"Ono što je
Allah odredio - dogodit će se; zato to ne požurujte! Uzvišen neka je On i neka
je vrlo visoko iznad onih koje Njemu ravnim smatraju!" /1/
Uzvišeni obavještava
o približavanju Sudnjeg dana, kao i onog što sa njim neminovno dolazi, i
izražava to u formi prošlosti, kao dokaz sigurnog ostvarenja i neminovnog
događanja, te Uzvišeni kaže: "Ljudima se bliži čas polaganja računa
njihova, a oni, bezbrižni, ne mare za to", (21:1) te Uzvišeni veli:
"zato to ne požurujte", tj. blizu je, nije daleko, pa to ne
požurujte. Moguće je da se spojena zamjenica (hu) odnosi na Allaha ili na
kaznu, a oboje je međusobno povezano, kao što Uzvišeni veli: "Oni traže od
tebe da ih što prije stigne kazna. A da nije određenog roka za to, kazna bi im
došla, a doći će im, sigurno, iznenada, oni neće predosjetiti." (39:53)
Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ukbe bin Amira, pa kaže: "Allahov Poslanik,
s.a.v.s., kaže: (708) Na Sudnjem će vam se danu pojaviti iznad vas crni oblak
sa zapada, poput okrugle površine koja će se izdizati ka nebu - gore, a iz
njega će se čuti zov: 'O ljudi', pa će se ljudi međusobno pogledati i upitati:
'Jeste li čuli?' Neki će reći: 'Jesmo', a neki od njih će sumnjati.
Zatim će se zov ponovo čuti: 'O ljudi!' Zatim će se ponovo
ljudi međusobno upitati: 'Jeste li čuli?' Pa će oni reći: 'Jesmo!' Zatim će se
čuti zov treći put: 'O ljudi!' 'Ono što je Allah odredio - dogodit će se, pa to
ne požurujte!' Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: Tako mi Onoga u čijoj je ruci
moja duša, zaista će dvojica ljudi razastirati odjeću pa je nikada neće više
smotati, i čovjek će pružiti svoje vedro, a neće se iz njega nikada napiti, i
čovjek će musti svoju devu a neće nikada popiti njeno mlijeko, pa reče
Poslanik: i ljudi će raditi..." zatim da je On, Uzvišeni Allah, dž.š.,
očistio Sebe od toga što su Mu oni pridruživali druga i što su obožavali nekog
sa Njim, lišen je Uzvišeni Allah, dž.š., od svega toga i čist. A ovi - oni su
ti koji negiraju Sudnji dan, pa kaže: "Uzvišen neka je On i neka je vrlo
visoko iznad onih koje Njemu ravnim smatraju."
"On šalje meleke
s Objavom po volji Svojoj, onim robovima Svojim kojima hoće: Opominjite da
nema drugog boga osim Mene i bojte Me se!" /2/
Uzvišeni kaže:
"On šalje meleke sa Objavom", tj. riječ "rûh" ovdje znači
objava, pa Uzvišeni veli: "...onim robovima Svojim kojima hoće", a to
su poslanici, kao što Uzvišeni kaže: "A Allah dobro zna kome će povjeriti
poslanstvo Svoje." (6:124) Pa Uzvišeni veli: "Opominjite!", tj.
neka opominju, "...da nema boga osim osim Mene i bojte Me se!", tj.
bojte se Moje kazne - svako onaj ko se suprotstavi Mojoj naredbi i ko obožava
nekog drugog osim Mene.
"On je mudro
nebesa i Zemlju stvorio, neka je On vrlo visoko iznad onih koje Njemu ravnim
smatraju." /3/ "On stvara čovjeka od kapi sjemena, a on odjednom -
otvoreni protivnik!" /4/
Uzvišeni obavještava
o Svom stvaranju nebesa i Zemlje i ističe da je to stvoreno istinski i vrlo
mudro, ne uzaludno, nego da bi nagradio Svoga roba za sve ono što je uradio,
zatim Sebe oslobađa od pridruživanja Sebi druga. On je uistinu samostalan,
Jedan, nema druga, zbog toga zahtijeva i ima pravo da se samo On obožava i da
nema nikakvog sadruga. Zatim je upozorio na stvaranje ljudskog roda od proste,
slabe, bezvrijedne i beznačajne kapi sjemena; nakon što se osamostalio, razvio
se i uznapredovao, čovjek se prepire sa svojim Gospodarom, negira Ga i bori se
protiv Njegovih poslanika!!! A On ga je stvorio da bude rob, a ne protivnik,
kao što Uzvišeni kaže: "...kako čovjek ne vidi da ga Mi od kapi sjemena
stvaramo i opet je otvoreni protivnik." (36:77) U hadisu koji prenosi imam
Ahmed i Ibn-Madže od Bišr ibn Džihaša on kaže: (709) "Allahov Poslanik,
s.a.v.s., pljunuo je među svoje dlanove i rekao: Uzvišeni Allah, dž.š., kaže:
'O čovječe, kako da Me smatraš nemoćnim, a stvorio sam te od sličnog ovome, pa
kada sam te oblikovao, pa te prilagodio i uravnotežio da možeš ići kopnom po
Zemlji koračajući, pa si skupljao (imetak) i nisi dijelio, sve dok duša nije
dospjela u grlo, pa si rekao: Dijelit ću!, a vrijeme je za dijeljenje (sadaku)
prošlo?'"
"I stoku On za
vas stvara; njome se od hladnoće štitite, a i drugih koristi imate, njome se
najviše i hranite"; /5/ "ona vam je ukras kad je sa ispaše vraćate i
kad je na pašu izgonite", /6/ "a nosi vam i terete u mjesta u koja bez
velike muke ne biste stigli - Gospodar vaš je, uistinu, blag i milostiv."
/7/
Uzvišeni Allah,
dž.š., stavio je Svojim robovima na raspolaganje životinje, kao što su deve,
krave i bravi, kao što ih je razdijelio u poglavlju El-En'am (Stoka) na osam
vrsta i učinio ih ljudima korisnim i na dobrobit. Njihovom mehkom dlakom,
vunom, krznom, odijevaju se i pokrivaju mlijeko piju, a njihovim se mesom
hrane. Uz to, stoka je ukras i ljepota ljudima. Zbog toga Uzvišeni kaže:
"...ona vam je ukras kada je sa ispaše vraćate", tj. predvečer, u
vrijeme vraćanja sa pašnjaka, širokih trbuha, nabreklih vimena i gojaznosti,
"... i kad je na ispašu šaljete", "... i nosi vam terete",
koje vi ne možete nositi niti prenijeti, "u mjesta u koja bez velike muke
ne biste stigli", kao što su hadž i umra, borba i trgovina. Koristite ih
za jahanje i prenošenje tereta, kao što Uzvišeni veli: "Allah je za vas
stvorio životinje, da na nekima jašete, a da neke jedete. Vi od njih koristi
imate i vi na njima za sebe važne potrebe ostvarujete - i na njima i na lađama vi
se vozite." (40:79,80) Zbog toga ovdje kaže nakon nabrajanja ovih raznih
blagodati: "Gospodar je vaš, uistinu, blag i milostiv", pa vam je
dodijelio i poslao stoku i vama je potčinio, kao što Uzvišeni veli, slava
Njemu: "...i daje vam lađe i kamile da putujete, da se leđima njihovim
služite i da se, kad na njima jahali budete, blagodati Gospodara svoga sjetite
i da reknete: 'Hvaljen neka je Onaj Koji je dao da nam one služe, mi to ne
bismo mogli postići, i mi ćemo se sigurno Gospodaru svome vratiti!'" (43:12-14)
Ibn-Abbas kaže: "...sa njima se grijete", tj. od njih pravite odjeću
i "koristite", što znači: ono što koristite od njih jeste hrana i
piće.
"I konje, i
mazge, i magarce - da ih jašete, i kao ukras - a stvorit će i ono što ne
znate." /8/
Ovo je druga vrsta onoga što Uzvišeni Allah, dž.š., slava
Njemu, stvara Svojim robovima, ono što im daje kao poklon na korištenje, a to
su konji, mazge i magarci koje je Allah, dž.š., stvorio za jahanje i kao ukras.
To je njihova osnovna namjena. Pošto je ovo svrstao u posebnu vrstu stoke i
posebno je spomenuo, neki učenjaci su iz ovoga izveli zaključak koji vodi ka
tome da je konjsko meso zabranjeno, kao što to ističe imam Ebu-Hanife, r.a., i
njegovi istomišljenici i sljedbenici negove pravne škole, temeljeći ga na
činjenici da ih je Uzvišeni Allah, dž.š., uporedio sa mazgama i magarcima, te
stoga smatra da je konjsko meso haram. U vezi sa tim, prenose se neka predanja
od Halida ibn Velida, koja, ako su vjerodostojna (a nisu), kažu da je konjsko
meso zabranjeno. Ova predanja nisu vjerodostojna jer se u lancu prenosilaca
nalaze Bekijje bin el-Velid i Salih bin Jahja bin el-Mikdam ibn Ma´d Jekrib. To
je mišljenje, iako potvrđeno, suprotno onome u dvije zbirke sahih hadisa
(Buharijina i Muslimova) od Džabira ibn Abdullaha, koji kaže: (710)
"Allahov Poslanik, s.a.v.s., zabranio je meso pitomog domaćeg magarca, a
dozvolio je meso konja." Ovaj hadis prenose imam Ahmed i Ebu-Davud sa dva
neprekinuta lanca prenošenja i oba imaju uvjet Muslimove zbirke hadisa. Džabir
kaže: (711) "Na dan Hajbera zaklali smo konje, mazge i magarce, a Allahov
Poslanik, s.a.v.s., zabranio nam je meso mazge i magarca, a nije nam zabranio
meso konja." U Musliovom Sahihu, Esma, kćerka Ebu-Bekra, Allah zadovoljan
bio njima, kaže: (712) "U vrijeme Allahovog Poslanika, s.a.v.s., zaklali
smo konja pa smo ga pojeli, a bili smo u Medini." Ovi su hadisi jači,
postojaniji i jačeg argumenta. Ovaj stav zastupa većina učenjaka: Malik, Šafija
i Ahmed i njihovi sljedbenici, kao i većina iz prvih generacija, a i kasnijih.
"...a stvorit će i ono što ne znate".
"Allahovo je da
ukaže na pravi put, a ima ih i krivih; a da On hoće, sve bi vas uputio."
/9/
Nakon što je Uzvišeni Allah, dž.š., spomenuo životinje na
kojima se putuje stvarnim, osjetilnim pravcima, Allah, dž.š., upozorava i na
vjerske, duhovne puteve. često se u Kur'anu prelazi sa tih konkretnih pitanja
na vjerska, korisna, duhovna pitanja. Uzvišeni kaže: "... snabdijte se. A
najbolja je opskrba bogobojaznost." (2:197) To se u Kur'anu mnogo spominje
te je na ovom osnovu Allah, dž.š., spomenuo i puteve koji čovjeka vode ka
Njemu, Uzvišen je On, pa pojašnjava da su istiniti oni putevi koji vode k
Njemu, kazavši: "Allahovo je da ukaže na pravi put", a također
Uzvišeni kaže: "I doista, ovo je pravi put Moj, pa se njega držite i druge
puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta "Ovo je pravi put k
Meni" - reče On, (15:41) a Mudžahid o riječima Uzvišenog Allaha, dž.š.:
"Allahovo je da ukaže na Pravi put", kaže: "Na Allahu je da
ukaže na put Istine", i ovo je najjače mišljenje s obzirom na kontekst,
jer je Uzvišeni obavijestio da postoje putevi koji se slijede da bi se stiglo
do Njega, ali da se do Njega dolazi samo putem istine. A to je put koji nam je
On propisao, trasirao, i sa kojim je On zadovoljan. Svi su ostali putevi
slijepi, a djela koja se na njima čine bivaju odbijena. Zbog toga Allah, dž.š.,
veli: "...a ima ih i krivih", tj. onih koji odvode i onih koji skreću
sa puta istine. Ibn-Abbas i neki drugi vele: "To su različiti putevi,
različita i razjedinjena mišljenja i težnje, kao što su judaizam, kršćanstvo i
farizejstvo." Zatim je Uzvišeni obavijestio da je to sve stvoreno
"...a da On hoće, sve bi vas uputio", kao što Uzvišeni kaže: "Da
Gospodar tvoj hoće, na Zemlji bi doista bili svi vjernici." (10:99)
"On spušta s
neba vodu koju pijete i kojom se natapa rastinje kojima stoku napasate."
/10/ "On čini da vam pomoću nje raste žito, i masline, i palme, i grožđe,
i svakovrsni plodovi - to je, zaista, dokaz za ljude koji razmišljaju..."
/11/
Nakon što je Uzvišeni
spomenuo ono čime je obdario ljude, kao što je stoka, odmah zatim spominje
Svoje blagodati prema ljudima koje imaju u spuštanju kiše sa nebesa, koja je
gore, a koja u sebi nosi i sadrži blagodati i uživanje za njih i za njihovu
stoku. Uzvišeni kaže: "...vodu koju pijete", tj. učinio ju je
slatkom, da se lahko pije, a nije je učinio gorkom i slanom, "i kojom se
natapa rastinje kojim stoku napasate", tj. pomoću nje, kiše, izvodi vam
drveće, rastinje koje pase vaša stoka. Uzvišeni kaže: "On čini da vam pomoću
nje raste žito, i masline, i palme, i grožđe, i svakovrsni plodovi", tj.
sve što On izvodi iz zemlje, izvodi to pomoću jedne te iste vode, kiše, a
izvodi i različite vrste plodova, različitih okusa, boja, mirisa i oblika. Zbog
toga Uzvišeni veli: "...to je, zaista, dokaz za ljude koji
razmišljaju", tj. dokaz, pokazatelj i potvrda da nema drugog boga osim
Allaha, kao što Uzvišeni veli: "Onaj Koji je nebesa i Zemlju stvorio i
Koji vam spušta s neba kišu pomoću koje mi dajemo da ozelene bašče prekrasne -
nemoguće je da vi učinite da izraste drveće njihovo. - Zar pored Allaha postoji
drugi bog? Ne postoji, ali su oni narod koji druge s Njim izjednačuje."
