Kaf-ha-ja-ajn-sad./1/
Ovo je Kazivanje o milosti Gospodara tvoga prema robu Njegovu Zekerijjau,/2/
kad je on Gospodara svoga tiho zovnuo,/3/ i rekao: "Gospodaru moj, kosti
su mi oronule i glava osjedjela, a nikada nisam, kad sam Ti, Gospodaru moj, molbu
uputio, nesretan ostao./4/ Bojim se rođaka mojih po krvi poslije mene, a žena
mi je nerotkinja, zato mi pokloni od Sebe sina, /5/ da naslijedi mene i
porodicu Jakubovu, i učini, Gospodaru moj, da budeš njime zadovoljan."/6/
Što se tiče
pojedinačnih harfova, govor o njima je bio na početku sure
"El-Bekare". Uzvišeni kaže: "Ovo je Kazivanje o milosti
Gospodara tvoga prema robu Njegovu Zekerijjau", a bio je jedan od velikih
poslanika Izraelćanima. U Buharijinom “Sahihu” kaže se da je bio stolar koji je
živio od zarade svojih ruku. Uzvišeni kaže: "Kad je on Gospodara svoga
tiho zovnuo", tj. tiho je dovu činio jer je to draže Allahu, dž.š., Koji
zna pobožno srce i čuje tihi glas. Rekao je: "Gospodaru moj, kosti su mi
oronule", tj. slab sam i ponestalo mi je snage, "glava mi je
osjedjela", tj. sijede mi se bjelasaju umjesto crnih. Ovdje je cilj da se
ukaže na slabost i starost, i na njen i vidljivi i skriveni znak. Uzvišeni
kaže: "I nikada nisam, kad sam tiho, Gospodaru moj, molbu uputio, nesretan
ostao", tj. ja ne znam da sam Ti ikada dovu uputio, a da mi se nisi
odazvao i kad god sam nešto zatražio Ti me nisi odbio. Uzvišeni kaže:
"Bojim se rođaka svojih poslije mene", tj. bojim se da rodbina moja
prema narodu, nakon mene, loše ponaša. "a žena mi je nerotkinja, zato mi
pokloni od Sebe sina", tj. sina poslanika, da me naslijedi poslije mene i
vodi narod, na osnovu meni objavljenog poslanstva..
"Da naslijedi mene i porodicu Jakubovu", tj. neka
i on bude poslanik kao što su njegovi preci bili poslanici. Neki su rekli da je
on tražio da ga sin naslijedi u imetku, što je neispravno, jer su poslanici
uzvišenog stupnja i položaja da bi žudili za imetkom. On je u svom vremenu
živio od stolarske zarade i nije se bogatio kao ni ostali poslanici. Oni su,
zapravo, bili najmanje ovisni o ovom svijetu. To je potvrđeno u Buharijinom i
Muslimovom “Sahihu” hadisom u više verzija od Allahovog Poslanika koji glasi:
/129/”Mi ne ostavljamo imetak u nasljeđe, a što ostavimo to je sadaka.” Ovo
potpuno objašnjavaju riječi: "Zato mi pokloni od Sebe sina da naslijedi
mene i porodicu Jakubovu", tj. u poslanstvu a ne u imetku. Svi hadisi koji
govore o nasljeđivanju imetka u ovom smislu slabi su i nisu vjerodostojni, a
Allah, dž.š., najbolje zna. "Učini Gospodaru moj, da budeš njime
zadovoljan", tj. Ti i Tvoja stvorenja, da Tebi bude drag i da ga omiliš
kod Svojih stvorenja njegovom vjerom i moralom.
O Zekerijja, javljamo
ti radosnu vijest da će ti se dječak roditi, ime će mu biti Jahja, nikome prije
njega to ime nismo htjeli dati."/7/
Uzvišeni se odaziva molbi svoga roba Zekerijjaa, pa mu kaže:
"O Zekerijja, javljamo ti radosnu vijest da će ti se dječak roditi, ime će
mu Jahja biti", kao što na drugom mjestu kaže: "Tu Zekerijja zamoli
Gospodara svoga: 'Gospodaru moj', reče, 'podari mi od Sebe čestita potomka, jer
se Ti, uistinu, molbi odazivaš.' I dok se on u hramu molio stojeći, meleki ga
zovnuše: 'Allah ti javlja radosnu vijest; rodit će ti se Jahja, koji će u
Allahovu Knjigu vjerovati, i koji će prvak biti, i čedan, i vjerovjesnik,
potomak onih dobrih.'" Uzvišeni kaže: "Nikome prije njega to ime
nismo htjeli dati." Katade i drugi kažu da to znači da tim imenom nije
prije njega niko imenovan. Mudžahid kaže da riječ, znači "sličan", pozivajući
se na značenje ajeta: "Pa Njemu ibadet čini i u tome budi ustrajan. Znaš
li da ima neko Njemu sličan?" Ibn-Abbas kaže da prije njega nerotkinje
nisu rodile nikog ko je njemu sličan.
"Gospodaru
moj", reče on, "kako ću imati sina kad mi je žena nerotkinja, a već
sam duboku starost doživio?"/8/ "Eto tako", reče. Gospodar tvoj
je rekao: "To je meni lahko, i tebe sam ranije stvorio, a nisi ništa
bio./9/
Kada je udovoljeno njegovoj želji i kada je obradovan
rođenjem dječaka, Zekerijja se iznenadio i silno obradovao, pitajući se za
način i put rađanja od žene nerotkinje, koja je takva čitavog života. On je,
usto, već ostario, kosti su mu oronule i nesposoban je za bračni život.
Mudžahid kaže da riječ znači "otkazale mu kosti". Na njegovo čuđenje
melek odgovara:“Gospodar tvoj je rekao: 'To je meni lahko'", tj. da
stvorim dijete od tebe i od tvoje žene a ne od nekoga drugog, Meni je to
"lahko", tj. to je lahko Allahu, dž.š. Podsjeća ga na nešto još
čudnije od onoga što on traži, pa mu kaže: "I tebe sam ranije stvorio, a
nisi ništa bio." Na drugom mjestu Uzvišeni kaže: "Zar je to davno
bilo kad čovjek nije bio pomena vrijedan."
Gospodaru moj",
reče, "daj mi neki znak." "Znak će ti biti to što tri noći nećeš
s ljudima razgovarati, a zdrav ćeš biti." /10/ I on izađe iz hrama u narod
svoj i znakom im dade na znanje: "Hvalite Ga ujutro i navečer."/11/
Uzvišeni obavještava da je Zekerijja rekao: "Gospodaru
moj, daj mi neki znak", tj. naznaku i dokaz da će se ostvariti ono što si
mi obećao i da mi se duša raduje, a srce smiri na tom obećanju. Slično je
tražio i Ibrahim, a.s.: "Gospodaru moj, pokaži mi kako mrtve
oživljuješ?" On reče: "Zar ne vjeruješ?" "Vjerujem",
odgovori on, "ali bih da mi se srce smiri." Uzvišeni kaže: "Ajet
ti je", tj. znak ti je, "to što nećeš tri noći s ljudima razgovarati."
Jezik će ti biti lišen govora tri noći, iako si potpuno zdrav, bez mahane i
bolesti. Ibn-Abbas i drugi kažu da mu je jezik bio blokiran, mada nije bio
bolestan. Ibn-Zejd ibn Eslem kaže da je mogao učiti i tesbih činiti, ali sa
svijetom je mogao komunicirati samo išaretom.El-Avfi prenosi od Ibn-Abbasa da
riječi znače "tri uzastopna dana i noći". Zejd ibn Eslem kaže da to
nije bila nijemost. U suri "Ali-Imran" Uzvišeni kaže: "osim
išaretom", tj. gestikulacijom. Uzvišeni dalje kaže: "I on izađe iz
hrama u svoj narod", tj. iz mjesta u kome je obradovan dječakom, "i
znakom im dade na znanje", tj. brzom i neuočljivom gestikulacijom.
"Hvalite Ga ujutro i navečer", tj. da mu se pridruže u onome što je
njemu dodatno naređeno u ova tri dana, a to je zahvaljivanje Allahu, dž.š., na
posebnom povjerenju.
"O Jahja,
prihvati Knjigu odlučno!" - a dadosmo mu mudrost još dok je dječak
bio,/12/ i nježnost i čednost, i bogobojazan je bio,/13/ i roditeljima svojim
bio je dobar, i nije bio drzak i nepristojan./14/ I neka je mir njemu na dan
kada se rodio i na dan kada je umro i na da kada bude iz mrtvih
ustao!"/15/
Uzvišeni je poučio
Jahjaa, a.s., Tevratu iz koga su se u to vrijeme ljudi učili vjeri i po kome su
sudili tadašnji poslanici. Uzvišeni kaže: "O Jahja, prihvati Knjigu
odlučno", tj. uči i nauči Knjigu, tj. Tevrat, marljivo, odlučno i ulažući
napor, mada je još bio mlad, kako Uzvišeni kaže: "A dadosmo mu mudrost još
dok je dječak bio", tj. dali smo mu razumijevanje, znanje, marljivost,
odlučnost u prihvatanju dobra i revnost u tome još u mladosti. Ma'mer kaže da
su djeca jednoga dana pozvala Jahjaa da se sa njima poigra i zabavi pa im je
rekao: "Mi nismo za zabavu stvoreni", pa je Uzvišeni zbog toga
objavio: "A dadosmo mu mudrost još dok je dječak bio." Uzvišeni kaže:
"I nježnost", tj. dali smo mu mudrost, nježnost i čednost, odnosno,
učinili smo ga nježnim i čednim. Nježnost je prijateljstvo i nakolonost kroz
ljubav. Uzvišeni kaže: "I čednost" što je veznikom povezano sa
nježnošću. ^ednost je čistota od prljavštine, zla i grijeha. "I
bogobojazan je bio", tj. očišćen od griješnih postupaka.
"I roditeljima
svojima bio je dobar, i nije bio drzak i nepristojan." Nakon što je
istakao njegovu pokornost Allahu, dž.š., Uzvišeni hvali njegovo dobročinstvo
prema roditeljima koje on manifestuje i riječju i djelom, a zatim mu za njegovu
dobrotu daje adekvatnu nagradu, rekavši: "I neka je mir njemu na dan kada
se rodio, na dan kada je umro i na dan kada bude iz mrtvih ustao", tj. bit
će siguran u ova tri staništa. Sufjan ibn Ujejne kaže: Najusamljenije se čovjek
osjeća na tri mjesta, a kroz koje prolazi: kada se rađa i kada čovjek spozna
odakle je izašao, kada umire i kada čovjek ugleda nepoznate ljude i na Dan
proživljavanja, kada se čovjek nađe u ogromnom mnoštvu. Allah, dž.š., na ovim
je staništima počastio posebnom sigurnošću Jahjaa, sina Zekerijjaovog, a.s.,
rekavši: "I neka je mir njemu na dan kada se rodio i na dan kada je umro i
na dan kada bude iz mrtvih ustao."
