El-'Avfi prenosi da je Ibn-'Abbas rekao: "Sura El-En'am
objavljena je u Meki." A Et-Taberani prenosi da je Ibn-'Abbas rekao:
"Sura El-En'am objavljena je kompletna noću u Meki, i sa njom je sišlo 70.
000 meleka koji su naglas tesbih činili Allahu." A El-Hakim u svom
"Mustedreku" prenosi od Džabira da je rekao: (195) "Kada je
objavljena sura El-En'am, Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem,
izgovorio je: "subhanallah", a zatim rekao: "Ovu je suru
dopratio toliki broj meleka da su potpuno zatvorili horizont." El-Hakim
kaže da je ovo predanje vjerodostojno i odgovara kriterijima Muslimovim.
Ibn-Merdewejh prenosi od Enesa ibn Malika da je Poslanik, sallAllahu
alejhi we sellem, rekao: (196) "Sura El-En'am sišla je sa povorkom meleka
koja je prekrila obzorje, njihovi su glasovi brujali, a zemlja se tresla od
njihovog (tesbiha) veličanja Allaha. A Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem,
izgovarao je: Subhanallahil 'Azim, Subhanallahil 'Azim."
"Hvaljen neka je Allah, Koji je nebesa i Zemlju stvorio i
tmine i svjetlo dao, pa opet oni koji ne vjeruju - druge sa Gospodarom svojim
izjednačuju!"/1/ "On vas od zemlje stvara i čas smrti određuje, i
samo On zna kada će Smak svijeta biti, a vi opet sumnjate." /2/ "On
je Allah na nebesima i na Zemlji, On zna i što krijete i što pokazujete, i On
zna ono što radite." /3/
Allah, dželle šanuhu, hvali Svoje uzvišeno biće za stvaranje nebesa
i Zemlje kao prebivališta Svojih robova i stvaranje tmine i svjetla, kojima se
ljudi koriste noću i danju. Tminu spominje u množini, a svjetlost (nur) u
jednini, jer je svjetlost odabranija. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže:
"Zdesna i sa lijevih strana." (16:47) Zatim Allah, dželle šanuhu,
kaže: "...pa opet oni koji ne vjeruju - druge sa Gospodarom svojim
izjednačuju!"; i pored svega toga, pojedini Njegovi robovi Njega ne
vjeruju, druge Mu ravnim smatraju i dijete i suprugu pripisuju. Daleko je Allah
iznad svega toga!
"On vas od zemlje stvara." Ovdje se misli na Adema, alejhi
selam, praoca svih ljudi. "...i čas smrti određuje i samo On zna kada će
Smak svijeta biti". Se'id ibn Džubejr prenosi da je Ibn-'Abbas rekao:
"...i čas smrti određuje", znači smrt. "...i samo On zna kada će
Smak svijeta biti", znači Sudnji dan. A Allahove, dželle šanuhu, riječi: /
kod Njega, znače da to niko ne zna osim Njega. To potvrđuje ajet: "To zna
jedino Gospodar moj, On će ga u Njegovo vrijeme otkriti..." (7:187)
"...a vi opet sumnjate". Es-S'adî i drugi kažu:
"Znači, sumnjate u Sudnji dan." "On je Allah na nebesima i na
Zemlji, On zna i što krijete i što pokazujete, i On zna ono što radite."
Mufesiri se razilaze u tumačenju ovog ajeta, ali su svi saglasni da se ne može
prihvatiti tumačenje prvih "džehmijja", koji kažu, a Allah je daleko
iznad onoga što oni govore, da se On nalazi na svakom mjestu.[268] Najispravnije
je tumačenje onih koji kažu: "On, Allah, Taj je Kome se dove upućuju i na
nebesima i na Zemlji", tj. Njega obožava i Njemu pripisuje svojstva
savršenstva sve što je na nebesima i Zemlji. Svi ga oni nazivaju imenom Allah i
njemu se obraćaju sa strahopoštovanjem, izuzev onih koji su nevjernici između
ljudi i džina. Po ovom tumačenju ovaj ajet ima isto značenje kao i ajet:
"On je Bog i na nebu i na Zemlji..." (43: 84) Znači: On
je Bog onih koji su na Zemlji i onih koji su na nebesima.[269] "On zna i što
krijete i što pokazujete", bilo da su riječi ili stanja (djela). "On
zna ono što radite", zna sve što činite, bilo dobro ili loše.
"A nevjernicima ne dođe ni jedan dokaz od Gospodara njihova od
koga oni glave ne okrenu." /4/ "Oni smatraju da je laž istina koja im
dolazi, ali njima će sigurno stići vijesti onoga čemu se rugaju." /5/
"Zar oni ne znaju koliko smo Mi naroda prije njih uništili, kojima smo na
Zemlji mogućnosti davali kakve vama nismo dali i kojima smo kišu obilatu slali
i učinili da rijeke pored njih teku, pa smo ih, zbog grijehova njihovih,
uništavali, i druga pokoljenja, poslije njih, stvarali." /6/
Allah, dželle šanuhu, u ovim ajetima govori nam o mušricima koji
uporno niječu tewhid Allaha, i da oni, svaki put kada im dođe dokaz ili nadnaravno
djelo kao potvrda Allahovog tewhida, okreću svoje glave i uopće se na to ne
osvrću. Allah, dželle šanuhu, kaže:
Oni smatraju da je laž istina koja im dolazi, ali njima će sigurno
stići vijesti onoga čemu se rugaju." Ovo je prijetnja za njihovo poricanje
istine, tako što će im neminovno stići vijesti o onome što su poricali. Njih će
stići njihova zabluda i sigurno će iskusiti njene posljedice. Zatim ih Allah, dželle
šanuhu, upozorava na to da će ih zadesiti velika patnja i kazna na ovom
svijetu, koja je zadesila njima slične iz prijašnjih pokoljenja, koji su bili
snažniji i bogatiji od njih, imali više potomaka i bili na većem stupnju
razvoja, pa im kaže: "Zar oni ne znaju koliko smo Mi naroda prije njih
uništili, kojima smo na Zemlji mogućnosti davali kakve vama nismo dali", a
zatim kaže: "...i kojima smo kišu obilatu slali i učinili da rijeke pored
njih teku", znači, povećali smo im količinu kiše sa neba i broj izvora
vode na zemlji, odgađajući im kaznu i prepuštajući im da još više grijeha
zarade. A zatim: "...pa smo ih, zbog grijehova njihovih uništavali".
Riječ ovdje znači, tj. zbog grijehova njihovih, "...i druga pokoljenja,
poslije njih, stvarali", tj. druga pokoljenja nakon njih stvarali kako
bismo i njih iskušali. Oni su, međutim, postupali isto kao i njihovi
prethodnici i bili poput njih uništavani. Zato se i vi čuvajte da vas ne zadesi
ono što je njih zadesilo, jer, vi niste Allahu draži od njih, a vaš je Poslanik
na većem stupnju kod Allaha od njihovog poslanika. Vi ste, dakle, preči za kaznu
od njih, da nije Allahove milosti i Njegove dobrote.
“A i da ti Knjigu na papiru spustimo i da je oni rukama svojim
opipaju, opet bi sigurno rekli oni koji neće da vjeruju: "Ovo nije ništa
drugo do prava vradžbina." /7/ “Oni govore: "Trebalo je da mu se pošalje
melek!" A da meleke pošaljemo, s njima bi svršeno bilo, ni jedan čas
vremena im se ne bi više dao.” /8/ "A da ga melekom učinimo, opet bismo ga
kao čovjeka stvorili i opet bismo im učinili nejasnim ono što im nije
jasno." /9/ "Poslanicima su se i prije tebe rugali, pa je one koji su
im se rugali stiglo baš ono čemu su se rugali." /10/ “ Reci: "Putujte
po svijetu, zatim pogledajte kako su završili oni koji su poslanike lažnim
smatrali!" /11/
Allah, dželle šanuhu, obavještava nas o mušricima i njihovom
upornom odbijanju istine, te o njihovim izmišljotinama i polemikama o tom
pitanju. "A i da ti Knjigu na papiru spustimo i da je oni rukama svojim
opipaju", tj. da je oni svojim očima vide i budu direktni svjedoci njena
silaska, "...opet bi sigurno rekli oni koji neće da vjeruju: "Ovo
nije ništa drugo do prava vradžbina." Ovim nam Allah, dželle šanuhu,
govori o njihovom nijekanju pojava koje se opažaju osjetilima. "Oni
govore: "Trebalo je da mu se pošalje melek!" da bi zajedno sa njim
opominjao ljude. Allah dželle šanuhu im odgovara: "A da meleke pošaljemo,
s njima bi svršeno bilo, ni jedan čas vremena im se ne bi više dao."
Znači, kada bi meleki sišli, a oni ostali u svom nevjerstvu, snašla bi ih kazna
od Allaha. Kao što Allah, dželle šanuhu, u drugom ajetu kaže:
"Onoga dana kada ugledaju meleke grješnici se neće
radovati..." (25:22) Dalje Allah, dželle šanuhu, kaže: "A da ga
melekom učinimo, opet bismo ga kao čovjeka stvorili i opet bismo im učinili
nejasnim ono što im nije jasno." Ed-Dahhak prenosi od Ibn- 'Abbasa:
"A da im je melek došao, došao bi im u obliku čovjeka, jer oni nisu u
stanju gledati u meleke zbog njihovog nura." "...opet bismo im
učinili nejasnim ono što im nije jasno", tj. kada bi došao melek u
ljudskom obliku, opet bi im bilo nejasno, isto kao što oni sami sebi ne mogu
objasniti njihovo neprihvatanje objave. Allah, dželle šanuhu, iz Svoje milosti,
svakoj skupini stvorenja šalje poslanika između njih, da bi jedni druge
pozivali i kako bi im omogućio da se koriste jedni drugima razgovorom i
pitanjima. Allah, dželle šanuhu, kaže: "...kad im je jednog između njih
kao poslanika poslao..." (3:164)
Allahove, dželle šanuhu, riječi: "Poslanicima su se i prije
tebe rugali, pa je one koji su im se rugali stiglo baš ono čemu su se
rugali", predstavljaju utjehu Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, za
poricanje i odbijanje istine od strane njegovog naroda i obećanje njemu i
vjernicima da će oni pobijediti na ovom i budućem svijetu. Zatim Allah, dželle
šanuhu, kaže: Reci: "Putujte po svijetu, zatim pogledajte kako su završili
oni koji su poslanike lažnim smatrali!", tj. porazmislite u sebi o
prijašnjim narodima koje je Allah žestoko kaznio i na ovom i na onom svijetu
zbog njihovog poricanja poslanika i kako je spasio poslanike i iskrene vjernike
među Svojim robovima.
Upitaj: "Čije je sve ono što je na nebesima i na Zemlji?"
- i odgovori: "Allahovo!" On je sebi propisao da bude milostiv. On će
vas na Sudnjem danu sakupiti, u to nema nikakve sumnje; oni koji su sebe
upropastili, pa - oni neće vjerovati. /12/ "Njemu pripada sve što postoji
u noći i danu; On sve čuje i sve zna." /13/ Reci: "Zar da za
zaštitnika uzmem nekog drugog osim Allaha, stvoritelja nebesa i Zemlje? On
hrani, a Njega niko ne hrani!" Reci: "Meni je naređeno da budem prvi
među onima koji se pokoravaju", - i: "Nikako ne budi od onih koji Mu
druge ravnim smatraju!" /14/ Reci: "Ako ne budem poslušan svome
Gospodaru, ja se plašim patnje na Velikom danu." /15/ "A onaj ko toga
dana bude pošteđen, On mu se smilovao, i to je očiti uspjeh." /16/
Allah, dželle šanuhu, obavještava nas da On vlada nebesima i
Zemljom i svim što se na njima nalazi, i da se obavezao da će biti milostiv. To
potvrđuje hadis kojeg prenose El-Buhari i Muslim preko A'meša od Ebu-Hurejrea, radijAllahu
anhu, da je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: (196) "Kada je
Allah stvorio stvorenja, napisao je u knjizi koja se nalazi kod Njega iznad
'Arša: Moja milost prevladava Moju srdžbu." A Allahove, dželle šanuhu,
riječi: "On će vas na Sudnjem danu sakupiti, u to nema nikakve
sumnje." Određeni član (lam) u ovom kontekstu uvod je u zakletvu, pa se
Allah, dželle šanuhu, kune Svojim uzvišenim bićem da će sve ljude sakupiti na
Sudnjem danu, u koji ne sumnjaju vjernici, a nevjernici se o tom pitanju u
svojoj sumnji kolebaju. Et-Tirmizi prenosi hadis: (198) "Svaki će poslanik
imati svoje vrelo, a ja se nadam da će najviše ljudi biti na mom vrelu."
"Oni koji su sebe upropastili" na Sudnjem danu, "pa - oni neće
vjerovati". Oni ne vjeruju u Kijametski dan i ne boje se njegovih
strahota. "Njemu pripada sve što postoji u noći i danu", tj. svako
stvorenje u svemiru Njegov je rob i On ga je stvorio. "On sve čuje i sve
zna." On čuje sve što Njegova stvorenja kažu i zna za svaki njihov pokret
i najskrivenije tajne. Zatim Allah, dželle šanuhu, kaže Svome robu i poslaniku
Muhammedu, sallAllahu alejhi we sellem, kojeg je poslao sa veličanstvenim
tewhidom i pravednim Šerijatom i naredio mu da poziva na Allahov pravi put:
Reci: "Zar da za zaštitnika uzmem nekog drugog osim Allaha, stvoritelja
nebesa i Zemlje?", tj. ja nikog neću uzeti za zaštitnika osim Allaha, Kome
niko nije ravan, Koji je stvorio nebesa i Zemlju bez prijašnjeg uzora. "On
hrani, a Njega niko ne hrani!", tj. ne jede. Reci: "Meni je naređeno
da budem prvi među onima koji se pokoravaju", od ovog ummeta (naroda) - i:
"Nikako ne budi od onih koji Mu druge ravnim smatraju!" Reci:
"Ako ne budem poslušan svome Gospodaru, ja se plašim patnje na Velikom
danu", znači: na Sudnjem danu. "A onaj ko toga dana bude pošteđen"
od kazne "On mu se smilovao, i to je očiti uspjeh." Uspjeh je dobit,
suprotno gubitku, kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "I ko bude od vatre
udaljen i u Džennet uveden, taj je postigao uspjeh." (3:185)
"Ako te od Allaha neka nevolja pogodi - pa, niko je osim Njega
ne može otkloniti; a ako ti kakvo dobro podari - pa, samo je On
svemoćni",/17/ "i jedini je On Vladar nad robovima Svojim; On je
Mudar i Sveznajući"./18/ Reci: "Ko je svjedok najpouzdaniji?" -
i odgovori: "Allah, On će između mene i vas svjedok biti. A meni se ovaj
Kur'an objavljuje da njime vas i one do kojih on dopre opominjem. Zar vi,
zaista, tvrdite da pored Allaha ima i drugih bogova?" Reci: "Ja ne
tvrdim." Reci: "Samo je On - Bog, i ja nemam ništa s time što vi
smatrate druge Njemu ravnim." /19/ "Oni kojima smo knjigu dali
poznaju Poslanika kao što poznaju sinove svoje; oni koji su sebe upropastili,
pa - oni neće vjerovati." /20/ "Ima li nepravednijeg od onoga koji o
Allahu govori laži ili ne priznaje dokaze Njegove? Nepravedni zaista neće
uspjeti!" /21/
Allah, dželle šanuhu, u ovim nas ajetima obavještava da jedini On
šteti i koristi i da postupa sa Svojim stvorenjima kako On hoće, i da niko ne
može mijenjati Njegovu odredbu niti je poništiti. "Ako te od Allaha neka
nevolja pogodi - pa, niko je osim Njega ne može otkloniti; a ako ti kakvo dobro
podari - pa, samo je On svemoćni", kao što su riječi Allaha:
"Milost koju Allah podari ljudima niko ne može uskratiti, a
ono što On uskrati niko ne može poslije Njega dati..." (35:2) El-Buhari
prenosi da je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, često izgovarao slijedeće
riječi: (199) "Allahu dragi, niko ne može spriječiti ono što Ti podariš i
niko ne može dati ono što Ti spriječiš, i bogatašu kod Tebe neće koristiti
bogatstvo!" Zato Allah, dželle šanuhu, kaže: "I jedini je On Vladar
nad robovima Svojim", tj. On je Taj Kome su sva stvorenja povinovala svoja
lica i sva Njemu pokorna, te se pred Njim i pod Njegovom vlašću u poslušnosti
Njemu smirila. "On je Mudar", u svim Svojim djelima, "i
Sveznajući", zna šta svakoj stvari pripada, te ne daje niti brani, nego
samo onom ko to zaslužuje. Zatim Allah, dželle šanuhu, kaže: Reci: "Ko je
svjedok najpouzdaniji?", tj. ko najbolje svjedoči - i odgovori:
"Allah, On će između mene i vas svjedok biti", tj. On zna zbog čega
sam ja vama došao. "A meni se ovaj Kur'an objavljuje da njime vas i one do
kojih on dopre opominjem", tj. on je opomena svakom do koga dođe. Do koga
god ovaj Kur'an dođe on se smatra isto kao i onaj ko je vidio Poslanika, sallAllahu
alejhi we sellem, i sa njim razgovarao. 'Abdur-Rezzak prenosi od Ma'mera, a
ovaj od Katadeta, da je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: (200)
"Dostavljajte poruku od Allaha do koga dođe samo jedan ajet Kur'ana, do
njega je došla Allahova naredba."
"Zar vi, zaista, tvrdite", o nevjernici (mušrici),
"...da pored Allaha ima i drugih bogova?" Reci: "Ja ne
tvrdim", kao što Allah, dželle šanuhu, u drugom ajetu kaže: "...pa
ako oni posvjedoče, ti im ne moj povjerovati" (6:150). Reci: "Samo je
On - Bog, i ja nemam ništa s time što vi smatrate druge Njemu ravnim."
Zatim nas Allah, dželle šanuhu, obavještava da su jevreji i kršćani znali za
dolazak Muhammeda, sallAllahu alejhi we sellem, i njegovu ulogu, isto kao što poznaju
svoju vlastitu djecu. Zato što su svi poslanici donosili radosnu vijest o
dolasku poslanika Muhammeda, o njegovim osobinama, mjestu njegova rođenja,
mjestu u koje će učiniti Hidžru i opisima njegovog ummeta (njegovih
sljedbenika). Zato Allah, dželle šanuhu, odmah nakon toga kaže: "...oni
koji su sebe upropastili, pa - oni neće vjerovati" u ovu radosnu vijest
koju su poslanici nagovještavali. Zatim, Allah, dželle šanuhu, kaže: "Ima
li nepravednijeg od onoga koji o Allahu govori laži ili ne priznaje dokaze
Njegove?", tj. nema većeg nasilnika od onoga koji tvrdi da ga je Allah
poslao (da mu silazi objava), a Allah ga nije poslao, a zatim nema većeg
silnika od onoga koji poriče Allahove dokaze. "Nepravedni zaista neće
uspjeti!", tj. neće uspjeti onaj koji potvara i onaj koji poriče.
“A na Dan kada ih sve sakupimo, pa upitamo one koji su druge Njemu
ravnim smatrali: "Gdje su vam božanstva vaša koja ste bogovima
držali?" /22/ "neće im ništa drugo preostati nego da reknu: Allaha
nam, Gospodara nam našeg, mi nismo nikoga Allahu ravnim smatrali!" /23/
"Gledaj kako će oni sami sebi lagati, a neće im biti onih koje su bili
izmislili!" /24/ "Ima onih koji dolaze da te slušaju, ali Mi smo na
srca njihova zastore stavili, da Kur'an ne bi razumjeli, i gluhim ih učinili,
pa i ako bi sve dokaze vidjeli, opet u njih ne bi povjerovali. A kada ti dolaze
da se s tobom raspravljaju, govore oni koji ne vjeruju: To su samo izmišljotine
naroda davnašnjih!" /25/ "Oni zabranjuju da se u Kur'an vjeruje, i
sami se od njega udaljavaju, i sami sebe upropaštavaju, a da i ne
primjećuju." /26/
Allah, dželle šanuhu, obavještava nas o nevjernicima (mušricima):
"A na Dan kada ih sve sakupimo", tj. na Sudnjem danu, pa ih Allah, dželle
šanuhu, upita o kipovima i onima koje su Allahu ravnim smatrali i njih mimo
Allaha obožavali: "Gdje su vam božanstva vaša koja ste bogovima
držali?", kao što u drugom ajetu stoji: "A na Dan kad ih On pozove i
upita: Gdje su oni koje ste Meni ravnim smatrali?" (28:62) "...neće
im ništa drugo preostati nego da reknu: Allaha nam, Gospodara nam našeg, mi
nismo nikoga Allahu ravnim smatrali!", tj. neće imati drugog dokaza.
Ibn-Džerir kaže da je pravilno značenje ovog ajeta: Kada ih budemo ispitivali
na Sudnjem danu, njima ništa drugo neće preostati kao opravdanje za širk koji
su činili Allahu, "...nego da reknu: Allaha nam, Gospodara nam našeg, mi
nismo nikoga Allahu ravnim smatrali!"
Gledaj kako će oni sami sebi lagati, a neće im biti onih koje su
bili izmislili! Kao što Allah, dželle šanuhu, u drugom ajetu kaže: "... i
potom upitani: Gdje su oni kojima ste se klanjali, a ne Allahu?"
-"Izgubili su nam se iz vida" - odgovorit će. (40:73-74)
"Ima onih koji dolaze da te slušaju, ali Mi smo na srca
njihova zastore stavili, da Kur'an ne bi razumjeli, i gluhim ih učinili, pa i
ako bi sve dokaze vidjeli, opet u njih ne bi povjerovali", tj. oni dolaze
da čuju tvoje učenje, ali to njima ništa ne vrijedi, jer im je Allah zastore na
njihova srca stavio, da ne razumiju Kur'an, a uši njihove učinio gluhim na
svaki koristan govor. Zato, ma koliko jasnih dokaza vidjeli, oni u njih neće
povjerovati, i oni ne razumiju niti su u stanju pravilno prosuđivati. Kao što
Allah, dželle šanuhu, u drugom ajetu kaže: "Da Allah zna da od njih može
biti ikakva dobra, učinio bi da čuju." (8:23)
”A kada ti dolaze da se s tobom raspravljaju", tj. da se s
tobom lažima prepiru o istini, "govore oni koji ne vjeruju: "To su
samo izmišljotine naroda davnašnjih!", tj. preuzete iz knjiga naroda
prijašnjih. "Oni zabranjuju da se Kur'an vjeruje, i sami se od njega
udaljavaju", tj. oni drugima brane da slijede istinu, Poslanika vjeruju i
Kur'anu se pokoravaju, a "...i sami se od njega udaljavaju", pa čine
dva veoma ružna djela; oni se ne koriste, niti dopuštaju da se bilo ko drugi
koristi. "...i oni sami sebe upropaštavaju, a da i ne primjećuju",
tj. oni ovim svojim postupkom nikog drugog ne uništavaju nego samo sebe i
njegova se šteta vraća samo njima, a da toga nisu ni svjesni.
“ A da ti je vidjeti kako će, kad pred Vatrom budu zadržani, reći:
"Da nam je da povraćeni budemo, pa da dokaze Gospodara našeg ne poričemo i
da vjernici postanemo!" /27/ "Ne, ne! njima će očevidno postati ono
što su prije krili; a kada bi bili povraćeni, opet bi nastavili raditi ono što
im je bilo zabranjeno, jer oni su doista lažljivci",/28/ “i rekli bi:
"Nema života osim na ovom svijetu i mi nećemo biti oživljeni!" /29/
“A da ti je vidjeti kako će, kada pred Gospodarem svojim budu zaustavljeni i
kad ih On upita: "Zar ovo nije istina?" - odgovoriti: "Jeste,
tako nam Gospodara našeg!" - a i kako će On reći: "E, pa iskusite
onda patnju zbog toga što niste vjerovali!" /30/
Allah, dželle šanuhu, spominje stanje nevjernika, kada budu na
Sudnjem danu zaustavljeni nad Vatrom i budu vidjeli okove i lance koji se u
njoj nalaze, i ugledaju njene užase i strahote, oni će tada reći: "Da nam
je da povraćeni budemo, pa da dokaze Gospodara našeg ne poričemo i da vjernici
postanemo!", tj. oni će tada zaželjeti da se povrate na ovaj svijet, kako
bi radili dobra djela i ne bi poricali Allahove dokaze, nego u njih vjerovali.
Allah, dželle šanuhu, kaže da oni nisu iskreni u svojim priželjkivanjima, pa
kaže: "Ne, ne! Njima će očevidno postati ono što su prije krili"; tj.
tada će im se jasno pokazati njihov kufr, koji su prije u sebi prikrivali, i
oni neće tražiti povratak na ovaj svijet iz želje za imanom, nego iz straha od
kazne koju su svojim očima ugledali, a koja im je pripremljena zbog njihovog
nevjerstva u kom su bili. Oni će, dakle, tražiti da se vrate na ovaj svijet
samo da bi se spasili Vatre koju su ugledali. Zato Allah, dželle šanuhu, kaže:
"...a kada bi bili povraćeni, opet bi nastavili raditi ono što im je bilo
zabranjeno, jer oni su doista lažljivci", u svome traženju da se vrate na
ovaj svijet kako bi bili vjernici. Zatim Allah, dželle šanuhu, kaže za njih da
kada bi se oni vratili na ovaj svijet, da bi se vratili svom nevjerstvu,
suprotstavljanju Allahovim, dželle šanuhu, naređenjima i svojim izjavama:
"Nema života osim na ovom svijetu i mi nećemo biti oživljeni!"
"A da ti je vidjeti kako će, kada pred Gospodarom svojim budu
zaustavljeni i kad ih On upita: Zar ovo nije istina?", tj. zar ovo vaše
proživljenje nije istina? A ne neistina, kako ste vi smatrali? - odgovoriti:
"Jeste, tako nam Gospodara našeg!" - a i kako će On reći: "E pa
iskusite onda patnju zbog toga što niste vjerovali!", tj. zbog toga što
ste ga poricali, pa sada iskusite njegove poteškoće.
“Oni koji ne vjeruju da će pred Allaha stati nastradat će kad im
iznenada Čas oživljenja dođe, i reći će: "O, žalosti naše, šta smo sve na
Zemlji propustili!" i grijeheće svoje na leđima svojim nositi, a užasno je
ono što će uprtiti! /31/ "Život na ovom svijetu samo je igra i zabava, a
onaj svijet je, zaista, bolji za one koji se Allaha boje. Zašto se ne
opametite?" /32/
Allah, dželle šanuhu, obavještava nas o propasti onoga ko porekne
Susret sa Njim, o gubitku njegove nade kada ga iznenadi Sudnji dan, o njegovom
kajanju za ono što je propustio od dobrih djela i što je počinio od loših. Zato
Allah, dželle šanuhu, kaže: "Nastradat će kad im iznenada Čas oživljenja
dođe, i reći će: O žalosti naše, šta smo sve na Zemlji propustili!", tj.
sebi dozvolili od djela sa kojima Allah, dželle šanuhu, nije zadovoljan.
"I grijehe će svoje na leđima svojim nositi, a užasno je ono što će
uprtiti!" Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ibn-Merzuka da je rekao: "Kada
nevjernik ili veliki grješnik bude izlazio iz kabura, njega će dočekati osoba u
liku najružnijeg čovjeka, sa najgorim mirisom. On će mu tada reći: Ko si ti?
Zar me ne poznaješ, odgovorit će. On će mu reći: Ne, tako mi Allaha, samo vidim
da ti je Allah dao ružan izgled i loš miris. Ja sam tvoja loša djela koja si
činio na dunjaluku, ona su ovako izgledala i ovako se čula. Kako si ti mene
'jahao' na dunjaluku, ja ću sada tebe 'jahati', reče on." To su riječi Gospodara:
"I grijehe će svoje na leđima svojim nositi..." "Život na ovom
svijetu samo je igra i zabava", tj. većina života na ovom svijetu je
takva. "...a onaj svijet je, zaista, bolji za one koji se Allaha boje.
Zašto se ne opametite?"
"Mi znamo da tebe zaista žalosti što oni govore. Oni, doista,
ne okrivljuju tebe da si ti lažac, nego nevjernici poriču Allahove
riječi." /33/ "A poslanici su prije tebe lažnim smatrani, pa su
trpjeli što su ih u laž ugonili i mučili sve dok im ne bi došla pomoć Naša - a
niko ne može Allahove riječi zamijeniti - i do tebe su doprle o poslanicima
neke vijesti." /34/ "Ako je tebi teško to što oni glave okreću, onda,
ako možeš, potraži kakav otvor u Zemlji ili kakve ljestve na nebo, pa im donesi
jedno čudo! Da Allah hoće, On bi ih sve na pravom putu sakupio; zato nikako ne
budi od onih koji to ne znaju!" /35/ "Odazvat će se jedino oni koji
su poslušni. - A Allah će umrle oživiti; zatim, Njemu će se svi vratiti."
/36/
Allah, dželle šanuhu, tješi Svoga Poslanika, sallAllahu alejhi we
sellem, zbog neprihvatanja poziva od njegovog naroda i zbog njihovog
suprotstavljanja njemu, pa kaže: "Mi znamo da tebe zaista žalosti što oni
govore", tj. Mi znamo za to da oni odbijaju tvoj poziv i smatraju te
lašcem i znamo za tvoju žalost i tugu zbog toga. Kao što Allah, dželle šanuhu,
u drugom ajetu kaže: "...pa ne izgaraj od žalosti za njima" (35:8).
"Oni, doista, ne okrivljuju tebe da si lažac, nego nevjernici poriču
Allahove riječi", tj. oni ne optužuju tebe za laž, nego oni niječu istinu,
i grudima je svojim odbijaju. Sufjan es-Sevri prenosi da je Alija, radijAllahu
anhu, rekao: Ebu-Džehl je rekao Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem:
"Mi ne smatramo tebe lašcem, nego mi ne prihvatamo ono sa čime si ti
došao." Pa je Allah, dželle šanuhu, objavio: "Oni, doista, ne
okrivljuju tebe da si lažac, nego nevjernici poriču Allahove riječi."
Ibn-Džerir prenosi preko Esbata, da je Es-Suddi rekao: Kada je bila
Bitka na Bedru... pa se El-Ahnes osamio sa Ebu-Džehlom te mu rekao: "O Ebu
El-Hakem, kaži mi da li Muhammed istinu govori ili je lažac? Ovdje nema nikog
od Kurejševića, izuzev nas dvojice, da sluša naš razgovor." Ebu-Džehl mu
odgovori: "Teško tebi! Muhammed je iskren čovjek i on nikada nije slagao.
Međutim, ako (pleme) Ben-Kusajj preuzme zastavu (vođstvo), napajanje
hodočasnika zemzemom, brigu o Kabi i poslanstvo, šta će onda ostati ostalim
Kurejševićima?" Na to se odnose riječi Allaha, dželle šanuhu: "Oni,
doista, ne okrivljuju tebe da si lažac, nego nevjernici poriču Allahove
riječi."
"A poslanici su prije tebe lažnim smatrani, pa su trpjeli što
su ih u laž ugonili i mučili sve dok im ne bi došla pomoć Naša." Ovo su
riječi utjehe Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, povodom odbijanja
njegovog poziva od pojedinih ljudi, naredba njemu da bude strpljiv, kao što su
bili strpljivi odabrani među poslanicima, i obećanje za pomoć i pobjedu nakon
poricanja i nanošenja uvreda. A zatim je njima (poslanicima) došla pomoć i
pobjeda na ovom svijetu, kao što će oni biti pobjednici na budućem svijetu.
Zato Allah, dželle šanuhu, kaže: "...a niko ne može Allahove riječi
zamijeniti", tj. riječi kojima je propisao pomoć i pobjedu Svojim iskrenim
vjernicima na ovom i na budućem svijetu. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže:
"Allah je zapisao: 'Ja i poslanici Moji sigurno ćemo pobijediti!' Allah
je, zaista, moćan i silan." (58:21) "...i do tebe su doprle o
poslanicima neke vijesti", tj. vijesti o tome kako su oni potpomognuti i
podržani protiv onih koji su ih lažnim smatrali, pa ti u njima imaš uzor i
primjer.
Zatim Allah, dželle šanuhu, kaže: "Ako je tebi teško to što
oni glave okreću", tj. ako ti je teško što oni od tebe svoje glave okreću,
"onda, ako možeš, potraži kakav otvor u Zemlji ili kakve ljestve na
nebo". Ibn-'Abbas kaže: "En-nefek je otvor, kanal, pa da u nj uđeš i
doneseš im kakav dokaz, ili da sebi napraviš stepenice do neba, pa se na njih
uspneš, kako bi im došao sa kakvim dokazom koji je bolji od onoga sa čime si im
već došao, ako si to u stanju." "Da Allah hoće, On bi ih sve na
pravom putu sakupio; zato nikako ne budi od onih koji to ne znaju!", tj.
povjerovat će samo onaj koji je već zabilježen u Allahovom, dželle šanuhu,
znanju da će odabrati iman nad kufrom, te mu je zbog toga već prije propisana
sreća. "Odazvat će se jedino oni koji su poslušni", tj. tvome će se
pozivu odazvati, o Muhammede, oni koji slušaju i shvataju tvoj govor. Kao što
Allah, dželle šanuhu, kaže: "da opominje onoga ko ima pameti (onoga ko je
živ), i da zasluže kaznu nevjernici" (36:70). "A Allah će umrle
oživiti; zatim, Njemu će se svi vratiti." Ovdje se misli na nevjernike,
jer su njihova srca mrtva, pa ih poredi sa onima čija su tijela mrtva, pa kaže:
"A Allah će umrle oživiti; zatim, Njemu će se svi vratiti." Ove su
Allahove, dželle šanuhu, riječi jedan vid ismijavanja i ponižavanja istih.
Oni govore: "Zašto mu Gospodar njegov ne pošalje kakvo
čudo!" Reci: "Allah je kadar poslati čudo, ali većina njih ne
zna." /37/ "Sve životinje koje po Zemlji hode i sve ptice koje na
krilima svojim lete svjetovi su poput vas - u Knjizi Mi nismo ništa izostavili
- i sakupit će se poslije pred Gospodarom svojim." /38/ "A oni koji
dokaze Naše poriču gluhi su i nijemi, u tminama su. Onoga koga hoće - Allah
stavlja u zabludu, a onoga koga hoće - na pravi put izvodi." /39/
Allah, dželle šanuhu, obavještava nas o mušricima, da su oni
govorili: "Zašto mu Gospodar njegov ne pošalje kakvo čudo!", tj.
nadnaravno djelo kakvo su oni željeli i uporno tražili, kao što u drugom ajetu
stoji: "Nećemo ti vjerovati sve dok nam iz zemlje živu vodu ne izvedeš!"
(17:90) Reci: "Allah je kadar poslati čudo, ali većina njih ne zna",
tj. Allah je, dželle šanuhu, to u stanju učiniti, ali Njegova mudrost zahtijeva
da se to odgodi, jer kada bi ga On poslao, a oni se ne bi odazvali, spustio bi
na njih Svoju kaznu. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "Kada bismo
htjeli, Mi bismo im s neba jedan znak poslali pred kojim bi oni šije svoje
sagnuli." (26:4)
”Sve životinje koje po Zemlji hode i sve ptice koje na krilima
svojim lete svjetovi su poput vas." Katade veli: "Ptice su ummet (zajednica),
ljudi su ummet i džini su ummet." A Es-Suddi veli: "tj. stvorenja kao
i vi". "u Knjizi Mi nismo ništa izostavili", tj. kod Allaha, dželle
šanuhu, znanje je o svima njima, On ne zaboravlja ničiju nafaku niti brigu o
njemu, bez obzira iz koje vrste on bio. Sve je to poimenice i po broju zapisano
u Knjizi kod Njega. U njoj su zapisani svaki i najmanji pokreti i mirovanja
svih stvorenja. "...i sakupit će se poslije pred Gospodarom svojim",
tj. svi će oni biti proživljeni na Sudnjem danu. Allah, dželle šanuhu, kaže:
"...i kada se divlje životinje saberu". (81:5) Imam Ahmed prenosi od
Ebu-Zerra, radijAllahu anhu, (201) da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we
sellem, ugledao kako se dvije ovce tuku, pa je rekao: "O Ebu-Zerr, znaš li
ti zbog čega se one tuku?" "Ne", odgovori on. "Ali, Allah
zna i On će im presuditi (na Sudnjem danu)."
