"Allaha slavi
sve što je na nebesima i na Zemlji, i On je Silni i Mudri./1/ Njegova je vlast
na nebesima i na Zemlji; On život i smrt daje, i On sve može./2/ On je Prvi i
Posljednji, i Vidljivi i Nevidljivi; i On zna sve!"/3/
Uzvišeni govori kako Njega slavi i hvali sve što je na
nebesima i na Zemlji, tj. od hajvana i biljaka, kao što kaže u drugom ajetu:
"Njega veličaju sedmera nebesa i Zemlja i oni na njima i ne postoji ništa
što Ga ne veliča, hvaleći Ga, ali vi ne razumijete veličanje Njihovo - On je,
doista, blag i mnogo prašta." (17:44) A riječi Uzvišenog: "On je
Silan", tj. Onaj Kome je sve potčinjeno, "Mudri", u Svom
stvaranju, zakonu i upravljanju. "Njegova je vlast na nebesima i na
Zemlji; On život i smrt daje", tj. On je vladar Koji upravlja nad Svojim
stvorenjima, određujući život i smrt, dajući kome hoće i šta hoće. "I On
sve može", tj. onako kako želi, tako i bude, a ono što ne želi - to i ne
može biti. A riječi Uzvišenog: "On je Prvi i Posljednji, i Vidljivi i
Nevidljivi." Muslim navodi u svom Sahihu od Suhejla, koji kaže: Ebu-Salih
bi nam naređivao da: (345) "kada neko od vas hoće spavati, neka se okrene na
svoju desnu stranu, a zatim neka prouči: 'Allahu moj, Gospodaru nebesa i
Zemlje, Gopodaru velikog Arša, Gospodaru naš i Gopodaru svega, Stvoritelju
svakog zrna i svakog jezgra: objavio si Tevrat, Indžil i Furkan; tražim zaštitu
kod Tebe od svih vrsta zla, jer Ti to možeš spriječiti. Allahu moj, Ti si Prvi,
prije Koga nema ništa, Ti si Nevidljivi ispod Koga nema ništa, ukloni od nas
dug i sačuvaj nas siromaštva.'" Ovako se prenosi od Ebu-Hurejrea, a on od
Vjerovjesnika, s.a.v.s.
"On je Onaj Koji
je i nebesa i Zemlju za šest dana stvorio, a zatim se nad Aršom uzvisio: On zna
šta u zemlju ulazi i šta iz nje izlazi i šta s neba silazi i šta se prema njemu
diže, On je s vama gdje god bili, i sve što radite Allah vidi./4/ Njegova je
vlast na nebesima i na Zemlji, i Allahu će se sve vratiti! /5/ On uvodi noć u
dan i dan u noć, i On zna svačije misli."/6/
Uzvišeni Allah govori kako je On Taj Koji je stvorio nebesa
i Zemlju i ono što je između njih, za šest dana. Zatim govori o uzvisivanju nad
Prijestoljem nakon tog stvaranja. Već je ranije govoreno o ovim i njemu sličnim
ajetima u suri El-Earaf, te je nepotrebno ovdje ponavljati. A riječi Uzvišenog:
"On zna šta u zemlju ulazi" od sjemenki, kapi i njima slično. وما "...i šta iz nje
izlazi" od biljaka i drugih vrsta plodova, kao što su riječi Uzvišenog:
"U njega su ključevi gajba, samo ih On zna, i On jedini zna šta je na
kopnu i šta je u moru, i nijedan list ne opadne, a da On za njega ne zna, i
nema zrna u tminama zemlje, niti ičeg svježeg, niti ičeg suhog, ničeg što nije
u jasnoj Knjizi." (6:59)
A riječi Uzvišenog: "i šta s neba silazi", tj. od
kiša, snijega, grada, odredbi i propisa preko plemenitih meleka. A riječi
Uzvišenog: "...i šta se prema njemu diže", tj. od meleka i djela,
kako se navodi i u sahih hadisu: (346) "Njemu se dižu noćna djela prije
pojave dana, a dnevna djela prije pojave noći." A riječi Uzvišenog:
"On je s vama gdje god bili i sve što radite Allah vidi", tj. bdije
nad vama i vidi vaša djela - Svojim sifatima - kako god bili i gdje god bili,
na kopnu ili vodi, u noći ili danu, u kući ili pustinji - sve Mu je jednako
poznato; On sve vidi i čuje; čuje vaš govor i vidi vaše mjesto; zna vaše tajne
i sašaptavanje, kao što i kaže Uzvišeni: "Eto, oni grudi svoje okreću sa
željom da se od Njega sakriju. A i kad se u ruho svoje zamotaju, On zna ono što
skrivaju i ono što pokazuju - On, uistinu, zna misli svačije." (11:5) U
pouzdanom sahih predanju kaže se: (347) "da je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
rekao Džibrilu, nakon što ga je upitao šta je ihsan: da robuješ Allahu kao da
Ga vidiš, jer iako ti Njega ne vidiš, On tebe vidi." A Imam Ahmed spjevao
je sljedeće stihove: "Kad se pokatkad u vremenu osamiš, ne govori:
'usamljen sam', nego reci: 'viš' mene je On,motri'. I ne misli da te Allah ne
prati ni trena Nit' da možeš išta skriti od Njegova imena." A riječi
Uzvišenog: "Njegova je vlast na nebesima i na Zemlji, i Allahu će se sve
vratiti", kao što su i riječi Uzvišenog: "I jedino Nama pripada i
onaj i ovaj svijet." (92:13)
Sve što postoji na nebesima i na Zemlji Njegovo je
vlasništvo i Njemu će se vratiti na Dan suda, kada će donijeti presudu Svojim
stvorenjima kako On hoće. On je apsolutna pravda, i nepravda se neće, niti
nasilje, učiniti ni koliko jedan trun. A Uzvišeni je rekao: "Mi ćemo na
Sudnjem danu ispravne terezije postaviti, pa se nikome krivo neće učiniti; ako
nešto bude teško koliko zrno gorušice, Mi ćemo za to kazniti ili nagraditi. A
dosta je što ćemo Mi račune ispitivati." (21:47) A riječi Uzvišenog:
"On uvodi noć u dan i dan u noć", tj. On je Taj Koji raspolaže stvorenjima
i vrši smjenu noći i dana i to određuje Svojom mudrošću. "I On zna svačije
misli", tj. On poznaje tajne, bez obzira da li su se pojavile ili ostale
skrivene.
"Vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova i udjeljujte iz
onoga što vam je dao da naslijedite, jer one od vas koji budu vjerovali i
udjeljivali čeka nagrada velika. /7/ Šta vam je pa ne vjerujete u Allaha?
