Ebu-Isa et-Tirmizi navodi hadis od Džabira koji kaže: /299/
Izišao je Allahov Poslanik, s.a.v.s., pred svoje ashabe i proučio suru
Er-Rahman od početka do kraja, a oni su šutjeli, pa im reče: “Učio sam ovu suru
džinima u njihovoj noći, pa su bolje reagirali od vas. Kad god bih proučio:
‘…pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?’ – oni bi rekli: ‘Gospodaru, ni u
jednu od Tvojih blagodati ne sumnjamo, niti poričemo, neka Ti je velika
hvala.'”Ovaj hadis je garib. Ibn-Džerir prenosi od Abdullaha ibn Omera /300/ da
je Allahov Poslanik, s.a.v.s., učio suru ‘Er-Rahman', ili je neko drugi učio
pred njim pa je rekao: “Šta li je to, pa sam čuo džine kako bolje odgovaraju
svome Gospodaru od vas?!” “A kako to, o Allahov Poslaniče?”, upitaše oni. On
reče: “Nikad nisam proučio riječi Uzvišenog: ‘pa, koju blagodat Gospodara svoga
poričete?', a da džini nisu rekli: ‘Ne, Gospodaru naš, ni jednu blagodat mi ne
poričemo.'” Ovaj hadis navodi i hafiz El-Bezzar od Amra ibn Malika, zatim kaže
da ne zna da iko drugi prenosi od Vjerovjesnika, s.a.v.s., osim na ovaj način i
sa ovim prenosiocima.
U ime Allaha,
Svemilosnog, Milostivog !
“Svemilosni /1/
poučava Kur'anu, /2/ stvara čovjeka,/3/ uči ga izgovoru. /4/ Sunce i Mjesec
utvrđenim putanjama plove, /5/ i trava i drveće se pokorava, /6/ a nebo je
digao. I postavio je ravnotežu i pravdu, /7/ da ne prelazite granice u
mjerenju, /8/ i pravo mjerite i na tereziji ne zakidajte! /9/ A Zemlju je za stvorenja
razastro, /10/ na njoj ima voća i palmi sa plodom u čaškama, /11/ i žita sa
lišćem i miomirisna cvijeća, /12/ pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete!”
/13/
Uzvišeni Allah, dž.š., govori o Svojim blagodatima i milosti
prema Svojim stvorenjima, te kako je poslao Kur‘an i omogućio njegovo učenje
napamet i da ga razumije onaj kome se Allah, dž.š., smiluje. Kaže Uzvišeni:
“Svemilosni poučava Kur‘anu, stvara čovjeka, uči ga izgovoru.” Kaže Hasan da se
misli na tečan govor, a to je, ustvari, pravilno učenje. To se postiže tako što
je Allah, dž.š., olakšao stvorenjima govor kao i izlazak glasova iz ishodišta:
iz grla, jezika i usana – shodno vrsti i ishodištu glasa. A riječi Uzvišenog: –
“Sunce i Mjesec utvrđenim putanjama plove.” Tj. Sunce i Mjesec plove (kreću se)
jedno za drugim, po tačno utvrđenom i fiksiranom proračunu u kojem nema
proturiječja niti nedostatka. Kao što su i riječi Uzvišenog: “On čini da zora
sviće, On je noć odredio za počinak, a Sunce i Mjesec za računanje vremena; to
je odredba Silnoga, Sveznajućeg.” (6: “I trava i drveće se pokorava.” Alija ibn
Talha bilježi od Ibn-Abbasa, r.a., da je rekao: “To je ono što izraste iz
zemlje”, znači sitno rastinje. Isto tako smatraju i Seid ibn Džubejr, Es-Suddi
i Sufjan es-Sevri, a ovo mišljenje odabire i Ibn-Džerir, r.a. A riječi
Uzvišenog: “…a nebo je digao i postavio je ravnotežu i pravdu”, znači da je
uspostavio pravdu, pravedni red, kao što Uzvišeni kaže i na drugom mjestu: “Mi
smo izaslanike Naše s jasnim dokazima slali i po njima knjige i pravdu
objavljivali, da bi ljudi pravedno postupali…” (57:25)
A ovdje kaže ovako: “…da ne prelazite granice u mjerenju”,
tj. stvorio je nebesa i Zemlju, uistinu i s pravdom. Zbog toga i kaže dalje:
“…i pravo mjerite i na teraziji ne zakidajte”, tj. ne smanjujte težinu, ne
varajte na vagi, nego vagajte po istini i pravdi, kao što kaže Uzvišeni na
drugom mjestu: “Napunite mjeru kad mjerite. (17:35, 26:186) A riječi Uzvišenog:
“A Zemlju je za stvorenja razastrao”, tj. kao što je podigao nebesa isto tako
je razastro Zemlju i učvrstio je živim bićima na njoj. “Na njoj ima voća”, tj.