"A oni koji dokaze Naše poriču gluhi su i nijemi, u tminama
su", tj. oni su po svom neznanju i neshvatanju slični gluhom koji ne čuje
i slijepom koji ne vidi i pored toga su u tminama u kojima se inače ništa ne
vidi, pa kako će takvi pronaći put i izaći iz stanja u kome se nalaze? Allah, dželle
šanuhu, za takve kaže: "Slični su onima koji potpale vatru, i kada ona
osvijetli njihovu okolicu, Allah im oduzme svjetlo i ostavi ih u mraku, i oni
ništa ne vide. Gluhi, nijemi i slijepi su, nikako da se osvijeste."
(2:17-18) Zato Allah, dželle šanuhu, kaže: "Onoga koga hoće - Allah
stavlja u zabludu, a onoga koga hoće - na pravi put izvodi", tj. On
postupa sa Svojim stvorenjima kako On hoće.
Reci: "Kažite vi meni, ako istinu govorite, kad bi vam došla
Allahova kazna ili vas iznenadio Smak svijeta, da li biste ikog drugog osim
Allaha prizivali?" /40/ "Njega biste samo molili da, ako hoće,
otkloni od vas ono za što ste Ga molili, a ne bi vam ni na um pali oni koje ste
Mu ravnim smatrali." /41/ "A poslanike smo i narodima prije tebe
slali i neimaštinom i bolešću ih kažnjavali, ne bi li poslušni postali."
/42/ "Trebalo je da su poslušni postali kada bi im kazna Naša došla! Ali,
srca njihova su ostajala tvrda, a šejtan im je lijepim prikazao ono što su
radili." /43/ "I kada bi zaboravili ono čime su opominjani, Mi bismo
im kapije svega otvorili; a kada bi se onome što im je dato obradovali,
iznenada bismo ih kaznili i oni bi odjednom svaku nadu izgubili",/44/
"i zameo bi se trag narodu koji je činio zlo, i neka je hvaljen Allah,
Gospodar svjetova!" /45/
Allah, dželle šanuhu, obavještava nas da On radi ono što hoće, da
sa Svojim stvorenjima postupa kako On hoće i da Njegovu odredbu niko ne može
promijeniti, niti iko može Njegovu odredbu prema stvorenjima osujetiti izuzev
Njega samog, Koji nema sudruga i Koji kada se od Njega nešto zatraži daje kome
On hoće. Zato kaže, uzvišen neka je: Reci: "Kažite vi meni, ako istinu
govorite, kad bi vam došla Allahova kazna ili vas iznenadio Smak svijeta",
tj. jedno ili drugo, "...da li biste ikog drugog osim Allaha
prizivali?", tj. vi ne biste drugog prizivali, jer ste svjesni da to niko
drugi osim Njega nije u stanju otkloniti. Zato je rekao: "ako istinu
govorite", tj. o vašem uzimanju drugog za bogove mimo Njega. "Njega
biste samo molili da, ako hoće, otkloni od vas ono za što ste Ga molili, a ne
bi vam ni na um pali oni koje ste Mu ravnim smatrali", tj. za vrijeme
nužde nikog drugog ne prizivate osim Njega i zaboravljate na kipove. Kao što na
drugom mjestu stoji: "Kada se u lađe ukrcaju, iskreno se mole
Allahu." (29:65) "A poslanike smo i narodima prije tebe slali i
neimaštinom", tj. siromaštvom i oskudicom, "i bolešću" i bolovima
ih kažnjavali, "ne bi li poslušni postali", tj. Allaha ponizno i sa
strahopoštovanjem prizivali. "Trebalo je da su poslušni postali kada bi im
kazna Naša došla!", tj. trebali su nas oni, nakon što ih to zadesi,
ponizno moliti. "Ali, srca su njihova ostajala tvrda", tj. nisu
omekšala niti bogobojazna postala. "...a šejtan im je lijepim prikazao ono
što su radili", tj. šejtan im je uljepšao širk i griješenje. "I kada
bi zaboravili ono čime su opominjani", tj. kada bi se okrenuli od toga i
pravili se da su ga zaboravili, "Mi bismo im kapije svega otvorili",
tj. otvorili bismo im vrata svake vrste opskrbe koju bi izabrali. To je,
svakako, samo postepeno navođenje na još veću kaznu i odgađanje iste samo za
neko vrijeme. Allaha, dželle šanuhu, molimo da nas sačuva svakog zla. Zato
Allah, dželle šanuhu, dalje kaže: "...a kada bi se onome što im je dato
obradovali", tj. od imetka, djece i nafake, "...iznenada bismo ih
kaznili i oni bi odjednom svaku nadu izgubili", tj. svaku nadu u bilo
kakav hajr.
Imam Ahmed prenosi od 'Ukbeta ibn 'Amira da je Poslanik, sallAllahu
alejhi we sellem, rekao: (202) "Ako vidiš nekog čovjeka da mu Allah, dželle
šanuhu, daje ono što želi i pored njegovih grijeha, znaj da je to samo
privremeno zavođenje." A zatim je proučio riječi: "I kada bi
zaboravili ono čime su opominjani" - do riječi Allaha: "i oni bi
odjednom svaku nadu izgubili", kao što u sljedećem ajetu kaže: "...i
zameo bi se trag narodu koji je činio zlo, i neka je hvaljen Allah, Gospodar
svjetova!"
Reci: "Kažite vi meni, ako bi vas Allah sluha vašeg i vida
vašeg lišio i srca vaša zapečatio, koji bi vam bog, osim Allaha, to
vratio?" Pogledaj kako dokaze iznosimo, a oni opet glave okreću."
/46/ Reci: "Kažite vi meni, ako bi vas Allahova kazna stigla neočekivano
ili javno, zar bi iko drugi do narod nevjernički nastradao?" /47/ "Mi
šaljemo poslanike samo zato da donose radosne vijesti i da opominju; neka se
zato oni koji vjeruju i dobra djela čine ničega ne boje i ni za čime neka ne
tuguju." /48/ "A one koji u dokaze Naše ne vjeruju stići će kazna
zato što grješno postupaju." /49/
Allah, dželle šanuhu, kaže Svom Poslaniku, sallAllahu alejhi we
sellem: Reci onima koji poriču: "Kažite vi meni, ako bi vas Allah sluha
vašeg i vida vašeg lišio", tj. ako bi vam zabranio da se njima koristite,
pa zato kaže: "...i srca vaša zapečatio", kao što Allah, dželle
šanuhu, kaže: "...i neka znate da se Allah upliće između čovjeka i srca
njegova" (8:24), "...koji bi vam bog, osim Allaha, to vratio?",
tj. ko bi vam to vratio ako vam ga Allah, dželle šanuhu, uzme. Dakle, niko to
nije u stanju uraditi do Allah. Zato Allah, dželle šanuhu, kaže: "Pogledaj
kako dokaze iznosimo", tj. kako ih pojašnjavamo i u njima ima jasnih
pokazatelja da nema drugog Boga osim Allaha i da su svi bogovi, mimo Njega,
neistiniti. "...a oni opet glave okreću", tj. okreću ih od istine i
ljude odvraćaju od nje. Reci: "Kažite vi meni, ako bi vas Allahova kazna
stigla neočekivano", tj. iznenada a da vi to ni ne osjetite, "ili
javno", tj. naočigled, "...zar bi iko drugi do narod nasilnički
nastradao?", tj. oni koji su sami sebi nasilje učinili tako što su Allahu
drugog ravnim smatrali. "Mi šaljemo poslanike samo zato da donose radosne
vijesti i da opominju"; tj. da radosne vijesti donose vjernicima, a da
nevjernike upozore na nedaće i kazne (koje ih čekaju). Zato Allah, dželle
šanuhu, kaže: "...neka se zato, oni koji vjeruju i dobra djela čine",
tj. onaj čije srce povjeruje u ono sa čim su oni došli i ko svoje postupke
uskladi slijeđenjem njih, "...ničega ne boje" od onog što ih čeka,
"...i ni za čime nek ne tuguju", od onog što ih je prošlo na
dunjaluku. Allah, dželle šanuhu, njihov je zaštitnik u onome što su Njemu
ostavili i njihov čuvar u onome što je iza njih ostalo. Zatim Allah, dželle
šanuhu, kaže: "A one koji u dokaze Naše ne vjeruju stići će kazna zato što
grješno postupaju", tj. stići će ih kazna zato što su nijekali ono sa čime
su došli poslanici, zato što su izašli iz okvira Allahovih, dželle šanuhu,
naredbi i Njegove pokornosti, i radili ono što im je On zabranio i oskrnavili
Njegove svetinje.
Reci: "Ja vam ne kažem: 'U mene su Allahove riznice', niti:
'Meni je poznat nevidljivi svijet', niti vam kažem: 'Ja sam melek' - ja
slijedim samo ono što mi se objavljuje." Reci: "Zar su isto slijepac
i onaj koji vidi? Zašto ne razmislite?" /50/ "I opominji Kur'anom one
koji strahuju što će pred Gospodarom svojim sakupljeni biti, kad osim Njega ni
zaštitnika ni zagovornika neće imati - da bi se Allaha bojali." /51/
"I ne tjeraj od sebe one koji se ujutro i navečer Gospodaru svome mole
želeći lice Njegovo - ti nećeš za njih odgovarati, a ni oni neće odgovarati za
tebe, jer bi, ako bi ih ti otjerao, nasilnik bio." /52/ "I tako Mi
jedne drugima iskušavamo da bi nevjernici rekli: 'Zar su to oni kojima je
Allah, između nas, milost ukazao?' - A zar Allah dobro ne poznaje one koji su
zahvalni!" /53/ "A kada ti dođu oni koji u riječi Naše vjeruju, ti
reci: Mir vama! Gospodar vaš je sam Sebi propisao da bude milostiv: ako neko od
vas kakvo ružno djelo iz lahkomislenosti učini, pa se poslije pokaje i popravi
- pa, Allah će doista oprostiti i milostiv biti." /54/
Allah, dželle šanuhu, kaže Svome Poslaniku: Reci: "Ja vam ne
kažem: 'U mene su Allahove riznice'", tj. ja njima ne raspolažem niti ih
posjedujem. "...niti: 'Meni je poznat nevidljivi svijet'", tj. ja ne
znam od nevidljivog svijeta ništa više od onoga što me je Allah poučio i što mi
je od njega pokazao. "...niti vam kažem: 'Ja sam melek'", tj. ja ne
tvrdim za sebe da sam melek, nego sam ja jedan od ljudi koga je Allah, dželle
šanuhu, počastio Svojom objavom. Zato dalje kaže: "ja slijedim samo ono
što mi se objavljuje", tj. ni u kom slučaju to ne prekoračujem.
"Reci: Zar su isto slijepac i onaj koji vidi?", tj. zar je isti onaj
ko slijedi istinu i onaj ko je od nje zalutao? "Zašto ne razmislite?"
Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "Zar je onaj koji zna da je istina ono
što ti se objavljuje od Gospodara tvoga kao onaj koji je slijep? A pouku samo
razumom obdareni primaju." (13:19) "I opominji Kur'anom one koji
strahuju što će pred Gospodarom svojim sakupljeni biti, kad osim Njega ni
zaštitnika ni zagovornika neće imati", tj. opomeni Kur'anom, o Muhamede,
one koji se boje Sudnjeg dana, na kojem neće imati ni rođaka ni zagovornika za
oslobađanje kazne. "da bi se Allaha bojali", tj. da bi na ovom
svijetu radili ono čime će ih Allah spasiti kazne na Sudnjem danu i uvećati
svoju dragocjenu nagradu.
"I ne tjeraj od sebe one koji se ujutro i navečer Gospodaru
svome mole želeći lice Njegovo", tj. ne odstranjuj od sebe ove ljude, nego
ih prihvati kao svoje društvo i najbolje prijatelje. Allahove, dželle šanuhu,
riječi: "Gospodaru svome mole", tj. Njemu ibadet čine i Njemu se
mole, "ujutro i navečer"; Se'id ibn Musejjeb i drugi kažu:
"...pod tim se misli na propisane namaze". Kao što Allah, dželle
šanuhu, kaže: "Gospodar vaš je rekao: 'Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam
se odazvati'", tj. primit ću vašu dovu.
"...želeći lice Njegovo", tj. rade isključivo radi Njega
i samo Njemu 'ibadet čineći i Njemu se pokoravajući. "ti nećeš za njih
odgovarati, a ni oni neće odgovarati za tebe", kao što je Nuh, alejhi
selam, odgovorio onima koji su mu rekli: "Kako da te poslušamo, kad te
najniži sloj ljudi slijedi?" "Ne znam ja šta oni rade" - reče on
- "svi će pred Gospodarom mojim , da znate, račun polagati", tj. Allah,
dželle šanuhu, sa njima će račun svidjeti, ja za njih neću odgovarati, kao što
i oni za mene neće odgovarati. "...jer bi, ako bi ih ti otjerao, nasilnik
bio", tj. ako bi ti to sa njima u ovakvom stanju učinio.
Sufjan es-Sewri prenosi od El-Mikdama ibn Šurejha, a ovaj od svoga
oca, da je S'ad rekao: (203) "Ovaj ajet objavljen je povodom šesterice
ashaba Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, među kojima je bio i Ibn-Mes'ud,
koji kaže: 'Mi bismo se natjecali ko će prije stići do Poslanika, sallAllahu
alejhi we sellem, zatim bismo mu se približili i slušali njegove riječi. Na to
su Kurejševići rekli: Ti prihvataš te ljude, a ostavljaš nas!, pa je objavljen
ajet: I ne tjeraj od sebe one koji se ujutro i navečer Gospodaru svome
mole.'" Prenosi ga El-Hakim u svom Mustedreku od Sufjana i kaže da
odgovara kriterijima Buharije i Muslima. Isti hadis prenosi i Ibn-Hibban u svom
Sahihu preko El-Mikdama Ibn- Šurejha.
"I tako Mi jedne drugima iskušavamo da bi nevjernici rekli:
'Zar su to oni kojima je Allah, između nas, milost ukazao?'", tj. zbog
toga što je većina onih koji su Poslanika slijedili, u početku, bila
siromašnija skupina ljudi i žena i robova i robinja, a od uglednih ga, tada,
nije slijedio izuzev mali broj. Kao što je narod Nuhov rekao Nuhu: "...a i
vidimo da te, bez ikakva razmišljanja, slijede samo oni koji su niko i ništa
među nama..." (11: 27) Kao što je i Herakle, kralj Rimljana, pitao
Ebu-Sufjana, prilikom poznatog dijaloga između njih: "Da li ga slijede
ugledni ljudi ili slabići?" On odgovori: "Slabići." Na to
Herakle reče: "Oni su uvijek bili sljedbenici poslanika." Dakle,
mušrici među Kurejševićima ismijavali su kao slabiće one između njih koji bi
prelazili na islam, mučili one od njih koje su mogli i govorili: "Zar su
to oni, među nama, kojima je Allah Svoju milost ukazao?" Tj. Allah sigurno
ne bi njih uputio na hajr a nas ostavio. Allah, dželle šanuhu, na njihove
riječi: "Zar su to oni kojima je Allah, između nas, milost ukazao?",
odgovara riječima: "A zar Allah dobro ne poznaje one koji su
zahvalni!", tj. zar On ne poznaje one koji su Njemu zahvalni, svojim
riječima, djelima i onim što u grudima kriju, pa ih On zbog toga upućuje
putevima spasa, izvodi iz tmine u svjetlost, Svojom dozvolom i upućuje ih na
pravi put. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže:
"One koji se budu zbog Nas borili Mi ćemo, sigurno, putevima koji
Nama vode uputiti; a Allah je, zaista, na strani onih koji dobra djela
čine." (29:69)
A u sahih hadisu stoji: (204) "Allah ne gleda u vaše izglede,
niti u vaše boje, nego gleda u vaša srca i djela vaša." Ibn-Džerir prenosi
od 'Ikrime o značenju Allahovih, dželle šanuhu, riječi: "I opominji
Kur'anom one koji strahuju što će pred Gospodarom svojim sakupljeni biti",
da je jednom prilikom došla grupa ljudi Ebu-Talibu i rekla: "Kada bi tvoj
bratić Muhammed otjerao od sebe naše oslobođene robove i naše saveznike to bi
mnogo značilo za nas, bili bismo mu pokorniji i prije bismo ga slijedili i
povjerovali u ono što govori." A ti bespomoćnici bili su: Bilal, 'Ammar
ibn Jasir, Salim - oslobođeni rob Ebu-Huzejfe - i Sabih - oslobođeni rob
Usejda. A od saveznika: Ibn-Mes'ud, El-Mikdad ibn 'Amr, Mes'ud ibnul-Kari,
Wakid ibn 'Abdullah el-Hanzali, 'Amr ibn 'Abdi 'Amr, Zuš-Šemalejn, Mersed ibn
ebi- Mersed, Ebu-Mersed El-Ganewi - saveznik Hamze ibn 'Abdul-Muttaliba i njima
slični od saveznika.
A kada ti dođu oni koji u riječi Naše vjeruju, ti reci: "Mir
vama!", tj. počasti ih uzvraćanjem selama i obraduj ih velikom i
sveobuhvatnom Allahovom milošću prema njima. Zato Allah, dželle šanuhu, kaže:
"Gospodar vaš je sam Sebi propisao da bude milostiv", tj. obavezao se
na milost, izražavajući time Svoju darežljivost i dobročinstvo. "...ako
neko od vas kakvo ružno djelo iz neznanja učini", pojedini od selefa bi
rekli: "Svako onaj ko griješi prema Allahu, on je neznalica
(džahil)." "...pa se poslije pokaje[270] i popravi", tj. ko
napusti grijehe koje je činio, potpuno ih se kloni, čvrsto odluči da ih više
nikada neće činiti i popravi svoje stanje čineći, ubuduće, dobra djela,
"pa, Allah će doista oprostiti i milostiv biti." Poslanik, sallAllahu
alejhi we sellem, rekao je Mu'az ibn Džebelu - a poslije ćemo navesti mnoge
hadise koji odgovaraju Allahovim, dželle šanuhu, riječima: “A milost Moja
obuhvaća sve..." (7:156), riječi koje odgovaraju ovom ajetu: (205)
"Znaš li ti šta je obaveza ljudi prema Allahu? Da Ga obožavaju ne
pripisujući Mu druga." A zatim je rekao: "A znašli šta je obaveza
Allaha prema ljudima, ako to urade? Da ih ne kazni." Prenosi ga Ahmed.
"Tako Mi potanko izlažemo dokaze, i da bi očevidan bio put
kojim idu grješnici." /55/ Reci: "Meni je zabranjeno klanjati se
onima kojima se vi, pored Allaha, klanjate." Reci: "Ja se ne povodim
za željama vašim, jer bih tada zalutao i ne bih na pravom putu bio." /56/
Reci: "Meni je doista jasno ko je Gospodar moj, a vi Ga ne priznajete.
Nije u mojoj vlasti ono što vi požurujete; pita se samo Allah, On sudi po
pravdi i On je sudija najbolji." /57/ Reci: "Da je u mojoj vlasti ono
što požurujete, između mene i vas bilo bi svršeno, a Allah dobro zna nevjernike."
/58/ "U Njega su ključevi svih tajni, samo ih On zna, i On jedini zna šta
je na kopnu i šta je u moru, i nijedan list ne opadne, a da On za nj ne zna; i
nema zrna u tminama Zemlje niti ičeg svježeg niti ičeg suhog, ničeg što nije u
Jasnoj knjizi." /59/
Allah, dželle šanuhu, kaže nam, kao što je pojasnio ajete i dokaze
koji su već spomenuti i pojašnjeni, kako bi uputili na pravi put i pokudili one
koji još polemiku vode i uporno odbijaju (istinu): "Tako Mi potanko
izlažemo dokaze", koje je potrebno pojasniti onima kojima je ovaj govor
upućen, "i da bi očevidan bio put kojim idu grješnici", tj. da bi se
pokazao put kojim idu grješnici koji se protive poslanicima. Reci: "Meni
je zabranjeno klanjati se onima kojima se vi, pored Allaha, klanjate."
Reci: "Ja se ne povodim za željama vašim, jer bih tada zalutao i ne bih na
pravom putu bio." [271]
Reci: "Meni je doista jasno ko je Gospodar moj", tj. meni
je jasan Šerijat, koji mi je objavio Uzvišeni Allah, "...a vi Ga ne
priznajete", tj. ne priznajete istinu koja mi je došla od mog Gospodara.
"Nije u mojoj vlasti ono što vi požurujete", od kazne, "...pita
se samo Allah" o požurivanju onoga što ste od kazne tražili ili i o
njegovom odgađanju iz Svoje mudrosti. Zato Allah, dželle šanuhu, kaže: "On
sudi po pravdi i On je sudija najbolji", tj. On je najbolji sudija o
pitanju donošenja presude i najbolje rješava sporove među Svojim robovima.
Reci: "Da je u mojoj vlasti ono što požurujete, između mene i vas bilo bi
svršeno", tj. da se ja za to pitam, ja bih vas kaznio onim što
zaslužujete. "...a Allah dobro zna nevjernike". A ako neko upita:
Kako ćemo ovo usaglasiti sa hadisom koji prenose El-Buhari i Muslim od Aiše, radijAllahu
anhu, da je rekla Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem: (206) "O Allahov
Poslaniče! Jesi li preživio i jedan teži od dana Uhuda?" On odgovori:
"Ja sam pretrpio mnogo od tvog naroda, ali najteže mi je bilo ono što sam
doživio na dan 'Akabe, kada sam prišao Ibn-'Abdi Ja lejl ibn 'Abdi-Kilalu, pa
mi se nije odazvao na ono u što sam ga pozivao. Ja sam tada krenuo od njega
ožalošćen i nisam ni došao sebi dok nisam stigao do Karn es-Sa'alib. Tada sam
podigao glavu i ugledao jedan oblak kako mi pravi hlad, pa sam ga bolje
pogledao i u njemu ugledao Džibrila, alejhi selam On me tada pozvao i rekao mi:
"Allah, dželle šanuhu, čuo je šta ti je tvoj narod rekao i kako su ti
odgovorili, pa ti je poslao meleka zaduženog za brda da mu narediš da sa njima
uradi ono što ti hoćeš." Melek zadužen za brda pozvao me je i poselamio, a
zatim mi rekao: "O Muhammede, zaista je Allah čuo njihov govor tebi i ono
što su ti kao odgovor kazali, pa me je tvoj Gospodar poslao tebi da mi narediš
da sa njima uradim ono što ti hoćeš: ako hoćeš, ja ću ih poklopiti sa ova dva
brda." Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, tada mu reče:
"Naprotiv, ja se nadam da će Allah iz njihovih potomaka izvesti one koji
će Njega obožavati i nikog drugog Njemu ravnim neće smatrati." Ovo je
rivajet Muslima. Dakle, tada mu je bilo ponuđeno i omogućeno da ih kazni i
potpuno uništi, ali je on to odbio i zatražio da im se kazna odgodi ne bi li
Allah od njihovih potomaka izveo one koji Mu neće pripisivati druga. Kako ćemo
usaglasiti taj slučaj sa riječima Allaha, dželle šanuhu, u ovom ajetu: Reci:
"Da je u mojoj vlasti ono što požurujete, između mene i vas bi bilo
svršeno, a Allah dobro zna nevjernike." Odgovor bi bio, a Allah najbolje
zna, da se u ovom ajetu misli na to da bi on, da je bio u mogućnosti kazniti ih
kaznom koju su tražili, u tom času to i uradio. A što se tiče hadisa, iz njega
se ne razumije da su oni od njega tražili da ih tada kazni, nego je njemu melek
brda ponudio spremnost da ih poklopi sa dva brda, a to su dva brda koja
obuhvataju Meku sa juga i sjevera - ako to on hoće, ali on to nije htio i
tražio je blagost prema njima. "U Njega su ključevi svih tajni, samo ih On
zna." El-Buhari prenosi od 'Abdullaha ibn 'Umera da je Poslanik, sallAllahu
alejhi we sellem, rekao: (207) "Pet je ključeva tajni (gajba) koje niko ne
zna osim Allaha":
"Samo Allah zna kada će Smak svijeta nastupiti, samo On spušta
kišu i samo On zna šta je u matericama, a čovjek ne zna šta će sutra zaraditi i
ne zna čovjek u kojoj će zemlji umrijeti; Allah, uistinu, sve zna i o svemu je
obaviješten." (31:34) "...i On jedini zna šta je na kopnu i šta je u
moru", "...i nijedan list ne opadne, a da On za nj ne zna", tj.
On zna svaki pokret, čak i biljaka i mrtve prirode, a pogotovo pokrete
životinjskog svijeta, a svakako i pokrete onih koji su šerijatski obavezni,
bili džini ili ljudi, kao što Allah, dželle šanuhu, u drugom ajetu kaže:
"On zna poglede koji kriomice u ono što je zabranjeno gledaju,
a i ono što grudi kriju." (40:19) "...i nema zrna u tminama Zemlje
niti ičeg svježeg niti ičeg suhog, ničeg što nije u Jasnoj knjizi". Ibn
Ebi-Hatim prenosi od Ibn-'Abbasa da je rekao: "Allah, dželle šanuhu,
stvorio je (slovo) nun, koje predstavlja tintarnicu, a zatim je stvorio ploče
na kojima je napisao sve što je vezano za ovaj svijet do njegova završetka, šta
će sve od stvorenja stvoriti, koliko će podariti halal i haram opskrbe i šta će
se sve od dobrih i loših djela požnjeti. A zatim je proučio ovaj ajet: '...i
nijedan list ne opadne, a da On za nj ne zna;'" [272]
"On vas noću uspavljuje - a zna i šta ste preko dana griješili
- zatim vas budi, sve dok ne dođe čas smrtni. Na kraju, Njemu ćete se vratiti i
On će vas o onome što ste radili obavijestiti." /60/ "On je Vladar
nad robovima Svojim i šalje vam čuvare; a kad nekom od vas smrt dođe,
izaslanici Naši mu, bez oklijevanja, dušu uzmu." /61/ "Oni će,
poslije, Allahu biti vraćeni, svome istinskom Gospodaru. Samo će se On pitati i
On će najbrže obračun svidjeti." /62/
Allah, dželle šanuhu, kaže da usmrćuje Svoje robove prilikom
njihovog spavanja noću, i to je mala smrt, kao što Allah, dželle šanuhu, kaže:
"I kada Allah reče: 'O 'Isa, dušu ću ti uzeti [273] i k Sebi te
uzdignuti.'" (3:53) Allah, dželle šanuhu, kaže: "Allah uzima duše u
času njihove smrti, a i onih koji spavaju, pa zadržava one kojima je odredio da
umru, a ostavlja one druge do roka određenog", (39:42) i u ovom ajetu
spominje obje vrste smrti: malu i veliku. Isto tako i na ovom mjestu spominje
te dvije vrste smrti, pa kaže: "On vas noću (usmrćuje) uspavljuje - a zna
i šta ste preko dana griješili", tj. zna šta ste od djela preko dana
učinili. Ovo je umetnuta rečenica koja ukazuje na to da Allah, dželle šanuhu,
Svojim znanjem obuhvata sva stvorenja noću i danju, kada miruju i kada se
kreću. Kao što Allah, dželle šanuhu, u drugom ajetu kaže: "Za Njega je jednak
od vas onaj koji tiho govori i onaj koji to glasno čini, onaj koji se noću
skriva i onaj koji po danu hodi." (13:10) A na drugom mjestu kaže:
"...i noć pokrivačem dali, i dan za privređivanje
odredili", (78:10-11) i zato ovdje kaže: "On vas noću (usmrćuje)
uspavljuje - a zna i šta ste preko dana griješili -" "...zatim vas
budi", po danu. Ibn-Merdevejh prenosi svojim senedom od Dahhaka, a ovaj od
Ibn-'Abbasa da je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: (208) "Sa
svakim čovjekom nalazi se jedan melek koji mu uzima dušu kada zaspi, pa ako
Allah dozvoli, on ga usmrti, a ako ne dozvoli, on mu je vrati." To se
spominje u riječima Allaha, dželle šanuhu: "On vas noću (usmrćuje)
uspavljuje", "...sve dok ne dođe čas smrtni", tj. edžel
(određeni moment), za svakog čovjeka. "Na kraju, Njemu ćete se
vratiti" na Sudnjem danu, "...i On će vas o onome što ste radili
obavijestiti", tj. nagradit će vas za to ili kazniti.
"On je Vladar nad robovima Svojim" [274], tj. Onaj Koji
vlada svime i Čijoj se veličini i uzvišenosti sve pokorava, "...i šalje
vam čuvare", tj. meleke koji čuvaju tijelo čovjeka, kao što u drugom ajetu
stoji: "Uz svakog su od vas meleki, ispred njega i iza njega - po Allahovu
naređenju nad njim bdiju" (13:11) i čuvari koji čuvaju njegova djela, kao
što Allah, dželle šanuhu, kaže: "...a nad vama bdiju čuvari, kod nas
cijenjeni pisari." (82:10-11) "...a kad nekom od vas smrt dođe",
tj. kada se na samrti nađe i približi se njegov edžel, "...izaslanici Naši
mu, bez oklijevanja, dušu uzmu", tj. meleki koji su za to zaduženi (melek
smrti ima svoje pomoćnike koji vade dušu iz tijela, pa je preuzima melek smrti
kada dođe do grla). A Allahove, dželle šanuhu, riječi: "bez
oklijevanja", tj. oni neće oklijevati sa čuvanjem duše i njenim
pohranjivanjem na mjesto koje Allah, dželle šanuhu, odredi; ako je bio od onih
koji su dobro činili, onda će to biti 'Illijjun (posebno mjesto za odabrane
duše), a ako je bio od onih koji su loša djela činili - onda će to biti
Sidždžin (posebno mjesto za loše duše), Allah nas od njega sačuvao. "Oni
će, poslije, biti vraćeni Allahu, svome istinskom Gospodaru", tj. meleki.
A moguće je da se riječi Allaha, dželle šanuhu: "Oni će, poslije, biti
vraćeni", odnose na sva stvorenja koja će se na Sudnjem danu vratiti
Allahu, pa će im Svojom pravednošću presuditi.
Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: “Reci: "I drevni i
kasniji, u određeno vrijeme, jednog određenog dana bit će sakupljeni."
(56:49-50) A u drugom ajetu kaže: "...a njih smo već sakupili, nijednog
nismo izostavili", do riječi: "Gospodar tvoj neće nikome nepravdu
činiti." (18:47-49) Zato je Allah, dželle šanuhu, rekao: "...samo će
se On pitati i On će najbrže obračun svidjeti".
Reci: "Ko vas iz strahota na kopnu i na moru izbavlja kada mu
se i javno i tajno ponizno molite: "Ako nas On iz ovoga izbavi, sigurno
ćemo biti zahvalni!" /63/ Reci: "Allah vas iz njih i iz svake nevolje
izbavlja, pa vi ipak smatrate da ima Njemu ravnih." /64/ Reci: "On je
kadar poslati protiv vas kaznu iznad vaših glava ili ispod vaših nogu ili vas u
stranke podijeliti i učiniti da silu jedni drugih iskusite." Pogledaj samo
kako Mi potanko iznosimo dokaze da bi se oni urazumili! /65/
Allah, dželle šanuhu, ističe milost prema Svojim robovima, govoreći
o tome kako ih samo On spašava kada se nađu u bezizlaznoj situaciji, u tminama
kopna ili mora. Tj., one koji se zbune kada se nađu usred nepoznatih
prostranstava kopna ili valovitog mora - kada zapušu olujni vjetrovi, oni tada
upućuju dovu samo Njemu, ne smatrajući Mu nikog ravnim. Kao što Allah, dželle
šanuhu, kaže: "Kad vas na moru nevolja zadesi, tada nema onih kojima se
inače klanjate, postoji samo On..." do kraja ajeta. (17:67) A ovdje Allah,
dželle šanuhu, kaže: Reci: Ko vas iz strahota na kopnu i na moru izbavlja kada
mu se i javno i tajno ponizno molite: "Ako nas On iz ovoga izbavi",
tj. iz ove nevolje, "sigurno ćemo biti zahvalni!" Zatim Allah, dželle
šanuhu, kaže: "Reci: Allah vas iz njih i iz svake nevolje izbavlja, pa vi
ipak smatrate da ima Njemu ravnih.", tj. nakon toga, kada se nađete u
rahatluku, vi druge bogove prizivate. Reci: "On je kadar poslati protiv
vas kaznu", tj. nakon što vas spasi. "...iznad vaših glava ili ispod
vaših nogu ili vas u stranke podijeliti i učiniti da silu jedni drugih
iskusite. Pogledaj samo kako Mi potanko iznosimo dokaze da bi se oni
urazumili!" Mudžahid veli: "Ovo se odnosi na ummet Muhammeda, sallAllahu
alejhi we sellem, ali im je to oprošteno. Postoje mnogi hadisi koji se prenose
u vezi sa ovim ajetom. Mi ćemo, ako Allah da, spomenuti samo neke od njih, od
Allaha tražeći pomoć i na Njega se oslanjajući.
El-Buhari, radijAllahu anhu, tumačeći ajet: "On je
kadar..." do Allahovih riječi: "urazumili" prenosi da je Džabir
ibn 'Abdullah rekao: (209) Kada je objavljen ajet: Reci: "On je kadar
poslati protiv vas kaznu iznad vaših glava...", Allahov Poslanik, sallAllahu
alejhi we sellem, rekao je: "Utječem se Tebi." "...ili ispod
vaših nogu"; opet je izgovorio: "Utječem se Tebi." "...ili
vas u stranke podijeliti i učiniti da silu jedni drugih iskusite." Tada
Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, reče: "Ovo je manje opasno"
ili "Ovo je lakše." Ovako ga prenose i En-Nesai od Kutejbe,
Ibn-Hibban u svom "Sahihu" i Ebu-Bekr ibn Merdewejh.
Imam Ahmed prenosi od S'ad ibn Ebi-Vekkasa da je rekao: (210)
Jedanput smo išli sa Poslanikom, sallAllahu alejhi we sellem, i naišli pored
mesdžida Beni-Mu'avije. Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, ušao je u
mesdžid i klanjao dva rekata, mi smo ušli i zajedno sa njim klanjali. Zatim je
on ostao dugo učeći dovu Allahu, dželle šanuhu, a nakon toga rekao: "Pitao
sam svoga Gospodara tri stvari: molio sam Ga da ne uništi moj ummet poplavom,
pa mi je to udovoljio; zatim sam Ga molio da ne uništi moj ummet sušom, pa mi
je i to udovoljio; a zatim sam Ga molio da ne učini jedne drugima od mog ummeta
iskušenjem, pa mi to nije udovoljio." Muslim se ovim hadisom izdvaja od
drugih po tome što ga on prenosi od 'Usmana ibn Hakima.
Ibn-Merdevejh prenosi da je Ibn-'Abbas rekao: (211) Kada je
objavljen ajet: Reci: "On je kadar poslati protiv vas kaznu iznad vaših
glava ili ispod vaših nogu ili vas u stranke podijeliti i učiniti da silu jedni
drugih iskusite", Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, ustao je, uzeo
abdest, a zatim rekao: "Allahu dragi, nemoj mome ummetu poslati kaznu sa
neba (iznad njihovih glava), niti ispod njihovih nogu, nemoj dozvoliti da se
podijele u razne stranke i nemoj dozvoliti da osjete žestinu jedni
drugih." Tada mu je došao Džibril i rekao: "O Muhammede, Allah, dželle
šanuhu, poštedio je tvoj ummet kazne koja bi ih zadesila iznad njihovih glava
ili ispod njihovih nogu."