Poslanik vas zove da vjerujete u Gospodara svoga - a On je od vas već zavjet
uzeo - ako želite biti vjernici. /8/ On robu Svome objavljuje jasne ajete, da bi
vas iz tmina na svjetlo izveo - a Allah je, uistinu, prema vama dobar i
milostiv. /9/ I šta vam je pa odbijate trošiti na Allahovu putu, a Allahu
pripada nasljedstvo nebesa i Zemlje? Nisu jednaki oni među vama koji su davali
priloge prije pobjede i lično se borili - oni su na višem stupnju od onih koji
su poslije davali priloge i lično se borili, a Allah svima obećava nagradu
najljepšu; Allah dobro zna ono što radite./10/ Ko će Allahu drage volje zajam
dati da bi mu ga On mnogostruko vratio, a uz to i nagradu plemenitu
dobio." /11/
Uzvišeni je naredio da se vjeruje u Njega i u Njegova
Poslanika, s.a.v.s., i to na najpotpuniji način, stalno i ustrajno treba biti
na tome. On podstiče na dijeljenje iz onoga što vam je dao na raspolaganje i On
je sa vama na pravom putu. Jer kao da kaže Uzvišeni: "Sve je bilo u Mojim
rukama prije nego sam vam dao", pa je onda Uzvišeni uputio i ukazao na
način kako da se upotrebljava i upravlja imetkom u pokornosti Njemu. Pa, ako
tako ne učine, očekuje ih polaganje računa i kazna za ono što su napustili od
svojih obaveza. A riječi Uzvišenog: "Iz onoga što vam je dao da
naslijedite." Ovim se ukazuje na to da će i vas neko naslijediti
(smijeniti), pa će, možda, taj zamjenik biti pokoran Allahu, dž.š. i biti
sretniji od tebe s onim što bi mu Allah, dž.š., dao. Ili da iskaže nepokornost
Allahu, a ti mu budeš od pomoći u griješenju i neprijateljstvu.
Imam Ahmed navodi od Abdullaha ibn Šihira, koji kaže: (348)
"Došao sam kod Allahova Poslanika, s.a.v.s., a on je govorio: 'Zaokuplja vas
nastojanje da što imućniji budete.' Čovjek govori: 'Moj imetak, moj imetak!'
'Zar ti imaš išta od svog imetka, osim onoga što si pojeo i što je nestalo, ili
što si obukao, pa pohabao ili što si dijelio, pa prestao.'" Prenosi ga i
Muslim od Šu'beta uz dodatak: (349) "...a sve drugo osim toga: ti ćeš
otići ostavljajući to drugim ljudima." A riječi Uvišenog: "One od vas
koji budu vjerovali i udjeljavali čeka nagrada velika." Ovim se vrši
podsticaj u vjeri da se udjeljuje pokorno. Zatim Uzvišeni kaže: "Šta vam
je, pa ne vjerujete u Allaha? Poslanik vas zove da vjerujete u Gospodara
svoga." Da, šta je to što vas sprečava da vjerujete, a među vama je
Poslanik, koji vas tome poziva i to vam objašnjava uz jasne dokaze istinitosti
onoga s čime je došao. U Buharijinom Sahihu kaže se: (350) da je Allahov
Poslanik, s.a.v.s., jednom upitao svoje ashabe: "Koji vas vjernici najviše
zadivljuju u imanu?" Oni odgovoriše: "Meleki." On reče:
"Pa, kako da ne vjeruju kad su kod svoga Gospodara?" Onda rekoše:
"Vjerovjesnici", a Poslanik reče: "Pa kako da ne vjeruju kad im
se dostavlja Objava?" Onda rekoše: "Pa, mi." Poslanik reče:
"Šta vam je, kako da ne vjerujete, a ja sam među vama? Ali, divim se
vjernicima na njihovom imanu u narodu koji će doći poslije vas i naći će
stranice (zapisano) i vjerovat će u ono što je u njima." A riječi
Uzvišenog: "A on je od vas već zavjet uzeo."
Ovim je data prisega Poslaniku, s.a.v.s. A riječi Uzvišenog:
"On robu Svome objavljuje jasne ajete", tj. jasne dokaze i jasne i
čvrste argumente. "Da bi vas iz tmina na svjetlo izveo", tj. iz
mraka, neznanja i nevjerovanja na svjetlo znanja i imana. "A Allah je,
uistinu, prema vama dobar i milostiv", tj. objavljujući knjige i šaljući
poslanike. Onda vas je podstakao da dijelite, pa kaže Uzvišeni Allah: "I šta
vam je pa odbijate trošiti na Allahovu putu, a Allahu pripada nasljedstvo
nebesa i Zemlje?" Tj. što se bojite siromaštva, jer Onaj ^ije je bogatstvo
nebesa i Zemlje nadomjestit će vam ono što ste udijelili. A kaže Uzvišeni:
"Nisu jednaki oni među vama koji su davali priloge prije pobjede i lično
se borili", tj. prije (fetha) oslobođenja Meke bilo je teško stanje i tada
je bilo vrlo malo iskrenih vjernika. Nakon fetha sve se više objelodanjivala
vjera islam, a ljudi su počeli ulaziti u Allahovu vjeru u skupinama. Zato i
kaže Uzvišeni: "Oni su na višem stupnju od onih koji su poslije davali
priloge i lično se borili, a Allah svima obećava nagradu najljepšu."
Većina uleme smatra kad se kaže "feth" da je to fethul-Mekka, a od
Š'abija i nekih drugih navodi se da se ovdje riječ "feth" odnosi na
Ugovor na Hudejbiji. A za ovo kao dokaz koriste riječi koje navodi Imam Ahmed,
a ovaj od Enesa, koji kaže: (351) Tekao je razgovor između Halida ibn Velida i
Abdurrahmana ibn Avfa, te je Halid rekao Abdurrahmanu: "Daleko ste otišli
od nas zbog dana u kojima ste nas pretekli" - pa smo saznali da je ovo
doprlo do Vjerovjesnika, s.a.v.s., a on je rekao: "Ne dirajte mi moje
ashabe, jer tako mi Onoga u ^ijoj je ruci moja duša, kad biste podijelili
sadake koliko je brdo Uhud ili neko drugo brdo u zlatu, ne biste dostigli
njihova djela." Poznato je da je Halid ibn Velid, o kome je ovdje riječ
prešao na islam u vrijeme između Hudejbijje i oslobođenja Meke. U Sahih hadisu
prenosi se od Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: (352) "Nemojte psovati
moje ashabe, jer, tako mi Onoga u ^ijoj je ruci moja duša, kad bi neko od vas
podijelio zlata koliko je brdo Uhud, ne biste ih mogli dostići, pa čak ni
njihovu polovinu." A riječi Uzvišenog: "A Allah svima obećava nagradu
najljepšu", znači, svima onima koji su dijelili i prije i poslije fetha.