(17:60)
"On čini da se
noći i danom koristite, i Suncem i Mjesecom, a zvijezde su volji Njegovoj
potčinjene - to su, uistinu, dokazi za ljude koji pameti imaju" /12/ -
"i svim onim što vam na Zemlji raznobojnog stvara - to je, doista, dokaz
ljudima koji pouku primaju." /13/
Uzvišeni upozorava
Svoje robove i ukazuje na Svoje velike znakove koje je potčinio, kao što su noć
i dan, Sunce i Mjesec, i zvijezde, stajačice i one koje se kreću, da bi se
pomoću njih orijentisalo u tminama i noćima. Sve to plovi u svojoj galaksiji,
koju je Allah, dž.š., odredio u granicama koje je On odredio, bez dodavanja ili
oduzimanja, a sve se nalazi pod Njegovom kontrolom i Njegovom moći, pa zato
kaže: "...to su, uistinu, dokazi za ljude koji pameti imaju", tj. to
su dokazi Njegove javne i vidljive moći i Njegove velike vlasti za ljude i
narode koji pameti imaju i koji razmišljaju o Allahovim riječima i razumiju
Njegove dokaze. Uzvišeni veli "...i svim onim što vam na Zemlji raznobojno
stvara". Nakon što je Uzvišeni upozorio na znakove na nebesima, upozorava
na ono što je stvorio i na Zemlji a što predstavlja čudnovate stvari, kao što
su životinje, minerali, raznovrsno bilje, raznovrsne neorganske materije
različitih boja i oblika, te mnoge druge korisne i naročite stvari. "...to
je, doista, dokaz ljudima koji pouku primaju", pa zar Allahu, dž.š., ne
pripada svaka hvala na Njegovim blagodatima.
"On čini da se
morem koristite, da iz njega svježe meso jedete i da vadite nakit kojim se
kitite - ti vidiš lađe kako ga sijeku da biste nešto iz obilja njegova stekli i
da biste zahvalni bili." /14/ "On je po Zemlji nepomična brda pobacao
da vas ona ne potrese, a i rijeke i puteve da se ispravno usmjeravate",
/15/ "a i putokaze, a i po zvijezdama se oni upravljaju": /16/
"Pa da li je onda Onaj Koji stvara kao onaj koji ne stvara?! Urazumite
se!" /17/ "Ako vi budete brojili Allahove blagodati, nećete ih
nabrojati; Allah, uistinu, prašta i milostiv je..." /18/
Uzvišeni obavještava o tome da je pokorio veliko more iz
milosti i dobročinstva prema Svojim robovima i potčinio ga njima tako da mogu
ploviti po njemu i jesti ribe, manje i veće, i drugo što se nalazi u njemu.
Dozvolio je Svojim robovima meso iz mora, bilo živo ili mrtvo, bilo da je
čovjek u ihramima (za vrijeme hadža ili umre) ili ne. U njemu je stvorio
raznovrsne blagodati, dragulje, i olakšao im njihovo vađenje. On je potčinio
more tako što ono nosi lađe koje ga sijeku ploveći po njemu. On je Onaj Koji je
uputio Svoje robove da grade lađe slijedeći u tome Nuha, a.s., koji je prvi
plovio lađom i od koga su ljudi preuzeli vještinu gradnje lađa, generacija za
generacijom. Pa oni plove njima iz jedne zemlje u drugu, noseći u njih i
odnoseći iz njih ono što im je potrebno. Zbog toga Uzvišeni, slava Njemu, kaže:
"...da biste nešto iz obilja Njegovog stekli i da biste zahvalni
bili", na Njegovim blagodatima i dobročinstvu. Zatim Uzvišeni spominje
Zemlju, te visoka, čvrsta brda na njoj kako se ne bi na njoj dešavali udari, da
bi je prilagodio njihovim životima na njoj, te Uzvišeni veli: "...i
planine nepomičnim učinio". (79:32).
Uzvišeni veli:
"...i rijeke i puteve", tj. učinio je na njoj rijeke koje teku iz
jednog mjesta u drugo, noseći opskrbu robovima. Rijeka izvire na jednom mjestu,
a nosi nafaku stanovnicima drugog mjesta, presijeca predjele, prodire kroz brda
i brežuljke, pa stiže do mjesta koje joj je Allah, dž.š., odredio, teče i vijuga
u jednom trenutku, presijeca se i ponire u drugom, na putu između izvora i
ušća. Pa, slava Onome Koji je odredio, podredio i olakšao tako, nema drugog
boga osim Njega, a niti Gospodara osim Njega. Također, učinio je na njoj
(Zemlji) pravce, tj. puteve koji vode iz jednog grada u drugi, koji vijugaju
između brda u bilo koji dio na Zemlji. Uzvišeni kaže: "...i
putokaze", tj. putokaze između brda i brežuljaka, kojima se rukovode
putnici, bilo na kopnu ili na moru, kada zalutaju na putu. Uzvišeni tada kaže:
"A i po zvijezdama se oni upravljaju", u mrklim noćima. Zatim je
Uzvišeni upozorio na Svoju veličinu i da On nije potreban obožavanju, nego da
veličina i vlast nad svim ovim blagodatima ne pripada nikom drugom do Njemu,
nikakvim kumirima, koji ne stvaraju ništa, nego su oni stvoreni. Zbog toga
kaže: "Pa da li je onda Onaj Koji stvara kao onaj koji ne stvara?
Urazumite se!" Zatim ih je upozorio na sveopće i neizbrojive Njegove
blagodati Svojim robovima i Njegovo dobročinstvo njima, pa zato Uzvišeni veli:
"Ako vi budete brojili Allahove blagodati, nećete ih nabrojati - Allah,
uistinu, prašta i milostiv je." Ibn-Džerir kaže: "Uzvišeni Allah,
dž.š., prašta kada neko od vas malo zahvaljuje, ako se pokaje i priklanja
pokornosti Njemu, pokorava Mu se i slijedi ono čime je On zadovoljan. On je
vama milostiv, neće vas kazniti nakon što Mu se vratite i pokajete."
"Allah zna šta
tajite, a šta javno iznosite." /19/ "A oni kojima se oni mjesto
Allahu klanjaju - ništa ne stvaraju; oni su sami stvoreni"; /20/
"tvari su, nisu živi i ne znaju kada će biti oživljeni." /21/
Uzvišeni obavještava da On zna sve tajne, kao što zna i sve
što javno iznosite, i sve će biti nagrađeno ili kažnjeno prema radu, bilo dobro
ili zlo. Zatim obavještava da kumiri, koje zazivaju, mimo Allaha, ne stvaraju
ništa, već su oni stvoreni. Uzvišeni kaže: أمو"...tvari
su, nisu živi", tj. oni nemaju dušu pa ne čuju, ne vide i ne razumiju:
"...i ne znaju kada će biti proživljeni", tj. ne shvataju kada će
biti njihovo proživljenje, pa kako se od onoga sa ovakvim osobinama može nadati
koristi, nagradi ili kazni? Onaj od koga se to nada i očekuje jeste Onaj Koji
zna sve stvari, Onaj Koji je sve stvari stvorio.
"Vaš Bog je -
jedan Bog! Srca onih koji u onaj svijet ne vjeruju, poriču, oni se ohološću
razmeću", /22/ "nema sumnje da Allah zna i ono što oni taje, a i ono
što javno iznose; On doista ne voli one koji se ohole." /23/
Uzvišeni obavještava da je samo On Bog i da nema drugog boga
osim Njega, On je Jedan, individuum, i utočište svakom. Također obavještava da
nevjernička srca to poriču, te govori o njihovom čuđenju tome "Kada se
Allah samo spomene, grče se srca onih koji u onaj svijet ne vjeruju, a kada se
spomenu oni kojima se oni pored Njega klanjaju, odjednom ih radost obuzme"
(39:45), te kaže: "...oni se ohološću razmeću", tj. od obožavanja
Allaha, a uz to njihova srca negiraju Allahovu Jednoću (tevhid), kao što
Uzvišeni veli: "Oni koji iz oholosti neće da Mi ibadet čine - ući će,
sigurno, u Džehennem poniženi." (40:60) Zbog toga Uzvišeni ovdje kaže:
"...nema sumnje", tj. sigurno je istina, "...da Allah zna i ono
što oni taje a i ono što javno iznose", tj. On će ih kazniti za to sigurnom
i potpunom kaznom, "On doista ne voli one koji se ohole."
"A kada ih neko
upita: 'Šta to Gospodar vaš objavljuje?' - oni odgovaraju: 'Naroda drevnih
izmišljotine!'" /24/ "da bi na Sudnjem danu nosili čitavo breme svoje
i dio bremena onih koje su, a da oni nisu bili svjesni, u zabludu doveli. A
grozno je to što će oni nositi!" /25/
Uzvišeni kaže: kada neko te lašce upita: "...šta to
Gospodar vaš objavljuje - oni odgovaraju", odbijajući odgovor,
"...naroda drevnih izmišljotine", tj. ne objavljuje ništa. On je onaj
koji vam prenosi i čita drevne legende i izmišljotine, tj. preuzete iz knjiga
prethodnih naroda, kao što Uzvišeni kaže: "...i govore: 'To su
izmišljotine naroda drevnih; on traži da mu se pripisuju i ujutro i uvečer da
mu ih čitaju'" (25:5), tj. potvaraju poslanike i iznose lažne, neispravne,
različite, suprotne stavove. I ovako, svaki onaj koji izađe iz okvira istine,
bez obzira šta rekao, griješi. Uzvišeni kaže: "...da bi na Sudnjem danu
nosili čitavo breme svoje i dio bremena onih koje su, a da oni nisu bili svjesni,
u zabludu doveli", tj. neka sami snose grijeh svojih zabluda i grijeh zbog
obmanjivanja drugih i slijeđenja drugih, kao što se navodi u hadisu: (713)
"Ko poziva na uputu imat će nagradu kao što su nagrade svih onih koji ga
slijede, a to neće nimalo okrnjiti njihove nagrade, a onaj ko poziva u zabludu,
imat će grijeha onoliko koliko svi oni koji ga slijede, a ti grijesi neće
nimalo umanjiti njihove grijehe." Mudžahid veli: "Oni će nositi breme
svojih grijeha i grijehe svih onih koji ih slijede, a neće im umanjiti niti
olakšati nimalo njihovu kaznu", "...a grozno je to što će oni
nositi", tj. nositi kao tovar, breme, teret na svojim plećima.
"I oni prije
njih spletke su pleli, pa je Allah iz temelja zgrade njihove porušio, i krov se
na njih srušio - stigla ih je kazna odakle nisu očekivali." /26/ "A
na Sudnjem danu On će ih osramotiti i upitati: 'Gdje su oni koje ste Meni
ravnim smatrali, oni zbog kojih ste se prepirali?' Oni koji su razumni reći će:
'Danas će bruka i muka nevjernike stići.'" /27/
Uzvišeni kaže:
"I oni prije njih spletke su pleli". Ibn-Abbas kaže: "To je
Nimrod", a Zejd ibn Eslem kaže: "Prvi silnik koji je bio na Zemlji
jeste Nimrod". Allah, dž.š., poslao mu je komarca, pa mu je ušao u
nozdrvu. U tom stanju ostao je 400 godina udarajući se u glavu čekićima. četiri
stotine godina bio je nasilnik, pa ga je Allah, dž.š., kažnjavao onoliko koliko
je vladao. Zatim ga je usmrtio, i on je onaj koji je izgradio visoki zamak koji
strši ka nebu, a Uzvišeni kaže: "...pa je Allah iz temelja zgrade njihove
porušio", tj. srušio ih iz temelja i uništio njihov rad, kao što Uzvišeni
kaže: "Kad god pokušaju potpaliti ratnu vatru, Allah je ugasi."
(5:64) A ovdje Allah, dž.š., kaže: "...pa je Allah iz temelja zgrade
njihove porušio i krov se na njih srušio - stigla ih je kazna odakle nisu ni
očekivali. - A na Sudnjem danu On će ih osramotiti", tj. pokazat će
njihove spletke pa neće moći sakriti svoje skrivene misli, Allah će ih, dž.š.,
objelodaniti, kao što Uzvišeni kaže: "...onoga Dana kada tajne budu
otkrivenei", (86:9) tj. objelodaniti i razglasiti ih, kao što je to
navedeno i u dva "Sahiha", a što prenosi Ibn-Omer, pa kaže:
"Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: (714)
'Na Sudnjem danu
svaki će nevjernik imati zastavu iza leđa (zadnjice), shodno veličini njegovog
nevjerstva, pa će se reći: ovo je nevjerstvo i vjerolomstvo toga i toga.'"
Ovako će se pokazati i objelodaniti ljudima oni koji su skrivali svoje spletke
pa će ih Allah, dž.š., osramotiti pred svim stvorenjima pa će ih njihov
Gospodar upitati - Njemu pripada svaka slava - prekoravajući ih i grdeći ih:
"Gdje su oni koje ste Meni ravnim smatrali, oni zbog kojih ste se
prepirali?", tj. borili se i suprotstavljali na njihovom putu, gdje su oni
da vam pomognu i izbave vas iz ovog stanja? Kao što Uzvišeni veli:
"...mogu li vam oni pomoći, a mogu li i sebi pomoći?", pa Uzvišeni
dalje veli: "...kada čovjek ni snage ni branioca neće imati" (86:10),
pa kada im se predstavi i podastre dokaz, pokaže im se argument i obistini se
riječ, pa budu šutjeli ne tražeći ispriku u trenutku kada nema više bježanja i
povratka: "Oni koji su razumni reći će", oni su prvaci na dunjaluku i
na ahiretu, i koji obavještavaju o Istini na dunjaluku i na ahiretu, pa tada
kažu: 'Danas će bruka i muka nevjernike stići', tj. bruka, sramota i kazna
danas će ih zadesiti i obuhvatiti svakoga ko je nijekao Allaha, dž.š., i
pridruživao Mu druga, koji nije ni štetio, a ni koristio.