I spomeni u Knjizi
Merjemu: kada se od ukućana svojih na istočnu stranu povukla,/16/ i od njih
zaklon uzela, Mi smo k njoj meleka Džibrila poslali i on joj se pokazao u liku
savršeno stvorena muškarca./17/" Utječem se Svemilosnom od tebe, ako se
Njega bojiš!", uzviknu ona./18/" A ja sam upravo izaslanik Gospodara
tvoga", reče on, "da ti poklonim dječaka čista!"/19/" Kako
ću imati dječaka?", reče ona, "kad me ni jedan muškarac dodirnuo
nije, a ja nisam bludnica. /20/" To je tako", reče on. Gospodar tvoj
je rekao: 'To je meni lahko', i zato da ga učinimo znamenjem ljudima i znakom
milosti naše. Tako je unaprijed određeno."/21/
Nakon saopćenog
kazivanja o Zekerijjau, a.s., kome je, uprkos njegovoj starosti i ženinoj
nepolodnosti, dao blagoslovljenog, čistog i čednog sina, Uzvišeni nastavlja
izlaganje događaja o Merjemi u kojoj stvara njenog sina Isaa, a.s., bez
posredovanja oca. Ove dvije priče podudarne su i slične. Zbog toga ih skupa
spominje u suri "Ali Imran", u ovoj suri i suri
"El-Enbija", povezujući jednu sa drugom, zbog sličnosti značenja, da
bi Svojim robovima pokazao Svoju moć, veličinu Svoje vlasti i svemoći. Uzvišeni
kaže: "Spomeni u Knjizi Merjemu." Merjema je kćerka Imranova iz
porodice Davuda, a.s. Njena majka se zavjetovala Allahu, dž.š., da će je dati
da služi u Kudusi-šerifu u cilju približavanja Njemu "I Gospodar njezin
primi je lijepo i učini da uzraste lijepo." Postala je jako značajna
ličnost kod Izraelćana, najčuvenija pobožna osoba posvećena Bogu, dž.š., čedna
i odgojena. Zekerijja je bio muž njene sestre. On je kod nje vidio pojavu vanrednih
kerameta i osvjedočio se u njihovu istinitost, što ga je zapanjilo. "Kad
god bi joj Zekerijja u hram ušao, kod nje bi hrane našao.
'Odakle ti ovo, o
Merjema?', on bi upitao, a ona bi odgovorila: 'Od Allaha, Allah onoga koga On
hoće opskrbljuje bez računa.“ Allah, dž.š., je htio, a njemu pripada mudrost i
vrhunski dokaz, da od nje stvori svoga roba i poslanika Isaa, a.s., jednog od
peterice Ulul-Azm pejgambera. "Ona se od ukućana svojih na istočnu stranu
povukla", tj. rastala se sa njima i otišla na istok prema Kudusi-šerifu.
Uzvišeni kaže: "I od njih zaklon uzela", tj. zaklanjajući se od njih
zastorom, rastala se sa njima. "Mi smo k njoj našeg Ruha poslali",
tj. meleka Džibrila, a.s. "...i on joj se prikaza u liku savršeno stvorena
muškarca", tj. u liku potpunog i savršenog insana. "Utječem se
Svemilosnom od tebe, ako se Njega bojiš", tj. ako se Allaha bojiš, ja te
podsjećam na Allaha i opominjem te na Njega. Propis je da se pri odstranjivanju
lošeg ide ka lakšem. Kada joj se ukazao melek u liku muškarca na osamljenom
mjestu, preplašila se i pomislila da neko želi da je iskoristi. Zato je
povikala: "Utječem se Svemilosnom od tebe, ako se Njega bojiš."
Plašila ga je kaznom od Allaha, dž.š. "Ja sam upravo izaslanik Gospodara
tvoga", reče on, "da ti poklonim dječaka čista!", tj. ja nisam
ono što si ti pomislila, već sam poslanik tvoga Gospodara, da ti poklonim dječaka
čista! "Kako ću imati dječaka", reče ona, "Kad me nijedan
muškarac dodirnuo nije, a ja nisam bludnica”, tj. kako ću imati dječaka a muža
nemam i razvrat mi je nezamisliv.
"Tako je to", reče on, "Gospodar tvoj je
rekao: 'To je Meni lahko.'" Džibril joj u odgovoru saopćava: Allah, dž.š.,
već je rekao da će od tebe stvoriti dječaka bez oca i bez činjenja bluda, jer
On sve može. Uzvišeni kaže: "I zato da ga učinimo znamenjem ljudima",
tj. da bude dokaz i znak Njegove svemoći ljudima. Adema je stvorio bez oca i
majke, Havu od muškarca bez žene, a ostali svijet stvara od muška i ženska,
osim Isaa, a.s. Njega je stvorio od ženska bez muškarca. Veličanstvena je
Njegova moć i bezgranična je Njegova vlast. Nema boga osim Njega, ni gospodara
izvan Njega. Uzvišeni kaže: "I znakom milosti Naše", tj. bit će
poslanik koji će pozivati u ibadet Allahu, dž.š., i Njegovom tevhidu.
"Tako je unaprijed određeno", tj. tako mora biti.
"I ona zanese i
bremenita se skloni daleko negdje. /22/ I porođajni bolovi prisiliše je da dođe
do stabla jedne palme. 'Kamo sreće da sam ranije umrla i da sam potpuno u
zaborav pala!', povika ona."/23/
Uzvišeni saopćtava da
se Merjema, kada je čula ono što joj je Džibril prenio od Allaha, dž.š.,
pokorila Njegovoj odredbi. Džibril je puhnuo u džep njene košulje i taj se dah
spuštao dok se nije smjestio u stidnicu, pa je ona tako božanskom odredbom
zatrudnjela. Kada je zatrudnjela, počela je izbjegavati svijet, jer nije htjela
da im išta kazuje, s obzirom na to da joj ne bi vjerovali ma šta da im saopći.
Zato je krila svoju tajnu. Jedino se povjerila svojoj sestri, ženi
Zekerijjaovoj, koja je bila zanijela Jahjaa, a.s. Kada je Merjema ušla i stala
pred nju, ova ju je zagrlila i rekla: "Možeš li shvatiti o Merjema, da sam
ja trudna?" Merjema joj odgovori: ”A znaš li ti da sam i ja, također,
trudna?” Zatim joj je ispričala kako se to zbilo. Obje su potjecale iz
vjerničke porodice i porodice iskrenih. Mufesiri se razilaze o dužini nošenja
Isaa, a.s. Općenito je prihvaćeno da ga je nosila devet mjeseci kao i ostale
žene svoju djecu. Muhammed ibn Ishak kaže: "Pošto je zanijela i prošlo
izvjesno vrijeme, prestalo joj je krvarenje i nastupile su joj trudničke
promjene; mučnina,razni prohtjevi promjena boje lica, pa čak i zadebljanje
jezika."
Ni jednu porodicu ne zadesi ono što zadesi porodicu
Zekerijjaovu. Priča se raširila među Izraelićanima, pa su rekli: "Njen je
prijatelj Jusuf stolar, jer niko nije kod nje ulazio osim njega. Ona je
napustila svjetinu uzevši jedan zastor i otišla a da nikoga nije vidjela niti
je nju neko vidio." Uzvišeni kaže: "I porođajni bolovi je prisiliše
da dođe do stabla jedne palme", tj. natjeraše je i prisiliše da dođe na
mjesto do palme prema kome požuri. Koje je to mjesto, postoje razna mišljenja.
Većina smatra da je to Bejtullahma, mjesto udaljeno osam milja od Kudusa, prema
istoku. Ovo mišljenje je rašireno u narodu i prenosi se iz generacije u
generaciju. Kršćani bez sumnje vjeruju da je to mjesto Bejtullahma. Uzvišeni
saopćava njene riječi: "'Kamo sreće da sam ranije umrla i da sam potpuno u
zaborav pala!', poviknu ona." U ovim riječima dokaz je da je dozvoljeno
tražiti smrt u teškim iskušenjima. Shvatila je da će biti uznemiravana i
zlostavljana zbog ovog rađanja, da svijet neće vjerovati čija je to odredba;
iako su je poznavali kao pobožnu, bogobojaznu i dobrostivu, ipak će pomisliti
da je učinila preljubu i da je prostitutka, pa je zato poželjela da umre prije
nego što dočeka porod i da bude neko nepoznat ko se ne spominje. Poželjela je,
dakle, da postane nešto zaboravljeno i ostavljeno i padne u potpuni zaborav.
Ranije smo naveli hadise o zabrani traženja smrti, osim u teškim i nesavladivim
iskušenjima, kod tumačenja riječI Uzvišenog: "Daj da umrem kao musliman i
pridruži me onima koji su dobri." (12:101)
I on je, niže nje,
zovnu: "Ne žalosti se, Gospodar tvoj dao je da niže tebe potok poteče./24/
Zatresi palmino stablo, posut će po tebi datule svježe,/25/ pa jedi i pij i
budi vesela! A ako vidiš čovjeka kakva, ti reci: "Ja sam se zavjetovala
Svemilosnom da ću šutjeti, i danas ni s kim neću govoriti." /26/
Komentatori se
razilaze u tumačenju riječi: "I on je, niže nje, zovnu." Ibn-Abbas,
S‘eid ibn Džubejr, Dahhak, Omer ibn Mejmun, Suddi i Katade kažu da je to bio
melek Džibril, i da ju je pozvao iz najnižeg dijela doline, te da Isa, a.s.,
nije progovorio dok ga majka nije donijela među svijet. Mudžahid i Hasan kažu
da ju je njen sin pozvao. Ovo je jedan od dva rivajeta Seida ibn Džubejra. Ovom
stavu daje prednost Ibn-Džerir u svome "Tefsiru", a Allah, dž.š.,
najbolje zna. Uzvišeni kaže: "Ne žalosti se, Gospodar tvoj dao je da niže
tebe potok poteče." Pozvao ju je rekavši: Ne žalosti se! Gospodar tvoj je
niže tebe stvorio rijeku, pa je pij. Riječ znači "mala rijeka". Zatim
joj kaže: "Zatresi palmino stablo..." Kažu da je stablo bilo suho i
kada ga je potresla, popadale su po njoj svježe datule; Allah, dž.š., joj je
time učinio dobro davši joj i hranu i piće. Uzvišeni kaže: "Posut će po
tebi datule svježe, pa jedi i pij i budi vesela." tj. ugodno se osjećaj.
Amr ibn Mejmun kaže da porodiljama nije ništa bolje od hurmi i svježih datula
(tj.rutab) i to potkrepljuje citiranjem ovog ajeta. Uzvišeni kaže: "A ako
vidiš kakva čovjeka", tj. ako bilo koga vidiš, "ti reci: 'Ja sam se
zavjetovala Svemilosnom da ću šutjeti i danas ni s kim neću govoriti.'"
Ovdje se pod riječju: (ti reci) podrazumjeva išaret a ne govor riječima, jer bi
to u suprotnom proturječilo izjavi: فلن
"I danas ni s kim neću govoriti." Enes ibn Malik kaže da riječi:
znače "da ću šutjeti", a u drugoj verziji "da ću postiti i
šutjeti." Prema njihovom tadašnjem zakonu, dok su postili, bilo im je
zabranjeno i da jedu i da govore.
I dođe ona s njim
narodu svome, noseći ga. "O Merjemo!", rekoše oni, "učinila si
nešto nečuveno!/27/ Hej ti koja u čednosti ličiš Harunu, otac ti nije bio
nevaljao, a ni mati tvoja nije bila nevaljalica." /28/ Ona im na njega
pokaza. "Kako da govorim o djetetu u bešici?", rekoše oni./29/
"Ja sam Allahov rob", reče on, "meni će On Knjigu dati i
vjerovjesnikom me učiniti,/30/ i učinit će me, gdje god budem, blagoslovljenim,
i naredit će mi da dok god sam živ, namaz obavljam i zekat udjeljujem,/31/ i da
majci svojoj dobar budem, a neće me učiniti silnikom, nesretnikom. /32/ I neka
je mir nada mnom na dan kada sam se rodio i na dan kada budem umro i na dan kad
budem iz mrtvih proživljen."/33/
Uzvišeni obavještava
kako je Merjemi zabranio razgovor sa bilo kim. Ona se držala zabrane i u
potpunosti izvršila naredbu, pa je stoga Uzvišeni upotpunio Svoj dokaz.