Svi će imati nagradu za onoliko koliko budu učinili, pa i kad bi bilo među
njima neke razlike u vrijednosti nagrade.
Zato kaže Uzvišeni: "A Allah dobro zna ono što vi
radite", tj. On sigurno zna razliku nagrade između onoga ko je dijelio
prije, oslobođanja Meke i borio se i onoga koji je to učinio poslije. To je
zbog toga kako bi se znala vrijednost i potpuna iskrenost onog prvog, te
njegovo dijeljenje u teškim momentima, kada se živjelo oskudno i imalo samo
malo. U hadisu se kaže: (353) "Dirhem je pretekao sto hiljada. Nema sumnje
da je među vjernicima iskreni Ebu Bekr Es-Sidik, r.a., taj koji ima najveći dio
od ovog ajeta, jer je on na čelu onih koji su radili po njemu u odnosu na sve
prijašnje narode, jer on je podijelio sav svoj imetak u ime Uzvišenog Allaha, a
zbog toga ga niko nije na ovom svijetu mogao nagraditi". A riječi
Uzvišenog: "Ko će Allahu drage volje zajam dati da bi mu ga On mnogustruko
vratio." To je dijeljenje na Allahovu putu uz iskren nijet, a odlučna
iskrenost ogleda se u općenitosti ovoga ajeta. Ibn Ebu-Hatim navodi od
Abdullaha ibn Mes'uda, koji kaže: (354) "Nakon što je objavljen ajet
"Ebu-Dehdan el-Ensari upita: 'O Allahov Poslaniče, zar Allah, dž.š., od
nas traži zajam?' Poslanik odgovori: 'Da Ebu-Dehdah', a on reče: 'Daj mi svoju
ruku Allahov Poslaniče' - onda kaže da mu je pružio ruku, a ovaj je rekao:
'Evo, ja mom Gospodaru dajem kao zajam svoju plantažu.' A on je imao plantažu u
kojoj je bilo šeststo palmi i njegova supruga u njoj i djeca, pa je došao
Ebu-Dehdah i zovnuo je: 'O Ummi-Dehdah!' - 'Odazivam ti se', odgovori ona,
zatim on rečei: 'Iziđi, ja sam već dao plantažu u zajam svome Uzvišenom
Gospodaru.'" A u drugom rivajetu kaže se da je ona njemu rekla:
"Veliki si dobitak zaradio ovom trgovinom, o Ebu-Dehdah." Iznijela je
sa posjeda svoje stvari i svoju djecu, a Allahov Poslanik, s.a.v.s., reče:
"Koliko li mnogobrojnih grozdova u Džennetu za Ebu-Dehdaha", a u
drugom predanju: "U Džennetu će biti Ebu-Dehdah i dobiti neobičnu palmu
čije će žile biti od bisera i dragog kamenja."
"Na dan kad
budeš vidio kako se pred vjernicima i vjernicama, i s desne strane njihove,
svjetlo njihovo bude kretalo; 'Blago vama danas: dženetske bašče, kroz koje
teku rijeke, u kojima ćete vječno boraviti - to je veliki uspjeh!'" /12/
Na Dan kada će licemjeri i licemjerke vjernicima govoriti: 'Pričekajte nas da
se svjetlom vašim poslužimo!' - 'Vratite se natrag, pa drugo svjetlo
potražite?' - reći će se. I između njih će se pregrada postaviti koja će vrata
imati; unutar nje bit će milost, a izvan nje patnja." /13/ "'Zar
nismo s vama bili?' - dozivat će ih. - 'Jeste' - odgovorit će - ali ste se
pritvornošću upropastili i iščekivali ste i sumnjali ste, i puste želje su vas
zavaravale, dok nije došla Allahova objava, a šejtan vas je o Allahu obmanuo.
/14/ Nikakva se otkupnina danas od vas neće primiti, a ni od onih koji nisu
vjerovali; vatra će biti prebivalište vaše, ona vam baš odgovara, a užasno je
ona boravište!" /15/
Uzvišeni Allah govori kako će iskreni vjernici na Sudnjem
danu imati svjetlo - koje će ići pred njima do mjesta suđenja - srazmjerno
njihovim djelima; kao što kaže Ibn-Mes'ud za riječi: "Pred njima se
kretalo njihovo svjetlo", kaže: "Shodno veličini njihovih djela ići
će putem - pa će biti onih čije će svjetlo biti kao brdo, onih čije će biti kao
palma, zatim kao čovjek koji je uspravan, a najmanje svjetlo će biti kao prst
(palac) koji će neizmjenično kratko svijetliti i kratko gasiti se." Ovako
prenose i Ibn Ebu-Hatim i Ibn-Džerir. A za riječi Uzvišenog: "I s desne
strane njihove" Ed-Dahhak kaže da će to na desnoj strani biti njihove
knjige, kao što je rekao Uzvišeni: "Oni kojima se knjiga njihova da u
desnu ruku." (17:71)
A riječi Uzvišenog:
"Blago vama danas: dženetske bašče, kroz koje rijeke teku", tj. za
vas je veselje zbog bašči kojima će protjecati rijeke "u kojima ćete
vječno boraviti", tj. bit će to mjesto trajnog boravka, "...to je
veliki uspjeh." A riječi Uzvišenog: "Na Dan kada će licemjeri i
licemjerke vjernicima govoriti: 'Pričekajte nas da se svjetlom vašim
poslužimo.'" Ovo su neke od vijesti Uzvišenog koje govore o tome šta će se
zbiti na Sudnjem danu - na mjestu obračuna - kakvi će biti strašni šokovi i
stresovi i užasne stvari. Toga dana neće biti spasa, osim za one koji budu vjerovali,
u Allaha i Njegova Poslanika, radili ono što im je Allah naredio, a klonili se
onoga što je On zabranio. Od Ibn-Abbasa prenosi se kako je rekao: "Ljudi
će biti u tami, a onda će Allah, dž.š., poslati svjetlo. Nakon što vjernici
ugledaju svjetlo uputit će se prema njemu. Ono će im biti vodič - od Allaha
poslat - koji će ih voditi ka Džennetu. Pa, kada licemjeri budu vidjeli
vjernike kako odoše, poći će za njima. Ali, Allah će zatamniti put licemjerima
koji će tada povikati: "Pričekajte nas da se svjetlom vašim
poslužimo" pa, mi smo s vama bili i na dunjaluku. Vjernici će kazati:
"Vratite se natrag", onamo odakle ste i došli, idite onim putem kojim
ste išli i tamo tražite svjetlo. Ebu el-Kasim et-Taberani navodi od Ibn-Abbasa
koji kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (355)
"Zaista će Uzvišeni Allah na Sudnjem danu pozivati
ljude po njihovim imenima, a bit će zaklonjeni od Svojih robova, a na Putu će
Uzvišeni Allah dati svakom vjerniku svjetlo, kao i svakom licemjeru, pa kada se
popnu na Sirat-ćupriju, Allah, dž.š., oduzet će svjetlo od licemjera i
licemjerki. Zatim će licemjeri reći: 'Pričekajte nas da se okoristimo vašim
svjetlom', na što će vjernici odgovoriti: 'Gospodaru naš, upotpuni nam naše
svjetlo', i pri tome niko nikoga neće spominjati." A riječi Uzvišenog:
"I između njih će se pregrada postaviti koja će vrata imati; unutar nje će
biti milost, a izvan nje patnja." Hasan i Katade kažu: "To je zid
između Dženneta i Džehennema." A Abdurahman ibn Zejd ibn Eslem da je to
ono što je Uzvišeni rekao: "Između njih bit će zastor." (7:46) Ovako
smatra i Mudžahid, rahimehullah, kao i mnogi drugi, a što je ispravno.