"...kojima su
meleki duše uzeli u času kad su nevjernici bili. I oni će se pokoriti i reći:
'Mi nismo nikakvo zlo činili!' - 'Jeste, Allah, doista dobro zna ono što ste
radili'", /28/ "zato ulazite na kapije Džehennema, u njemu ćete
vječno ostati!" "O kako će prebivalište onih koji su se oholili -
grozno biti!" /29/
Uzvišeni obavještava
o stanju mušrika i zlu koje su sebi nanijeli, kada im dođu meleki da im uzmu
njihove zle duše "...i oni će se pokoriti", tj. javno će priznati da
čuju i pokoravaju se i da bi se spasili reći će: "Mi nismo nikakvo zlo
učinili", kao što kažu na Dan povratka: "...Gospodara nam našeg, mi
nismo nikoga Allahu ravnim smatrali" (6:23), pa će Allah, dž.š., reći
negirajući ono što oni o tome kažu: "Jeste, Allah, doista, dobro zna ono
što ste radili, zato ulazite kroz kapije Džehennema, u njemu ćete vječno
ostati: o kako će prebivalište onih koji su se oholili - grozno biti", tj.
ružno li je boravište, ružan li je položaj i mjesto u kući poniženja i
prezrenosti svakog onog koji se oholio, negirao ajete i dokaze Allaha, dž.š., i
slijeđenje Njegovih poslanika. Oni će ući u Džehennem danom svoje smrti, sa
svojim dušama, a njihova će tijela zadesiti i snaći još u njihovim grobovima
džehenemska vrelina i vatra. A kada nastupi Sudnji dan, njihove će se duše
vratiti u njihova tijela i vječno će ostati u džehenemskoj vatri, kao što
Uzvišeni veli: "Oni će se ujutro i uvečer u vatri pržiti, a kada nastupi
čas: 'Uvedite Faraonove ljude u patnju najtežu!'" (40:46)
"A onima koji su
se Allaha bojali reći će se: 'Šta je objavljivao Gospodar vaš?' 'Dobro!' -
odgovorit će. Oni koji čine dobra djela imat će još na ovom svijetu lijepu
nagradu, a onaj svijet je, sigurno, još bolji. O kako će boravište onih koji su
se Allaha bojali - divno biti": /30/ "edenski perivoji u koje će ući,
kroz koje će rijeke teći, i u kojima će sve što zažele imati. Tako će Allah one
koji Ga se budu bojali nagraditi", /31/ "one kojima će meleki dušu
uzeti - a oni čisti, i kojima će govoriti: 'Mir vama! Uđite u Džennet zbog
onoga što ste činili!'" /32/
Ovo je izvješće o sretnima, za razliku od onoga što se
konstatuje o nesretnicima, koji kažu da Allah, dž.š., nije objavio ništa, nego
da su to legende i izmišljotine starih, ranijih naroda. A što se tiče vjernika,
sretnih, kada su upitani za ono što je Allah, dž.š., objavio, kažu
"dobro", tj. milost i blagodat za onoga ko to dobro slijedi i vjeruje
u njega. Zatim je obavijestio, Slava Njemu, o onome što im je obećao, pa
Uzvišeni veli: "Onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je,
Mi ćemo dati da proživi lijep život, i doista ćemo ih nagraditi boljom nagradom
nego što su zaslužili", (16:97) tj. izvještava da je vječna kuća bolja od
dunjalučkog života, a da je nagrada na ahiretu potpunija od nagrade na
dunjaluku, kao što Uzvišeni veli Svome Poslaniku, s.a.v.s.: "Onaj je
svijet, zaista, bolji za tebe od ovog svijeta", (93:4) zatim je opisao kuću
ahireta, pa Uzvišeni veli: "O kako će boravište onih koji su se Allaha
bojali - divno biti." Uzvišeni kaže: "edenski perivoji", što je
zamjena (bedel) za konstrukciju: "u koje će ući", tj. u kojima će
boraviti, "i kroz koje će rijeke teći", tj. između stabala drveća i
njihovih dvoraca, "u kojima će sve što zažele imati", kao što
Uzvišeni veli: "U njemu će biti sve što duše zažele i čime se oči
naslađuju, i u njemu ćete vječno boraviti" (43:71), a Uzvišeni veli:
"Tako će Allah one koji Ga se budu bojali nagraditi", tj. tako Allah,
dž.š., nagrađuje svakoga ko vjeruje u Njega, boji Ga se i radi dobro.
Zatim je Uzvišeni obavijestio o stanju vjernika prilikom
smrti, pa kaže da su oni dobri, tj. oslobođeni i čisti od širka, prljavštine i
svakog zla, njih će meleki pozdravljati i obradovat će ih Džennetom, kao što
Uzvišeni kaže: "Onima koji govore: 'Gospodar naš je Allah', pa poslije
ostanu pri tome - dolaze meleki: 'Ne bojte se i ne žalostite se, i radujte se
Džennetu koji vam je obećan.' 'Mi smo zaštitnici vaši u životu na ovom svijetu,
a i na onom: u njemu ćete imati sve ono što duše vaše zažele, i što god
zatražite - imat ćete', 'bit ćete počašćeni od Onoga Koji prašta i Koji je
Milostiv.'" (41:30-32) Već smo spomenuli hadise koji govore o uzimanju duša
vjernika i duša nevjernika, kod tumačenja riječi Uzvišenog: "Allah će
vjernike postojanom riječju učvrstiti i na ovom i na onom svijetu, a nevjernike
će u zabludi ostaviti; Allah radi što hoće." (14:27)
"Zar mnogobošci
čekaju da im dođu meleki, ili da dođe kazna Gospodara tvoga? Tako su postupili
i oni prije njih; Allah nije bio nepravedan prema njima, oni su sami prema sebi
bili nepravedni", /33/ "i stigla ih je kazna za ružna djela koja su
činili, i sa svih strana ih je snašlo ono čemu su se rugali." /34/
Allah, dž.š., prijeti
mušricima da oni ne mogu očekivati ništa, nego da im meleki uzmu duše ili da
nastupi Sudnji dan sa Allahovom naredbom uz grozote koje on sobom nosi.
"Tako su postupili i oni prije njih", tj. ovako su isto nevjernici
bili i njihovi prethodnici dok nisu iskusili Allahovu kaznu i zadesilo ih je
ono što ih je zadesilo: patnja i kazna. "Allah nije bio nepravedan prema
njima", jer ih je obavijestio o tome i donio dokaz objavljivanjem Svojih
knjiga, "oni su sami prema sebi bili nepravedni", tj. negiranjem
poslanika, pa ih je zadesila nesreća, Božija kazna za to, "i sa svih
strana ih je", tj. zahvatila ih je i obuhvatila bolna kazna za
"...ono čemu su se rugali" kada su ih poslanici upozoravali na kaznu;
zbog toga će im na Sudnjem danu biti rečeno: "Ovo je vatra koju ste
poricali." (52:14)
"Oni koji Njemu
druge smatraju ravnim govore: "Da je Allah htio ne bismo se ni mi ni preci
naši, pored Allaha, nikome klanjali i ne bismo, bez Njegove volje, ništa
zabranjenim smatrali." Tako su isto i oni prije njih postupali. "A
zar su poslanici bili dužni što drugo već da jasno obznane?" /35/ "Mi
smo svakom narodu poslanika poslali: Allahu ibadet činite, a kumira se
klonite!" "I bilo je među njima onih kojima je Allah na Pravi put
ukazao, a i onih koji su zaslužili da ostanu u zabludi; zato putujte po svijetu
da vidite kako su završili oni koji su poslanike u laž utjerivali." /36/
"Ma koliko ti želio da oni budu na pravom putu, Allah neće ukazati na
Pravi put onome koga je u zabludu stavio i njima niko neće pomoći." /37/
Uzvišeni obavještava
o samoobmani i zavedenosti mušrika mnogoboštvom i o njihovim isprikama u vezi s
tim, a pravdali su se Allahovim određenjem, pa im kaže: "Da je Allah htio,
ne bismo se ni mi ni preci naši, pored Allaha, nikome klanjali, i ne bismo bez
Njegove volje ništa zabranjenim smatrali", tj. ni behiri, ni saibi, a ni
vesili (1) i slično tome, što su oni izmislili. Sadržaj je njihovog govora
slijedeći: "Da Allah mrzi ono što radimo prekorio bi nas kaznom i ne bismo
to radili", Njihove nejasnoće i podozrenja odbacuje, pa kaže: "A zar
su poslanici bili dužni što drugo, već da jasno obznane", tj. nije kako vi
smatrate. Allah, dž.š., to vam je najodlučnije odbacio, i najžešće ih prekorio,
i zabranio vam to nesumnjivo, i slao je poslanike svakome narodu, a svi su oni
pozivali u ibadet i vjerovanje u samo Jednog Boga, Allaha, dž.š.: "Allahu
ibadet činite, a kumira se okanite", tako su govorili od vremena kad se
dogodio širk u ljudskom rodu kod Nuhovog naroda, koji im je poslan. On je bio
prvi resul (poslanik) koga je Allah, dž.š., poslao stanovnicima Zemlje, a
posljednji je poslanik Muhammed, s.a.v.s., koji je poslan i ljudima i džinima,
na istoku i na zapadu, tj. gdje god se nalazili, kao što Uzvišeni kaže:
"Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili:
'Nema Boga osim Mene, zato Meni ibadet činite.'" (21:25)
Uzvišeni u ovome ajeti - kerimu kaže: "Mi smo svakom
narodu poslanike poslali: 'Allahu ibadet činite, a kumira se klonite!'",
pa kako onda bilo koji od mušrika može nakon ovoga reći: "Da je Allah
htio, ne bismo se ni mi ni preci naši, pored Allaha, nikome klanjali." Ako
oni smatraju da imaju u Allahovoj šerijatskoj volji ispriku za ono što čine, to
ne stoji, jer im je On to zabranio putem Svojih poslanika, a što se tiče
Njegove univerzalne volje, tj. da im je to omogućeno određenjem, oni u tome
nemaju nikakvog argumenta. Zatim ih je Uzvišeni prekorio kaznom na ovome
svijetu nakon upozorenja poslanika, pa zbog toga Uzvišeni veli: "I bilo je
među njima onih kojima je Allah na pravi put ukazao, a i onih koji su zaslužili
da ostanu u zabludi; zato putujte po svijetu da vidite kako su završili oni
koji su poslanike u laž utjerivali", tj. raspitujte se šta je bilo sa
onima koji su se suprotstavljali poslanicima i koji su nijekali Istinu,
"njih je Allah istrijebio, a to čeka i ostale nevjernike". (46:10)
Zato je Uzvišeni upoznao Svog Poslanika, s.a.v.s., s tim da im neće koristiti
njegovo nastojanje da ih uputi ako je Allah, dž.š., želio njihovu zabludu, kao
što Uzvišeni veli obavještavajući o Nuhu, a.s., kada je rekao svome narodu:
"Ako Allah hoće da vas ostavi u zabludi, neće vam savjet moj koristiti, ma
koliko vas ja želio savjetovati." (11:34) "Ma koliko ti želio da oni
budu na Pravome putu, Allah neće ukazati na Pravi put onome koga je u zabludu
stavio" , tj. koga je Allah, dž.š., u zabludu doveo, nema ni jednog
stvorenja koje ga može uputiti, osim Allaha, "i njima niko neće
pomoći", spasiti ih od Njegove kazne i Njegovih okova: "Samo On
stvara i upravlja. Uzvišen neka je Allah, Gospodar svjetova." (7:54)
"Oni se zaklinju
Allahom, najtežom zakletvom: 'Allah neće oživjeti onoga koji umre!' A hoće, to
je Njegovo obećanje koje će se doista ispuniti - samo to većina ljudi ne
zna." /38/ "...da bi im objasnio oko čega su se razilazili i da bi
saznali oni koji nisu vjerovali da su lašci bili". /39/ "Ako nešto
hoćemo, Mi samo za to reknemo: 'Budi!' - i ono bude." /40/
Uzvišeni obavještava o nevjernicima da su oni vrlo
bezobzirno govorili o vjerovanju u Uzvišenog Allaha, dž.š., a to je da On neće
proživiti mrtve, pa su se zakleli da će postupati suprotno onom što su im
dostavili poslanici, negirajući ono što su im oni lično dostavili, pa Uzvišeni
kaže, negirajući ih i demantirajući ih i odgovarajući im: "Da.
Svakako", tj. sigurno će proživljenje biti, "to je Njegovo obećanje
koje će se, doista, ispuniti", tj. ono je neminovno, ono se mora dogoditi,
"samo što većina ljudi ne zna", tj. njihovo je neznanje uzrokom
njihovog suprotstavljanja poslanicima i njihovog nevjerovanja. Zatim Uzvišeni
spominje Svoju mudrost u povratku i proživljenju tijela, pa Uzvišeni kaže:
"Da bi im objasnio", tj. ljudimaono oko čega su se razilazili",
tj. u svim stvarima, "i da bi saznali oni koji nisu vjerovali da su lašci
bili", tj. u njihovoj vjeri i u njihovim kletvama da Allah neće proživiti
onoga koji je umro. Zbog toga će biti pozvani na Sudnjem danu da kušaju
džehenemsku vatru i Zebanije će im reći: "Ovo je vatra koju ste
poricali", "pa, je li ovo čarolija ili vi ne vidite?"
"Pržite se u njoj, isto vam je trpjeti ili ne trpjeti - to vam je kazna za
ono što ste radili." (52:14-16)
Zatim ih je
obavijestio o Njegovoj moći nad svim stvarima, nad svim što On hoće, Njega
ništa ne umara ni na Zemlji niti na nebesima, nego - kada On nešto naredi i ako
nešto hoće - On samo rekne: "Budi!", i to bude , a takav je slučaj i
sa proživljenjem. Ako želi nešto stvoriti, On to naredi samo jednom, pa bude
kako On hoće, kao što kaže Uzvišeni: "I naređenje Naše samo je jedna riječ
- sve bude u tren oka", (55:50) tj. Mi mu naredimo samo jednom i to
postane. On ne treba ništa da potvrđuje i dvaput ponavlja, Uzvišen je On. Njemu
se ništa ne opire niti Ga sprečava. Njegova vlast i Njegova veličina i moć
nadvladava sve stvari. Nema drugog boga osim Njega, a niti Gospodara osim
Njega. Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ebu-Hurejrea, koji kaže: (715) "Uzvišeni
Allah, dž.š., kaže: 'čovjek Me je psovao, a to mu nije trebalo, negirao Me je i
nije Mi vjerovao i to mu nije trebalo.' Što se tiče nevjerovanja u Mene, kaže:
'Oni se zaklinju Allahom, najtežom zakletvom: 'Allah neće oživiti onoga koji je
umro.' A Ja kažem: 'A hoće, to je Njegovo obećanje koje će se, doista, ispuniti
- samo što većina ljudi ne zna', a što se tiče čovjekovog psovanja Mene, on
kaže: 'Allah je jedan od trojice!', a Ja kažem: 'Reci: On je Allah - Jedan!
Allah je utočište svakom! Nije rodio i rođen nije i niko Mu ravan nije.'"