Novorođenče je odnijela svojoj porodici. Kada su je ugledali njen slučaj su
smatrali krupnim i osudili ga, rekavši: "O sestro Harunova", tj. o ti
što si slična Harunu u pobožnosti, "otac ti nije bio nevaljao, a ni mati
tvoja nije bila nevaljalica", tj. potječeš iz čiste i lijepe kuće, poznate
po dobroti, pobožnosti i bogobojaznosti. Kako da ovako nešto od tebe poteče?
"I ona im na njega pokaza", tj. upitajte ovo novorođenče neka vam ono
kaže. "'Kako da govorimo djetetu u bešici?', rekoše", tj. kako će
govoriti dijete tek rođeno i stavljeno u bešiku? "On reče", tj. tek
rođeni Isa, a.s.: "Ja sam Allahov rob." Prvo što je progovorio su
riječi Uzvišenog kojima štiti od nesavršenstva i otklanja svaku mogućnost da On
ima dijete, potvrđujući robovanje Gospodaru svome, a zatim kaže: "Meni će
On Knjigu dati i vjerovjesnikom me učiniti", tj. dat će mi Knjigu i
poslanstvo. Dalje kaže: "Učinit će me, gdje god budem,
blagoslovljenim", tj. dat će mi da dobru podučavam, da naređujem dobro i
sprečavam zlo, ma gdje da se nađem. "...naredit će mi da dok sam živ namaz
obavljam i zekat udjeljujem." Ovdje je išaret na značaj i veličinu ova dva
vjerska temelja.
Uzvišeni kaže:
"I da majci svojoj dobar budem", tj. da joj se ne suprotstavljam.
Dobročinstvo majci spomenuto je nakon pokornosti Gospodaru, jer Allah, dž.š.,
na više mjesta povezuje robovanje Njemu i poslušnost roditeljima, kao:
"Tvoj Gospodar zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima
dobročinstvo činite." Uzvišeni kaže:“Neće me učiniti
silnikom,nesretnikom." Tj. neće mi dopustiti da se oholim iznad robovanja
i pokornosti Njemu i poslušnosti svojoj majci, pa da zbog toga budem nesretnik.
"I neka je mir nada mnom na dan kada sam se rodio i na dan kada budem umro
i na dana kada budem iz mrtvih proživljen." Na prvom mjestu ističe svoje
robovanje Allahu, dž.š., jer je stvorenje kao i ostala stvorenja, koje živi i
umire i koji će biti proživljen kao i ostala stvorenja, neka mu je najljepši
blagoslov od Allaha, dž.š., i najčišći pozdrav.
To je Isa, sin
Merjemin, to je prava istina o njemu, onaj u koga oni sumnjaju./34/.
Nezamislivo je da Allah ima dijete, Uzvišen je On! Kad nešto odredi, On za to
rekne samo: "Budi!" - i ono bude./35/ Allah je, uistinu, i moj i vaš
Gospodar, zato u ibadetu budite samo Njemu! To je Pravi put./36/ I sljedbenici
Knjige su se o njemu u mišljenju podvojili, pa teško onima koji ne vjeruju kad
budu na Danu velikom prisutni."/37/
Allah, dž.š., govori
svome Poslaniku Muhammedu, s.a.v.s.: "Ovo što smo ti ispričali o Isau,
a.s., je: "prava istina o njemu - ono u što oni sumnjaju", tj.
podijelili su se na one što laž slijede i one što istinu slijede, na one koji
vjeruju i na one koji ne vjeruju. Nakon što je spomenuo da ga je stvorio kao
roba i poslanika, Uzvišeni čisti svoju Uzvišenost, rekavši: "Nezamislivo
je da Allah ima dijete, Uzvišen je On", tj. od onoga što mu pripisuju
neznalice, silnici i nepravedni, velikom Uzvišenošću. "Kad nešto odredi,
On za to rekne samo: 'Budi!' - i ono bude", tj. kad On nešto hoće, On samo
naredi i to postane onako kako On hoće. Slične ovima su i ove riječi Uzvišenog:
"Isaov slučaj u Allaha je isti kao i slučaj Ademov: od zemlje ga je
stvorio, a zatim rekao: 'Budi!' - i on bi. Istina je od Gospodara tvoga, zato
ne sumnjaj." Uzvišeni kaže: "Allah je, uistinu, i moj i vaš Gospodar,
zato u ibadetu budite samo Njemu! To je Pravi put", tj. to je ono što je
naređeno Isau, a.s., dok je još bio u bešici, da saopći svome narodu, jer
Allah, dž.š., je i njegov i njihov Gospodar i oni moraju da mu ibadet čine.
"Pa Njemu ibadet činite! To je Pravi put", tj. ovo
što sam vam donio od Allaha, dž.š., Pravi je put, pa ko ovo slijedi, on je
upućen i pravo putuje, a ko sa ovoga skrene, on je na stranputici i zalutao je.
Uzvišeni kaže: "Skupine su se o njemu u mišljenju podijelile."
Sljedbenici Knjige iznose različite stavove o Isau, a.s., nakon što je došlo
objašnjenje njegovog slučaja da je on Allahov, dž.š., rob i poslanik, koji je
stvoren Allahovom riječju koju je dostavio Merjemi, i život, dušu (ruh) mu
udahnuo. Jedna skupina je ustrajna u tome, a to je većina židova, neka je na
njih Božije prokletstvo, da je on dijete rođeno iz prostitucije i da je njegov
govor sihr. Drugi kažu da nije Isa govorio iz bešike nego Bog, treći kažu da je
on Božiji sin,četvrti da je on jedan od trojice (Trojstvo) itd. Oni koji kažu
da je on Allahov, dž.š., rob i poslanik ispravno su rukovođeni vjernici i to je
istinita riječ o Isau, a.s. Gore navedeno se prenosi od Amra ibn Mejmuna,
Ibn-Džurejdža, Katadeta i mnogih drugih učenjaka iz prvih i kasnijih
generacija. Uzvišeni kaže: "Pa teško onima koji ne vjeruju kada budu na Danu
velikom prisutni." Ovo je prijetnja i najava žestoke kazne onome ko laže
na Allaha, dž.š., izmišlja i smatra da On ima dijete; Allah će ga sačekati do
Sudnjeg dana i donijeti očito znanje i ubjeđenje protiv njega. On, dž.š., ne
žuri sa kažnjavanjem grješnika, kako se to navodi u Buharijinom i Muslimovom
“Sahihu”: /130/ "Zaista, Allah dugo ostavlja silnika u njegovom grijehu,
ali kad ga uzme, ne pušta ga više." Poslanik, s.a.v.s., zatim je citirao:
"Eto, tako kažnjava Gospodar tvoj kad kažnjava sela i gradove koji su
nasilje činili. Kažnjavanje Njegovo je zaista bolno i strašno." Na drugom
mjestu kaže: "A ti nikako ne misli da Allah ne motri na ono šta rade
nevjernici!
On im samo pušta do Dana kada će im oči ostati
otvorene"(14:42). Zato u ovoj suri kaže: "Pa teško onima koji ne
vjeruju kad budu na Danu velikom prisutni." To je Kijametski dan. U
sahih-hadisu,oko čega su su složni svi hadiski stručnjaci, od Ubade ibn Samita
prenosi se da je rekao: "Poslanik je rekao: /131/ 'Ko svjedoči da nema
Boga osim Allaha, Jedinog, Koji nema druga, i ko svjedoči da je Muhammed Božiji
rob i poslanik, da je Isa Božiji rob i Njegov poslanik i da je stvoren riječju
koju je on dostavio Merjemi i život (ruh) mu udahnuo, da su Džennet i Džehennem
istina, Allah će ga, bez obzira na njegova djela, uvesti u Džennet." (Osim
ako ne bude radio ono zbog čega će vječno ostati u Vatri).
Kako će dobro čuti i
kako će dobro vidjeti onoga Dana kada Nam dođu! A nevjernici su sada u očitoj
zabludi!/38/ I upozori ih Danom tuge kada će biti s polaganjem računa završeno,
a oni su u nemaru i oni ne vjeruju./39/Mi ćemo Zemlju i one koji žive na njoj
naslijediti i nama će se oni vratiti."/40/
Uzvišeni kaže da će
nevjernici na Sudnjem danu sve dobro vidjeti i čuti. Na drugom mjestu kaže:
"A da ti je vidjeti grješnike kako će, oborenih glava, pred Gospodarom
svojim reći: 'Gospodaru naš, vidjeli smo i čuli smo.'" To će oni reći onda
kada im to priznanje neće koristiti. Kada bi ovo izrekli prije predstavljene
kazne, bilo bi im od koristi i bilo bi im spas od Allahovog, dž.š.,
kažnjavanja. Uzvišeni kaže: "Kako će dobro čuti i kako će dobro vidjeti,
na Dan kada Nam dođu!", tj. na Sudnjem danu. "A nevjernici su danas u
očitoj zabludi" tj. na dunjaluku, jer ne čuju, ne vide i ne razmišljaju.
Kada se od njih traži da idu Pravim putem, oni to neće, ili da budu pokorni,
oni to odbijaju i to im ne koristi spominjati. Uzvišeni kaže: "I upozori
ih Danom tuge", tj. opomeni stvorenja Danom tuge, "kada će biti s
polaganjem računa završeno", tj. kada se razdvoje dženetlije i
džehnemlije, pa se svako zaputi u svoje vječno boravište, "a oni su",
tj. danas, na ovom svijetu "u nemaru", bez obzira što su opomenuti
Danom tuge i kajanja, "oni ne vjeruju", tj. ne smatraju to istinom.
Ahmed prenosi od Ebu-Seida, koji kaže: Božiji Poslanik rekao je: /132/
"Kada dženetlije
uđu u Džennet a džehenemlije u Džehennem, donijet će se smrt u obliku
crno-bijelog ovna i postaviti između Dženneta i Džehennema. Dženetlije će biti
upitane: 'Znate li šta je ovo?' Pažljivo će ga pregledati i posmatrati, pa će
reći: 'Ovo je smrt.' Zatim će džehenemlije biti upitane: 'Znate li šta je ovo?'
I oni će ga pažljivo posmatrati i pregledati, a zatim odgovoriti: 'Ovo je
smrt'. Bit će naređeno da se zakolje, nakon čega će se reći: 'O dženetlije,
vječnost, a ne smrt! O džehenemlije, vječnost, a ne smrt!" Poslanik,
s.a.v.s., zatim je proučio: "I upozori ih Danom tuge kada će biti sa
polaganjem računa završeno, a oni su u nemaru i oni ne vjeruju." Odmahnuo
je, zatim rukom i rekao: 'Ljubitelji dunjaluka su u dunjalučkom gafletu.'"
Ovako prenosi Ahmed, a zabilježili su ga Buharija i Muslim u svojim “Sahihima”
od A'meša sa sličnim tekstom, kao i od Ibn-Omera. Uzvišeni kaže: "Mi ćemo
Zemlju i one koji žive na njoj naslijediti i Nama će se oni vratiti."
Allah, dž.š., kaže da je On Taj Koji stvara, oblikuje i vlada, a da su sva
stvorenja ništavna, a On vječan, neovisan i uzvišen. Niko, osim Njega, nema
pravo vladati niti čime raspolagati. On je istinski nasljednik svega stvorenog
vječno, nakon njih i njihov sudac. Nikome neće učiniti nepravdu ni koliko teži
krilo mušice ili jedna trunka.