"Unutar nje bit će milost", tj. unutar Dženneta i onoga što je u
njemu. "A izvan nje patnja", tj. vatra, kako navodi Katade, Ibn-Zejd
i drugi. Ovdje se želi reći da je to pregrada koja će biti postavljena između
vjernika i licemjera, kako bi ih razdvajala. Nakon što mu priđu, vjernici će
ući na vrata; pa kada svi prođu, vrata će se zaključati, a licemjeri će ostati
pred vratima, smeteni u mraku i patnji, kao što su bili na dunjaluku u kufru,
naznanju i sumnji. "'Zar nismo s vama bili?' - dozvat će ih", tj.
munafici će pozivati pravovjerne: "Zar nismo zajedno na dunjaluku na
zajedničkim skupovima bili; stajali s vama na Arefatu, učestvovali u bitkama i
ostale dužnosti obavljali? "'Jeste' - odgovorit će. 'Da', potvrdit će
vjernici, 'bili ste sa nama.'" "Ali ste se prijetvornošću upropastili
i iščekivali ste, i sumnjali ste i puste želje su vas zavaravale."
Neki iz prvih generacija (selef) kažu: "Da, upropastili
ste sebe zbog uživanja, zbog grijeha i strasti, a odlagali ste pokajanje i sve
se više i više udaljavali od Istine." "A sumnjali ste", tj. u
proživljenje poslije smrti. "I puste želje su vas zavaravale."
Mislili ste oprostit će vam se, dok neki kažu da ovo znači da ih je dunjaluk
prevario. "Dok nije došla Allahova odredba", tj. vi ste još uvijek u
takvom stanju sve dok vam smrt ne dođe. "A šejtan vas je o Allahu
obamnuo." Ovo bi značilo kao obraćanje pravovjernih licemjerima:
"Doista ste bili sa nama; da, tjelesno ste bili uz nas, ali bez stvarne
želje i bez duše - bili ste u nedoumici i sumnji, razgledali ste po ljudima i
Allaha vrlo malo spominjali." Ovo obraćanje vjernika ne poriče govor kojim
Allah, dž.š., daje vijesti o njima, kada kaže najistinitijim govorom:
"Svaki je čovjek odgovoran za ono što je radio, osim onih s desne strane,
oni će se u dženetskim baščama raspitivati o nevjernicima: 'Šta vas je u Sekar
odvelo?' 'Nismo' - reći će - 'bili od onih koji su namaz obavljali i od onih
koji su siromahe hranili i u besposlice smo se sa besposlenjacima upuštali i
Sudnji dan smo poricali, sve dok nam smrt nije došla.'" (74:38-47) Ovo će
biti podrugljivo i zajedljivo pitanje stanovnika Dženneta onim u Džehnnemu.
Kaže Uzvišeni: "Neće im koristiti zagovaranje zagovarača." A ovdje
kaže: "Nikakva otkupnina danas se od vas neće primiti", tj. kada bi
bilo ko danas došao i sa zlatom koliko brdo, ili još toliko, da se time otkupi
od Allahove kazne, ne bi mu se primilo. A riječi Uzvišenog: "...vatra će
biti prebivalište", tj. vaše konačno mjesto. A riječi Uzvišenog: "Ona
baš vama odgovara", tj. ona vam je najpreči smještaj, zbog vašeg
nevjerovanja i sumnji - a ružna li je ona kao boravište.
"Zar nije
vrijeme da se vjernicima srca smekšaju kad se Allah i Istina koja se objavljuje
spomene i da oni ne budu kao oni kojima je još davno data Knjiga, pa su srca
njihova, zato što je proteklo mnogo vremena, postala nemilosrdna i mnogi su od
njih nevjernici. /16/ Znajte da Allah daje život već mrtvoj zemlji! Mi vam
objašnjavamo dokaze da biste razumjeli." /17/
Uzvišeni kaže:
"Zar nije vrijeme da se vjernicima srca smekšaju kad se Allah
spomene?", tj. vrijeme je da njihova srca postanu blaga i mehka pri
spomenu Allaha, dž.š., pri slušanju i primanju poruke Kur'ana, te da ga
razumijevaju i poslušno ga slijede. Kratko rečeno, srca trebaju slušati Allaha
i pokorna Mu biti. Ibn-Abbas kaže: "Allah je sačekao vjernike ružeći ih na
početku trinaeste godine od objave Kur'ana, te je uslijedila objava ovih ajeta."
Ovo navodi Ibn Ebi-Hatim, a zatim navode on i Muslim od Ibn-Mes'uda, koji kaže:
"Od kada se pojavio islam među nama, pa do objave ovih ajeta kojima nas
kori Allah, dž.š., nije prošlo više od četiri godine." Ovako navodi i
Muslim na kraju knjige, a također i En-Nesai, Ibn-Madždže i El-Bezzar od Ibn -
Mes'uda. A riječi Uzvišenog: "I da oni ne budu kao oni kojima je još davno
data Knjiga, pa su srca njihova, zato što je proteklo mnogo vremena, postala
nemilosrdna." Uzvišeni Allah zabranjuje vjernicima da oponašaju one koji
su imali Knjigu prije njih - jevreji i kršćani - zbog toga što su tokom dužeg
vremena vršili izmjene Allahove Knjige, čineći to svojim rukama, zarad
ovosvjetske koristi.