(112:1-4) Ovako je ovaj hadis naveden kao onaj koji seže do Ebu-Hurejrea
(mevkuf), a u dva "Sahiha" prenosi se kao merfu´, hadis koji seže sve
do Muhammeda, a.s., sa drugačijim tekstom.
"One koji se isele
Allaha radi, nakon što su bili progonjeni, Mi ćemo još na ovom svijetu na
lijepo mjesto smjestiti; a nagrada na onom svijetu bit će još veća - kad bi oni
samo znali", /41/"...onima koji budu trpjeli i u Gospodara svoga se
uzdali." /42/
Ovaj kur'anski ajet objavljen je, a Allah najbolje zna, u
vrijeme iseljenja muslimana u Abesiniju, koji su bili izloženi žestokom
maltretiranju od svojih sunarodnjaka u Meki, tako da su morali otići iz onoga
čemu su bili izloženi, otići u drugu državu, Abesiniju, kako bi mogli ibadet
činiti svome Gospodaru, a među njima su bili Osman ibn Affan, sa kojim je bila
njegova žena Rukija, kćerka Allahovog Poslanika, s.a.v.s., zatim Džafer bin
Ebi-Talib, sin amidže Allahovog Poslanika, s.a.v.s., zatim Ebu-Seleme bin
Abdullah, crnac u grupi od osamdeset ljudi i jedna žena, Allah bio zadovoljan
njima a i oni Njime. To je On i učinio (da budu Njime zadovoljni), pa im je
Uzvišeni obećao nagradu na oba svijeta, pa kaže: "Mi ćemo ih još na ovom
svijetu na lijepo mjesto smjestiti." Allah, dž.š., već im je nadoknadio to
iseljenje lijepim smještajem u Medini i obilnom nafakom u njoj, boljom nego što
su ranije imali. Jer, ako neko nešto ostavi u ime Allaha, dž.š., On će mu to
nadoknaditi nečim boljim za njega. Tako se i desilo, pa im je Allah, dž.š., u
toj zemlji omogućio pa su postali vođe i vladari, a svi su se oni iskreno
bojali Allaha. Zatim Uzvišeni obavještava da njima pripada nagrada na budućem
svijetu veća nego na dunjaluku, pa Uzvišeni kaže: "A nagrada na onom
svijetu bit će veća", tj. veća od onoga što smo im dali na dunjaluku,
"kad bi oni samo znali", tj. da su znali oni koji su izostali od
Hidžre šta im je Allah, dž.š., pripremio kao nagradu za njihovu pokornost i
pokornost Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., zatim ih Uzvišeni opisuje, pa kaže:
"Onima koji budu trpjeli i u Gospodara se svoga uzdali", tj. trpjeli
maltretiranja svojih sunarodnjaka oslanjajući se na Allaha, dž.š., Koji im je
uljepšavao njihov svršetak i kraj i na dunjaluku i na ahiretu.
"Mi smo i prije
tebe samo ljude kao poslanike slali i objavljivali im - pitajte sljedbenike
Knjige ako ne znate" - /43/ "jasne dokaze i knjige. A tebi
objavljujemo Kur'an, da bi objasnio ljudima ono što im se objavljuje, i da bi
oni razmislili." /44/
Ed-Dahhak prenosi od
Ibn-Abbasa: "Nakon što je Muhammed, a.s., poslan od Allaha, dž.š., jedna
je grupa Arapa to negirala, pa su rekli: 'Allah je veći od toga da Mu poslanik
bude čovjek', pa je Uzvišeni Allah objavio: 'Zar je čudno ljudima što Mi
objavljujemo jednom između njih': 'Opominji ljude!...'" (10:2) "Mi
smo i prije tebe samo ljude kao poslanike slali i objavljivali im - pitajte
sljedbenike Knjige ako ne znate", znači, pitajte sljedbenike ranije
objavljenih knjiga da li su im poslanici bili ljudi ili meleki? Pa, ako su bili
meleki - onda ih nemojte prihvatiti, a ako su bili ljudi - ne niječite to da je
Muhammed, s.a.v.s., čovjek - poslanik. Mudžahid prenosi od Ibn-Abbasa, koji
kaže da ono što se želi reći pod pojmom (sljedbenici opomene), misli na
sljedbenike Knjige. Cilj ovoga jeste da obavijesti da su raniji poslanici prije
Muhammeda, a.s., bili, isto tako, ljudi, kao što je i on čovjek. Uzvišeni kaže:
"Reci: 'Ja sam čovjek kao i vi, samo - meni se objavljuje'", (41:6)
zatim Uzvišeni spominje da ih je poslao, "...sa jasnim dokazima i knjigama",
sa dokazima, potvrdama i da im je Ez-Zubur, kako se kaže u ajetu, a to su
knjige, kao što kažu Ibn-Abbas i neki drugi: "Ez-Zubur" jeste množina
od "Zebur". Arapi kažu obično: "napisao sam knjigu".
Uzvišeni kaže: "I sve što su uradili u listovima je." (55:52) Zatim
Uzvišeni kaže: "a tebi objavljujemo Kur'an". Riječ
"opomena" znači, tj. Kur'an, "da bi objasnio ljudima ono što im
se objavljuje", tj. od njihovog Gospodara, zbog tvog znanja, brige i
slijeđenja onoga što ti je Allah, dž.š., objavio, i zbog Našeg znanja da si ti
najbolje stvorenje i prvak svih ljudi, pa da im pojasniš ono što je nejasno i
da konkretizuješ ono što je uopćeno "...da bi oni razmislili", tj. da
bi vidjeli sebe i da bi se uputili i tako pobijedili i postigli najveći uspjeh
na oba svijeta.
A zar su sigurni oni
koji ružne podmuklosti snuju - da ih Allah neće u zemlju utjerati ili da im
neće, odakle ne mogu ni pomisliti, kazna doći", /45/ "ili da ih neće
na putovanjima njihovim kazniti, oni neće umaći", /46/ "ili da ih neće
malo - pomalo kažnjavati? Ali Gospodar vaš je, doista, blag i milostiv."
/47/
Uzvišeni obavještava
o Svojoj blagosti i davanju vremena grješnicima koji rade loša djela i pozivaju
u njih, prave spletke među ljudima svojim pozivanjima k tim djelima i
navođenjima ljudi na ta djela, uprkos tome što ih je Uzvišeni moćan u zemlju
utjerati ili ih kazniti žestokom kaznom, odakle se ne mogu ni nadati, kao što
Uzvišeni kaže: "Jeste li sigurni da vas Onaj Koji je na nebesima neće u
zemlju utjerati, kad se ona počne iznenada tresti? Ili, jeste li sigurni da
Onaj Koji je na nebesima na vas neće vjetar s kamenjem poslati? Tada biste
saznali kakva je prijetnja Moja." (67:16,17) Uzvišeni kaže: "I da li
ih neće na putovanjima njihovim kazniti", tj. u njihovim traganjima za
životnim potrebama i zaokupljenošću njima na njihovim putovanjima, pa Uzvišeni
veli: "Oni neće umaći", tj. u bilo kakvom stanju bili, neće umaći
Allahovoj kazni. Uzvišeni kaže: "Ili da ih neće malo - pomalo
kažnjavati?", ili u stanju straha i njihove zaplašenosti koja ih obuzima,
Allah će ih, dž.š., time kažnjavati, i On će ih potpuno dostići. Ono što se
postiže i očekuje ovim strahom jeste Njegova moć i snaga, a zatim Uzvišeni
kaže: "Ali, Gospodar vaš je, doista, blag i milostiv", tj. On vam ne
požuruje kaznu. U dvjema zbirkama sahih hadisa kaže se: (716) "Zaista
Allah nasilniku dadne vremena (pusti ga), ali kada ga uzme - ne pušta ga."
Zatim je Allahov Poslanik, s.a.v.s., proučio: "Eto, tako Gospodar tvoj
kažnjava kad kažnjava sela i gradove koji su nasilje činili. Kažnjavanje od
Njeg zaista je bolno i strašno." (11:102)
"Zar oni ne vide
da sve ono što je Allah stvorio sad desno, sad lijevo, pruža sjene svoje Allahu
poslušno ( čineći sedždu ) i da je i ono pokorno." /48/"Allahu sedždu
čini sve živo na nebesima i na Zemlji, u prvom redu meleki, a i oni se ne
ohole", /49/ "boje se Gospodara svoga, Koji je iznad njih, i čine ono
što im se naredi." /50/
Uzvišeni obavještava o Njegovoj veličini, moći i uzvišenosti
kojoj su se sva stvorenja pokorila, sve neorganske tvari, životinje, biljke,
ljudi, džini i meleki, te On obavještava da sve što ima sjenu rasprostire svoje
sjene desno i lijevo, i jutrom i večerom i pri zalasku sunca... Sve svojom
sjenom čini sedždu Allahu, te Uzvišeni kaže: "oni Mu se pokoravaju",
tj. ponizno Mu se potčinjavaju. Sedžda svake stvari njena je sjena. Uzvišeni
kaže: "...u prvom redu meleki, a i oni se ne ohole", tj. u svom
ibadetu Njemu. "...boje se Gospodara svoga, Koji je iznad njih ", tj.
čine Mu sedždu i padaju ničice iz straha i veličaju Uzvišenog Gospodara,
"i čine ono što im se naredi", tj. ustrajni su u svojoj pokornosti
Uzvišenom Allahu i u izvršavanju Njegovih naredbi, a i ostavljanju Njegovih
zabrana.
Allah kaže:
"Dvojici bogova ne klanjajte se!", samo je jedan Bog, "i samo se
Mene bojte!" /51/"Sve što je na nebesima i na Zemlji Njegovo je i
Njemu treba uvijek poslušan biti. Zar nekoga drugog osim Allaha da se
bojite?" /52/ "Od Allaha je svaka blagodat koju uživate, a čim vas
nevolja kakva zadesi, opet od Njega glasno pomoć tražite." /53/ "I
kad vam On poslije nevolju otkloni, neki od vas isti čas Gospodara svoga s
drugim izjednači", /54/ "da bi nezahvalnost pokazali prema onome što
smo im Mi dali. Pa uživajte, ali zbilja, znat ćete!" /55/
Uzvišeni obavještava da nema drugog boga osim Njega i da ne
treba obožavati, robovati i pokoran biti nikom drugom osim Njemu, Jedinom, Koji
nema druga, On je vladar, Stvoritelj i Gospodar svih stvari: "I Njemu
treba uvijek poslušan biti", tj. uvijek iskreno i čisto vjerovati u Njega,
Njemu Jedinom ibadet činiti. Bojte se da mu pridružujete bilo šta, iskreno Mu
se pokoravajte, kao što je to On naredio kada kaže: "Iskreno ispovijedanje
vjere dug je Allahu!!!" (39:3) Zatim obavještava da je On posjednik i koristi
i štete. Svako dobro i vrijednosti samo su od Njega: "opet od Njega glasno
pomoć tražite", tj. ustrajavate u težnji Njemu tražeći pomoć od Njega,
zbog vašeg znanja da vam niko osim Njega ne može otkloniti štetu; "i kada
vam On poslije nevolju otkloni, neki od vas isti čas Gospodara svog s drugim
izjednače, da bi nezahvalnost pokazali prema onome što smo im Mi dali", to
znači: Mi smo im to učinili da budu nevjernici, tj. da zastiru Istinu i
zaniječu Allahove blagodati prema njima, kažnjavajući ih za njihov vlastiti
izbor prezrenog završetka. "Pa uživajte, ali, zbilja, znat ćete!",
tj. radite što god hoćete, ali ćete sigurno vidjeti svoju ružnu kaznu za ono
što ste radili.
"Mnogobošci
onima koji ništa ne znaju ostavljaju dio hrane koju im Mi dajemo. Allaha mi,
bit ćete sigurno pitani zato što stalno laži izmišljate." /56/ "Oni
Allahu kćeri pripisuju - uzvišen i čist je On! - a sebi ono što
priželjkuju." /57/ "I kad se nekom od njih javi da mu se rodila kći,
lice mu potamni i postaje potišten", /58/ "krije se od ljudi zbog
nesreće koja mu je dojavljena: da li ovako prezren da je zadrži ili u zemlju da
je zarovi? Kako ružno oni prosuđuju!" /59/"Oni koji u onaj svijet ne
vjeruju hrđavih su osobina, a Allah ima svojstva najuzvišenija: On je silan i mudar."
/60/
Uzvišeni obavještava o ružnim djelima mušrika koji su ibadet
činili i robovali nekom drugom osim Allahu, kipovima, idolima, kumirima, i
drugim, iz neznanja, i svojim kumirima su pripisivali ono čime ih je Allah,
dž.š., opskrbio pa su govorili: "Ovo je za Allaha", tvrde oni,
"a ovo za božanstva naša!" Međutim, ono što je namijenjeno
božanstvima njihovim ne stiže Allahu, dok ono što je određeno za Allaha stiže
božanstvima njihovim. Kako ružno oni sude." (6:136) Uzvišeni Allah, dž.š.,
kune se Svojim plemenitim bićem da će oni biti pitani za to. Onaj koji je
nanosio nepravdu i klevetao bit će kažnjen i On je pripremio kaznu "Allaha
mi, bit ćete sigurno pitani zato što stalno laži izmišljate", zatim
Uzvišeni obavještava o njima da su oni meleke, koji su robovi Milostivog,
smatrali ženskim bićima i smatrali da su oni Allahove kćeri, pa su ih obožavali
zajedno sa Njim; čist je On od toga! Time su načinili veliku grešku s obzirom
na sva tri ova stava , kao što je Uzvišeni rekao: "Zar su za vas sinovi, a
za Njega kćeri?" "To bi tada bila podjela nepravedna",
(52:21,22) te Uzvišeni ovdje veli: "Oni Allahu kćeri pripisuju, Uzvišen i
čist je On", tj. On je čist od njihovih pripisivanja i njihovih laži,
"a sebi ono što priželjkuju", tj. mušku djecu, a prezirali su i odbijali
žensku, koju su pripisivali Allahu, Uzvišen je Allah, dž.š., i visoko iznad
onoga što oni govore: "I kad se nekom od njih javi da mu se rodila kći,
lice mu potamni", tj. očajava zbog brige, "i postaje potišten",
zašuti od silne tuge, "krije se od ljudi", tj. ne voli da ga ljudi
vide "zbog nesreće koja mu je dojavljena: da li ovako prezren da je zadrži
ili da je u zemlju zarovi?", tj. ako je zadrži, ostavi u životu, ostavit
će je prezrenu, koja nema prava nasljedstva, a niti joj se pridaje bilo kakav
značaj.