Ibn-Merdewejh, također, prenosi od Ibn-'Abbasa (212) da je
Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: "Molio sam svoga Gospodara
da moj ummet sačuva od četiri stvari, pa ih je sačuvao od dvije, a nije mi
udovoljio druge dvije. Molio sam Allaha da ih spasi od kamene kiše sa neba i
potopa iz Zemlje, da ne dozvoli njihovu podjelu na razne stranke i da ne okuse
žestinu jedni drugih, pa ih je Allah zaštitio od kamenovanja sa neba i poplave
iz Zemlje, ali ih nije zaštitio od međusobnih nereda i ubistava."
Sufjan Es-Sevri svojim senedom prenosi od Ubejj ibn Ka'ba da je
rekao: Postoje četiri stvari vezane za ovaj ummet, dvije su se ostvarile a
dvije još nisu: Reci: "On je kadar poslati protiv vas kaznu iznad vaših
glava", tj., kaže Ubejj, kamenovanje, "...ili ispod vaših nogu",
tj. zatiranje u zemlju. Ovo je značenje i izbor Ibn-Džerira, a za njegovu
tačnost svjedoči i ajet: "Jeste li sigurni da vas Onaj Koji je na nebesima
neće u zemlju utjerati, kada se ona počne iznenada tresti? Ili, jeste li
sigurni da Onaj Koji je na nebesima na vas neće vjetar s kamenjem poslati? Tada
biste saznali kakva je prijetnja Moja! (67:16-17) A u hadisu stoji: (213)
"Ovaj će ummet sigurno doživjeti kamenovanje, zatiranje u zemlju i
unakažavanje. Sve ovo i slično spominje se u govoru o predznacima Sudnjeg dana,
o čemu će biti riječi na odgovarajućem mjestu, ako Allah da. A riječi Allaha, dželle
šanuhu, "...ili da vas u stranke podijeli", znače: ili da vas podijeli
na razne grupacije i stranke koje će se međusobno razilaziti. U hadisu, koji se
prenosi sa više seneda, stoji da je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem,
rekao: (214) "...a moj će se ummet podijeliti na 73 frakcije, sve će one
završiti u vatri osim jedne..." [275] "...i učini da silu jedni
drugih iskusite." Ibn-'Abbas, i drugi, kažu: "Tj. učinit će da jedni
od vas muče i ubijaju druge." "Pogledaj samo kako Mi potanko iznosimo
dokaze", tj. kako ih pojašnjavamo i razlažemo, "...da bi se oni
urazumili!", tj. da bi shvatili i promotrili Allahove znakove i dokaze.
Tvoj narod Kur'an poriče, a on je istina. Reci: "Ja nisam vaš
čuvar",/66/ "svaki nagovještaj ima svoje vrijeme, i vi ćete
znati!" /67/ "Kada vidiš one koji se riječima Našim rugaju, neka si
daleko od njih sve dok na drugi razgovor ne prijeđu. A ako te šejtan navede da
zaboraviš, onda ne sjedi s nevjernicima kad se opomene sjetiš."/68/
"Oni koji se boje Allaha neće za njih račun polagati, ali su dužni
opominjati, ne bi li se okanili." /69/
Allah. dželle šanuhu. kaže: "Tvoj narod", tj. Kurejšije,
"Kur'an poriče, a on je istina", poslije koje je samo zabluda. Reci:
"Ja nisam vaš čuvar", nego sam ja dužan dostaviti vam (objavu), a na
vama je da slušate i budete pokorni. Ko me bude slijedio, bit će sretan, a ko
me ne bude slijedio - bit će nesretan. Zato Allah, dželle šanuhu, kaže:
"...svaki nagovještaj ima svoje vrijeme", tj. svaki nagovještaj će se
ostvariti, pa makar i nakon određenog vremena. Kao što Allah, dželle šanuhu,
kaže: "Svako doba imalo je Knjigu" (13:38). Ovo je pritvrđena
prijetnja i upozorenje, zato Allah, dželle šanuhu, kaže: "...i vi ćete
znati!"
"Kada vidiš one koji se riječima Našim rugaju", poričući
ih i ismijavajući se njima, "...neka si daleko od njih sve dok na drugi
razgovor ne prijeđu", tj. dok ne ostave svoj govor o nijekanju Kur'ana i
prijeđu na drugu temu. "A ako te šejtan navede da zaboraviš..." - pod
ovim se misli na svakog pojedinca u muslimanskom ummetu. Svima je njima
zabranjeno sjediti sa onima koji Allahove, dželle šanuhu, riječi iskrivljuju i
pogrešno ih upotrebljavaju. A ako se desi da neko zaboravi, pa sa njima sjedne,
"...onda ne sjedi s nevjernicima kad se opomene sjetiš". Zato u
hadisu stoji: (215) "Moj ummet neće odgovarati za ono što nenamjerno - greškom
učini, u zaboravu, i ono na što bude prisiljen."
Na ovaj se ajet misli ajetom u kome Allah, dželle šanuhu, kaže:
"On vam je već u Knjizi objavio: kad čujete da Allahove riječi poriču i da
im se izruguju, ne sjedite s onima koji to čine dok ne stupe u drugi razgovor,
inače, bit ćete kao i oni..." (4:140), tj. ako budete sa njima sjedili, pa
kao da se vi sa njima u tome slažete, i tako se sa njima izjednačujete u onome
u čemu su oni. "Oni koji se boje Allaha neće za njih račun polagati",
tj. ako se njih odreknu i ne budu sa njima sjedili, oni neće biti grješni za
ono što drugi čine. "...ali su dužni opominjati, ne bi li se
okanili", tj. to će činiti da bi opominjali one koji se Allahovim riječima
izruguju, ne bi li se oni, kada vide vjernike kako ih izbjegavaju, kanili
izrugivanja i ismijavanja.
"Ostavi one koji vjeru svoju kao igru i zabavu uzimaju, i koje
je život na ovom svijetu obmanuo, a opominji Kur'anom da čovjek, zbog onoga što
radi, ne bi stradao, jer osim Allaha - ni zaštitnika ni posrednika neće imati i
jer se od njega nikakva otkupnina neće primiti. Oni će, zbog onoga što su
radili, biti u muci držani; njih čeka piće od ključale vode i patnja nesnosna,
zato što nisu vjerovali." /70/
Allah, dželle šanuhu, kaže: "Ostavi one koji vjeru svoju kao
igru i zabavu uzimaju, i koje je život na ovom svijetu obmanuo", tj.
okreni se od njih i ostavi ih jedno vrijeme, jer oni idu ka ogromnoj kazni.
Zato Allah, dželle šanuhu, kaže: "...a opominji Kur'anom", tj.
opominji ljude Kur'anom i upozori ih od Allahove kazne na Sudnjem danu.
"...da čovjek, zbog onoga što radi, ne bi stradao", tj. da čovjek sam
sebe ne odvede u propast udaljavajući se od hajra i spoznaje svoje zadaće.
"...jer osim Allaha - ni zaštitnika ni posrednika neće imati", tj. ni
prijatelja, niti će se ko za njega zauzimati. Kao što Allah, dželle šanuhu,
kaže: "...prije nego što dođe Dan kada neće biti ni otkupa, ni
prijateljstva, ni posredništva! - A nevjernici sami sebi čine nepravdu."
(2:254) "...i jer se od njega nikakva otkupnina neće primiti", tj.
kada bi sve što ima uložio, od njega se to ne bi primilo. Kao što Allah, dželle
šanuhu, kaže: "Ni od jednog nevjernika koji umre kao nevjernik doista se
neće primiti kao otkup ni sve blago ovoga svijeta..." (3:91) Isto tako
Allah, dželle šanuhu, ovdje kaže: "niti će, zbog onoga što su radili, biti
u muci držani; njih čeka piće od ključale vode i patnja nesnosna, zato što nisu
vjerovali."
Reci: "Zar da se, pored Allaha, klanjamo onima koji nam ne
mogu nikakvu korist pribaviti ni neku štetu otkloniti, pa da budemo vraćeni
stopama našim - a Allah nas je već uputio - i da budemo kao onaj koga su na
Zemlji šejtani zaveli pa ništa ne zna, a koga drugovi njegovi zovu na pravi
put: 'Hodi nama!'" Reci: "Allahov je put - jedini pravi put, i nama
je naređeno da Gospodara svjetova slušamo” /71/ i da namaz obavljamo i da se
Njega bojimo; On je Taj pred Kojim ćete biti sakupljeni, /70/ i On je Taj Koji
je nebesa i Zemlju mudro stvorio - čim On za nešto rekne: "Budi!" -
ono biva; riječ Njegova je Istina; samo će On imati vlast na Dan kada se u rog
duhne; On zna nevidljivi i vidljivi svijet, i On je Mudar i Sveznajući."
/72/
Es-Suddi kaže: Mušrici su govorili muslimanima: "Slijedite naš
put, a ostavite vjeru Muhammedovu." Pa je Allah, dželle šanuhu, objavio:
Reci: "Zar da se, pored Allaha, klanjamo onima koji nam ne mogu nikakvu
korist pribaviti ni neku štetu otkloniti, pa da budemo vraćeni stopama
našim", tj. u nevjerstvo, "a Allah nas je već uputio" - pa da mi
budemo kao čovjek koga su šejtani na Zemlji zaveli. Dakle, vaš je primjer,
ukoliko nakon imana nevjernici postanete, kao primjer čovjeka koji je krenuo na
put sa grupom ljudi, pa je zalutao. Zatim su ga šejtani zbunili i zaveli ga
drugim putem. Njegovi drugovi, koji se nalaze na putu, njega pozivaju sebi,
govoreći mu: "Dođi nam, mi smo na putu." Ali on odbija da sa njima
pođe. Isti je primjer i onoga ko šejtane slijedi nakon što je saznao za
Muhammeda, sallAllahu alejhi we sellem, jer je Muhammed, sallAllahu alejhi we
sellem, taj koji poziva na put, a put je islam." Ovaj rivajet prenosi
Ibn-Džerir. A Katade kaže: "koga su na Zemlji šejtani zaveli", koga
su od pravog puta na Zemlji odveli, tj. koji je zbog njih zalutao. Kao što
Allah, dželle šanuhu, kaže: "...čeznu za njima..." (14:37) "pa
ništa ne zna". Mudžahid veli: "Čovjek koji je zbunjen, zalutao i
ništa ne zna, a njegovi prijatelji ga zovu na pravi put. To je primjer onog ko
je zalutao nakon što je bio upućen. Dakle, taj čovjek kog su šejtani zaveli na
njegovom putovanju,u momentu kada je bio izgubljen i zbunjen, i nije prepoznavao
put, a njegovi prijatelji su bili na putu i pozivali ga sebi, da krene sa njima
pravim putem, ali je on to odbio i uopće se prema njima nije okretao. A da je
Allah htio, On bi ga uputio i vratio na pravi put. Zato Allah, dželle šanuhu,
kaže: Reci: "Allahov je put - jedini pravi put." Kao što Allah, dželle
šanuhu, kaže:
"A onoga koga On na pravi put uputi - niko ne može u zabludu
odvesti." (39:37) "...i nama je naređeno da Gospodara svjetova
slušamo", tj. da samo Njemu ibadet činimo, ne pripisujući mu druga.
"...i da namaz obavljamo i da se Njega bojimo"; tj. naređeno nam je
da namaz obavljamo i da Njegove naredbe poštujemo u svim prilikama. "On je
Taj pred Kojim ćete biti sakupljeni", tj. na Sudnjem danu. "...i On
je Taj Koji je nebesa i Zemlju s istinom stvorio", tj. s pravdom. Jer On
je njihov tvorac i vlasnik i On upravlja njima i svemu što se na njima nalazi.
"...čim On za nešto rekne: Budi! - ono biva"; ovdje se misli na dan
Sudnji, za koga će samo Allah reći: "Budi", i on će biti po Njegovoj
naredbi u brzini treptaja oka ili još brže. "...na Dan kada se u rog
duhne"; rog u koji će duhnuti Israfil, alejhi selam O tome se prenosi
veliki broj hadisa u kojima Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, kaže: (216)
"Zaista je Israfil već stavio rog u usta i pognuo svoje lice i čeka kada
će mu biti naređeno pa da duhne." Prenosi ga Muslim u svom Sahihu. A Imam
Ahmed prenosi da je 'Abdullah ibn 'Amr rekao: (217) Jedan od beduina upitao je:
"O Allahov Poslaniče, šta je to Sûr?" On odgovori: "Rog u koji
će se puhnuti."
A kad Ibrahim reče ocu svome Azeru: "Zar kumire smatraš
bogovima?! Vidim da ste i ti i narod tvoj u pravoj zabludi." /74/ i Mi
pokazasmo Ibrahimu carstvo nebesa i Zemlje da bi čvrsto vjerovao. /75/...i kad
nastupi noć, on ugleda zvijezdu i reče: "Ovo je Gospodar moj!" A
pošto zađe, reče: "Ne volim one koji zalaze!" /76/ A kad ugleda
Mjesec kako izlazi, reče: "Ovo je Gospodar moj!" A pošto zađe, On
reče: "Ako me Gospodar moj na pravi put ne uputi, bit ću sigurno jedan od
onih koji su zalutali." /77/ A kad ugleda Sunce kako se rađa, on uzviknu:
"Ovo je Gospodar moj, ovo je najveće!" - A pošto zađe, on reče:
"Narode moj, ja nemam ništa s tim što vi Njemu druge ravnim smatrate! /78/
Ja okrećem lice svoje, kao pravi vjernik, prema Onome Koji je nebesa i Zemlju
stvorio, ja nisam od onih koji Njemu druge ravnim smatraju!" /79/
Postoji razilaženje o pitanju imena oca Ibrahima, alejhi selam, da
li se on zvao Azer ili Tarih, kako to spominju oni koji se bave porijeklom.
Ibn-Džerir kaže da je ispravno mišljenje onih koji kažu da je njegovom ocu bilo
ime Azer. A zatim je pokušao usaglasiti ova dva mišljenja, pa kaže da postoji
mogućnost da je on imao dva imena, kao mnogi ljudi, ili da mu je jedno od ova
dva imena bilo nadimak, i ovo je njegovo mišljenje dobro i jako, a Allah
najbolje zna. U ajetu se govori da je Ibrahim, alejhi selam, savjetovao svoga
oca da ne obožava kipove i to mu zabranjivao, ali se on toga nije kanio.
"A kad Ibrahim reče ocu svome Azeru: 'Zar kumire smatraš
bogovima?!'", tj. zar kip smatraš bogom koga ćeš obožavati mimo Allaha.
"Vidim da ste i ti i narod tvoj", koji slijedi tvoj put "u
pravoj zabludi", tj. da tumarate i uopće ne znate kuda idete. Nego se
nalazite u zabuni i neznanju, kao što Allah, dželle šanuhu, kaže:
“Spomeni, u Knjizi, Ibrahima! On je bio istinoljubiv, vjerovjesnik.
Kada je rekao ocu svome: "O oče moj, zašto se klanjaš onome koji niti čuje
niti vidi, niti može i od kakve koristi biti? O oče moj, meni dolazi znanje, a
ne tebi; zato mene slijedi, i ja ću te na pravi put uputiti; o oče moj, ne
klanjaj se šejtanu, šejtan je Svemilosnom uvijek neposlušan; o oče moj, bojim
se da te od Svemilosnom ne stigne kazna, pa da budeš šejtanu drug" - otac
njegov je rekao: "Zar ti mrziš božanstva moja, o Ibrahime? Ako se ne
okaniš, zbilja ću te kamenjem potjerati, zato me za dugo vrijeme napusti!"
"Mir tebi!" - reče Ibrahim. "Molit ću Gospodara svoga da ti
oprosti, jer On je vrlo dobar prema meni. I napustit ću i vas i sve one kojima
se mimo Allaha klanjate i klanjat ću se svom Gospodaru; nadam se da neću biti
nesretan u klanjanju Gospodaru mome." (19:41-48) Ibrahim, alejhi selam,
molio je za oprost svome ocu cijelog njegovog života. Međutim, kada je on umro
u širku i Ibrahimu to postalo jasno, on je prestao moliti za njegov oprost i
odrekao ga se. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "A što je Ibrahim
tražio oprosta za svoga oca - bilo je samo zbog obećanja koje mu je dao. A čim
mu je bilo jasno da je on Allahov neprijatelj, on ga se odrekao. Ibrahim je
doista bio pun sažaljenja i obazriv." (9:114)
"I Mi pokazasmo Ibrahimu carstvo nebesa i Zemlje", tj. Mi
mu objašnjavamo način dokaza Allahove, dželle šanuhu, jednoće dok posmatra
nebesa i Zemlju i ostala stvorenja u Njegovom carstvu, i da nema drugog Boga
osim Njega i da je On jedini Gospodar. "...da bi čvrsto vjerovao",
tj. Mi mu to pokazujemo da bi on znao i bio čvrsto uvjeren. "I kad nastupi
noć", tj. kada ga prekri i zakloni noć, "on ugleda zvijezdu i reče:
Ovo je Gospodar moj!" A pošto zađe, reče: "Ne volim one koji
zalaze!" Katade veli: "On je znao da je njegov Gospodar vječan i da
ne nestaje." "A kad ugleda Mjesec kako izlazi, reče: Ovo je Gospodar
moj!" A pošto zađe, On reče: "Ako me Gospodar moj na pravi put ne
uputi, bit ću sigurno jedan od onih koji su zalutali." A kad ugleda Sunce
kako se rađa, on uzviknu: "Ovo je Gospodar moj, ovo je najveće!", tj.
po svom obimu od zvijezde i mjeseca i više svijetli. "A pošto zađe, on
reče: "Narode moj, ja nemam ništa s tim što vi Njemu druge ravnim
smatrate!" "Ja okrećem lice svoje, kao pravi vjernik, prema Onome
Koji je nebesa i Zemlju stvorio, ja nisam od onih koji Njemu druge ravnim
smatraju!", tj. Njega iskreno vjerujem i samo njemu ibadet činim.
"...prema Onome Koji je nebesa i Zemlju stvorio", tj. Koji ih je
stvorio, bez prethodnog sličnog primjera. "...kao pravi vjernik", tj.
okrećući se od širka ka tevhidu. Zato Allah, dželle šanuhu, kaže: "Ja
nisam od onih koji Njemu druge ravnim smatraju!"
Mufesiri se razilaze u tome da li je ovo Ibrahim, alejhi selam,
činio promišljajući ili samo polemišući sa svojim narodom. Tačno je to da je
Ibrahim, alejhi selam, u svemu ovome samo vodio polemiku sa svojim narodom,
objašnjavajući im pogrešnost obožavanja ikona i kipova, što su oni činili. Na
prvom im je mjestu objasnio, na primjeru svoga oca, grešku u obožavanju kipova
na Zemlji, koji su imali likove meleka na nebu kako bi im oni posredovali kod
Svemogućeg Tvorca. Jer oni su sebe smatrali daleko ispod toga da direktno Njega
obožavaju, pa su do Njega posredovali preko meleka koje su obožavali, a koji bi
njima od Njega tražili opskrbu, pomoć i drugo što im je bilo potrebno. Zatim im
je objasnio neispravnost obožavanja sedam plovećih planeta; a to su: Mjesec,
Merkur, Venera, Sunce, Mars, Jupiter i Saturn. A najsvjetlije i najčasnije, kod
njih, bilo je Sunce, zatim Mjesec, zatim Venera. Ibrahim, alejhi selam, prije
svega je objasnio da Venera ne zaslužuje da bude obožavana, jer je ona
potčinjena i omeđena određenim kretanjem i nije u stanju od njega odstupiti niti
lijevo niti desno, niti može bilo šta sama uraditi. Nego je ona jedna od
planeta koju je Allah, dželle šanuhu, stvorio svijetlom, svakako zbog Svoje
velike mudrosti u tome. Isti je slučaj i sa Mjesecom, Suncem i ostalim
planetama. Nakon što je dokazao da božanstvo ne može biti osobina ove tri
planete koje su najsvjetlije na što ljudsko oko može pasti i nakon što se to
dokazalo nepobitnim dokazom, "on reče: Narode moj, ja nemam ništa s tim
što vi Njemu druge ravnim smatrate!", tj. ja nemam ništa sa njihovim
obožavanjem niti ih uzimam za zaštitnike. Pa ako su oni bogovi, recite im da mi
svi zajedno naude, ako su u stanju, i sa tim nimalo nemojte oklijevati.
"Ja okrećem lice svoje, kao pravi vjernik, prema Onome Koji je nebesa i
Zemlju stvorio, ja nisam od onih koji Njemu druge ravnim smatraju!", tj.
ja obožavam Tvorca ovih stvari, Onoga Koji ih je izumio, potčinio, podredio i
Koji ih održava. Onoga u Čijoj je vlasti sve što postoji i Koji je Tvorac,
Gospodar, Vlasnik i Bog svega. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže:
"Gospodar vaš je Allah, Koji je nebesa i Zemlju u šest
vremenskih razdoblja stvorio, a onda se nad 'Aršem uzvisio; On tamom noći
prekriva dan, koja ga u stopu prati, a Sunce i Mjesec i zvijezde pokoravaju se
Njegovoj volji. Samo On stvara i upravlja! Uzvišen neka je Allah, Gospodar
svjetova!" (7:54) Jer, kako bi Ibrahim, alejhi selam, bio promatrač u ovom
slučaju, kad je Allah, dželle šanuhu, govoreći o njemu rekao: "Mi smo još
prije Ibrahimu razboritost dali i dobro smo ga poznavali. Kad on ocu svome i
narodu svome reče: Kakvi su ovo kumiri kojima se i dan i noć klanjate?"
(21:51-52)
"Ibrahim je bio primjer čestitosti, pokoran Allahu, pravi
vjernik, nije druge smatrao Allahu ravnim, i bio je zahvalan na blagodatima
Njegovim; On je njega izabrao i na pravi put izveo, i Mi smo mu sačuvali lijep
spomen na ovom svijetu, a na onom će svijetu, doista, biti među onima dobrim.
Poslije smo tebi objavili: Slijedi vjeru Ibrahimovu, vjeru pravu, on nije
Allahu druge smatrao ravnim!" (16:120-123)
El-Buhari i Muslim prenose od Ebu-Hurejrea da je Poslanik, sallAllahu
alejhi we sellem, rekao: (218) "Svako se dijete rađa u fitretu (urođenoj
vjeri u jednog Boga)." U Muslimovom Sahihu prenosi se od 'Ijada ibn
Hammada da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: Allah, dželle
šanuhu, rekao je: "Ja sam stvorio Svoje robove u pravoj vjeri
(hunefa')." Ako je ovo stanje ostalih stvorenja, pa kako može Ibrahim, alejhi
selam, kojeg je Allah, dželle šanuhu, učinio primjerom čestitosti, pokornim i
pravim vjernikom, i nije bio od onih koji Allahu pripisuju druga, pa kako onda
u ovom slučaju on može biti promatrač. Naprotiv, on je, bez imalo sumnje,
najpreči od ljudi, nakon Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, da njegova
priroda i narav budu ispravni i neiskrivljeni. A da on u ovom slučaju nije bio
onaj koji je započeo polemiku, potvrđuju i Allahove, dželle šanuhu, riječi:
i narod se njegov s njim raspravljao. "Zar da se sa mnom
raspravljate o Allahu, a On je mene uputio?" - reče on. "Ja se ne
bojim onih koje vi Njemu ravnim smatrate, bit će samo ono što Gospodar moj bude
htio. Gospodar moj znanjem svojim obuhvata sve. Zašto se ne urazumite?/80/ A
kako bih se bojao onih koje s Njime izjednačujete, kada se vi ne bojite što
Allahu druge ravnim smatrate, iako vam On za to nije nikakav dokaz dao? I znate
li vi ko će, mi ili vi, biti siguran? /81/ Bit će sigurni samo oni koji vjeruju
i vjerovanje svoje s mnogoboštvom ne miješaju: oni će biti na pravom
putu." /82/ To su dokazi Naši koje dadosmo Ibrahimu za narod njegov. Mi
više stepene dajemo onima kojima Mi hoćemo. Gospodar tvoj je, uistinu, mudar i
sveznajući. /83/
Allah, dželle šanuhu, obavještava nas o Svom miljeniku Ibrahimu, alejhi
selam, da je on, kada ga je njegov narod pokušao razuvjeriti u pogledu tevhida,
koji je on zagovarao, jer su se povodili za pojedinim sumnjama, rekao:
"Zar da se sa mnom raspravljate o Allahu, a On je mene uputio?" -
reče on, tj. vi se sa mnom raspravljate o Allahu i da nema drugog Boga osim
Njega, a On mi je pokazao istinu i uputio me k njoj i ja sam siguran u to. Pa
kako da se, onda, obazirem na vaše netačne tvrdnje i neosnovane sumnje?
"Ja se ne bojim onih koje vi Njemu ravnim smatrate, bit će samo ono što
Gospodar moj bude htio", tj. jedan je od dokaza neispravnosti vaših
tvrdnji to da bogovi koje vi obožavate nisu u stanju učiniti ništa i ja ih se
uopće ne bojim. A ako su oni u stanju bilo šta uraditi, pa neka to učine prema
meni i to što prije. "...bit će samo ono što Gospodar moj bude htio",
tj. niko ne može nanijeti štetu niti koristiti osim Allaha, dželle šanuhu
"Gospodar moj znanjem Svojim obuhvata sve", tj. Svojim znanjem je
obuhvatio sve što postoji i Njemu se ništa ne može sakriti. "Zašto se ne
urazumite?" - u onome što sam vam objasnio. Zar nećete shvatiti da su vaši
bogovi lažni, te se kaniti njihovog obožavanja? Ovaj dokaz Ibrahima, alejhi
selam, sličan je dokazu Huda, alejhi selam, za koga Allah, dželle šanuhu, kaže:
"O, Hude" - govorili su oni - "nisi nam nikakav
dokaz donio, i mi na samu tvoju riječ nećemo napustiti božanstva naša, mi tebi
ne vjerujemo. Mi kažemo samo to da te je neko božanstvo naše zlom
pogodilo." "Ja pozivam Allaha za svjedoka" - reče on - "a i
vi posvjedočite da ja nemam ništa s tim što vi druge Njemu ravnim smatrate,
pored Njega; i zato svi zajedno protiv mene lukavstvo smislite i nimalo mi
vremena ne dajte, ja se uzdam u Allaha, u moga i vašeg Gospodara! Nema ni
jednog živog bića koje nije u vlasti Njegovoj; Gospodar moj zaista postupa
pravedno." (11:53-56) "A kako bih se bojao onih koje s Njime izjednačujete",
tj. kako bih se bojao ovih kipova? - "kada se vi ne bojite što Allahu
druge ravnim smatrate, iako vam On za to nije nikakav dokaz dao?" Kao što
Allah, dželle šanuhu, u drugom ajetu kaže:
"To su samo imena koja ste im vi i preci vaši nadjenuli, Allah
o njima nikakav dokaz nije poslao..." (53:23) "I znate li vi, ko će -
mi ili vi - biti siguran?", tj. ko je od nas dvoje ispravniji i ko je
preči da se osjeća sigurnim od Allahove, dželle šanuhu, kazne. Da li je to onaj
ko obožava Onoga Koji donosi korist i štetu, ili onaj ko obožava onoga koji
niti štetu nanosi a niti koristi, bez ikakva dokaza za to? Ovdje Allah, dželle
šanuhu, preuzima odgovor na Sebe pa kaže: "Bit će sigurni samo oni koji
vjeruju i vjerovanje svoje s mnogoboštvom ne miješaju: oni će biti na pravom
putu", tj. oni koji budu samo Njega iskreno obožavali ne pripisujući mu
nikakva druga, oni će biti smireni i sigurni na Sudnjem danu i upućeni i na
ovom i na onom svijetu.
El-Buhari prenosi od Abdulaha ibn Mes'uda, radijAllahu anhu, koji
kaže: (219) Kada je objavljen ovaj ajet: "...i vjerovanje svoje s
mnogoboštvom ne miješaju", njegovi su drugovi rekli: "A ko to od nas
nije sebi nepravdu učinio?" (shvatajući riječ zulm - kao: nepravda). Pa je
objavljeno: "Zaista je mnogoboštvo veliko nasilje." El-Buhari prenosi
od Abdullaha[276] (220) pa je rekao: Kada je sišao ajet: "oni koji vjeruju
i vjerovanje svoje s mnogoboštvom ne miješaju", to je bilo teško ljudima
pa su rekli: "O Allahov Poslaniče, ima li iko od nas da nepravdu prema
sebi ne čini?" Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, odgovori: "To
se ne odnosi na ono što vi mislite, zar niste čuli riječi Allahovog iskrenog
roba (Lukmana): 'O sinko moj, ne smatraj druge Allahu ravnim: mnogoboštvo je,
zaista, velika nepravda.' (31:13) Nego se ovdje misli na širk."
Imam Ahmed prenosi da je Džerir ibn Abdullah rekao: (221) Mi smo
jedan put izašli sa Poslanikom, sallAllahu alejhi we sellem, na put, pa - kada
smo bili van Medine - ugledasmo jednog konjanika kako ide prema nama. Poslanik,
sallAllahu alejhi we sellem, tada reče: "Kao da ovaj konjanik vas
traži." Čovjek je došao do nas i nazvao selam, a mi mu uzvratili, pa ga je
Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, upitao: "Odakle dolaziš?"
"Od svoje porodice, djece i svoga plemena" - odgovori on. Poslanik, sallAllahu
alejhi we sellem, reče: "Kamo ideš?" "Idem do Poslanika, sallAllahu
alejhi we sellem" - reče on. "Već si stigao do njega" - reče
Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem On tada reče: "O Allahov Poslaniče,
pouči me imanu!" Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, reče: "Da
posvjedočiš da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik,
da obavljaš namaz, daješ zekat, postiš ramazan i da hadž obaviš." On tada
reče: "Svjedočim." Čovjek je nakon toga krenuo, ali je prednja noga njegove
deve upala u rupu štakora, te je posrnuo i pao. Čovjek je pao sa deve, pao na
svoju glavu i na mjestu mrtav ostao. Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we
sellem, povikao je: "Dovedite mi tog čovjeka!" Do njega su skočili
Ammar ibn Jasir i Huzafe ibn El-Jeman, pa ga podigoše u sjedeći položaj, a
zatim rekoše: "O Allahov Poslaniče, već je preselio!" Allahov
Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, tada se okrenu od njih, a nakon nekog
vremena reče im: "Zar niste primijetili kako se okrećem od čovjeka? Ja sam
vidio dva meleka kako mu u usta trpaju dženetske plodove, pa sam saznao da je
preselio gladan!" Zatim je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao:
"Ovaj je čovjek jedan od onih za koje je Allah, dželle šanuhu, rekao: oni
koji vjeruju i vjerovanje svoje s mnogoboštvom ne miješaju", a zatim je
rekao: "Ponesite svoga brata!" Pa smo ga ponijeli do mjesta u kome je
bilo vode, zatim ga ogasulili, umotali u ćefine i odnijeli do kabura. Allahov
Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, prišao je na ivicu kabura i rekao:
"Lijepo napravite zadubljenje na desnoj strani (lahd), a nemojte samo
kopati, jer je 'lahd' naš, a (obično) kopanje običaj drugih."
A Ibn-Merdewejh prenosi da je Abdullah ibn Sahbere rekao: Allahov
Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je: (222) "Onaj kome bude
dato pa se zahvali, ili mu ne bude dato pa se strpi, koji nepravdu učini pa se
pokaje i zatraži oprost, i nad kim nepravda bude učinjena pa oprosti...",
pa je ušutio Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem Ashabi ga upitaše: "O
Allahov Poslaniče, šta je sa njim?" On odgovori: "Oni će biti na
pravom putu i bit će sigurni."
"To su dokazi Naši koje dadosmo Ibrahimu za narod
njegov", tj. Mi smo njegov dokaz usmjerili protiv njih. Ovdje se misli na
Allahove, dželle šanuhu, riječi: "A kako bih se bojao onih koje s Njime
izjednačujete, kada se vi ne bojite što Allahu druge ravnim smatrate, iako vam
On za to nije nikakav dokaz dao? i znate li vi ko će, mi ili vi, biti
siguran?" Allah, dželle šanuhu, potvrdio je istinitost njegovih riječi pa
je rekao: "Bit će sigurni samo oni koji vjeruju i vjerovanje svoje s
mnogoboštvom ne miješaju: oni će biti na pravom putu." A zatim kaže:
"To su dokazi Naši koje dadosmo Ibrahimu za narod njegov. Mi više stepene
dajemo onima kojima Mi hoćemo. Gospodar tvoj je, uistinu, mudar i
sveznajući", tj. mudar u svemu što kaže i uradi, dobro zna koga će uputiti
a koga će u zabludu odvesti.
... i Mi mu poklonismo Ishaka i Ja'kuba; i svakog uputismo - a Nuha
smo još prije uputili - i od potomaka njegovih Davuda, i Sulejmana, i Ejjuba, i
Jusufa, i Musaa, i Haruna - eto, tako Mi nagrađujemo one koji dobra djela čine
-/84/ i Zekerijjaa, i Jahjaa, i Isaa, i Iljasa - svi oni su bili dobri -/85/ i
Ismaila, i El-Jese'a i Junusa i Luta - i svima smo prednost nad svijetom
ostalim dali -/86/ i neke pretke njihove i potomke njihove i braću njihovu -
njih smo odabrali i na pravi put im ukazali. /87/ To je Allahovo uputstvo na
koje On ukazuje onima kojima hoće od robova Svojih. A da su oni druge Njemu
ravnim smatrali, sigurno bi im propalo ono što su činili. /88/ To su oni kojima
smo Mi knjige i mudrost i vjerovjesništvo dali. Pa ako ovi u to ne vjeruju, Mi
smo time zadužili ljude koji će u to vjerovati. /89/ Njih je Allah uputio, zato
slijedi njihov pravi put. Reci: "Ja od vas ne tražim nagradu za Kur'an, on
je samo pouka svjetovima." /90/
Allah, dželle šanuhu, spominje nam da je Ibrahimu, nakon što je bio
u poodmaklim godinama i izgubio nadu u potomstvo - i on i njegova žena Sara -
darovao sina Ishaka. Njemu su došli meleki koji su bili na putu za narod Lutov
i obradovali ih Ishakom, pa se njegova žena iznenadila i rekla: "Jadna ja,
zar da rodim ovako stara, a i ovaj je moj muž star. Ovo je zaista nešto
neobično!" "Zar se čudiš Allahovoj moći?" - rekoše oni -
"Allahova milost i blagoslovi Njegovi su na vama, obitelji
vjerovjesničkoj. On je dostojan hvale i On je plemenit!" (11:72-73)
Allahove, dželle šanuhu, riječi: "I Mi mu poklonismo Ishaka i Ja'kuba; i
svakog uputismo", predstavljaju radosnu vijest Ibrahimu, alejhi selam, da
će on imati porod. Kao što Allah, dželle šanuhu, u drugom ajetu kaže:
"I obradovali smo ga Ishakom, vjerovjesnikom i čovjekom
dobrim." (37:12) Ovo je još potpunija radosna vijest i još veća blagodat.