"Spomeni u
Knjizi Ibrahima! On je bio istinoljubiv, vjerovjesnik. /41/ Kada je rekao ocu
svome: 'O oče moj, zašto obožavaš onoga koji niti čuje niti vidi, niti ti može
od kakve koristi biti? /42/ O oče moj, meni dolazi znanje, a ne tebi; zato mene
slijedi, i ja ću te na Pravi put uputiti./43/ O oče moj, ne pokoravaj se
šejtanu, šejtan je Svemilosnom uvijek neposlušan;/44/ o oče moj, bojim se da te
od Svemilosnog ne stigne kazna, pa da budeš šejtanu drug.'"/45/
Uzvišeni kaže svome
poslaniku Muhammedu, s.a.v.s.: "Spomeni u Knjizi, Ibrahima!", tj.
podsjeti svoj narod koji obožava kipove, a pored toga pozivaju se na to da su
njegovi potomci i da su njegove vjere, "da je on bio istinoljubiv,
vjerovjesnik." Iznesi im njegov slučaj i dijalog sa ocem, kako ga je
odvraćao od obožavanja kipova. Rekao mu je: "O oče moj, zašto obožavaš
onoga koji niti vidi niti čuje, niti ti može od ikakve koristi biti", ne
može ti donijeti korist, niti može štetu ukloniti." "Oče moj, meni
dolazi znanje, a ne tebi", tj. iako potječem iz tvoje kičme i smatraš me
manje vrijednim jer sam ti sin, znaj da mi se pojavilo znanje od Allaha, dž.š.,
koje ti ne poznaješ i koje se tebi nije pojavilo i nije ti došlo. "Zato
mene slijedi, i ja ću te na Pravi put uputiti", tj. Pravi put koji vodi
željenom cilju i spašavanju od užasa. "O oče moj, ne pokoravaj se
šejtanu", tj. nemoj mu se pokoravati obožavanjem kipova, jer on na to
poziva i time je zadovoljan, kao što Uzvišeni kaže: "O sinovi Ademovi, zar
vam nisam naredio: 'Ne pokoravajte se šejtanu, on vam je neprijatelj
otovoreni.'" Uzvišeni kaže: "Šejtan je Svemilosnom uvijek
neposlušan."
On je neposlušan i ohol prema Allahu, dž.š., pa ga je zato
protjerao i udaljio. Nemoj ga slijediti pa da i ti ne postaneš sličan njemu.
"O oče moj, bojim se da te od Svemilosnog ne stigne kazna", tj. zbog
širka i kufra koje ti on naređuje, "pa da budeš šejtanu drug", tj.da
nemaš drugog prijatelja, pomagača i spasitelja osim Iblisa. Ni on, ni bilo ko
drugi, nema nikakve moći, pa ti njegovo slijeđenje može samo kaznu natovariti.
Uzvišeni kaže: "Allaha nam, Mi smo i prije tebe narodima poslanike slali,
ali im je šejtan lijepim predstavljao postupke njihove i on je sada drug
njihov, njih čeka patnja nesnosna."
Otac njegov je rekao:
"Zar mrziš božanstva moja, o Ibrahime? Ako se ne okaniš, zbilja ću te
kamenjem potjerati, zato me za dugo vremena napusti." /46/ "Mir
tebi!", reče Ibrahim. Molit ću Gospodara svog da ti oprosti, jer On je
vrlo dobar prema meni. /47/ I napustit ću i vas i sve one kojima se mimo Allaha
klanjate, i Gospodara svoga ću moliti; nadam se da neću biti nesretan u dovi
Gospodaru mome."/48/
Uzvišeni saopćava odgovor Ibrahimovog, a.s., oca, nako što
ga je Ibrahim, a.s., pozvao na Pravi put. Rekao je: "Zar ti mrziš
božanstva naša, o Ibrahime?", tj. ako ih nećeš obožavati i sa njima
zadovoljan biti, ne smiješ ih vrijeđati jer ću te ukoriti i kazniti. Rekao mu
je: "Zbilja ću te kamenjem potjerati." Ibn-Abbas i drugi kažu da
riječi: "Zato me dugo vremena napusti" znače napusti me zauvijek
prije nego te kaznim, sa čime se slaže i Ibn-Džerir. U tom je trenutku Ibrahim,
a.s., rekao svome ocu: "Mir tebi!", što Uzvišeni navodi kao svojstvo
vjernika: "Kada ih neznalice oslove, odgovaraju: 'Mir vama!'"
Značenje Ibrahimovih riječi upućenih ocu: "Mir tebi!" je: Što se mene
tiče, sa moje strane ti se zbog očinskog hurmeta neće ništa loše desiti,
"...i ja ću moliti Gospodara svoga da ti oprosti", tj. molit ću Ga da
te uputi i da ti grijehe oprosti, "jer je On vrlo dobar prema meni".
Es-Suddi kaže da riječ حفى
znači onaj ko drži do sebe. Ibrahim, a.s., dugo je vremena tražio oprost za
svoga oca, čak i nakon što su on i njegov sin Ismail, a.s., sagradili
Mesdžidul-haram, riječima: "Gospodaru naš, oprosti meni, i roditeljima
mojim i svim vjernicima - na Dan kada se bude polagao račun!" Muslimani su
u početku islama tražili oprost za svoje bližnje iz porodice koji su bili
mnogobošci, povodeći se za Ibrahimom, a.s., u tom dok Allah, dž.š., nije
objavio: "Divan uzor za vas je Ibrahim i oni koji su uz njega bili kad su
narodu svome rekli: 'Mi s vama nemamo ništa, a ni sa onima kojima se, umjesto
Allahu klanjate'" - pa do Njegovih riječi: "osim riječi Ibrahimovih
svome ocu: 'Ja ću se moliti da ti oprosti, ali te ne mogu od Allaha
odbraniti.'" Tj. u ovim riječima on vam nije uzor, pa se u njima ne
ugledajte na njega. Uzvišeni daje saopćenje da je i Ibrahim, a.s., ostavio ovu
praksu, pa kaže: "Vjerovjesniku i vjernicima nije dopušteno da mole oprost
za mnogobošce, makar im bili i rod najbliži, kad im je jasno da će oni
stanovnici Džehennema biti. A što je Ibrahim tražio oprost za svoga oca, bilo
je samo zbog obećanja koje mu je dao.
A čim mu je bilo
jasno da je on Allahov neprijatelj, on ga se odrekao. Ibrahim je, doista, bio
pun sažaljenja i obazriv." Uzvišeni kaže: "I napustit ću vas i sve
one kojima se, mimo Allaha klanjate vi, i Gospodara svoga ću moliti", tj.
ja ostavljam i napuštam vas i vaša božanstva, koja, mimo Allaha, dž.š.
obožavate, "i Gospodara svoga ću moliti", tj. ja samo njemu robujem i
ne činim Mu širk." "Nadam se da neću biti nesretan u klanjanju
Gospodaru mome." Ovdje riječ znači nužan odgovor jer je on bez sumnje,
prvak među vjerovjesnicima nakon Muhammeda, s.a.v.s., ali se ovako izrazio iz
poniznosti prema Allahu, dž.š.
Pošto ih je napustio
i one kojima su se, mimo Allaha, klanjali, Mi mu Ishaka i Jakuba darovasmo, i
obojicu vjerovjesnicima učinismo, /49/i darovasmo im svako dobro i učinismo da
budu hvaljeni i po dobru spominjani./50/
Pošto je Ibrahim, a.s., napustio oca i svoj narod radi
Allaha, dž.š., data mu je hairlija nadokanda od njih, jer je dobio potomke,
sina Ishaka i unuka Jakuba. Allah, dž.š., mu je dao potomke i učinio ih
poslanicima , da mu budu radost u životu! Dao mu je sinove Ismaila i Ishaka, te
unuka Jakuba. Zato Uzvišeni kaže: "I sve ih vjerovjesnicima
učinismo." Uzvišeni kaže: "I darovasmo im svako dobro i učinismo da
budu hvaljeni i po dobru spominjani." Ibn-Abbas kaže da ovo znači
"lijepa pohvala", a Ibn-Džerir kaže da riječ, znači da ih sve vjere i
njihovi pripadnici hvale i poštuju. Salat i selam našem Poslaniku i svima
ostalima.
"I spomeni u
Knjizi Musaa! On je bio odabran i bio je poslanik, vjerovjesnik./51/ Mi smo ga
s desne strane Tura zovnuli i Sebi ga približili da čuje riječi Naše,/52/ i
darovali mu milošću Našom kao vjerovjesnika brata njegova Haruna."/53/
Pošto je Uzvišeni
spomenuo Ibrahima-Halila (Svoga prijatelja) i pohvalio ga, nastavlja sa
spominjanjem Musaa-Kelima (onoga s kim je razgovarao), pa kaže: "Spomeni u
Knjizi Musaa! On je bio odabran." Riječ je sa fethom na lamu, tj. bio je
odabran, kao što Uzvišeni kaže: "Ja sam te odabrao nad ostali
svijet." Uzvišeni kaže: "I bio je poslanik, vjerovjesnik."
Allah, dž.š., mu objedinjuje dva opisa; on je i poslanik ali i vjerovjesnik i
spada u Ulul-Azm poslanike. "Mi smo ga sa desne strane Tura zovnuli",
tj. sa njegove desne strane u trenutku kada je došao da uzme jednu žeravicu iz
vatre, Allah, dž.š., progovorio je i pozvao ga. و"I
sebi ga približi da čuje riječi Naše", tj. primakli ga i govorili sa njim.
Pozvali smo ga na Turi-Sinau. "I darovali smo mu milošću Našom kao
vjerovjesnika brata njegova Haruna." Odazvali smo se njegovom traženju i
zagovaranju u vezi sa njegovim bratom, pa smo ga učinili vjerovjesnikom. Neko
od prvih generacija - selefa rekao je:”Niko na ovom svijetu nije činio veće
zagovorništvo kao što je Musa, a.s., činio za svoga brata Haruna kako bi bio
vjerovjesnik, pa je to i postao.
I spomeni u Knjizi
Ismaila! On je ispunjavao dato obećanje i bio poslanik, vjerovjesnik./54/
Naređivao je porodici svojoj da namaz obavljaju, i da zekat udjeljuju, i
Gospodar njegov je bio njime zadovoljan."/55/
Allah, dž.š., hvali
Ismaila, a.s., zato što ispunjava dato obećanje. On je sin Ibrahima, a.s., i
predak Arapa iz Hidžaza. Ibn-Džerir kaže za njega da nikada nije nešto obećao
svome Gospodaru, a da to nije ispunio, odnosno, nije se obavezao ni na jedan
ibadet, a da ga nije u potpunosti izvršio. Ibn-Džerir prenosi od Sehla ibn
Ukajla da je Ismail, a.s., zakazao sastanak sa nekim čovjekom na nekom mjestu.
On je na to mjesto došao, a čovjek je zaboravio doći. Ismail, a.s., ostao je i
prenoćio na tom mjestu. Kada je sutradan čovjek došao, upitao ga je: "Zar
si čitavo vrijeme ovdje čekao?" "Da", odgovori Ismail, a.s.
Čovjek reče: "Ja sam zaboravio doći." Ismail, a.s., reče mu: "Ja
se odavde ne bih pomjerio sve dok ti ne dođeš." On je zato: "onaj
koji ispunjava dato obećanje." Neki kažu da je tako nazvan jer je rekao
svome ocu: "Vidjet ćeš da sam ja, ako Bog da, strpljiv", pa je bio
strpljiv. Uzvišeni kaže: "I bio je poslanik, vjerovjesnik." Ovdje je
dokaz da je Ismail, a.s., po počasti iznad brata Jakuba, koji je opisan samo
kao vjerovjesnik, dok je Ismail opisan i kao poslanik i kao vjerovjesnik. To
potvrđuje i hadis u Muslimovom "Sahihu" kad Poslanik, s.a.v.s., kaže:
/133/
"Od potomaka Ibrahimovih, Allah je odabrao
Ismaila." Ovo je dio hadisa. Uzvišeni kaže: "Naređivao je porodici
svojoj da namaz obavljaju i da zekat udjeljuju, i Gospodar njegov je bio njima
zadovoljan." Ovo je, također, ljepota, pohvalno svojstvo i ispravna
karakteristika. On je bio strpljiv i istrajan u pokornosti svome Gospodaru i
isto je tražio od svoje čeljadi. Slično se objavljuje našem Poslaniku,
s.a.v.s.: "Naredi porodici svojoj da namaz obavlja i istraj u tome."
