"Elif-lam-ra.
Knjigu ti objavljujemo zato da ljude voljom njihova Gospodara izvedeš iz tmina
na svjetlo, na put Silnoga i Hvaljenoga" /1/ "Allaha, čije je ono što
je na nebesima i ono što je na Zemlji. A od užasne patnje teško
nevjernicima", /2/ "koji život na ovome svijetu više vole od onoga
svijeta i koji od Allahova puta odvraćaju i nastoje ga prikazati krivim! Oni su
u velikoj zabludi." /3/
O pojedinačnim harfovima na početku nekih sura bilo je
govora prije. "Knjigu ti objavljujemo", tj. ovo je Knjiga koju ti
objavljujemo, o Muhammede,ka to je uzvišeni Kur'an, knjiga najčasnija, koju je
Allah objavio najčasnijem poslaniku, kojeg je na Zemlju poslao svim "Zato
da ljude izvedeš iz tmina na svjetlo", iz tmine neizvjesnosti i zavođenja
na pravi put i spoznaju, kako to Uzvišeni kaže: "Allah je zaštitnik onih
koji vjeruju i On ih izvodi iz tmina na svjetlo, a onima koji ne vjeruju -
zaštitnici su šejtani i oni ih odvode sa svjetla u tmine." (2:257) I govor
Uzvišenog: "Voljom njihova Gospodara", tj. On upućuje onoga kome je
uputa posredstvompPoslanika Njegova određena, a koji je opet po nalogu
Allahovom poslan da ih uputi, "Na put Silnoga i Hvaljenoga", tj.
Silni, Kojemu se ne proturječi i Onaj Kojeg niko ne može nadvladati, Onaj Koji
sve potčinjava i Hvaljeni, odnosno hvale dostojni u svim Svojim djelima,
riječima, propisima, naredbama i zabranama. I Onaj Koji je u Svojim izvješćima
iskren. Riječi Uzvišenog: "Allaha, čije je ono što je na nebesima i ono
što je na Zemlji, a od užasne patnje teško nevjernicima", tj. ako ti se
budu suprotstavljali i u laž te ugonili, o Muhammede, teško njima na Danu
sudnjem. Nakon toga, opisuje ih da su oni ti koji život na ovome svijetu više
vole od onoga svijeta, tj. daju prednost ovome svijetu i njime su u odnosu na
ahiret zadivljeni. "Koji od Allahova puta odvraćaju", tj. odvraćaju
one koji poslanike slijede "I nastoje ga prikazati krivim", tj. žele
da put Allahov bude potpuno kriv, a on je u osnovi prav, a nauditi mu ne može
onaj ko mu se suprotstavi i ko ga ostavi. Oni su u toj svojoj žudnji u neznanju
i zabludi i daleko od istine. Za njih nema nade u boljitak.
"Mi nismo
poslali ni jednog poslanika koji nije govorionjezikom naroda svoga, da bi mu
objasnio. A Allah stavlja u zabludu onoga koga hoće i ukazuje na pravi put
onome kome hoće; On je Silan i Mudar."/4/
To što je Allah slao između ljudi poslanike koji su njihovim
jezikom govorili svakako je milost i dobrota Uzvišenog prema stvorenjima
Svojim, kako bi to što im je poslano razumjeli, kako to imam Ahmed, prenoseći
od Ebu-Zerra kaže: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: (672) 'Uzvišeni
Allah ni jednog poslanika nije poslao koji nije jezikom naroda svoga
govorio.'" Riječi Uzvišenog: "A Allah stavlja u zabludu onoga koga
hoće i ukazuje na pravi put onome kome hoće", tj. nakon objašnjenja i
iznošenje dokaza protiv njih, Allah u zabludu stavlja onoga ko zabludu
zaslužuje, a upućuje onoga ko je dostojan upute. وه"On
je Silan", Onaj Koji - što zaželi - učini da biva, a ono što ne želi to i
ne bude. "Mudar" u postupcima Svojim.
"I Musaa smo
poslali s dokazima Našim: 'Izvedi narod svoj iz tmina na svjetlo i podsjeti ga
na Allahove blagodeti.' To su, uistinu, dokazi za svakog onog ko je strpljiv i
zahvalan." /5/
Uzvišeni veli: kao
što smo te poslali, o Muhammede, i Knjigu ti objavili da sve ljude pozoveš i
iz tmine na svjetlo ih izvedeš, tako smo Musaa sinovima Israilovim s dokazima
poslali. Mudžahid kaže: "Radi se o devet dokaza, znakova." "Izvedi
narod svoj iz tmina na svjetlo", tj. pozovi ih ka dobru kako bi iz tmina
zablude na svjetlo pravog puta i imana izvedeni bili. "I podsjeti ih na
Allahove blagodeti", tj. Njegovom pomoću i blagodatima njima upućenim
izbavljajući ih iz Faraonovog ropstva i nasilja. I more je za njih rascijepio,
oblacima im hladovinu načinio i poslao im manu - prepelice i druge vrste
blagodati. U merfu' hadisu, koji prenosi imam Ahmed od Ubejj bin K'aba, stoji:
(673) "Od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., o riječima Uzvišenog: ¢I opomeni
ih Allahovim danima¢, (doslovno: dani) kaže: Allahovim blagodatima. Hadis
prenose Ibn-Džerir i Ibn Ebi-Hatim. Riječi Uzvišenog: "To su, uistinu,
dokazi za svakog onog ko je strpljiv i zahvalan", tj. u onome što smo
učinili za Naše sljedbenike sinova Israilovih u pogledu blagodati, pouka je za
svakog onoga ko je u nedaći strpljiv, a u dobru zahvalan, kako stoji u hadisu
Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koji je rekao: (674) "Svako je stanje
vjernika zadivljujuće. Allah mu ništa ne odredi a da to za njega nije dobro.
Kada ga zadesi kakvo zlo, strpi se i to po njega bude bolje. A ako ga zadesi
dobro, bude zahvalan, što je opet bolje za njega."
"I kad Musa reče
narodu svom: 'Sjetite se Allahove blagodati kad vas je izbavio od Faraonovih
ljudi koji su vas najgorim mukama mučili, koji su vam mušku djecu klali, a
žensku u životu ostavljali - to vam je bilo veliko iskušenje od Gospodara
vašega.'" /6/ "I kad je Gospodar vaš objavio: Ako budete zahvalni, Ja
ću vam zacijelo još više dati; budete li nezahvalni, kazna Moja doista će
stroga biti." /7/ "I Musa još reče: 'Ako budete nezahvalni i vi i svi
drugi na Zemlji, pa, Allah, doista, ni o kom nije ovisan i On je Jedini hvale
dostojan.'" /8/
Uzvišeni izvještava Musaa, a.s., u vremenu u kojem je on
svoj narod podsjećao na Allahove "dane" i Njegove blagodati spram
njih, kada ih je spasio od Faraonovih ljudi i patnje kojom su ih mučili koljući
im mušku djecu, a žensku ostavljajući u životu. Allah ih je od svega toga
spasio, što je zasigurno velika blagodat i zbog čega Uzvišeni kaže: "To
vam je bilo veliko iskušenje od Gospodara vašega", tj. velika blagodat na
kojoj nazahvaljivati nisu mogli. Govor Uzvišenog: "Kad je Gospodar vaš
objavio", tj predočio vam i upoznao vas sa obećanjem Svojim, a može da
bude i u značenju: kada se Gospodar vaš zakleo Svojom moći i veličinom Svojom
poput riječi Uzvišenog: "I Gospodar tvoj obznani da će do Smaka svijeta
prepuštati nad njima vlast", (7:167) i govor Uzvišenog: "Ako budete
zahvalni, Ja ću vam, zacijelo, još više dati", tj. ako budete zahvalni na
Mojim blagodatima prema vama, Ja ću vam ih povećati. "Budete li
nezahvalni", tj. na blagodatima, i budete li ih poričući skrivali,
"kazna Moja doista će stroga biti". "I Musa još reče: 'Ako
budete nezahvalni i vi i svi drugi na Zemlji - pa, Allah, doista, ni o kom nije
ovisan, i On je Jedini hvale dostojan¢², tj. On je od zahvale Svojih robova
nezavisan, hvaljen je, i On je Jedini hvale dostojan jer doista Allaha niječe
samo "Ako vi budete nezahvalni - pa Allah od vas ne zavisi." (39:7)
Neka je hvaljen i uzvišen Onaj Koji je neovisan i hvale dostojan!
"Zar do vas nije
doprla vijest o onima prije vas, o narodu Nuhovu, i o Adu, i o Semudu, i o
onima poslije njih? - Samo ih Allah zna! Poslanici su im njihovi dokaze
donosili, ali oni su ruke svoje na usta stavljali i govorili: 'Mi ne vjerujemo
u ono što se po vama šalje i mi veoma sumnjamo u ono u što nas pozivate.'"