Na drugom mjestu Allah, dželle šanuhu, veli: "...i Mi je obradovasmo
Ishakom, a poslije Ishaka Ja'kubom..." (11:71) Tj. za vrijeme vašeg života
tomće se djetetu roditi dijete, koje će vas mnogo obradovati, kao što vas je
obradovalo rađanje njegovog oca. Pa je donesena radosna vijest o Ishaku i o
njegovom djetetu Ja'kubu. To je bila nagrada i utjeha Ibrahimu, alejhi selam,
koji je bio napustio svoj narod, ostavio ih i otišao od njih. On je učinio
hidžru iz svog mjesta uputivši se istinskom obožavanju Allaha, dželle šanuhu,
bilo gdje na Zemlji. Allah, dželle šanuhu, nadoknadio mu je gubitak svoga
naroda i porodice, tako što mu je podario dobru djecu, njegovo potomstvo i u
njegovoj vjeri. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "I Pošto napusti njih
i one kojima su se, mimo Allaha, klanjali, Mi mu Ishaka i Ja'kuba darovasmo, i
obojicu vjerovjesnicima učinismo." (19: 49)
"...a Nuha smo još prije uputili" - svaki od njih dvojice
ima posebno velike odlike. Što se tiče Nuha, alejhi selam, Allah, dželle šanuhu,
potopio je sve stanovnike Zemlje izuzev onih koji su njemu povjerovali, i oni
su mu se pridružili u lađi. Allah, dželle šanuhu, učinio je produžetak
čovječanstva u njegovom potomstvu. Zato su svi ljudi danas od njegovog
potomstva. A što se tiče miljenika Ibrahima, alejhi selam, Allah, dželle šanuhu,
nakon njega nije poslao nijednog poslanika a da nije bio iz njegovog potomstva.
Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "...i potomcima njegovim
vjerovjesništvo i Knjigu dali." (29:27)
"...I nekima od potomaka njihovih vjerovjesništvo
dali..." (57:26) "i od potomaka njegovih", tj. i uputili smo od
potomaka njegovih, "Davuda, i Sulejmana, i Ejjuba, i Jusufa, i Musaa, i
Haruna - eto, tako Mi nagrađujemo one koji dobra djela čine - i Zekerijjaa, i
Jahjaa, i Isaa, i Iljasa - svi oni su bili dobri - i Ismaila, i El-Jese'a i
Junusa i Luta - i svima smo prednost nad svijetom ostalim dali ", a jasno
je da se zamjenica odnosi najprije na Nuha, jer je on najbliže spomenut, i oko
toga nema nikakve nejasnoće. To je i Ibn-Džerirov izbor. A mišljenje da se
zamjenica odnosi na Ibrahima, jer je o njemu riječ, isto tako je veoma
prihvatljivo. Ali, u tom slučaju, postavlja se Lut kao problem, jer on nije od
potomaka Ibrahima, nego njegovog bratića Harana, sina Azerovog. Izuzev, ako se
uzme da i on, u globalu, spada u njegov porod. Kao što je to slučaj sa
Allahovim, dželle šanuhu, riječima:
“Vi niste bili prisutni kada je Ja'kubu smrtni čas došao i kada je
sinove svoje upitao: "Kome ćete se, poslije mene, klanjati?" -
"Klanjat ćemo se" - odgovorili su - "Bogu tvome, Bogu tvojih
predaka Ibrahima i Ismaila i Ishaka, Bogu jednome! I mi se Njemu
pokoravamo!" (2:133) Ismail je, njegov amidža, tj. amidža Ja'kuba, dakle,
ubrojan među njegove pretke. A u spominjanju Isaa, alejhi selam, među potomcima
Ibrahima, ili Nuha po drugom mišljenju, dokaz je da sestrići ulaze u potomstvo
čovjeka. Jer, Isa, alejhi selam, pripisuje se Ibrahimu, alejhi selam, po
njegovoj majci Merjemi, alejhi selam, jer on nije imao oca. A u Buharijinom
Sahihu stoji da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao Hasanu,
sinu Alijinom: (223) "Zaista je ovaj moj sin prvak, i ja se nadam da će
Allah, dželle šanuhu, preko njega pomiriti dvije velike skupine
muslimana." Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, nazvao ga je sinom, što
potvrđuje da on ulazi u potomstvo.
"...i neke pretke njihove, i potomke njihove, i braću
njihovu..." Allah, dželle šanuhu, ovdje spominje njihove pretke, potomke i
braću i da su odlikovanje i uputa obuhvatili sve njih. Zato Allah, dželle
šanuhu, kaže: "...njih smo odabrali i na pravi put im ukazali."
"To je Allahovo uputstvo, na koje On ukazuje onima kojima hoće od robova
Svojih", tj. to se s njima desilo samo Allahovom pomoći i Njegovom uputom.
"A da su oni druge Njemu ravnim smatrali, sigurno bi im propalo ono što su
činili." Ovim se ajetom naglašava opasnost širka i potreba velike
opreznosti u stvarima koje do njega dovode.
"To su oni kojima smo Mi knjige i mudrost i vjerovjesništvo
dali", tj. Mi smo im podarili sve te blagodati iz milosti prema ljudima i
samilosti prema svim stvorenjima. "Pa ako ovi u to ne vjeruju", tj.
ako stanovnici Meke ne vjeruju u Knjigu, mudrost i poslanstvo, i ako u to ne
vjeruju ostali ljudi na Zemlji, Arapi, nearapi i kitabije, "Mi smo time
zadužili ljude", tj. muhadžire, ensarije i njihove sljedbenike do Sudnjeg
dana, "koji će u to vjerovati", tj. koji ništa od toga neće poricati,
niti jedno jedino slovo odbacivati. Allaha, dželle šanuhu, molim da nas, Svojom
milošću i darežljivošću, učini od onih koji vjeruju.
Zatim Allah, dželle šanuhu, obraćajući se Svome robu i poslaniku
Muhammedu, sallAllahu alejhi we sellem, kaže: "Njih", tj. spomenute
poslanike, zajedno sa onima koji su im pridodati od njihovih očeva, potomaka i
braće, "... Allah je uputio", tj. oni su sljedbenici upute, a ne neko
drugi, "zato slijedi njihov pravi put". Ako je ovo naredba Poslaniku,
s.a.v.s, njegov ummet ga, svakako, slijedi u onome što im donosi od propisa i
naredbi. Reci: "Ja od vas ne tražim nagradu za Kur'an", tj. ja od vas
ne tražim nagradu za moje dostavljanje Kur'ana vama i ja od vas ništa ne
tražim, "on je samo pouka svjetovima", tj. da se njime opomenu, pa se
izbave iz sljepila zablude u uputu, iz grijeha na pravi put i iz nevjerstva u
iman.
Oni ne poznaju Allaha kako treba - kad govore: "Ni jednom
čovjeku Allah nije ništa objavio!" Reci: "A ko je objavio Knjigu koju
je donio Musa kao svjetlo i putokaz ljudima, koju na listove stavljate i
pokazujete, a mnogo i krijete , i poučavate se onome što ni vi ni preci vaši
niste znali?" Reci: "Allah!" Zatim ih ostavi neka se lažima
svojim zabavljaju. /91/ A ova Knjiga, koju objavljujemo, blagoslovljena je, ona
potvrđuje onu prije nje da opominješ Meku i ostali svijet. A oni koji u onaj
svijet vjeruju - vjeruju i u nju i o namazima svojim brigu brinu. /92/
Allah, dželle šanuhu, kaže da oni nisu dostojno Allaha veličali
kada su Njegove poslanike, koji su im poslati, lažnim smatrali. Ovaj se ajet
odnosi na Kurejšije koji su poricali poslanstvo Muhammeda, sallAllahu alejhi we
sellem, zato što je on čovjek. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "Zašto
je čudno ljudima što Mi objavljujemo jednom između njih: 'Opominji
ljude!'" (10:2) A ovdje kaže: Oni ne poznaju Allaha kako treba - kad
govore: "Ni jednom čovjeku Allah nije ništa objavio!" Allah, dželle
šanuhu, kaže: Reci: "A ko je objavio Knjigu koju je donio Musa kao svjetlo
i putokaz ljudima", tj. reci, o Muhammede, ovima koji poriču da je bilo
koja knjiga objavljena od Allaha, u odgovoru na njihovo uopćeno nijekanje,
utvrđivanjem jedne pojedinosti koja ih obavezuje: "A ko je objavio Knjigu
koju je donio Musa" - to je Tevrat, za koji vi, a i svi drugi, znaju da je
objavljen od Allaha Musau sinu 'Imranovu kao svjetlost i uputa ljudima. Tj. da
se njime koriste prilikom razjašnjavanja nepoznatih stvari i rasvjetljavanja
tame sumnji. "koju na listove stavljate i pokazujete, a mnogo i
krijete", tj. čije dijelove na listove ispisujete iz originalnog primjerka
koji je u vašim rukama, i ponešto od toga iskrivljujete, mijenjate i pogrešno
tumačite, shodno vašim željama, a zatim kažete da je to od Allaha, a ono nije
od Allaha. "i poučavate se onome što ni vi ni preci vaši niste
znali?", tj. ko je objavio Kur'an, u kome vas Allah, dželle šanuhu,
poučava vijestima onih koji su bili prije vas, obavještava o onome što će se
tek desiti, a sve to vi niste poznavali, ni vi ni očevi vaši. Katade veli da se
to odnosi na mušrike među Arapima.[277]
Reci: "Allah!" Ibn-'Abbas kaže: tj. reci: ”Allah ga je
objavio", i ovo je jedini mogući tefsir ovog ajeta, a ne kako to tumače
poneki od kasnijih mufesira, da riječi: Reci: "Allah!" znače: Neka se
tvoje obraćanje njima svede samo na riječ Allah. Međutim, po ovom se tumačenju
naređuje izgovor samo jedne riječi, bez konstrukcije, a izgovor samo jedne
riječi u arapskom jeziku ne znači ništa, te ju je bolje ne izgovoriti.[278]
"Zatim ih ostavi neka se lažima svojim zabavljaju", tj. a zatim ih
ostavi u njihovom neznanju i zabludi neka se zabavljaju, dok im od Allaha smrt
ne dođe, pa će onda znati da li će oni ili Allahovi iskreni robovi sretno
završiti. "A ova Knjiga", tj. Kur'an, "koju objavljujemo,
blagoslovljena je, ona potvrđuje onu prije nje da opominješ Meku i ostali
svijet", tj. od arapskih plemena i ostalih grupacija ljudi, Arapa i
nearapa. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže:
"Neka je uzvišen Onaj Koji robu Svome objavljuje Kur'an da bi
svjetovima bio opomena." (25:1) A El-Buhari i Muslim prenose hadis u kome
se kaže da je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: (224) "Meni je
dato pet stvari koje nisu date ni jednom poslaniku prije mene", i između
ostalog je spomenuo: "Svaki je poslanik bio slat samo svome narodu, a ja
sam poslat svim ljudima." Zato Allah, dželle šanuhu, kaže: "A oni
koji u onaj svijet vjeruju - vjeruju i u nju", tj. svako ko vjeruje u
Allaha i Sudnji dan vjeruje u ovu mubarek Knjigu koju smo ti objavili, o
Muhammede, tj. Kur'an. "i o namazima svojim brigu brinu", tj. oni
namaze koji su im propisani, u njima određenom vremenu obavljaju.
Ko je nepravedniji od onoga koji laži o Allahu iznosi ili koji
govori: "Objavljuje mi se" - a ništa mu se ne objavljuje, ili koji
kaže: "I ja ću reći isto onako kao što Allah objavljuje." A da ti je
vidjeti nevjernike u smrtnim mukama, kada meleki budu ispružili ruke svoje
prema njima: "Spasite se ako možete! Od sada ćete neizdržljivom kaznom
biti kažnjeni zato što ste na Allaha ono što nije istina iznosili i što ste se
prema dokazima Njegovim oholo ponašali." /93/ A doći ćete nam pojedinačno,
onakvi kakve smo vas prvi put stvorili, napustivši dobra koja smo vam bili
darovali. "Mi ne vidimo s vama božanstva vaša koja ste Njemu ravnim
smatrali, pokidane su veze među vama i nema vam onih koje ste posrednicima
držali." /94/
Allah, dželle šanuhu, kaže: "Ko je nepravedniji od onoga koji
laži o Allahu iznosi", tj. nema niko nepravedniji od onoga ko na Allaha
laže, te Mu pripisuje druga ili dijete. Ili tvrdi da ga je Allah poslao
ljudima, a to nije istina. Zato Allah, dželle šanuhu, kaže: "ili koji
govori: Objavljuje mi se - a ništa mu se ne objavljuje", 'Ikrime i Katade
vele da je ovaj ajet objavljen u vezi sa lašcem Musejlemom. "ili koji
kaže: I ja ću reći isto onako kao što Allah objavljuje", tj. on se
suprotstavlja onome što Allah objavljuje izmišljajući i bez ikakva osnova. Kao
što Allah, dželle šanuhu, kaže: “Kada im se riječi Naše kazuju, govore:
"Već smo čuli! Da hoćemo, i mi bismo tako nešto rekli"; (8:31)
"A da ti je vidjeti nevjernike u smrtnim mukama, kada meleki budu
ispružili ruke svoje prema njima: Izvadite svoje duše!", tj. meleki će ih
udarati u smrtnim tegobama sve dok im duše ne izađu iz njihovih tijela. To zbog
toga što kada nevjernik bude na samrti meleki ga obavijeste o kazni, patnji,
okovima, vatri, paklu i srdžbi silnog Gospodara, pa njegova duša ne posluša
naređenje, nego se rasprši po cijelom tijelu i odbije izlazak. Tada ga meleki
počnu tući, sve dok njegova duša ne izađe iz njegovog tijela govoreći im:
"Izvadite svoje duše! Od sada ćete neizdržljivom kaznom biti kažnjeni zato
što ste na Allaha ono što nije istina iznosili, i što ste se prema dokazima
Njegovim oholo ponašali", tj. vi ćete danas potpuno poniženi biti, kao što
ste lagali na Allaha i oholo odbijali Njegove dokaze i okretali se od Njegovih
poslanika.
"A došli ste nam pojedinačno, onakvi kakve smo vas prvi put
stvorili", tj. njima će se na Dan proživljenja reći: Mi smo vas ponovo
oživili kao što smo vas i prvi put stvorili, a vi ste to smatrali dalekim i
nemogućim "napustivši dobra koja smo vam bili darovali". Tj. ostavili
ste iza sebe sve što ste stekli na dunjaluku. El-Buhari prenosi hadis u kojem
se kaže da je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: (225) "Čovjek
viče: 'Moj imetak, moj imetak!' A da li je išta od tvog imetka tvoje osim onog
što si pojeo, nošnjom poderao i kao sadaku podijelio, pa ga ovjekovječio, a sve
što je mimo toga, ti ćeš otići i ostaviti drugima." "Mi ne vidimo s
vama božanstva vaša koja ste Njemu ravnim smatrali", ovo je njima ukor i
prezir za ono što su na dunjaluku uzimali ravnim Allahu, od kipova i drugog,
misleći da će im oni koristiti u njihovom životu i nakon njihove smrti, ako
proživljenja uopće bude. Pa kada nastupi Sudnji dan, veze sa njima će im se
pokidati i daleko će od njih biti oni koje su oni izmišljali (kao bogove). Tada
će ih Allah, dželle šanuhu, pozvati pred svim stvorenjima:
"Gdje su oni kojima ste se klanjali, a niste Allahu: mogu li
vam pomoći, a mogu li i sebi pomoći?" (36:92-93) Zato ovdje kaže: "Mi
ne vidimo s vama božanstva vaša..." Zatim kaže: "pokidane su veze
među vama". "...i nema vam onih...", tj. ostavili su vas oni
"koje ste posrednicima držali". Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže:
"Pozovite božanstva vaša!" - reći će im se, pa će ih oni pozvati, ali
im se ona neće odazvati, i patnju će doživjeti i zažalit će što na pravom putu
nisu bili. (28:64)
Allah čini da zrnje i košpice proklijaju. On iz neživa izvodi živo,
iz živa neživo; to vam je, eto, Allah, pa kuda se onda odmećete? /95/ On čini
da zora sviće, On je noć odredio za počinak, a Sunce i Mjesec za računanje
vremena; to je odredba Silnoga, Sveznajućeg. /96/ On vam je stvorio zvijezde da
se po njima u mraku upravljate, na kopnu i moru. -Mi potanko objašnjavamo
znamenja Naša ljudima koji znaju. /97/
Allah, dželle šanuhu, obavještava nas da je On Taj Koji čini da
zrna i košpice u zemlji raspuknu, pa iz njih niče razno bilje i plodovi,
različitih boja, oblika i okusa. Riječi: "On iz neživa izvodi živo, iz
živa neživo", pojašnjenje su riječima: "Allah čini da zrnje i košpice
proklijaju", tj. On iz košpica i zrnja koje liči mrtvoj materiji izvodi
živo bilje. Ili kao što je neko rekao: izvodi kokoš iz jajeta i obratno. Drugi,
opet, kažu: izvodi dobro i hairli dijete od lošeg roditelja i obratno. Sve se
to može uzeti u obzir. "to vam je, eto, Allah", Onaj Koji sve ovo
čini je samo Allah i niko drugi, "pa kuda se onda odmećete?", tj.
kako, onda, ostavljate istinu a prihvatate neistinu i drugog pored Allaha
obožavate? "On čini da zora sviće, On je noć odredio za počinak", tj.
učinio je tamnom, da bi se u njoj sva stvorenja smirila. Kao što Allah, dželle
šanuhu, kaže: "Tako mi noći kada tmine razastre" (102:1).
"...a Sunce i Mjesec za računanje vremena"; tj. oni se
kreću po strogo ustaljenom i precizno određenom sistemu, koji se ne mijenja
niti se remeti. Svako od njih ima svoje određene položaje koje slijedi ljeti i
zimi, što prouzrokuje razliku u dužini i kratkoći dana i noći. Kao što Allah, dželle
šanuhu, kaže: "On je Sunce izvorom svjetlosti učinio, a Mjesec sjajnim i
položaje mu odredio..." (10:5) "to je odredba Silnoga,
Sveznajućeg", tj. sve je to po odredbi Svemogućeg, Kome se niko ne može
suprotstaviti niti Mu proturječiti, koji sve zna, i čijem znanju ne promiče ni
koliko zrno gorušice niti na nebesima niti na Zemlji. A Allah, dželle šanuhu,
veoma često govori o stvaranju noći i dana, Sunca i Mjeseca, i završava
riječima o snazi i znanju. Kao što se to vidi iz Allahovih, dželle šanuhu,
riječi: "A nebo najbliže sjajnim zvijezdama smo ukrasili i nad njima Mi
bdijemo. To je odredba Silnoga i Sveznajućeg", (41:12) kao što se to
ponavlja na više mjesta u Kur'anu. "On vam je stvorio zvijezde da se po
njima u mraku upravljate, na kopnu i moru." Pojedini iz generacije selefa
rekli su: "Ko u zvijezdama bude vjerovao osim tri stvari, on je pogriješio
i slagao na Allaha, dželle šanuhu: da ih je Allah učinio ukrasom na nebu, da
vatra iz njih pogađa šejtane i da se pomoću njih u mraku orijentišemo."
"Mi potanko objašnjavamo znamenja Naša", tj. Mi smo ih podrobno
objasnili, "ljudima koji znaju", tj. koji razumiju, znaju istinu i
neistine se klone.
On vas stvara od jednog čovjeka da na Zemlji živite i da u njoj
sahranjeni budete. - Mi potanko pružamo dokaze ljudima koji razumiju. /98/ On
vodu s neba spušta, pa Mi onda činimo da pomoću nje niču sve vrste bilja i da
iz njega izrasta zelenilo, a iz njega klasje gusto, i iz palmi, iz zametka
njihova, grozdovi koje je lahko ubrati, i vrtovi lozom zasađeni, naročito
masline i šipci, slični i različiti. Posmatrajte, zato, plodove njihove kad se
tek pojave i kad zru. To je, zaista, dokaz za ljude koji vjeruju. /99/
Allah, dželle šanuhu, kaže: "On vas stvara od jednog
čovjeka", tj. Adema, alejhi selam, kao što Allah, dželle šanuhu, kaže:
"O ljudi, bojte se Gospodara svoga, Koji vas od jednog čovjeka stvara, a
od njega je i drûgu njegovu stvorio, i od njih dvoje mnoge muškarce i žene
rasija." (4:1) "...da na Zemlji živite i da u njoj sahranjeni
budete." Ibn-Mes'ud i Ibn-'Abbas sa grupom tabiina kažu da se ovdje misli
na to da je čovjek pohranjen u kičmi (kao sjeme muškaraca), a da mu je
boravište u materici. "Mi potanko pružamo dokaze ljudima koji
razumiju", tj. razumiju Allahove, dželle šanuhu, riječi. "On vodu s
neba spušta", tj. Svojom odredbom, koja donosi berićet i opskrbu ljudima,
a život i spas ostalim stvorenjima, iz Allahove milosti prema Njegovim
stvorenjima. "...pa Mi onda činimo da pomoću nje niču sve vrste
bilja." Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "Mi od vode sve živo
stvaramo." (21: 30) "i da iz njega izrasta zelenilo", tj. zeleno
klasje i drveće, a zatim u njemu stvorimo zrnje i plodove. Zato Allah, dželle
šanuhu, kaže: "...a iz njega klasje gusto", tj. jedno na drugom, kao
što je slučaj sa pšenicom i slično. "...i iz palmi, iz zametka njihova,
grozdovi", tj. svježi grozdovi, "koje je lahko ubrati", tj.
niske palme čiji grozdovi (hurmi) zemlji padaju. "...i vrtovi lozom
zasađeni", ove dvije vrste plodova su najdragocjeniji plodovi kod
stanovnika Hidžaza (Medine), a možda su najcjenjeniji plodovi na svijetu uopće.
"naročito masline i šipci, slični i različiti", po listu i izgledu
veoma slični jedni drugima, a po oblliku i okusu ploda različiti.
"Posmatrajte, zato, plodove njihove kad se tek pojave i kad zru", tj.
razmislite o moći njihovog Tvorca iz ničega, nakon što su bili obično drvo,
postali su svježe grožđe i hurme i drugo što Allah, dželle šanuhu, stvara u
raznovrsnim bojama i oblicima, okusima i mirisima.
Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "Na Zemlji ima predjela
koji jedni s drugima graniče i bašča ima lozom zasađenih, i njiva, i palmi sa
više izdanaka i samo s jednim; iako upijaju jednu te istu vodu, plod nekih
činimo ukusnijim od drugih." (13:4) "To su, zaista,..." o ljudi,
"dokazi" za apsolutnu moć Tvorca, Njegovu mudrost i milost, "za
ljude koji vjeruju", tj. koji Njega vjeruju i Njegove poslanike slijede.
Nevjernici smatraju džinove ravnim Allahu, a On je njih stvorio, i
izmislili su, ne misleći šta govore, da On ima sinove i kćeri. Slavljen i čist
je On i vrlo visoko iznad onoga kako ga oni opisuju! /100/
Ovo je odgovor mušricima, koji su zajedno sa Allahom druge
obožavali i širk činili u ibadetu Njemu, tako što su obožavali džine koje su
učinili Njemu ravnim u ibadetu. Allah je daleko iznad njihovog širka i kufra. A
ako neko upita, kako su oni obožavali džine, kad se zna da su obožavali kipove?
Odgovorit će mu se: "Oni su njih obožavali pokoravajući se džinima koji su
im naređivali da ih obožavaju." Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže:
"Oni se mimo Allaha ženskim kumirima klanjaju, a ne klanjaju se drugom do
šejtanu - prkosniku." (4:117) A meleki će na Sudnjem danu reći:
"Slavljen neka si, Ti si Gospodar naš, između nas i njih nije
bilo prijateljstva; oni su se džinima pokoravali i većina njih je vjerovala u
njih." (34:41) Zato Allah, dželle šanuhu, ovdje kaže: "Nevjernici
smatraju džinnove ravnim Allahu, a On je njih stvorio", tj. jedino On
stvara, a niko drugi, On nema sudruga, pa kako oni mogu sa Njim druge
obožavati? Ajet, dakle, znači da je Allah, dželle šanuhu, jedini Koji stvara,
te je nužno da On bude i jedini Koji se obožava. "...i izmislili su, ne
misleći šta govore, da On ima sinove i kćeri." Allah, dželle šanuhu,
upozorava nas na zabludu onih koji su zalutali tvrdeći da Allah ima dijete, kao
što su jevreji govorili za 'Uzejra, kršćani za 'Isaa i mušrici Meke za meleke -
da su oni Allahove kćeri. Allah je daleko iznad onoga što oni govore. A Allahove,
dželle šanuhu, riječi: "i izmislili su da On ima sinove i kćeri",
znače: oni su izmislili, slagali, potvorili i sl. Ibn-Džerir kaže:
"Tumačenje ovog ajeta bi bilo: Oni su džine učinili, svojim obožavanjem,
Njemu ravnim, a On je, uzvišen neka je, jedini Koji ih je stvorio bez ikakvog
sudruga i pomagača." "i izmislili su, ne misleći šta govore, da On
ima sinove i kćeri", tj. iz neznanja Allahu i Njegovoj veličini, jer Njemu
ne priliči da ima sinove i kćeri, niti drûgu ili bilo kakvog sudruga. Zato
Allah, dželle šanuhu, kaže: "Slavljen i čist je On i vrlo visoko iznad
onoga kako ga oni opisuju!" , tj. On je čist i iznad onoga čime ga
opisuju, ove zalutale neznalice, da ima djecu, ortake, sudruge.
On je stvoritelj nebesa i Zemlje! Otkud Njemu dijete kad nema žene,
On sve stvara, i samo On sve zna. /101/
"On je stvoritelj nebesa i Zemlje!", tj. njihov
stvoritelj bez prethodnog uzora. Po ovoj riječi (ebde'a) je bid'at dobio naziv,
jer je to novotarija koja nema slična primjera prije sebe. "Otkud Njemu
dijete", tj. kako će on imati dijete kada nema žene, a dijete se rađa od
dvoje sličnih. A Allah, dželle šanuhu, nije ničemu sličan niti Mu je išta od
Njegovih stvorenja ravno, jer je On Tvorac svih stvorenja, pa nema ni žene ni
djeteta. "On sve stvara, i samo On sve zna." Allah, dželle šanuhu,
objašnjava da je On Taj Koji je sve stvorio i da On sve zna, pa kako će imati
drugu, od svojih stvorenja, koja mu odgovara i liči? A On je Onaj Kome niko
nije sličan, pa kako će On imati dijete? Daleko je Allah iznad toga.
To vam je Allah, Gospodar vaš, nema drugog boga osim Njega,
Stvoritelja svega; zato Njemu u ibadetu budite; On nad svim bdi! /102/ Pogledi
do Njega ne mogu doprijeti, a On do pogleda dopire; On je milostiv i upućen u
sve. /103/
Allah, dželle šanuhu, nakon što je spomenuo da je On sve stvorio i
da nema djeteta niti žene, kaže: "To vam je Allah, Gospodar vaš", tj.
to vam je vaš Gospodar, Koji jedini posjeduje sve te osobine, "nema drugog
Boga osim Njega, Stvoritelja svega; zato Njemu u ibadetu budite"; tj. samo
i jedino Njega obožavajte, "On nad svim bdi!", tj. sve čuva i
nadzire. Upravlja Svojim stvorenjima, opskrbljuje ih i noću i danju ih štiti.
"Pogledi do Njega ne mogu doprijeti", tj. na ovom svijetu, a na
ahiretu će doprijeti do njega, kao što se to prenosi u mnogobrojnim hadisima
koji dostižu stepen tevatura, preko više lanaca prenosilaca u sahih zbirkama,
musnedima i sunenima. A prenosi se u sahih hadisu da je 'Aiša, radijAllahu anhu,
rekla: "Svako ko tvrdi da je Muhammed vidio svoga Gospodara, taj je iznio
veliku potvoru na Allaha, jer je Allah, dželle šanuhu, rekao: "Pogledi do
Njega ne mogu doprijeti, a On do pogleda dopire". Međutim, njoj se suprotstavlja
Ibn-'Abbas, od kog se prenosi da se "viđenje" ima razumjeti po svom
općem značenju. A od njega se prenosi i da Ga je Poslanik, sallAllahu alejhi we
sellem, vidio svojim srcem dva puta. A o ovom će pitanju biti riječi na početku
sure En-Nedžm, ako Allah dâ.[279] A viđenje Allaha, dželle šanuhu, na ahiretu
općeprihvaćena je stvar, za razliku od mu'tezila, koji poriču viđenje (Allaha)
i na ovom i na budućem svijetu, pa su tim, iz svog neznanja, uradili suprotno
Kur'anu i Sunnetu. Što se tiče Kur'ana, to su Allahove, dželle šanuhu, riječi:
"Toga će dana neka lica blistava biti, u Gospodara svoga će
gledati." (75:22-23) A za nevjernike kaže: "...uistinu oni će toga
dana od Gospodara svoga zaklonjeni biti." (83:15) Imam Eš-Šafi'i veli:
"Ovo je dokaz da vjernici neće biti od Njega zaklonjeni. A što se tiče
sunneta, predanja koja se prenose od Ebu-Se'ida, Ebu-Hurejrea, Enesa,
Džurejdža, Suhejba, Bilala i drugih ashaba od Poslanika, sallAllahu alejhi we
sellem, dostižu stepen tevatura: (226) "Zaista će vjernici vidjeti Allaha
na budućem svijetu, za vrijeme obračuna i u dženetskim baščama." Allaha, dželle
šanuhu, molim da nas Svojom dobrotom i darežljivošću učini od njih. Amin!
El-Buhari i Muslim bilježe hadis Ebi-Musa El-Eš'arija, koji prenosi
od Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem: (227) "da Allah, dželle šanuhu,
ne spava, niti Mu priliči da spava. On spušta i diže 'Vagu' (pravedno sudi),
Njemu se dižu djela ljudi koja su počinili u danu prije nego što noć nastupi, a
djela koja su noću počinili prije nego što dan nastupi. Njegov je prekrivač
nur, ili vatra: da se otkrije - veličanstvenost Njegovog lica spalila bi sva
stvorenja do kojih Njegov pogled dopre." A uopće ne postoji proturječnost
između priznavanja viđenja i negiranja obuhvatnosti (idrak), jer se pod tim
(idrak) ovdje misli na prodiranje u suštinu, a to ne može znati niko osim
Njega, iako će Ga vjernici vidjeti. Kao što je poznato da onaj koji vidi Mjesec
nije saznao njegovu bit i suštinu. A Uzvišeni je Allah preči u tome i Njemu
pripada najuzvišeniji primjer. A "idrak" znači obuhvatanje, i ne mora
značiti - ako se nešto ne može obuhvatiti - ne može vidjeti, kao što ne mora
značiti da - ako se ne može obuhvatiti sva znanost - čovjek ne može biti znan.
A ovdje se misli na viđenje na budućem svijetu, jer viđenje je na ovom svijetu
nemoguće.
Kao što je Allah, dželle šanuhu, rekao Musau, alejhi selam:
"Gospodaru moj, ukaži mi se da Te vidim!" -"Ne možeš Me
vidjeti" - reče - "ali pogledaj u ono brdo, pa ako ono ostane na
svome mjestu, vidjet ćeš Me!" I kad se Gospodar njegov onom brdu otkri, On
ga sa zemljom sravni, a Musa se onesviješćen strovali. Čim se osvijesti, reče:
"Uzvišen neka si! Kajem Ti se, ja sam vjernik prvi!" (7:143) A na
ahiretu će se Allah, dželle šanuhu, ukazati Svojim robovima kako On hoće. A što
se tiče Njegove uzvišenosti i veličine, ona ostaje nepromijenjena, uzvišen neka
je On, Njega ne može obuhvatiti vid. "...a On do pogleda dopire"; tj.
On ga obuhvata i zna njegovu suštinu, jer ga je On stvorio. "On je
milostiv i upućen u sve." Ebul-'Alije kaže: "Milostiv jer je stvorio
vid; Obaviješten o mjestu na koje pada - a Allah najbolje zna." Ovo je
isto kao što nas Allah, dželle šanuhu, obavještava da je Lukman savjetovao svom
sinu: "O, sinko moj, dobro ili zlo, teško koliko zrno gorušice, bilo u
stijeni ili na nebesima ili u zemlji, Allah će na vidjelo iznijeti, jer Allah
zna najskrivenije stvari, On je sveznajući." (31:16)
Od Gospodara vašeg dolaze vam dokazi, pa onaj ko ih usvaja - u
svoju korist to čini, a onaj ko je slijep - na svoju je štetu slijep; a ja
nisam vaš čuvar. /104/ I, eto tako Mi na razne načine izlažemo dokaze da bi oni
rekli: "Ti si to učio!" i da bismo to objasnili ljudima koji znaju.
/105/
(El-besair) jasni su dokazi i znakovi kojima obiluju Kur'an i
sunnet, "pa onaj ko ih usvaja - u svoju korist to čini", Kao što
Allah, dželle šanuhu, kaže: "...i onaj ko se uputi pravim putem - uputio
se za svoje dobro, a onaj ko krene stranputicom, krenuo je na svoju
štetu..." (10:108) Zato Allah, dželle šanuhu, kaže: "a onaj ko je
slijep - na svoju je štetu slijep", tj. njegova se nedaća na njega vraća.
Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "...ali oči nisu slijepe, već srca u
grudima." (22:46) "a ja nisam vaš čuvar", tj. ja nisam vaš čuvar
niti vaš kontrolor, nego ja samo dostavljam. "I, eto, tako, Mi na razne
načine izlažemo dokaze", tj. objašnjavamo ih na svakom mjestu, zajedno sa
tevhidom na koji oni upućuju. "da bi oni rekli: Ti si to učio!", tj.
ti si, o Muhammede, učio od onih koji su prije tebe Knjigu imali i od njih
preuzeo i naučio. Tako ovaj ajet tumače Ibn-'Abbas, Mudžahid, Ibn-Se'id ibn
Džubejr i drugi. I ovo je isto kao kada Allah, dželle šanuhu, obavještava o
lažima mušrika i njihovoj upornosti u tome: Oni koji ne vjeruju govore:
"Ovo nije ništa drugo do velika laž koju on izmišlja, a u tome mu i drugi
ljudi pomažu" - i čine nepravdu i potvoru i govore: "To su
izmišljotine naroda drevnih; on traži da mu se prepisuju..." (25:4)
"i da bismo to objasnili ljudima koji znaju." Tj. da bismo to objasnili
ljudima koji znaju istinu i nju slijede, i znaju neistinu i nje se klone. Kao
što Allah, dželle šanuhu, kaže: Reci: "On je vjernicima uputstvo i lijek.
A oni koji ne vjeruju - i gluhi su i slijepi, kao da se iz daleka mjesta
dozivaju." (41:44) Mnogo je drugih ajeta koji ukazuju na to da je Allah, dželle
šanuhu, objavio Kur'an kao uputu pravim vjernicima, i da On njime u zabludu
odvodi koga On hoće, a upućuje koga On hoće. A postoji razlaz o pitanju čitanja
(dereste) da li je tako ili (dãreste). Ibn-Merdewejh prenosi da je Ubejj ibn
Ka'b rekao: (228) Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, naučio me je
da učim: "da bi oni rekli: Ti si to učio!" Isti hadis prenosi i
El-Hakim od Vehb Ibn-Zum'ata, a zatim je rekao: "Isnad mu je sahih, ali ga
El-Buhari i Muslim ne prenose."
Ti slušaj ono što Gospodar tvoj objavljuje - drugoga boga osim
Njega nema! - i mnogobošce izbjegavaj. /106/- Da Allah hoće, oni ne bi druge
Njemu ravnim smatrali, a Mi tebe nismo čuvarom njihovim učinili niti si ti
njihov staratelj. /107/
Allah, dželle šanuhu, naređuje Svome Poslaniku, sallAllahu alejhi
we sellem, i onima koji sljede njegov put: "Ti slušaj ono što Gospodar
tvoj objavljuje", tj. ugledaj se na to i po njemu postupaj, jer to je
istina u koju nema sumnje. "i mnogobošce izbjegavaj", tj. okreni se od
njih i pretrpi njihove uvrede dok te Allah, dželle šanuhu, ne pomogne pobjedom
protiv njih, jer postoji mudrost u tome što ih Allah u zabludu odvodi, a da On
hoće - uputio bi ih. "Da Allah hoće, oni ne bi druge Njemu ravnim
smatrali"[280], tj. On posjeduje istinsku volju i mudrost u onome što hoće
i On se ne pita za ono što čini, a ljudi će biti pitani za svoje postupke.[281]
"...a Mi tebe nismo čuvarom njihovim učinili" koji čuva njihove
riječi i djela njihova. "...niti si ti njihov staratelj", tj. niti si
ti zadužen za njhovu opskrbu i brigu o njima.
