klevetom i podrugivanjem riječima. A Uzvišeni
kaže: "Teško svakom klevetniku, podrugljivcu." (104:1) Tj. zbog
riječi i djela. A riječi Uzvišenog: "I ne zovite jedni druge ružnim
nadimcima", znači, nemojte jedni druge nazivati nadimcima koje dotične
osobe ne bi voljele čuti.
Prenosi Imam Ahmed od Ebu-Džuvejreta ibn Dahaka, koji kaže:
/210/ "O nama, Benu-Seleme, objavljeno je: "I ne zovite jedni druge
ružnim nadimcima", pa kaže: "Došao je Allahov Poslanik, s.a.v.s., u
Medinu, a među nama nije bio nijedan čovjek, a da nije imao po dva - tri imena.
Kad bi nekog od njih Poslanik zvao jednim od tih imena rekli bi: "O
Allahov Poslaniče, on se ljuti zbog toga." Pa je objavljeno: "I ne
zovite jedni druge ružnim nadimcima." Isto ovo navodi i Ebu- Davud. A
riječi Uzvišenog: "O, kako je ružno grješničko ime nakon vjerovanja",
tj. ružno je svojstvo podrugljivi nadimak, kao što je bilo u džahilijjetskom
periodu u kojem su bili upropastili sebe, a poslije toga ušli u islam. "A
oni koji se ne pokaju", zbog ovoga, "sami sebi čine nepravdu."
"O vjernici,
klonite se mnogih sumnjičenja, neka su sumnjičenja, zaista, grijeh. I ne
uhodite jedni druge i ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekom od vas bilo drago
da jede meso umrlog brata svoga - a vama je to odvratno - zato se bojte Allaha,
Allah, zaista, prima pokajanje i Milostiv je."/12/
Uzvišeni je Allah
zabranio Svojim robovima mnoga sumnjičenja, a u to spada uvreda prema porodici,
bližnjima i ljudima, bez ikakvog razloga, jer nešto od toga je čisti grijeh, pa
neka se toga klone iz opreza. A naveli smo od Predvodnika vjernika, Omera ibn
el-Hattaba, koji je rekao: "Nikako ne sumnjaj, ni za jednu riječ koja je
izišla iz usta tvoga brata vjernika, da je ona nešto drugo osim istina, a ti ćeš
joj u dobru pronaći osnovu." Prenosi Malik od Ebu-Hurejrea, r.a., koji
kaže da je rekao Allahov Poslanik, s.a.v.s.: /211/ "^uvajte se
sumnjičenja, jer je sumnjičenje najveća laž. Nemojte jedan drugog uhoditi, niti
prisluškivati. Nemojte jedan drugom zavidjeti, niti se međusobno mrziti, niti
jedan drugom leđa okretati. Budite, o Allahovi robovi braća." Ovo prenose
Buharija, Muslim, Ebu-Davud od El-Utbeja, a ovaj od Malika. Enes, r.a., kazuje
da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: /212/
"...Nije dozvoljeno muslimanu izbjegavati brata
muslimana duže od tri dana." Ovo prenose Muslim i Tirmizi koji ga smatra
vjerodostojnim od Sufjana ibn Ujejneta. "Nemojte jedni druge
uhoditi...", tj. motriti jedan na drugoga, a riječ "uhoditi"
najčešće se odnosi ili veže sa zlom. Od toga je izvedena i riječ
"uhoda" (špijun), dok se riječ "raspitivanje" većinom
odnosi na dobro, kao što kaže Uzvišeni Allah, dž.š., govoreći o Jakubu, a.s.:
"O sinovi moji, idite i raspitajte se za Jusufa i brata njegova..."