Odbacivali su Allahovu Knjigu, ostavljajući je za leđa, a
prihvatili druga shvatanja, slijedeći druge ljude u pitanju druge vjere i
uzimali svoje svećenike i monahe kao božanstva, mimo Allaha, dž.š. Tada su i
otvrdjela srca njihova, te nisu mogla prihvatiti i shvatiti nikakve poruke,
prijetnje i kazne. "I mnogi su od njih pokvareni", tj. u djelima
njihova srca su pokvarena, a djela im ništavna, kao što kaže Uzvišeni:
"Ali, zato što su zavjet svoj prekršili, Mi smo ih prokleli i srca njihova
okrutnim učinili. Oni su riječi s mjesta na kojima su bile uklanjali, dobar dio
onoga čime su bili opominjani izostavili." (5:13) Zato Allah, dž.š.,
zabranio je vjernicima da oponašaju njih u bilo kakvim temeljnim i sporednim
stvarima. A riječi Uzvišenog: "Znajte da Allah daje život već mrtvoj
zemlji. Mi vam objašnjavamo dokaze, da biste razumjeli." Ovim se ukazuje
na to da Uzvišeni Allah raznježuje srca nakon tvrdoće njihove i upućuje na
Pravi put nakon njihova lutanja, uklanja brige koje su ih pritiskale. Pa, kao što
oživljava obamrlu zemlju blagodarnom kišom, isto tako On omekšava otvrdjela
srca kur'anskim pojašnjenjima i dokazima, provlači kroz njih svjetlo, nakon što
je ugašeno. Neka je hvaljen Onaj Koji nakon zablude upućuje koga hoće, neka je
hvaljen Mudri, Pravedni i Blagi, Kome je sve poznato.
"Onima koji
milostinju budu udjeljivali i onima koje je budu udjeljivale, i koji drage
volje Allahu zajam budu davali - mnogostruko će se vratiti i njih čeka nagrada
plemenita. /18/ A oni koji vjeruju u Allaha i Njegove poslanike - takvi su
iskreni! A šehidima - u njihova Gospodara njima pripada njihova nagrada, i
svjetlo njihovo! A oni koji ne vjeruju i Naše znake poriču, takvi su stanovnici
Vatre!" /19/
Uzvišeni obavještava o nagradama koje slijede za one koji
svojim imecima pomažu potrebne i siromašne. "I koji drage volje Allahu
zajam budu davali", tj. daju potaknuti iskrenim nijetom, tražeći
zadovoljstvo Uzvišenog Allaha, ne želeći nagrade ni zahvale od onih kojima su
pružili pomoć. Zato i kaže Hvaljeni: "Mnogostruko će im se vratiti",
tj. nagrada za dobro djelo umnožena je za deset puta, a može dostići i
vrijednost i do sedamsto puta. I, iznad svega: "...i njih čeka nagrada
plemenita", tj. velika i lijepa nagrada, dobar povratak i divno boravište
u Džennetu. A riječi Uzvišenog: "A oni koji vjeruju u Allaha i u Njegove
poslanike - takvi su iskreni!" Opisao je one koji vjeruju u Allaha i
Njegove poslanike da su to iskreni kod svoga Gospodara, a oni se dijele na tri
vrste: oni koji dijele, iskreni i šehidi; kao što kaže Uzvišeni: "Oni koji
su poslušni Allahu i Poslaniku bit će u društvu Vjerovjesnika, iskrenih
(pravednika), šehida i dobrih ljudi." Ovim su razdvojeni pravedni
(iskreni) i šehidi, što ukazuje da su to dvije grupe ljudi.
Nema sumnje da su pravedni na nešto boljem položaju u odnosu
na šehide, kao što navodi Malik ibn Enes, r.a., u svojoj knjizi
"Muvettaa" od Ebu-Seida el-Hudrija da je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
rekao: (356) "Zaista će stanovnici Dženneta imati priliku da vide one koji
će imati prostorije iznad njih, kao što vidite blještavu zvijezdu na nebu sa
istoka ili zapada kako se odlikuje u odnosu na ostale zvijezde." Neko je
upitao: "O Allahov Poslaniče, ti su položaji za vjerovjesnike, koje niko
drugi ne može dostići?" Poslanik odgovori: "Nego šta, tako mi Onoga u
čijoj je ruci moja duša, mogu to i oni ljudi koji budu vjerovali u Allaha i
čvrsto vjerovali poslanicima." Ovaj hadis navode i Buharija i Muslim. A
riječi Uzvišenog: "A šehidima u njihova Gospodara..", tj. u
dženetskim blagodatima, kao što se navodi u oba Sahiha: (357) "Duše šehida
nalaze se u voljima zelene ptice koja se kreće po Džennetu kamo god poželi;
sklanjaju se u kandilje, a Allah ih je pažljivo promatrao i upitao: 'Šta
želite?' Oni odgovoriše: 'Željeli bismo da nas vratiš na dunjaluk i da se
ponovno borimo u Tvoje ime, pa da poginemo kao i prvi put', a Allah je rekao:
'Već sam odredio da se oni više ne mogu tamo vratiti.'" A riječi
Uzvišenog: "Njima pripada njihova nagrada, i svjetlo njihovo", tj.
imat će kod Uzvišenog Allaha lijepu nagradu i veliko svjetlo koje će pred njima
svijetliti. U tome će se međusobno odlikovati shodno svojim dobrim djelima
učinjenim na dunjaluku - a Allah najbolje zna. Nakon što su spomenuti i sretni
i njihovo boravište, nastavlja se govor o nesretnicima i pojašnjenje njihovog
stanja.
"Znajte da je
život na ovom svijetu igra, i zabava, i gizda, i gordo nadmetanje među vama, i
nadmetanje u mnoštvu imetaka i djece! Nalik je kiši, i bilje od nje sljače
zadivljuje, i ono potom, nakon kiše, uzbuja, ali ga zatim vidiš požutjela i
potom sasušeno biva. A na svijetu ovome patnja teška je, a ima oprost od Allaha
i zadovoljstvo. A šta je ovosvjetski život doli uživanje prijevarno!" /20/
"Nadmećite se da u Gopodara svoga zaslužite oprost i Džennet, prostran
koliko su nebo i Zemlja prostrani, i pripremljen za one koji u Allaha i
poslanike Njegove vjeruju. To je Allahova blagodat koju će dati onome kome On
hoće; a u Allaha je blagodat velika." /21/
Uzvišeni Allah
opisuje slabosti i bezvrijednosti dunjaluka, pa kaže: "Znajte da je život
na ovom svijetu igra, i zabava, i gizda i gordo nadmetanje među vama, i
nadmetanje u mnoštvu imetka i djece!", tj. to je ono što mogu postići na
ovome svijetu, kao što kaže Uzvišeni: "Ljudima se činči da je lijepo samo
ono za čim žude: žene, sinovi, gomile zlata i srebra, divni konji, stoka i
usjevi. To su blagodati u životu na ovome svijetu, a najljepše je mjesto
povratka u Allaha." (3:14) Zatim se dunjaluk poredi sa prolaznim
blagodatima, pa kaže Uzvišeni: "...nalik je kiši." To je kiša koja
dolazi nakon što ljudi u njenom iščekivanju počnu gubiti nadu, kao što je rekao
Uzvišeni: "On šalje kišu kad oni izgube svaku nadu." (42:28) A riječi
Uzvišenog: "...bilje od nje sijače zadivljuje." Tj. sijača zadivljuje
njegovo nicanje, kao što se zemljoradnik divi tom rastinju, isto tako se kafir
divi životu na ovome svijetu. Jer, to su ljudi koji najviše vole ovaj svijet i
ono čemu oni teže.