"Ti si dužan samo obznaniti." (42:48) Kao što Allah, dželle
šanuhu, kaže: "Ti poučavaj - tvoje je da poučavaš, ti vlasti nad njima
nemaš." (88:21-22) "...tvoje je da objavljuješ, a Naše da tražimo
polaganje računa." (13:40)
Ne grdite one kojima se oni, pored Allaha, klanjaju, da ne bi i
oni, nepravedno i ne misleći šta govore, Allaha grdili. - Kao i ovima, tako smo
svakom narodu lijepim postupke njihove predstavljali. Oni će se, na kraju,
Gospodaru svome vratiti, pa će ih On o onom što su radili obavijestiti. /108/
Allah, dželle šanuhu, zabranjuje Svome Poslaniku, sallAllahu alejhi
we sellem, i vjernicima vrijeđanje mušričkih bogova (iako u tome ima koristi),
jer se time prouzrokuje veće zlo nego što je korist. A to je zlo psovanje Boga
mu'mina od mušrika, psovanje Allaha, jedinog Boga. Kao što kaže Ibn-'Abbas
tumačeći ovaj ajet: Oni rekoše: "O Muhammede, ti ćeš prestati sa
vrijeđanjem naših bogova ili ćemo mi vrijeđati tvog Gospodara", pa im je Allah,
dželle šanuhu, zabranio da vrijeđaju njihove kipove. "...da ne bi i oni
nepravedno i ne misleći šta govore Allaha grdili", a to je ostavljanje
određenog dobra zbog većeg zla koji bi prouzrokovali. Sličan je ovome i slučaj
koji bilježi El-Buhari - da je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao:
(229) "Proklet bio onaj ko psuje svoje roditelje!" Oni upitaše:
"O Allahov Poslaniče, kako će čovjek psovati svoje roditelje?"
"Opsuje oca nekog čovjeka - pa on opsuje njegovog; opsuje njegovu majku -
pa on opsuje njegovu." Ili kako je izgovorio Poslanik, sallAllahu alejhi
we sellem: "Kao i ovima, tako smo svakom narodu lijepim postupke njihove
predstavljali", tj. kao što smo ovom narodu lijepim pokazali obožavanje
njihovih kipova, borbu za njih i njihovu odbranu, isto tako smo svakom od
prošlih naroda lijepim prikazali njihovu zabludu u kojoj su bili. A Allah
posjeduje najjači dokaz i potpunu mudrost u svemu što želi i odabire. "Oni
će se, na kraju, Gospodaru svome vratiti, pa će ih On o onom što su radili
obavijestiti", tj. On će ih nagraditi shodno njihovim djelima: ako budu
radili dobro - dobrim, a ako budu radili zlo - zlim.
Oni se zaklinju Allahom, najtežom zakletvom, da će, ako im dođe
čudo, sigurno zbog njega vjernici postati. Reci: "Sva su čuda samo u
Allaha!" A šta vi znate, možda bi oni, kada bi im ona došla, vjernici
postali, /109/ i da Mi srca njihova i oči njihove nećemo zapečatiti, i da neće
vjerovati kao što ni prije nisu vjerovali, i da ih nećemo ostaviti da u zabludi
svojoj lutaju smeteni? /110/
Allah, dželle šanuhu, obavještava nas o mušricima da su oni dali
čvrste zakletve: "da će, ako im dođe čudo, sigurno zbog njega vjernici
postati", tj. smatrat će ga istim i povjerovat će u njega. Reci: "Sva
su čuda samo u Allaha!", tj. reci, o Muhammede, mušricima koji ti traže
čuda iz svog nevjerstva i inada, a ne tražeći uputu i pravi put, da su svi
ajeti u Allahovoj moći; ako On bude htio, doći će vam sa njima, a ako ne -
ostavit će vas. Ovom prilikom navodimo hadis koji je "mursel" -
njegov lanac prenosilaca ne dopire do Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem,
ali ga mnogi drugi hadisi podržavaju. Ibn-Džerir prenosi od Muhammeda ibn Ka'ba
el-Kurezija da je rekao: (230) Kurejšije su govorile Poslaniku, sallAllahu
alejhi we sellem: "O Muhammede, ti nam govoriš o tome da je Musa imao štap
kojim je udario po kamenu iz kojeg je provrelo 12 izvora; govoriš nam da je Isa
oživljavao mrtve, da je Semud imao Devu, pa nam donesi dokaze na osnovu kojih
ćemo ti vjerovati." Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao im je:
"Šta biste vi htjeli da vam donesem kao dokaz?" Oni odgovoriše:
"Da nam brdo Safu pretvoriš u zlato", odgovoriše oni. "Hoćete li
mi povjerovati ako to uradim?" - reče on. "Hoćemo, tako nam Allaha;
ako to uradiš, mi ćemo te svi slijediti!" - rekoše oni. Poslanik, sallAllahu
alejhi we sellem, ustao je moliti Allaha, pa mu je došao Džibril, alejhi selam,
i rekao: "Šta želiš? Ako želiš, Safa će postati zlato, ali ako ja dođem sa
dokazom, a oni ga ne prihvate, bit će kažnjeni, pa ako hoćeš - ostavi ih dok se
ne pokaju." Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, reče: "Dok se ne
pokaju!" Pa je Allah, dželle šanuhu, objavio: "Oni se zaklinju
Allahom, najtežom zakletvom..." do riječi: "...ali većina njih ne
zna". (109-111)
"A šta vi znate, možda bi oni, kada bi im ona došla, vjernici
postali." Tj. šta vi znate, o vjernici, vi koji toliko želite iman
mušrika, možda će oni povjerovati u dokaze (mu'džize) koji im dođu. A upotreba
čestice enne u značenju le'alle - možda poznata je u arapskom jeziku. Tako oni
kažu: "Otiđi na pijacu, možda nam kupiš nešto!"
Ovo mišljenje podržava Ibn-Džerir i navodi stihove koji to
potvrđuju. A Allah najbolje zna. "...i da Mi srca njihova i oči njihove
nećemo zapečatiti, i da neće vjerovati kao što ni prije nisu vjerovali",
Ibn-'Abbas kaže: "Kada su mušrici zanijekali Allahovu objavu, njihova su
srca postala nestabilna i nesposobna da bilo šta prihvate."[282]
"...i da ih nećemo ostaviti da u zabludi svojoj lutaju smeteni?", tj.
u svom nevjerstvu tumaraju.
Kad bismo im meleke poslali, i kad bi im mrtvi progovorili, i kad
bismo pred njih očigledno sve dokaze sabrali - oni opet ne bi vjerovali, osim
ako bi Allah htio, ali većina njih ne zna. /111/
Allah, dželle šanuhu, kaže: Da smo Mi udovoljili onima koji su se
zakleli Allahom da će, ako im dokazi dođu, u njih povjerovati, pa im spustili
meleke koji bi im prenosili poruku od Allaha da su istinu poslanici govorili,
kao što su to oni tražili govoreći: "...ili dok Allaha i meleke kao jamce
ne dovedeš." (17:92) "...i kad bi im mrtvi progovorili", tj.
obavijestili ih o iskrenosti onoga sa čime su im došli poslanici. "...i
kad bismo pred njih očigledno sve dokaze sabrali", tj. kada bi ti njima
narod za narodom dovodio i svi oni posvjedočili da su poslanici istinu govorili
u onome sa čime su im došli, "oni opet ne bi vjerovali, osim ako bi Allah
htio", tj. uputa pripada Njemu, a ne njima. On upućuje koga hoće, a u
zabludi ostavlja koga hoće, i On radi ono što On hoće. Ovaj je ajet sličan
Allahovim, dželle šanuhu, riječima: "A oni na kojima se ispuni Riječ
Gospodara tvoga zaista neće vjerovati, makar im došli svi dokazi, sve dok ne
dožive patnju nesnosnu." (10:96-97)
Tako smo svakom vjerovjesniku neprijatelje određivali, šejtane u
vidu ljudi i džinova, koji su jedni drugima kićene besjede govorili da bi ih
obmanuli; a da je Gospodar tvoj htio, oni to ne bi učinili; zato ti ostavi
njih, i ono što izmišljaju; /112/ i da bi srca onih koji u onaj svijet ne
vjeruju bila sklona tome i zadovoljna time, i da bi počinili grijehe koje su
počinili. /113/
Allah, dželle šanuhu, kaže Muhammedu, sallAllahu alejhi we sellem:
"O Muhammede, kao što smo tebi načinili neprijatelje koji ti se
suprotstavljaju, protiv tebe se bore i u tome uporni ostaju, isto tako smo
učinili da svaki poslanik prije tebe ima svoje neprijatelje, te se zbog toga
nemoj žalostiti." Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "A poslanici su
i prije tebe lažnim smatrani, pa su trpjeli što su ih u laž ugonili i
mučili..." (6:34) A Vereka ibn Newfel rekao je Poslaniku, sallAllahu
alejhi we sellem: "Zaista niko u prošlosti nije došao sa sličnim onom sa
čime si ti došao a da nije bio izložen neprijateljstvu drugih."
"...šejtane u vidu ljudi i džinova", tj. nisu imali neprijatelje među
šejtanima u vidu ljudi i džina, jer poslanicima se suprotstavljaju samo šejtani
između jednih i drugih, Allah ih unesrećio i prokleo. Imam Ahmed prenosi da je
Ebu-Zerr, radijAllahu anhu, rekao: (231) Došao sam do Poslanika, sallAllahu
alejhi we sellem, a on je bio u džamiji, pa sam sjeo pored njega, a on tada
reče: "O Ebu-Zerre, jesi li klanjao?" "Ne" odgovorih ja.
"Ustani i klanjaj", reče on. Ja sam ustao i klanjao, a zatim sam
ponovo sjeo pored njega, a on reče: "O Ebu-Zerre, zatraži utočište kod
Allaha od šejtana ljudi i džina." Tada sam mu ja rekao: "O Allahov
poslaniče, zar među ljudima ima šejtana?" "Da", odgovori on.
Ljudi, dakle, imaju svoje šejtane između sebe, a šejtan je svake stvari njen
prkosnik. Zato se prenosi u Sahihu Muslimov od Ebi-Zerra da je Poslanik, sallAllahu
alejhi we sellem, rekao: (232) "Crni pas je šejtan", što znači - a
Allah najbolje zna - da je on šejtan među psima. A Ibnu-Džurejdž kaže:
Mudžahid, komentarišući ovaj ajet, kaže: "Nevjernici su među džinima
šejtani, i oni šejtanima među ljudima, nevjernicima među njima, prenose
uljepšane riječi, koje zavode."
"...koji su jedni drugima kićene besjede govorili, da bi ih
obmanuli", tj. jedni drugima ukrašen govor prenose, zvučan glas koji
zavarava neznalice među ljudima. "a da je Gospodar tvoj htio, oni to ne bi
učinili"; tj. sve je to po Allahovoj, dželle šanuhu, odredbi i Njegovoj
volji, da svaki poslanik ima neprijatelja od takvih. "zato ti ostavi njih,
i ono što izmišljaju", tj. ti ostavi njihove laži i uvrede njihove i na
Allaha se osloni u svom neprijateljstvu protiv njih, jer ti je Allah, dželle
šanuhu, dovoljan i pomoći će te protiv njih. "i da bi srca" - razumi:
i sluh - "onih koji u onaj svijet ne vjeruju bila sklona tome i zadovoljna
time", tj. da bi to zavoljeli i željeli, jer tome se odaziva samo onaj ko
u budući svijet ne vjeruje. "...i da bi počinili grijehe koje su
počinili." Ibn-'Abbas veli: "Tj. da steknu ono što su stekli." A
Es-Suddi i Ibn-Zejd kažu: "Da čine ono što će učiniti."
Zašto da pored Allaha tražim drugog sudiju, kad vam On objavljuje
Knjigu potanko? A oni kojima smo Mi dali knjigu dobro znaju da Kur'an
objavljuje Gspodar tvoj s istinom, zato ti ne sumnjaj nikako! /114/ Riječi
Gospodara tvoga vrhunac su istine i pravde; Njegove riječi niko ne može
promijeniti i On sve čuje i sve zna. /115/
Allah, dželle šanuhu, naređuje Svome Poslaniku, sallAllahu alejhi
we sellem, da kaže mušricima koji obožavaju drugog pored Allaha: "Zašto da
pored Allaha tražim drugog sudiju", između mene i vas, "kad vam On
objavljuje Knjigu potanko?", tj. pojašnjenu. "A oni kojima smo Mi
dali knjigu", tj. jevreji i kršćani, "dobro znaju da Kur'an
objavljuje Gospodar tvoj s Istinom", tj. na osnovu radosnih vijesti
prijašnjih poslanika o tvom dolasku, "zato ti ne sumnjaj nikako!" Kao
što Allah, dželle šanuhu, kaže: "Ako sumnjaš u ono što ti objavljujemo,
upitaj one koji čitaju knjigu, prije tebe objavljenu. Tebi Istina od Gospodara
tvoga dolazi, i nikako ne budi od onih koji su u sumnji." (10:94) Ovim je
ajetom postavljen uvjet (ako sumnjaš), što ne mora značiti da će se on
ostvariti, zato se prenosi da je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao:
(233) "Ne sumnjam, niti ću pitati!" "Riječi Gospodara tvoga
vrhunac su istine i pravde" ; Katade veli: "...istine u onome što je
rekao i pravde u onome što je presudio. Sve o čemu nas je Gospodar obavijestio
istina je, a sve što od nas traži - pravda je. Dakle, sve što je On rekao
istina je u koju sumnje nema i sve što je On naredio pravda je poslije koje ne
postoji druga pravda, a sve što je zabranio neispravno je, jer On nešto
zabranjuje zbog njegove štetnosti. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže:
"...koji će od njih tražiti da čine dobra djela, a od odvratnih odvraćati
ih..." (7:157) "Njegove riječi niko ne može promijeniti", niko
nije u stanju promijeniti Allahovu odredbu na ovom niti budućem svijetu,
"i On sve čuje i sve zna." Čuje sve što Njegovi robovi kažu i zna za
svaki njihov pokret ili mirovanje, te će svakog od njih nagraditi ili kazniti
shodno njegovim djelima.
Ako bi se ti pokoravao većini onih koji žive na Zemlji, oni bi te
od Allahova puta odvratili; oni se samo za pretpostavkama povode, i oni samo
neistinu govore. /116/ Gospodaru tvom najbolje su poznati oni koji su skrenuli
s Njegova puta i On najbolje zna one koji su na pravom putu. /117/
Allah, dželle šanuhu, ovim ajetom obavještava nas o stanju većine
ljudi na Zemlji i da su oni u zabludi.[283] Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže:
"A i prije njih su većinom drevni narodi u zabludi bili", (61:71) i
oni u svojoj zabludi nisu bili sigurni sami u sebe, nego su se nalazili u
lažnim sumnjama i pogrešnom promišljanju. "...oni se samo za
pretpostavkama povode, i oni samo neistinu govore." Riječ el-hirs isto je
što i el-hazr (pretpostavljanje, nagađanje) i otuda se kaže za procjenjivanje
količine hurmi dok su još na stablu (hazr), a sve je to, opet, Allahovom, dželle
šanuhu, odredbom i Njegovom voljom. "Gospodaru tvom najbolje su poznati
oni koji su skrenuli s Njegova puta" te im to olakšava, "i On
najbolje zna one koji su na pravom putu", pa i njima olakšava taj put, i
svakom je olakšano ono za što je stvoren.
Zato jedite ono pri čijem je klanju spomenuto Allahovo ime, ako
vjerujete u Njegove ajete. /118/ A zašto da ne jedete ono pri čijem je klanju
spomenuto Allahovo ime kad vam je On objasnio šta vam je zabranio - osim kad
ste prisiljeni; mnogi, prema prohtjevima svojim, nemajući za to nikakva dokaza,
zavode druge u zabludu. A Gospodar tvoj najbolje zna one koji u zlu prelaze
svaku mjeru. /119/
Allah, dželle šanuhu, dozvoljava Svojim robovima, vjernicima ono
što je zaklano u Njegovo ime; iz čega se razumije da im je zabranio sve što je
zaklano a pritom se nije spomenulo Allahovo, dželle šanuhu, ime. Suprotno
nevjernicima Kurejšija, koji su dozvoljavali meso krepanih životinja i meso
onih životinja koje su zaklane u ime nekog drugog mimo Allaha. Zatim, Allah, dželle
šanuhu, podstiče na jedenje mesa koje je zaklano u Njegovo ime te kaže: "A
zašto da ne jedete ono pri čijem je klanju spomenuto Allahovo ime, kad vam je
On objasnio šta vam je zabranio", tj. On vam je detaljno objasnio što vam
je zabranjeno i to pojasnio "...osim kad ste prisiljeni", izuzev ako
se nađete u nuždi, onda vam se dozvoljava da se poslužite onim što nađete.
Zatim Allah, dželle šanuhu, objašnjava neznanje mušrika i njihova neispravna
mišljenja kojima dozvoljavaju meso krepanih životinja ili onih pri čijem je
klanju spomenuto ime nekog drugog mimo Allaha, pa kaže: "mnogi, prema
prohtjevima svojim, nemajući za to nikakva dokaza, zavode druge u zabludu. A
Gospodar tvoj dobro zna one koji u zlu prelaze svaku mjeru", tj. On najbolje
zna njihovo prekoračivanje u zlu, laži i potvori.
Ne griješite ni javno ni tajno! Oni koji griješe sigurno će biti
kažnjeni za ono što su zgriješili. /120/
Mudžahid tumačeći riječi: "Ne griješite ni javno ni
tajno!", kaže: "Klonite se i javnih i tajnih grijeha." Kao što
Allah, dželle šanuhu, kaže: Reci: "Gospodar moj zabranjuje razvrat, i
javni i potajni..." (7:33) Zato Allah, dželle šanuhu, kaže: "Oni koji
griješe sigurno će biti kažnjeni za ono što su zgriješili", tj. bili
njihovi grijesi javni ili skriveni, Allah će ih za njih kazniti. Ibn Ebi-Hatim
prenosi od Nuvasa ibn Sem'ana da je rekao: (234) Pitao sam Poslanika, sallAllahu
alejhi we sellem, o grijehu, pa je rekao: "Grijeh je ono što te tišti u
tvojim grudima i ne bi volio da saznaju drugi."
Ne jedite ono pri čijem klanju nije spomenuto Allahovo ime; to je,
uistinu, grijeh! A šejtani navode štićenike svoje da se s vama raspravljaju, pa
ako biste im se pokorili - i vi biste, sigurno, mnogobošci postali. /121/
Ovaj ajet uzimaju za dokaz oni koji kažu da nije dozvoljeno meso
pri čijem klanju nije spomenuto Allahovo ime, iako je onaj koji kolje musliman.
Ulema se o ovom pitanju razilazi na tri mišljenja:
Prvo mišljenje zastupaju Malik i Ahmed, koji kažu: "Meso koje
je na opisani način zaklano nije dozvoljeno, bilo da se Allahovo ime izostavi
zaboravom ili namjerno." To se mišljenje prenosi od Ibn-'Umera, ponekih
tabiina, Malika i Ahmeda. Tom mišljenju daje prednost i Ebu-Sevr a prenosi se i
od Ebu-Davuda ez - Zahirija. Oni kao dokaz za ovo svoje mišljenje uzimaju ovaj
ajet i riječi Allaha, dželle šanuhu, u ajetu o lovu: "Jedite ono što vam
one uhvate i spomenite Allahovo ime pri tome..." (5:4) Zatim to potvrđuje
u ovom ajetu riječima: "to je, uistinu, grijeh!", a zamjenica (to)
vraća se na jelo, a po nekima na klanje nekom drugom mimo Allaha. Drugi su
njihov dokaz hadisi kojima se naređuje izgovaranje bismille prilikom klanja i
lova, kao što je hadis 'Adijj ibni Hatima i Ebi-Sa'lebeta u kome stoji: (235)
"Ako spomeneš Allahovo ime kada pošalješ svog obučenog psa, onda jedi ono
što ti on uhvati" i hadis Rafia ibn Hadidža u kome stoji: "Jedite ono
čija je krv puštena i nad njim spomenuto Allahovo ime." Oba ova hadisa
prenose El-Buhari i Muslim. Zatim hadis Ibn-Mes'uda: (236) Poslanik, sallAllahu
alejhi we sellem, rekao je džinima: "Vaša je hrana svaka kost pri kojoj je
spomenuto Allahovo ime." Prenosi ga Muslim, a Allah najbolje zna.
Drugo mišljenje zastupa Eš-Šafi'i, koji smatra da bismilla nije
uvjet (šart), nego samo poželjna (mustehabb), pa ne mijenja stvar ako se
izostavi, bilo iz zaborava ili namjerno. Ovo je mišljenje Šafije, svih njegovih
sljedbenika i jedno od mišljenja Ahmeda i Malika. Eš-Šafi'i smatra da se ajet:
"Ne jedite ono pri čijem klanju nije spomenuto Allahovo ime - to je,
uistinu, grijeh!", odnosi na ono što je zaklano u ime nekog drugog mimo
Allaha. "...ili što je kao grijeh zaklano u nečije drugo ime, a ne u
Allahovo ime". (6:145) Ovo je mišljenje jako. Ovom mišljenju ide u prilog
i hadis u kome se prenosi da je Aiša, radijAllahu anhu, rekla: Neki su ljudi
rekli: "O Allahov poslaniče, ima ljudi koji su nedavno primili islam a
donose nam meso za koje mi nismo sigurni da li su pri njegovom klanju spomenuli
Allahovo ime ili nisu?" Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, reče im:
"Vi proučite bismillu i jedite." Pobornici ovog mišljenja kažu da je
bismilla šart (uvjet), Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, ne bi im dozvolio
da ga jedu izuzev ako ustanove da su je proučili. A Allah najbolje zna.
Treće mišljenje glasi: ako se bismilla izostavi prilikom klanja iz
zaborava, ne smeta, a ako se namjerno izostavi - onda to meso nije dozvoljeno
jesti. Ovo je mišljenje poznato u malikijskom i hanbelijskom mezhebu i njega
zastupa Ebu-Hanife sa svojim učenicima. Ovo se mišljenje, također, i prenosi od
Alije, Ibn-'Abbasa i pojedinih tabiina. A imam Ebul-Hasan el-Merginani, u svome
djelu El-Hidaje, prenosi konsenzus uleme (idžma') u tome da je haram meso pri
čijem je klanju namjerno izostavljena bismilla.
A imam Dža'fer ibn Džerir, Allah mu se smilovao, kaže: "Onaj
ko zabranjuje meso pri čijem se klanju nije proučila bismilla iz zaborava, on
je iskoračio iz okvira svih dokaza i uradio suprotno vjerodostojnom hadisu
Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, o tom pitanju." On misli na hadis
koji prenosi Bejheki od Ibn- 'Abbasa, da je Poslanik, sallAllahu alejhi we
sellem, rekao: (237) "Muslimanu je dosta to što je musliman; ako zaboravi
proučiti bismillu prilikom klanja - neka Allaha spomene pri jelu i neka
jede." Međutim, mišljenje koje kaže da je ovaj hadis mevkuf na Ibn-'Abbasu
(da su to riječi Ibn-'Abbasa) ispravnije je od mišljenja koje ga smatra
riječima Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem To potvrđuje i sam El-Bejheki i
mnogi drugi hafizi hadisa. Ovo mišljenje ime potporu i u hadisu koji se prenosi
preko više lanaca prenosilaca kod Ibni Madžeta, a od Ibn- 'Abbasa,
Ebu-Hurejrea, Ebu-Zerra, 'Ukbe ibn 'Amira i Abdullaha ibn'Amra, da je Poslanik,
sallAllahu alejhi we sellem, rekao: (238) "Allah, dželle šanuhu, oprostio
je mome ummetu grešku, zaborav i ono na što budu prisiljeni."
Ovo sam pitanje posebno izdvojio i spomenuo mišljenja imama, njihov
način prilaska njemu, dokaze, načine dokazivanja, oprečnosti i
kontradiktornosti, a Allah najbolje zna.
Ibn-Džerir kaže: "Ulema se razišla o pitanju ovog ajeta, da li
je derogirano nešto od propisa koje on u sebi sadrži ili ne? Jedni smatraju da
ništa od tih propisa nije derogirano i da ovaj ajet spada u muhkem (jasne)
ajete po svome značenju. Ovo tvrde Mudžahid i većina uleme." A prenosi se
da su 'Ikrime i Hasan el-Basri rekli: Allah, dželle šanuhu, rekao je:
"Zato jedite ono pri čijem je klanju spomenuto Allahovo ime, ako vjerujete
u Njegove ajete." "Ne jedite ono pri čijem klanju nije spomenuto
Allahovo ime; to je, uistinu, grijeh!", a zatim je derogirao i izuzeo iz
toga kazavši: "...i dozvoljavaju vam se jela onih kojima je data Knjiga i
vaša jela su njima dozvoljena." (5:5) Isto to prenosi se i od Ibn-Mekhula.
A zatim je Ibn-Džerir rekao: "Ali, tačno je da ne postoji kontradiktornost
između dozvole hrane kitabija i zabrane onoga pri čijem se klanju nije
spomenulo Allahovo ime."
Ovo je, svakako, ispravno, a onaj između selefa ko je upotrijebio
riječ nesh (derogacija) za ovaj ajet, mislio je na (tahsis) specificiranje. A
Allah najbolje zna.
"A šejtani navode štićenike svoje da se s vama
raspravljaju." Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ibn-Zemila da je rekao: Ja sam
sjedio kod Ibn-'Abbasa kada mu dođe neki čovjek i reče: "O Ibn-'Abbas,
Ibn-Ishak tvrdi da mu je noćas sišla objava!" Ibn-'Abbas mu odgovori:
"Istinu je rekao." Ja sam to primio sa odbojnošću i rekao (sam sebi):
Ibn-'Abbas kaže da je to istina? Ibn-'Abbas tada reče: "Postoje dvije
vrste objave: objava Allaha i objava šejtana. Allah objavljuje Muhammedu, sallAllahu
alejhi we sellem, a šejtan objavljuje svojim prijateljima." Zatim je
proučio: "A šejtani navode štićenike svoje..."
A Et-Taberani prenosi da je Ibn-'Abbas rekao: Kada je objavljen
ajet: "Ne jedite ono pri čijem klanju nije spomenuto Allahovo ime",
Perzijanci su poslali grupu ljudi na polemiku sa Muhammedom, sallAllahu alejhi
we sellem, i rekli im da mu kažu: "Ono što ti zakolješ nožem, svojom rukom
- tvrdiš da je halal; a što Allah, dželle šanuhu, zakolje, samo umre -
haram?" Pa je Allah, dželle šanuhu, objavio ovaj ajet: "A šejtani
navode štičenike svoje da se s vama raspravljaju, pa ako biste im se pokorili,
i vi biste, sigurno, mnogobošci postali", tj. zaista, šejtani od
Perzijanaca navode svoje prijatelje među Kurejševićima.
Ebu-Davud prenosi da je Ibn-'Abbas rekao tumačeći ajet: "A
šejtani navode štićenike svoje..." da kažu: "Ono što Allah zakolje
nemojte jesti, a ono što vi zakoljete jedite" pa je Allah, dželle šanuhu,
objavio: "Ne jedite ono pri čijem klanju nije spomenuto Allahovo
ime." Isti hadis prenose i Ibn-Madže i Ibn Ebi-Hatim od 'Amra ibn
Abdullaha, a on od Veki'a, a on od Israila, i ovaj sened je sahih.
"...pa ako biste im se pokorili, i vi biste, sigurno,
mnogobošci postali", tj. zato što ste se udaljili od propisa koji vam je
Allah, dželle šanuhu, propisao i Njegove naredbe, a prihvatili riječi nekog
drugog, pa ste time dali prednost nekom drugom nad Allahom, a to je širk. Kao
što Allah, dželle šanuhu, kaže:
"Oni, pored Allaha, bogovima smatraju svećenike svoje i monahe
svoje..." (9:31) A Et-Tirmizi u komentaru ovog ajeta prenosi od 'Adijj ibn
Hatima da je rekao: (239) O Allahov Poslaniče, oni ih nisu obožavali! Poslanik,
sallAllahu alejhi we sellem, odgovori: "Naprotiv, oni su njima
dozvoljavali zabranjeno, a zabranjivali dozvoljeno i oni su to od njih
prihvatali. To je njihovo obožavanje."
Zar je onaj koji je bio u zabludi, a koga smo Mi oživili i dali mu
svjetlo pomoću kojeg se među ljudima kreće, kao onaj koji je u tminama iz kojih
ne izlazi? A nevjernicima se čini lijepim to što oni rade. /122/
Ovo je primjer koji Allah, dželle šanuhu, navodi za vjernika koji
je bio mrtav, tj. u zabludi, propao i u zabuni, pa ga je Allah, dželle šanuhu,
oživio, tj. oživio njegovo srce imanom i uputio ga na pravi put i na njemu
učvrstio i učinio ga sljedbenicima Svojih poslanika: "...i dali mu svjetlo
pomoću kojeg se među ljudima kreće", tj. on se njime orijentiše u svom
ponašanju i vladanju, a svjetlo je Kur'an ili islam, i obadvoje je ispravno.
"kao onaj koji je u tminama", tj. u neznanju i raznim zabludama
"iz kojih ne izlazi?", tj. nikako ne pronalazi izlaz i rješenje
situacije u kojoj se nalazi. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "Allah je
zaštitnik onih koji vjeruju i On ih izvodi iz tmina na svjetlo, a onima koji ne
vjeruju - zaštitnici su šejtani i oni ih odvode sa svjetla u tmine; oni će u
njemu vječno ostati." (2:257) Ovaj primjer vezuje se za uporedbu svjetla
sa tmine riječima koje se nalaze na početku ove sure: "...i tmine i
svjetlo dao...", a ovim se ajetom ne cilja na nekog određenog između vjernika
i munafika, kao što je to neko rekao, nego je on općeg karaktera i u njega
ulazi svaki vjernik i svaki munafik. "A nevjernicima se čini lijepim to
što oni rade", tj. Mi smo im uljepšali njihovu zabludu, Allahovom, dželle
šanuhu, odredbom i Njegovom savršenom mudrošću, uzvišen je On i nema drugog
boga osim Njega, i On nema druga.[284]
Isto tako Mi učinimo da u svakom gradu velikaši postanu grješnici i
da u njemu zamke postavljaju, ali oni sami sebi zamke postavljaju, a da i ne
primjećuju. /123/ A kada njima dokaz dolazi, oni govore: "Mi nećemo
vjerovati sve dok se i nama ne da nešto slično onome što je Allahovim
poslanicima dato." A Allah najbolje zna kome će povjeriti poslanstvo
Svoje. One koji griješe sigurno će stići od Allaha poniženje i patnja velika
zato što spletkare. /124/
Allah, dželle šanuhu, kaže: Kao što smo, o Muhammede, u Meki
učinili da neki ljudi pozivaju u nevjerstvo i da se tebi suprotstavljaju i
protiv tebe bore, isto tako su i poslanici prije tebe bili iskušavani sličnim
ljudima. Ali, završetak je uvijek bio u korist Njegovih poslanika. Kao što
Allah, dželle šanuhu, kaže: "Kad hoćemo jedan grad uništiti, onima koji su
u njemu na raskoš navikli prepustimo da se razvratu odaju..." (17:16)
"velikaši postanu grješnici i da u njemu zamke postavljaju." Ibn
Ebi-Hatim veli da je Ibn-'Abbas rekao: "Tj. Mi prepustimo pokvarenjacima
njihovim pa se oni griješenju odaju, pa kada to oni urade, Mi ih uništimo
žestokom kaznom." [285] "ali oni sami sebi zamke postavljaju, a da i
ne primjećuju", tj. posljedice njihovog spletkarenja i zavođenja onih koje
su zaveli vraćaju se na same njih, kao što Allah, dželle šanuhu, kaže:
"...da bi na Sudnjem danu nosili čitavo breme svoje i dio bremena onih
koje su, a da nisu bili svjesni, u zabludu odveli. A grozno je to što će oni
nositi." (16:25) "A kada njima dokaz dolazi, oni govore: Mi nećemo
vjerovati sve dok se i nama ne da nešto slično onome što je Allahovim
poslanicima dano", tj. kada im dođe znak i nepobitan dokaz, oni kažu:
"Mi nećemo vjerovati sve dok se i nama ne da nešto slično onome što je
Allahovim poslanicima dano", tj. poslanstvo od Allaha kao što se ono
podaruje poslanicima.
Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "Oni koji ne vjeruju da će
pred Nas stati - govore: "Zašto nam se ne pošalju meleki ili zašto
Gospodara svoga ne vidimo?" (25:21) "A Allah najbolje zna kome će
povjeriti poslanstvo Svoje", tj. gdje će ga postaviti i ko ga je, od
Njegovih stvorenja, dostojan. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "I još
kažu: 'Trebalo je da ovaj Kur'an bude objavljen nekom uglednom čovjeku iz
jednog od ova dva grada!' Zar oni da raspolažu milošću Gospodara tvoga?"
(43:31-32) Oni su se pitali zašto ovaj Kur'an nije objavljen jednom od uglednih
velikana, po njihovom rezonovanju, iz Meke ili Taifa. To zbog toga što su oni
Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, smatrali nedostojnim, iz mržnje,
zavisti, upornosti u grijehu i oholosti. Sve to uz njihovo priznanje njegovog
dostojanstva i časti, čistog porijekla i čednosti njegove porodice, i korektnog
odgoja i uzrasta. Do te mjere da su ga oni prozvali "povjerljivim"
(el-emin) prije nego što mu je objava sišla. To je priznao i tadašnji vođa
nevjernika, Ebu-Sufjan, kada ga je Herakle - car Rimljana upitao: "A
kakvog je on porijekla među vama?" On odgovori: "On je uglednog
porijekla među nama." Herakle upita: "Jeste li ga optuživali za laž
prije nego što je rekao to što govori?" On odgovori: "Ne..."
(hadis) A imam Ahmed prenosi od Vasile ibn El- Eska'a, radijAllahu anhu, da je
Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: (240) "Allah, dželle
šanuhu, odabrao je, između sinova Ismailovih, Benu-Kinane, a od Beni-Kinaneta
je odabrao Kurejševiće, a od Kurejševića je odabrao Beni-Hašim, a mene je
odabrao među Beni- Hašimom." A Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ebu El-Husejna da
je rekao: Neki je čovjek ugledao Ibn-'Abbasa kako ulazi na vrata džamije, pa
kada ga je Ibn-'Abbas pogledao, on se uplašio [286] i upitao: "Ko je
ovo?" "Ibn-'Abbas, amidžić Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem!"
- odgovoriše mu. On im tada reče: "A Allah najbolje zna kome će povjeriti
poslanstvo Svoje."
"One koji griješe sigurno će stići od Allaha poniženje i
patnja velika." Ovo je velika prijetnja Allaha, dželle šanuhu, onome ko ne
bude slijedio poslanike, alejhi selam, i njima se pokoravao u onome sa čim su
došli. Toga će na Sudnjem danu stići od Allaha vječno poniženje. To je kazna
adekvatna grijehu koji se počinio. Isto kao što su se oni na dunjaluku oholili
tako će im Allah, dželle šanuhu, na Sudnjem danu podariti vječito poniženje.
Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "Oni koji iz oholosti neće da Mi
ibadet čine - ući će, sigurno, u Džehennem poniženi" (40:60), tj. niski,
bijedni i bezvrijedni. "...i patnja velika zato što spletkare."
