“Nisu se nevjernici
između sljedbenika Knjige i mnogobošci odvojili, (od zablude) sve dok im nije
došao dokaz jasni:” /1/ “od Allaha Poslanik koji recitira listove čiste”, /2/
“u kojima su propisi ispravni.” /3/ “A podvojili su se oni kojima je data
Knjiga baš onda kad im je došao dokaz jasni”, /4/ “a naređeno im je da samo
Allaha obožavaju, da Mu iskreno, kao pravovjerni, vjeru ispovijedaju, i da
namaz obavljaju, i da zekat udjeljuju; a to je – ispravna vjera.” /5/
Imam Ahmed od Ammar ibn Ebi-Ammara prenosi da je rekao: “Čuo
sam Ebu-Habbeta el-Bedrija, a pravo ime mu je Malik ibn Amr ibn Sabit
el-Ensarija da je rekao: /671/ Kada je objavljeno “…nisu se nevjernici između
sljedbenika Knjige…”, Džibril je rekao: “Tvoj Gospodar ti, o Muhammede,
naređuje da je proučiš Ubejju, pa je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao Ubejju:
“Džibril mi je naredio da ti proučim ovo poglavlje.” Ubejj je rekao: “Allahov
Poslaniče, zar sam tamo spomenut?” “Jesi”, odgovorio je Poslanik, pa je Ubejj
zaplakao.” U jednoj drugoj verziji ovog hadisa, koji od Enesa ibn Malika navodi
Imam Ahmed, stoji: /672/
“Allahov Poslanik, s.a.v.s., je Ubejj ibn Ka’bu rekao:
‘Allah mi je naredio da ti proučim: ‘Nisu se nevjernici između sljedbenika
Knjige…”, pa je /Ubejj/ upitao: ‘I spomenuo me ti je po imenu?’ ‘Jeste’, rekao
je, pa je /Ubejj/ zaplakao.” Ovaj hadis preko Šu’beta navode Buharija, Muslim,
Et-Tirmizi i En-Nesai. El-Hafiz Ebu Musa el-Medini i Ibn el-Esir prenose
predanje koje ide preko Ez- Zuhrija, a on prenosi od Ismaila ibn Ebi-Kulsuma,
on od Metara el-Muzenija ili El-Medenija, a on od Vjerovjesnika, s.a.v.s., da
je rekao: /673/ “Allah sluša učenje: ‘Nisu se nevjernici između sljedbenika
knjige…’ i govori: ‘Raduj se moj robe! Tako mi Moje Uzvišenosti, ni u jednom
stanju, ni na ovom ni na onom svijetu, te neću zaboraviti i pružit ću ti u
Džennetu sve dok ne budeš zadovoljan.’ Pod sljedbenicima Knjige misli se na
jevreje i kršćane, a pod mnogobošcima na idolo i vatropoklonike, među Arapima i
nearapima. Mudžahid kaže: “Nisu se” “odvojili”, tj. nisu prestali biti to što
su bili, sve dok im istina nije postala jasna, “…sve dok im nije došao dokaz
jasni”, tj. ovaj Kur’an. Uzvišeni zatim objašnjava šta je “dokaz jasni” pa
kaže: ”
…od Allaha poslanik koji recitira listove čiste”, tj.
Muhammed, s.a.v.s., koji uči Kur’an, a.š. “…u kojima su propisi ispravni”, tj.
pravedni i ispravni, u kojima nema nikakvih greški ni nedostataka, jer su od
Allaha, dž.š. Pod riječima Uzvišenog: “A podvojili su se oni kojima je data
Knjiga baš onda kad im je došao dokaz jasni” misli se na narode prije nas
kojima su objavljivane Knjige, koji su se, i nakon što im je Allah dao jasne
dokaze, među sobom razišli i podvojili. Riječi Uzvišenog: “…a naređeno im je da
se samo Allaha obožavaju, da Mu iskreno, vjeru ispovijedaju” slične su Njegovim
riječima u drugom ajetu: “Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali, a da mu
nismo objavili: ‘Nema boga osim Mene, zato Meni rubujte!'”(21:25) Zato Uzvišeni
kaže: “…kao pravovjerni”, tj. napuštajući politeizam /širk/ i prihvatajući
vjeru samo u jednog Boga /tevhid/. O značenju riječi /el-hanif/ “pravovjerni”
više je bilo govora u poglavlju “Stoka” pa to ovdje nije potrebno ponavljati.
