Od Ibn-Abbasa i Ebu-Hurejrea, r.a., prenosi se slijedeće:
(429) "Allahov Poslanik, s.a.v.s., na džumi namazu učio bi suru El-Džumu’
a i El-Munafikun." (Muslim u svom Sahihu)
"Allaha slavi (i veliča) ono što je na
nebesima i ono što je na Zemlji, Vladara, Svetoga, Silnoga, Mudroga."/1/
"On je neukima poslao Poslanika, jednog između njih, da im ajete Njegove
kazuje i da ih očisti i da ih Knjizi i mudrosti nauči, jer su prije bili u
očitoj zabludi", /2/ "I drugima koji im se još nisu priključili, On
je Silni i Mudri."/3/ "To je Allahova milost koju On daje onome kome
hoće - a u Allaha je milost velika."/4/
Uzvišeni saopćava da
Ga slavi i veliča sve što je na nebesima i na Zemlji, tj. sva Njegova stvorenja
bila obdarena govorom ili ne, kao što Allah, dž.š., kaže: "I ne postoji
ništa što Ga ne veliča, hvaleći Ga" (17:44), a potom nastavlja:
"Vladara, Svetoga", tj. vladara nebesa i Zemlje, Koji upravlja njima
Svojom odredbom, a On je svet, tj. čist od svih nedostataka, odnosno obilježen
svim svojstvima savršenstva "Silnoga, Mudroga". Više puta su
komentirana ova Allahova prelijepa imena. "On je neukima poslao Poslanika,
jednog između njih." Neuki su Arapi, a spominjanje samo njih kao neukih ne
znači da to mogu biti i ostali narodi. Međutim, dobročinstvo ukazano njima veće
je i izražajnije, kao što Allah, dž.š., kaže: Kur‘an je, zaista, opomena i tebi
i narodu tvome", (43:44) a on je, također, opomena i onima koji su primili
poruku, ili kao što su Allahove, dž.š., riječi: "I opominji rodbinu svoju
najbližu." (26:214)
Ovi i slični ajeti ne proturječe Allahovim, dž.š., rječima:
"Reci: 'O ljudi, ja sam svima vama Allahov Poslanik'" (7:158) i
drugim ajetima koji ukazuju na općenitost poslanstva Muhammeda, s.a.v.s., svim
ljudima, različitih rasa sve do Sudnjeg dana. Međutim, to je već ranije u suri
"El-A'raf" komentirano ajetima i vjerodostojnim hadisima. Ovaj je
ajet potvrda uslišavanja dove Ibrahima, a.s.: "Gospodaru naš, pošalji im
poslanika, jednog od njih, koji će im ajete Tvoje kazivati i Knjizi ih i
mudrosti učiti i očistiti ih, jer Ti si, uistinu, Silan i Mudar." (2:129)
Allah, dž.š., poslao ga je, a Njemu pripada hvala i dobročinstvo, u trenutku
prekida dolaska poslanika i gubljenja pravog puta, pa je potreba za njegovim
poslanjem postala nasušna i zbog toga Allah, dž.š., kaže: "On je neukima
poslao poslanika, jednog između njih, da im ajete Njegove kazuje i da ih očisti
i da ih Knjizi i mudrosti nauči, jer su prije bili u očitoj zabludi." To
je stoga što su se Arapi pridržavali vjere Ibrahima, a.s., pa su je izobličili,
i ispremetali, izmijenili i suprotstavili se njenim nazorima, pa su Allahovu
jednoću zamijenili idolopoklonstvom, a čvrsto vjerovanje - sumnjanjem.
Uveli su nove običaje koje Allah, dž.š., nije dozvolio, kao
što su učinili sljedbenici Knjige koji su izmijenili objave njima date,
izobličili ih i na svoj način tumačili, pa je Allah, dž.š., poslao Muhammeda,
s.a.v.s., sa veličanstvenim, savršenim i sveobuhvatnim zakonodavstvom
pozivajući sve ljude onome što će ih približiti Džennetu i udaljiti od vatre,
"…i drugima koji im se još nisu priključili. On je Silni i Mudri."