"I ono potom, nakon kiše, uzbuja, ali ga zatim vidiš
požutjela i potom sasušeno biva." Tj. ovakav je dunjalučki život; prvo
budeš mlad, zatim srednjovječan, a onda oronuli starac; nakon iznošenja ovog
poređenja, tj. dunjaluka, koji je sličan zelenom rastinju koje poslije požuti i
postane suho, time se dakle ukazuje na nesumnjivi kraj i prolaznost dunjaluka.
A dolazeći je ahiret neizbježan. Allah, dž.š., upozorava na dunjaluk i
usmjerava na ono što je dobro na njemu, pa kaže Uzvišeni: "A na svijetu
ovome patnja teška je, a ima i oprost od Allaha i zadovoljstvo. A šta je
ovosvjetski život doli uživanje prijevarno!", tj. na ahiretu postoji samo
žestoka kazna ili oprost od Allaha i Njegovo zadovoljstvo. Što se tiče
dunjaluka, on zavadi svakoga ko se na njega oslanja do te mjere da smatra da ne
postoji ništa drugo osim njega; da nema ponovnog proživljenja iza njega.
Ustvari, dunjaluk je ništavan i mali u odnosu na ahiret. Ibn-Džerir prenosi od
Ebu-Hurejrea, koji kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (358)
"Mali djelić u Džennetu bolji je od dunjaluka i svega što je na
njemu." Ovaj se hadis navodi među vjerodostojnim hadisima.
Imam Ahmed navodi od Abdullaha, koji kaže da je rekao
Allahov Poslanik: (359) "Zaista je nekim od vas Džennet bliži od kaiša
njegovih nanula, a Džehennem isto tako." Samo Buharija bilježi ovaj hadis
u poglavlju "Er-Rikak". U ovome je hadisu dokaz da je i dobro i zlo
tako blizu čovjeka, zbog čega ga Uzvišeni i upozorava, i upućuje na činjenje
dobrih djela, pokornost Allahu, dž.š., i na čuvanje od harama, pa kaže
Uzvišeni: "Nadmećite se da u Gospodara svoga zaslužite oprost i Džennet
prostran koliko su nebo i Zemlja prostrani." Ovdje se misli na nebo i
Zemlju zajedno. A riječi Uzvišenog: "I pripremljen za one koji u Allaha i
poslanike Njegove vjeruju. To je Allahova blagodat koju će dati onome kome On
hoće, a u Allaha je blagodat velika", tj. ovo je ono što je Allah
pripremio od Svoje Plemenitosti i dobrote prema njima. Molimo Uzvišenog da nas
naputi na to i da nam da od Svoje dobrote i pažnje. Neka je hvaljen i Uzvišen,
visoko je Njegova veličina, nema drugog boga osim Njega, niti gospodara osim
Njega.
"Nema nevolje
koja zadesi Zemlju i vas, a koja nije, prije nego što je damo, zapisana u
Knjizi - to je Allahu, uistinu, lahko - /22/ Da ne biste tugovali za onim što
vam je promaklo, a i da se ne biste previše radovali onome što vam On dade.
Allah ne voli nikakve razmetljivce, hvalisavce, /23/ koji škrtare i od ljudi
škrtost traže. A onaj ko neće da udjeljuje - pa, Allah je, uistinu, nezavisan i
dostojan hvale. /24/
Uzvišeni govori o Svojoj prethodnoj odredbi i Njegovom
stvaranju prije negoli su nastala stvorenja, pa kaže Uzvišeni: "Nema
nevolje koja zadesi Zemlju i vas...", tj. u kosmosu i u vama samima,
"a koja nije, prije nego što je damo, zapisana u Knjizi", tj. prije
nego što smo počeli stvarati životinje i ljude. Katade kaže: "Nevolja koja
zadesi Zemlju jeste suša, a koja zadesi vas - to su razne vrste bolesti."
On kaže: "^uli smo da nikoga neće zadesiti ogrebotina drveta niti nezgoda
stopala, niti stresovi krvnih sudova, osim po kazni, a onoga što je Allah
oprostio - ima puno." Ovaj veliki i časni ajet jedan je od najboljih
dokaza protiv kaderija, koji poriču prethodno Allahovo znanje. Imam Muslim
navodi u svome Sahihu od Abdullaha ibn Amra ibn el-Asa, koji kaže da je čuo
Allahova Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: (360) "Allah je odredio sudbinu
na pedeset hiljada godina prije nego što je stvorio nebesa i Zemlju ", a
Ibn-Vehb dodaje: "A njegov je Arš bio na vodi." Navodi ga Tirmizi i
kaže da je hadis dobar. A riječi Uzvišenog: "...to je Allahu, uistinu,
lahko", tj. znanje Uzvišenog o stvarima, prije nego što su formirane i
zapisane u skladu s onim što će se u svoje vrijeme desiti, sve je to lahko
Uzvišenom Allahu. Jer, On zna šta je bilo, šta će biti, šta nije bilo i kad bi
bilo - kakvo bi bilo.
A riječi Uzvišenog: "Da ne biste tugovali za onim što
vam je promaklo, a i da se ne biste previše radovali onome što vam On
dadne", tj. Svojim vas znanjem znamo unaprijed, prije nego smo zapisali i
stvorili svaku stvar i odredili sudbinu svakom biću, prije nego se i pojavilo.