(12:87) Ponekad se upotrebljavaju obje ove riječi u negativnom smislu, kao što
je navedeno u sahih hadisu koji je prethodio. A riječi Uzvišenog: "...i ne
ogovarajte jedni druge..." U ovome se ukazuje na zabranu ogovaranja koju
je već rastumačio Zakonodavac. Tako stoji i u hadisu koji navodi Ebu-Davud od
Ebu-Hurejrea, koji kaže: /213/ "Rečeno je: 'O Allahov Poslaniče, šta je to
gibet?' 'Da spomeneš brata po onome što on ne voli' - odgovori Poslanik,
s.a.v.s., pa bi upitan: '[ta misliš, Allahov Poslaniče, ako je to što sam rekao
o mom bratu istina?' Na to će, s.a.v.s.: 'Ako je istina, time si ga ogovorio; a
ako to bude laž, onda si ga potvorio.'" Isto ovo prenosi i Tirmizi,
navodeći da je hadis hasen sahih, a navodi ga i Ibn-Džerir. Ogovaranje je sa
stanovišta idžmaa grijeh, dok je izuzetak iz toga ono “ogovaranje” kod kojeg
preovladava općedruštveni interes, kao što je kod iznošenja dobrih i loših
osobina prenosioca hadisa i kod ukazivanja savjeta i sl. Sve drugo je strogo
zabranjeno. Zbog ovoga je ogovaranje Uzvišeni usporedio sa jedenjem mesa mrtvog
insana, kao što kaže: "Zar bi nekom od vas bilo drago jesti meso umrlog
brata svoga - a vama je to odvratno...", tj. prirodno je da vam je to
mrsko, pa prihvatite ga kao šerijatsku zabranu, jer je kazna gora od toga. Na
ovaj način želi se izazvati odvratnost prema tom činu, a i samo upozorenje, kao
što kaže Allahov Poslanik, s.a.v.s., o osobi koja je nešto poklonila, pa to
poslije traži natrag - da je: "Poput psa koji povrati pa onda to
pojede."
Prenosi Ebu-Davud od Ebu-Hurejrea, koji kaže da je rekao
Allahov Poslanik, s.a.v.s.: /214/ "Jednog muslimana njegov imetak, čast i
krv, haram su drugome muslimanu; dovoljno je čovjeku zlu to da ponižava svoga
brata muslimana." Ovo prenosi i Tirmizi. Prenosi Ebu-Davud od Ebu-Burdeta
el-Belevija, koji kaže da je rekao Allahov Poslanik, s.a.v.s.: /215/ "O vi
koji vjerujete samo jezikom i u čija srca iman još nije ušao, ne pratite i ne
istražujte mahane muslimana, jer onome ko istražuje tuđe mahane Allah će
istražiti njegove mahane. A čiju mahanu Allah istraži, razotkrit će ga među
njegovim najbližim." Zatim, prenosi Ebu-Davud od Enesa ibn Malika, koji
kaže da je rekao Allahov Poslanik, s.a.vs.: /216/ "Kada sam bio na
Mi’radžu, prošao sam pored skupine ljudi koji su imali bakrene nokte kojima su
trgali svoja lica i prsa." "Ko su ovi, Džibrile?" - upitao sam
ga, a on mi odgovori: "To su oni što su klevetali ljude i kaljali njihovu
čast." Ovaj hadis prenosi i Ahmed. A navodi Ibn Ebi-Hatim od Ebu-Seida
el-Hudrija, koji kaže: /217/ "Rekli smo: 'O Allahov Poslaniče, ispričaj
nam šta si vidio u noći Lejletul-Mi’radžu', pa je odgovorio: '...Zatim me je
odveo do jednog dijela Allahovih stvorenja. To je narod čiji predstavnici
prilaze sa strane jedni drugima i sijeku s njih komadiće tijela, poput obuće;
pa kada se nekom od njih stavi u usta, kaže mu se: Jedi, kao što si jeo - a on
će u tom jelu nalaziti samo smrt.'" "O Muhammede, i kad bi u tome
našao smrt, ona mu je mrska." Pa sam pitao: 'O Džibrile, ko su ovi?' 'To
su klevetnici, podrugljivci' - odgovori on.