/9/
Allah nam kazuje događaje o Nuhovom narodu, o Adu, Semudu i
drugim narodima koji su poslanike u laž utjerivali, a čiji broj znade samo
Allah Uzvišeni. "Poslanici su im njihovi dokaze donosili", tj. očite
jasne i nepobitne znakove i argumente. Ibn-Ishak prenoseći od Omer bin Mejmuna,
a ovaj od Abdullaha, koji je o riječima Uzvišenog "Samo ih Allah zna",
rekao: "Prevarili su se geneolozi." Urve bin Zubejr kaže: "Nismo
našli ni jednog koji zna šta se desilo poslije Me'ad bin Adnana." Govor
Uzvišenog: "…oni su ruke svoje na usta stavljali"; Mudžahid, Muhammed
bin Ka'b i Katade o značenju ovog dijela kur'anskog ajeta kažu: Oni su u laž
poslanike utjerivali, odgovarajući im riječima svojim ustima izgovorenim. A ja
sam dodao da mišljenje Mudžahida u potpunosti samo potkrepljuje tumačenje
ajeta: "I govorili: 'Mi ne vjerujemo u ono što se po vama šalje i mi veoma
sumnjamo u ono u što nas pozivate.'" Bilo je ovo tumačenje značenja:
"Ali oni su ruke svoje na usta stavljali", a Allah najbolje zna.
Prenoseći Od Ibn-Abbasa, El-Avfi kaže: "Kada su čuli Allahov govor,
začudili su se pa su svoje ruke na usta povratili, govoreći: ¢Mi ne vjerujemo u
ono što se po vama šalje...', govoreći dalje: ¢Mi vam ne vjerujemo u ono sa
čime ste došli i kod nas u to postoji jaka sumnja.'"
"Poslanici su
njihovi govorili: 'Zar se može sumnjati u Allaha, Stvoritelja nebesa i Zemlje?
On vas poziva da bi vam neke grijehe vaše oprostio i da bi vas do roka
određenog ostavio.' Oni su odgovorili: 'Vi ste ljudi kao i mi; hoćete da nas
odvratite od onih kojima su se preci naši klanjali - pa, donesite nam čudo
vidljivo. /10/ Mi jesmo ljudi kao i vi- govorili su im poslanici njihovi - ali,
Allah daje poslanstvo samo onim robovima Svojim kojima On hoće; mi vam ne
možemo donijeti čudo bez Allahove volje - a vjernici neka se samo u Allaha
uzdaju. /11/ "Zašto da se ne uzdamo u Allaha kad nas je On putevima kojim
idemo uputio? Mi ćemo, doista, strpljivo podnositi muke na koje nas budete
stavljali - a oni koji se uzdaju, neka se samo u Allaha uzdaju !" /12/
Uzvišeni obavještava
o razgovoru koji je tekao između nevjernika i njihovih poslanika tako što su ih
narodi sa sumnjom prihvatili, sumnjajući u ono sa čime su došli, a to je
obožavanje Jednog Allaha a da Mu se ne pripisuje drug. Poslanici su rekli:
"Zar se može sumnjati u Allaha", moguće je da sumnja znači sumnja u
Allahov bitak ili u uluhijjet (da se samo Njemu robuje), a najvjerovatnije je
da se postojeća sumnja ne odnosi na bitak, na što upućuje i sam kontekst, jer
je prigovor nevjernika upravljen poslanicima propovjednicima zbog njihove
ljudske prirode i zbog kipova koje su njihovi preci obožavali smatrajući da ih kipovi
Allahu približavaju, zbog čega su govorili: "Vi ste ljudi kao i mi; hoćete
da nas odvratite od onih kojima su se preci naši klanjali", zatim su od
poslanika tražili da im dođu sa vidljivim mudžizama da su, odista, od Allaha
poslani, فأت"Pa
donesite nam čudo vidljivo." Ovo objašnjava da se postojeća sumnja svakako
odnosi na to da samo Allah zaslužuje ibadet (uluhijjet), a ne na bitak. Dobar
dio naroda priznavao je Tvorca, ali je uz Njega druge posrednike obožavao
misleći da im koriste i da ih Allahu približavaju, što se iz govora Uzvišenog
vidi: "Mi im se klanjamo samo zato da bi nas što više Allahu
približili." (39:3) Prema tome, prigovor naroda poslanicima u pogledu
poslanstva jeste u smislu: kako da vas slijedimo zato što vi pravo na poslanstvo
polažete, a vi ste samo ljudi kao i mi...? "Mi jesmo ljudi kao i vi -
govorili su im poslanici njihovi", tj. tačno je da smo mi ljudi kao i vi u
smislu čovječnosti, ljudske prirode, "Ali Allah daje poslanstvo onim
robovima Svojim kojima On hoće", tj. vjerovjesništvo (nubuvvet) i
poslanstvo (risalet). "Mi vam ne možemo donijeti čudo", shodno
zahtjevima vašim, "bez Allahove volje", tj. nakon našeg obraćanja
Allahu i Njegove dozvole koja bi nam bila data u vezi s tim. "A vjernici
neka se samo u Allaha uzdaju", tj. u svim svojim poslovima, a poslanici su
njihovi zatim govorili: "Zašto da se ne uzdamo u Allaha", tj. šta nas
u tom sprečava, pa Allah nas je na najispravniji i najjasniji put uputio.
"Mi ćemo doista strpljivo podnositi muke na koje nas budete stavljali - a
oni koji se uzdaju, neka se samo u Allaha uzdaju."
"Nevjernici su
govorili poslanicima svojim: 'Ili ćete vjere naše biti ili ćemo vas, doista, iz
zemlje naše protjerati!' A poslanicima je Gospodar njihov objavljivao: 'Mi ćemo
nevjernike sigurno uništiti.'" /13/ "I poslije njih vas na zemlji
nastaniti. Bit će to za one koji će se polaganja računa preda Mnom bojati i
koji će od prijetnje Moje strahovati." /14/ "I poslanici su pomoć
tražili, pa je svaki oholi inadžija nastradao." /15/ "Pred njim će
Džehennem biti - i on će biti pojen odvratnom kapljevinom." /16/
"Mučit će se da je proguta, ali je nikako neće moći proždrijeti i smrt će
mu sa svih strana prilaziti, ali on neće umrijeti; njega će teška patnja
čekati." /17/
Uzvišeni izvještava o onome što su nevjernički narodi
obećali, progonu sa svoje zemlje i iz svoje sredine, kao što je to [uajbov
narod rekao [uajbu i onima koji su u njega vjerovali. "Ili ćemo mi, o
[uajbe, i tebe i one koji s tobom vjeruju iz grada našeg istjerati."(7:88)
Tako je rekao Lutov narod i Lut, a.s., a tako su rekli i mušrici plemena Kurejš
Muhammedu, s.a.v.s., a Allah o njihovom stanju izvještava riječima Svojim:
"A oni su te toliko na zemlji uznemiravali da bi te iz nje istjerali, ali
tada ni oni u njoj ne bi dugo, poslije tebe, ostali." (17:76) Dobročinstvo
Uzvišenog Gospodara bilo je pomoći Svoga poslanika Muhammeda, s.a.v.s., time
što mu je dodijelio ensarije i ostale stanovnike zemlje koji su mogli najviše
pomoći, dok ljudi u Allahovu vjeru nisu počeli ulaziti u skupinama i dok
Allahova riječ i vjera za kratko vrijeme nisu trijumfovali nad ostalim
religijama u istočnim i zapadnim krajevima zemlje u najkraćem vremenskom
razdoblju, zbog čega Uzvišeni kaže: "A poslanicima je Gospodar njihov
objavljivao: 'Mi ćemo nevjernike sigurno uništiti, i poslije njih vas na zemlji
nastaniti'", kako to Uzvišeni kaže: "Allah je zapisao: 'Ja i
poslanici Moji sigurno ćemo pobijediti' - Allah je, zaista, Moćan i
Silan." (58:21) Riječi Uzvišenog: "I poslanici su pomoć
tražili", tj. kako kažu Ibn-Abbas, Mudžahid i Katade, poslanici su protiv
naroda od svog Gospodara pomoć tražili. Moguće je da to znači da su narodi za
sebe tražili objašnjenje govoreći: "Bože, ako je ovo zbilja istina od
Tebe, Ti pusti na nas kamenje s neba kao kišu ili nam pošalji patnju
nesnosnu." (8:32) I govor Uzvišenog: "Pa je svaki oholi i inadžija
stradao", tj. onaj koji je sam po sebi drzak, tvrdoglav, onaj koji se
suprotstavlja istini.