raznih vrsta, boje, ukusa i mirisa. “I palmi s plodovima u čaškama.” Riječ
Ibn-Džurejdž od Ibn-Abbasa objašnjava da je to mjesto u kom je smješten plod
voćke. Tako smatraju i mnogi drugi mufesiri. To je, ustvari, ono kada se palmin
plod razvije u buket, zatim se raširi u petljice, pa postane zelena kisela
datula, a onda sazrijeva dok ne dozrije i dobije krajnji, konačni oblik. “I
žita sa lišćem i miomirisno cvjeće.” Ovdje se misli na slamu, tj. one žitarice
koje imaju klas. A “rejhan” je vrsta lista smotanog oko svoje petljice. A
riječi Uzvišenog: “…pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?” Tj. zar
utonuli u blagodat, o ljudi, o džini, to poričete? Ovako kažu Mudžahid i još
drugi, oslanjajući se na tok riječi koje su prethodile, a govorile su o
blagodatima. Zar možete sumnjati u nešto što se nikako ne može poreći?! Reći
ćemo kako su odgovorili na to džini vjernici: “Ne, Allahu naš, ništa od Tvojih
blagodati mi ne poričemo, neka Ti je velika hvala.”
“On je čovjeka od
sasušene ilovače, kao što je grnčarija, stvorio, /14/ a džine od plamena vatre
– /15/ pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?! /16/ Gospodara dva istoka i
dva zapada – /17/ pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?! /18/ Pustio je
dva mora da se dodiruju,/19/ između njih je pregrada i ona se ne miješaju –
/20/ pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?! /21/ Iz njih se vadi biser i
merdžan – /22/ pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?! /23/ Njegove su i
lađe koje se kao brda visoko po moru uzdižu – /24/ pa, koju blagodat Gospodara
svoga poričete?!” /25/
Uzvišeni podsjeća Svoja stvorenja da je čovjeka stvorio od
sasušene ilovače, kao što je kakva grnčarija, te da je džine stvorio od plamena
vatre, tj.od čiste vatre bez dima. To je rekao i Ibn-Abbas i drugi. Imam Ahmed
navodi od Aiše, koja kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /301/
“Meleki su stvoreni od svjetlosti; džini su stvoreni od plamena vatre, a Adem
je stvoren onako kako vam je već opisano.” Prenosi ga i Muslim. A riječi
Uzvišenog: “…pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?!” – već su objašnjene.
“Gospodara dva istoka i dva zapada.” Ovdje se misli, kad se kaže dva istoka da
su to ljetni i zimski izlaz Sunca, a isto tako i dva zapada, kada Sunce zalazi
ljeti i kad zalazi zimi. Znajući da je u ovim različitim pojavama učinio
blagodat i korist ljudima i džinima, Uzvišeni postavlja pitanje: “…pa, koju
blagodat Gospodara svoga poričete?!”
A riječi Uzvišenog: “Pustio je dva mora da se dodiruju.”
Ibn-Abbas tumači kao: “poslao je dva mora” “da se dodiruju.” Ibn-Zejd kaže:
“Spriječeno im je da se miješaju, jer je Allah postavio pregradu između njih
koja je nepremostiva. “Dva mora se tumače da je jedno slano, a drugo slatko.
Slatke su riječne vode koje protječu pored ljudi. O tome smo već govorili
ranije u suri El-Furkan kod riječi: “On je dvije vodene površine jednu pored
druge ostavio – jedna je pitka i slatka, a druga slana i gorka, a između njih
je pregradu i nevidljivu branu postavio.” (25:53) A riječi Uzvišenog: “Između
njih je pregrada i oni se ne miješaju”, tj. napravio je od njih pregradu od
zemlje da se ne miješaju, kako jedno drugom ne bi pokvarilo svojstva koja su im
data i namijenjena. A riječi Uzvišenog: “Iz njih se vadi biser i merdžan.” Ovdje
se kaže “iz njih”, što je zajednička zamjenica, ali ako bi bilo da je samo u
jednom, pa i to bi bilo dovoljno, da se kaže “iz njih”, kao što kaže Uzvišeni
na drugom mjestu: “O skupe džinski i ljudski, zar vam iz redova vas samih
poslanici nisu dolazili…?” (6:130) Zna se da su poslanici bili samo ljudi, a ne
od džina, ali je ispravno da se ovako kaže, bez ograničenja. Što se tiče
bisera, on je već poznat, a za merdžan kažu da je to sitno biserje, dok opet
drugi smatraju da je to vrsta dragog kamenja crvene boje, a ima ih koji još za
to kažu da su to crvene perle. Od Ibn-Abbasa prenosi se da je rekao: “Kada
počne padati kiša iz nebesa, sadefi (biseri) u moru otvore svoja usta, a neke
kapi uđu u te otvore, a to su ti dragulji.” Prenosioci su pouzdani, a ovo prenosi
Ibn Ebi-Hatim. Upotreba ovih dragulja postala je blagodat za ljude, jer im je
to Allah darovao, pa kaže Uzvišeni: “…pa, koju blagodat Gospodara svoga
poričete?”