Spletkarenje najčešće biva skriveno ili sa dodvoravanjem prilikom smjeranja
spletke i prevare, zato će oni biti kažnjeni žestokom kaznom od Allaha, dželle
šanuhu, na Sudnjem danu, što odgovara težini njihovog grijeha. Kao što Allah, dželle
šanuhu, kaže: "...onoga dana kada tajne budu otkrivene ..." (86:9),
tj. kada se pokažu tajne i u savjesti skrivene stvari. El-Buhari i Muslim
prenose da je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: (241) "Svaki
će varalica, na Sudnjem danu, biti obilježen zastavicom pored njegove
stražnjice, a glasnik će govoriti: Ovo je varanje tog i tog (poimenice)."
Ovim se hoće kazati da će, pošto spletkarenje biva tajno, daleko od znanja
ljudi, ono na Sudnjem danu postati javnim, vidnim znakom koji će otvoreno
ukazivati na djelo svoga počinioca.
Onome koga Allah želi uputiti - On srce njegovo prema islamu
raspoloži, a onome koga želi u zabludi ostaviti - On srce njegovo stegne i
umornim učini, kao kad čini napor da na nebo uzleti. Eto, tako Allah one koji
ne vjeruju bez podrške ostavi. /125/
Allah, dželle šanuhu, kaže: "Onome koga Allah želi uputiti -
On srce njegovo prema islamu raspoloži", tj. On ga okrene prema islamu, u
tome ga podrži i to mu olakša.[287]Zbog toga su ovi znakovi navještaji dobra.
Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "Zar je isti onaj čije je srce Allah
učinio sklono islamu, pa on slijedi svjetlo Gospodara tvoga?..." (39:22)
"...ali Allah je nekima od vas pravo vjerovanje omilio i u
srcima vašim ga lijepim prikazao, a nezahvalnost i raskalašnost i neposlušnost
vam omrznuo. Takvi su na pravom putu." (49:7) Ibn-'Abbas, radijAllahu anhu,
tumačeći ovaj ajet: "Onome koga Allah želi uputiti - On srce njegovo prema
islamu raspoloži", kaže: "Allah, dželle šanuhu, njegovo srce širi i
čini spremnim za prihvat tevhida i imana u Njega." Isto su ovo rekli
Ebu-Malik i drugi, i to se očito vidi iz ovog ajeta. Ibn-Džerir prenosi od
Ibn-Mes'uda da je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: (242)
"Koga Allah hoće uputiti, njegovo srce oraspoloži za islam."
"Ima li za to kakav znak, o Allahov Poslaniče?" - rekoše ashabi.
"Izbjegavanje ovog varljivog svijeta, a žudnja za vječnim boravištem, i
pripremanje za smrt prije nego što dođe" - reče on. Ovaj hadis ima više
rivajeta, od kojih su neki spojenih seneda, a neki ne, ali oni jedni druge
jačaju. A Allah najbolje zna.
"...a onome koga želi u zabludi ostaviti - On srce njegovo
stegne i umornim učini". Es-Suddi kaže: "To je srce u kojem nema
nimalo mjesta za uputu i do kojeg ne može ništa od imana koji bi mu vrijedio
doprijeti niti stići." "...kao kad čini napor da na nebo
uzleti", tj. ne nalazi drugog izlaza nego da krene prema gore, zbog
prvelike tjeskobe u njegovim grudima. "Eto, tako Allah one koji ne vjeruju
bez podrške ostavi." Kao što Allah, dželle šanuhu, tjeskobnim i tegobnim,
učini grudi onoga koga želi u zabludu odvesti, isto tako učini da šejtan
zavlada njime i onima koji su kao i on odbili iman u Allaha i Njegovog
Poslanika i da ih zavede i odvrati od Allahovog puta.[288]
Ovo je pravi put Gospodara tvoga. A Mi objašnjavamo dokaze ljudima
koji pouku primaju. /126/ Njih čeka Kuća blagostanja u Gospodara njihova; On će
biti zaštitnik njihov zbog onoga što su činili. /127/
Allah, dželle šanuhu, nakon što je spomenuo one koji su zalutali od
Njegovog puta, upozorava na vrijednost upute i istinske vjere koju je objavio
Poslaniku: "Ovo je pravi put Gospodara tvoga", tj. ovo je vjera koju
smo ti, o Muhammede, propisali i Kur'an objavili, a on je Allahov pravi put i
Njegovo čvrsto uže i on je pun mudrih savjeta. "A Mi objašnjavamo dokaze
ljudima koji pouku primaju", tj. onima koji imaju razum koji shvaća ono
što Allah i Njegov Poslanik kazuju. "Njih čeka Kuća blagostanja", tj.
Džennet, "u Gospodara njihova"; tj. na Sudnjem danu. A Allah, dželle
šanuhu, opisuje Džennet kućom (selama) mira i blagostanja zbog toga što su
njegovi stanovnici još prije ispravno slijedili pravi put i ugledali se na
poslanike i njihov način života. Pa, kao što su ostali spašeni (salimi) od
stranputice, isto tako će ući u kuću selama (spasa). "On će biti zaštitnik
njihov", tj. njihov zaštitnik, pomagač i bodritelj, "zbog onoga što
su činili", tj. kao nagrada za njihova dobra djela koja su činili. On će
ih prihvatiti i Džennetom nagraditi iz Svoje neizmjerne darežljivosti i
dobrote.
A na Dan kada On sve sakupi: "O skupe šejtanski, vi ste mnoge
ljude zaveli!" - Gospodaru naš - reći će ljudi, štićenici njihovi - mi smo
jedni drugima bili od koristi i stigli smo do roka našeg koji si nam odredio
Ti! - Vatra će biti prebivalište vaše reći će On - u njoj ćete vječno ostati,
osim ako Allah drukčije ne odredi." - Gospodar tvoj je zaista mudar i
sveznajući. /128/
Sjeti se o Muhammede, onoga što Mi govorimo o njima i opomeni ih
time “na Dan kada On sve sakupi,” tj. sve džine i njihove saveznike među
ljudima koji su njih obožavali na dunjaluku, od njih zaštitu tražili, njima se
pokoravali i jedni drugima ukrašene riječi došaptavali. "O skupe
šejtanski, vi ste mnoge ljude zaveli." Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže:
"O sinovi Ademovi, zar vam nisam naredio: Ne klanjajte se šejtanu, on vam
je neprijatelj otvoreni, već se klanjajte Meni; to je put pravi. On je mnoge od
vas u zabludu odveo, kako niste pameti imali?" (36:60-62)
Ibn-Džurejdž komentarišući ovaj ajet kaže: U džahilijetsko doba
čovjek bi došao do određene doline i rekao: "Utječem se prvaku ove
doline"; to je njihova korist jednih drugima, tj. korist džina ljudima, o
kojoj govore Allahove, dželle šanuhu, riječi: "Gospodaru naš", reći
će ljudi, štićenici njihovi, "mi smo jedni drugima bili od koristi i
stigli smo do roka našeg koji si nam odredio Ti!" A El-Hasan veli: Njihova
korist jednih drugima nije bila ništa drugo osim što su džini naređivali a
ljudi izvršavali. A korist džinima od ljudi bila je ta što su oni, kako se
prenosi, nakon što bi ih ljudi veličali tražeći pomoć od njih, osjetili
veličinu i govorili: "Zagospodarili smo i džinima i ljudima."
"stigli smo do roka našeg koji si nam odredio Ti!" Es-Suddi kaže da
se ovdje misli na smrt. "Vatra će biti prebivalište vaše", reći će
On, tj. vaša kuća i mjesto vašeg boravka i boravka njihova i vaših prijatelja.
"...u njoj ćete vječno ostati, osim ako Allah drukčije ne odredi". (O
ovom su izuzimanju izrečena mnoga mišljenja a najispravnije je mišljenje koje
prenosi Ibn Ebi-Hatim od Ibn-Abbasa i El-Hasana da se ovo izuzimanje odnosi na
grješnike među iskrenim vjernicima koje će Allah izvesti iz Džehennema
šefa'atom (zagovorništvom) onih kojima će šefa'at biti dozvoljen od meleka,
poslanika i vjernika. Oni će se zauzimati za muslimane koje su počinili velike
grijehe, pa će tada doći do izražaja milost Najmilostivijeg, koja će iz
Džehennema izvesti i onoga koji nikada dobra nije počinio, nego je jedanput
izgovorio "La ilahe illallah", kao što se to prenosi u mnogim
vjerodostojnim hadisima od Enesa, Džabira, Ebu- Seida, Ebu-Hurejrea i drugih
ashaba. Nakon toga u Vatri će ostati samo oni koji su zaslužili da u njoj
vječno ostanu i koji nikada iz nje neće izaći. Ovo mišljenje zastupa veliki
broj prijašnje i današnje uleme.[289] "Gospodar tvoj je, zaista, mudar i
sveznajući." Ibn-Abbas kaže: "Zaista je ovaj ajet dovoljan dokaz da
niko nema pravo da pored Allaha sudi Njegovim stvorenjima i tvrdi za nekoga da
će u Džennet ili Vatru.
Tako isto Mi prepuštamo vlast jednim silnicima nad drugima zbog
onoga što su zaradili. /129/
Hafiz Ibn-Asakir prenosi od Ibn-Mesuda hadis Poslanika, sallAllahu
alejhi we sellem, u kome stoji: (243) "Ko pomogne silnika Allah će učiniti
da on njime zavlada." Ovaj hadis je garib. A Seid prenosi od Katade da je,
tumačeći ovaj ajet, rekao: "Allah, dželle šanuhu, daje da se ljudi
međusobno druže shodno njihovim djelima, pa je vjernik prijatelj vjerniku gdje
god se našao, a nevjernik prijatelj nevjerniku gdje god se našao. Iman nije
pusta želja i gizdanje." Ovaj je komentar odabrao i Ibn-Džerir. A neko od
pjesnika je rekao: "Nema nijedne ruke a da Allahova nije iznad nje ... i
nema nijednog silnika a da neće biti iskušan većim silnikom od njega."
Značenje ovog časnog ajeta bi, dakle, bilo: Kao što smo učinili da ta propala
skupina za svoje prijatelje uzme džine koji su ih u zabludu odveli, isto tako
ćemo učiniti i sa nasilnicima te ćemo jedne drugima pokoriti, jedne drugima
uništiti i jednim pomoću drugih osvetiti se, zbog nepravde i nasilja kojeg su
činili.
O skupe džinski i ljudski, zar vam iz redova vaših nisu dolazili
poslanici koji su vam ajete Moje kazivali i upozoravali vas da ćete ovaj vaš
dan dočekati? Oni će reći: "Mi to priznajemo na svoju štetu." Njih je
život na Zemlji bio obmanuo i oni će sami protiv sebe posvjedočiti da su bili
nevjernici. /130/
Ovo je, također, jedan vid ukora kojim će Allah, dželle šanuhu, na
Sudnjem danu ukoriti nevjernike među ljudima i džinima, tako što će ih upitati,
a On to najbolje zna, da li su im poslanici dostavili Njegovu poruku: "O
skupe džinski i ljudski, zar vam iz redova vaših poslanici nisu dolazili",
tj. iz redova vaših općenito, jer su poslanici bili samo ljudi, a ne i džini.
Ovo kažu Mudžahid i drugi imami ranijih i današnjih generacija. A Ibn-Abbas
kaže: "Poslanici (rusul) jesu od ljudi, a među džinima su opominjači
(nuzur)." Ibn-Džerir prenosi od Dahhaka ibn Muzahima da je on tvrdio da i
među džinima postoje poslanici, a dokaz za to navodi ovaj časni ajet, što je
diskutabilno, jer ovaj ajet to ne potvrđuje direktno nego samo indirektno.
Allah, dželle šanuhu, kaže: "O skupe džinski i ljudski, zar vam iz redova
vaših nisu dolazili poslanici koji su vam ajete Moje kazivali i upozoravali vas
da ćete ovaj vaš dan dočekati?" Oni će reći: "Mi to priznajemo na
svoju štetu", tj. mi priznajemo da su nam poslanici dostavili Tvoje poruke
i da su nas upozorili na susret sa Tobom, i da će ovaj dan zasigurno doći.
"Njih je život na Zemlji bio obmanuo", tj. oni su se odali
dunjalučkom životu i upropastili zbog toga što su poslanike lažnim smatrali i
suprotstavljali se njihovim nadnaravnim djelima (mudžizama). Sve su to oni
činili zbog toga što su bili obmanuti nakićenošću i ukrasima Ovoga svijeta i
odati njegovim strastima. "oni će sami protiv sebe posvjedočiti" na
Sudnjem danu "da su bili nevjernici" na dunjaluku, tj. nisu vjerovali
u ono sa čime su im dolazili poslanici, alejhi selam
Tako je, jer Gospodar tvoj nije uništavao sela i gradove zbog
zuluma njihova - bez prethodne opomene njihovim stanovnicima. /131/ Svima će
pripasti nagrada ili kazna, već prema tome kako su postupali, a Gospodar tvoj
nije nemaran prema onom što su radili. /132/
Allah, dželle šanuhu, kaže: "Tako je, jer Gospodar tvoj nije
uništavao sela i gradove zbog zuluma njihova - bez prethodne opomene njihovim
stanovnicima", tj. Mi ljudima i džinima nismo ostavili mogućnost
opravdanja tako što smo im slali poslanike i knjige, kako ne bi niko odgovarao
za zulum koji je počinio prije nego što mu je došla opomena. Mi smo tako svaki
narod opomenuli i nikog nismo kaznili prije nego što im pošaljemo poslanike.
Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "...a nije bilo naroda kome nije došao
onaj koji ga je opominjao". (35:24) Mnogo je ajeta koji govore o ovoj
temi.
"Tako je, jer Gospodar tvoj nije uništavao sela i gradove zbog
zuluma njihova" zbog širka i slično, "bez prethodne opomene njihovim
stanovnicima", tj. Allah, dželle šanuhu, neće ih kazniti prije nego što im
pošalje poslanika koji će ih opomenuti i upozoriti na Allahove dokaze protiv
njih te na Allahovu kaznu na Dan ponovnog proživljenja. On ih neće kazniti
iznenada, kako ne bi rekli: "Nama nije došao niko ko bi nas upozorio i
opomenuo." "Svima će pripasti nagrada ili kazna, već prema tome kako
su postupali", tj. svako ko bude radio dobra djela ili grijehe činio imat
će određenu deredžu i stepen koji odgovara njegovim djelima. Dakle, Allah će ga
nagraditi - kazniti za djela njegova, bila ona dobra ili loša. Ovo su riječi
Ibn-Džerira.
Smatram da se riječi Allaha, dželle šanuhu: "Svima će pripasti
nagrada ili kazna, već prema tome kako su postupali", odnose na nevjernike
između džina i ljudi. Tj. svakom od njih pripada mjesto u Vatri koje je
zaslužio. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "Za sve će biti
dvostruka!", reći će On. (7:38) "a Gospodar tvoj nije nemaran prema
onom što su radili". Ibn-Džerir kaže: "Sve su to njihova djela i
Allah, dželle šanuhu, bilježi ih kako bi ih nagradio - kaznio kako već pripada
njima kada budu ponovo proživljeni i sa Njime se sreli."
Gospodar tvoj je neovisan i milostiv. Ako hoće, uklonit će vas, i
poslije vas one koje On hoće dovesti, kao što je od potomstva drugih naroda vas
stvorio. /133/ Ono čime vam se prijeti doista će doći i vi nećete stići umaći!
/134/ Reci: "O narode moj, čini sve što možeš, činit ću i ja; saznat ćete
vi već koga čeka sretan kraj!" Nevjernici sigurno neće uspjeti. /135/
Allah, dželle šanuhu, kaže: "Gospodar tvoj", o Muhammede,
"neovisan je" o svemu što postoji mimo Njega i Njega je potrebno sve
što postoji, "i milostiv", tj. a On je i pored toga milostiv prema
njima. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "A Allah je prema ljudima,
zaista, vrlo blag i milostiv." (2:143) "Ako hoće, vas će
ukloniti", ukoliko budete postupali suprotno Njegovim naređenjima. "I
poslije vas one koje On hoće dovesti", tj. druge ljude, koji će Mu biti
pokorni, "kao što je od potomstva drugih naroda vas stvorio", tj. kao
što je uklonio prijašnje generacije i poslije njih doveo druge, isto je tako On
u stanju odvesti vas i dovesti druge. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže:
"...jer Allah je bogat, a vi ste siromašni. A ako glave okrenete, On će
vas drugim narodom zamijeniti, koji onda kao što ste vi neće biti."
(47:38) "Ono čime vam se prijeti doista će doći i vi nećete stići
umaći", tj. On vas je u stanju ponovo oživiti, iako ste postali prašina,
jer Njega ništa ne može spriječiti. Ibn Ebi-Hatim komentarišući ovaj ajet
prenosi od Ebi-Seida El-Hudrija, radijAllahu anhu, da je Poslanik, sallAllahu
alejhi we sellem, rekao: (244) "O ljudi, ako razum imate, sebe smatrajte
mrtvim, jer, tako mi Allaha, stići će vas ono što vam se obećava i vi mu nećete
moći umaći." "Reci: O narode moj, čini sve što možeš, činit ću i ja;
saznat ćete vi." Ovo je je žestoka prijetnja i sigurno upozorenje kojim se
hoće reći: "Nastavite vi po svome ukoliko smatrate da ste na pravom putu,
a i ja ću nastaviti svojim putem i pravcem." "saznat ćete vi već koga
čeka sretan kraj!" ”Nevjernici sigurno neće uspjeti", tj. da li će on
pripasti meni ili vama. Allah, dželle šanuhu, izvršio je obećanje koje je dao
Svom Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, te je učinio da zavlada velikim
prostranstvom i omogućio mu da donese presudu koju hoće nad svojim
neprijateljima. Učinio je da zavlada Mekom i da se njegova vlast učvrsti na
ostalim dijelovima Arabijskog poluotoka, u Jemenu i Bahreinu. Sve to za
njegovog života. A nakon njegove smrti osvojena su mnoga druga područja za
vrijeme njegovih halifa, radijAllahu anhu
Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "Allah je zapisao: 'Ja i
poslanici Moji sigurno ćemo pobijediti!' Allah je, zaista, moćan i silan."
(58:21) "Mi smo u Zeburu, poslije Tevrata, napisali da će Zemlju Moji
čestiti robovi naslijediti." (21:105) "Allah obećava da će one među
vama koji budu vjerovali i dobra djela činili sigurno namjesnicima na Zemlji
postaviti, kao što je postavio namjesnicima one prije njih, i da će im zacijelo
vjeru njihovu učvrstiti, onu koju im On želi, i da će im sigurno strah
sigurnošću zamijeniti; oni će samo Meni ibadet činiti, i neće druge Meni ravnim
smatrati..." (24:55) Allah, dželle šanuhu, Gospodar svih svjetova to je
uradio sa ovim ummetom Muhammeda, sallAllahu alejhi we sellem, i Njemu pripada
zasluga na početku i na kraju, javno i tajno. [290]
Oni određuju za Allaha dio ljetine i dio stoke, koju je On stvorio,
pa govore: ”Ovo je za Allaha” - tvrde oni – ”a ovo za božanstva naša!"
Međutim, ono što je namijenjeno božanstvima njihovim ne stiže Allahu, dok ono
što je određeno za Allaha stiže božanstvima njihovim. Kako ružno oni sude.
/136/
Ovo je kritika od Allaha i ukor mušrika koji su uveli u praksu
mnoge novotarije, kufr i širk, i Allahu druge ravnim smatraju i jedan dio od
Njegovih stvorenja Njemu određuju iako je On, dželle šanuhu, Stvoritelj svih
stvorenja. Zato Allah, dželle šanuhu, kaže: "Oni određuju za Allaha od
onoga što je stvorio." Glagol znači stvoriti "od ljetine", tj.
usjeva: plodova "i stoke dio", pa govore: "Ovo je za
Allaha", tvrde oni, "a ovo za božanstva naša!" A za Allahove
riječi: "Međutim, ono što je namijenjeno božanstvima njihovim ne stiže
Allahu, dok ono što je određeno za Allaha stiže božanstvima njihovim."
Alija ibni Ebi-Talha i El-'Avfi prenose od Ibn- Abbasa da je tumačeći ih
ukratko rekao: " Mušrici su ono što od usjeva nađu podijelili između
Allaha i svojih kipova, pa bi čuvali i dobro pazili dio koji je dodijeljen
kipovima, a ako bi nešto od onoga što su odredili za Allaha palo na zemlju,
uzeli bi ga i stavili zajedno sa onim što je namijenjeno kipovima. A ako bi ih
voda koju su odredili za kipove pretekla i napojila nešto od onoga što su
namijenili Allahu, oni bi to odredili kipovima. A ako bi se pomiješali plodovi
i usjev koje su odredili za Allaha sa onim koje su odredili za kipove, oni bi
sve to stavili na stranu kipova govoreći: Ovo je siromah. A ako bi ih voda koju
su odredili za Allaha pretekla i napojila nešto od onoga što su odredili za
kipove ostavili bi to kipovima. Isto tako su oni zabranjivali korištenje bilo
čime od pojedinih životinja i to darovali svojim kipovima, kao što je kamila
koja je pet puta donijela mlade na svijet i zadnje joj bilo muško (behira),
kamila za koju se njen vlasnik zavjetovao da će, ukoliko se vrati sa puta,
učinit je slobodnom (saiba); (vasila) ako bi im ovca ojanjila žensko janje, oni
bi ga uzimali sebi, a ako bi ojanjila muško, žrtvovali bi ga kumirima; ako bi
ojanjila oboje, onda ne bi žrtvovali muško; ako bi mužjak kamile stekao deset
potomaka, ne bi ga više jahali i tovarili, ostavili bi ga slobodno da pase
(hãm). Sve su to oni činili tvrdeći da to rade tražeći zadovoljstvo
Allaha." Zato Allah, dželle šanuhu, kaže: "Oni određuju za Allaha dio
ljetine i dio stoke..." "Kako ružno oni sude", tj. oni ružno i
nepravedno vrše podjelu, jer su pri samom početku podjele pogriješili, jer je
Allah, dželle šanuhu, Gospodar i Tvorac svega i On sve posjeduje. A zatim -
nakon što su načinili tu podjelu, koja je u osnovi pogrešna - oni se je nisu
pridržavali, nego su je još više iskrivljavali. Kao što Allah, dželle šanuhu,
kaže: "Oni Allahu kćeri pripisuju, slavljen je i čist On! - a sebi ono što
priželjkuju." (16:57) "To bi tada bila podjela nepravedna."
(53:22)
Mnogim su mnogobošcima tako isto šejtani njihovi ubijanje vlastite
djece lijepim prikazali, da bi ih upropastili i da bi ih u vjeri njihovoj
zbunili. A da je Allah htio, oni to ne bi činili. Zato i njih i njihove
izmišljotine ostavi! /137/
Allah, dželle šanuhu, kaže: Kao što su njima šejtani uljepšali da
Allahu odrede jedan dio od svojih usjeva i stoke, isto su im ukrasili ubijanje
njihove djece iz bojazni za siromaštvom i zakopavanje žive ženske novorođenčadi
iz bojazni od sramote... "...da bi ih upropastili i da bi ih u vjeri
njihovoj zbunili", tj. su im njihovi šejtani naredili da ubijaju svoje
kćeri, pa da ih tako unište. Allah, dželle šanuhu, kaže: "I kada živa
sahranjena djevojčica bude upitana zbog kakve je krivice umorena..."
(81:9) "I da bi ih u vjeri njihovoj zbunili", tj. da bi im pomutili
njihovu vjeru. "A da je Allah htio, oni to ne bi činili", tj. sve se
to dešava Allahovom, dželle šanuhu, voljom i Njegovom sveopćom odredbom[291] i
iz savršene mudrosti u tome. "Zato i njih i njihove izmišljotine
ostavi!", tj. ostavi i izbjegavaj ih i ono što oni čine. Jer, Allah će
presuditi između tebe i njih na Sudnjem danu ili na ovom svijetu tako što ćeš
ti zavladati njima, ili oboje zajedno.
Oni govore: "Ova i ova stoka i ti i ti zemaljski plodovi
zabranjeni su, smiju ih jesti samo oni kojima mi dozvoljavamo" - tvrde oni
- "a ove i ove je kamile zabranjeno jahati." Ima stoke prilikom čijeg
klanja ne spominju Allahovo ime, izmišljajući o Njemu laži. A On će ih sigurno
zbog onoga što izmišljaju kazniti. /138/
Alija ibn Ebi-Talha prenosi od Ibn-Abbasa da je rekao:
"El-Hidžr - haram od one stoke koju su oni zabranili kao što je el-vasile
- ovca koja ojanji i muško i žensko."A Katade veli: "Ova i ova stoka
i ti i ti zemaljski plodovi su zabranjeni", to je stroga i pretjerana zabrana
koju su im nametnuli šejtani u imecima njihovim, a to nije bilo od Allaha, dželle
šanuhu A Ibn-Zejd ibn Eslem kaže: Oni su ga učinili strogo određenim za svoje
bogove." Es-Suddi o ajetu: "smiju ih jesti samo oni kojima Mi
dozvoljavamo", tvrde oni, kaže: "oni govore: Haram je da ih jede bilo
ko izuzev onih koje mi odredimo." Ovaj je ajet sličan Allahovim riječima:
"Allah nije propisao ni behiru, ni saibu, ni vasilu, a ni hama;[292] to
oni koji ne vjeruju govore o Allahu laži, i većina njih nema pa-meti." (5:103)
Ovo su vrste stoke čije je korištenje za teret zabranjeno, a oni su imali i
deva koje bi klali bez spomena imena Božijeg i bilo šta drugo sa njima radili
bez spominjanja Allahovog imena, kao kada bi ih jahali, muzli, tovarili,
oplođivali ili bilo šta drugo. "izmišljajući o Njemu laži", tj. lažu
na Allaha kada sve to pripisuju Allahovoj vjeri i Njegovim propisima, jer On im
nije to dozvolio. "A On će ih, sigurno, zbog onoga što izmišljaju
kazniti", tj. zbog onoga što izmišljaju na Njega i Njemu pripisuju.
Oni govore: "Ono što je u utrobama ove i ove stoke dozvoljeno
je samo muškarcima našim, a zabranjeno našim ženama. A ako se plod izjalovi,
onda su u tome sudionici." - Allah će ih za neistine njihove koje oni
pričaju kazniti, On je mudar i sveznajući. /139/
Ibn-Abbas tumačeći Allahove, dželle šanuhu, riječi: Oni govore:
"Ono što je u utrobama ove i ove stoke dozvoljeno je samo muškarcima
našim", kaže: "To je mlijeko." "...a zabranjeno našim
ženama", a piju ga njihovi muškarci. Kada bi ovca kod njih ojanjila muško,
oni bi ga zaklali i jeli bi ga samo muškarci bez žena, a ako ojanji žensko,
ostavili bi ga i ne bi ga klali; a ako bi bilo mrtvo, oni bi ga zajedno jeli.
Pa je Allah to zabranio. "Allah će ih za neistine njihove koje oni pričaju
kazniti." Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "I ne govorite neistine
jezicima svojim: 'Ovo je dopušteno, a ovo zabranjeno', da biste tako o Allahu
neistine iznosili. Oni koji o Allahu govore neistine - neće uspjeti."
(16:116) "On je mudar" u Svojim djelima, riječima, propisima i odredbi,
"I sveznajući" o djelima Njegovih robova, bila ona dobra ili loša, i
On će ih za njih najpotpunije nagraditi, odnosno kazniti.
Oni koji iz lahkoumnosti i ne znajući šta rade djecu svoju ubijaju
i koji ono čime ih je Allah podario zabranjenim smatraju, govoreći neistine o
Allahu, sigurno će nastradati. Oni su zalutali i oni ne znaju šta rade. /140/
Allah, dželle šanuhu, kaže: Stradali su i na ovom i na onom svijetu
oni koji rade ovakva djela. Na ovom su svijetu stradali gubeći svoju djecu koju
su ubijali i otežavajući sami sebi, zabranjujući stvari koje su oni sami
izmislili. A na onomće svijetu biti bačeni u najtežu kaznu, zato što su na
Allaha lagali i izmišljali. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "Oni koji
o Allahu laži iznose neće postići ono što žele." Uživat će kratko na ovom
svijetu, a zatim će se Nama vratiti i Mi ćemo im dati da iskuse nesnosnu patnju
zato što nisu vjerovali." (10:69-70) A hafiz Ebu-Bekr ibn Merdevejh
tumačeći ovaj ajet prenosi od Ibn-Abbasa, radijAllahu anhu, da je rekao:
"Ako hoćeš saznati za neznanje Arapa - mušrika, pročitaj suru El-En'am
poslije 130. ajeta: Oni koji iz lahkoumnosti i ne znajući šta rade djecu svoju
ubijaju i koji ono čime ih je Allah podario zabranjenim smatraju, govoreći
neistine o Allahu, sigurno će nastradati. Oni su zalutali i oni ne znaju šta
rade." Isto ovo prenosi i El-Buhari.
On je Taj Koji stvara vinograde, poduprte i nepoduprte, i palme i
usjeve različita okusa, i masline i šipke, slične i različite; jedite plodove
njihove kad plod dadnu, i podajte na dan žetve i berbe ono na što drugi pravo
imaju, i ne rasipajte, jer On ne voli rasipnike, /141/ i stoku koja se tovari i
kolje, jedite dio onoga čime vas Allah opskrbljuje, a ne slijedite šejtanove
korake, jer vam je on pravi neprijatelj. /142/
Allah, dželle šanuhu, objašnjavajući da je On tvorac svega: usjeva,
plodova i stoke sa čim po svom iskrivljenom mišljenju na takav način postupaju
mušrici i dijele ih i parčaju, te jedne smatraju haramom a druge halalom -
kaže: "On je Taj Koji stvara vinograde, poduprte i nepoduprte". Alija
ibn Ebi- Talha prenosi da je Ibn-Abbas rekao: "Ma'rušat znači
visoke." A Ata prenosi od Ibn-Abbasa da je rekao: "Ma'rušat znači
poduprto grožđe, a 'gajru ma'rušat' ono koje nije poduprto." "...slične
i različite", Ibn-Džurejdž veli: "Slične po izgledu a različite po
ukusu." "...jedite plodove njihove kad plod dadnu." Ibn-Džerir
kaže: "Neki kažu da se to odnosi na propisani zekat." A isto se
prenosi i od Enesa ibn Malika, radijAllahu anhu, i Ibn-Abbasa, radijAllahu anhu
A imam Ahmed prenosi od Džabira ibn Abdullaha, radijAllahu anhu, da je rekao:
(245) "Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, naredio je da svako ko ubere
hurme odvoji deset evsuka (određena mjera) hurmi i okači o stup u džamiji u
korpi iz koje će uzimati siromasi." A ovaj sened je dobar i jak.
A Hasan el-Basri kaže: "To je zekat na žitarice i
plodove." A drugi kažu: "To je obaveza mimo zekata." A prenosi
se da je Ibn-Umer tumačeći Allahove, dželle šanuhu, riječi: "I podajte na
dan žetve i berbe ono na što drugi pravo imaju", rekao: "Oni su
davali osim zekata." To prenosi Ibn-Merdevejh. Prenosi se od Abdullaha ibn
Mubareka, a on od Abdul-Melika ibn Ebi-Selmana, on od Ata'a ibn Ebi-Rebaha o
ovom ajetu, da je rekao: "Daje se onome ko bude prisutan tog dana ono što
se može, mimo zekata." Isto ovo kažu grupa tabiina i drugi. A sljedeći
kažu: "Ovo je bilo vadžib (obavezno), a zatim ga je Allah, dželle šanuhu,
dokinuo desetinom ili polovinom desetine." To prenosi Ibn Džerir od
Ibn-Abbasa, Muhammeda ibn Hanefije, Ibrahima en-Nehaija, El-Hasana i
Es-Suddija. I ovo mišljenje Ibn-Džerir uzima za najispravnije. A ja smatram da
je to diskutabilno nazvati derogacijom (neshom), jer je to bilo u osnovi
vadžib, a zatim je pojašnjeno koliko se treba izdvojiti. Oni kažu da je to bilo
osme godine po Hidžri.[293] A Allah, dželle šanuhu, ukorio je one koji ubiru a
ne udjeljuju. Kao što to spominje u suri "Nun": ...kad su se zakleli
da će je sigurno izjutra obrati a nisu rekli: "Ako Bog da!" do riječi
Allaha, dželle šanuhu: "Eto, takva je bila kazna, a na onom svijetu je,
nek' znaju, kazna još veća!" (68:17-33)
"I ne rasipajte, jer On ne voli rasipnike." U tumačenju
ovog ajeta iznesena su razna mišljenja, ali Ibn-Džerir odabire mišljenje Ataa u
kome kaže da je rasipništvo zabranjeno u svakoj stvari i nema sumnje da je to
tačno - ali ono što se iz prvotnog teksta odmah razumije, jer je rekao:
"jedite plodove njihove kad plod dadnu, i podajte na dan žetve i berbe ono
na što drugi pravo imaju, i ne rasipajte, jer On ne voli rasipnike" - da
se to odnosi na jelo. Tj. ne pretjerujte u jelu, jer je u tome šteta za razum i
tijelo. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "I jedite i pijte, samo ne
pretjerujte; On ne voli one koji pretjeruju." (7:31) A El-Buhari u svom
Sahihu prenosi muallek (bez seneda) predanje: (246) "Jedite, pijte i
odijevajte se, ali bez pretjerivanja i kibura." Ovo se odnosi na isto, a Allah
najbolje zna.
"I stoku koja se tovari i kolje", tj. On vam je stvorio
od stoke onu koja se tovari i onu koja se ne tovari. Abdurrahman ibn Zejd ibn
Eslem kaže: "El-hamule ono što jašete, a el-ferš ono što jedete i muzete.
Ovca ne nosi, ali jedete njeno meso i od njene vune pravite jorgane i
prekrivače." Ovo mišljenje Abdurrahmana o značenju ovog ajeta dobro je i
njega potvrđuju Allahove, dželle šanuhu, riječi: "Kako oni ne vide da Mi
sami, od onoga što su Naše ruke učinile, zbog njih stoku stvaramo i da oni
njome raspolažu kao vlasnici, i da smo im dali da se njome služe - na nekim
jašu, a nekima se hrane" (36:71-72), "...a od vune njihove i dlake
njihove i kostrijeti njihove prostirku i korisne stvari, sve dok se ne
istroše". (16:80)
"jedite dio onoga čime vas Allah opskrbljuje", tj. od
voća, povrća i stoke, jer je sve to Alah, dželle šanuhu, stvorio i vama
opskrbom učinio. "...a ne slijedite šejtanove korake", tj. njegov put
i njegova naređenja, kao što su to učinili mušrici koji su zabranili ono čime
ih je Allah opskrbio od voća i žitarica, izmišljajući na Allaha. "...jer
vam je on pravi neprijatelj", kao što Allah, dželle šanuhu, kaže:
"Šejtan je, uistinu, vaš neprijatelj, pa ga takvim i smatrajte! On poziva
pristaše svoje da budu stanovnici u Vatri." (35:6) "...pravi",
tj. otvorenog neprijateljstva. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "Pa zar
ćete njega i porod njegov, pored Mene, kao prijatelje prihvatiti, kad su vam
oni neprijatelji? Kako je šejtan loša zamjena nevjernicima!" (18:50)
...i to osam jedinki: par ovaca i par koza. Reci: 'Da li je On
zabranio mužjake ili ženke ili ono što se nalazi u utrobama ženki?' Kažite mi,
i dokažite, ako je istina to što govorite, /143/ ...i par kamila i par goveda.