U hadisu stoji: (675) "Na Sudnjem danu predočit će se i
Džehennem i dozivat će stvorenja govoreći: 'Nad svakim tvrdoglavim i inadžijom
Meni je nadzor određen. Govor Uzvišenog: "Pred njim će Džehennem
biti", tj. Džehennem će pred oholim i inadžijom biti, odnosno Džehennem je
takvom zasjeda, na Danu obećanom vječno će ga nastaniti i u njemu će i jutrom i
večerom do Dana sudnjega podvrgnut ispitivanju biti. "I on će biti pojen
odvratnom kapljevinom", tj. u vatri neće imati drugog pića osim ključale
vode i smrdljive kapljevine. Jedna je do krajnosti topla, a druga do krajnosti
hladna. Imam Ahmed kaže, prenoseći od Ebu-Umame, neka je Allah zadovoljan sa njim:
(676) A ovaj od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koji govoreći o Allahovim
riječima "A on će biti pojen odvratnom kapljevinom, mučit će se da je
proguta", kaže: Približavat će joj se, a osjećat će prema njoj odvratnost,
a kada joj se približi, lice će mu ispeći, a koža i kosa sa glave pasti. Kada
je popije, pokidat će mu crijeva i izaći će na njegov čmar. To su riječi Allaha
Uzvišenog: "Koji će se uzavrelom vodom pojiti, koja će im crijeva
kidati", (47:15) "…ako zamole pomoć, pomoći će im se tekućinom poput
rastopljene kovine koja će lica ispeći" (18:29). Tako hadis prenosi
Ibn-Džerir prema predanju Abdullaha bin Mubareka, a Uzvišeni veli: "Mučit
će se da je proguta, ali je nikako neće moći proždrijeti", tj. davit će se
njome i osjećat će odvratnost prema toj kapljevini, ali je neće moći progutati
zbog groznog okusa, izgleda, mirisa, toplote ili hladnoće, koje će
nepodnošljive biti. "I smrt će mu sa svih strana prilaziti", tj.
uzrokujući mu bolove u čitavom tijelu, organima, rukama i nogama. Prenoseći od Ibn-Abbasa,
Ed-Dahhak o ovom dijelu kur'anskog ajeta: "I smrt će mu sa svih strana
prilaziti" kaže: "To su vrste kazne kojima će ga Allah na Danu
sudnjem u vatri džehenemskoj kažnjavati. Svaka od tih kazni smrt će mu
donositi, ali kad bi umrijeti mogao! Međutim, umrijeti neće moći jer Uzvišeni
kaže: 'Oni neće biti na smrt osuđeni, i neće umrijeti, i neće im se patnja u
njemu ublažiti.'"(35:36)
Govor Ibn-Abbasa, neka je Allah zadovoljan njime, znači: da
nema ni jedne vrste patnje kojoj oholi neće biti izložen, ali to mu smrt neće
donijeti. Međutim, umrijeti neće, kako bi vječno ostao u neprekidnoj patnji i
azabu. Zbog toga Uzvišeni kaže: "I smrt će mu sa svih strana prilaziti,
ali on neće umrijeti." Uzvišeni kaže: "…njega će teška patnja
čekati", tj. nakon ovog stanja nastupit će druga teška patnja, strašan i
težak bol, teži i gori od patnje koja mu je prethodila, baš onako kako to
Uzvišeni kaže: "Evo, to je Džehennem, koji su grješnici poricali!" i
između vatre i ključale vode oni će kružiti. (55:43,44) Uzvišeni kaže:
"Drvo zekkum bit će hrana grješniku, u trbuhu će kao rastopljena kovina
vreti, kao voda kada ključa. "[čepajte ga i usred ognja odvucite, a zatim
mu, za kaznu, na glavu vodu koja ključa izlijevajte." Okušaj, ta ti si,
uistinu, "moćni" i "poštovani", ovo je, zaista, ono u što
ste sumnjali. (44:43-50) Tu su i drugi ajeti koji upućuju na raznovrsnost kazni
koja će nad njima biti izvršena. One će biti ponavljane, raznovrsne i njihov će
broj samo Uzvišeni Allah znati i On će ih samo prebrojati moći. "A
Gospodar tvoj nije nepravedan prema robovima Svojim."(41:46)
"Djela
nevjernika u Gospodara njihova nalik su na pepeo koji vihor u olujnom danu
raznese; neće moći očekivati nikakvu nagradu za djela koja su učinili, to će
teška propast biti." /18/
Uzvišeni Allah ističe
ovaj primjer djela nevjernika koji su uz Allaha nekog drugog obožavali, a
poslanike Njegove u laž ugonili, a svoja djela na neispravnim osnovama
temeljili. Ta su se djela srušila, a oni kojima su ta djela bila najpotrebnija
ostali su bez njih. Uzvišeni "Djela nevjernika u Gospodara njihova nalik
su", tj. primjer njihovih djela na Sudnjem danu - kada nagradu od
Uzvišenog Allaha budu tražili jer će smatrati da imaju nešto, a neće ništa
naći, niti će bilo kakvu zaradu zateći - isto kao što se iz pepela koji olujni
vjetar raznese, ništa sačiniti ne može. "U olujnom danu": nikakvu
nagradu neće moći očekivati od svojih djela, kao što neće biti u stanju
prikupiti pepeo u olujnom danu, poput riječi Uzvišenog: "I Mi ćemo
pristupiti djelima njihovim koja su učinili, u prah i pepeo ih pretvoriti"
(25:23), te govora Uzvišenog u ovom ajetu: "To će teška propast
biti", tj. njihova su djela i zalaganja bez osnove i ispravnosti tako da
su nagradu koja im je itekako potrebna bila - izgubili.
"Zar ne vidiš da
je Allah mudro nebesa i Zemlju stvorio? Ako htjedne vas će udaljiti i nova
stvorenja dovesti." /19/ "To Allahu nije teško." /20/
Uzvišeni obavještava o Svojoj moći da povrati tijela na Danu
sudnjem, jer je nebesa i Zemlju stvorio a oni su svakako veći od stvaranja
ljudi. Zar Onaj Koji je sa različitim svojstvima i namjenama stvorio nebesa i
Zemlju i ono što se u njima i na njima nalazi, nije u stanju nova stvorenja
stvoriti učinivši da vi nestanete? Svakako da jeste: "Da, Allah zaista sve
može" (46:33), shodno riječima Uzvišenog: "Zar ne znaju da je Allah -
Koji je nebesa i Zemlju stvorio i Koji nije, stvarajući ih, iznemogao - kadar
oživiti mrtve? Jeste, On sve može"(46:33), i riječi Uzvišenog: "To
Allahu nije teško. " To Allahu ne predstavlja poteškoću i nije Mu
nedostižno i naprotiv, to je Njemu lahko. Ukoliko se Njegovoj zapovijedi budete
suprotstavljali, vas će udaljiti a druge drugačijih svojstava dovesti, kako to
Uzvišeni veli: "A ako glave okrenete, On će vas drugim narodom zamijeniti,
koji onda kao što ste vi neće biti." (47:38) Neka je hvaljen Allah, Koji
ovdje kaže: "Ako htjedne, vas će udaljiti i nova stvorenja dovesti; to
Allahu nije teško." (14:19-20)
"I izići će sve
pred Allaha, pa će oni koji su bili tlačeni reći glavešinama svojim: 'Mi smo
bili vaše pristalice, možete li nam imalo Allahovu kaznu olakšati?' 'Da je nas
Allah uputio' - odgovorit će oni - 'i mi bismo bili vas uputili. Žalili se mi
ili trpjeli, svejedno nam je, spasa nama više neće biti.'" /21/
Uzvišeni kaže:
"I izići će" sva stvorenja i pobožna i grješna pred Allaha, Jednog i
Svemogućeg. "Pa će oni koji su bili tlačeni reći", tj. oni koji su
slijedili svoje gospodare i moćnike: "glavešinama svojim", koji su se
oholili od toga da obožavaju Allaha, Jednog, Koji sudruga nema i da prihvataju
poslanika; oni će im reći: إ"Mi
smo bili vaše pristalice", tj. što god ste nam naredili, mi smo se
povinovali i izvršili. "Možete li nam imalo Allahovu kaznu
olakšati?", tj. možete li nam imalo Allahovu kaznu otkloniti, onako kao
što ste nam obećavali i primamljivali nas, a vođe njihove će im reći: "Da
je nas Allah uputio, i mi bismo bili vas uputili", međutim, nad nama se
obistinila riječ Gospodara našega, te je i nas i vas Allahova odredba
preduhitrila, a riječ patnje nad kafirima se obistinila. "Žalili se mi ili
trpjeli, svejedno nam je, spasa nam više neće biti", tj. nema nam izlaza
iz stanja u kome smo se našli, svejedno da li trpjeli ili se žalili. Očito je
da je ovo ponovni povratak u vatru nakon što su u njoj već bili, kako to
Uzvišeni veli: "I kada se u vatri budu prepirali, a oni koji su bili
potlačeni reknu glavešinama svojim: 'Mi smo se za vama povodili, možete li nas
makar malo vatre osloboditi?' Onda će glavešine reći: 'Evo nas, svi smo u njoj,
jer Allah je presudio robovima Svojim.(40:47,48)
"I kada bude sve riješeno, šejtan će reći: 'Allah vam
je pravo obećanje dao, a ja sam svoja obećanja iznevjerio; ali, ja nisam
nikakve vlasti nad vama imao, samo sam vas pozivao i vi ste mi se odazivali;
zato ne korite mene, već sami sebe; niti ja mogu vama pomoći, niti vi možete
pomoći meni. Ja nemam ništa s tim što ste me prije smatrali Njemu ravnim.'