Pa se kaže: 'Zar bi nekom od vas bilo drago jesti meso
umrlog brata svoga - a vama je to odvratno.' Ta odvratnost odnosi se upravo na
ovo jedenje mesa." Ovako se navodi ovaj hadis, a koji smo već citirali i
poduže obradili tumačeći početak sure "El-Isra", a Allahu sva zahvala
pripada. Prenosi hafiz Ebu-Ja‘la u svom rivajetu o događaju vezanom za
kamenovanje Maiza, r.a., kada kaže: /218/ ...Čuo je Vjerovjesnik, s.a.v.s.,
dvojicu ljudi kako jedan drugome govore: "Zar ne vidiš ovoga koga je Allah
zaštitio, a strast ga je dovela do toga da je kamenovan poput psa?" Zatim
je produžio Vjerovjesnik, s.a.v.s., dok nije naišao do leša od magarca, pa je
rekao: "Gdje su ona dvojica, neka dođu i neka jedu ovog magarca?" A
njih dvojica povikaše: "Allah ti oprostio, o Allahov Poslaniče, pa zar se
ovo jede?" "Ono što ste govorili o svome bratu malo prije gore je od
jedenja mrtvog magarca" - odgovori Allahov Poslanik, s.a.v.s. "Tako
mi Onoga u ^ijim je rukama moja duša, on (Maiz) sada uživa u ljepotama
dženetskih rijeka." Prenosioci ovog hadisa su pouzdani. Navodi Imam Ahmed
od Džabira ibn Abdullaha, r.a., koji kaže: /219/ Bili smo sa Poslanikom,
s.a.v.s., kada se začuo smrad lešine, pa reče Allahov Poslanik, s.a.v.s.:
"Znate li vi kakav je ovo smrad?" "To je smrad onih koji
ogovaraju ljude." A riječi Uzvišenog: "I bojte se Allaha", tj. u
onome što vam je naredio i u onome što vam je zabranio, te se pazite toga i
čuvajte ga se. "Allah, zaista, prima pokajanje i Milostiv je", znači
prima pokajanje onoga ko Mu se pokaje, a Milostiv je prema onome ko Mu se
povrati i osloni na Njega.
Veći dio uleme kaže: "Put onih koji ogovaraju ljude
kako bi se pokajali i iščupali iz toga jeste da čvrsto odluče da se tome više
ne vraćaju, te da se pokaju za ono što je prošlo i da traže halala od onoga
koga su ogovorili." Tako kažu jedni, dok drugi smatraju: "Nije
potrebno traženje halala, zato što postoji mogućnost da bi nakon javne izjave
moglo doći do još većeg ezijeta od onoga koji se već zbio." Ima još i
način da oštećenog pohvali pred skupinom ljudi pred kojom ga je i ponizio, te
da ga pohvali u onolikoj mjeri u kolikoj ga je ranije i ponizio, pa da tako
bude jedno za drugo. Tako navodi Imam Ahmed od Muaza ibn Enesa el-Džuhenija,
r.a., da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: /220/ "Ko uzme u zaštitu vjernika
od munafika koji ga ogovara, Allah će mu na Sudnjem danu poslati meleka koji će
štititi njegovo tijelo od džehenemske vatre. A ko napadne muslimana želeći ga
tako osramotiti, Allah će ga zadržati na džehenemskoj ćupriji sve dok ne iskusi
zasluženu kaznu zbog onoga koga je oklevetao." To isto navodi i Ebu-Davud.