Slavljeni kaže: "O vi koji vjerujete, sebe i svoje porodice čuvajte od
Vatre", tj. naređujte im dobro, a sprečavajte ih u zlu i nemojte ih
zanemariti pa da ih na Sudnjem danu jede Vatra. Ebu-Hurejre prenosi da je
Poslanik, s.a.v.s., rekao: /134/ "Allah se smilovao čovjeku koji noću
ustane pa klanja, probudi i svoju ženu, pa ako ona odbije, on je po licu polije
vodom. Allah se smilovao ženi koja noću ustane i klanja, probudi svoga muža, pa
ako on odbije, ona ga po licu polije vodom..." Ovaj hadis zabilježili su
Ebu-Davud i Ibn- Madže. Ebu-Seid i Ebu-Hurejre kažu da je Poslanik, s.a.v.s.,
rekao: /135/ "Ako se čovjek probudi noću, a zatim probudi i svoju ženu i
njih dvoje klanjaju dva rekata, upisani su među one koji se Allaha puno
sjećaju." Ovaj hadis bilježe Ebu-Davud, Nesai, i Ibn-Madže.
"I spomeni u
Knjizi Idrisa! On je bio istinoljubiv, vjerovjesnik. /56/ i Mi smo ga na visoko
mjesto digli."/57/
Uzvišeni spominje Idrisa, a.s., hvaleći ga: "On je bio
istinoljubiv, vjerovjesnik", a zatim kaže: "Mi samo ga na visoko
mjesto digli." U sahih-hadisu rečeno je da je Poslanik, s.a.v.s., prošao
pored njega u noći Israa na četvrtom nebu. Mudžahid kaže da je Idris, a.s.,
uzdignut i da nije umro, kao što je uzdignut Isa, a.s.. Uzdignut je na četvrto
nebo. Ibn-Abbas za njega kaže da je bio krojač i da šijući nije zabo iglu dok
ne kaže "Subhanellah!". I zanoćavao bi kada bi zanoćavao, a na Zemlji
ne bi bio niko bolji po djelima od njega. Hasan kaže da riječi: " I Mi smo
ga na visoko mjesto uzdigli" znače "u Džennet".
To su vjerovjesnici
koje je Allah blagodatima obasuo, potomci Ademovi i onih koje smo sa Nuhom
nosili, i potomci Ibrahimovi i Israilovi, i onih koje smo uputili i odabrali.
Kad bi im se ajeti Svemilosnog učili, oni bi na sedždu padali i
plakali."/58/
Ovi vjerovjesnici, ali i ne samo ovi koji su spomenuti kao
primjer, su, kaže Allah, dž.š.: "To su vjerovjesnici koje je Allah
blagodatima obasuo, potomci Ademovi." Es-Suddi i Ibn-Džerir kažu: "U
potomke Ademove spada Idris, potomak onih koji su bili na lađi sa Nuhom je
Ibrahim, u potomke Ibrahimove spadaju: Ishak, Jakub i Ismail, u Israilove
potomke: Musa, Harun, Zekerijja, Jahja, i Isa, sin Merjemin, neka im je sa
našim Poslanikom salavat i selam." Ibn-Džerir kaže: Njihovi su rodoslovi
različiti, ali se svi sjedinjuju u Ademu, a.s. Među njima ima onih koji ne vode
porijeklo od putnika sa Nuhove lađe. Takav je Idris, a.s., a on je bio Nuhov
djed. Ovo je sasvim očito i jasno. Da se u ajetu misli na vjerovjesnike kao
vrstu (grupaciju), dokaz su riječi Uzvišenog u suri "El-En'am":
"To su dokazi Naši koje dadosmo Ibrahimu za narod njegov. Mi više stepene
dajemo onima kojima Mi hoćemo. Gospodar tvoj je, uistinu, mudar i sveznajući. I
Mi mu poklonismo Ishaka i Jakuba: i svakog uputismo. A Nuha smo još prije
uputili - i od potomaka njegovih Davuda, i Sulejmana, i Ejjuba, i Jusufa, i
Musaa, i Haruna - eto, tako Mi nagrađujemo one koji dobra djela čine - i
Zekerijjaa, i Jahjaa, i Isaa, i Ilijasa - svi oni su bili dobri - i Ismaila, i
El-Jesea, i Junusa i Luta - i svima smo prednost nad svijetom ostalim dali - i
neke pretke njihove i potomke njihove i braću njihovu - njih smo odabrali i na
Pravi put im ukazali." Sve do Njegovih riječi: "Njih je Allah uputio,
zato slijedi njihov Pravi put." U ovoj suri Uzvišeni kaže: ”Kad bi im se
ajeti Svemilosnog učili, oni bi na sedždu padali i plakali", tj. kada bi
spoznali sadržaj Allahova, dž.š., govora, Njegove argumente, neoborive tvrdnje
i dokaze, padali bi na sedždu svome Gospodaru, smjerno, pokorno i sa
zahvalnošću na velikim blagodatima koje uživaju. Riječ množina je riječi -
"onaj koji plače". Učenjaci su složni da je na ovome mjestu propis
učiniti sedždu, slijedeći poslanike, koji su je činili. Sufjan Es-Sevri prenosi
od Ebu-Ma'mera, koji je rekao: Omer ibn Hatab proučio je suru
"Merjem", učinio sedždu i potom rekao: "Ovo jeste sedžda, a gdje
je plač?"
"Njih smijeniše
naraštaji, koji namaz napustiše i za požudama pođoše; oni će propast susresti;
/59/ ali oni koji su se pokajali, i vjerovali, i dobro činili, njima se neće
nikakva nepravda učiniti, oni će u Džennet ući."/60/
Pošto je Uzvišeni spomenuo skupinu časnih, a to su
vjerovjesnici, a.s., i oni koji ih slijede držeći se granica i naredbi, koji
izvršavaju dužnosti (farzove) a ostavljaju zabrane, On, dž.š., kaže: "Njih
smjeniše naraštaji", tj. sljedeće generacije, "koji namaz
napustiše." Pošto su napustili namaz, napustili su i ostala zaduženja, jer
je u njemu temelj vjere i njena postojanost, a pošto on spada u najbolja
ljudska djela. "A za požudama pođoše", tj. prihvatiše strasti,
zadovoljiše se dunjalučkim životom i njegovim slastima i u njima nađoše smiraj.
Oni će zlo proći i stradati na Sudnjem danu. Postoji više stavova o tome šta se
misli pod ostavljanjem namaza. Neki kažu da je to njegovo potpuno neklanjanje.
Ovo kažu Muhammed ibn El-Kurezi i Ibn-Zejd ibn Eslem, što Ibn-Džerir smatra
ispravnim. El-Evzai kaže da je čuo od Musaa ibn Sulejmana a on od Kasima ibn
Muhajmira, da riječi: "I njih smijeniše naraštaji, koji namaz
napustiše" znače, da su izostavljali pravo vrijeme za namaz, jer je
njegovo poptuno ostavljanje - nevjerstvo.
Veki' kaže da je rečeno Ibn-Mes'udu: Allah na mnogo mjesta u
Kur'anu spominje namaz, kao: "Oni koji svoj namaz ne obavljaju kako treba,
Koji namaze svoje budu na vrijeme obavljali i Svoje namaze budu čuvali."
Ibn-Mes'ud odgovorio je da navedeni ajeti znače njihovo pravovremeno
izvršavanje. Rečeno mu je: "Mi smo mislili da se to odnosi na njihovo
potpuno izostavljanje." "Ne!", reče on, jer je njihovo potpuno
napuštanje nevjerstvo." Slično rezonuje Mesruk i Omer ibn Abdul-Aziz, koji
kaže: "Njihovo izostavljanje ne znači njihovo napuštanje, već ostavljanje
njihovog pravog vremena." Mudžahid kaže da riječi Uzvišenog: I za požudama
pođoše" znači da će, kada nastupi Potonji čas i odu dobri sljedbenici
Muhammeda, a.s., ljudi najahivati jedni na druge po putevima. Mudžahid, Ukrime
i Ata ibn Rebah kažu da su to sljedbenici Muhammeda, s.a.v.s. Mudžahid kaže da
će se jahati kao stoka i magarci po putevima, ne bojeći se Allaha na nebu i ne
stideći se ljudi na Zemlji. Ebu-Ešheb el-Atardi kaže: "Allah je objavio
Davud, a.s.: 'Upozori i opomeni svoje drugove neka ne slijede strasti. Srca se
vezuju za dunjalučke strasti, a vezivanje za njih je zastiranje od Mene.
Najmanje što se desi mome robu koji ih slijedi je sprečavanje da Mi bude
pokoran.'" Uzvišeni kaže: "Oni će propast susresti", tj. propast
Sufjan es-Sevri kaže da je Ibn-Mes'ud rekao da je Gajj dolina u Džehennemu
velike "Ali oni koji su se pokajali, i vjerovali, i dobro činili",
tj. koji su počeli klanjati i prestali da slijede strasti, takvima će Allah,
dž.š., tevbu primiti, uljepšati njihov kraj i učiniti ih nasljednicima dženetskih
blagodati. Slavljeni zato kaže: "Oni će u Džennet ući, i nikakva im se
nepravda neće učiniti", jer /136/ "Tevba briše ono što je prije
bilo." U drugom hadisu kaže se: /137/
"Onaj ko učini
tevbu je kao onaj ko nikako nema grijeha." Onima koji tevbu učine neće
biti umanjena djela koja budu činili, jer djela koja su ranije učinili neće
stajati na suprot djelima koja su uradili poslije, pošto bi im onda trud bio
uzalud. On ih zato oslobađa iz Svoje dobrote i daje im zaštitu iz Svoje
plemenitosti i milosti. U ovom ajetu riječ je o izuzimanju: "Osim onih
koji se pokaju", kao što je izuzimanje upotrijebljeno u suri "El-
Furkan": "Oni koji se mimo Allaha drugom bogu ne klanjaju, i koji,
one koje je Allah zabranio, ne ubijaju, osim kad pravda zahtijeva", do
riječi: "A Allah prašta i milostiv je."
"U edenske
vrtove koje je Svemilosni robovima Svojim obećao zato što su u njih vjerovali,
a nisu ih vidjeli, a obećanje Njegovo će se, doista, ispuniti,/61/ u njima
prazne besjede neće slušati, već samo: 'Selam!' - i u njima će ujutro i navečer
opskrbljeni biti./62/ Dat ćemo da takav Džennet naslijedi onaj od robova Naših
koji se bude grijeha klonio."/63/
To su dženetlije i onima koji su se pokajali od grijeha, a
nazivaju se Džennatu-adn. Svemilosni ih kao položaje obećava Svojim robovima.
Oni u njih vjeruju iako su skriveni i nisu ih vidjeli. Oni su im nagrada za
čvrstinu njihovog imana i uvjerenja. Uzvišeni kaže: "A obećanje Njegovo će
se, doista, ispuniti." Ovo je garancija tvrdnje da će On to sigurno
ostvariti i da će oni na kraju u njih ući, kao što na drugom mjestu kaže:
"I Njegovo obećanje će se ispuniti": "U njima prazne besjede
neće slušati", tj. u tim Džennetima neće biti razgovora koji nema smisla,
već će se govoriti: "Mir!", kao što Slavljeni kaže na drugom mjestu:
"U njima neće slušati prazne besjede ni govor griješni, nego samo riječi:
'Mir, mir!'"