Neka znate da vas ništa nije zadesilo osim onog što je prošlo i da ono što je
prošlo moglo je i da vas ne zadesi. I ne tugujte za onim što vas je prošlo, jer
- da je bilo zapisano, sigurno bi se i desilo. "...da se ne biste previše
radovali onome što vam On dadne", tj. nemojte se previše hvaliti pred
ljudima na onome što vam je darovano, jer ono nije s vašim trudom i zalaganjem,
nego je to Allahova odredba i dar vama, pa ne uzimajte Allahove blagodati drsko
i umišljeno, kako biste se nadmeno ponašali pred ljudima. Zato i kaže Uzvišeni:
"Allah ne voli nikakve razmetljivce, hvalisavce", tj. takve koji se
oholo uzdižu pred ljudima. Na nama je da u sreći budemo zahvalni, a u žalosti
strpljivi. Zatim kaže Uzvišeni: "...koji škrtare i od ljudi škrtost
traže", tj. neće da dijele kako im je naređeno, a i druge ljude odvraćaju
od toga i podstiču na škrtost. "A onaj ko neće da udjeljuje", tj.
okrene se od Allahove zapovijedi i poslušnosti. "Pa, Allah je, uistinu,
nezavisan i dostojan hvale", kao što kaže Uzvišeni govoreći o Musau, a.s. "Ako
budete nezahvalni i vi i svi drugi na Zemlji - pa, Allah, doista, ni o kom nije
ovisan i On je jedini hvale dostojan." (14:8)
"Mi smo
izaslanike Naše s jasnim dokazima slali i po njima knjige i pravdu slali, da bi
ljudi pravedno postupali, a gvožđe smo stvorili, u kome je velika snaga i koje
ljudima koristi, a da bi Allah, znao (ukazujućI) one koji pomažu vjeru u Njega
i poslanike Njegove kad Ga ne vide. Allah je, uistinu, moćan i silan."/25/
Uzvišeni kaže: "Mi smo izaslanike Naše s jasnim
dokazima slali", tj. s mu'džizama, dokazima i čvrstim argumentima. "I
po njima knjige objavljivali", a to je istinski preneseno.
"...pravdu", tj. pravdu i istinu o kojima svjedoče zdravi umovi.
"Da bi ljudi pravedno postupali", tj. uz istinu i pravdu, a to je
slijeđenje poslanika, u onome što su naredili i zabranili. To je istina, osim
koje može biti samo zabluda, kao što kaže Uzvišeni: "Riječi Gospodara
tvoga vrhunac su istine i pravde" (6:115), tj. iskrene u vijestima i
pravedne u naredbama i zabranama. A riječi Uzvišenog: "A gvožđe smo
stvorili, u kome je velika snaga", tj. učinili smo gvožđe zastrašujućim za
onoga ko se suprotstavi Istini, te se protivi poslije donošenja jasnih dokaza
protiv njega. Tako je Allahov Poslanik, s.a.v.s., proveo u Meki kao
vjerovjesnik trinaest godina, a objavljivane su mu sure mekanske, a skoro u
svakoj su rasprave sa mušricima i dokazivanje i pojašnjenje tevhida. Nakon što
je donesen jasan dokaz protiv onih koji se protive, Allah, dž.š., naređuje
Hidžru, a potom i borbu sabljama, ubijanje i uništenje onoga ko se protivi
Kur'anu te ga poriče i izaziva, zbog toga kaže Uzvišeni: "...u kome; je
velika snaga." Znači; oružje, kao što su: sablje, koplja, vrhovi strijela,
mačevi, oklopi i tome slično. "I koje ljudima koristi", tj. u
njihovom životu, kao što su: plugovi, sjekire, bradvice, testere, oruđe za
tkanje, kopanje, kuhanje i pečenje; kao i ostalo što je ljudima korisno. A
riječi Uzvišenog: "I da bi Allah, znao (ukazujućI) one koji pomažu Njega i
poslanike Njegove kad Ga ne vide", tj. onaj ko nosi oružje da se bori u
ime Allaha, dž.š., i pomaže Njega i Njegova Allah je, uistinu, Moćan i silan.
On je propisao džihad kako bi jedne s drugima iskušavao.
"Mi smo Nuha i
Ibrahima poslali, i nekima od potomaka njihovih objavu i vjerovjesništvo dali;
neki su od potomaka njihovih na pravom putu, a mnogi su od njih nevjernici.
/26/ Zatim smo, poslije njih, jednog za drugim poslanike slali Naše, dok nismo
Isaa, sina Merjemina, poslali, kojem smo Indžil dali, a u srca sljedbenika
njegovih blagost smo i samilost ulili dok su monaštvo, oni sami, kao novotariju
uveli - Mi im ga nismo propisali u želji da se stekne Allahovo zadovoljstvo;
ali oni o njemu ne vode brigu onako kako bi trebalo, pa ćemo one među njima
koji budu ispravno vjerovali nagraditi, a mnogi su od njih nevjernici."
/27/
Uzvišeni obavještava da otkako je poslan Nuh, a.s., kao i
Ibrahim, a.s., nije poslana ni jedna Knjiga sa neba, niti je poslan ni jedan
poslanik, niti je ikako dostavljena objava - a da poslanik nije bio iz njihove
loze. Tako je bilo sve do posljednjeg poslanika iz naroda Benu-Israil - Isaa,
sina Merjemina, koji je nagovijestio dolazak Muhammeda, s.a.v.s. (neka je
salavat i selam na njih obojicu). Zatim kaže Uzvišeni: "Zatim smo, poslije
njih, jednog za drugim Naše Poslanike slali, dok nismo Isaa, sina Merjemina,
poslali, kojem smo Indžil dali." To je Knjiga koju mu je Allah, dž.š.,
objavio. "A u srca sljedbenika njegovih", a to su havarijini -
drugovi, "blagost", tj. skrušenost "i samilost" prema
stvorenjima. A riječi Uzvišenog: "dok su monaštvo oni sami uveli",
tj. uveo je to kršćanski narod. "Mi im ga nismo propisali", tj. nismo
im Mi to odredili, nego su se oni sami spontano obavezali... "U želji da
se stekne Allahovo zadovoljstvo", tj. Mi im nismo propisali ono što su oni
izmislili od monaštva, niti smo im to ozakonili, ali smo im odredili želju za
stjecanjem Allahvog zadovoljstva. "Ali, oni ne vode brigu onako kako bi
trebalo", jer oni su unijeli u vjeru ono što im Allah nije naredio, a nisu
ni izdržali ni u onome što su sami sebi obavezu dali, misleći da će ga na taj
način približiti Uzvišenom. A Allah ne prihvata dobra djela (pomoću kojih Mu se
približava), osim na način koji je On odredio, a ne kako to ljudi izmišljaju.