"O ljudi, Mi smo
vas od muškarca i žene stvorili i plemenima i narodima vas učinili da biste se
upoznali. Najugledniji od vas kod Allaha je onaj koji Ga se najviše boji;
Allah, uistinu sve zna i nije Mu skriveno ništa."/13/
Obavještava Uzvišeni Allah ljude da ih je stvorio od jedne
osobe i od nje stvorio njenog para, a to su Adem i Hava, i podijelio ih na
narode i plemena, te su svi ljudi jednaki po porijeklu, nastali od zemlje,
odnosno od Adema i Have, a.s. Razlikuje se samo u pitanju vjere i to u tome
koliko je ko pokoran Allahu, dž.š., i koliko slijedi Njegova Poslanika,
s.a.v.s. Zbog toga Uzvišeni Allah ovako govori, nakon zabrane ogovaranja i
međusobnog ponižavanja ljudi upozoravajući na jednakost ljudskog roda. "O
ljudi, Mi smo vas od muškarca i žene stvorili i plemenima i narodima vas
učinili da biste se upoznali...", tj. kako bi se postiglo međusobno
upoznavanje unutar i van plemenske zajednice. Prenosi Ebu-Isa et-Tirmizi od
Ebu-Hurejrea, r.a., a on od Poslanika, s.a.v.s., koji je rekao: /221/
"Upoznajte svoje porijeklo, time ćete učvrstiti rodbinske veze, jer,
zaista rodbinske veze donose ljubav u porodici, bogatstvo u imetku i produžuju
život." Zatim kaže da je ovaj hadis "garib" i ne zna se za neku
sličnu verziju. A Uzvišeni kaže: "Najugledniji od vas kod Allaha je onaj
koji Ga se najviše boji...", tj. izdvajanje jednih ljudi nad drugima kod
Allaha je samo po bogobojaznosti, a ne po porijeklu. O ovome se navodi više
hadisa Allahova Poslanika, s.a.v.s., kao što je: /222/
"Najbolji su
među vama u islamu oni koji su bili najbolji i u doba džahilijeta, ako shvate
vjeru..." Navodi Buharija od Ebu Hurejre r.a., Muslim navodi od
Ebu-Hurejrea, r.a., koji kaže da je rekao Allahov Poslanik, s.a.v.s.: /223/
"Zaista, Allah ne gleda u vaše izglede, niti u vaše imetke, nego gleda u
vaša srca i vaša djela." Ovo navodi i Ibn-Madže. Prenosi Ibn Ebi-Hatim od
Ibn-Omera, r.a., koji kaže: /224/ "Učinio je tavaf Resulullah, s.a.v.s.,
na dan osvajanja Meke, a na svojoj devi podrezanih ušiju, dodirujući stupove
Kabe svojim štapom u ruci. Nije pronašao njoj mjesto za odmor pored džamije, pa
je otišao među ljude i izišao do jednog korita i odmorio je. Nakon toga
Resulullah, s.a.v.s., održao je govor na svojoj devi, zahvalio se Allahu,
dž.š., najljepšom zahvalom, pa rekao: "O ljudi, zaista je Allah, dž.š.,
uklonio od vas mahane džahilijetskog perioda i hvalisanje svojim očevima. A
ljudi ima dvije vrste: čovjek dobar, bogobojazan, plemenit prema Allahu, dž.š.,
i čovjek grješnik, pokvarenjak, fasik." A Uzvišeni Allah kaže: "O
ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas
dijelimo da biste se upoznali. Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se
najviše boji; Allah, uistinu sve zna i nije Mu skriveno ništa." Zatim je
dodao, s.a.v.s.: "Govorim ove riječi tražeći oprosta i sebi i vama."
Ovo navodi i Ibn- Humejd. Imam Ahmed prenosi hadis od Durree bint Ebu-Leheb,
r.a., koja kaže: /225/ Ustao je čovjek prema Vjerovjesniku, s.a.v.s., dok je on
bio na minberu i upitao: "O Allahov Poslaniče, koji je čovjek
najbolji?" "Najbolji ljudi su oni koji su najučeniji i
najbogobojazniji prema Allahu, dž.š., naređuju dobročinstvo, zabranjuju loša
djela i održavaju rodbinske veze" - odgovori Poslanik, s.a.v.s.