Zbog toga više voli i
priželjkuje mušku djecu od ženske "...ili da je u zemlju zarovi?",
tj, živu je u zemlju zakopa, kao što su činili u vrijeme džahilijetskog
perioda, tj. prije pojave islama. Pa zar ono što ovoliko mrze i osjećaju
odvratnost i odbacuju od sebe, pripisuju Allahu?! "Kako ružno oni
prosuđuju!", tj. ružno li je ono što govore, ružno li je to kako
dodjeljuju i ružno li je ono što Njemu pripisuju. Uzvišeni veli: "I kad se
nekom od njih javi da mu se rodila kći, što Svemilosnom pripisuje, lice mu
potamni i postaje potišten." Ovdje Uzvišeni kaže: "Oni koji u onaj
svijet ne vjeruju, hrđavih su osobina", tj. oni su sa nedostacima, i
zaista, ovo je prikladno da im se pripisuje, "a Allah ima svojstva
najuzvišenija", tj. apsolutna, savršena sa svih mogućih stajališta i to je
ono što se Njemu može pripisati, "On je silan i mudar."
"Kad bi Allah
ljude zbog grijeha njihovog kažnjavao, ništa živo ne Zemlji ne bi ostavio, ali,
On ih do roka određenog ostavlja, i kad rok njihov prođe, ni za tren ga jedan
ne mogu ni odgoditi ni ubrzati." /61/ "Oni Allahu pripisuju ono prema
čemu sami odvratnost osjećaju i njihovi jezici govore laž da njih čeka
najljepša nagrada; a njih, nema sumnje, vatra čeka: oni će se u nju prvi
potjerati." /62/
Uzvišeni obavještava o Svojoj blagosti prema Svojim
stvorenjima i pored njihovog nasilja, a da ih Allah, dž.š., kažnjava za sve ono
što su zaradili, na licu Zemlje ne bi ostalo ništa živo što se kreće kao
posljedica uništenja čovjeka, ali Uzvišeni je blag, prikriva njihova nedjela i
odgađa kaznu do određenog roka, tj. ne kažnjava ih odmah. Ebu el-Ahves kaže:
"Skoro da je kotrljan kažnjen zbog grijeha ljudi, ali Allah, dž.š., ništa
ne odgađa kad mu dođe rok." Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ebu-Derda'a, koji
kaže: "Pričali smo sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., pa je on rekao:
(717) 'Allah, dž.š., neće odgoditi ništa kada mu dođe propisani rok, nego se
produženje života postiže dobrim potomstvom, koje Allah, dž.š., dadne Svome
robu. Oni mole Allaha, dž.š., za njega nakon njegove smrti i ta dova dospije do
njega u kaburu. Eto, to je produženje života.'" Uzvišeni kaže: "Oni
Allahu pripisuju ono prema čemu sami odvratnost osjećaju", tj. prema
kćerima, i partnerima jer oni ne vole da imaju saučesnika u svojim imecima. Uzvišeni
veli: "I njihovi jezici govore laž da njih čeka najljepša nagrada."
Ovo je negiranje
njihove tvrdnje da ih čeka najljepša nagrada na dunjaluku, a ako bude povratka,
u njemu ih, također, čeka najljepša nagrada, kao što Uzvišeni veli: "Ako
čovjeku milost Našu pružimo, pa mu je poslije uskratimo, on pada u očajanje i
postaje nezahvalnik. A ako blagodatima obaspemo, poslije nevolje koja ga je
zadesila, on će sigurno reći: 'Nevolje su me napustile.' On je, doista,
umišljen i razmetljiv." (11:9,10) Uzvišeni, također, veli: "Kad ga
obaspemo milošću Našom, poslije nesreće koja ga zadesi, on govori: 'Ovo sam i
zaslužio i ja ne mislim da će čas oživljenja doći. A ako budem Gospodaru svome
vraćen, kod Njega me čeka Džennet.' A Mi ćemo one koji nisu vjerovali sigurno o
onom što su radili obavijestiti i da iskuse patnju tešku, doista, dat ćemo
im." (41:50) Takvi su objedinili i sakupili loša djela, i lažne nade da će
biti nagrađeni dobrim, a što je nemoguće, kao što spominje Ibn-Ishak da je
nađen kamen u temeljima Kabe kada su je htjeli srušiti, kako bi je obnovili, a
na kamenu je bila napisana neka mudrost i savjet. Jedan od tih savjeta je:
"Radite loša djela, bit ćete nagrađeni dobrim." Da, kao što se sa
trna (vrbe) može ubrati grožđe! U ovom pogledu Uzvišeni kaže, odgovarajući im
na njihove namjere: "...nema sumnje", tj. sigurno je istina i ona se
mora dogoditi, "njih čeka vatra", tj. na Sudnjem danu "oni će se
u nju potjerati", znači odmah će ući u vatru. Ova riječ izvedena je od
(fert), što znači onaj koji prvi dođe na pojilo. Kaže se da ovo znači da će
biti zaboravljeni i izgubljeni, a nema oprečnosti između ovoga dvoga jer će
brzo biti povedeni na Sudnjem danu u Vatru i u njoj će biti zaboravljeni, tj.
vječno će ostati u njoj.
"Allaha Nam, Mi
smo i prije tebe narodima poslanike slali, ali im je šejtan lijepim
predstavljao postupke njihove, i on je sada drug njihov, njih čeka patnja
nesnosna." /63/ "Mi tebi objavljujemo Knjigu, da bi im objasnio ono
oko čega se razilaze i da bude vjernicima uputa i milost."/64/ "Allah
vodu s neba spušta i njome život mrtvoj zemlji vraća! To je, zaista, dokaz za
ljude koji čuju." /65/
Uzvišeni spominje da
je On prošlim narodima slao poslanike, pa su ih oni nijekali. Ti, Muhammede, u
braći poslanicima imaš primjer, pa nemoj da te uznemirava to što te tvoj narod
ne prihvata. Što se tiče mušrika koji su nijekali poslanike i ono što oni nose
sa sobom, šejtan je njima predstavio lijepim, te su tako činili. "...on je
i sada njihov drug", tj. oni su pod kaznom i patnjom. Šejtan je njihov drug
i nema moći da ih izbavi iz tog stanja, niti im ima kakvog spasa i njima
pripada bolna kazna. Zatim je Uzvišeni rekao Svome Poslaniku, s.a.v.s., da mu
je objavio Kitab, kako bi objasnio ljudima ono oko čega se razilaze. Kur'an je
sudija ljudima u svemu oko čega se oni prepiru i razilaze. "Uputa",
tj. za srca "i milost", tj. za onoga koji ga čvrsto prihvata,
"za narod koji vjeruje", kao što ga je Uzvišeni učinio, Kur'an,
životom za mrtva srca onih koji ne vjeruju. Također, oživljava zemlju nakon što
ona zamre, s kišom što je šalje s nebesa, "to je, zaista, dokaz za ljude
koji čuju", tj. razumiju govor i njegova značenja.
"Vi imate pouku
i u stoci: 'Mi vam dajemo da iz utrobe njene mlijeko čisto pijete, koje nastaje
od grizina u buragu i od krvi - ukusno onima koji ga piju.'" /66/ "A
od plodova palmi i loze pripremate piće i hranu prijatnu. To je, doista, dokaz
onima koji pameti imaju." /67/
Uzvišeni kaže: "Vi imate", o ljudi, "u
stoci", tj. u devama, kravama i sitnoj stoci, "pouku", tj. imate
dokaz u tome o mudrosti vašeg Stvoritelja, Njegovoj milosti i blagosti.
"Mi vam dajemo da iz utrobe njene mlijeko čisto pijete." Ovdje je
rečeno u jednini, tj. spojena zamjenica u riječi muškog je roda i odnosi se na:
što je jednina od, ili zamjenica se odnosi na "životinju" jer stoka
spada u životinje. Tako bi značenje bilo: Dajemo vam da pijete mlijeko iz
utrobe ove životinje. U drugom ajetu stoji: a dozvoljeno je i jedno i drugo ,
kao što Uzvišeni kaže: "Uistinu!, Kur'an je pouka", "i ko hoće
na umu će ga imati". (74:54,55) Uzvišeni veli: "...koje nastaje od
grizina u buragu i od krvi", tj. filtrira se mlijeko; njegova bjelina,
okus i slast od grizina u buragu i od krvi u stomaku životinje. Svaka od stvari
ide ka svome odredištu kada hrana bude svarena u želucu. Krv prelazi u vene,
mlijeko u vime, a mokraća u mokraćni mjehur, a balega izlazi vani. I ništa se
to međusobno ne miješa nakon što se na opisani način razdvoji, a niti se
mijenja. Uzvišeni kaže: "mlijeko, čisto, ukusno, onima koji ga piju",
tj. koje ne zagušuje nikoga kada ga pije.
A kada je Uzvišeni spomenuo mlijeko, da ga je učinio ukusnim
pićem ljudima, iza toga spominje i ono što su ljudi uzimali kao piće od plodova
palmi i grožđa i onoga što se pravi od njega kao omamljujuće vino - prije
njegove zabrane. Zbog toga je to spomenuo kao dobročinstvo prema njima, pa
Uzvišeni kaže: "...a od plodova palmi i loze pripremate piće",
ukazujući na zakonsku dozvoljenost njegove upotrebe prije njegove zabrane, te
ukazuje na izjednačavanje između pića dobijenog iz palmi i grožđa, kao što to
obašnjava pravna škola Malikova, Šafijina, Ahmedova i ostalih pravnih učenjaka.
Ovako se tretiraju i ostala pića od pšenice, ječma, kukuruza, meda i slično
tome. Uzvišeni veli: "...piće i hranu prijatnu". Ibn-Abbas kaže: Piće
je ono što je zabranio od njihovih plodova, a prijatna hrana jeste ono što je
dozvolio od tih plodova. "To je, doista, dokaz onima koji pameti
imaju." Analogno prethodnom ovdje spominje razum, jer je razum nešto
najuzvišenije kod čovjeka, te je zbog toga Allah, dž.š., zabranio Svom ummetu
opojna pića, kako bi time zaštitio i sačuvao njihove umove.
"Gospodar je
tvoj pčelu nadahnuo: 'Pravi sebi kuće u brdima i u onome što naprave ljudi',
/68/ 'zatim, hrani se svakovrsnim plodovima, pa onda idi stazama Gospodara
svoga, poslušno!' Iz utroba njihovih izlazi piće različitih boja, koje je lijek
ljudima. To je, uistinu, dokaz za ljude koji razmišljaju." / 69/
Ono što se željelo
pojmom vahj - doslovno: objava, ovdje jeste - nadahnuće, uputa i putokaz pčeli
da pravi sebi u brdima kuće, u kojima se ona sklanja i nastanjuje, u dubovima
drveća, a i u onome što ljudi grade. Pčelinje su kuće vrlo precizno i temeljito
urađene u pogledu slaganja, raspoređivanja i nizanja, tako da između njih nema
nikakve greške i praznine. Zatim joj je Uzvišeni Allah, dž.š., dozvolio -
sudbinski je potčinivši, da jede sve vrste plodova i da slijedi puteve koje joj
je Allah, dž.š., odredio i olakšao da ide gdje god želi, u zrak, pustoši,
doline i brda, a zatim se vraća u svoju kuću u koju nikada ne zaluta, bilo desno
ili lijevo da se nalazila, te pravi vosak iz svojih krila a med iz svojih usta,
zatim leže larve sa svoje zadnje strane, pa opet tako rano ujutro odlazi na
svoje pašnjake. Uzvišeni kaže: "Iz utroba njihovih izlazi piće različitih
boja, kao lijek ljudima", nešto između bijele, žute i crvene boje i slično
tome, u zavisnosti od raznolikosti mjesta sa kojih se ona hrani, pa Uzvišeni
veli: "...koje je lijek ljudima", tj. u medu se nalazi lijek za
ljude, dakle koristi svakome ko ima neku "hladnu bolest", tj. bez
temperature, jer je on sam po sebi vruć, a nešto (neka bolest) liječi se nečim
suprotnim.
Dokaz da se u riječima: "...u njemu je lijek za ljude",
misli na med, jeste hadis koji prenosi Katade u dva "Sahiha", od
Ebu-Seida el-Hudrija, r.a., koji kaže: (718) "Došao neki čovjek Poslaniku, s.a.v.s., pa mu reče:
'Allahov Poslaniče, moj brat ima nesnosne bolove u stomaku i ima proljev.' A
Poslanik reče: 'Daj mu neka se napije meda.' Ovaj je otišao, dao bratu meda, a
zatim ponovo dođe Poslaniku i reče: 'Allahov Poslaniče, dao sam mu meda, ali se
proljev povećao.' A Poslanik opet reče: 'Idi i daj mu da se napije opet meda.'
Ovaj je otišao i dao bratu ponovo meda, a zatim se vratio i opet reče: 'Allahov
Poslaniče, on i dalje ima proljev.' A Poslanik mu reče: 'Vjeruj Allahu, dž.š.,
a ne vjeruj stomaku svoga brata, idi i daj mu ponovo da se napije meda.' Otišao
je i tako učinio i brat mu je ubrzo ozdravio." Neki stručnjaci medicine
kažu da je ovaj čovjek imao u stomaku zarazne, pokvarene otpatke; kada se napio
meda, koji je bio topao, isti su se rastvorili pa su lakše izlazili vani, što
je uticalo na povećanje proljeva.
Beduin je mislio da mu ovo šteti; međutim, to mu je
koristilo, pa mu je ponovo dao meda, što je pojačalo razlaganje i rastvaranje i
potaklo da se lakše oslobodi tegobe, te se ponovno napio meda, što mu je i
pomoglo; a nakon što su se pokvareni i zarazni dijelovi odstranili iz
organizma, njegov se stomak smirio, te se poboljšalo stanje varenja i njegovo
stanje uopće. Time su, ustvari, vrlo brzo nestali bolovi i slabost uz blagoslov
ovoga na što mu je Poslanik ukazao. Neka je njemu od njegovog Gospodara najbolji
salavat i selam! A Uzvišeni kaže: "To je, uistinu, dokaz za ljude koji
razmišljaju", tj. u tome što je Allah, dž.š., nadahnuo ovo slabašno
stvorenje - pčelicu, da slijedi ovaj zadatak i sakuplja sa svih vrsta plodova.