Reci: 'Da li je On zabranio mužjake i ženke i ono što se nalazi u utrobama
ženki? Da li ste vi bili prisutni kad vam je Allah to propisao?' Ima li onda
nepravednijeg od onoga koji, ne znajući istinu, izmišlja laži o Allahu da bi
ljude u zabludu doveo. Allah sigurno neće ukazati na pravi put ljudima koji su
nepravedni. /144/
Ovo je objašnjenje neznanja Arapa prije islama, u onome što su
zabranili od stoke i učinili je dijelovima i vrstama: behire, saibe, vesile,
ham i ostale vrste koje su oni izmislili u stoci, žitu i plodovima. Allah, dželle
šanuhu, objašnjava da je On stvorio voćnjake poduprte i nepoduprte, i da je On
stvorio od stoke onu koju jašu i onu koju jedu, i pojasnio vrste stoke: ovce i
koze, muške i ženske, deve, muške i ženske i krave isto tako. i da On nije
ništa od toga zabranio, niti od njihove mladunčadi, nego je sve to stvoreno
radi ljudi, da ih jedu, jašu, nose teret, da ih muzu i da ih koriste na razne
druge načine. "Da li je On zabranio mužjake ili ženke", tj. nisam
zabranio ništa od toga, "...ili ono što se nalazi u utrobama ženki?",
tj. da li se nalazi u utrobama izuzev muško ili žensko, pa zašto zabranjujete
jedno a dozvoljavate drugo?[294] "Kažite mi, i dokažite, ako je istina to
što govorite",[295] tj. sve je to halal. ”Da li ste vi bili prisutni kad
vam je Allah to propisao?" Ovo je ismijavanje s njima za ono što su
izmislili i na Allaha potvorili da je On zabranio, a nije. "Ima li onda
nepravednijeg od onoga koji, ne znajući istinu, izmišlja laži o Allahu da bi
ljude u zabludu doveo." Tj. nema niko nepravedniji od njega. "Allah sigurno
neće ukazati na pravi put ljudima koji su nepravedni." Prvi koji je otišao
u zabludu povodom ovog ajeta jeste Amr ibn Luhaj ibn Kame'a, jer je on prvi
koji je izmijenio vjeru poslanika i prvi koji je proglasio neku stoku
"puštenom" (saibe), i odredio vasile i hãm, kao što se to navodi u
sahih hadisu.
Reci: "Ja ne vidim u ovome što mi se objavljuje da je ikome
zabranjeno jesti ma šta drugo osim strvi, ili krvi koja istječe, ili svinjskog
mesa, to je doista pogano, ili što je kao grijeh zaklano u nečije drugo, a ne u
Allahovo ime." A onome ko bude primoran, ali ne iz želje, samo toliko da
glad utoli, Gospodar tvoj će doista oprostiti i milostiv biti. /145/
Alah, dželle šanuhu, naređuje Svom robu i poslniku Muhammedu, sallAllahu
alejhi we sellem: “Reci”: O Muhammede, njima koji su zabranili ono čime ih je
Allah opskrbio izmišljajući na Allaha: “Ja ne vidim u ovome što mi se
objavljuje da je ikome zabranjeno jesti,” tj. ja ne vidim da je bilo šta od
životinja haram osim ovih. Na osnovu ovoga vidi se da zabrane koje su izrečene
nakon ovoga u suri El-Maide i u hadisima koji govore o tome derogiraju značenje ovog ajeta.[296]
Neko ovo naziva derogacijom, ali
većina od kasnijih alima to ne nazivaju derogacijom jer se ovdje radi o
dokidanju nečeg što je u osnovi bilo dozvoljeno, a Allah najbolje zna.
"...ili krvi koja istječe." Katade veli: "Od krvi je zabranjena
ona koja je istekla, a ako se u mesu nađe krvi - to ne smeta."
Ibn-Merdevejh prenosi da je Ibn-Abbas rekao: "Ljudi su u
džahilijetu jeli određene stvari, a neke nisu, zbog toga što su im se gadile,
pa je Allah poslao Svoga Poslanika i objavio Svoju Knjigu, propisao Svoj halal
i haram. Pa je ono što je On dozvolio halal, a haram ono što je On zabranio, a
ono što je prešutio - to će biti oprošteno." A imam Ahmed prenosi da je
Ibn- Abbas rekao: (247) "Krepala je ovca Sevdi bint Zem'a, pa je Sevdi
rekla: 'O Allahov Poslaniče, krepala je ta i ta (ovca).' Poslanik, sallAllahu
alejhi we sellem, reče: 'Zašto niste uzeli njenu kožu?' Ona odgovori: 'Zar da
uzmemo kožu ovce koja je krepala?!' Poslnik, sallAllahu alejhi we sellem, tada
joj odgovori: 'Allah, dželle šanuhu, je rekao: Reci: Ja ne vidim u ovome što mi
se objavljuje da je ikome zabranjeno jesti ma šta drugo osim strvi, ili krvi
koja istječe, ili svinjskog mesa - a vi to nećete jesti nego uštaviti i
koristiti.'" Ona je tada poslala po tu ovcu te su joj ogulili kožu,
uštavila je i od nje napravila mješinu za vodu i koristila je sve dok se nije
poderala. Ovaj hadis prenose El-Buhari i En-Nesai.
Seid ibn Mensur prenosi da je Numejle el-Fezari rekao: (248)
"Bio sam kod Ibn-Umera kada ga je neki čovjek upitao da li je dozvoljeno
jesti ježa, pa je on proučio ajet: Reci: 'Ja ne vidim u ovome što mi se
objavljuje da je ikome zabranjeno jesti...' - cijeli ajet. Jedan od prisutnih
tada reče: Ja sam čuo Ebu-Hurejrea kada kaže da je jež spomenut kod Poslanika, sallAllahu
alejhi we sellem, pa je on rekao: 'Odvratan, jedan od odvratnih!' Ibn-Umer tada
reče: 'Ako je to rekao Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, onda je tako kako
je on rekao.'" Prenosi ga Ebu-Davud.
"...zaklano u nečije drugo, a ne u Allahovo ime", tj. ono
što se zakolje u nečije drugo ime mimo Allaha, kao što su kipovi, kumiri, idoli
i slično, čemu su ljudi u džahilijjetu prinosili žrtve. El-Kurtubi prenosi od
Ibn-Atijjeta da je Hasan el-Basri upitan o ženi koja je napravila svadbu svojim
igračkama i tom prigodom zaklala devu, odgovorio da se njeno meso ne smije
jesti jer je zaklana kipovima. Prenosi od Aiše, radijAllahu anhu, da je rekla:
"Ne jedite ono što nemuslimani kolju za svoje praznike."
"A onome ko bude primoran, ali ne iz želje, samo toliko da
glad utoli", tj. a onaj ko bude primoran jesti nešto od onoga što je Allah
zabranio ovim ajetom, ne iz želje i ne pretjerujući, "Gospodar tvoj će
doista oprostiti i milostiv biti." Tefsir ovog ajeta dovoljno smo
pojasnili u suri El-Bekare.[297]
Ovaj časni ajet odgovara mušricima koji su sami sebi zabranili neke
stvari - a otkud njima pravo za to, kad ga Allah, dželle šanuhu, nije zabranio.
Zabranjeno je ono što je Allah, dželle šanuhu, naredio Poslaniku, sallAllahu
alejhi we sellem, da dostavi ljudima od zabrana spomenutih u ovom ajetu - a sve
što je mimo toga, prešućeno je i neće se za njega odgovarati. U sunnetu se
navodi još i zabrana mesa domaćih magaraca, zvijeri i grabljivica, po poznatom
mišljenju uleme.
Jevrejima smo sve životinje koje imaju kopita ili pandže zabranili,
a od goveda i brava njihov loj, osim onog s leđa ili s crijeva, ili onog
pomiješana s kostima. Time smo ih zbog zuluma njihova kaznili; i Mi, zaista,
govorimo istinu. /146/
Ibn-Džerir kaže: "Allah, dželle šanuhu, kaže: 'Mi smo
jevrejima zabranili sve životinje koje imaju kopitu.' A u njih spadaju sve
životinje i ptice koje nemaju rastavljene nožne prste, kao deva, noj, guska i
patka." Ibn-Džurejdž prenosi od Mudžahida da je rekao: Sve što kopitu ima,
i noj i deva ako im papci nisu rastavljeni. Pitao sam El-Kasima ibn Ebi-Bezzeta
o tome, pa mi je rekao: "Sve od životinja čiji papci nisu rastavljeni, a
sve čiji su rastavljeni ja jedem." Rastavljeni su nožni prsti u stoke i
vrabaca, pa ih jevreji jedu. A ako papak deve, noja ili guske nije rastavljen,
jevreji ih ne jedu, niti bilo šta čiji papci nisu rastavljeni, kao što ne jedu
meso divljeg magarca.
"...a od goveda i brava njihov loj"; Es-Suddi kaže:
"Misli se na onaj na drobu, crijevima i bubrezima." "...osim
onog s leđa", tj. loja koji se zakači za leđa i butine. To kažu Es-Suddi i
Eb- Salih. "...ili s crijeva", tj. svega što se nalazi u trbušnoj
šupljini. Značenje bi ajeta, dakle, bilo: i zabranili smo im od goveda i brava
njihov loj izuzev onog koji je vezan za leđa i unutricu, "ili onog
pomiješana s kostima", tj. izuzev one masnoće koja je pomiješana sa
kostima, kao što je srčika i sve što se nalazi u nogama, rebrima, glavi i oku,
sve je to halal. "Time smo ih zbog zuluma njihova kaznili"; tj. ove
smo oštre mjere preduzeli zbog njihovog zuluma i nepoštovanja Naših naređenja.
Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "I zbog teškog nasilja jevreja Mi smo
im zabranili neka lijepa jela koja su im bila dozvoljena, i zbog toga što su
mnoge od Allahova puta odvraćali." (4:160) "I Mi, zaista, govorimo
istinu", tj. Mi smo pravedni u onome čime smo ih kaznili. Imam Ahmed
prenosi da je Ibn-Abbas rekao: (249) "Jednom prilikom Poslanik, sallAllahu
alejhi we sellem, sjedio u Haremu okrenut prema Crnom kamenu, pa je pogledao u
nebo te se nasmijao i rekao: "Prokleo Allah jevreje, njima je bio
zabranjen loj, pa su ga oni prodavali i jeli njihovu vrijednost. A kada Allah
zabrani jednom narodu nešto, onda mu je haram i njegova protuvrijednost."
A ako ti oni ne budu vjerovali, ti reci: "Gospodar vaš je
neizmjerno milostiv, ali kazna Njegova neće mimoići narod grješni." /147/
Allah, dželle šanuhu, kaže: A ako te, o Muhammede, tvoji protivnici
mušrici, jevreji i njima slični budu u laž ugonili, ti reci: 'Gospodar vaš je
neizmjerno milostiv; u ovome je podstrek njima za nastojanjem pridobijanja
Allahove velike milosti i slijeđenjem Njegovog Poslanika. "...ali kazna
Njegova neće mimoići narod grješni" - a ovo je prijetnja njima ukoliko se
budu suprotstavljali Poslaniku sa kojim se završava lanac poslanstva. Allah, dželle
šanuhu, u Kur'anu vrlo često zajedno spominje podstrekavanje i zastrašivanje.
Kao što kaže na samom kraju ove sure: "Gospodar tvoj, zaista, brzo
kažnjava, ali On, doista, i prašta i milostiv je." (6:165) A na drugom
mjestu kaže: "...Koji oprašta grijehe i prima pokajanje, Koji strahovito
kažnjava i obilno nagrađuje..." (40:3)
Mnogobošci će govoriti: ”Da je Allah htio, mi ne bismo druge Njemu
ravnim smatrali, a ni preci naši, niti bismo išta zabranjenim učinili.” Tako su
isto oni prije njih poricali, sve dok Našu kaznu nisu iskusili. Reci: ”Imate li
vi kakav dokaz, da nam ga iznesete? Vi se samo za pretpostavkama povodite i vi
samo neistinu govorite.” /148/ Reci: "Allah ima potpun dokaz, i da On
hoće, svima bi na pravi put ukazao!" /149/ Reci: "Dovedite te svoje
svjedoke, one koji će posvjedočiti da je Allah to zabranio!” Pa ako oni posvjedoče,
ti im nemoj povjerovati i ne povodi se za željama onih koji Naše dokaze drže
lažnim i koji u onaj svijet ne vjeruju i koji druge Gospodaru svome ravnim
smatraju. /150/
Ovo je dijalog i sumnja koju iznose mušrici u svom širku i zabrani
onoga što su zabranili. Allah, dželle šanuhu, zna za širk u kome se oni nalaze,
i zabrane koje su sami nametnuli i da je On u stanju to promijeniti, tako što
će nas nadahnuti imanom i odstraniti od nas kufr, ali On to nije uradio, što je
dokaz da je sve to od nas Njegovom voljom i da je On s tim zadovoljan. Zato su
oni rekli: "Da je Allah htio, mi ne bismo druge Njemu ravnim smatrali, a
ni preci naši, niti bismo išta zabranjenim učinili." Kao što Allah, dželle
šanuhu, kaže: "Da Svemilosni hoće", govore oni, "mi im se ne
bismo kl-njali..." (43:20) "Tako isto su oni prije njih
poricali", tj. zbog iste su sumnje zalutali oni prije njih, a ona je
neosnovan i neispravan dokaz; jer da je ona ispravan dokaz, Allah ih ne bi
izvrgao Svojoj kazni i bolnoj osveti niti bi ih uništio. "Reci: 'Imate li
vi kakav dokaz'" da je Allah zadovoljan sa vama i sa vašim postupcima, pa
"da nam ga iznesete?", da nam ga pokažete. "Vi se samo za
pretpostavkama povodite", tj. za sumnjom i maštom. A pod sumnjom ovdje se
misli na neispravno vjerovanje. "I vi samo neistinu govorite", tj. na
Allaha lažete onim što tvrdite. Alija ibn Ebi-Talha prenosi da je Ibn-Abbas
tumačeći Allahove, dželle šanuhu, riječi: "Da je Allah htio, mi ne bismo
Njemu druge ravnim smatrali", poru -čio: "Tako su isto oni prije njih
poricali." A zatim je rekao: "A da je Allah htio, oni, zaista, ne bi
mušrici bili, jer oni su rekli da ih obožavanje kipova približuje Uzvišenom
Allahu. Pa ih je Allah obavijestio da ih to ne približava Njemu." A na
riječi: "Da je Allah htio, mi ne bismo druge Njemu ravnim smatrali",
Allah, dželle šanuhu, kaže: "Da sam htio, Ja bih sve njih na pravi put
uputio."
Reci: "Allah ima potpun dokaz", tj. Njemu pripada potpuna
mudrost i savršen dokaz za uputu onoga kog je uputio i ostavljanje u zabludi
onoga kog je u zabludu odveo. "I da On hoće, svima bi na pravi put
ukazao!" Sve to Svojom moći, voljom i izborom. Ali, On je i pored toga
zadovoljan sa vjernicima a ne voli nevjernike. Kao što kaže: "Da Gospodar
tvoj hoće, na Zemlji bi doista svi bili vjernici." (10:99) Reci: "Dovedite
te svoje svjedoke, one koji će posvjedočiti da je Allah to zabranio!", tj.
to što ste vi zabranili i na Allaha slagali i Njega time potvorili. "Pa
ako oni posvjedoče, ti im nemoj povjerovati" jer oni svjedoče lažno i iz
potvore, što se jasno vidi. "I ne povodi se za željama onih koji Naše
dokaze drže lažnim i koji u onaj svijet ne vjeruju i koji druge Gospodaru svome
ravnim smatraju", tj. Njemu širk čine i druge Njemu ravnim smatraju.
Reci: "Dođite da vam kažem šta vam Gospodar vaš propisuje: da
Mu ništa ne pridružujete, da roditeljima dobro činite, da djecu svoju, zbog
neimaštine, ne ubijate, Mi i vas i njih hranimo, ne približujte se
nevaljalštinama, bile javne ili tajne; ne ubijajte onog koga je Allah zabranio
ubiti, osim kada to pravda zahtijeva, to vam On preporučuje, da biste
razmislili." /151/
Davud el-Evdi prenosi od Ibn-Mesuda, radijAllahu anhu, da je rekao:
(250) Ko želi pogledati u vasijjet (oporuku) Alahovog Poslanika, sallAllahu
alejhi we sellem, na kojoj je njegov pečat, neka prouči ove ajete: Reci:
"Dođite da vam kažem šta vam Gospodar vaš propisuje: da Mu ništa ne
pridružujete..." do kraja ajeta.
A El-Hakim prenosi u svom "Mustedreku" hadis Jezida ibn
Haruna, koji kaže da je Ubade ibn Samit rekao: Allahov Poslanik, sallAllahu
alejhi we sellem, rekao je: (251) "Ko će mi od vas dati prisegu na
troje?" A zatim je proučio: Dođite da vam kažem šta vam Gospodar vaš
propisuje...", sve dok nije završio ajet. "Pa onaj ko to izvrši -
njemu pripada nagrada od Allaha, a onaj ko nešto od njih ne uradi, pa ga Allah
na ovom svijetu stigne - to će biti kazna, a onaj ko bude odgođen za ahiret,
njegova stvar pripada Allahu: ako bude htio, kaznit će ga; a ako bude htio,
oprostit će mu. A zatim je rekao: Sened mu je sahih, ali ga ne prenose
El-Buhari i Muslim. Oni prenose hadis Zuhrija od Ebi-Idrisa od Ubadeta: (252)
"Zavjetujte mi se da nećete Allahu pripisivati druga..." Sufjan ibn
Husejn prenosi oba hadisa, stoga ne bi trebalo tvrditi da je pogriješio u
jednom od njih, kada se sakupe. A Allah najbolje zna.
A što se tiče značenja ovog ajeta, Allah, dželle šanuhu, kaže Svome
poslaniku Muhammedu, sallAllahu alejhi we sellem: Reci, o Muhammede, tim
mušricima koji obožavaju druge mimo Allaha i koji zabranjuju ono čime ih je
opskrbio, pa su ubijali svoju djecu i sve to uradili svojim vlastitim
promišljanjem i nagovorom od šejtana. Reci im: “Dođite da vam kažem šta vam
Gospodar vaš propisuje,” tj. da vas obavijestim o onome što vam je vaš Gospodar
zabranio, "da Mu ništa ne pridružujete", tj. On vam je preporučio da
Mu ništa ne pridružujete. Zato Allah, dželle šanuhu, na kraju ovog ajeta kaže:
"to vam On preporučuje..."
El-Buhari i Muslim navode hadis u kome Ebu-Zerr, radijAllahu anhu,
kaže: Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je: (253) "Došao
mi je Džibril sa radosnom viješću da će onaj ko od mog ummeta umre ne
pripisujući Allahu druga - ući u Džennet." Ja tada rekoh: "I ako bude
zinaluk činio i krao?" On reče: "I ako bude zinaluk činio i
krao." Rekoh: "I ako bude zinaluk činio i krao?" On reče:
"I ako bude zinaluk činio i krao." Rekoh: "I ako bude zinaluk
činio i krao?" On reče: "I ako bude zinaluk činio i krao i alkohol
pio." A u pojedinim rivajetima stoji da je to govorio Ebu-Zerr Poslaniku, sallAllahu
alejhi we sellem A u Muslimovom "Sahihu" prenosi se od Ibn-Mesuda:
(254) "Ko umre ne pripisujući Allahu druga, ući će u Džennet." A
Ibn-Merdevejh prenosi hadis Ubadeta i Ebi Derdaa: (255) "Da Allahu ne
pripisujete druga, pa kad bi bili raskomadani, ili razapeti, ili spaljeni."
"...da roditeljima dobro činite", tj. preporučuje vam i
naređuje da roditeljima dobro činite. Allah, dželle šanuhu, vrlo često zajedno
spominje pokornost Njemu i dobročinstvo prema roditeljima. Kao što kaže:
"Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni će se svi vratiti. A ako te
budu nagovarali da drugog Meni ravnim smatraš, onoga o kome ništa ne znaš, ti
ih ne slušaj i prema njima se, na ovom svijetu, velikodušno ponašaj..."
(31:14-15) Allah, dželle šanuhu, dakle, naređuje dobročinstvo prema roditeljima,
pa makar oni bili i mušrici. Mnogo je ajeta o ovoj temi.
El-Buhari i Muslim prenose od Ibn-Mesuda, radijAllahu anhu, da je
rekao: (256) Pitao sam Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, koje je djelo
najvrednije? On odgovori: "Namaz u svoje vrijeme." "A
zatim?", upitah. "Dobročinstvo prema roditeljima" - odgovori on.
"A zatim?" - upitah. "Džihad na Allahovom putu" - odgovori
on. A zatim Ibn-Mesud reče: "O tome mi je govorio Poslanik, sallAllahu
alejhi we sellem, a da sam ga još pitao, on bi mi i dalje odgovarao."
"...da djecu svoju, zbog neimaštine, ne ubijate, Mi i vas i
njih hranimo". Allah, dželle šanuhu, preporučio je lijepo ophođenje prema
roditeljima i djedovima, a zatim je tome pridodao dobročinstvo prema djeci i
unucima. Pa je rekao: "da djecu svoju, zbog neimaštine, ne ubijate",
tj. bojeći se siromaštva, "Mi i vas i njih hranimo", tj. sve je to na
Allahu. "...ne približujte se nevaljalštinama, bile javne ili
tajne..." kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: Reci: "Gospodar moj
zabranjuje razvrat,i javni i tajni..." (7:33) Ovo smo pojasnili kada je
bilo riječi o ajetu: "Ne griješite ni javno ni tajno..." (6:120)
El-Buhari i Muslim bilježe hadis od Ibn-Mesuda, radijAllahu anhu, u
kojem kaže: "Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, kaže: (257) 'Niko
nije ljubomorniji od Allaha, zato je On zabranio sve grijehe (nevaljalštine),
javne i tajne.' '...ne ubijajte onoga koga je Allah zabranio ubiti, osim kada
to pravda zahtijeva.'" Ovu zabranu Allah, dželle šanuhu, posebno ponavlja
da bi potvrdio njenu važnost, jer ona ulazi u "nevaljalštine" javne i
tajne. El-Buhari i Muslim navode hadis Ibn-Mesuda, radijAllahu anhu, u kome on
kaže: Allahov Poslanik, s.a.v.s, kaže: (258) "Nije dozvoljeno proliti krv
muslimana koji svjedoči da nema drugog boga osim Allaha i da sam ja Allahov
poslanik, izuzev u tri slučaja: ako oženjen počini blud, ako nekog ubije i ako
ostavi svoju vjeru i napusti zajednicu muslimana..." Prenosi se, također,
zabrana, ukor i prijetnja za ubijanje onoga sa kim je sklopljen ugovor. Onoga
ko je pod ugovorom prihvaćen od onih protiv kojih se vodi rat. El-Buhari
prenosi od Abdullaha ibn Amra, radijAllahu anhu, da je Poslanik, sallAllahu
alejhi we sellem, rekao: (259) "Ko ubije onoga ko je pod ugovorom, neće
osjetiti miris Dženneta, a njegov miris se osjeti na razdaljini od 40 godina
hoda." "...eto, to vam On preporučuje da biste razmislili", tj.
eto, to vam On preporučuje, ne biste li shvatili Allahove naredbe i zabrane.
”...i da se imetku siročeta ne približavate, osim na najljepši
način, sve dok punoljetno ne postane, i da krivo na litru i na kantaru ne
mjerite; Mi nikoga preko njegove mogućnosti ne zadužujemo; i kad govorite, da
krivo ne govorite, pa makar se ticalo i srodnika, i da obaveze prema Allahu ne
kršite", eto, to vam On naređuje da biste to na umu imali. /152/
Kada su objavljeni ovaj i ajet: "Oni koji bez ikakva prava
jedu imetke siročadi..." (4:10), svaki ashab, koji je kod sebe imao
jetima, odmah je odvojio svoju hranu od njegove, svoje piće od njegovog, pa bi
se desilo da iza njega ostane nešto od hrane, a oni bi je ostavljali za njeg
dok je svu sam ne pojede ili dok ne propadne. To im je bilo teško, pa su to
spomenuli Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, te je Allah, dželle šanuhu,
objavio: "I pitaju te o siročadi. Reci: 'Bolje je imanja njihova
unaprijediti!' A ako budete s njima zajedno živjeli, pa oni su braća
vaša..." (2:220) pa su oni ponovo pomiješali svoju hranu sa njihovom,
svoje piće sa njihovim. Ovo prenosi Ebu-Davud od Ibni-Abbasa. "...sve dok
punoljetno ne postane", tj. dok ne postane spolno sposobno.[298] "I
da krivo na litru i na kantaru ne mjerite": Allah, dželle šanuhu, naređuje
da se poštuje pravda prilikom davanja i uzimanja, kao što je zaprijetio onome
ko je ne bude poštovao riječima: "Teško onima koji pri mjerenju zakidaju,
koji punu mjeru uzimaju kad od drugih kupuju, a kad drugima mjere na litar ili
na kantar zakidaju. Kako ne pomisle da će oživljeni biti na dan veliki, na dan
kada će se ljudi Gospodaru svjetova dići." (83:1-6) A Allah, dželle šanuhu,
uništio je narod koji je nepravedno na litru i na kantaru mjerio. "Mi
nikoga preko njegove mogućnosti ne zadužujemo", tj. ko se bude trudio da
izvrši svoje obaveze, pa makar i pogriješio, ukoliko je uradio što je bio u
stanju, neće biti kažnjen.
"I kad govorite, da krivo ne govorite, pa makar se ticalo i
srodnika." Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "O vjernici, dužnosti
prema Allahu izvršavajte, i pravedno svjedočite! Neka vas mržnja koju prema
nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to
je najbliže bogobojaznosti..." (5:8) "I da obaveze prema Allahu ne
kršite." Ibn-Džerir kaže: "I uradite po Allahovoj preporuci. A
izvršenje preporuke sastoji se u tome da Mu budete pokorni u onome što vam je
naredio i u onome što vam je zabranio i da postupate po Njegovoj Knjizi i
sunnetu Njegova Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem To vam je izvršenje
Allahove oporuke. - eto, to vam On naređuje, da biste to na umu imali",
tj. to je ono što vam On posebno naglašava, kako biste pouku uzeli i kanili se
onoga na čemu ste bili prije ovoga.
"...i doista, ovo je pravi put Moj, pa se njega držite i druge
puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta Njegova"; "eto, to vam
On naređuje, da biste se grijeha klonili"./153/
Ali ibn Ebi-Talha kaže da je Ibn-Abbas, komen-tarišući ovaj ajet,
rekao: "Allah, dželle šanuhu, naređuje vjernicima da budu u džematu, a
zabranjuje im da se razilaze i na grupe dijele, i obavještava ih da su stradali
oni prije njih upravo zbog polemike i svađe u pogledu Allahove vjere i
slično." Ovo isto tvrde Mudžahid i drugi.
Imam Ahmed prenosi da je Abdullah ibn Mesud, radijAllahu anhu,
rekao: (260) "Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, nacrtao je
svojom rukom jednu crtu, a zatim rekao: 'Ovo je Allahov pravi put.' A zatim je
povukao nekoliko crtica sa njene desne i lijeve strane i rekao: 'Ovo su razni
putevi, na svakom od njih stoji šejtan koji u njega poziva.' A zatim je
proučio: 'I doista, ovo je pravi put Moj, pa se njega držite i druge puteve ne
slijedite, pa da vas odvoje od puta Njegova'". Isti ovaj hadis prenosi i
El-Hakim i kaže da je sahih, ali ga El-Buhari i Muslim nisu zabilježili. A
Ibn-Merdevejh prenosi od Ibn-Umera da je on upitao Ibn-Mesuda o pravom putu, pa
mu je Ibn-Mesud odgovorio: "Muhammed, sallAllahu alejhi we sellem, ostavio
nas je na njegovom početku, a njegov je kraj u Džennetu."
"...pa se njega držite i druge puteve ne slijedite."
Ovdje je pravi put spomenut u jednini, jer je istina jedna, i zbog toga je
ostale puteve spomenuo u množini - jer su oni mnogobrojni i raznovrsni. Kao što
Allah, dželle šanuhu, kaže: "Allah je zaštitnik onih koji vjeruju i On ih
izvodi iz tmina na svjetlo, a onima koji ne vjeruju - zaštitnici su šejtani i
oni ih odvode sa svjetla u tmine; oni će biti stanovnici Dže-hennema, oni će u
njemu vječno ostati." (2: 257) Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ubade ibn Samita
da je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: (261) "Ko će mi od vas
dati prisegu na ova tri ajeta?" A zatim je proučio: "Dođite da vam
kažem šta vam Gospodar vaš propisuje": dok nije završio navod sva tri
ajeta. A zatim je rekao: "Ko postupi po njima, Allah će ga nagraditi, a ko
nešto od njih uskrati i Allah ga stigne na ovom svijetu, to će mu biti kazna. A
koga ostavi za onaj svijet, on će biti prepušten Allahu: ukoliko bude htio -
kaznit će ga, a ukoliko bude htio - oprostit će mu."
Mi smo Musau Knjigu dali da učinimo potpunom blagodat onome koji će
prema njoj postupati i kao objašnjenje svemu i uputu i milost, da bi oni
povjerovali da će pred Gospodara svoga stati. /154/ A ova Knjiga koju
objavljujemo jest blagoslovljena, zato je slijedite i grijeha se klonite, da bi
vam se milost ukazala. /155/
Čestica "summe" (zatim) u ovom slučaju upotrijebljena je
kao veznik kojim se povezuje izjava sa izjavom, a ne radi redoslijeda, kao što
to kaže pjesnik: "Reci onome ko je ugledan, kome je otac bio ugledan, a
još prije njega njegov djed."
Nakon što nas je Allah, dželle šanuhu, obavijestio o Kur'anu
riječima: "I doista, ovo je pravi put Moj, pa se njega držite i druge
puteve ne slijedite...", na to dodaje pohvalu Tevrata i njegovog
poslanika, pa kaže: "Mi smo Musau Knjigu dali." Allah, dželle šanuhu,
veoma često poredi Kur'an sa Tevratom, kao što kaže: "Knjiga Musaova bila
je putovođa i milost prije njega. A ovo je Knjiga na arapskom jeziku koja nju
potvrđuje..." (46:12) "...da učinimo potpunom blagodat onome koji će
prema njoj postupati i kao objašnjenje svemu", tj. Mi smo mu podarili
Knjigu koju smo mu objavili potpunom i sveobuhvatnom za sve što mu je potrebno
u njegovom zakonu, kao nagradu za njegovo dosljedno izvršavanje Naših
naređenja, za njegovu pokornost Nama. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže:
"...zar nagrada za dobro učinjeno djelo može biti nešto drugo do
dobro?!" (55:60) "I kao objašnjenje svemu i uputu i milost" : ovo
je pohvala Knjizi koju mu je Allah, dželle šanuhu, objavio, "a da bi oni
povjerovali da će pred Gospodara svoga stati. A ova Knjiga koju objavljujemo
jest blagoslovljena, zato je slijedite i grijeha se klonite, da bi vam se
milost ukazala." Ovo je poziv za slijeđenje Kur'ana. Allah, dželle šanuhu,
poziva Svoje robove Knjizi Svojoj i naređuje im da o njemu porazmisle, po njemu
postupaju i njemu pozivaju. Allah ga opisuje i sa berićetom na ovom i budućem
svijetu za onoga ko ga slijedi i postupa po njemu. Jer, on je Allahovo čvrsto
uže.
...i zato da ne kažete: 'Knjiga je objavljena dvjema
vjeroispovijestima prije nas, ali mi je ne znamo čitati kao oni', /156/ i da ne
kažete: Da je Knjiga objavljena nama, bolje bismo se od njih držali pravog
puta. Pa objavljuje vam se, eto, od Gospodara vašeg jasan dokaz i uputstvo i
milost; i ima li, onda, nepravednijeg od onoga koji Allahove dokaze ne priznaje
i od njih se okreće? A Mi ćemo teškom mukom kazniti one koji se od dokaza Naših
odvraćaju zato što to stalno čine. /157/
Ibn-Džerir veli: "Znači: Ovo je Knjiga koju objavljujemo da ne
bi rekli: Knjiga je objavljena dvjema vjeroispovijestima prije nas", tj.
da nemaju isprike, kao što su riječi Uzvišenog: "...Gospodaru naš, zašto
nam nisi poslanika poslao, pa bismo riječi Tvoje slijedili..." (20:134)
"dvjema vjeroispovijestima prije nas". Ibn-Abbas i drugi kažu:
"Jevreji i kršćani", "ali mi je ne znamo čitati kao oni",
tj. mi nismo razumijevali što oni govore, jer ne govore našim jezikom, a mi smo
i pored toga zauzeti i daleko od toga u čemu su oni.
"I da ne kažete: Da je Knjiga objavljena nama, bolje bismo se
od njih držali pravog puta", tj. Mi smo odbacili i vaš izgovor da kažete
da je nama objavljeno ono što je objavljeno njima, mi bismo se bolje od njih
držali pravog puta. "Pa objavljuje vam se, eto, od Gospodara vašeg jasan
dokaz i uputstvo i milost"; tj. došao vam je u jeziku Muhammeda, sallAllahu
alejhi we sellem, poslanika Arapa, Veličanstveni Kur'an, u kome je objašnjeno
šta je zabranjeno a šta je dozvoljeno i koji je uputa za srca i milost Allahova
prema Svojim robovima koji ga slijede i primjenjuju ono što je u njemu.
"I ima li, onda, nepravednijeg od onoga koji Allahove dokaze
ne priznaje i od njih se okreće?", tj. nije mu koristilo ono sa čime je
došao Poslanik, niti je slijedio ono sa čim je poslat, niti je druge ostavio,
nego i njih odvraćao od slijeđenja Allahovih dokaza. Es-Suddi kaže: Kao što
Allah, dželle šanuhu, kaže: "One koji nisu vjerovali i koji su od Allahova
puta odvraćali Mi ćemo dvostrukom kaznom kazniti zato što su pravili
smutnju." (16:88) "A Mi ćemo teškom mukom kazniti one koji se od
dokaza Naših odvraćaju zato što to stalno čine", tj. zbog njihovog
nevjerstva i odvraćanja drugih od imana.
Zar oni čekaju da im meleki dođu, ili da im Gospodar tvoj dođe, ili
neki predznaci od Gospodara tvoga? Onoga dana kada neki predznaci od Gospodara
tvoga dođu, nijednom čovjeku neće biti od koristi to što će tada vjerovati, ako
prije nije vjerovao ili ako nije, kao vjernik, kakvo dobro uradio. Reci:
"Samo vi čekajte, i mi ćemo, doista čekati!" /158/
Allah, dželle šanuhu, prijeti onima koji ne vjeruju u Njega i
Njegove poslanike i onima koji odvraćaju od Njegovog puta: "Zar oni čekaju
da im meleki dođu, ili da im Gospodar tvoj dođe", a to će se desiti na
Sudnjem danu, "ili neki predznaci od Gospodara tvoga? Onoga dana kada neki
predznaci od Gospodara tvoga dođu, nijednom čovjeku neće biti od koristi to što
će tada vjerovati", to će se desiti prije Kijametskog dana, kada ljudi
ugledaju neke od predznaka Sudnjeg dana - kao što El-Buhari kaže tumačeći ovaj
ajet, prenoseći od Ebu-Hurejrea, radijAllahu anhu, da je rekao: Allahov
Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je: (262) "Sudnji dan neće
nastupiti dok Sunce ne izađe sa zapada; pa kada to ljudi vide - svi će, do
jednoga, povjerovati." To će biti onda kada "nijednom čovjeku neće
biti od koristi to što će tada vjerovati, ako prije nije vjerovao."
Ibn-Džerir prenosi od Ebu-Hurejrea da je Allahov Poslanik, sallAllahu
alejhi we sellem, rekao: (263) "Kada se pojave tri predznaka Sudnjeg dana,
nikome neće koristiti vjerovanje ukoliko do tada nije bio vjernik, ili kao
vjernik kakvo dobro uradio: izlazak Sunca sa zapada, Dedžal i Životinja koja će
izaći iz zemlje." Prenose ga Ahmed i Muslim.