Uzvišeni kaže: "U njima će ujutro i naveče opskrbljeni
biti", tj. jutrom i večeri, mada u Džennetu nema noći i dana, ali će
dženetlije znati njihovo smjenjivanje po promjeni sjaja svjetlosti, spuštanju
zastira, zaključavanju vrata i njihovom otvaranju i zatvaranju. Hasan, Katade i
drugi kažu da su u najvećem blagostanju bili oni Arapi koji su imali što da
ručaju i večeraju, pa je u Kur'anu objavljeno ono što njih tišti. "U njima
će ujutro i navečer opskrbljeni biti." Uzvišeni kaže: "Dat ćemo da
takav Džennet naslijedi onaj od robova Naših koji se budu grijeha klonio",
tj. Džennet koga smo opisali ovim veličanstvenim opisom će naslijediti Naši
bogobojazni robovi, koji su bili pokorni Allahu, dž.š., i u sreći i nesreći i
koji srdžbu potiskuju i ljudima praštaju. Na početku sure "El-
-Mu'minun" Uzvišeni kaže: "Ono što žele - vjernici će postići, oni
koji namaz svoj ponizno obavljaju", pa do riječi: "Oni su dostojni
nasljednici, koji će Džennet-Firdevs naslijediti, oni će u njemu vječno
boraviti."
"A mi silazimo
samo po naredbi Gospodara tvoga. Njemu pripada ono što je pred nama i ono što
je za nama, što je između toga. A Gospodar tvoj nije zaboravan./64/ On je
Gospodar nebesa i Zemlje i onoga što je između njih, zato samo Njemu ibadet
čini i u tome budi ustrajan! Znaš li da ima neko Njemu sličan?/65/
Ahmed prenosi od
Ibn-Abbasa da je Poslanik, s.a.v.s., rekao Džibrilu, a.s., /138/ "Šta te
sprečava da nas češće posjećuješ?", pa je kaže Ibn Abbas, objavljeno:
" A Mi silazimo samo po naređenju Gospodara tvoga", pa do kraja
ajeta. Jedini ga je Buharija zabilježio ovako od Ebu-Neima, a on prenosi od
Omera ibn Zerra. Ibn-Ebu-Hatim i Ibn-Džerir prenose, također, da je ovo bio
odgovor Muhammedu, s.a.v.s. Mudžahid kaže da je ovj ajet, po značenju, kao i
onaj u suri "Ed-Duha": "Gospodar tvoj te nije napustio ni
omrznuo." Isto ovo kažu Dahhak, Katade, Es-Sirij i drugi, tj. da je ovaj
ajet objavljen zbog Džibrilovog zastoja u dolaženju Poslaniku, s.a.v.s.
Uzvišeni kaže: له
"Njemu pripada ono što je pred nama i ono što je za nama.", tj. šta
će se desiti u budućnosti na ahiretu i šta se desilo u prošlosti, na dunjaluku,
"i ono između toga", tj. između dunjaluka i ahireta. Slično
objašnjenje prenosi se od Ibn-Abbasa, Seida ibn Džubejra, Dahhaka i drugih, a
Ibn-Džerir ga smatra ispravnim, a Allah, dž.š., najbolje zna." "A
Gospodar tvoj nije zaboravan." Mudžahid i Es-Suddi kažu da to znači:
"Tvoj Gospodar ne zaboravlja tebe." Već smo rekli da je ovaj ajet
sličan riječima Uzvišenog: "Tako Mi jutra i noći kada se utiša, Gospodar
tvoj te nije napustio ni omrznuo."
Ibn Ebu-Hatim prenosi kao merfu': /139/ "Ono što je
Allah dozvolio u Svojoj Knjizi, to je halal, a što je u njoj zabranio, to je
haram, a o čemu je prešutio, to se prašta, pa molite od Allaha Njegov oprost,
jer On, zaista, ne zaboravlja." Zatim je citirao ovaj ajet: "Gospodar
tvoj nije zaboravan." Uzvišeni kaže: "On je Gospodar nebesa i Zemlje
i onoga što je između njih", tj. On je Stvoritelj, Upravljač, Sudija i
Ravnatelj Čiju presudu niko ne pobija. "Zato samo Njemu ibadet čini i u
tome budi ustrajan! Znaš li da ima neko Njemu sličan?!" Alija ibn
Ebu-Talha prenosi da je Ibn-Abbas rekao: ”Poznaješ li nekoga Gospodaru sličnog
ili Njemu identičnog?” Ikrime kaže: "Niko nije nazvan imenom 'Er-Rahman',
osim Njega, Blagoslovljenog i Uzvišenog, nedostižno je ime Njegovo".
Čovjek kaže:
"Zar ću, kad umrem, zbilja biti oživljen?"/66/ A zar se čovjek ne
sjeća da smo ga još prije stvorili, a da nije bilo ništa? /67/ Tako mi
Gospodara tvoga, Mi ćemo i njih i šejtane skupiti, zatim ćemo ih dovesti da oko
Džehennema na koljenima kleče, /68/ a onda ćemo iz svake skupine izdvojiti one
koji su prema Svemilosnom najdrskiji bili, /69/ jer Mi dobro znamo one koji su
najviše zaslužili da u njemu gore."/70/
Uzvišeni kaže da se čovjek čudi i isključuje mogućnost
proživljenja poslije smrti. Tako Uzvišeni veli: "Ako se čudiš, pa čudo su
riječi njihove: 'Zar ćemo, zaista, kad zemlja postanemo, biti stvoreni
ponovo?'" U ovoj suri Uzvišeni kaže: "Čovjek kaže: 'Zar ću kad umrem,
zbilja biti oživljen?'" A zar se čovjek ne sjeća da smo ga još prije
stvorili, a da nije bio ništa? Uzvišeni proživljenje i povratak dokazuje
početkom i prvim stvaranjem, jer On je stvorio čovjeka iz ničega, pa kako onda
da ne može da ga ponovo stvori, kad je čovjek već nešto bio! Uzvišeni zato
kaže: "On je Taj Koji iz ničega stvara i On će to ponovo učiniti i to Mu
je lakše." U sahih-hadisu stoji: /140/ "Čovjek Me laže, a nema na to
pravo i uznemirava Me, a nije u pravu. Što se tiče laži na Mene, to su njegove
riječi: 'Neće me oživiti kao što me je prvi put stvorio', a meni prvo stvaranje
nije lakše od drugog. Što se tiče uznemiravanja, to su njegove riječi, da ja
imam dijete. A Ja sam Jedan, na Koga se sve oslanja, Koji nije rodio niti je
rođen i Kome niko nije ravan." "I tako mi Gospodara tvoga, Mi ćemo
njih i šejtane sakupiti." Blagoslovljeni i Uzvišeni Gospodar zaklinje se
Svojim Plemenitim Bićem da će neizbježno sakupiti njih i šejtane koje su
obožavali mimo Allaha, dž.š."
"Zatim ćemo ih dovesti da oko Džehennema na koljenima
kleče", tj. sjedeći na koljenima. Uzvišeni kaže: "Zatim ćemo iz svake
skupine izdvojiti one", tj. iz svake zajednice, "koji su prema
Svemilosnom najdrskiji bili", tj. izdvojit ćemo iz pripadnika svake vjere
starješine i predvodnike u zlu, dok se ne popuni broj, počinjući od najgorih pa
naniže. Ovim su slične riječi Uzvišenog: "A kada se svi u njemu sakupe,
tada će običan puk reći o glavešinama svojim: 'Gospodaru naš, ovi su nas u
zaludu odveli, zato im podaj dvostruku patnju u Vatri'", pa do Njegovih
riječi: "za ono što ste radili." Uzvišeni kaže: "Jer Mi dobro
znamo one koji su zaslužili najviše da u njemu gore", tj. Uzvišeni
najbolje zna ko je zaslužio od robova da bude bačen u Vatru i da u njoj vječno
ostane, a ko zaslužuje dvostruku kaznu, kao što Uzvišeni kaže: " Za sve će
biti dvostruka, ali vi ne znate."
I svaki od vas će do
njega stići! Gospodar tvoj se sigurno tako obavezao! /71/ Zatim ćemo one koji
su se grijeha klonili spasiti, a nevjernike ćemo da u njemu na koljenima kleče
ostaviti./72/
Ahmed prenosi od Ebu-Sumijjeta, koji je rekao: /141/
"Razišli smo se u pitanju ulazka u Džehennem. Neki su rekli da vjernici
neće u nj ulaziti, a drugi su reli da će svi ući, pa će Allah spasiti
bogobojazne. Sreo sam Džabira ibn Abdullaha pa mu to ispričao a on mi reče:
'Svi će ući.' Sulejaman ibn Murre kaže: 'Svi će ući u Džehennem.' Stavio je ,
zatim, svoje prste na uši i rekao: 'Ogluho ako nisam čuo Poslanika, s.a.v.s.,
da kaže: 'I dobročinitelj i grješnik će u njeg ući, ali će on vjernicima biti
hladan i spas, kao što je Vatra bila hladna i spas Ibrahimu, čak će i Vatra
pucketati zbog studeni: Allah će zatim spasiti bogobojazne, a ostaviti silnike
da u njemu kleče.'" Ahmed prenosi od Abdullaha ibn Mes'uda da je za
riječi: "I svaki od vas će do njega stići!" Poslanik, s.a.v.s., rekao
je: /142/ "Svi će ljudi u njega ući, a zatim će iz njega biti vađeni prema
svojim djelima." Ovaj hadis zabilježio je Tirmizi. U Buharijinom i
Muslimovom "Sahihu" se preko Ebu-Hurejrea prenosi da je Poslanik,
s.a.v.s., rekao: /143/
"Ni jednom muslimanu ne umre troje djece, pa se strpi,
a da ga neće zahvatiti (džehenemska) vatra koliko je dovoljno da se ispuni
zakletva." Es-Suddi kazuje od Murreta, a on od Ibn-Mes'uda, da riječi:
"Gospodar se tvoj sigurno tako obavezao", znače nužno izvršavanje
zakletve, a Mudžahid i Ibn-Džerir kažu da riječ znači "odredba".
Uzvišeni kaže: "Zatim ćemo one koji su se grijeha klonili spasiti",
tj. kada sva stvorenja dođu pred Allaha, dž.š., uđu u Džehennem i padnu u
njega, nevjernici i grješnici prema težini grijeha, Allah, dž.š., spasit će
bogobojazne vjernike prema vrijednosti njihovih djela. Prolaz preko Sirata i
brzina prijelaza bit će na osnovu djela na dunjaluku. Zatim će se zauzimati za
počinioce velikih grijeha među vjernicima. Šefaat će činiti meleki, poslanici i
vjernici, pa će biti spašeno mnogo stvorenja koje je Vatra već zahvatila, osim
njihovih lica, koja će biti zaštićena, jer je to dio kojim se činila sedžda.
Svako će izaći iz Vatre na osnovu količine imana u srcu. Prvo će izaći oni koji
su imali imana onoliko koliko je težak zlatnik, poslije njih oni sa još manje
imana i tako redom do onih sa najsitnijim dijelom imana. Na koncu će Allah,
dž.š., spasiti Vatre i onoga koji je jedanput u životu izgovorio: 'La ilahe
illallah', a nije uradio nikakvo drugo dobro djelo. U Vatri će vječno ostati
samo oni koji to zaslužuju, kako to objašnjavaju brojni vjerodostojni hadisi
našeg Poslanika, s.a.v.s. Zato Uzvišeni kaže: "Zatim ćemo one koji su se
grijeha klonili spasiti, a nevjernike ćemo da u njemu na koljenima kleče
ostaviti."