Zatim je pčelica sakupila to u vosak i med, a on je jedna od najljepših stvari,
da bi to bio znak i dokaz ljudima koji razmišljaju i o veličini njenog
Stvoritelja, Onog Koji ju je potčinio. Iz toga se izvodi zaključak da je On
Djelotvorni, Moćni, Mudri, Koji sve obuhvata Svojim znanjem, Plemeniti i
Milostivi.
"Allah vas
stvara i poslije vam duše uzima; ima vas koji duboku starost doživite, pa brzo
zaboravite ono što saznate. Allah je, zaista, Sveznajući i Svemoćni." /70/
Uzvišeni obavještava o Svojim postupcima prema Svojim
robovima. On je Onaj Koji ih je (ljude) izveo iz ništa, zatim će ih usmrtiti.
Neke od njih je ostavio da dožive duboku starost i oronulost, a - tjelesno - to
je slabost stvorenja, kao što Uzvišeni kaže: "Allah je Taj Koji vas
nejakim stvara, i onda vam, poslije nejakosti, snagu daje", (30:54), znak
da u godinama, starosti, nastaje slabost, maloumnost, slabo pamćenje, najmanje
znanje; zbog "...pa brzo zaboravite ono što saznate", tj. nakon što
je znao, postao je takav da ne zna ništa (delirij). U ovom smislu El-Buhari, prilikom
tumačenja ovog ajeta, prenosi od Enesa ibn Malika da je Allahov Poslanik,
s.a.v.s., molio Allaha: (719) "Utječem Ti se od škrtosti, lijenosti i
oronulosti, duboke starosti, kaburske kazne, smutnje Dedžala, i iskušenja
života i smrti!"
"Allah opskrbljujući
vas, daje jednima više nego drugima. Ali, oni kojima je dato više ne daju onima
koji su u njihovoj vlasti, a potrebe su im jednake. Zašto nisu na Allahovim
blagodatima zahvalni!" /71/
Uzvišeni objašnjava njihovo neznanje i nevjerstvo u onome
što su oni pozivali i pridruživali Allahu druga. Oni priznaju da su oni Njegovi
robovi, kao što su govorili u svojim odazivanjima (telbijji), prilikom
obavljanja hadža: "Odzivam ti se, Ti nemaš druga osim druga kojeg Ti
posjeduješ i ono što on (njihovo božanstvo) posjeduje." Uzvišeni kaže,
negirajući ih i ono što govore: Vi niste zadovoljni da izjednačujete svoje
robove sa vama u onome čim smo vas Mi opskrbili, pa kako Uzvišeni Allah može
biti zadovoljan sa izjednačavanjem vašeg božanstva s Njime u obožavanju i veličini.
Tako Uzvišeni u drugom ajetu kaže: "On vam kao primjer navodi vas same: da
li su oni koji su u posjedu vašem izjednačeni s vama u onome što vam Mi dajemo,
pa ste u tome isti, i da li ih se bojite kao što se vi jedni drugih
bojite?" (30:28) Mudžahid kaže u vezi sa ovim ajetom: "Ovo je primjer
lažnih bogova", a Katade kaže: "Ovo je primjer koji je naveo Allah,
dž.š., pa da li iko od vas ima da sa svojim robom dijeli svoju ženu i postelju,
pa tako izjednačavate sa Allahom Njegove robove i stvorenja? Pa ako nisi sa
ovim zadovoljan za sebe, Allah je, dž.š., preči od tebe da bude čist od
toga." Uzvišeni kaže: "Zašto nisu na Allahovim blagodatima
zahvalni!", tj. oni su ostavili za Allaha, dž.š., dio od usjeva i stoke
koje je On stvorio i tako su zanijekali Njegove blagodati i pripisali Mu
sudruga.
"Allah za vas
stvara žene od vaše vrste, a od žena vaših daje vam sinove i unuke; i ukusna
jela vam daje. Pa zašto u laž oni vjeruju, a Allahove blagodati poriču."
/72/
Uzvišeni spominje Svoje blagodati prema Svojim robovima i
kaže da im je od njih izveo žene od njihove vrste i ljudskog oblika... Da je
izveo žene iz druge vrste, ne bi se međusobno slagali, ne bi se dogodila ljubav
i samilost. Međutim, iz Svoje milosti prema ljudima, od prvog čovjeka, Adema,
stvorio je muškarce i žene koji se međusobno žene, dobijaju sinove i unuke a to
su djeca nečijih sinova. Od Ibn-Abbasa prenosi se da je rekao: "Pod
(hafede) misli se na tvoje sinove koji te pomažu, poslužuju, paze te i
služe." Mudžahid kaže: "Pod (benine ve hafede) misli se na sina i
slugu", a u drugom predanju kaže: "El-hafede jesu pomagači, pomoćnici
i sluge." Postoji mišljenje da se pod ovim misli na šurjake i zetove. Svi
ovi pojmovi kreću se unutar značenja pojma (hafede), a to je hizmet, služenje i
sl. To se značenje navodi i u Kunut-dovi, u riječima: (ve ilejke nes´â ve
nahfidu). Pošto hizmet - služenje bude od djece, sluga i zetova, to sveukupno
predstavlja blagodat; "...i ukusna jela vam daje", tj. hranu i piće,
a zatim Uzvišeni kaže, negirajući one koji Mu pridružuju druga obožavanjem
nekog drugog gospodara umjesto Njega: "Pa zašto oni u laž vjeruju", a
to su partneri i kumiri, "...a Allahove blagodati poriču", tj.
prikrivaju blagodati koje im je Allah učinio i pripisuju ih drugom mimo Njega.
U sahih hadisu kaže se: (720) "Allah, dž.š., reći će Svome robu na Sudnjem
danu, spominjući Svoje blagodati: 'Nisam li te oženio, nisam li te počastio,
nisam li ti potčinio konje i deve, i ostavio te da njima upravljaš i uzgajaš
ih?!'"
"i klanjaju se,
pored Allaha, onima koji im nisu u stanju bilo kakvu opskrbu dati, ni iz nebesa
ni iz zemlje, i koji ništa ne mogu!"/73/ "Zato ne navodite Allahu
slične! Allah doista zna, a vi ne znate." /74/
Uzvišeni kaže, obavještavajući o mušricima, koji su
obožavali još nekog drugog osim Allaha, iako je On najvredniji Blagodavac,
Stvaralac i Opskrbljivač, Jedan Koji nema druga. I uprkos tome... obožavaju
kipove i suparnike, i kumire koji ne posjeduju nikakvu opskrbu, a niti bilo šta
ni na nebu ni na Zemlji, tj. nisu moćni da spuste kišu, niti da bilje proklija,
a niti drveće, niti to sami posjeduju, tj. to nemaju, a niti to mogu imati i
kada bi željeli. Zbog toga Allah, dž.š., kaže: "...zato ne navodite Allahu
slične", tj. ne pridružujte Mu suparnika, niti bilo šta i bilo koga sličnog
Njemu. "Allah doista zna, a vi ne znate", tj. On zaista zna i
svjedoči da nema drugog boga osim Njega, a vi iz svog neznanja pridružujete Mu
drugog.
"Allah navodi
primjer roba u tuđem vlasništvu, koji ništa nema, i onoga koga smo Mi bogato
obdarili i koji udjeljuje iz toga, i tajno i javno - zar su oni jednaki? Neka
je hvaljen Allah! Ali, većina njih ne zna." /75/
Ovo je primjer koji
Allah, dž.š., navodi nevjerniku i vjerniku, a koji iznosi Ibn-Abbas. Rob, koji
je vlasništvo drugog i ne može ništa učiniti, jeste kao nevjernik, a onaj ko je
opskrbljen lijepom opskrbom i koji dijeli i tajno i javno - kao vjernik je.
Mudžahid kaže: "Ovo je primjer lažnog kumira i Uzvišene Istine. Može li se
ovo dvoje izjednačiti?" A pošto je razlika očita i jasna i može je
zanemariti samo luđak, Uzvišeni veli: "Neka je hvaljen Allah, ali većina
ljudi ne zna."
"Allah vam
navodi kao primjer dvojicu ljudi, od kojih je jedan gluhonijem, koji ništa
nema, i koji je na teretu gospodaru svome - kud god ga pošaljete, nikakva dobra
ne donese. Da li je on ravan onome koji traži da se pravedno postupa, a i sam
je na pravom putu?" /76/
Mudžahid kaže:
"Ovo se također odnosi na primjer kumira i Uzvišene Istine (Allaha). Znači
da je kumir gluhonijem, ne govori, ne priča i nema u njemu nikakvog dobra,
ništa nije u stanju učiniti: sveukupno, nema ni riječi ni djela, a uz sve to on
je na teretu gospodaru svome, "...kud god ga pošaljete", tj. gdje god
da ga uputite, "...nikakva dobra ne donese", a niti može uspjeti u svome
nastojanju; "...da li je on ravan", sa ovakvim svojim svojstvima,
"...onome koji traži da se pravedno postupa", pa sve što je rekao
istina je, a i ono što je uradio ispravno je: "...a i sam je na pravom
putu". Ima mišljenja da je ovaj gluhonijemi čovjek, ustvari, Osmanov rob,
"...a i sam je na pravom putu", a to je Osman bin Affan, koji ga je
izdržavao, opskrbljivao i zadovoljavao njegove potrebe. Također je imao i
drugog štićenika (roba), koji je mrzio islam i odbijao ga, pa mu je zabranjivao
milostinju i dobročinstvo. Ovo prenosi Ibn-Abbas, a također je to izdvojio i
Ibn-Džerir.
"Allah zna sve
tajne nebesa i Zemlje! A smak svijeta u tren će oka doći, ili još brže, jer je
Allah, uistinu, Svemoćni!" /77/ "Allah vas iz trbuha majki vaših
izvodi, vi ništa ne znate, i daje vam sluh i vid i razum - da biste bili
zahvalni." /78/ "Zar oni ne vide kako ptice u prostranstvu nebeskom
bez muke lete, njih samo Allah drži. To su, zaista, dokazi ljudima koji
vjeruju." /79/
Uzvišeni obavještava
o savršenstvu Svoje moći. Njegovo znanje obuhvata tajne nebesa i Zemlje i
jedino Njemu pripada vlast nad njima. Niko ne može ući u tajne osim u one u
koje ga Allah, dž.š., želi uvesti. Njegovoj moći nema proturječenja, niti
opiranja. Kad On nešto hoće, On samo kaže: "Budi!", i to bude, tako
kaže: "...i naređenje je Naše samo jedna riječ - sve bude u tren oka"
(54:50), tj. kao treptaj oka, pa dalje Allah, dž.š., kaže: "A smak svijeta
u tren će oka doći, ili još brže, jer je Allah, uistinu, Svemoćni!"
Uzvišeni, također, veli: "Stvoriti vas i sve vas oživiti isto je kao i
stvoriti i oživiti jednog čovjeka..." (31:28); zatim Uzvišeni spominje
dobročinstvo prema Svojim robovima tako što ih je izveo iz utroba njihovih
majki, kada nisu znali ništa, zatim ih je opskrbio sluhom, vidom i razumom,
čiji je centar - prema ispravnijem mišljenju - samo srce. Ove snage i ova
osjetila čovjek postiže postepeno; kako raste, tako se povećavaju njegov sluh,
vid i razum, i razvija se i raste, tako sve dok ne dostigne svoj vrhunac, kako
bi mogao biti u ibadetu svome Uzvišenom Gospodaru, i kako bi mu ona bila
ispomoć u pokornosti svome Vladaru. Zbog toga Uzvišeni kaže: "...i daje
vam sluh i vid i razum, da biste bili zahvalni", tj. na Njegovim blagodatima,
koje ne možete nikada izbrojati. Zatim je Uzvišeni upozorio Svoje robove da
pogledaju u ptice, koje bez ikakve teškoće lete u prostoru između nebesa i
Zemlje, kako ih je Allah, dž.š., učinio da lete pomoću krila. U zraku ih ništa
ne održava, samo Allah, dž.š., Svojom moći. On je potčinio zrak koji nosi ptice
i olakšava im let, kao što, također, Uzvišeni kaže, u poglavlju El-Mulk -
Vlast: "Zar oni ne vide ptice iznad sebe kako raširenih krila lete, a i
skupljaju ih? Samo ih Svemilosni; On, zaista, sve dobro vidi", pa ovdje
kaže: "To su, zaista, dokazi ljudima koji vjeruju."
"Allah vam daje
da u kućama svojim stanujete, i daje vam od kože stoke šatore, koje lahko
nosite kad na put idete i kad konačite, a od vune njihove, i dlake njihove, i
kostrijeti njihove prostirku i korisne stvari, sve do određenog roka."
/80/ "Od onoga što je stvorio - Allah vam hlad daje, i skloništa u brdima
vam daje, i odjeću koja vas čuva od vrućine; daje vam i oklope koji vas u borbi
štite: i tako vam upotpunjava blagodat Svoju, da biste bili poslušni."
/81/"A ako oni okrenu glave - pa ti si dužan samo da jasno
objavljuješ." /82/ "Oni priznaju da je blagodat od Allaha, pa je
poslije poriču - većina njih nevjernici su." /83/
Uzvišeni, neka je blagoslovljen, pominje upotpunjenje Svojih
blagodati prema Svojim robovima, učinivši da stanuju u kućama, u kojima se
smiruju, nalaze utočište, u kojima se zaklanjaju i štite, i u kojima imaju i
druge koristi. Također, On im je učinio da - kada putuju i miruju - koriste
kože od stoke za šatore koje lahko nose. Zbog toga Uzvišeni kaže: "...koje
lahko nosite kad na put idete i kad konačite, a i od vune njihove", tj.
vune od ovaca, وأ"...i
dlake njihove", tj. od deva, "...i kostrijeti njihove", tj. od
koza. Spojena zamjenica svuda se odnosi na stoku, "prostirku", tj.
imate od njih prostirku, dakle imovinu, "...i korisne stvari", i
odjeću, pa imate prostirku, tj. sagove i odjevne predmete, te i u tome stječete
određenu imovinu trgovinom. Uzvišeni veli: "...sve do određenog
roka", tj. do tačno određenog roka, te Uzvišeni veli: "Od onoga što
je stvorio - Allah vam hlad daje", tj. drveće i stabla, "...i
skloništa u brdima vam daje", tj. utvrde i bunkere, kao i: "...i daje
vam odjeću koja vas čuva od vrućine", a to je odjeća od pamuka, lana i
vune, "...daje vam i oklope koji vas u borbi štite", kao što su
oklopi od željeza, panciri i slično, "...i tako vam upotpunjava blagodat
Svoju", tj. ovako vam daje ono što tražite od Njega i ono što trebate kako
bi vam to bila pomoć za pokornost Njemu i iskazivanje ibadeta Njemu,
"...da biste bili poslušni". Riječ čita se sa kesrom na lâmu, a
izvedena je od (el-islam). Uzvišeni kaže: "A ako oni okrenu glave",
tj. nakon svih ovih objašnjenja i nabrajanja dobročinstava, onda ti sa njima
nemaš ništa, "...ti si dužan samo da jasno objavljuješ", a ti si to
već izvršio prema njima. "Oni priznaju da je blagodat od Allaha, pa je
poslije poriču", tj. znaju da je On, Uzvišeni, Taj Koji ukazuje na
blagodati i poklanja ih njima, pa uprkos tome, oni ih poriču i obožavaju još
nekog drugog sa Njim, oslanjajući se u pogledu pomoći i opskrbe na drugog;
"...većina njih nevjernici su ."