A riječi Uzvišenog: “Njegove su i lađe”, tj. brodovi koji
plove “po moru.” Mudžahid kaže da se pod tim misli na one lađe čija su jedra
otvorena i podignuta, “koja se kao brda visoko uzdižu.” Ovdje se misli na pune
lađe, natovarene robom, pa izgledaju kao brda velika, i tako prevoze od mjesta
do mjesta, u čemu je korist za ljude. Zato i kaže Uzvišeni: “…pa, koju blagodat
Gospodara svoga poričete?” Ibn Ebi-Hatim kaže da je Umre ibn Suvejd rekao: Bio
sam sa Alijom ibn Ebi-Talibom, r.a., na obali Furata kada je došla jedna lađa
sa jedrima raširenim, pa je h. Alija pružio svoje ruke i rekao: “Uzvišeni Allah
kaže: ‘Njegove su i lađe koje se kao brda visoko po moru uzdižu.’ Tako mi Onoga
Koji ju je odredio da plovi po moru, nisam ubio Osmana, niti sam zagovarao da
ga ko ubije.”
“Sve što je na njoj
(Zemlji) prolazno je, /26/ a ostaje Lice tvoga Gospodara, Veličanstveno i
Plemenito, /27/ pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete!? /28/ Njemu se mole
oni koji su na nebesima i na Zemlji; svakog časa On se zanima nečim, /29/ pa,
koju blagodat Gospodara svoga poričete!? /30/
Uzvišeni daje do znanja da će sve živo na Zemlji pomrijeti,
kao i na nebesima, osim onoga što Allah, dž.š., bude želio, i neće ostati niko
osim Njegovo Plemenito Lice. Jer, On je Uzvišeni Gospodar, Sveti, koji je
vječno Živi i nikad ne umire. Katade kaže: “Obavijestio nas je o onome što je
stvorio, zatim nas obavještava da će sve to proći i nestati.” U jednoj
Poslanikovoj dovi kaže se: /302/ “O Živi, Postojani, o Stvaraoče nebesa i
Zemlje, o Veličanstveni i Plemeniti – nema boga osim Tebe, Tvojom milošću
tražimo pomoć, učini da budemo bolji i ne prepuštaj nas samima sebi ni jednog
trenutka, niti bilo kome od Tvojih stvorenja.” Eš-Š’abi kaže: “Kada učiš: ‘Sve
što je na njoj (Zemlji) prolazno je’ – nemoj zastajati dok ne proučiš: ‘…a
ostaje Lice Tvoga Gospodara, Veličanstveno i Plemenito.'” On zavređuje da bude
Veličan i da prema Njemu ne griješimo, da Ga slušamo i da Mu se ne protivimo.
Allah nam, dž.š., govori o jednakosti za sve stanovnike Zemlje, a ta je
jednakost smrt i njihov odlazak na drugi svijet. Tada će Veličanstveni donijeti
pravednu presudu za svakoga.
Zato i kaže Uzvišeni: “…pa, koju blagodat Gospodara svoga
poričete?!” A riječi Uzvišenog: “Njemu se mole oni koji su na nebesima i na
Zemlji; svakog časa On se zanima nečim.” Ovdje se govori o tome da je On sam
Sebi dovoljan, da Mu ništa ne treba, a da su stvorenja u stalnoj potrebi za
Njim. A riječi Uzvišenog: “Svakog časa On se zanima nečim”, Ibn Ebi-Hatim
navodi od Ebu -Derdaa da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: /303/ “Uzvišeni
Allah kaže: ‘Svakog časa On se zanima nečim', kaže, to je da On oprašta grijehe,
olakšava tegobe, podiže jedne, a spušta druge ljude.”
“Polagat ćete Mi
račun, o ljudi i džinovi, /31/ pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?!