Nevjernike sigurno čeka bolna patnja." /22/ "A oni koji su vjerovali
i dobra djela činili bit će uvedeni, voljom Gospodara njihova, u dženetske
bašče kroz koje će rijeke teći i u njima će vječno boraviti, u njima će se
rječju Selam! pozdravljati." /23/
Uzvišeni izvještava o
onome što je Iblis govorio svojim sljedbenicima nakon što je Allah robovima
Svojim presudio. Pravovjerne je u dženetske bašče uveo a nevjernike u ponorima
pakla nastanio. Između njih je Iblis tada progovorio, Allah ga prokleo, dodajući
na njihovu tugu, žalost i obmanu još tuge, obmane i žalosti, rekavši:
"Allah vam je pravo obećanje dao", tj. na usta Njegovih poslanika i obećao
vam, ukoliko ih budete slijedili, selamet i spas. To je bilo istinito obećanje
i istinita poruka, a ja sam vam obećao pa sam vas iznevjerio, kako to Uzvišeni
kaže: "On im obećava i primamljuje ih lažnim nadama, a ono što im šejtan
obeća samo je obmana." (4:120) Zatim dalje kaže: "Ali, ja nisam
nikakve vlasti nad vama imao", tj. nisam imao nikakvog dokaza za ono u što
sam vas pozivao. "Samo sam vas pozivao i vi ste mi se odazivali",
samo poradi toga. Poslanici su vam dostavljali dokaze istinitosti onoga sa čime
su vam došli, a vi ste im se suprotstavili priklonivši se uvjerenju u kojem ste
bili. "Zato ne korite mene", danas, "Već sami sebe", jer je
grijeh vaš, vaš grijeh, budući da ste se dokazima suprotstavljali mene
slijedeći, samo zato što sam vas neistini pozivao. "Niti ja mogu vama
pomoći", tj. izbaviti vas iz vašega azaba, "Niti vi možete pomoći
meni", tj. mene izbaviti iz azaba i patnje. "Ja nemam ništa s tim što
ste me prije smatrali Njemu ravnim", tj., kako kaže Ibn-Džerir:
"Trudio sam se da budem sudrug Uzvišenom Allahu", što je i
preovlađujuće mišljenje, kako to Uzvišeni kaže: "A ne valja tako!
Božanstva će poreći da su im se klanjali, i bit će im protivnici." (19:82)
Govor Uzvišenog: "Nevjernike sigurno", tj. zbog
njihovog suprotstavljanja istini i njihovog slijeđenja zablude, "čeka
bolna patnja". Iz konteksta ajeta sasvim je vidljivo da će ovaj govor
Iblisov biti održan poslije njihovog ulaska u Džehennem, kao što smo to ranije
već istakli. Nakon što je Uzvišeni predočio kraj za nesretnike, i poniženje i
sramotu kojoj su se priklonili, te da je njihov govornik, uistinu, Iblis -
prešao je na kazivanje o odredištu sretnika kazavši: "A oni koji su
vjerovali, dobra djela činili bit će uvedeni u dženetske bašče, kroz koje će
rijeke teći", kuda god išli i ma gdje da se kretali, "u njima će
vječno boraviti", neprestano biti i vječno ostati. "Voljom Gospodara
njihova, u njima će se rječju Selam! pozdravljati." Kako to Uzvišeni
kaže: "I kad do njega dođu - a kapije njegove već širom otvorene - čuvari njegovi
reći će im: 'Selam vama'", (39:73) "I u njima će pozdravom i selamom
biti susretani." (25:75) Uzvišeni veli: "Molitva njihova bit će u
njima: 'Hvaljen nek si, Allahu!', pozdrav njihov: 'Selam', a njihova posljednja
molitva: 'Tebe, Allaha, Gospodara svjetova hvalimo.'" (10:10)
"Zar ne vidiš
kako Allah navodi primjer - lijepa je riječ kao lijepo drvo: korijen mu je
čvrsto u zemlji a grane prema nebu." /24/ "Ono plod svoj daje u svako
doba koje Gospodar njegov odredi - a Allah ljudima navodi primjere da bi pouku
primili", /25/ "a ružna je riječ kao ružno drvo: iščupanom drvetu s
površine zemlje nema opstanka." /26/
Ali ibn Ebi-Talha
prenosi od Ibn-Abbasa o govoru Uzvišenog "Primjer - lijepa je riječ",
da kaže: to je svjedočenje da nema drugog boga osim Allaha, "kao lijepo
drvo", a to je vjernik. "Korijen mu je čvrsto u zemlji", srce
vjernika govori da nema drugog boga osim Allaha, "a grane prema
nebu", djelo vjernika ih ka nebu uzdiže, a Ed - Dahak, Seid bin Džubejr,
Ikrime, Mudžahid i drugi kažu: Uistinu je to objašnjenje za djelo vjernika čiji
je govor lijep, učinak valjan a vjernik je odista poput drveta palminog koje
dobro djelo u svakom momentu i u svako vrijeme, i jutrom i noću, samo
neprestano uzdiže. Ovako prenosi i Es-Suddi od Murreta, a ovaj od Ibn-Mes'uda,
koji kaže da je palma drvo o kome je ovdje riječ. El-Buhari prenosi od
Ibn-Omera, koji kaže: (677) "Bili smo kod Allahovog Poslanika, s.a.v.s.,
kada je rekao: 'Obavijestite me o drvetu koje je nalik - ili je poput čovjeka
muslimana - čije lišće ne opada ni ljeti ni zimi i koje plod svoj daje u svako
doba koje je Gospodar njegov odredio.' Ibn-Omer je rekao: 'Dosjetio sam se da
je to palma i vidio sam da Ebu-Bekr i Omer ništa ne govore pa sam se i ja
pobojao reći bilo šta. Pošto nisu ništa rekli, Allahov Poslanik, s.a.v.s, kazao
je: 'To je palma.' Kada smo ustali, obratio sam se Omeru riječima: O oče, tako mi
Allaha, naumpalo mi je da je to palma, na što je on rekao: 'šta te je
spriječilo da to kažeš?' Odgovorio sam: Vidio sam da vi ne govorite pa sam se
pobojao da govorim ili da kažem bilo šta. Omer je rekao: 'Da si rekao da je to
palma bilo bi mi draže od toga i toga.'" Ahmed prenosi od Mudžahida:
"Pratio sam Ibn-Omera na putu ka Medini pa nisam čuo da govori išta o
Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., izuzev jednog hadisa gdje kaže: (678) 'Bili smo
kod Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kada je došao noseći srčiku (s vrha palme) i
rekao: 'Među drvećem ima jedno drvo čiji primjer jeste primjer čovjeka
muslimana.' Poželio sam kazati da je to palma, ali sam uvidio da sam ja tu
najmlađi pa je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: 'To je palma.'" Hadis
navode El-Buhari i Muslim. Iz konteksta je sasvim očito da je primjer vjernika
kao primjer drveta koje u svako vrijeme plodove daje, i ljeti i zimi, i danju i
noću. Isto je tako i vjernik čija se dobra djela neprestano uzdižu (na nebo) i
danju i noću, u svakom momentu i u svako vrijeme, "Koje Gospodar njegov
odredi", tj. savršeno, izvanredno i blagoslovljeno. "A ružna je riječ
kao ružno drvo", ovo je primjer kafirovog nijekanja, koji nema nikakve
osnove ni oslonca i koji nalikuje drvetu gorkih tikvica, za koje se kaže:
"eš - šerejan". Ovo prenosi [u'be u svom senedu od Enesa, mislim da
to pripisuje Poslaniku, pa kaže:(679) " "Primjer: lijepa riječ kao
lijepo drvo", pa kaže: "To je palma", "a ružna je riječ kao
ružno drvo", kaže: "to je gorka tikvica." Ibn Ebi-Hatim prenosi
od Enesa bin Malika da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (680) "a
ružna je riječ kao ružno drvo", to je "gorka tikvica". O tome
sam obavijestio Ebu el-Alije pa je rekao: "Ovako smo mi čuli." Hadis
bilježi Ibn-Džerir od Hamada bin Seleme. Uzvišeni kaže: "...iščupanom
drvetu", tj. odstranjenom drvetu, "s površine zemlje nema
opstanka", tj. nema potpore niti postojanosti. Ista je stvar i sa kufrom,
koji niti korijena niti izdanka ima i koji nevjerniku ne pribavlja nikakvu
korist, niti će od nevjernika biti bilo šta primljeno.
"Allah će
vjernike postojanom riječju učvrstiti i na ovom i na onom svijetu, a nevjernike
će u zabludu staviti; Allah radi što hoće." /27/
El-Buhari prenosi od
El-Bara' bin ´Aziba, neka je Allah sa njim zadovoljan, da je Allahov Poslanik,
s.a.v.s., rekao: (681) "Kada musliman u kaburu bude upitan, svjedočit će
da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed, s.a.v.s., Allahov poslanik,
pa to su riječi Allahove: 'Allah će vjernike postojanom riječju učvrstiti i na
ovom i na onom svijetu.'" Hadis prenose Muslim i ostali sastavljači šest
zbirki, svi prema Š'ubetovom predanju. Imam Ahmed prenosi od El - Bera' bin
´Aziba, koji je rekao: (682) "Izašli smo sa Allahovim Poslanikom,
s.a.v.s., na dženazu jednom ensariji. Prišli smo kaburu, a umrli još nije bio
zakopan; Allahov Poslanik, s.a.v.s., sjeo je i mi smo sjeli oko njega kao da su
nam na glavama bile ptice. U ruci mu je bio štap kojim je čeprkao po zemlji,
podigao je glavu, pa je dva ili tri puta rekao: 'Utječite se Allahu od azaba u
kaburu', a zatim nastavio: 'Odista će robu, vjerniku, kada bude napuštao
dunjaluk a susretao se sa ahiretom, sa nebesa sići meleki kao sunce bijelih
lica, sa kojima će dženetski balzami i kefini biti, i sjesti na rastojanju
dokle pogled dopire. Zatim će mu doći melek smrti, kod glave mu sjesti i reći:
'O dobra dušo, izađi u Allahov oprost i zadovoljstvo' - pa kaže - pa će izaći i
poteći kao što kap iz mješine za vodu teče. Pa će uzeti dušu, a ovi meleki neće
pustiti da je drži ni koliko treptaj oka a već će je uzeti i u dženetske
balzame i kefine smjestiti. Iz nje će tada nešto poput najboljeg mirisa koji
postoji na zemlji izići. Dušu će uznijeti a svaka skupina meleka pored koje
budu prolazili pitati će ih: 'Koja je ovo dobra duša?' Odgovorit će: tog i tog,
spominjući najljepša imena kojim su ga na dunjaluku zvali. Stići će sa njom do
dunjalučkog neba pa će tražiti da joj se otvori. Bit će joj otvoreno te će biti
praćena od stanovnika svakog neba kojem se budu približavali do onog koje iza
njega slijedi. I sve tako dok ne bude donesena na sedmo nebo pa će Allah reći:
'Upišite djelo Moga roba na najvišim mjestima Dženneta i vratite ga na zemlju.