"A na Dan kada
od svakog naroda dovedemo po jednog svjedoka, nevjernicima neće biti dopušteno,
niti će se od njih tražiti da se Allahu umiljavaju." /84/ "Kad oni koji
su zulum činili dožive patnju, ona im se neće ni ublažiti ni odložiti."
/85/ "A kad oni koji su Njemu druge ravnim smatrali - božanstva svoja
ugledaju i reknu: 'Gospodaru naš, ovo su božanstva naša; njima smo se klanjali,
a ne Tebi' - božanstva će im dobaciti: 'Vi ste, uistinu, lažljivi!'" /86/
"I oni će se toga dana Allahu pokoriti, i propast će ono što su
potvarali." /87/ "One koji nisu vjerovali i koji su od Allahova puta
odvraćali, Mi ćemo dvostrukom kaznom kazniti zato što su pravili smutnju."
/88/
Uzvišeni obavještava
o stanju mušrika na dan njihovog povratka u vječnu kuću, ahiret. Iz svakog
naroda On će proživiti i dovesti svjedoka, tj. njihovog poslanika, koji će
svjedočiti protiv njih za ono što su mu odgovarali kada im je dostavio objavu
od Uzvišenog Allaha, dž.š.: ث"...nevjernicima
neće biti dopušteno" izvinjenje i umiljavanje, jer su oni znali zabludu i
laž kufra, "...niti će se od njih tražiti da se Allahu umiljavaju. Kad oni
koji su zulum činili dožive", tj. koji su širk činili, "...patnju,
ona im se neće ublažiti", tj. neće im se smanjiti ni jednog trenutka,
"a niti odložiti", tj. odgoditi, nego će brzo i odmah biti odvedeni
sa svojih mjesta bez obračuna. A kad bude doveden u Džehennem, sa sedamdeset
hiljada povodaca, a sa svakim povocem bit će sedamdeset hiljada meleka, i jedan
pramen Džehennema se nadnese nad stvorenjima i tako hukne da niko neće biti a
da ne klekne na koljena, Džehennem će reći: "Ja sam zadužen za svakog
silnika, buntovnika koji je pripisivao Allahu sudruga, i zadužen sam za toga i
toga...", i spomenut će vrste ljudi, kao što je to spomenuto i u hadisu,
zatim će se nadviti nad njima i zgrabiti ih, kao što ptica zgrabi zrno.
Uzvišeni veli: "...kad od njih bude udaljena toliko da je mogu vidjeti,
čut će kako gnjevna ključa i od bijesa huči, a kad budu bačeni u nju, u
tjesnac, vezanih ruku, propast će tamo prizivati. 'Ne prizivajte danas jednu
propast, nego prizivajte mnoge propasti.'" (25:12-14)
Zatim je Uzvišeni obavijestio o odricanju njihovih
božanstava od njih, u momentu kada im je najpotrebnije (pomoći), pa Uzvišeni
kaže: "A kada oni koji su Njemu druge ravnim smatrali božanstva svoja
ugledaju", tj. one koji su obožavali na dunjaluku, "i reknu:
'Gospodaru naš, ovo su božanstva naša: njima smo se klanjali, a ne Tebi' - božanstva
će im dobaciti: 'Vi ste, uistinu, lažljivci!'", tj. reći će im njihova
božanstva: vi ste lagali, mi vam nismo naređivali da nas obožavate, kao što
Uzvišeni veli: "Ko je u većoj zabludi od onih koji se, umjesto Allahu,
klanjaju onima koji im se do Sudnjeg dana neće odazvati, a koji su prema
njihovim molbama ravnodušni. Kada ljudi budu sabrani, oni će im biti
neprijatelji i poreći će da su im se klanjali", (46:5,6) i kao što također
Uzvišeni kaže: "I oni će se toga dana Allahu pokoriti", tj. pokorite
se i predajte se danas svi Allahu, dž.š., pa niko neće biti da nije čuo i da se
nije pokorio, kao što Uzvišeni veli: "A da ti je vidjeti grješnike kako
će, oborenih glava, pred Gospodarom svojim reći: 'Gospodaru naš, vidjeli smo i
čuli smo'" (32:12), te Uzvišeni veli: "I oni će se toga dana Allahu
pokoriti, i propast će ono što su potvarali", tj. nestalo je i istopilo se
ono što su oni obožavali potvarajući Allaha, pa oni neće imati pomagača, onoga
ko će ih pogledati, niti zaštitnika; zatim će Uzvišeni reći: "One koji
nisu vjerovali i koji su od Allahova puta odvraćali Mi ćemo dvostrukom kaznom
kazniti", tj. kaznom za njihovo nevjerovanje i kaznom za njihovo
odvraćanje ljudi od slijeđenja Istine, kao što Uzvišeni veli: "Oni
zabranjuju da se u Kur'an vjeruje, i sami se od Njega udaljavaju", (6:26)
tj. zabranjivali su
ljudima da Njega slijede i sami su se udaljavali od Njega, a također Uzvišeni
veli: "Za sve će biti kazna dvostruka!" - reći će On - "ali vi
ne znate" (7:38). Ovo je dokaz za razlikovanje nevjernika u kažnjavanju
njih, kao što će se razlikovati i vjernici po svojim staništima u Džennetu i
svojim stepenima u njemu. Uzvišeni veli: "...dvostrukom kaznom kazniti
zato što su pravili smutnju", tj. zbog toga što su odvraćali ljude od
Istine, a nema veće smutnje od odvraćanja od dobra, istine i upute.
"A šta će biti
onog Dana kada protiv svakog naroda dovedemo po jednog svjedoka, od njega
samog, i tebe dovedemo kao svjedoka protiv ovih! Mi tebi objavljujemo Knjigu
kao objašnjenje za sve i kao uputu i milost i radosnu vijest za
muslimane." /89/
Obraćajući se Svom robu i Poslaniku, s.a.v.s., Uzvišeni
kaže: "A što će biti onoga Dana kad protiv svakog naroda dovedemo po
jednog svjedoka od njega samog i tebe dovedemo kao svjedoka protiv njih",
znači tvog naroda (ummeta), tj. spomeni taj Dan i njegove strahote i ono što ti
je Allah, dž.š., dodijelio u njemu, veliku čast i visoki položaj. Ovaj ajet
sličan je ajetu do kojeg je došao Abdullah bin Mesud kada je učio Allahovom
Poslaniku, s.a.v.s., prvi dio poglavlja En-Nisa' - Žene, pa kada je stigao do
riječi Uzvišenog Allaha, dž.š.: "A šta će, tek, biti kada dovedemo
svjedoka iz svakog naroda, a tebe dovedemo kao svjedoka protiv ovih?"
(4:41), Poslanik, s.a.v.s., reče mu: "Dosta!", a Ibn- Mesud, r.a.,
reče: "Okrenuo sam se, a kad ono - njegove oči bijahu pune suza."
Uzvišeni kaže: "Mi tebi objavljujemo Knjigu kao objašnjenje za sve."
Ibn-Mesud veli: "U ovom Kur'anu objasnio je sve nauke i sve stvari".
Kur'an je zaista obuhvatio sve korisne nauke, sve korisno znanje, sve ono što
je bilo, kao i sva znanja koja će doći, sve što je dozvoljeno, kao i sve što je
zabranjeno, "...i kao uputu", tj. za srca, "...i milost i
radosnu vijest za muslimane". Ono što se želi reći - a Allah najbolje zna
- jeste da Onaj Koji ti je naredio da dostaviš Kitab, Koji ti ga je objavio,
pitat će te o tome na Sudnjem danu. Kao što Uzvišeni veli: "I sigurno ćemo
pitati one kojima smo poslanike slali, i pitat ćemo, doista, i poslanike."
(7:6)
"Allah zahtijeva
da se svačije pravo poštuje, dobro čini, i da se bližnjima udjeljuje, a razvrat
i sve što je odvratno i nasilje zabranjuje; da pouku primite, On vas
savjetuje." /90/
Uzvišeni obavještava
da je naredio Svome robu pravdu, pravilno postupanje i pravičnost, i upućuje na
dobročinstvo, pa Uzvišeni veli: "Nepravda se može uzvratiti istom mjerom,
a onoga koji oprosti i izmiri se Allah će nagraditi", (42:40) i slično
tome, ajeti koji su dokaz i potvrda zakonitosti pravde i pozivanja na dobro. O
ajetu "Allah zahtijeva da se svačije pravo poštuje" Ibn-Abbas kaže:
"Svjedočeći im da nema drugog boga osim Allaha." A Sufjan bin Ujejne
kaže: "Pravda je ovdje izjednačavanje onoga što je skrivano i onoga što
javno ispovijedamo u svim postupcima prema Allahu, dž.š., a dobročinstvo je da
ono što tajno radite bude bolje od onoga što javno ispovijedate, a razvrat i
sve što je odvratno, da bude kao ono što javno pokazujete, bolje od onoga što
se taji." Uzvišeni kaže: "...i da se bližnjim udjeljuje", tj.
naređuje vam se da prema rodbini budete milostivi, kao što Uzvišeni veli:
"Daj bližnjem svome pravo njegovo, i siromahu, i putniku - namjerniku, ali
ne rasipaj mnogo." (17:26)
Uzvišeni veli: "...a razvrat i sve što je odvratno
zabranjuje", a razvratnosti zabranjene su stvari, a odvratnosti jesu one
razvratnosti koje onaj ko ih čini javno pokazuje. Zbog toga je na drugom mjestu
rečeno: "Reci: 'Gospodar moj zabranjuje razvrat, i javni i potajni'"
(7:33); a što se tiče nasilja, to je napad i neprijateljstvo prema ljudima. U
hadisu se kaže: (721) "Nema grijeha za koji je preče da se počinilac kazni
na ovom svijetu - uz ono što mu je pripremljeno na ahiretu - od nasilja i
prekidanja rodbinskih veza." Uzvišeni kaže: "On vas savjetuje",
tj. naređuje vam da činite dobro, a zabranjuje vam zlo, "...da pouku
primite". Eš-Ša´bî prenosi od Ibn-Bešira bin Nuhejka, koji kaže: čuo sam
Ibn-Mesuda da kaže: "Najsadržajniji ajet u Kur'anu je u poglavlju 'Pčele':
'...Allah zahtijeva da svačije pravo poštujete i da dobro činite.'" Ovo
prenosi Ibn-Džerir, a Katade kaže za ajet: "Allah zahtijeva da svačije
pravo poštujete i da dobro činite" - da nema lijepog ahlaka koji su ljudi
u džahilijetu praktikovali i smatrali lijepim a da ga islam nije naredio, i
nema lošeg ćudoređa koji su međusobno osuđivali a da ga islam nije zabranio i u
tome prednjačio. Islam je zabranio besmislice i loše i prezreno ćudoređe. Ja
kažem: u ovom smislu govori i hadis: (722) "Uzvišeni Allah voli visoko, a
mrzi nisko, prezreno ćudoređe". Hafiz Ebu-Ja´la prenosi od Abdul - Melika
bin Umejra, koji kaže: (723) "Eksem Sajfijj čuo je o dolasku Allahovog
Poslanika, s.a.v.s., u Medinu i htio je da ode kod njega, ali mu njegov narod
nije dozvolio, pa mu rekoše: 'Ti si naš odabranik, ne bi trebalo da trčiš
njemu.'
On reče: 'Neka mu ode neko ko će ga obavijestiti o meni i
donijeti odgovor od njega meni.' Za to su odabrana dva čovjeka koja su došla
kod Poslanika, s.a.v.s., i rekli mu: 'Mi smo izaslanici Eksema ibn Sajfije i on
pita ko si ti i šta si ti?' Pa Allahov Poslanik, s.a.v.s., reče: 'Što se tiče
toga ko sam ja, ja sam Muhammed, sin Abdullaha; a što se tiče toga šta sam ja,
ja sam Allahov rob i Njegov poslanik.' A zatim im je proučio ovaj ajet: 'Allah
zahtijeva da svačije pravo poštujete i da dobro činite.' Oni rekoše: 'Ponovi
nam ove riječi', pa ih je on ponavljao sve dok ih nisu zapamtili. Zatim su
otišli kod Eksema, pa mu rekoše: 'Odbio je da uzdiže svoje porijeklo, a pitali
smo ga o njegovom porijeklu i ustanovili smo da je on čistog porijekla,
poštovanog i cijenjenog, te nam je rekao nekoliko rečenica koje smo čuli', a kad
ih je čuo Eksem, reče: 'Vidim da on naređuje najviše stepene morala, a
zabranjuje ono što je nevaljalo, pa budite predvodnici u pogledu ovoga, a ne
budite u tome posljednji.'"