Navodi Imam Ebu-Abdullah el-Buhari, r.a., riječi Ebu-Hurejrea, r.a.: (430)
"Sjedili smo kod Vjerovjesnika, s.a.v.s., kada mu je objavljena sura "El-Džumu
’a" i, između ostalih, ajet: "I drugima koji im se još nisu
priključili", pa mi upitasmo: 'Ko su oni, Allahov Poslaniče?' On im se
nije obratio dok mu pitanje nije tri puta postavljeno. Među nama je bio Selman
el-Farisi, pa Poslanik, s.a.v.s., stavi svoju ruku na Selmana el-Farisija i
reče: ’Da je iman kod zvijezde Danice, dohvatili bi ga neki’, ili je rekao:
’Dohvato bi ga neko od ovih.'" (Prenose ga, također, Muslim, Et-Tirmizi,
En-Nesai, Ibn Ebi-Hatim, Ibn-Džerir u različitim verzijama, a svi od
Ebu-Hurejrea.)
Ovaj hadis je argument da je predmetna sura - medinska, te
da je poslanstvo Muhammeda, s.a.v.s., općenitog karaktera, tj. svim ljudima. Iz
tog razloga pisao je pisma Perzijancima, Rimljanima i drugim narodima
pozivajući ih Allahu, dž.š. Mudžahid i drugi o Allahovim, dž.š., riječima:
"I drugima koji im se još nisu priključili", kažu da se odnose na
Arape, odnosno pripadnike svih naroda koji nisu Arapi, a koji smatraju
istinoljubivim Vjerovjesnika, s.a.v.s. "On je Silni i Mudri", tj. On
je moćan i mudar u donošenju propisa i odredbi svega postojećeg.
"Primjer onih
kojima je Tevrat u breme dat, pa ga potom ne nose, slični su magarcu koji
knjige nosi. O kako su loši oni koji poriču Allahove ajete! A Allah neće
ukazati na pravi put narodu nasilničkom. "/5/ "Reci: 'O jevreji, ako
tvrdite da ste vi od svih ljudi jedini Allahovi miljenici, onda smrt poželite,
ako istinu govorite.'" /6/ " A zbog onoga što ruke njihove čine neće
je nikad poželjeti, Allah dobro zna nasilnike. "/7/ " Reci: 'Smrt od
koje bježite zaista će vas stići. Zatim ćete Onome, Koji poznaje i nevidljivi i
vidljivi svijet, vraćeni biti i On će vas, o onom što ste radili,
obavijestiti."/8/
Koreći jevreje kojima je dat Tevrat i koji su ga prihvatili
da bi ga u praksu provodili, a zatim to nisu učinili, Allah, dž.š., kaže da su
oni poput magarca koji knige nosi, tj. ako on knjige nosi ne znajući što je u
njima, on ih samo fizički nosi ne znajući na što ga one obavezuju. Isti je
slučaj sa jevrejima u njihovu prihvatanju Tevrata, koji im je objavljen. Oni su
čuvali njegove riječi, ali ih nisu razumijevali, niti rade po njegovim
zahtjevima, čak su ih izmijenili i izobličili, i tumače ih po svom
nahođenju.Oni su u lošijem položaju od magarca, jer magarac nema moći
rasuđivanja, a oni je imaju, ali je ne koriste. Zbog toga u drugom ajetu
Svevišnji kaže: "Oni su kao stoka, čak i gori, oni su zaista
nemarni." (7:179)
U ovom kontekstu Allah, dž. š., kaže: "O kako su loši
oni koji poriču Allahove ajete! A Allah neće ukazati na pravi put narodu
nasilničkom." Imam Ahmed prenosi da je Ibn-Abbas rekao: "Kazao je
Allahov Poslanik, s.a.v.s.: (431) 'Ko petkom priča dok imam drži hutbu, sličan
je magarcu koji knjige nosi, a onaj koji mu kaže: 'Šuti! Nema džume.'"