Ibn Ebi - Hatim prenosi od Ibn-Mes'uda, koji kaže da je Allahov Poslanik,
s.a.v.s., rekao: (361) "O Ibn-Mes'ude!" "Odazivam ti se, Allahov
Poslaniče", odgovorih. On upita: "Da li znaš da se Benu-Israil
podijelio na sedamdeset i dvije grupe, a da su se spasile svega tri. Bile su to
grupe kojima su upravljali kraljevi i vladari nakon Isaa, a.s... Tako je prva
grupa počela pozivati u vjeru Allaha, dž.š., i u vjeru Isaa, sina Merjemina, te
su se borili protiv silnika, vladara, bili su ustrajni i uspjeli su se
odbraniti. Zatim se pojavila druga grupa, koja nije imala snage voditi borbu.
Bili su među kraljevima i vladarima te pozivali u vjeru u Allaha i vjeru u
Isaa, sina Merjemina, te su se borili i bili spriječeni u širenju svojih pisama
koja su spaljivana vatrom, ali izdržali su i spasili se. Zatim se pojavila
grupa koja nije imala snage za borbu, niti su mogli uspostaviti pravdu, te su
se uputili u planine iskazujući pobožnost i monaštvo. To su oni koje je
spomenuo Uzvišeni Allah, dž.š. "...dok su monaštvo, oni sami, kao
novotariju uveli." Hafiz Ebu-J‘ala prenosi od Sehla ibn Ebi-Umame (362)
"da je sa svojim ocem otišao do Enesa ibn Malika u Medinu, a za vrijeme
vladavine Omera ibn Abdullaziza. On je obavio jedan kratak namaz, kao da je bio
namaz putnika ili nešto slično. Kada je predao selam, reče: 'Allah ti se
smilovao, šta misliš o ovom namazu, da li je farz ili neka nafila?' On reče:
'Bio je to farz namaz, namaz kako bi obavio i Allahov Poslanik, s.a.v.s. Nisam
pogriješio ništa, osim ako bih šta u neznanju učinio.'" Allahov bi
Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Nemojte sami sebi otežavati, pa da vam Allah
prihvati kao obavezu. Jer, zaista, ima ljudi koji sami sebi uzmu u obavezu, pa
ih onda Allah, dž.š., to i zaduži. To je ostatak običaja u samostanima i
kućama, monaštvo kao novotarija koja im nije propisana."
Zatim su sutradan ustali i rekli: "Uzjašimo da šta
vidimo i saznamo." "Da", reče, pa su svi izumrli i nestali, a
samo su ruševine ostale, pa rekoše: "Poznaješ li one kuće?" On reče:
"Ono što me naučilo o njima i njihovim stanovnicima jeste da su ih uništili
razvrat i zavidnost. Zavidnost gasi svjetlo dobrih djela, a blud to potvrđuje
ili poriče. Oko čini zinaluk, ruka, stopala, tijelo i jezik, a spolni organ to
potvrdi ili porekne." Imam Ahmed navodi od Ebu Seida el-Hudrija, r.a.:
(363) "da mu je došao jedan čovjek i rekao: 'Daj mi kakav dobar savjet.'
On je odgovorio: 'Pitaš me o onome što sam i ja tražio od Allahova Poslanika,
s.a.v.s., prije tebe. Preporučujem ti bogobojaznost, jer je ona glavna svakom
drugom činu. Dužan si ići u džihad, jer je to islamsko monaštvo. čini zikr
Allahu, dž.š., i uči Kur'an, jer je to tebi milost na nebu, a spomen na
Zemlji.'" Ovaj hadis bilježi samo Ahmed, a Allah najbolje zna.
"O vi koji
vjerujete - Allaha se bojte i u Poslanika Njegova vjerujte, On će vam dvostruku
milost Svoju darovati, i dat će vam svjetlo pomoću kog ćete ići, i oprostit će
vam, jer Allah prašta i milostiv je - /28/ i neka sljedbenici Knjige znaju da
oni nikakvu Allahovu blagodat neće dobiti, jer je blagodat samo u Allahovoj
ruci - daje je onome kome On hoće; a u Allaha je blagodat najveća." /29/
Već je prethodno spomenuto da se u vjerodostojnom predanju
navodi od Ebu-Musaa el-Eš'arije da će vjernicima ehli-kitabijama biti data
dvostruka nagrada, kao što kaže 54. ajet sure "El - Kasas". Seid ibn
Džubejr kaže: "Nakon što su se obradovale ehli-kitabije da će dobiti
dvostruku nagradu, Allah, dž.š., objavljuje ajet vezan za ovaj ummet: "O
vi koji vjerujete - Allaha se bojte i u Poslanika Njegova vjerujte, On će vam
dvostruku milost Svoju darovati", tj. sve će biti duplo. "...od Svoje
milosti" i dodaje im "...i dat će vam svjetlo pomoću koga ćete
ići", tj. uputu pomoću koje će se izići iz sljepila i neznanja. "...i
oprostit će vam." Odlikovanje će biti svjetlo i oprost. Ovako navodi
Ibn-Džerir. Ovaj je ajet kao i riječi Uzvišenog: "O vjernici, ako se
budete Allaha bojali, On će vam sposobnost darovati, pa ćete istinu od neistine
moći rastaviti i preko ružnih postupaka vaših će prijeći i oprostit će vam, a
Allahova je dobrota neizmjerna." (8:29)
Ahmed navodi od Ibn-Omera, koji kaže da je Allahov Poslanik,
s.a.v.s., rekao: (364) "Vaš je
primjer i primjer jevreja i kršćana kao primjer čovjeka koji koristi radnike,
pa kaže: 'Ko će mi raditi od sabaha do podne za kirat?' 'Zašto ne' - rekoše
jevreji. Zatim upita: 'Ko će mi raditi od podne do ikindije za kirat i kirat?'
'Zašto ne' - rekoše kršćani. Zatim upta: 'Ko će mi raditi od ikindije do akšama
za po dva kirata? Pa da, vi ćete to raditi.' Nakon toga su se kršćani i jevreji
razljutili, pa rekoše: 'Mi više radimo, a manje nam je dato.' On reče: 'Da li
sam vam učinio nepravdu, uskratio nešto od plaće?' Oni rekoše: 'Ne', a onda on
reče: 'To je moja dobra volja i mogu dati koliko ja hoću.'" Navodi ga i
Buharija. Ibn-Džerir kaže, u vezi s Allahovim, dž.š., riječima: 'i neka
sljedbenici Knjige znaju da oni nikakvu Allahovu blagodat neće dobiti...', neka
budu sigurni i uvjereni da oni ne mogu spriječiti ono što Allah dadne, niti
dati ono što On uskrati." "...jer je blagodat samo u Allahovoj ruci -
daje je kome On hoće, a u Allaha je blagodat najveća."
Kraj skraćenog komentara sure "El-Hadid"; Allahu
pripada zahvala i dobročinstvo i od Njega je zaštita!