Kada su im se Naši
razgovijetni ajet učili, onda su oni koji nisu vjerovali govorili onima koji su
vjerovali: "Koja je od ove dvije skupine boljih nastambi i ljepših
sastajališta?" /73/ A koliko smo Mi prije njih naroda uništili koji su
blagom i izgledom bolji bili?!/74/
Uzvišeni kaže da kada se nevjernicima čitaju Allahovi,
dž.š., ajeti, kao jasna uputstva, oni od njih odvraćaju i okreću se na suprotnu
stranu. Oholo se obraćju vjernicima, dokazujući da je laž koju slijede ispravna
jer su oni "boljih nastambi i ljepših sastajališta", tj. jer oni
imaju ljepše stanove a njihova sastajališta (klubovi) bolje su opremljena i
više posjećena. Pa kako da oni budu -tako oni rezonuju - u zabludi, a oni koji
se skrivaju u kući Erkama ibn Ebu-Erkama i sličnim kućama, da budu u pravu?
Uzvišeni na drugom mjestu kaže: "Govore nevjernici o vjernicima: 'Da je
kakvo dobro, nas oni ne bi u tome pretekli.'" Allah, dž.š., njih i njima
slične opovrgava: "A koliko smo Mi prije njih naroda uništili", tj.
koliko je bilo nevjerničkih zajednica koje smo zbog nevjerovanja uništili.
"koji su blagom i izgledom bolji bili?!", tj. koji su od ovih imali
veće i ljepše imetke, više sredstava i ljepši izgled i pojavu. A'meš kazuje od
Ebu-Zabjana da je Ibn-Abbas za riječi: "boljih nastambi i ljepših sastajališta"
rekao: ''El-mekam' znači 'el-menzil', tj. stan, 'en-nedijj' znači 'el-medžlis',
tj. mjesto sastajanja, 'el-esas' značI 'el-meta', tj. imetak, užici, a riječ
'er-rij' znači 'el-menzar', tj.'izgled'"
Reci: "Onome ko
je u zabludi, neka Svemilosni produži (zabludu)!" - Ali kad takvi dožive
da se opomene ostvare, bilo kazna, bilo Smak svijeta, zbilja će saznati ko je u
gorem položaju i ko ima pobornika manje./75/
Reci, o Muhammede, onima što širk čine svome Gospodaru i
tvrde da su u pravu a da ste vi na stranputici: "Ko bude u zabludi",
od nas i vas, "neka mu Svemilosni produži (zabludu)", tj. neka ga
Allah, dž.š., zadrži u onome u čemu se nalazi i nega ga ostavi u zabludi dok se
ne sretne sa svojim Gospodarom. "Bilo kazna" da ih zadesi bilo و"Smak svijeta"
nenadano da dođe "tada će saznati" "ko je u gorem položaju i ko
ima manje pobornika", tj. ovo je adekvatan odgovor na ono čime su se
hvalili (nastambe i sastajališta). Ovo je prizivanje kletve mušrika koji misle
da su u pravu u onome što slijede. Allah, dž.š., na sličan način spominje
židove u suri El-Bekara gdje oni tvrde da su Allahovi, dž.š., prijatelji mimo
ostalih ljude. Isto tako spominje prokletstvo kršćana u suri
"Ali-Imran", gdje oni tvrde da je Isa, a.s., Božiji sin, slavljen je
On i uzvišen iznad onoga što Mu oni pripisuju. Svi oni su odustali od
međusobnog prizivanja kletve jer su znali da je Muhammed, s.a.v.s., na Istini,
u suprotnom to bi prihvatili:
Allah će povećati
uputu onima koji su na Pravom putu! A dobra djela, koja vječno ostaju - od
Gospodara tvoga bit će bolje nagrađena i ljepše uzvračena."/76/
Nakon što je spomenuo produljenje i povećanje zablude onima
koji su u zabludi, obaviještava da će povećati uputu onima koji su na Pravom
putu. Na drugom mjestu Uzvišeni kaže: "A kad bude objavljena neka sura,
ima ih koji govore: 'Kome je od vas ona povećala vjerovanje?'" Uzvišeni
kaže: "A dobra djela koja vječno ostaju." Tumačenje o ovome smo imali
u suri "El- Kehf" i pritom smo naveli hadise. "Od Gospodara
tvoga bit će bolje nagrađena", tj. nadoknađena, "i ljepše
uzvraćena", tj. bit će bolja po svršetku i po posljedicama za oni koji su
ih radili:
Zar nisi vidio onoga
koji u dokaze Naše ne vjeruje i govori: "Zacijelo će mi biti dato
bogatstvo i djeca!" /77/ Ili je on u gajb prodro ili je od Svemilosnog
obećanje primio. /78/ Nijedno! Mi ćemo ono što on govori zapisati i patnju mu
veoma produžiti. /79/ a ono o čemu on govori - naslijediti i sam samcat će Nam
se vratiti."/80/
Ahmed prenosi od Habbab ibn Erta, koji je rekao: "Bio
sam kovač i bio mi je dužan As ibn Vail, pa sam otišao do njega da mi vrati
dug. On mi reče: 'Neću ti ga vratiti dok ne zaniječeš Muhammeda.' Ja sam mu
rekao: 'Ja ga, tako mi Allaha neću zanijekati ni nakon što umreš i budeš ponovo
proživljen', našto on odgovori: 'Zaista ću ti, kada umrem i budem ponovo
proživljen, vratiti dug, jer ću tamo imati puno imetka i djece.' Allah, dž.š.,
nakon toga je objavio: "Za nisi vidio onoga koji u dokaze naše ne vjeruje i
govori: 'Zacijelo će mi biti dato bogatstvo i djeca'", pa do riječi:
"i sam samcat će nam se vratiti." Ovo su zabilježili autori
"Sahiha" i drugi. "Ili je on u gajb prodro." Ovo je
opovrgavanje govornika koji je rekao: "Bit će mi dato bogatstvo i
djeca", tj. na Sudnjem danu. Da li on to uistinu zna, pa se oholi i na to
zaklinje? "Ili je od Svemilosnog obećanje primio", tj. ima li on neko
obećanje od Allaha, dž.š., i garanciju da će mu biti dato? Ibn-Abbas rekao je:
"Je li on izgovorio 'La ilahe illallah', pa da se tome nada?"
"Nijedno!" Ovo je riječ kojom se pobija prethodno i tvrdi naredno.
"Mi ćemo ono što on govori zapisati", tj. što za sebe traži i što je
sebi sa zadovoljstvom dosudio, kao i njegovo nevjerovanje Allaha, dž.š.
"Mi ćemo mu patnju veoma produžiti", tj. na ahiretu zbog takvih
riječi i njegovog nevjerovanja na dunjaluku. "a ono o čemu on govori,
naslijediti ", tj. što je rekao o djeci i imetku, Mi ćemo mu uskratiti,
"i sam samcat će Nam se vratiti", tj. ni malo ni mnogo neće sa sobom
imati.
"I oni mimo
Allaha prihvataju božanstva da im budu snaga./81/ A ne valja tako! Božanstva će
poreći da su im se klanjali, i bit će im protivnici./82/ Zar ne vidiš da Mi
šejtane na nevjernike šaljemo da ih što više na zlo navračaju?/83/ Zato ne
traži da što prije stradaju, Mi im polahko dane odbroja-vamo."/84/
Uzvišeni kaže da mušrici, mimo Njega, kao božanstva druge
uzimaju, smatrajući ih moćnim pa zato od njih pomoć traže. Allah, dž.š.,
odbacuje njihove stavove pa kaže: "A nevalja tako! Božanstva će poreći da
su im se klanjali", tj. na Sudnjem danu, "i bit će im
protivnici." Sve će biti suprotno od onoga kako su oni vjerovali. Oni će
im postati najžešći protivnici i najzagriženiji neprijatelji. Okrenut će se
protiv njih, bit će im neprijatelji i poreći ono što im pripisuju, kao što
Uzvišeni kaže: "Ko je u većoj zabludi od onih koji se, umjesto Allahu,
klanjaju onima koji im se do Sudnjeg dana neće odazvati i koji su prema
njihovim molbama ravnodušni. Kada ljudi budu sabrani, oni će im biti neprijatelji
i poreći će da su im se klanjali." Uzvišeni kaže: "Zar ne vidiš da Mi
šejtane na nevjernike šaljemo , da ih što više na zlo navraćaju", tj.
pustili smo da ih vode u zabludu, da im to bude kazna zato što skreću sa Puta
istine. Slično ovome Uzvišeni kaže: "Onome ko se bude slijepim pravio da
ne bi Svemilosnog veličao, Mi ćemo šejtana natovariti, pa će mu on nerazdvojni
drug postati." Uzvišeni kaže: "Zato ne traži da što prije stradaju,
Mi im polahko dane odbrojavamo." O Muhammede, ne žuri sa tim da ih kazna
što prije stigne, jer: "Mi njima dane polahko odbrojavamo", tj. Mi
njih ostavljamo do trenutka određenog i preciziranog. Oni će, bez sumnje,
dobiti zasluženu kaznu i opomenu, kao što Uzvišeni kaže: "Mi im ga dajemo
samo zato da što više ogreznu u grijehu", ili: "Mi im dajemo da
kratko uživaju, a onda ćemo ih natjerati u patnju neizdržljivu."
Onoga Dana kada
bogobojazne, kao uzvanike, pred Svemilosnim sakupimo,/85/ a kad u Džehennem
žedne grješnike potjeramo, /86/ niko se ni za koga neće moći zauzimati, osim onoga
ko je obećanje od Svemilosnog uzeo!/87/
Uzvišeni govori o
svojim bliskim pobožnim robovima, koji su Ga se na dunjaluku bojali, koji su
slijedili Njegove poslanike i vjerovali kao istinito ono o čemu su ih
obavještavali, pokoravali im se u naređenjima a izbjegavali ono što su im
zabranjivali. Allah, dž.š., sakupit će ih na Sudnjem danu kao Svoje uzvanike,
koji će Mu stizati na izvanrednim svjetlosnim ahiretskim vozilima.
"El-vefd" se kaže za one koji stižu na jahalicama. Dolazit će Mu kao
najhairnije zvanice u kuću Njegove časti i zadovoljstva. Što se grješnih lažova
tiče, onih koji su se suprotstavljali poslanicima, bit će okrutno potjerani u
Vatru. znači "žedne." Ovo je tumačenje Ibn-Abbasa, Mudžahida, Hasana
i drugih. Ovdje će se reći: " Ko je boljih nastambi i ljepših
sastajališta?" Ibn-Ebu-Hatim prenosi od Ibn-Merzuka, u vezi sa riječima:
da će se pred vjernikom kad bude izlazio iz svog kabura pojaviti "Onoga
dana kada bogobojazne kao uzvanike pred Svemilosnim sakupimo" lik najljepšeg
izgleda i najugodnijeg mirisa, pa će vjernik upitati: "Ko si ti?" Lik
će odgovoriti: "A zar me ne poznaješ?" Vjernik će reći: "Ne
poznajem te, ali vidim da ti je Allah dao ugodan miris i lijep izgled."
Lik će reći: "Ja sam tvoje dobro djelo koje je imalo ovu ljepotu na dunjaluku
i koje je sa tobom skupa putovalo kroz dunjaluk, pa me zato uzmi i povedi"
i čovjek će ga povesti. Zato Uzvišeni kaže: "Onoga dana kada bogobojazne
kao uzvanike pred Svemilotsnim sakupimo".