Potom Allah, dž.š., insistira: "Reci: 'O jevreji, ako tvrdite da ste vi od
svih ljudi jedini Allahovi miljenici, onda smrt poželite, ako istinu govorite'",
tj. ako tvrdite da ste vi, a ne Muhammed, a.s., i njegovi ashabi na pravom
putu, prizovite smrt na onog ko je u zabludi od ove dvije grupacije ako mislite
da ste u pravu. Dalje Allah, dž.š., kazuje: "A zbog onoga što ruke njihove
čine neće je nikad poželjeti", tj. zbog bestidnosti, nasilja i nevjerstva
koje su počinili. "Allah dobro zna nasilnike." Ranije u suri
"El-Bekare" komentirano je ovo proklinjanje jevreja, u suri
"Ali-Imran" prokletstvo kršćana,a u suri "Merjem" kletva idolopoklonika.
Imam Ahmed prenosi od Ibn-Abbasa da je rekao: (432)
"Ebu Džehl, Allah ga prokleo, govorio je: 'Ako kod Kabe vidim Muhammeda,
ja ću ga, zbilja, dokrajčiti, vrat ću mu slomiti', pa Poslanik, s.a.v.s., na
ovo reče: 'Da je to učinio, meleci bi ga osobno ščepali, a da jevreji istinski
zažele smrt, pomrli bi i vidjeli bi svoja mjesta u Vatri. Ako bi napustili
svoje domove, oni koji su zazivali prokletstvo na Allahovog Poslanika,
s.a.v.s., vratili bi se ne našavši ni imovine, ni porodice.'" Hadis,
također, prenose, El-Buhari, Et-Tirmizi, En-Nesai. Allahove, dž.š., riječi:
"Reci: 'Smrt od koje bježite zaista će vas stići. Zatim ćete Onome, Koji
poznaje i nevidljivi i vidljivi svijet, vraćeni biti, i On će vas o onom što
ste radili obavijestiti", u smislu su onih spomenutih u suri
"En-Nisa'": "Ma gdje bili, stići će vas smrt, pa ma bili i u
visokim kulama." (4:78)
"O vjernici, kad
se u petak na namaz pozove, požurite ka spominjanju Allaha, i kupoprodaju
ostavite, to vam je bolje, neka znate!" /9/ " A kad se molitva obavi,
onda se po zemlji raziđite i Allahovu blagodat tražite i Allaha mnogo
spominjite, da biste postigli što želite." /10/
Petak je u arapskom jeziku nazvan džumu'a, jer je on
deriviran iz izraza džem' (spajanje, sabiranje, sakupljanje). Sljedbenici
islama na taj se dan sastaju jednom sedmično u velikim džamijama. To je šesti
dan, kada je Allah, dž.š., upotpunio stvaranje svega stvorenog. U njemu je
stvoren Adem, u njemu je uveden u Džennet, u njemu je izveden iz njega i u tom
danu će nastupiti Sudnji dan. U tom danu je jedan sat, ako tačno u njemu
pravovjerni rob zatraži od Allaha, dž.š., nešto korisno, Allah će mu dati, kao
što se to jasno i pouzdano navodi u vjerodostojnim hadisima. U starom arapskom
jeziku ovaj dan je nazvan sintagmom. Pouzdano je utvrđeno da je narodima prije nas,
također, bilo naređeno uvažavanje ovog dana, ali su ga zanemarili. Muslim u
svom Sahihu navodi: (433) "Uščuvao je Allah, dž.š., petak od naroda koji
su bili prije nas.
Tako su jevreji odabrali subotu, kršćani nedjelju, te je
Allah, dž.š., doveo nas i ukazao nam da poštujemo petak. Pa je učinio da
redoslijed bude: petak, subota i nedjelja. Na isti način kako subota i nedjelja
prate petak, i oni će na Sudnjem danu dolaziti iza nas. Mi smo posljednji na
ovom svijetu, a prvi na Sudnjem danu, i nama će presuditi prije svih
ostalih." (Navodi ga i Buhari, obojica od Ebu-Hurejrea.) Allah, dž.š.,
naredio je pravovjernima da se u ovom danu sakupe radi ibadeta riječima:
"O vjernici, kad se u petak na namaz pozovete, kupoprodaju ostavite i
požurite ka spominjanju Allaha, to vam je bolje, neka znate!”, tj. imajte
namjeru, odluku i budite pripravni za odlazak na džumu, kao što je Allah,
Uzvišeni rekao: "A onaj koji želi drugi svijet i trudi se da ga zasluži, a
vjernik je…" (17:19) Ovdje se naravno nije mislilo na žurno hitanje na
džuma-namaz, jer je ono zabranjeno na osnovu hadisa koji su zabilježeni u
sahihima: Ebu Hurejre prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: (434) 'Kada
čujete ikamet, pođite na namaz i pazite da budete smireni i dostojanstveni.