A riječi Uzvišenog: "Allah, uistinu, sve zna i nije Mu
skriveno ništa", tj. dobro vas poznaje, obaviješten je o vašim postupcima
i radi šta hoće: upućuje vas ili zavodi, milost ukazuje ili kažnjava. On je Taj
Kome je sve poznato. Jedan dio uleme na osnovu ovog ajeta i hadisa smatra: da
bi mladenci bili jedno drugom "prilika", ne postoji drugi uvjet osim
vjere, zbog riječi Uzvišenog: "Najugledniji kod Allaha jeste onaj koji Ga
se najviše boji", dok drugi koriste ovaj ajet za neka druga dokazivanja u
fikhskim djelima, kao što je naše djelo "Kitabul-ahkam", koje sadrži
jedan dio toga.
"Neki beduini
govore: 'Mi vjerujemo!' Reci: 'Vi ne vjerujete, ali recite: 'Islam smo
primili!' - a iman još nije ušao u vaša srca. A ako Allahu i Njegovom Poslaniku
budete pokorni, On vam nimalo neće umanjiti nagradu za djela vaša" -
Allah, uistinu, prašta i Milostiv je."/14/ "Pravi su vjernici samo
oni koji u Allaha i Poslanika Njegova vjeruju i poslije više ne sumnjaju i bore
se na Allahovu putu imecima svojim i životima svojim. Oni su iskreni."/15/
"Reci: 'Zar vi da obavještavate Allaha o vjerovanju svome, kad Allah zna
sve što je na nebesima i na Zemlji! Allah sve zna.'"/16/ "Oni ti
prebacuju što su primili islam. Reci: 'Ne prebacujte mi što ste islam primili;
naprotiv, Allah je vama milost podario time što vas je u pravu vjeru uputio,
ako iskreno govorite.'"/17/ "Allah sigurno zna tajne nebesa i Zemlje
i Allah dobro vidi ono što radite."/18/
Uzvišeni Allah poriče beduinima to što sami sebe nazivaju
vjernicima, a tek su prihvatili islam, a za to vrijeme nisu uspjeli učvrstiti
vjerovanje u svojim srcima. "Neki beduini govore: 'Mi vjerujemo!' Reci:
'Vi ne vjerujete, ali recite: 'Islam smo primili!' - a iman još nije ušao u
vaša srca." Iz ovog ajeti - kerima može se zaključiti da je imam nešto
specijalnije u odnosu na islam, kako smatraju pripadnici ehli-sunneta
vel-džema’ata, pa navode hadis Džibrila, a.s., kada je upitao šta je islam,
zatim iman, zatim insan. Na taj se način izdvaja iz općeg u posebno, a iz
posebnog u još bolje. A pošto su beduini sami sebe uzdigli na položaj na koji
još nisu bili stigli, na ovaj im se način skreće pažnja zbog toga. Oni ne
spadaju u kategoriju munafika, kako ih neki smatraju, jer da su kao oni
ponašali bi se svirepo i nečasno kao što se tako spominju munafici u suri
"Et - Tevba" (97.ajet). Međutim, o njima se govori na jedan
odgajivački način. "Reci: 'Vi ne vjerujete, ali recite: 'Islam smo
primili!' - a iman još nije ušao u vaša srca", tj. još uvijek niste stigli
do toga da shvatite suštinu vjere. Zatim kaže Uzvišeni: "A ako Allahu i
Njegovom Poslaniku budete pokorni, On vam nimalo neće umanjiti nagradu za djela
vaša." Znači, neće vam uskratiti od vaših nagrada ništa, kao što kaže
Allah, dž.š.: "A djela njihova nećemo nimalo umanjiti" (52:21)
ili kao što kaže:
"Allah, uistinu, prašta i Milostiv je", tj. prema onima koji se kaju
i traže oprosta. Uzvišeni Allah kaže: "Pravi vjernici...", tj. oni
čiji je iman upotpunjen, a to su: "... samo oni koji u Allaha i Njegova
