Ovdje su istaknuta tri svojstva Uzvišenog Gospodara:
gospodstvo /rububijjet/, vlast /el-mulk/ i Božanstvenost /el-uluhijjet/. On je
dakle Gospodar, Vladar i Bog svega što postoji - Sve što je stvoreno pripada
Njemu i Njegovi su robovi. On naređuje onima koji traže zaštitu od zla šejtana
- napasnika, koji nabacuje zle misli da je traže od /725/ onoga koji je opisan
gore navedenim svojstvima, jer nema nijednog čovjeka, a da nema svoga šejtana
koji mu uljepšava grijehe i na njih ga navodi. U vjerodostojnom hadisu stoji:
/726/
"Nema niko od
vas a da nema svoga druga /šejtana/." Rekli su: "Ni ti, Allahov
Poslaniče!" "Ni ja", odgovorio je, samo što me Allah pomogao pa
sam ga savladao, te mi naređuje samo dobro." U vjerodostojnom hadisu koji
navode Muslim u svome i Buharija u svome Sahihu, od Enesa se prenose riječi
Allahovog Poslanika u kojima je rekao: /727/"Šejtan po čovjekovom tijelu
kruži kao krv." Imam Ahmed preko Ebu-Temime navodi opis pratioca Allahovog
Poslanika, s.a.v.s., i kaže: /728/ "Magarac na kome je jahao Allahov
Poslanik, s.a.v.s., jednom prilikom je posrnuo, pa sam rekao: "Propao
šejtan!" Na to je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: "Ne govori: 'Propao
je šejtan', jer kad to kažeš on je još veći", dodavši: "Ja sam ga
svojom snagom savladao. Kad kažeš: 'U ime Allaha', on se smanji i postane sitan
kao mušica." Ovaj hadis bilježi samo Ahmed,a lanac prenosilaca dobar je i
jak.
U ovom hadisu aludira
se na to kad god se srce sjeti Allaha, dž.š., šejtan biva pobijeđen i ponižen,
a ako se ne spomene Allah, dž.š., šejtan pobijedi i biva veći. Seid bin Džubejr
prenosi od Ibn-Abbasa da je u vezi sa riječima ”...koji nanosi zle misli, a
potom se sakrije”, rekao: ”Šejtan čuči (i vreba) na ljudskom srcu i ako čovjek
zaboravi i nemaran je od sjećanja na Allaha, dž.š., šejtan mu nanosi zle misli,
a ono se sjeti (i spomene) Allaha, dž.š., on se skrije. El-Mu‘temir bin
Sulejman prenosi od svog oca da je rekao: ”Rečeno je da šejtan koji nanosi zle
misli, radi to sa ljudskim srcem kada je čovjek u stanju tuge ali i radosti, a
ako čovjek spomene Allaha, dž. š., tada šejtan nestane i skrije se. Allahove riječi:
”...koji zle misli unosi u srca ljudi (i džina).” Ovdje riječ označava i ljude
i džine. Ibn-Džerir kaže: ”Za džine je u Kur‘anu upotrijebljen izraz (ljudi od
džina) i nije nikakvo čudo što se riječ odnosi i na njih.” Riječi Uzvišenog:
”...od džina i od ljudi”, jačaju stav da se riječ upotrebljava i za ljude i za
džine. Postoji mišljenje da se riječi odnose na onoga koji nanosi ružne misli
pa bio on od ljudi - šejtana ili od džinskih šejtana. Kao što kaže Uzvišeni:
”Tako smo svakom vjerovjesniku neprijatelje određivali, šejtane u vidu ljudi i
džinova koji su jedni drugima kićene besjede govorili da bi ih obmanuli.”
(El-En‘am) Kao što prenosi Imam Ahmed od Ebu-Zerra koji je rekao: /729/
”Došao sam Allahovom
Poslaniku, s.a.v.s., a bio je u džamiji, pa mi je rekao: 'O Ebu-Zerre, jesi li
klanjao?' Rekoh: 'Nisam.' On reče: 'Ustani I klanjaj.'" Ebu-Zerr dalje
kazuje, pa kaže: ”Ustao sam pa klanjao, a zatim sam sjeo, a Poslanik ponovo
reče: 'O Ebu-Zerre, traži od Allaha zaštitu od zla ljudi-šejtana, i zla džina-šejtana.'
Ja sam ga upitao: 'O Allahov Poslaniče, zar i među ljudima ima šejtana?', a On
reče: 'Da.'” Imam Ahmed sa svojim lancem prenosilaca prenosi od Ibn-Abbasa da
je rekao: /730/ ”Došao je neki čovjek kod Allahovog Poslanika, s.a.v.s., pa mu
je rekao: 'O Allahov Poslaniče, ja u sebi zamišljam neke stvari, a draže mi je
da padnem sa neba nego da to i spomenem.' Poslanik reče: 'Allahu ekber (Allah
je najveći), Allahu ekber, elhamdu lillah (hvala Allahu) koji je šejtanske
spletke sveo na nanošenje loših misli.'” Hadis bilježe Ebu-Davud i Et-Tirmizi.
Tefsir: Ibn Kesir