Odista sam ih od zemlje stvorio i u nju ću ih vratiti, pa ću
ih iz nje i drugi put izvesti.' Duša će biti vraćena u svoje tijelo, pa će dva
meleka doći do njega, sjesti i riječima mu se obratiti: 'Ko ti je Gospodar?'
Odgovorit će: 'Moj je Gospodar Allah.' Upitat će ga: 'Koje si vjere?' 'Moja je
vjera islam', glasit će odgovor. 'Ko je čovjek koji vam je poslan?' Odgovorit
će: 'To je Allahov Poslanik, s.a.v.s.' 'Šta ti znaš?', reći će: 'Kur'an sam
učio, vjerovao u njega i istinu govorio.' Jedan glas će s neba povikati: 'Moj
rob istinu govori, zastrite ga i prekrijte Džennetom i dženetska vrata mu
otvorite' - kaže - do njega će dženetski dah i lagodnost doprijeti, a mjesto u
kaburu bit će mu prošireno dokle mu pogled seže. I doći će mu čovjek lijepog
lica i odjeće, ugodna mirisa, pa će reći: Obraduj onoga koji te je obveselio,
ovo je tvoj dan, koji ti je obećan. Ovaj će ga upitati: 'Ko si ti? Tvoje lice
jeste lice koje samo dobro donosi?' Odgovorit će: 'Ja sam tvoje dobro djelo', a
umrli će reći: 'Bože, čas proživljenja neka nastupi, da bih se svojim ukućanima
i imanju vratio' - kaže - odista će nevjerniku, kada bude dunjaluk napuštao, a
sa ahiretom se susretao, sa neba sići meleki crna lica sa kojima će tkanina od
kostrijeti biti. Sjest će daleko od njega koliko pogled seže. Zatim će melek
smrti doći, kod glave mu sjesti, i reći: 'Pokvarena dušo, izađi u gnjev i
srdžbu Allahovu - rekao je - dušu će razdvojiti od njenog tijela pa će je
iščupati kao što se čupa ožeg sa mokre vune. Zatim će je uzeti, a ovi neće
pustiti da je drži ni koliko treptaj oka a već će je smjestiti u tkaninu od
kostrijeti. Iz duše će tada izići poput najodvratnijeg zadaha leša koji postoji
na zemaljskoj kugli. S dušom će uzletjeti i svaka će ih skupina meleka pored
koje budu prolazili pitati: 'Koja je ovo nevaljala duša?' Odgovorit će: toga i
toga, najodvratnijim imenom kojim je na dunjaluku zvat dok je na najniže nebo
ne donesu.
Tražit će da joj se
otvori, ali joj otvoreno biti neće. Zatim je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
proučio ajet: 'Kapije nebeske neće se otvoriti i prije će deva kroz iglene uši
proći nego što će oni u Džennet ući.' (7:40) A Allah će reći: 'Njegovo djelo
upišite u podzemlju na dnu Džehennema', a duša će mu odmah biti bačena. Nakon
toga Allahov Poslanik, s.a.v.s., proučio je ajet: "A onaj ko bude smatrao
da Allahu ima iko ravan - bit će kao onaj koji je s neba pao i koga su ptice
razgrabile, ili kao onaj koji je vjetar u daleki predio odnio." (22:31)
Duša će mu nakon toga biti vraćena u tijelo te će mu doći dva meleka, sjesti do
njega, i obratiti mu se riječima: 'Ko ti je Gospodar?' Reći će: 'Ha...ha... ne
znam.' 'Koji je to čovjek koji vam je poslan?' Odgovorit će: 'Ha...ha... ne
znam', pa će s neba glas povikati: 'Moj rob odista laže, vatrom ga prekrijte i
vrata u Džehennem otvorite.' Do njega će doprijeti džehenemski otrov i žega, a
kabur će ga stijesniti tako da će mu se u njemu i rebra izmiješati. Doći će mu
čovjek odvratna lica, ružnog odijela i odvratna mirisa, pa će reći: 'Ono što će
rastužiti tebe čeka. Ovo je tvoj dan, dan koji ti je obećan', a on će upitati:
'Ko si ti, lice ti je nalik licu koje samo zlo donosi?' Odgovorit će: 'Ja sam tvoje
ružno djelo', a nevjernik će reći: 'Bože, čas proživljavanja neka ne
nastupi.'" Hadis prenosi Ebu-Davud od El-E'ameša, a En-Nesai i Ibn-Madže
od El-Minhal bin Amra. Imam 'Abd bin Humejd, Allah mu se smilovao, u svom
Musnedu prenosi od Enesa bin Malika, koji kaže da je Allahov Poslanik,
s.a.v.s., rekao: (683) "Odista će rob, kada bude stavljen u kabur i kada
ga napuste prijatelji, čuti topot njihove obuće kada se budu udaljavali, pa će
mu dva meleka doći, sjesti do njega i reći mu: 'Šta ti misliš o ovom čovjeku?'
Ako se bude radilo o vjerniku, reći će: 'Svjedočim da je on rob Allahov i
Njegov poslanik.'
Tada će mu biti rečeno: 'Pogledaj svoje mjesto u Džehennemu
koje ti je Allah zamijenio mjestom u Džennetu.'" Allahov Poslanik,
s.a.v.s., rekao je: "I bit će mu pokazana oba mjesta, pa će ih
vidjeti." Katade kaže: 'Spomenuto nam je da će mu mjesto u kaburu biti
prošireno za sedamdeset aršina i da će do Sudnjeg dana zelenilom biti
napunjeno.' Hadis prenosi Muslim od Abd bin Humejda, a prenosi ga i En - Nesai
od Junusa bin Muhammeda... Prenosi Džerir od Ebu-Hurejrea, neka je Allah
zadovoljan sa njim, a ovaj od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da je rekao:
"Tako mi Onoga u čijoj je ruci moj život, mejit će čuti topot vaše obuće
kada ga budete napuštali od njega odlazeći. Ako je bio vjernik, namaz će mu
biti kod glave, zekat s njegove desne strane, a post s lijeve. Učinjena dobra
djela, sadaka, očuvanje rodbinskih veza, pravičnosti i dobročinstvo prema
ljudima, kod nogu. Od glave će mu se prići pa će namaz reći: 'S moje strane
nema ulaza.' Prići će mu se s desne strane, a zekat će reći: 'S moje strane
nema ulaza.' Također i s njegove lijeve strane, pa će post reći: 'S moje strane
nema ulaza.¢ Prići će mu se i s nogu, pa će učinjena dobra djela reći: 'Ni s
moje strane nema ulaza', a nakon toga će mu rečeno biti: 'Sjedi', pa će sjesti,
a sunce na zalasku bit će mu prikazano. Nakon toga bit će mu rečeno:
'Obavijesti nas o onome o čemu te pitamo.' Odgovorit će: 'Pustite me da
klanjam.' 'Klanjat ćeš, obavijesti nas o onome što te pitamo.' 'A o čemu me
pitate?' '[ta bi mogao reći o čovjeku koji je boravio među vama i ima li šta
čime bi mogao o njemu svjedočiti?' Upitat će: Je li o Muhammedu? 'Da', rečeno
će mu biti. Odgovorit će: 'Svjedočim da je Allahov Poslanik, i svjedočim da nam
je s dokazima od Allaha došao i mi smo mu povjerovali.' 'S tim si živio, umro,
i s time ćeš, ako Bog da, biti proživljen', rečeno će mu biti.
Zatim će mu kabur za
sedamdeset aršina proširen biti, u njemu će mu svjetlo sjati, a vrata u Džennet
će mu se otvoriti, te će mu rečeno biti: 'Pogledaj šta je Allah za tebe u
Džennetu pripremio', pa će opskrbljen radošću i srećom biti, a duša će mu među
dobrim dušama boravište naći. To je ptica zelena koja će biti priljubljena uz
dženetsko drvo, a tijelo će početku, zemlji vraćeno biti." A to su riječi
Uzvišenog: "Allah će vjernike postojanom riječju učvrstiti i na ovom i na
onom svijetu." Hadis prenosi Ibn-Hibban. Prenosi El-Avfi od Ibn-Abbasa,
neka je Allah zadovoljan sa njim, da o ovom ajetu kaže: "Vjerniku na
samrti odista meleki budu prisutni, nazovu mu selam i Džennetom ga
obraduju"; zatim je spomenuo stanje vjernika kako je to izneseno u
prethodnim hadisima, a onda kazao: "Što se tiče nevjernika, na samrti će
meleki na njega nasrnuti, ruke svoje raširivši. El-best, znači - udaranje:
'Udarajući ih po obrazima i po leđima njihovim' (8:50), na samrti, a kada
uveden u kabur bude i kada mu bude naređeno da sjedne, rečeno će mu biti: 'Ko
ti je Gospodar?' Nikakva odgovora im neće dati, a sam je Allah učinio da svaki
spomen na to zaboravi. A kada rečeno bude: 'Koji ti je poslanik poslan?' Za
njega upute neće biti i nikakva im odgovora neće dati.'" "A
navjernike će u zabludu staviti; Allah radi što hoće."