Poslanika vjeruju i poslije više ne sumnjaju...", tj. ne postoji ni trun
sumnje u njihovu vjerovanju, oni se nalaze u jednom takvom stanju, stanju
istinskog i čistog vjerovanja." "I bore se na Allahovu putu imecima
svojim i životima svojim." Znači, predaju se punim srcem i najvrednijim
svojim imetkom u pokornosti Allahu, dž.š., kako bi zadobili Njegovo
zadovoljstvo. "...Oni su iskreni" - kada kažu da su vjernici. Nisu
kao neki beduini u kojima nema imana osim onog što je na jeziku. Prenosi Imam
Ahmed od Ebu-Seida el-Hudrija, r.a., koji kaže: "Zaista je Vjerovjesnik,
s.a.v.s., rekao: /226/ "Vjernici na dunjaluku dijele se u tri skupine: oni
koji vjeruju u Allaha, dž.š., i Njegova Poslanika i u to ne sumnjaju i bore se
na Allahovu putu imecima i životima svojim; oni kojima ljudi mogu povjeriti
svoje imetke i svoje živote, i oni koji svoje želje prepuštaju Allahu,
dž.š." A riječi Uzvišenog Allaha: "Reci: Zar vi da obavještavate
Allaha o vjerovanju svome...", tj. zar vi da ga izvijestite o onome što je
u dušama vašim, "...kad Allah sve zna što je na nebesima i na
Zemlji..."
Znači ništa Mu se ne može sakriti, ni na Zemlji ni na nebu,
ma koliko i jedno zrno, ni manje od toga, a ni veće. "...Allah sve
zna." Zatim kaže Uzvišeni: "Oni ti prebacuju što su primili islam.
Reci: "Ne prebacujte mi što ste primili islam..." Znači, beduini koji
su prigovarali zbog svoga islama, slijeđenja i pomaganja Poslanika, s.a.v.s.
Odgovarajući im, Uzvišeni kaže: "Reci: 'Ne prebacujte mi što ste primili
islam...'", jer ako bude koristi od islama, ta korist će vama doći, a
Allah u svemu tome nudi sreću. "...Naprotiv, Allah je vama milost podario
time što vas je u pravu vjeru uputio, ako iskreno govorite." Znači
pozivate se u islam kao što je rekao i Vjerovjesnik, s.a.v.s., ensarijama na
Hunejnu: /227/ "O ensarije, zar vas nisam našao zalutalim, pa vas je Allah
preko mene uputio? I bili ste razjedinjeni, pa vas je Allah preko mene zbližio,
bili ste i siromašni, pa vas je Allah preko mene obogatio?" Nakon svakog
upita oni bi odgovorili da ih je Allah i Njegov Poslanik najbolje usrećio.
Prenosi hafiz Ebu-Bekr el-Bezzar od Ibn-Abbasa, r.a., koji kaže:/228/ Došli su
iz plemena Benu-Esed kod Resulullaha, s.a.v.s., i rekli: "O Allahov
Poslaniče, prihvatili smo islam i nismo se borili protiv tebe, dok drugi Arapi
jesu", pa je rekao Allahov Poslanik, s.a.v.s.: "Njihovo shvatanje je
malo, a šejtan govori preko njihovih jezika." I objavljen je ovaj ajet:
"Oni ti prebacuju što su primili islam..." Zatim kaže: "Nije nam
poznato da postoji druga verzija, osim ove." Nakon toga je Uzvišeni više
puta ponavljao da su Mu poznate vijesti kod svih bića i da vidi djela svih
stvorenja, pa kaže: "Allah, sigurno zna tajne nebesa i Zemlje i Allah
dobro vidi ono što radite."
Ovo bi bio tefsir posljednjeg ajeta sure El-Hudžurat. A
Allahu pripada zahvala i dobročinstvo, molimo Ga da nam pokaže ispravan put i
da nas pomogne u našem trudu da završimo ovo djelo kako bismo Uzvišenog
Gospodara, Allaha, dž.š., zadovoljili.