/32/ O družine džinova i ljudi, ako možete preko granice nebesa i Zemlje
prodrijeti, prodrite, moći ćete prodrijeti jedino uz veliku moć! /33/ pa, koju
blagodat Gospodara svoga poričete?! /34/ Na vas će se ognjeni plamen i
rastopljen mjed prolivati, i vi se nećete moći odbraniti, /35/ pa, koju
blagodat Gospodara svoga poričete?!”/36/
Alija ibn Ebi-Talha prenosi od Ibn-Abbasa o riječima
Uzvišenog: “Polagat ćete Mi račun, o ljudi i džinovi”, da je to prijetnja
Uzvišenog Allaha upućena ljudima i džinima. Za Allaha ne postoji zamaranje
nekim poslom, pa ni to polaganje računa. Buharija kaže: znači “Mi ćemo vas ispitivati,
a neće ga nijedna stvar omesti od druge.” A u govoru Arapa poznato je da kažu:
“Zauzet sam poslom oko tebe”, a to ne predstavlja nikakav rad; “Pozabavit ću se
tobom”; a nema ništa što ga sprečava, kao što kažu: “Uhvatit ću te kada se
najmanje nadaš.” “Pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?!” A riječi
Uzvišenog: “O družine džinova i ljudi, ako možete preko granica nebesa i Zemlje
prodrijeti, prodrite, moći ćete jedino uz veliku moć!” Tj. nećete moći pobjeći
od Allahove odredbe i snage, jer vas On sve obuhvata. Nećete biti u stanju
izbjeći polaganje računa, niti izvršenje suđenja, jer gdje god mislite da biste
mogli otići, varate se, bit ćete okruženi melekima koji će paziti na vas.
Tako Uzvišeni kaže na drugom mjestu: “Tog dana čovjek će
povikati: ‘Kuda da se bježi?’ Nikuda! Utočišta nema. Toga dana bit će Gospodaru
tvome prepušten.” (75:10-12) Ili kao što kaže: “Njih će potištenost pokrivati,
niko ih od Allaha neće zaštititi.” (10:27) Kaže Uzvišeni: “Na vas će se ognjeni
plamen i rastopljen mjed prolivati i vi se nećete moći odbraniti.” Tj. ako
biste pokušali pobjeći od Dana sudnjega, vratili bi vas meleki i čuvari
Džehennema na način kako je navedeno u ajetu. Zato i kaže: “Nećete se moći
odbraniti; pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?!”
“A kad se nebo
razdvoji i postane ružičaste boje kao rastopljeno ulje, /37/ pa, koju blagodat
Gospodara svoga poričete?! /38/ Tog Dana ljudi i džinovi za grijehe svoje neće
biti pitani, /39/ pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?!, /40/ a
grješnici će se po biljezima svojim poznati, pa će za kose i za noge ščepani
biti, /41/ pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?! /42/ “Evo, ovo je
Džehennem, koji su grješnici poricali!” /43/ i između vatre i ključale vode oni
će kružiti, /44/ pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?!” /45/
Uzvišeni kaže: “A kad se nebo razdvoji…” Misli se na Dan
suđenja, na što i ukazuje ovaj ajet, kao i još neki sličnog sadržaja, kao što
je: “I nebo će se razdvojiti – tada će labavo biti.” (69:16) A riječi
Uzvišenog: “…i postane ružičaste boje kao rastopljeno ulje”, tj. bit će
obojeno, poput boja pomoću kojih se farba, ponekad u crveno, nekada žuto,
zeleno, plavo, a to će sve biti zbog težine i straha na Dan velikog suda. A
riječi Uzvišenog: “Tog Dana ljudi i džinovi za grijehe svoje neće biti pitani”,
tj. kada već budu ispitani za sva svoja djela: “Zašto ste uradili to i to?” –
poslije toga će začepiti njihova usta, a ruke i noge će govoriti o onome što su
počinili. Pa, kada se naredi da ih odvuku u Džehennem – od tog momenta nema
više pitanja za grijehe, već predstoji samo da ih sprovedu i bace u vatru. Tako
dalje Uzvišeni kaže: “…a grješnici će se po biljezima svojim poznati”, tj. bit
će prepoznatljivi po svojim vanjskim znakovima, po crnilu svojih lica. A već je
poznato kakvi će vjernici biti, prepoznatljivi po blistavosti i bjelini svojih
lica, što su tragovi uzimanja abdesta. A riječi Uzvišenog: “…pa će za kose i za
noge ščepani biti”, tj. čuvari Džehennema (zebanije) kafirima će vezati njihove
kose za noge preko leđa, a zatim ih bacati u Džehennem do čijeg će dna padati
godinama.