"Zar ne vidiš
one koji su umjesto zahvalnosti Allahu na blagodatima - nazahvalnošću uzvratili
i narod svoj u kuću propasti doveli." /28/ "U Džehennem, u kome će
gorjeti - a užasno je on prebivalište!" /29/ "I izmislili Allahu
ortake da bi zavodili s puta Njegova? Reci: 'Naslađujte se, završit ćete,
sigurno, u vatri!'" /30/
O riječima Uzvišenog: "Zar ne vidiš one koji su umjesto
zahvalnosti Allahu na blogodatima - nezahvalnošću uzvratili", El-Buhari
kaže: "tj., zar ne znaš?, što je poput riječi Uzvišenog: 'Zar nisi vidio
šta je...', tj. zar ne znaš." El-bevvar - propast ima isto značenje kao i
el-helak - uništenje, "naroda propalog" (25:18), uništenog. Pričao
nam je Ali bin Abdullah, senedom sve do Ibn-Abbasa, o riječima Uzvišenog
"Zar ne vidiš one koji su umjesto zahvalnosti Allahu na blagodatima -
nezahvalnošću uzvratili", pa kazao: "To su mekanski kafiri, a samo
značenje obuhvata sve nevjernike", a takvo slično tumačenje prenosi se i
od Alije, r.a. Prenosi Ibn Ebi-Hatim od Ibn Ebi-Husejna da kaže: "Ali ibn
Ebi-Talib, neka je Allah zadovoljan sa njim, ustao je i rekao: 'Zar nema nikoga
ko bi me pitao nešto o Kur'anu. Tako mi Allaha, kada bih danas znao da postoji
neko ko Kur'an poznaje bolje od mene, našao bih ga pa makar negdje iza mora
bio.' Ustao je Abdulah bin el-Keva i upitao: 'Ko su oni koji su umjesto
zahvalnosti Allahu na blagodatima - nezahvalnošću uzvratili i narod svoj u kuću
propasti doveli?' Odgovorio je: 'Mušrici plemena Kurejš kojima je došla
Allahova blagodat - iman, koji su onda na tu blagodat nezahvalnošću uzvratili i
narod svoj u kuću propasti doveli.'" Mudžahid, Se'id bin Džubejr,
Ed-Dahhak, Katade i Ibn-Zejd kažu da se to odnosi na nevjernike plemena Kurejš
koji su pobijeni u Bici na Bedru, a tako prenosi i Malik u svom tefsiru od
Nafi´a, a ovaj od Ibn-Omera. Uzvišeni kaže: "I izmislili Allahu ortake, da
bi zavodili s puta Njegova", tj. Allahu su drugove pripisali i njih su uz
Allaha obožavali i ljude tome pozivali. Nakon toga, Uzvišeni jezikom svoga
Poslanika, s.a.v.s., zastrašujući ih i prijeteći kaže: "Reci: 'Naslađujte
se, završit ćete, sigurno, u vatri'", tj. vaš će povratak u vatru biti,
kako to Uzvišeni veli: “Mi im dajemo da kratko uživaju, a onda ćemo ih
natjerati u patnju neizdrživu."(31:24)
"Reci
vjernicima, robovima Mojim, da namaz obavljaju i da udjeljuju i tajno i javno
dio onoga što im Mi darujemo, prije nego što nastupi Dan u kome neće biti ni
trgovanja ni prijateljstva." /31/
Allah Svojim robovima
naređuje da Mu pokorni budu, da Njegovim stvorenjima dobročinstvo čine, istinu
pomažu, da namaz klanjaju, a namaz nije ništa drugo do činjenje ibadeta jedino
Allahu, te da od onoga što im je Allah dao udjeljuju, dajući zekat, potpomažući
bližnje, a da ostalima dobročinstvo čine. Pod obavljanjem namaza misli se na to
da se vodi računa o namaskom vaktu, roku obavljanja namaza, ruku'u, sedždi, i
skrušenosti, kao što naređuje javno i tajno dijeljenje kako bi se spasili
"prije nego što nastupi Dan", tj. Sudnji dan, "u kome neće biti
ni trgovanja, ni prijateljstva". Ni od kog se neće primiti da se sobom
otkupi od kazne, tj. da sebe "proda" u zamjenu za otkup. "Ni
prijateljstva", tj. tamo predodžbe o prijateljstvu nema, a onaj koji kaznu
bude zaslužio napušten će biti, a tamo će pravda i pravičnost vladati. Ono što
se želi reći jeste svakako to da otkupnina i trgovina neće nikom koristiti, kao
ni prijateljstvo ni zagovorništvo onome ko se sa Allahom kao nevjernik sretne,
kako to Uzvišeni veli: "I bojte se Dana kada niko ni za koga neće moći
ništa učiniti, kad se ni od koga otkup neće primiti, kada nikome zagovor neće
koristiti i kada im niko neće moći pomoći."(2:123)
"Allah je
Stvoritelj nebesa i Zemlje; On spušta s neba kišu i čini da pomoću nje rađaju
plodovi kojima se hranite; i daje vam da se koristite lađama koje plove morem
voljom Njegovom, i daje vam da se rijekama koristite", /32/ "i daje
vam da se koristite suncem i mjesecom, koji se stalno kreću, i daje vam da se
koristite noći i danom." /33/ "I daje vam od svega onoga što od Njega
išćete, i ako biste Allahove blagodati brojali, ne biste ih nabrojali. - čovjek
je, uistinu, nepravedan i nezahvalan." /34/
Svoje blagodati prema stvorenjima Uzvišeni nabraja, pa kaže
da je za njih zemlju kao postelju, a nebesa kao osiguran krov stvorio. "On
spušta s neba kišu, čini da pomoću nje rađaju plodovi kojima se hranite."
Plodovi i usjevi različitih boja, oblika, okusa, mirisa i namjene, kako to
Uzvišeni kaže: "...i On spušta s neba kišu; samo Mi dajemo da uz njenu
pomoć u parovima niče bilje raz -novrsno". (20:53) Uzvišeni kaže:
"...i daje vam da se koristite lađama koje plove morem voljom Njegovom, i
daje vam da se rijekama koristite", tj. lađe vam je potčinio da pomoću
struje morske vode plutaju i da morem voljom Uzvišenog plove. Da bi lađu
nosilo, more je potčinio, kojim putnici poradi zarade, razmjene robe i
trgovanja iz jednog područja u drugo stižu. Rijeke usijecaju zemlju i teku od
predjela do predjela, a On ih je potčinio i kao opskrbu pićem, vodom i drugim
korisnim stvarima robovima ih dao. "I daje vam da se koristite suncem i
mjesecom koji se stalno kreću", tj. idu, pokreću se i ni noću ni danju ne
malaksaju, "I daje vam da se koristite noći i danom", tj. noć i dan
su međusobno suprotstavljeni jedno drugom. Jedanput noć uzme od dana pa se
odulji, a zatim dan od noći pa se okrati, kao što kaže Uzvišeni: "On uvodi
noć u dan, i uvodi dan u noć, On je potčinio Sunce i Mjesec - svako plovi do
roka određenog", (35:13) "On je Silni, On mnogo prašta." (39:5)
Riječi Uzvišenog I daje vam od svega što od Njega išćete", kaže, pružio
vam je ono što vam je potrebno u svakoj situaciji i ono što od njega tražite
svojim stanjem i svojim govorom. Govor Uzvišenog: "I ako biste Allahove
blagodati brojali, ne biste ih nabrojali." Uzvišeni izvještava o nemoći
robova da izbroje blagodati a kamoli da se na njima nazahvaljuju, kako to kaže
Talk bin Habib, Allah mu se smilovao: "Allahova je istina teška da bi je
ljudi mogli obuhvaiti, obujmiti, a Allahovih je blagodati mnogo da bi ih ljudi
mogli nabrojati. Zato osvićite i omrkujte kajući se." U Buharijinom Sahihu
stoji da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., kazao: (685) "Gospodaru, Tebi
pripada zahvala, i nikada Ti se ne možemo nazahvaljivati, a od te je zahvale
naš Gospodar potpuno nezavisan."
"A kada Ibrahim
reče: 'Gospodaru moj, učini ovaj grad sigurnim i sačuvaj i mene i sinove moje
od toga da se klanjamo kumirima.'" /35/ "Oni su, Gospodaru moj, mnoge
ljude na stranputicu naveli. Onaj ko bude mene slijedio - moje je vjere, a onaj
ko bude protiv mene ustajao, pa - Ti, uistinu, praštaš i milostiv si."