“…i da namaz obavljaju”, tj”…i da zekat udjeljuju”, tj. da budu dobrostivi
prema siromašnima. “…a to je ispravna vjera”, tj. jedino prava i ispravna
vjera. Više islamskih učenjaka, među njima Ez-Zehri i Eš-Šafi iz ovog ajeta
izvlače zaključak da i djela čine sastavni dio imana (vjerovanja).
“Oni koji ne vjeruju između sljedbenika Knjige i mnogobošci,
bit će, sigurno, u vatri džehenemskoj, u njoj će vječno ostati: oni su najgora
stvorenja.” /6/ “A oni koji vjeruju i čine dobra djela – oni su, zbilja,
najbolja stvorenja.” /7/ “Njihova nagrada kod Njihova Gospodara su: edenski
vrtovi kroz koje će rijeke teći, u kojima će vječno i zauvijek boraviti: Allah
će biti njima zadovoljan, a i oni će biti Njime zadovoljni. To će biti za onoga
koji se bude bojao Gospodara svoga.” /8/
Uzvišeni obavještava da će nevjernici iz reda onih kojima je
data Knjiga i idolopoklonici u Vatri vječno ostati i kaže da su “…oni najgora
stvorenja.” ”El-berijje” znači – stvorenja. Uzvišeni, zatim, za one koji svojim
srcem duboko vjeruju i svojim rukama rade dobra djela, kaže da su najbolja
stvorenja. Na osnovu ovog ajeta, Ebu-Hurejre i drugi učenjaci, izvlače
zaključak da su vjernici odabraniji i od samih meleka, jer Uzvišeni kaže: “Oni
su, zbilja, najbolja stvorenja.” “Njihova nagrada kod njihova Gospodara su”,
tj. na Sudnjem danu. “…edenski vrtovi kroz koje će rijeke teći, u kojima će
vječno i zauvijek boraviti”, tj. bez prekida i prestanka. “…Allah će biti njima
zadovoljan, a i oni će biti Njime zadovoljni.”
Zadovoljstvo Allahovo njima veća je nagrada od neprekidnih
blagodati i uživanja koje će im biti date na vječno uživanje. “…a i oni će biti
Njime zadovoljni”, tj. zadovoljni blagodatima koje će im na vječno uživanje
dati. “To će biti za onoga koji se bude bojao Gospodara svoga”, tj. ovu nagradu
će dobiti onaj ko se Allaha bude bojao i robovao Mu kao da Ga gleda. Imam Ahmed
od Ebu-Hurejrea prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /674/ “Hoćete
li da vam kažem ko je najbolje stvorenje?” Rekli su: “Hoćemo, Allahov
Poslaniče.” Rekao je: “Čovjek koji se, na Allahovom putu, drži uzde svoga konja
i koji, kad god zatreba uzjaše na njega.” “Hoćete li da vam kažem ko je
najbolje stvorenje?” Rekli su: “Hoćemo, Allahov Poslaniče.” Rekao je: “Čovjek
koji čuva svoju stoku, klanja /propisane/ namaze i daje zekat.” “Hoćete li da
vam kažem ko je najgore stvorenje?” Rekli su: “Hoćemo, Allahov Poslaniče.”
Rekao je: “Čovjek od koga se u Allahovo ime traži da nešto da (podijeli), a on
u Njegovo ime ne daje.”
Tefsir: Ibn Kesir