A riječi Uzvišenog: “Evo, ovo je Džehennem, koji su
grješnici poricali”, tj. ovo je ona vatra za koju ste govorili da je nema i da
ne postoji. Eto vam sada da se dobro uvjerite i da osjetite njezin plamen. Tako
će im biti rečeno prijetećim i ponižavajućim tonom. A riječi Uzvišenog: “…i
između vatre i ključale vode oni će kružiti”, tj. bit će kažnjavani jedanput
vatrom, pa onda odvedeni da piju ključalu vodu koja će biti poput rastopljenog
mjeda od čega će se crijeva i unutrica trgati. A Riječi Uzvišenog:, tj. vrelo
do najvišeg stepena zagrijanosti, kao što su riječi Uzvišenog: “…sa vrela
uzavrelog piti”, (88:5) tj. od žestoke vreline neće moći izdržati. Pa, kao što
je teško kažnjavanje grješnika, bit će zato bogobojazni nagrađeni iz obilja
Allahove blagodati, milosti, pravde i pažnje prema njima. Sve je ovo opomena za
njih i ovim se žele odvratiti od onoga u šta su zapali, kao što je širk,
griješenje i tome slično. A poslije takvih riječi slijedi pitanje: “…pa, koju
blagodat Gospodara svoga poričete?!”
“A onome ko se bude
bojao stajanja pred svojim Gospodarom pripast će dva perivoja, /46/ pa, koju
blagodat Gospodara svoga poričete?! /47/ puna stabala granatih, /48/ pa, koju
blagodat Gospodara svoga poričete?! /49/ u kojima će biti dva izvora koja će
teći -/50/ pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?! /51/ u njima će od
svakog voća po dvije vrste biti, /52/ pa, koju blagodat Gospodara svoga
poričete?!”/53/
Riječi Uzvišenog: “A onome ko se bude bojao stajanja pred
svojim Gospodarom pripast će dva privoja.” Ovaj ajet spada u uopćene ajete,
kako kažu Ibn-Abbas i drugi. Uzvišeni Allah, dž.š., kaže: “A za onoga koji se
stajanja pred Gospodarom svojim bojao”, misli se na stajanje na Sudnjem danu.
“…I dušu od prohtjeva uzdržao.” (79:40) Na njega dunjaluk nije puno uticao,
znajući da je ahiret vječan i bolji. Stoga on obavlja svoje dužnosti, a kloni
se Allahovih zabrana, a kao takav dobiva od Gospodara svoga dva Dženneta
(bašče). Tako Buharija, r.a., navodi od Abdullaha ibn Kajsa da je Allahov
Poslanik, s.a.v.s., rekao: /304/ “Imaju dvije dženetske bašče u kojima će
posuđe i sve drugo biti od srebra i dvije bašče u kojima će posuđe i sve drugo
biti od zlata. Između tih dženetlija i gledanja svoga Gospodara bit će samo
ogrtač Allahove Preuzvišenosti na Njegovom licu u Džennetu Adna.” Ovaj hadis
navode svi poznati muhaddisi, osim Ebu-Davuda.
Ibn-Džerir navodi od Ebu-Derda'a: /305/ da je Allahov
Poslanik, s.a.v.s., jednog dana učio ovaj ajet: “A onome ko se bude bojao
stajanja pred svojim Gospodarom pripast će dva perivoja”, pa sam upitao: “Pa
iako bi počinio blud ili ukrao”? Poslanik opet prouči: “…a onome ko se bude
bojao stajanja pred svojim Gospodarom pripast će dva perivoja”, a ja sam opet
upitao: “Pa, iako bi počinio blud ili ukrao”?, a Poslanik će opet: “…a onome ko
se bude bojao stajanja pred Gospodarom svojim pripast će dva perivoja.” Ja sam
ponovno upitao: “Pa iako bi počinio blud ili ukrao?” Tada Poslanik reče: “Pa
makar se to i ne svidjelo Ebu-Derda'u.” Od Ebu-Derda'a prenosi se i mevkuf
hadis o ovome gdje kaže: “Zaista, onaj ko se boji Allaha neće ni činiti
zinaluk, niti krasti.” Pošto je ovaj ajet uopćen – odnosi se i na ljude i na
džine, jedan je od najčvršćih dokaza da će i džini vjernici i bogobojazni ući u
Džennet. Time Uzvišeni Allah daruje obje vrste stvorenja, pa kaže: “A onome ko
se bude bojao stajanja pred Gospodarom svojim pripast će dva perivoja, pa, koju
blagodat Gospodara svoga poričete?!” Zatim opisuje kako izgledaju ta dva
Dženneta, pa kaže Uzvišeni: “…puna stabala razgranatih”, tj. sa lijepim i
predivnim granama punim najboljeg i najzrelijeg voća. “Pa, koju blagodat
Gospodara svoga poričete?!”