/36/
Uzvišeni kaže: "A kada Ibrahim reče: 'Gospodaru moj,
učini ovaj grad sigurnim...'" Ibrahim, a.s., molio je sigurnost za grad
Meku, a Allah mu je udovoljio molbi, rekavši: "Zar ne vide da smo Harem
svetim i sigurnim učinili." (39:67) Kada je Ibrahim, a.s., rekao:
"Ovaj grad sigurnim", riječ grad izgovorio je sa određenim članom,
jer on ovom dovom moli nakon što je grad već bio sagrađen, zbog čega Uzvišeni
govoreći jezikom Ibrahima, a.s., kaže: "Hvala Allahu, Koji mi je u
starosti podario Ismaila i Ishaka." (14:39) Poznato je da je Ismail
stariji od Ishaka trinaest godina, a što se tiče vremena kada Ibrahim, a.s.,
odlazi po Ismaila i njegovu majku, Ismail je u to vrijeme bio dojenče u jednom
mjestu u Meki. Ibrahim, a.s., također se obraća Allahu riječima:
"Gospodaru moj, učini ovo mjesto sigurnim gradom" (2:126), tj. u situaciji
kada tamo poslije ne bude grada, pa kaže: "gradom...", ne
izgovarajući ga sa određenim članom. "Sačuvaj i mene i sinove moje od toga
da se klanjamo kumirima." Svaki daija - agitator treba da moli za sebe, za
svoje roditelje i svoju porodicu. Zatim navodi da su ljudi sa kipovima na
stranputicu zavedeni i traži zaštitu od obožavanja kipova predajući njihov
slučaj Allahu, kazavši: "Oni su, Gospodaru moj, mnoge ljude na stranputicu
naveli. Onaj ko bude mene slijedio - moje je vjere, a onaj ko bude protiv mene
ustajao, pa - Ti uistinu, praštaš i milostiv si", tj. ako Allah bude htio,
kaznit će ih, a ako bude htio oprostit će im, shodno riječima Isaa, a.s.:
"Ako ih kazniš, robovi su Tvoji, a ako im oprostiš - Silan i Mudar Ti
si." (5:118) Te riječi nisu ništa drugo do prepuštanje volji Uzvišenog
Allaha, uplitanje u volju Allahovu nedopustivo je. Abdullah bin Vehb prenosi od
Abdullaha bin Amra: (686) "...da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., ponavljao
riječi Ibrahima, a.s.: 'Oni su, Gospodaru moj, mnoge ljude na stranputicu
naveli', te riječi Isaa, a.s.: 'Ako ih kazniš, robovi su Tvoji...', zatim digao
ruke i zamolio: 'Gospodaru, moj ummet, Gospodaru, moj ummet, Gospodaru, moj
ummet', i zaplakao, pa je Allah rekao: 'Idi, Džibrile, Muhammedu pa ga upitaj -
mada tvoj Gospodar znade - šta te je rasplakalo?' Došao mu je Džibril, a.s., i
upitao ga, a Allahov Poslanik, s.a.v.s., odgovorio mu je, pa je Allah rekao:
'Idi Muhammedu i reci mu: Za tvoj ummet Mi ćemo ti udovoljiti i nećemo ti ništa
nažao učiniti.
"Gospodaru naš,
ja sam neke potomke svoje naselio u kotlini u kojoj se ništa ne sije, kod Tvoga
časnog hrama, da bi, Gospodaru naš, namaz obavljali; zato učini da srca nekih
ljudi čeznu za njima i opskrbi ih raznim plodovima da bi zahvalni bili."
/37/
Ovo upućuje na to da
se ovdje radi o drugoj dovi nakon prve dove kojom se Ibrahim, a.s., molio kada
je odlazio od Hadžere i njenog djeteta, a to je bilo prije gradnje Kabe. Druga
dova bila je sigurno poslije gradnje Kabe i želja upućena Uzvišenom Allahu, zbog
čega kaže: "Kod Tvoga časnog hrama", i govor Uzvišenog: "Da bi,
Gospodaru naš, namaz obavljali." Ibn-Džerir kaže da se te riječi odnose na
Allahov govor: "časnog", tj. učinio sam ga svetim da bi njegovi
stanovnici mogli kod njega namaz obaviti. "Zato učini da srca nekih ljudi
čeznu za njima." Allahove riječi "nekih ljudi", tj. njima se
podrazumijevaju muslimani, a Allahov govor: "I opskrbi ih raznim
plodovima", tj. kako bi im to bila potpora da ti poslušni budu, što je
Allah i uslišio, kako to Uzvišeni veli: "Zar im ne pružamo priliku da
borave u svetom i sigurnom mjestu, gdje se, kao Naš dar, slivaju plodovi
svakovrsni." (28:57) Ovo je ljubaznost Uzvišenog Allaha i Njegova
plemenitost, milost i bereket, a u samom gradu Meki i oko Meke nema ni jednog
drveta koje plodove daje, a u Meku se slivaju plodovi sa svih strana jer je
uslišana dova Ibrahima Halila, a.s.
"Gospodaru naš,
Ti zacijelo znaš šta mi tajimo, a šta na javu iznosimo. - Allahu ništa nije
skriveno ni na Zemlji ni na nebu." /38/ "Hvala Allahu, Koji mi je u
starosti podario Ismaila i Ishaka; Gospodar moj, uistinu, uslišava molbe."
/39/ "Gospodaru moj, daj da ja i potomci moji obavljamo namaz; Gospodaru
naš, Ti usliši molbu moju!" /40/ "Gospodaru naš, oprosti meni, i
roditeljima mojim i svim vjernicima - na Dan kad se bude polagao račun!"
/41/
Govor Uzvišenog:
"Gospodaru naš, Ti znaš šta mi tajimo, a šta na javu iznosimo", tj.
znaš moju namjeru u mojoj dovi za stanovnike ovog grada, Ti znaš moju namjeru i
nijet, a to je težnja ka Tvom zadovoljstvu i odanosti prema Tebi. Ti sve stvari
poznaješ, njihovu vanjštinu i unutrašnjost, od njih Ti ni na nebesima ni na
Zemlji ništa nije skriveno. Svom se Uzvišenom Gospodaru na djetetu koje mu je u
starosti darovao, riječima zahvalio: "Hvala Allahu, Koji mi je u starosti
podario Ismaila i Ishaka; Gospodar moj, uistinu, uslišava molbe", tj.
onome ko Ga moli, On molbu usliša. Za dijete za koje sam Ga molio meni je dovu
uslišao. Zatim kaže: "Gospodaru moj, daj da ja obavljam namaz", tj.
učini me ustrajnim u namazu i izvršavanju namaskih obreda. "I potomci
moji", tj. učini ih onima koji će namaz obavljati. "Gospodaru naš, Ti
usliši molbu moju", tj. za sve ono za što sam Ti se obraćao.
"Gospodaru naš, oprosti meni, i roditeljima mojim." Bilo je to prije
nego što se Ibrahim, a.s., odrekao svoga oca pošto mu je bilo predočeno njegovo
neprijateljstvo spram Uzvišenog Allaha. "I svim vjernicima", tj.
svima koji vjeruju. "Na dan kada se bude polagao račun", tj. na dan
kada Ti robovi Tvoji budu polagali račune pa ih budeš kažnjavao - nagrađivao,
prema djelima njihovim, bila ona dobra ili loša.
"A ti nikako ne
misli da Allah ne motri na ono što rade nevjernici! On im samo pušta do Dana
kada će im oči ostati otvorene!" /42/ "I kada će žureći, uzdignutih
glava, netremice gledati; a srca će im prazna biti." /43/
Uzvišeni kaže: O
Muhammede, nemoj misliti da - ako je uzdigao nevjernike - Allah ne motri na
njih i da ne vodi brigu o njima i da ih zbog onoga što rade ne kažnjava;
naprotiv, sve to On njima broji i prebrojava. "On im samo pušta do Dana
kada će im oči ostati otvorene", tj. od jačine užasa Sudnjeg dana. Zatim
Uzvišeni navodi kako će iz svojih kabura ustati i kako će na zborište brzo
doći, pa kaže: "I kada će žureći", brzo hodeći, kako to Uzvišeni
veli: "I, netremice gledajući u glasnika i žureći" (54:8),
"...uzdignutih glava". Ibn-Abbas i drugi kažu: podignutih
glava"...Netremice gledati!", tj. pogledi su im stalni, odnosno
neprestano motre. Ni jednog momenta trepnuti neće zbog mnoštva straha i užasa u
kojem će biti, a koji je zbog njih pripremljen. Bože, sačuvaj od toga, o čemu
Uzvišeni kaže: "A srca će im prazna biti", tj. u srcima im zbog
prevelikog straha i bojazni ničega neće biti. Nakon toga Uzvišeni se obraća
Svom Poslaniku, s.a.v.s.:
"Ti opominji
ljude Danom kada će im kazna doći, kad će oni koji su se ogriješili prema sebi
- govoriti: 'Gospodaru naš, ostavi nas još samo kratko vrijeme, odazvat ćemo se
pozivu Tvome i slijedit ćemo poslanike!' - a zar se prije niste zaklinjali da
nećete na ovaj svijet?" /44/ "I nastanili ste se bili u kućama onih
koji su se prema sebi ogriješili, a bilo vam je poznato kako smo s njima
postupili i primjere smo vam navodili." /45/ "I oni lukavstva svoja
pletu, a Allah zna za lukavstva njihova, samo što lukavstva njihova ne mogu
brda pokrenuti." /46/
Uzvišeni obavještava o onima za koje se kaže da su prema
sebi učinili nasilje i koji će, kada patnju vide, reći: "Gospodaru naš,
ostavi nas još samo kratko vrijeme, odazvat ćemo se pozivu Tvome i slijedit
ćemo poslanike." To je kao govor Uzvišenog: "...Kad nekom od njih
smrt dođe, on uzvikne: 'Gospodaru moj, povrati me'"... (23:99) i kao
riječi Uzvišenog: "A da ti je vidjeti kako će, kad pred vatrom budu
zadržani, reći: 'Da nam je da vraćeni budemo, pa da dokaze Gospodara našega ne
"A zar se prije niste zaklinjali da nećete na ovaj svijet", tj. zar
se, prije stanja u kojem ste sada, niste zaklinjali da kazne i proživljenja
neće biti... Zbog toga patnju sada ovu okusite, kako to Uzvišeni veli:
"Oni se zaklinju Allahom, najtežom zakletvom: 'Allah neće oživiti onoga
koji umre!'"(16:38) Riječi Uzvišenog: "I nastanili ste se bili u
kućama onih koji su se prema sebi ogriješili, a bilo vam je poznato kako smo s
njima postupili, i primjere smo vam navodili", tj. vidjeli ste i do vas je
doprlo šta smo sve narodima prije vas koji su poricali dopustili, a uz sve to
vi od njih pouku niste uzeli, a prema onom što smo učinili da ih zadesi vi se
suzdržavali niste. "Mudrost savršena - ali opomene ne koriste"
(53:5), i riječi Uzvišenog: "Samo što lukavstva njihova ne mogu brda
pokrenuti."