El-Buhari i Muslim prenose od Ebu-Zerra, Džundub ibn Džunadeta, radijAllahu
anhu, da je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: (264) "Znaš li
gdje Sunce odlazi kada zađe?" "Ne znam" - rekoh. On reče:
"Ono se zaustavi pred Aršom i ničice na sedždu padne, a zatim ustane dok
mu se ne kaže: Vrati se! Uskoro će mu se, o Ebu-Zerre, reći: Vrati se odakle si
došlo! A to će biti onda kada, nijednom čovjeku neće biti od koristi to što će
tada vjerovati ako prije nije vjerovao."
Imam Ahmed prenosi od Huzejfea ibn Usejda el-Gaffarija da je rekao:
(265) Jednom nas je pogledao Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, iz svoje
sobe, a mi govorimo o Sudnjem danu, pa je rekao: "Sudnji dan neće
nastupiti dok ne vidite deset znakova: izlazak Sunca sa zapada, Dim, Životinju,
izlazak Jedžudža i Medžudža, pojavu Isaa, sina Merjemina, i Dedžala, tri
pomračenja: pomračenje na istoku, na zapadu i na Arabijskom poluotoku, i vatru
koja će izaći iz Adena i voditi, ili tjerati ljude, sa njima će konačiti gdje
budu konačili i sa njima se odmarati, gdje god se budu odmarali." Isti
ovaj hadis prenose i Muslim i sakupljači četiri "Sunena" (poznate
zbirke hadisa).
Es-Sevri prenosi od Huzejfea ibn El-Jemana da je rekao: (266) Pitao
sam Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem: "Šta će biti znak izlaska
Sunca sa zapada?" Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, odgovori:
"Ta noć će se produžiti, te će postati dužine dvije noći. To će
primijetiti oni koju budu u njoj klanjali, pa će postupiti kao što su postupali
prije nje. A zvijezde se neće vidjeti, otići će sa svojih mjesta. Zatim će leći
spavati, a potom ustati i klanjati, a zatim ponovo leći, pa onda ponovo ustati,
jer će ih zaboljeti strane na kojima su ležali, od dužine noći, te će se
prepasti i neće osvanuti. Dok oni budu isčekivali izlazak Sunca sa istoka, ono
će izaći sa zapada. Kada to ljudi vide, svi će povjerovati, ali im iman neće
koristiti." Prenosi ga Ibn-Merdevejh, ali se on na ovakav način ne prenosi
ni u jednoj od šest poznatih zbirki. A Allah najbolje zna. Pa Allahove, dželle
šanuhu, riječi: "nijednom čovjeku neće biti od koristi to što će tada
vjerovati ako prije nije vjerovao", tj. ako nevjernik tek tada povjeruje,
to mu se neće prihvatiti. A onaj ko je bio vjernik prije toga, ako je dobra
djela činio, on će tada biti u velikom hajru, a ako ne bude do tada dobra djela
činio, pa se tada pokaje, njegovo se pokajanje neće primiti, kao što na to
upućuju mnogi, napred navedeni, hadisi. Na isto se odnose i riječi Allaha:
"ili ako nije, kao vjernik, kakvo dobro uradio", tj. od njega se tada
neće primiti dobro djelo ukoliko to djelo nije radio prije toga. Reci:
"Samo vi čekajte, i mi ćemo, doista, čekati!" Ovo je velika prijetnja
nevjernicima, i strogo upozorenje onima koji stalno odgađaju svoj iman i
pokajanje dok ne bude kasno, jer tada od toga neće imati nikakvu korist. Ovaj
je propis vezan za izlazak Sunca sa zapada zbog toga što će tada Sudnji dan
biti veoma blizu i što će se pojaviti njegovi predznaci. Kao što Allah, dželle
šanuhu, kaže: "Zar oni očekuju da im Smak svijeta iznenada dođe, a već su
predznaci njegovi tu? A šta će im koristiti opomena kad im on dođe?"
(47:18)
Tebe se ništa ne tiču oni koji su vjeru svoju raskomadali i u
stranke se podijelili, Allah će se za njih pobrinuti. On će ih o onome što su
radili obavijestiti. /159/
Ovaj se ajet odnosi na svakog ko napusti Allahovu, dželle šanuhu,
vjeru i ko joj se suprotstavi, jer je Allah, dželle šanuhu, poslao Svoga
Poslanika sa uputom i vjerom koju će uzdići iznad svih ostalih vjera. Njegov je
Šerijat jedan i u njemu nema razmimoilaženja i stranačenja. A onaj ko se u
njemu raziđe, "u stranke se podijeli", tj. u sekte kao što su to
pripadnici raznih sekti, pravaca i zabluda: Allah, dželle šanuhu, negira da
Njegov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, može biti u onome u čemu su oni.
Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "On vam propisuje u vjeri isto ono što
je propisao Nuhu i ono što objavljujemo tebi..." (42:13) A u hadisu stoji:
(267) "Mi poslanici smo kao djeca od jednog oca, a različitih majki; naša
je vjera jedna." Ovo je pravi put, ono sa čime su došli poslanici, da se
ima samo Allah obožavati, bez ikakva sudruga u tome, i da se mora pridržavati
zakon (Šerijat) posljednjeg poslanika. A sve što se s time kosi zabluda je,
neznanje, krivo mišljenje i strast, i poslanici s tim nemaju ništa. Kao što
Allah, dželle šanuhu, kaže: "Tebe se ništa ne tiču oni koji su vjeru svoju
raskomadali i u stranke se podijelili." A Allahove su, dželle šanuhu,
riječi: "Allah će se za njih pobrinuti. On će ih o onome što su radili
obavijestiti", kao i riječi: "Allah će na Sudnjem danu odvojiti
vjernike od jevreja, Sabijaca, kršćana, poklonika vatre i mnogobožaca."
(22:17) Zatim Allah, dželle šanuhu, objašnjava Svoju blagost u propisima i
pravednost na Sudnjem danu, pa kaže:
Ko uradi dobro djelo, bit će deseterostruko nagrađen; a ko uradi
loše djelo, bit će samo prema zasluzi kažnjen, i neće mu se učiniti nepravda.
/160/
Ovaj časni ajet detaljnije pojašnjava ono što je ukratko rečeno u
drugom ajetu: "Onaj ko učini dobro djelo, dobit će veliku nagradu za
njega..." (27:89) Prenose se i mnogi hadisi koji odgovaraju ovom ajetu.
Imam Ahmed ibnu Hanbel, radijAllahu anhu, prenosi od Ibn-Abbasa, radijAllahu
anhu, da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao prenoseći od
svoga Gospodara: (268) "Zaista je vaš Gospodar, dželle šanuhu, milostiv.
Onaj ko bude naumio uraditi dobro djelo, pa ga ne uradi, upisat će mu se kao da
ga je uradio. A ako ga uradi, pisat će mu se kao da je uradio deset, do sedam
stotina, do mnogo više od toga. A ko bude naumio uraditi loše djelo, pa ga ne
uradi, upisat će mu se jedno dobro djelo. A ako ga uradi, upisat će mu se
jedno, ili će ga Allah, dželle šanuhu, izbrisati. Kod Allaha neće propasti niko
do onaj ko je stvarni propalica." Prenose ga i El-Buhari, Muslim i
En-Nesai. Znaj da onaj koji ostavi loše djelo spada u jednu od tri vrste: nekad
ga ostavi zbog Allaha, i to mu se piše kao dobro djelo, pošto ga je ostavio
zbog Allaha, dželle šanuhu, jer je to nijet i djelo. Zato se i prenosi u
pojedinim rivajetima sahih hadisa da mu se piše dobro djelo, a Allah, dželle
šanuhu, kaže: "On ga je ostavio zbog Mene." A nekad ga ostavi iz
zaborava i nehata, i u tom slučaju nema nagrade niti kazne, jer nije imao nijet
uraditi dobro niti je učinio zlo. A nekad ga ostavi iz nemoći i lijenosti,
nakon što ga je pokušavao uraditi i već počinio ono što do njega vodi. On je na
istom stepenu kao i onaj koji ga je uradio, kao što se navodi u sahih hadisu da
je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: (269) "Ako se dva muslimana
sukobe svojim sabljama, i ubica i ubijeni u Vatri su." Ashabi rekoše:
"O Allahov Poslaniče, ovaj je ubica, ali zašto ubijeni?" Poslanik, sallAllahu
alejhi we sellem, odgovori: "On je nastojao ubiti svoga brata."
A hafiz Ebul-Kasim et-Taberani prenosi da je Ebu-Malik el-Eš'ari
rekao: Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je: (270)
"Džuma-namaz je kefaret (otkup) za ono što će se uraditi između nje i
sljedeće džume, i još za tri dana. A to zbog toga što je Allah, dželle šanuhu,
rekao: Ko uradi dobro djelo, bit će deseterostruko nagrađen." Mnogo je
hadisa i izreka ashaba koji govore o ovoj temi, ali ovo što smo spomenuli
dovoljno je, inšallah.
Reci: "Mene je Gospodar moj na pravi put uputio, u pravu
vjeru, vjeru Ibrahima pravovjernika, a on nije bio idolopoklonik." /161/
Reci: "Klanjanje moje, i obredi moji, i život moj, i smrt moja, doista,
posvećeni su Allahu, Gospodaru svjetova, /162/ Koji nema saučesnika; to mi je
naređeno i ja sam prvi musliman. /163/
Allah, dželle šanuhu, naređuje Svome Poslaniku, sallAllahu alejhi
we sellem, da obznani ono čime ga je Allah obdario od upute na pravi put, na
kome nema iskrivljenja niti skretanja. "u pravu vjeru", tj. čvrstu,
nepokolebljivu, "vjeru Ibrahima pravovjernika, a on nije bio
idolopoklonik".
Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "Vjeru Ibrahimovu
izbjegava samo onaj koji ne drži do sebe." (2:130) Ne mora da znači - ako
je Muhammedu, sallAllahu alejhi we sellem, naređeno da slijedi pravu vjeru
Ibrahima, da je Ibrahim, alejhi selam, potpuniji od njega u njoj, jer je
Muhammed, sallAllahu alejhi we sellem, odigrao veliku ulogu u njoj, pa mu je
upotpunjena kao što nije upotpunjena nikom prije njega. Zato on i jeste
posljednji poslanik, prvi među svim ljudima i vlasnik posebno odabranog mjesta
(el-mekamul mahmud), kojem teže sva stvorenja, pa čak i Ibrahim, alejhi selam
Ibn-Merdevejh prenosi od Ibn-Ebzija, a ovaj od svog oca, da je rekao: Poslanik
bi, sallAllahu alejhi we sellem, kada osvane, rekao: (271) "Osvanuli smo u
vjeri islamu, u riječima čistog tevhida (u šehadetu), u dinu našeg poslanika
Muhammeda, sallAllahu alejhi we sellem, i vjeri našeg oca Ibrahima,
pravovjernog - on nije bio mušrik."
Reci: "klanjanje moje, i obredi moji, i život moj, i smrt moja
doista su posvećeni Allahu, Gospodaru svjetova", Allah, dželle šanuhu,
naređuje mu da obavijesti mušrike, koji obožavaju drugog mimo Allaha i kolju u
ime nekog drugog, da im se on suprotstavlja u tome. Jer, njegov je namaz samo
Allahu i on prinosi žrtvu samo u Njegovo ime. On nema sudruga. Kao što Allah, dželle
šanuhu, kaže: "Zato se Gospodaru svome moli i kurban kolji..." (108:
2), tj. Njemu iskreno svoj namaz i klanje (kurbana) uputi, bez ikakva sudruga u
tome. "I ja sam prvi musliman." Katade veli: "Tj. od ovog
ummeta." A to je tačno, jer su svi poslanici prije njeg pozivali u islam,
čiji je temelj obožavanje samo Allaha, bez ikakva sudruga u tome.
Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "Prije tebe nijednog
poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: ¢Nema boga osim Mene, zato Meni
ibadet činite!¢" (21:25) Dakle, Allah, dželle šanuhu, obavještava nas da
je poslanike slao sa islamom, ali da su se oni razlikovali u njemu shodno
posebnim zakonima (Šerijat), koji su jedni druge derogirali, sve dok nisu
dokinuti Šerijatom Muhammeda, sallAllahu alejhi we sellem, koji neće biti
derogiran do kraja ovoga svijeta, i ostat će punovažeći i potpomognut i čije će
se zastave vihoriti do Sudnjeg dana. Zato je Poslanik, sallAllahu alejhi we
sellem, rekao: "Mi smo poslanici kao djeca jednog oca a različitih majki,
naša je vjera jedna." Vjera im je jedna, obožavanje jedino Allaha, bez
ikakva sudruga, iako su im zakoni različiti, a oni su kao majke (u spomenutom
hadisu). Postoje i braća po majci, a čiji su očevi različiti, i stvarna braća,
od jedne majke i jednog oca. A Allah najbolje zna.
Reci: "Zar da za gospodara tražim nekog drugog osim Allaha,
kad je On Gospodar svega?" Što god ko uradi, sebi uradi, i svaki grješnik
samo će svoje breme nositi. Na kraju, Gospodaru svome ćete se vratiti i On će
vas o onome u čemu ste se razilazili obavijestiti. /164/
Ovaj ajet upućuje na iskreno oslanjanje na Allaha (tevekkul), kao
što prethodni upućuje na iskrenost u ibadetu. Pa Allah, dželle šanuhu, kaže:
“Reci,” o Muhammede, mušricima: "Zar da za gospodara tražim nekog drugog
osim Allaha, kad je On Gospodar svega?", tj. ja se ne oslanjam ni nakog
drugog osim na Njega i samo se Njemu obraćam, jer On je Gospodar svega, On sve
posjeduje i On stvara i naređuje. Ibadet i tevekkul u Kur'anu se veoma često
spominju zajedno. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "Tebi ibadet činimo
i od Tebe pomoć tražimo." (1:4) "...zato samo Njemu ibadet čini i
samo se u Njega uzdaj!" (11:123)
"Što god ko uradi, sebi uradi, i svaki će grješnik samo svoje
breme nositi", tj. svako će biti nagrađen prema svojim djelima: ako budu
dobra - dobrim, a ako budu loša - lošim, i niko neće snositi odgovornost za
tuđe greške. Ovo je pokazatelj Allahove, dželle šanuhu, pravde, kao što kaže:
"Svaki je čovjek zaiog onoga što je radio, osim onih na desnoj
strani..." (74:38-39), tj. sudbina svakog čovjeka ovisi o njegovim lošim
djelima.
Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "...ako grijehovima
pretovareni zovne da mu se ponesu, niko mu ih neće ponijeti, pa ni rođak".
(35:18) "Na kraju, Gospodaru svome ćete se vratiti i On će vas o onome u
čemu ste se razilazili obavijestiti", tj. radite ono što mislite da je
ispravno, a i mi ćemo raditi po svom, pa ćete izaći pred Gospodara, kao što
ćemo i mi izaći pred Njega, pa će i vas i nas obavijestiti o vašim i našim djelima
i o onome u čemu smo se razilazili na ovome svijetu. Kao što Allah, dželle
šanuhu, kaže: Reci: "Gospodar će nas naš sabrati i onda nam pravedno
presuditi, On je Sudija pravedni, Sveznajući." (34:26)
On čini da jedni druge na Zemlji smjenjujete i On vas po položajima
jedne iznad drugih uzdiže, da bi vas iskušao u onome što vam daje. Gospodar
tvoj, zaista, brzo kažnjava, ali On i prašta, i milostiv je. /165/
Allah, dželle šanuhu, kaže: "On čini da jedni druge na Zemlji
smjenjujete", tj. On je učinio da je vi izgrađujete, generacija nakon
generacije, potonji nakon prijašnjih. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže:
"Ja ću na Zemlji namjesnika postaviti." (2:30) [299] "I On vas
po položajima jedne iznad drugih uzdiže", tj. On vas je učinio različitim
po imetku, ponašanju, izgledu i boji. On je to učinio iz određene mudrosti. Kao
što Allah, dželle šanuhu, kaže: "Mi im dajemo sve što im je potrebno za
život na ovom svijetu i Mi jedne nad drugima uzdižemo po nekoliko stepeni, da
bi jedni druge služili." (43:32) "...da bi vas iskušao u onome što
vam daje", tj. da bi vas iskušao u onome što vam kao blagodat Svoju
podaruje. Da iskuša bogataša bogatstvom i da ga pita za zahvalnost. A siromaha
siromaštvom, i da ga pita za strpljivost. U Muslimovom "Sahihu"
prenosi se hadis od Ebi-Nadreta, radijAllahu anhu, da je Ebi-Seid el-Hudri, radijAllahu
anhu, rekao: Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je: (272)
"Zaista je ovaj svijet sladak i lijep. A Allah vas je ostavio na njemu da
vidi kako ćete postupati. Pa se bojte dunjaluka i bojte se žena. Jer, prva
smutnja među potomcima Israilovim bila je zbog žena." "Gospodar tvoj,
zaista, brzo kažnjava, ali On i prašta, i milostiv je." Ovaj ajet u sebi
nosi bodrenje i zastrašivanje. Opomenu da su Allahov, dželle šanuhu, obračun i
kazna brzi nad onim ko mu ne bude pokoran i ko se bude suprotstavio Njegovim
poslanicima. "...ali On i prašta, i milostiv je" onome ko Ga uzme za
svog zaštitnika i bude slijedio Njegove poslanike u hajru sa kojim dođu. Allah,
dželle šanuhu, u Kur'anu često zajedno spominje ova dva svojstva, kao što su
riječi: "Gospodar tvoj ljudima prašta i uprkos zulumu njihovu, ali
Gospodar tvoj, doista, i strahovito kažnjava." (13:6)
"Kaži robovima Mojim da sam Ja, zaista, Onaj Koji prašta i da
sam milostiv, ali da je i kazna Moja, doista, bolna kazna!" (15:49-50) Još
je mnogo ajeta koji u sebi sadrže bodrenje i prijetnju. Allaha, dželle šanuhu,
molim da nas učini od onih koji su Mu pokorni u svemu što naredi, i koji se
klone svega što je zabranio, i koji Mu vjeruju u svemu o čemu nas je
obavijestio! On, zaista, čuje i udovoljava molbi. Muslim prenosi u svom
"Sahihu" od Ebu-Hurejrea da je rekao: Čuo sam Poslanika, sallAllahu
alejhi we sellem, kada je rekao: (273) "Allah, dželle šanuhu, stvorio je
rahmet (milost) u stotinu dijelova. Kod sebe je zadržao 99 dijelova, a jedan je
spustio na Zemlju. Od tog se dijela samilosno ponašaju sva stvorenja, do te
mjere da životinja podigne svoju nogu kako ne bi udarila svoje mladunče."
Ovo je kraj skraćene verzije tefsira sure El-En'am.
____________________________________________________________________________________________________________________________________________
* Izuzev ajeta broj: (20), (23), (91), (93), (114), (141), (151),
(152) i (153) koji su objavljeni u Medini nakon sure El-Hidžr.
[268] Ova zabludjela sekta pripisuje se njenom osnivaču, Džehm ibn
Safvanu. Njeni pripadnici smatraju da je Allah, dželle šanuhu, na svakom
mjestu! Međutim, neispravnost je tog mišljenja očita, i ono pada pred prvim
suočavanjem sa jasnim i nepobitnim dokazima iz Kur'ana i sunneta, koji jasno
potvrđuju da je Allah, dželle šanuhu, iznad Svojih stvorenja, nad Arš se
uzvisio. Allah, dželle šanuhu, daleko je iznad onoga što o Njemu džehmijje
govore. Nažalost, još i danas ima među muslimanima onih koji to mišljenje
zagovaraju, i njih je, nažalost, mnogo. Allah, dželle šanuhu, kaže:"Ako bi
se ti poko-ravao većini onih koji žive na Zemlji, oni bi te od Allahova puta
odvratili." (6:116) Ova opasna novotarija do nas je došla od jevreja,
Allah ih prokleo, na čelu sa Džehm ibn Safvanom, koji ju je naslijedio od Dž'ad
ibni Dirhema, a ovaj od Eban ibn Semana, a on od Taluta, sestrića Lebida ibn
El-'Asama, a on od svoga daidže Lebid ibn El-'Asama, jevreja koji je napravio sihr
Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem Iz ovoga se jasno vidi da je sened ovog
pravca sazdan na tminama koje se isprepliću sve do prokletog šejtana. Allahu se
utječemo od poniženja, propasti i lošeg svršetka. Iz svega navedenog jasno se
dâ vidjeti da je neis-pravno mišljenje koje kaže da je Allah na svakom mjestu,
čak da je ono i kufr. Allah nas zaštitio od toga!
[269] Tj. Njega obožavaju oni koji su na nebesima i oni koji su na
Zemlji.
[270] Ovo je dokaz da neznanje nije opravdanje, jer, da se ovaj džahil
nije pokajao za svoja loša djela, njegovo neznanje ne bi bilo opravdanje kod
njegovog Gospodara.
[271] Tj. moj Gospodar zabranio mi je da obožavam ono što vi od
kipova obožavate i da slijedim vaš put u slijeđenju strasti, kako to ne bi
prouzrokovalo moj pad u zabludu, jer je taj pravac bez dokaza. A ako bih to ja
uradio, bio bih u zabludi, a ne u uputi od svoga Gospodara.
[272] U ovom hadisu ima jedan ravija čije ime nije spomenuto.
[273] Muteveffike znači mumituke, tj. uspavat ću te. Allah, dželle
šanuhu, uzdigao je Isaa, alejhi selam, na nebo, a on je spavao.
[274] Ovaj ajet upućuje na Allahovu, dželle šanuhu, uzvišenost i
nadvišenost nad svim stvorenjima, tj. da je On iznad Svoga Kursa i Arša
(Prijestolja), razdvojen od Svojih stvorenja i ni u kom slučaju Njegova
nadvišenost ne liči na nadvišenost Njegovih stvorenja: "Niko nije kao On!
On sve čuje i sve vidi." (42:11) Ta Njegova nadvišenost stvarna je a ne
alegorična, kao što nas o tome On obavještava onako kako je to On htio, i mi ne
smijemo ulaziti u suštinu toga, niti to alegorično tumačiti, niti nijekati,
niti otjelotvoravati ili upoređivati. Isto tako smo se dužni odnositi i prema
svim ostalim svojstvima Allaha, dželle šanuhu
[275] Ovaj se hadis završava riječima: ... Oni tada rekoše:
"Ko je ta jedna, o Allahov Poslaniče?" "To su oni koji će biti
na ovome što sam ja danas i moji ashabi." Zato, neka se muslimani vrate
spoznaji onoga na čemu je tada bio Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, i
njegovi ashabi, radijAllahu anhu, i neka ulože sav svoj trud da se u potpunosti
ugledaju na njega: idejno, djelom i praksom, kako bi bili spašeni na Sudnjem
danu i sretni i snažni na ovom svijetu. Kamo sreće da to oni hoće uraditi.
[276] Abdullah ibn Mes'ud, r.a
[277] Postoji mišljenje da je ovaj ajet objavljen dva puta.
Jedanput u Meki upućen mušricima ako se radi o kiraetu
"jedž-alunehu", a drugi put u Medini sa harfom ta (tedžalunehu) i
odnosi se na jevreje.
[278] Ovo je neoboriv dokaz za one koji još i danas tvrde da je
dozvoljeno izgovarati samo riječ Allah, Allah, Allah u njihovim zikrovima koji
nemaju osnova u sunnetu. Oni kao dokaz za to uzimaju ovaj ajet gdje se kaže:
Reci: "Allah", iako je ova rečenica u ovom ajetu došla kao odgovor
riječima: Reci: "Ko je objavio Knjigu sa kojom je došao Musa?", pa je
onda kao odgovor na to došla rečenica: Reci: "Allah!", tj. reci:
Allah ju je objavio. Pa kakve veze ima ovaj ajet sa njihovim dokazivanjem da je
dozvoljeno zikr činiti samo sa izgovorom riječi Allah, bez dodatka neke druge riječi,
kao što je: Allah Azim (Allah je veliki), Allah Kerim (Allah je darežljiv) i
sl. Međutim, to je slučaj sa onima koji praktikuju novotarije, jer se oni
povode za svojim željama i strastima u svemu što uvode u vjeru.
[279] Pogledaj ajet broj 11 iz tefsira sure En-Nedžm.
[280] Allah, dželle šanuhu, znao je da će oni izabrati širk nakon
što im se ponudi tevhid i iman, a Allahova, dželle šanuhu, volja ne znači da su
oni prisiljeni na kufr i širk. Jer je Allah, dželle šanuhu, znao za njihov kufr
prije nego što su ga oni izabrali, pa im ga je odredio i htio da tako i bude. A
zatim, kada im je ponuđen tevhid i iman na dunjaluku, oni su odabrali širk i
kufr.
[281] A Allah, dželle šanuhu, ne čini drugo nego samo istinu, pravdu
i dobro. On je iznad svake loše pomisli, zato se On ne pita za dobro koje je
učinio, zašto je to uradio, niti se pita za zlo, jer On ne čini zlo, iako ga je
On stvorio kao i sve ostalo.
[282] Allah, dželle šanuhu, njihova je srca i razum učinio prevrtljivim,
tako da se nisu u stanju ni na čemu zaustaviti i stabilizirati. To je njima
kazna istom vrstom djela koja su činili, jer oni nisu povjerovali onda kada im
se iman nudio. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "...a onome koji
tvrdiči i osjeća se neovisnim i ono najljepše smatra lažnim..." ( 92:8,9)
[283] Ovaj je ajet općeg karaktera te njegovo svođenje samo na
ljude zahtijeva dodatni dokaz. Ono što se iz njega razumije, a Allah nabolje
zna, jeste da se on odnosi na sve ljude i džine, jer i džini spadaju među one
koji žive na Zemlji.
[284] Allah, dželle šanuhu, to je njima uljepšao shodno onome što
su oni sami odabrali od zablude. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "...i
kad oni skrenuše ustranu, Allah učini da i srca njihova ustranu skrenu..."
(61:5)
[285] Allah, dželle šanuhu, naredio im je da Mu budu pokorni pa su
oni uradili suprotno Njegovom naređenju i grijehe počinili, pa im je Allah, dželle
šanuhu, zbog toga otvorio nova vrata grijeha i spletkarenja tako što su počeli
druge u zabludu pozivati ukrašenim riječima i djelima. Ali, u stvari, oni
spletkare samo protiv sebe, jer se oni tim svojim činom izlažu propasti od
velike kazne koja će im biti poslana na ovom svijetu, a na budućem će svijetu
biti bačeni u još žešću kaznu zbog svog spletkarenja i zavođenja ljudi.
[286] Tj. uplašio se je od njegove autoritativne pojave.
[287] Nema sumnje da niko nije u stanju spriječiti ono što Allah
želi. Ono što On ne želi sigurno neće biti, a ono što On želi sigurno biva.
Nijedan pokret niti mirovanje ne može se desiti bez Njegove volje. Jer bi, u
protivnom, značilo da postoji neko ko nadvladava Allahovu volju. A Allah, dželle
šanuhu, daleko je iznad toga da u svemiru postoji neko drugi mimo Njega, čija
bi volja nadvladala Njegovu. Onaj ko povjeruje - povjerovao je Allahovom, dželle
šanuhu, voljom; a ko nevjernik postane, nevjernik je postao Njegovom voljom.
Međutim, iz ovoga se ne bi trebalo razumjeti da ta volja primorava nekoga na
dobro ili loše djelo, i da čovjek nema nikakvu volju.Te da se, ukoliko uradi
kakvo dobro, da je to zbog toga što je na to bio primoran, kao i kakvo loše...
Ne, i hiljadu puta ne... Jer, Allahova, dželle šanuhu, volja je nešto drugo,
različito od Njegovih naređenja. Allah, dželle šanuhu, nešto želi, ali ne
naređuje. @eli, jer se ništa ne može desiti bez Njegove želje, ali ne naređuje,
jer On ne naređuje loša djela i nije zadovoljan nevjerstvom Svojih robova.
Allah, dželle šanuhu, naredio je određene naredbe i zabranio određene zabrane
radi toga da Mu se pokorava, pa ko Mu se bude pokoravao, nagradit će ga
Džennetom, a ko Mu bude neposlušan - kaznit će ga Džehennemom. On je šerijatski
obaveznom čovjeku podario razum pomoću kojeg razlikuje dobro od zla, pa ako
uradi dobro, uradio ga je zbog toga što je to htio, jer da on to nije uradio po
svom izboru, ne bi zaslužio Džennet. A ako uradi loše, uradio ga je zbog toga
što je to on htio, jer da on to nije uradio po svom izboru, ne bi zaslužio
Džehennem. Dakle, ako bi on bio prisiljen na djela koja čini, ne bi zaslužio ni
Džennet ni Džehennem. Allah, dželle šanuhu, šerijatski je obaveznog (mukellef)
čovjeka, da bi zaslužio nagradu ili kaznu, učinio slobodnim u izboru onoga čime
ga je zadužio i u svemu što čini, bilo to dobro ili zlo. Međutim, sve je to u
okviru Allahove, dželle šanuhu, volje, jer Allah, dželle šanuhu, može zabraniti
čovjeku da čini dobro, kao što mu može zabraniti da čini zlo, ali -pošto se
Allahovo, dželle šanuhu, obećanje za uvođenje u Džennet onoga ko bude dobro
radio, i prijetnja za uvođenje u Džehennem onoga ko bude radio loše, već desila
- Allahova mudrost zahtijeva da čovjek ima slobodnu volju, a ne da bude
prisiljen. Jer, ako je slobodan u izboru i bude radio dobro, zaslužuje Džennet,
a ako bude radio loše, zaslužuje Džehennem svojim radom i izborom. A ako bi bio
prinuđen na to, kako bi onda zaslužio nagradu ili kaznu? Allah, dželle šanuhu,
dao je ljudima mogućnost slobodnog biranja, kako oni ne bi imali dokaz protiv
Njega u onome što čine od dobra ili zla. Sve to u okviru teklifa (šerijatskih
obaveza) koji je uvjetovan razumom i punoljetnošću, jer se obaveze temelje na
razumu, a ono što razum nije u stanju shvatiti irazumjeti i što izlazi iz
okvira teklifa, u tome čovjek nema slobodnog izbora, nego je podvrgnut
određenim zakonitostima. A Allah upućuje onoga koga hoće.
[288] Na osnovu ovoga, značenje ovog časnog ajeta bilo bi da onome
koji iskreno želi spoznati suštinu islama Allah, dželle šanuhu, pomogne u tome,
tako što mu želi uputu, a zatim mu njegove grudi učini spremnim za prihvatanje
islama, te on povjeruje. A one koji se odbiju tome odazvati, Allah, dželle
šanuhu, odvrati od upute i njihove grudi učini tjeskobnim, pa ne prihvataju
poziv. Sve to u vidu kazne za to što ne prihvataju poziv, te učini da njima
zavlada šejtan svojim nečistim mislima i dojavama i da ih zavede i odvrati od
Allahovog puta.
[289] Ovaj tekst koji sam stavio u zagradu prenesen je iz komentara
sure Hud, ajet broj (107), u kome stoji: ".. dok je nebesa i Zemlje, u
njemu će ostati, osim ako drukčije Gospodar tvoj ne odredi. Gospodar tvoj,
zaista, radi ono što želi." Komentator, radijAllahu anhu, na ovom je
mjestu rekao: "Ovo će biti detaljnije pojašnjeno u Suri Hud, kada bude
riječi o "...u njoj će vječno ostati..." Ja sam želio olakšati
čitaocu pa sam taj tekst prenio ovdje umjesto da ga ostavim da on sam traži
komentar sure Hud.
[290] Ovo se može kazati za muslimane kada su bili svi jedna država
koja vlada po Allahovim zakonima, i kada su njeni vladari nastojali u svakom
zakonu koji propisuju zadovoljiti Allaha, dželle šanuhu, javno i tajno.
Međutim, kada su oni izmijenili svoje zakone i sisteme i prihvatili zakone
navjernika umjesto Allahovih zakona, Allah je odstranio strahopoštovanje koje
su u srcima imali neprijatelji prema njima, te su se oni osilili protiv njih i
pokorili njihove države, te su muslimani postali poniženi, bez svoje države.
Zato, ako muslimani žele povratiti snagu i ugled koje su prije imali, oni se
moraju vratiti Allahu da im njihov strah zamijeni sigurnošću.
[291] Da, da Allah, dželle šanuhu, nije htio, oni to ne bi mogli
uraditi, jer ih je On prije toga upozorio da to ne čine i zabranio im da to
rade, zato i nije moguće da ih prisili na izvršavanje zla, iako je On bio u
stanju da im zabrani da to čine. Međutim , On im to nije zabranio da bi ih
iskušao i provjerio hoýće li oni poslušati Njegova naređenja o pitanju
neubijanja djece i neizdvajanja određenog dijela njihovih usjeva i imetaka bilo
kome drugom mimo Allaha. Pa ako se oni pokore Njegovim naredbama, ući će u
Džennet, a ako to ne učine ući će u Džehennem. Zato Allah, dželle šanuhu, nije
htio zabraniti im to, kako bi bili slobodni u izboru činjenja dobra ili zla i
tako zaslužili Njegovu nagradu ili kaznu djelima koja su sami odabrali.
[292] El-behire je ona čije je vime zabranjeno ljudima, pa ga
posvećuju kipovima. Saiba je ona koju ostavljaju svojim bogovima i ničim je ne
tovare. El-vasile je kamila koja prvi put oteli muško, a zatim žensko, jedno za
drugim, bez muška između njih. El-ham, mužjak deve koji izgubi sposobnost za
oplodnju, pa ga oni ostave svojim tagutima.
[293] Najispravnije je mišljenje, a Allah najbolje zna, da je
propis ovog ajeta bio važeći prije propisivanja zekata. A zatim, nakon što je
zekat propisan, Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, ograničio ga je na
pšenicu, ječam, hurme i suho grožđe. A po drugom rivajetu i na kukuruz. A nije
loše da se od svega što zemlja daje udijeli sadaka, makar u količini jednog
pregršta.
[294] Tj. da li je On zabranio ono što se nalazi u utrobama ženki,
njihovu mladunčad? Ovim se hoće reći da Allah nije zabranio ništa.
[295] Tj. obavijestite me sa sigurnošću kako vam je Allah zabranio
ono što vi tvrdite da je zabranjeno? I ovim se hoće reći da Allah nije zabranio
ništa, i sva pitanja koja im se ovdje postavljaju u znaku su nijekanja i
odvraćanja na njihove tvrdnje i ukora zbog onoga što su govorili i veličine
potvora koje su na Allaha iznijeli. O, kako oni sami prema sebi nasilje čine i
kako su daleko od upute!
[296] Autor ovdje kaže: "derogiraju značenje ovog ajeta",
tj. iz ovog se ajeta razumije da ništa više nije zabranjeno jesti izuzev ono
što se spominje u ovom ajetu. Međutim, sura El-Maide objavljena je nakon sure
El-En'am, a u njoj je ajet: "Zab-ranjuje vam se strv..." (5:3), u
kome ima dodatih stvari koje su zabranjene u odnosu na ajet El-En'ama. Ti
dodaci i ono što se prenosi u hadisima vezano za tu temu dokidaju značenje ovog
ajeta i ne ostaje zabranjeno samo ono što se u njemu spominje, nego postoje još
druge stvari koje su zabranjene. Pogledaj tefsir trećeg ajeta sure El-Maide u
ovom tefsiru pa ćeš naći dodatke o zabrani.
[297] Pogledaj 173. ajet sure El-Bekare.
[298] Spolna sposobnost nije dovoljna, nego dok ne postane i umno
sposobno. Jer, kur'anski izraz podrazumijeva i fizičku i umnu punoljetnost. A
Allah najbolje zna.
[299] Pogledaj pojašnjenje ovog ajeta u suri El-Bekare, broj 30.