Muhammed ibn Ishak prenosi od Esme, kćerke Ebu – Bekrove,
koja kaže: /306/ ^ula sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kad je spomenuo
Sidretul-Muntehaa i rekao: “Jahač putuje u hladu grana dženetskih stotinu
godina”, ili je rekao: “U hladu grana dženetskog drveća mogu odmarati stotinu
jahača, u njemu su zlatne postelje, a plodovi su spušteni nadohvat ruku.” Ovaj
hadis navodi i Tirmizi. A riječi Uzvišenog: “…u kojima će biti dva izvora koja
će teći.” Teći će tako što će napajati to drveće i grane, a koje će davati
raznobojne plodove. “Pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?!” Zatim kaže
Uzvišeni: “U njima će od svakog voća po dvije vrste biti.” Tj. bit će svih
vrsta voća, onog koje znate i onog boljeg, koje ne znate. To je ono voće koje
oko nije vidjelo, niti uho čulo, niti je ikada čovjeku na um palo. “Pa, koju
blagodat Gospodara svoga poričete?!” Ibn-Abbas kaže: “Nema na dunjaluku u
odnosu na ahiret ništa osim imena stvari.” Ibn-Abbas hoće reći da je velika i
ogromna razlika između ovoga svijeta i ahireta u ljepoti.
“Naslonjeni na
posteljama čije će postave od kadife biti, a plodovi u oba perivoja na dohvat
ruke će stajati, /54/ pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?! /55/ U njima
će biti one koje preda se gledaju, one koje, prije njih, ni čovjek ni džin nije
dodirnuo, /56/ pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?! /57/ kao da su one dragulj
i merdžan, /58/ pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?! /59/ Zar nagrada
za dobro učinjeno djelo može biti nešto drugo do dobro?! /60/ pa, koju blagodat
Gospodara svoga poričete?!” /61/
Uzvišeni kaže: “…naslonjeni” “na posteljama čije će postave
od kadife biti”, tj. bit će napravljene od svile i ukrašene zlatom. Ovdje se
ukazuje na ljepotu vanjštine tako što se spominje unutrašnjost (postava). Od
Ibn-Mes’uda prenosi se da je rekao: “Ovakva je unutrašnjost (postava), a šta
biste rekli da vidite spoljašnost?” “A plodovi u oba perivoja nadohvat ruke će
stajati”, tj. bit će toliko blizu plodovi dženetski da će se moći dohvatiti u
kakvom god se položaju nalazili, kao što kaže Uzvišeni: “…čiji će plodovi
nadohvat ruke biti.” (69:23) Neće biti ništa što će praviti smetnju da se plod
ubere, a njegove grane će opuštene biti. “Pa, koju blagodat Gospodara svoga
poričete?!” Nakon što su već spomenute postelje i njihova ljepota, dalje se
navodi: “…u njima će biti”, tj. u posteljama “…one koje preda se gledaju.”
Ovdje se misli na žene koje neće gledati osim u svoje muževe i ništa im neće
biti ljepše od muževa. Ovako tumači Ibn-Abbas i drugi, i navodi da će neke od
njih reći svome mužu: “Tako mi Allaha, ne vidim u Džennetu ništa ljepše od
tebe, niti mi je išta draže od tebe.
Hvala Allahu, Koji mi te dade i učini me tvojom.” A riječi
Uzvišenog: “…one koje, prije njih, ni čovjek ni džin nije dodirnuo”, tj. one će
biti čiste, učinjene da budu određene dobi i koje niko nije ni taknuo prije
njihovih muževa, bilo ljudi ili džina. I ovo je, također, jedan od dokaza
ulaska u Džennet džina – vjernika. Zatim kaže Uzvišeni opisujući ih drugima:
“…kao da su one dragulj i merdžan.” Mudžahid, Hasan i neki drugi kažu da su one
slične draguljima po svojoj blistavosti, a merdžanima po svojoj bjelini. Za
merdžan oni kažu da je to ovdje biser. A Abdullah ibn Mes’ud kaže: “Žene će u
Džennetu biti toliko blistave da će im se moći vidjeti noge i ispod sedamdeset
haljina od svile, bit će toliko prozirne da će im se kosti moći vidjeti.” Zbog
toga su i riječi Uzvišenog: “…kao da su one dragulj i merdžan.” A što se tiče
“jakuta”, to je kamen kroz koji kad bi provukao konac, a potom ga protrljao,
vidio bi ga. Ovako navodi Ibn Ebi-Hatim kao merfu hadis i Tirmizi kao mevkuf,
pa kaže da je to ispravnije.