El-Avfi tumačenje ovog ajeta prenosi od Ibn-Abbasa, koji
kaže, a njegovo mišljenje zastupa i Ibn-Džerir, da ono što su sami sebi
učinili, negirajući Allaha i pripisujući Mu druga, brdima niti bilo čemu drugom
ne šteti, nego se to njima vraća. A ja sam na to dodao da ovo nalikuje riječima
Uzvišenog: "Ne hodi po zemlji nadmeno, jer zemlju ne možeš probiti, ni
brda u visinu dostići." (17:37) Postoji drugo mišljenje u tumačenju ovog
ajeta, koje prenosi Ali ibn Ebi-Talha od Ibn-Abbasa: "Samo što lukavstva
njihova ne mogu brda pokrenuti", koji kaže da (njihova lukavstva) znači
"širkuhum" - njihovo mnogoboštvo." Kao što kaže Uzvišeni:
"Gotovo da se nebesa raspadnu, a zemlja provali i planine zdrobe."
(19:90) Ovakvo mišljenje zastupaju i Ed-Dahhak i Katade.
"Nemoj ni
pomisliti da Allah neće održati obećanje Svoje poslanicima Svojim - Allah je,
uistinu, Silan i Strog." /47/ "Na Dan kad Zemlja bude zamijenjena
drugom zemljom, a i nebesa, i kad svi iziđu pred Allaha, Jedinoga i Svemoćnog."/48/
Potvrđujući i
izvršavajući Svoje obećanje, Uzvišeni kaže: "Nemoj ni pomisliti da Allah
neće održati obećanje Svoje poslanicima Svojim", tj. da im na ovome
svijetu i na Danu kada svjedoci budu ustajali pomogne. Uzvišeni zatim
izvještava da Njemu pripada slava, da Mu ništa što poželi protivrječiti ne
može, te da je za one koji Ga niječu i poriču itekako strog: "Teško na taj
Dan onima koji su poricali" (51:11); zbog toga Uzvišeni veli: "Na dan
kad Zemlja bude zamijenjena drugom zemljom, a i nebesa", tj. obećanje će
se Njegovo dogoditi na Dan kad Zemlja bude drugom zemljom zamijenjena, koja
neće biti istih osobina kao ova Zemlja kako stoji u Sahihu Buhrije i Muslima, u
hadisu koji prenosi Ebu-Hazim od Sehl bin Sa´da, da je Poslanik, s.a.v.s.,
kazao: (687) "Na Sudnjem danu ljudi će na crvenkasto-bijeloj zemlji kao na
čistoj ploči skupljeni biti i na njoj niko obilježje neće imati." Imam
Ahmed prenosi od hazreti Aiše da je rekla: (688) "Bila sam od ljudi prva
osoba koja je pitala Allahovog Poslanika, s.a.v.s., o ovom ajetu: 'Na Dan kad
Zemlja bude zamijenjena drugom zemljom, a i nebesa', upitavši: 'O Allahov
Poslaniče, gdje će tada ljudi biti?' Odgovorio je: 'Na sirat-ćupriji.'"
Hadis prenosi Muslim, odvojeno od Buharije i Tirmizija, i Ibn-Madže, a Et-Tirmizi
za ovaj hadis kaže da je sahih -hasen (vjerodostojan - dobar). Imam Ahmed
tadođer prenosi od hazreti Aiše, neka je Allah zadovoljan sa njom: (689)
"Da je Allahovog Poslanika, s.a.v.s., upitala o riječima Uzvišenog: 'Na
Dan kad Zemlja bude zamijenjena drugom zemljom, a i nebesa', rekavši: 'Gdje će
ljudi tada biti?' A Allahov je Poslanik odgovorio: 'Pitaš me o nečemu o čemu me
od mog ummeta niko do sada nije pitao; a na svojoj ćupriji (siratu) tada će
biti.'" U poznatom hadisu o puhanju u rog, koji se prenosi od
Ebu-Hurejrea, a ovaj od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: (690)
"Allah će Zemlju drugom zemljom zamijeniti, a i nebesa. Zemlju će
rasprostrijeti i izdužiti poput kože iz trga Ukkaza. Na njoj neće biti nikakve
iskrivljenosti niti neravnina, zatim će Allah stvorenja potjerati i oni će se
naći na ovoj promijenjenoj zemlji." I govor Uzvišenog: "I kad svi
iziđu pred Allaha", tj. kad sva stvorenja iz svojih kaburova pred Allaha
iziđu: "Jedinoga i Svemoćnog", tj. Onog Koji je sve potčinio i
nadvladao i Onog Kome su duše pokorne a robovi poslušni.
"Toga ćeš dana
vidjeti grješnike povezane u zajedničke okove". /49/ "Košulje će im
od katrana biti, a vatra će lica njihova obavijati." /50/ "Da Allah
kazni svakoga prema zasluzi - Allah će zaista brzo račun svidjeti." /51/
Uzvišeni kaže:
"Na dan kad Zemlja bude zamijenjena drugom zemljom, a i nebesa", kada
stvorenja pred Gospodara svoga iziđu, tada ćeš, o Muhammede, grješnike, one
koji su zločin svojom nevjerom i pokvarenošću činili, zasigurno vidjeti, "povezane",
tj. jedne uz druge, okupljene slične ili jednake, sve vrsta uz vrstu, onako
kako to Uzvišeni veli: "Skupite nevjernike i one koji su se s njima
družili i one kojima su se klanjali." (37:22) Riječ el-asfad jeste kao i
el-kujud, tj. okovi, lanci. Govor Uzvišenog: "Košulje će im od katrana
biti", tj. odjeća će im od katrana biti, a katran je ono čime se deva
premazuje (kad je šugava). Ibn-Abbas kaže: "Riječ katran znači rastopljeni
bakar", a govor Uzvišenog: "A vatra će lica njihova obavijati",
nalikuje riječima Njegovim "Vatra će im lica pržiti i iskešenih će zuba u
njoj ostati". (22:104) U hadisu koji prenosi El-Kasim od Ebu-Umame, neka
je Allah zadovoljan sa njim, a koji kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
rekao: (691) "Ako se narikača, tj. ona koja nariče i oplakuje, ne pokaje,
na putu između Dženneta i Džehennema zaustavljena će biti, na sebi će odjeću od
katrana imati, a vatra će joj lice obavijati." Govor Uzvišenog: "Da
Allah kazni svakoga prema zasluzi", tj. na Sudnjem danu, nalikuju Allahovim
riječima: "Da bi, prema onome kako su radili, kaznio one koji rade
zlo", (53:31) "Allah će zaista brzo račun svidjeti", tj. Onaj
Koji će to brzo izvršiti, jer u odnosu na Njegovu moć sva stvorenja su samo
jedinke, kako to Uzvišeni veli: "Stvoriti sve vas i sve vas oživiti isto
je kao i stvoriti i oživiti jednog čovjeka." (31:28)
"Ovo je obznana
ljudima, i da njome budu opomenuti, i da znaju da je samo On Jedan Bog, i da
razumom obdareni prime pouku!" /52/
Uzvišeni kaže da je
ovaj Kur'an opomena ljudima, shodno riječima Uzvišenog: "Da njime vas i
one do kojih On dopre opominjem"(6:19), tj. svim stvorenjima, i ljudima i
džinima, On je obznana, kako to Allah na početku sure veli: "Elif - Lam -
Ra. Knjigu ti objavljujemo zato da ljude izvedeš iz tmina na svjetlo",
"I da njome budu opomenuti", tj. da iz njega pouku uzmu, "I da
znaju da je samo On Jedan Bog", tj. da dokazima koji se u Kur'anu nalaze
dokazuju da nema drugog boga osim Allaha,. "I da, razumom obdareni, prime
pouku", tj. pametni.
Ovo je kraj sure Ibrahim, neka je na njega salavat i mir, a
zahvala pripada samo Allahu, Gospodaru svjetova.