Nemojte žurno ići, dio namaza na koji stignete nastavite
klanjati, a propuštene dijelove naklanjajte!'" U gornjem ajetu mislilo se
na uobičajeno hodanje, a ne žurenje. Abdurrezak prenosi da je Ebu-Hurejre,
r.a., rekao: "Riječi su Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: 'Kada se uspostavi
namaz, ne trčite na njega, nego uobičajeno hodite. Budite smireni i
dostojanstveni; što ste propustili, naklanjajte.'" Lijepo je da se onaj ko
ide na džuma-namaz, okupa prije odlaska, na osnovu vjerodostojna predanja, koje
se od Ebu-Hurejrea i Ebu-Seida, r.a., bilježi u oba Sahiha: "Allahov
Poslanik, s.a.v.s., rekao je: (436) 'Kada neko od vas pođe na džumu, neka se
okupa.'" Imam Ahmed citira Evsa ibn Evsa es-Sekafija da je rekao: (437)
"^uo sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kako kaže: 'Ko se očisti i okupa u
petak, rano ustane i među prvima dođe, pješke, a ne na jahalici, blizu imama i
sasluša ga, a sam riječ ne progovori - za svaki će korak imati nagradu kao što
se ima od godine dana dobrovoljnog posta i namaza.'" Ovaj je hadis u
različitim verzijama i terminima, a sve ih navode autori četiri sunena, a
Et-Tirmizi ga smatra hasenom. Ebu-Hurejre, r.a., kaže: "Resulullah,
s.a.v.s., rekao je: (438) 'Ko se petkom okupa kao kad se okupa od džunupluka,
zatim ode u džamiju u prvom sahatu, kao da je za kurban zaklao devu; ko ode u
drugom sahatu, kao da je za kurban zaklao kravu; ko ode u trećem sahatu, kao da
je za kurban zaklao rogatog ovna, u četvrtom sahatu, kao da je zaklao kokošku,
a u petom sahatu, kao da je od sebe darovao jaje. Kada imam iziđe na minber,
meleci dođu da bi saslušali hutbu.'" (Buharija i Muslim)
Pohvalno je obući
najljepšu odjeću, namirisati se, očistiti zube i šutjeti slušajući hatiba,
nikoga ne uznemiravajući. Ako sve to ispoštuje i obavi džuma-namaz, njegov je
namaz iskup za grijehe koje je počinio izmedju dvije džume. "Kad se u
petak na namaz pozovete, kupoprodaju ostavite i požurite ka spominjanju
Allaha." Pod pozivom se misli na drugi ezan, koji bi se učio kada bi se
Allahov Poslanik, s.a.v.s., popeo i sjeo na minber, i na ovaj se ezan misli
kada se kaže da je poslije njega zabranjena kupoprodaja. Prvi ezan, koji je
dodao zapovjednik pravovjernih Osman ibn Affan, r.a., uspostavljen je radi
velikog broja klanjača. Konsenzusom islamskih znanstvenika, r.a., utvrđeno je
da je kupoprodaja zabranjena nakon drugog ezana. Međutim, razišli su se u tome
da li je ispravno ako se radi o darivanju ili ne, na dva različita stava.
Vanjski smisao ajeta ističe da je to zabranjeno, kao što je utvrđeno i u
šerijatskopravnim djelima.