Muslim navodi od Muhammeda ibn Sirina, koji kaže: /307/ Bilo
da se ponosite ili da se opametite: “Šta mislite hoće li u Džennetu biti više
muškaraca ili žena?” Na to je Ebu – Hurejre rekao: “A zar nije Ebu-Kasim kazao:
‘Prva skupina ljudi koja uđe u Džennet bit će svijetla poput punog mjeseca i
blistave zvijezde u noći. Svaki muškarac će dobiti po dvije žene i moći će
vidjeti kroz tijelo njihovih nogu kosti, a u Džennetu neće biti neženja.'” Ovaj
se hadis nalazi u oba Sahiha koje prenose Hemmam ibn Munebbih i Ebu-Zur’a od
Ebu-Hurejrea, r.a. A riječi Uzvišenog: “Zar nagrada za dobro učinjeno djelo
može biti nešto drugo do dobro?!” Tj. za onoga ko učini dobro djelo samo se na
ahiretu može nadati dobru. El-Begavi prenosi od Enesa ibn Malika koji kaže:
/308/ “Učio je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: “Zar nagrada za dobro učinjeno djelo
može biti nešto drugo do dobro” , i upitao: “Da li znate šta je rekao vaš
Gospodar?” Prisutni rekoše: “Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju.” Zatim
Poslanik reče: Kaže: “Pošto je u onome što je spomenuo Allah velika blagodat
kojoj nije adekvatno nikakvo djelo,već je ona samo dobrota i milost od Allaha,
dž.š., On poslije svega kaže: ‘pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?!'”
“Osim ta dva, bit će
još dva neznatnija perivoja, /62/ pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?!”
/63/ modrozelena, /64/ pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?! /65/ sa
izvorima koji kuljaju, u svakom? /66/ pa, koju blagodat Gospodara svoga
poričete?! /67/ U njima će biti voća i palmi i šipaka, /68/ pa, koju blagodat
Gospodara svoga poričete?! /69/ U njima će biti ljepotica naravi divnih, /70/
pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?! /71/ Hurija u šatorima skrivenih,
/72/ pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?! /73/ – koje prije njih ni
čovjek ni džin nije dodirnuo, /74/ pa, koju blagodat gospodara svoga poričete?!
/75/ Oni će biti naslonjeni na uzglavlja zelena, prekrivena ćilimima čarobnim i
prekrasnim, /76/ pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?!/77/ Neka je
Uzvišeno ime Gospodara tvoga, Veličanstvenog i Plemenitog!” /78/
Riječi Uzvišenog: “Osim ta dva, bit će još dva neznatnija
perivoja.” Ova druga dva perivoja spominju se nakon ona dva ranije spomenuta, a
koji su, po kur‘anskom tekstu, bolji po položaju, stepenu i ljepoti. Već je
prije naveden hadis o dva Dženneta u kojima je posuđe i sve otalo od zlata, kao
i dva Dženneta u kojima je posuđe i sve ostalo od srebra. Prvi Dženneti su za
one koji su u najbližoj blizini Allaha, dž.š., a druga dva su za ashabul-jemin.
Time je ukazana nešto veća čast za one prve u odnosu na druge, a i prema ovima
iz prvih Dženneta bit će ukazana i veća pažnja. Zatim je rekao Uzvišeni: “…puna
stabla granatih”, a ovdje kaže: “…modrozelena”, tj. bit će toliko tamna zbog
prejako zelene boje i natopljenosti bojom. Ranije je rekao: “…u kojima će biti
dva izvora koja će teći”, a ovdje kaže Uzvišeni: “…koji kuljaju”, tj. šikljaju,
a glagol jači je od u ovom značenju. Tada je Uzvišeni rekao: “…u njima će od
svakog voća po dvije vrste biti”, a ovdje kaže: “U njima će biti voća i palmi i
šipaka.” Nema sumnje da je prvo spominjanje uopćenije u vrstama voća, u odnosu
na ove druge koje se navodi kao potvrda.