Abdullah, sin imama
Ahmeda u Musnedu svoga oca od Nu'mana ibn Se'ida prenosi da je rekao:
"Sjedili smo sa Alijom, r.a., pa je on proučio ajet: "Onoga dana kada
bogobojazne kao uzvanike pred Svemilosnim sakupimo", i rekao: 'Oni, tako
mi Allaha, neće stizati pješice, niti će delegacije biti na nogama, već na devama
kakve stvorenja nisu vidjela, sa zlatnim sedlima, koje će oni jahati dok ne
stignu pred dženetska vrata.'" Ovako prenose Ibn Ebu-Hatim, Ibn-Džerir od
Abdurrahmana ibn Ishaka Medenije sa dodatkom: "sa sedlima od zlata i
uzdama od topaza." Ostalo je isto. Uzvišeni kaže: "I kad u Džehennem
žedne grješnike potjeramo", "niko se ni za koga neće moći
zauzimati", tj. oni neće imati nikoga da se za njih zauzima kao što će se
vjernici zauzimati jedni za druge. Uzvišeni za njih,kaže: "Pa nemamo ni
zagovornika ni prisna prijatelja." Uzvišeni kaže: "Osim onoga ko je
obećanje od Svemilosnog uzeo." Ahd - preuzeta obaveza su riječi:
Svjedočenje da nema drugog Boga osim Allaha, da sva moć i snaga pripada Allahu
i da se ne moli nikome osim Njemu Uzvišenom. Ibn Ebu-Hatim prenosi od Esvada
ibn Jezida da je rekao: Abdullahu ibn Mes'udu je proučen ajet: "Osim onoga
ko je obećanje od Svemilosnog uzeo", pa je rekao: 'Čuvajete preuzete
obaveze od Allaha, jer će Allah reći na Sudnjem danu: 'Ko sa sobom ima preuzetu
obavezu od Allaha, neka ustane.'
Prisutni su rekli: 'Pouči nas, Ebu-Abdurrahmane', a on reče:
Recite: 'Bože moj, Stvoritelju nebesa i Zemlje, Poznavaoče vidljivog i
nevidljivog, ja Ti se povjeravam, jer ako me Ti prepustiš mome djelu, ono će me
približiti zlu a udaljiti od dobra, i ja se samo Tvojom milošću osiguravam,
učini mi kod Sebe obećanje koje ćeš ispuniti na Sudnjem danu, jer Ti ne odbijaš
one koji te zovu.'' Dok je izgovarao ove riječi, Ibn-Mes'ud je bio obuzet
strahom, zastrašujućeg stanja i izgleda, moleći se za pomoć i oprost."
Oni govore:
"Svemilosni je uzeo dijete!" /88/ Vi, doista, nešto krupno govorite!
/89/ Gotovo da se nebesa raspadnu, a Zemlja provali i planine zdrobe,/90/ što
Svemilosnom pripisuju dijete! /91/ A Svemilosnom ne treba to da uzima dijete!/92/
Ta, svi će oni, i oni na nebesima i oni na Zemlji, doći Svemilosnom kao
robovi./93/ On ih je sve obuhvatio i tačno izbrojio,/94/ i svi će Mu na Sudnjem
danu doći pojedinačno./95/
Nakon što je u ovoj
časnoj suri potvrdio Isaovo, a.s., ropstvo i spomenuo njegovo stvaranje bez
posredovanja oca, Uzvišeni pobija one koji smatraju da On ima dijete, Uzvišen
je, daleko i Čist od svega toga. Slavljeni kaže:. "Oni govore: 'Svemilosni
je uzeo dijete. Vi, doista, nešto'", svojim riječima "krupno
govorite", tj. nešto krupno. Uzvišeni kaže: "Gotovo da se nebesa
raspadnu, a Zemlja provali i planine zdrobe, što Svemilosnom pripisuju
dijete", tj. to samo što se ne desi kada nebesa, Zemlja i planine čuju
ovaj sramni govor; ljudi, nebesa, Zemlja i planine stvorenja su koja su
utemeljena na tevhidu i koja slave i veličaju Allaha, dž.š. On nema boga osim
Njega, On nema rivala i Sebi sličnog. Nema dijete niti supruge, a ni ravna
sebi. On je Jedini, na koga se sve oslanja. Nije rodio niti je rođen i niko Mu
ravan nije.
Ibn-Džerir kaže da je Ibn-Abbas rekao: "Od širka
strahuju nebesa, Zemlja, planine i sva stvorenja, osim ljudi i džina. Ona samo
što ne propadnu u svom veličanju Allaha, zbog ljudskog širka. Kao što mušriku
uz njegov širk ne koristi dobročinstvo, mi se nadamo da će Allah, dž.š.,
oprostiti grijehe onima koji su u Njega Jedinog vjerovali." Poslanik,
s.a.v.s., rekao je: /145/ "Podsjećajte ljude na samrti na svjedočenje da
nema boga osim Allaha, jer ko to izgovori u smrtnom času, sigurno će ući u
Džennet." Prisutni upitaše: "A šta je sa onima koji to izgovore dok
su zdravi?" Poslanik, s.a.v.s., odgovori: "To je sigurnije za ulazak
u Džennet, to je sigurnije!", a zatim nastavi: "Tako mi Onoga u ^ijoj
je ruci moja duša, Da se sva nebesa i sve zemlje, ono što je u njima, između
njih i ispred njih stave na jedan tas vage, a da je svjedočenje da nema boga
osim Allaha stavi na drugi tas vage, svjedočenje bi ih sve skupa
preteglo." Ovako bilježI Džerir. Ed-Dahhak kaže da riječi: "a Zemlja
provali" znače zbog srdžbe Uzvišenog. "I planine zdrobe" -
Ibn-Abbas kaže da to znači da se razruše. Seid ibn Džubejr kaže da riječ: znači
da se međusobno porazbijaju jedna o drugu.
Ahmed prenosi od Ebu-Musa da je Poslanik, s.a.v.s., rekao:
/146/ "Niko ne osaburi na uznemiravanje više od Allaha, Koji čuje da Mu
širk čine i pripisuju dijete. On im oprašta, odgađa kaznu i daje im
opskrbu." Ovaj hadis zabilježili su Buharija i Muslim. Uzvišeni kaže:
"A Svemilosnom ne treba to da uzima dijete", tj. ne dolikuje i ne
priliči Njegovoj uzvišenosti i veličini, jer On nema ravna Sebi među
stvorenjima i ona su sva Njegovi robovi. Zato Uzvišeni kaže: "Ta, svi će
oni, i na nebesima i na Zemlji, doći Svemilosnom kao robovi. On ih je sve
obuhvatio i tačno izbrojio", tj. On zna njihov broj od trenutka stvaranja
do Sudnjeg dana. "I svi će Mu na Sudnjem danu doći pojedinačno", tj.
neće imati pomagača ni zaštitnika, osim Jedinog Allaha, dž.š., Koji nema druga.
On će svojim stvorenjima suditi kako hoće, a On je Pravedni, Koji nikome neće,
ni za jednu trunku, neprevdu učiniti.
"One koji su
vjerovali i dobra djela činili Svemilosni će sigurno, voljenim učiniti. /96/ Mi
smo Kur'an učinili lahkim, na tvome jeziku, da bi njime one koji se Allaha boje
i grijeha klone obradovao, a inadžije nepopustljive opomenuo./97/. A koliko smo
samo naroda prije njih uništili! Da li ijednog od njih vidiš i da li i
najslabiji glas njihov čuješ? /98/
Uzvišeni kaže da će
Svojim robovima vjernicima koji rade dobra djela ukazati dobročinstvo. To su
djela sa kojima je Allah, dž.š., zadovoljan, i On će, jer su se držali
Muhammedovog, a.s., Šerijata, u srcima Svojih dobrih robova usaditi ljubav i
milost prema njima. Ovo je odredba koja će se sigurno ostvariti i od koje nema
odstupanja. O tome postoje brojne predaje od Poslanika, s.a.v.s. Ahmed prenosi
od Ebu- -Hurejrea da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: /147/ "Zaista, kada
Allah zavoli jednog Svog roba, pozove Džibrila i rekne mu: 'O Džibrile, Ja
volim toga i toga pa ga i ti voli.' Džibril ga zavoli, a zatim pozove
stanovnike nebesa i kaže: 'Zaista Allah voli toga i toga, pa ga i vi volite.'
Zavole ga stanovnici nebesa, pa se ova riječ o njemu proširi na Zemlji. Zaista,
kada Allah zamrzi jednog Svog roba, pozove Džibrila i rekne mu: 'O Džibrile, ja
mrzim toga i toga, pa ga i ti mrzi.' Džibril ga zamrzi, a onda se pozovu
stanovnici neba: 'Zaista Allah mrzi toga i toga, pa ga i vi mrzite.' Oni ga
zamrze, a zatim se mržnja prema njemu proširi na Zemlji." Muslim ga
rivajeti od Suhejla, a Ahmed i Buharija od Ibn-Džurejdža, on od Musa ibn Utbeta,
od Ebu-Hurejrea, a on od Poslanika, s.a.v.s. Ibn-Ebu-Hatim prenosi od
Ebu-Hurejrea da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: /148/
"Kada Allah
zavoli jednog roba, pozove Džibrila: 'Ja sam zavolio toga, pa ga i ti voli.' Pa
se to proglasi na nebu, a zatim se ljubav prema njemu spusti na stanovnike
Zemlje", a to je značenje Allahovih riječi: "One koji su vjerovali i
dobra djela činili Svemilosni će sigurno voljenim učiniti." Ovo bilježi
Muslim i Tirmizi, koji kaže da je hadis hasen- sahih. Ibn-Ebu-Hatim kazuje od
Hasana Basrije, r.a., da je rekao: "Neki je čovjek rekao: 'Ja ću robovati
Allahu, dž.š., da će se o tome, zaista, pripovijedati.' Niko ga za vrijeme
namaskog vakta nije mogao vidjeti da nešto radi, osim da klanja. Prvi je ulazio
u džamiju, a posljednji iz nje izlazio. Prošlo je tako sedam mjeseci a ljudi ga
nisu poštovali i kada bi prolazio pored njih, govorili su: 'Pogledajte onog
licemjera!' Počeo je tada da se preispituje i nakon izvjesnog vremena sam je
sebi rekao: 'Doista ja vidim da me ljudi spominju samo po zlu. Učinit ću da sva
moja djela budu posvećena samo Allahu, dž.š.' On u svom ibadetu nije ništa
povećavao niti mijenjao osim srčanog nijeta. Nakon izvjesnog vremena, kada bi
prolazio pored tih istih ljudi, oni su govorili: 'Zaista je Allah, dž.š., spustio
Svoju milost na tog čovjeka.'
Hasan bi potom citirao: "One koji su vjerovali i dobra
djela činili Svemilosni će sigurno voljenim učiniti." " Uzvišeni
kaže: "Mi smo ga učinili lahkim", tj. Kur'an, "na tvome
jeziku", o Muhammede, a to je potpuni, jasni i rječiti arapski jezik
"da bogobojazne obraduješ", tj. one koji Allaha, dž.š., dozivaju i
Poslanika istinitim smatraju, "a da inadžije nepopustljive opomeneš",
tj. da opomeneš one koji zakreću glave od Istine i slijede neistinu i ne ustaju
protiv zaslijepljenih pokvarenjaka. Uzvišeni kaže: "A koliko smo samo
naroda prije njih uništili", tj. ummeta koji nisu vjerovali i koji su
lažnim smatrali Njegove poslanike, "da li ijednog od njih vidiš i da li i
najslabiji glas njihov čuješ?", tj. da li ti nekoga od njih vidiš i čuješ
li im glas? Riječ znači "skriveni glas".
Ovo je završetak skraćenog tefsira sure "Merjem". Allahu,
dž.š., pripada pohvala i blagoslov.