Dužni su prisustvovati džumi slobodni muškarci, ali ne
robovi, žene i djeca. Opravdan je izostanak putniku, bolesniku, njegovateljima
bolesnika i drugima koji imaju slične isprike, a što je, također, razrađeno u
šerijatskopravnim djelima. "To vam je bolje, neka znate!", tj.
napuštanje kupoprodaje; i dolazak na slušanje hutbe i obavljanje namaza, bolje
vam je na oba svijeta. "A kada se namaz obavi…", tj. kada se završi:
"…onda se po Zemlji raziđite i Allahovu blagodat tražite." Nakon što
im je zabranjeno poslovanje poslije ezana i naređeno sastajanje pri obavljanju
namaza, dozvoljava im se po njegovu završetku razilaženje po Zemlji i traženje
Allahovih blagodati. "…i Allaha mnogo spominjite, da biste postigli što
želite." Tj. za vrijeme kupoprodaje, uzimanja i davanja, Allaha mnogo
spominjete i neka vas ovaj svijet ne odvrati od onoga što će vam koristiti na
ahiretu. U ovom smislu navodi se hadis: (439) "Ko uđe na jednu od pijaca
sa riječima: ’Nema boga osim Allaha, Jedinoga, On suparnika nema. Sva vlast i
hvala Njemu pripada, On je Svemoćan', Allah će mu upisati na hiljadu hiljada
dobrih djela, a izbrisat će mu hiljadu hiljada loših djela."
"Ali kad oni
kakvu robu trgovačku ili zabavu ugledaju, pohrle joj i tebe ostave sama da
stojiš. Reci: ‘Ono što je u Allaha bolje je i od zabave i od trgovine.‘ A Allah
najbolju opskrbu daje."/11/
Allah, Uzvišeni, grdi zbog udaljavanja sa hutbe petkom, radi
trgovačke robe koja je u tom trenutku stigla u Medinu, pa Allah, dž.š., kaže:
"Ali kad oni kakvu robu trgovačku ili zabavu ugledaju, pohrle joj i tebe
ostave sama da stojiš", tj. na minberu da hutbu držiš. Imam Ahmed bilježi
da je Džabir rekao: (440) "Jednom prilikom dok je Allahov Poslanik,
s.a.v.s., držao hutbu, stigao je karavan u Medinu pa su ljudi izišli iz
džamije, a samo je njih dvanaest ostalo, pa je objavljeno: 'Ali kad oni kakvu
robu trgovačku ili zabavu ugledaju, pohrle joj…'" (Buhari i Muslim)
Hafiz Ebu-Ali prenosi od Džabira ibn Abdullaha da je rekao:
(441) "Dok je Vjerovjesnik, s.a.v.s., držao hutbu petkom, stigao je karavan
u Medinu pa su ashabi Allahovog Poslanika, s.a.v.s., požurili prema njemu, tako
da je sa Resulullahom, s.a.v.s., ostalo svega dvanaest osoba; tada Allahov
Poslanik, s.a.v.s., reče: 'Tako mi Onog u ^ijoj je ruci moj život, da ste ih
slijedili i da niko nije ostao, vatra bi vas uništila.'" Potom je
objavljen ajet: "Ali kad oni kakvu robu trgovačku ili zabavu ugledaju,
pohrle joj i tebe ostave sama da stojiš." Dalje kaže da su među
dvanaestericom koja su ostala sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., bili Ebu-Bekr
i Omer, r.a. U Allahovim, dž.š., riječima: "…i tebe ostave sama da
stojiš", argument je za imamovo držanje hutbe petkom stojeći. Muslim u
svom Sahihu navodi riječi Džabira b. Semure: (422) "Vjerovjesnik,
s.a.v.s., držao bi dvije hutbe, između kojih bi sjeo, na kojima bi učio Kur‘an
i opominjao ljude."
Međutim, ovdje stoji
činjenica koju treba istaći. Kaže se da se ovaj slučaj desio kada je Allahov
Poslanik, s.a.v.s., petkom prvo obavljao namaz, pa tek onda hutbu, kao što
bilježi Ebu-David u djelu "El-Merasil" riječi Ibn-Hajjanove: 'Allahov
Poslanik, s.a.v.s., petkom je klanjao namaz prije hutbe slično
bajram-namazima.'" "Reci:'Ono što je u Allaha'", tj. nagrade na
ahiretu, "…bolje je i od zabve i od trgovine. A Allah najbolju opskrbu
daje", tj. onom ko se osloni na Njega i traži opskrbu u pravo vrijeme.
Kraj sažetka komentara sure El-Džumu'a, a Allahu pripada
hvala i dobročinstvo. On upućuje i zaštitu daje.