Zatim kaže Uzvišeni: “U njima će biti (one) dobrih (ćudi),
lijepe.” Kaže Katade da se pod riječju misli na mnoga i lijepa dobra u
Džennetu. Drugi, a koji su u većini, smatraju da se ova riječ odnosi na dobre
žene, lijepog ahlaka i izgleda – navode se ove riječi i kao merfu-hadis od Ummi
Seleme. U drugom hadisu koji ćemo navesti u suri El-Vaki'a, inšaallahu teala,
hurije će pjevati: “Mi smo divne ljepotice, stvorene za plemenite muževe.” Zbog
toga neki uče: sa tešdidom slova j. “…lijepe, pa, koju blagodat Gospodara svoga
poričete?!” Zatim kaže Uzvišeni: “…hurija u šatorima skrivenih”, a ranije je
rekao: “…u njima će biti one koje preda se gledaju.” Nema sumnje da su one koje
same obaraju svoj pogled bolje od onih kojima se tako naredi, iako će sve
zanosne biti. A za riječi Uzvišenog: “…u šatorima”, Buharija navodi od
Abdullaha ibn Kajsa da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /309/ “Doista u
Džennetu ima šator od šupljeg bisera, prečnika 60 milja, a u svakom uglu šatora
bit će njegovi stanovnici, neće vidjeti jedne druge, obilazit će ih vjernici.”
I Muslim navodi sa istim ovakvim sadržajem. A Ibn-Abbas kaže: “…hurija u šatorima
skrivenih”, da su ti šatori od biserja. A riječi Uzvišenog: “…koje prije njih
ni čovjek ni džin nije dodirnuo.” Već je ranije naveden primjer, s tim da je
prethodni opis bio opširniji, riječima Uzvišenog: “kao da su one dragulj i
merdžan, pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?!” Riječi Uzvišenog: “Oni
će biti naslonjeni na uzglavlja zelena, prekrivena ćilimima čarobnim i
prekrasnim.”
Uzglavlja na krevetima će biti u obliku okačenih prstenova,
dok neki kažu da će to biti jastuci. Seid ibn Džubejr kaže da se tu misli na
dženetske vrtove. A riječi Uzvišenog: “…čarobni i prekrasni ćilimi”, tj.
dženetlijama će se prostirati raznobojna divna prostirka po kojoj će oni
hodati. Halil ibn Ahmed kaže da se riječ u arapskom jeziku odnosi na sve što je
najvrednije,bilo da se radi o ljudima ili nečem drugom, odatle i riječi
Vjerovjesnika, s.a.v.s., o h. Omeru: /310/ “Nisam vidio nikoga ko bi nadmašio
njegovu genijalnost.” Dodaje se tu još i opis dženetlija koji će biti u prva
dva Dženneta, čime se još više ukazuje na njihov položaj. Već smo čuli kako je
Uzvišeni rekao: “Naslonjeni na posteljama čije će postave od kadife biti.”
Odlike stanovnika prva dva perivoja bolje su od ovih drugih jer u prvom slučaju
Allah, dž.š., kaže: “Naslonjeni na postelju čije će postave od kadife biti.”
Tako On opisuje unutrašnjost (postavu), a ne spominje spoljašnost čime se
najprije hvali unutrašnjost. A upotpunjavajući sav taj sretni završetak,
Uzvišeni već ranije daje opis: “Zar nagrada za dobro učinjeno djelo može biti
drugo do dobro?!” Ovakvo dobro na najvišem je stupnju i ono je najljepši
završetak čovjeka. Svim ovim iskazane su mnogobrojne prednosti prva dva
Dženneta u odnosu na druga dva. Molimo Plemenitog i Dobrog Allaha da nas učini
stanovnicima prva dva perivoja. Zatim Uzvišeni kaže: “Neka je uzvišeno ime
Gospodara tvoga, Veličanstvenog i Plemenitog!” Ovim se želi reći da je samo On
dostojan da se uzdiže, te da Mu se ne opiremo, da Ga smatramo Najplemenitijim,
da Mu se robuje i zahvaljuje, a ne da budemo od onih koji se ne zahvaljuju, da
se On stalno spominje i da Ga nikad ne zaboravimo.
Imam Ahmed navodi od Rebi'a ibn Amira, koji kaže: /311/ Čuo
sam Allahova Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: “Izgovarajte često riječi: ‘Ja
zel dželali vel-ikram.'” I Nesai navodi ovaj hadis od Abdullaha el-Mubareka.
Riječ znači: nešto često obavljati, činiti, obavezati se, a u Muslimovom Sahihu
i u četiri zbirke Sunena od Abdullaha ibn Harisa, a ovaj od h. Aiše, navodi se
da je rekla: /312/ “Kada bi Allahov Poslanik, s.a.v.s., predao selam, ne bi ustao”,
znači poslije namaza, sve dok ne bi izgovorio: “Allahu moj, Ti si spasitelj i
od Tebe je spas, neka si Uzvišen, Veličanstveni i Plemeniti.”
Ovo je kraj sažetog tefsira sure Er-Rahman, uz mnogu zahvalu
Allahu, dž.š.