"I ispunjavajte
obaveze na koje ste se Allahovim imenom obavezali i ne kršite zakletve kad ste
ih tvrdo dali, a Allaha kao jamca sebi uzeli, jer Allah zna ono što
radite." /91/ "I ne budite kao ona koja bi svoju pređu rasprela u
raspredene komade, kad bi je već bila čvrsto oprela, služeći se zakletvama
svojim za međusobnu prevaru, samo zato što je jedno pleme mnogobrojnije od
drugog. Allah vas time samo iskušava, a na Sudnjem danu će vam, doista,
objasniti ono oko čega ste se razilazili." /92/
Ovo je ono što nam
Allah, dž.š., naređuje, a to je da ispunjavamo data obećanja, preuzete obaveze
i ugovore, i čuvamo date zakletve, te zbog toga Allah, dž.š., kaže: "...i
ne kršite zakletve kad ste ih čvrsto dali". Nema proturječnosti između
ovoga i onoga što Uzvišeni kaže: "I nek vam zakletva Allahom ne bude
prepreka u ispravnom životu, da se Allaha bojite..." (2:224), jer Uzvišeni
kaže: "...i ne kršite zakletve kad ste ih čvrsto dali", misleći time
na zakletve prilikom stupanja u međusobne obaveze i ugovore, a ne na zakletve
koje su podsticale ili sprečavale i koje su podložne za iskupljenje, te je zbog
toga Mudžahid povodom Allahovih riječi: "...i ne kršite zakletve kad ste
ih tvrdo dali" rekao da su to paktovi u džahilijetu. To potvrđuje i ono
što prenosi imam Ahmed od Džubejra bin Met´ama, koji kaže da je Allahov
Poslanik, s.a.v.s., rekao: (724)
"Nema paktova u islamu, a svaki pakt koji je sklopljen
u džahilijetu islam čini samo čvršćim." Hadis također prenosi Muslim od
Ibn Ebi-Šejbe, a znači: u islamu nema potrebe za zaklinjanjem i paktom, kako su
to činili sljedbenici džahilijeta, jer pridržavanje propisa islama dovoljno je
jemstvo za ono na čemu su bili. A što se tiče hadisa koji se bilježi u dva
"Sahiha" od Enesa, r.a., da je: (725) "Allahov Poslanik,
s.a.v.s., sklopio savez (pakt) između muhadžira i ensarija u našim kućama",
on znači da ih je zbratimio tako da su se na osnovu toga nasljeđivali, dok
Allah, dž.š., nije to dokinuo, a Allah najbolje zna. Imam Ahmed prenosi od
Nafi´a, koji kaže: (726) "Nakon što su ljudi razriješili Jezida bin
Muaviju, Ibn-Omer sakupio je svoje sinove i porodicu, donio šehadet, a zatim
rekao: Mi smo dali prisegu ovom čovjeku na osnovu prisege Allahu i Njegovom
Poslaniku, a ja sam čuo Allahovog Poslanika kako kaže: 'Zaista će se izdajniku
postaviti zastava na Sudnjem danu, pa će se reći: Ovo je taj izdajnik, a najveća
izdaja, osim pridruživanja druga Allahu, jeste da čovjek da prisegu čovjeku na
osnovu prisege Allahu i Njegovu Poslaniku, a zatim prekrši prisegu. Pa neka
niko od vas ne prekine prisegu i neka niko ne pretjeruje u ovoj stvari; pa da
između mene i njega bude pregrada.'" Ovaj hadis prenesen je kao merfu´
predanje obje "Sahih" zbirke. Riječi Uzvišenog Allaha, dž.š., Koji
kaže: "...jer Allah zna ono što radite", prijetnja su i ukor svakome
onom koji krši zakletvu nakon što ju je čvrsto dao, kao što Uzvišeni kaže:
"...i ne budite kao ona koja bi svoju pređu rasprela u raspredene komade
kad bi je već bila čvrsto oprela".
Mudžahid, Katade i Ibn-Zejd kažu da je ovo primjer onih koji
krše ugovor nakon što su ga potvrdili, a Uzvišeni kaže: "...raspredene
komade", tj. pokvarene (porušene), odnosno, nemojte biti oni koji krše
ugovore, te zbog toga Uzvišeni nakon ovoga kaže: "...i ne služite se
zakletvama svojim za međusobnu prevaru", tj. prevaru i spletkarenje,
"...samo zato što je jedno pleme mnogobojnije od drugog", tj.
zaklinjete se ljudima ako su mnogobrojniji od vas i oni se u vezi s vama smire,
a ako ih budete u stanju izdati, vi ih izdate - a Uzvišeni Allah, dž.š., to vam
je zabranio, da bi upozorio nečim manjim na nešto što je veće. Ako je zabranio
izdaju u ovakvom stanju, zabranio ju je kada se je u poziciji moći i snage, i
to kao prioritet. Uzvišeni veli: "Allah vas time samo iskušava", tj.
Svojom naredbom vama da se pridržavate preuzete obaveze, "...a na Sudnjem
danu će vam, doista, objasniti ono oko čega ste se razilazili", i svakoga
će nagraditi za ono što je radio, bilo dobro ili zlo.
"Da Allah hoće,
učinio bi vas sljedbenicima jedne vjere, ali On u zabludu stavlja onoga koga
hoće, a na pravi put ukazuje onome kome On hoće; i vi ćete doista odgovarati za
ono što ste radili." /93/ "I ne služite se zakletvama svojim zato da
biste jedni druge varali, da se ne bi pokliznula noga koja čvrsto stoji, i da
ne biste nesreću iskusili zato što ste od Allahova puta odvraćali; a patnja
velika vas još čeka." /94/ "I ne zamjenjujte obavezu datu Allahu za
nešto što malo vrijedi - ono što je u Allaha za vas je bolje, ako znate!"
/95/ "Ono što je u vas - prolazno je, a ono što je u Allaha - vječno je.
One koji su trpjeli Mi ćemo sigurno nagraditi mnogostrukom nagradom za ono što
su činili." /96/
Uzvišeni kaže: "...da Allah hoće, učinio bi vas",
o ljudi, "sljedbenicima jedne vjere", kao što kaže: "Da Gospodar
tvoj hoće, na Zemlji bi, doista, svi bili vjernici" (10:99), tj. učinio bi
vas ujedinjenim i ne bi učinio među vama razilaženja, mržnje i neprijateljstva,
"...ali On u zabludu stavlja koga hoće, a na pravi puta ukazuje onome kome
On hoće." Zatim će vas pitati na Sudnjem danu za sva vaša djela, za koja
će vas nagraditi odgovarajućom kaznom ili nagradom, do najmanje sitnice. Zatim
Uzvišeni upozorava Svoje robove o korištenju i upotrebi zakletvi za međusobnu
prevaru i spletkarenje, kako se ne bi pokliznula noga nakon što je čvrsto
stajala, kao kod onog koji je bio na Pravom putu, pa skrenuo sa njega, skrenuo
sa puta upute uslijed krive zakletve koja odvraća od Pravog puta, jer nevjernik
- kada vidi da ga je vjernik koji mu se obavezao a zatim ga prevario - neće
imati povjerenja u njegovu vjeru, pa se uslijed toga odvratio od ulaska u
islam, pa zbog toga Uzvišeni kaže: "...i da ne biste nesreću iskusili zato
što ste od Allahova puta odvraćali, a patnja velika vas još čeka". Zatim
Uzvišeni kaže: "...i ne zamjenjujte obavezu datu Allahu za nešto što malo
vrijedi", tj. ne uzimajte u zamjenu za zakletve Allahom ovosvjetska
prolazna dobra i njegove ljepote, ono što je kod Allaha, dž.š., bolje je za vas
od dunjaluka i svega onoga što ima na njemu.
Zbog toga Uzvišeni
veli: "... ako znate!" Uzvišeni, također, kaže: "...ono što je
kod vas - prolazno je", tj. prolazi i prestaje, ima svoj tačno određeni
rok, "...a ono što je u Allaha - vječno je", tj. Njegova nagrada za
vas u Džennetu vječna je, nepekidna i neiscrpna, nepresušna. "One koji su
trpjeli Mi ćemo sigurno nagraditi mnogostrukom nagradom za ono što su
učinili." Ovo je zakletva od Uzvišenog Gospodara, potvrđena lamom u riječi
da će On nagraditi strpljive boljom nagradom nego što su zaslužili i zaradili,
tj. oprostit će im njihova loša djela.
"Onome ko čini
dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život
i doista ćemo ih nagraditi boljom nagradom nego što su zaslužili." /97/
Ovo je obećanje Uzvišenog Allaha svakome ko radi dobro, a
taj rad bude suglasan Kitabu Uzvišenog Allaha i sunnetu Njegovog Poslanika,
s.a.v.s., bio muško ili žensko, a čije srce bude spokojno vjerom u Allaha,
dž.š., i Njegovog Poslanika, s.a.v.s. Takav će proživjeti lijep život na
dunjaluku i nagradit će Ga najljepšom nagradom na ahiretu za ono što je radio.
Lijep i ugodan život obuhvata sve vrste blagodati kojima se razveseljuju i napajaju
naša srca na dunjaluku i na ahiretu. To je navedeno u hadisu koji prenosi imam
Ahmed od Abdullaha bin Umera, koji kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
rekao: (727) "Uspio je i pobijedio onaj koji se pokorio, dovoljno se
opskrbio i zadovoljan je onim što mu je Allah, dž.š., dao." Hadis bilježi
i Muslim, kako ga prenosi Abdullah bin Jezid el-Mukri. Imam Ahmed prenio je od
Enesa bin Malika, koji kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (728)
"Zaista Allah, dž.š., neće učiniti nikakvu nepravdu iskrenom vjerniku za
dobro djelo: dajući mu dobro na dunjaluku i nagrađujući ga za dobro na ahiretu.
A što se tiče nevjernika, on će biti za svoja dobra djela nahranjen na
dunjaluku, ali kad dođe na ahiret, neće imati ni jedno dobro djelo za koje bi
mu se dalo neko dobro." Ovaj hadis bilježi samo Muslim (a ne i El-Buhari).
"Kada hoćeš
učiti Kur'an, zatraži u Allaha zaštitu od šejtana prokletog", /98/
"on doista nema nikakve vlasti nad onima koji vjeruju i koji se u
Gospodara svoga pouzdaju", /99/ "njegova je vlast jedino nad onima
koji njega za zaštitnika uzimaju i koji druge Allahu ravnim smatraju."
/100/
Ovo je naredba
Uzvišenog Allaha Svojim robovima, koja im je prenesena jezikom Allahovog
Poslanika, s.a.v.s. Kada hoće učiti Kur'an, treba da zatraže zaštitu u Allaha,
dž.š., od prokletog šejtana. Ovo je imperativna forma, ali se njome ne želi
obaveznost (vudžub) traženja zaštite, već poželjnost (mendub). To su prenijeli
Ibn-Džerir i neki drugi imami. Već smo ranije, na početku ovog tefsira,
navodili hadise koji govore o traženju zaštite u Allaha, dž.š., od šejtana -
neka je hvala Allahu, dž.š. Smisao i značenje iskaza utjecanja Allahu od
prokletog šejtana pri započinjanju učenja Kur'ana taj je da se učaču ne
pomiješa ono što uči, da se ne pobrka i time ga onemogući da razmišlja o onome
što uči. Uzvišeni veli: "...on doista nema nikakvih vlasti nad onima koji
vjeruju i koji se u Gospodara svoga pouzdaju", tj. on nema vlasti nad onim
ko je vjernik, koji se oslanja i pouzdaje na snagu Gospodara istinskim pouzdanjem,
i on nema argumenata nad iskrenim vjernicima, koji se oslanjaju na Allaha,
"...njegova je vlast jedino nad onima koji njega za zaštitnika
uzimaju", tj. koji se šejtanu pokoravaju i uzimaju ga za prijatelja i
zaštitnika mimo Allaha, dž.š., "i koji druge Allahu ravnim smatraju",
tj. pridružuju Allahu, dž.š., šejtana kao sudruga u svome ibadetu zbog svoje
pokornosti njemu.
"Kada Mi ajet
dokinemo drugim - a Allah najbolje zna što objavljuje - oni govore: 'Ti samo
izmišljaš!' A nije tako, nego većina njih ne zna." /101/ "Reci: 'Od
Gospodara tvoga objavljuje ga melek Džibril s istinom, da još više učvrsti
vjernike u vjerovanju, i da bude putokaz i radosna vijest svim
muslimanima.'" /102/
Uzvišeni obavještava
o maloumnosti mušrika, nepostojanosti i slabom uvjerenju, jer oni kada vide
promjenu propisa, odnosno, derogaciju nekih propisa, govore Allahovom
Poslaniku, s.a.v.s.: "Ti samo izmišljaš", tj. ti si lažac, ali
Uzvišeni Gospodar njegov čini ono što hoće i propisuje ono što hoće, kao što
Uzvišeni veli: "Mi nijedan propis ne promijenimo niti ga u zaborav
potisnemo" (2:106), pa Uzvišeni veli, odgovarajući im: "...reci:
'Objavljuje ga Ruhul-Kudus'", tj. Džebrail, "...od Gospodara tvoga s
istinom", tj. s istinom i pravdom, "...da bi još više učvrstio
vjernike u vjerovanju", pa bez pogovora povjeruju i potvrde istinitost
onog što je objavljeno i u tom su pogledu smirena njihova srca. "...i da
bude putokaz i radosna vijest svim muslimanima", tj. učinio ga je uputom i
radosnom viješću muslimanima, koji vjeruju u Allaha, dž.š., i Njegovog
Poslanika, s.a.v.s.
"Mi dobro znamo
da oni govore: 'Poučava ga jedan čovjek!' Jezik onoga zbog koga oni krivo
govore jezik je tuđina, a ovaj Kur'an na jasnom je arapskom jeziku." /103/
Uzvišeni obavještava o mušricima i onome što su oni
izmišljali laži i neistine da je Muhammed, s.a.v.s., naučio Kur'an od čovjeka,
i ukazivali su na čovjeka tuđinca, nearapa, koji je bio među njima i nije znao
arapski jezik, osim onoliko koliko je bilo nužno da odgovori govorniku. A
Uzvišeni Allah, dž.š., njima odgovara i kaže: "...jezik onoga zbog koga
oni krivo govore jest jezik tuđina, a ovaj je Kur'an na jasnom arapskom
jeziku", pa kako može naučiti onaj ko je sastavio ovaj Kur'an sa njegovom
rječitošću, stilistikom i potpunim značenjima od čovjeka tuđinca koji jedva da
zna nešto malo arapskog jezika? Ovo može reći samo onaj čiji se um nalazi na
najnižem stepenu.
"Onima koji neće
da vjeruju u Allahove dokaze Allah sigurno neće ukazati na Pravi put, i njih
čeka patnja nesnosna." /104/"Usuđuju se laži izmišljati samo oni koji
u Allahove riječi ne vjeruju i oni su pravi lažljivci." /105/
Uzvišeni obavještava da On neće uputiti onoga ko se
suprotstavlja Njegovoj opomeni i zanemaruje ono što je On objavio Svome
Poslaniku, s.a.v.s. Ovo je vrsta ljudi kojima pripada bolna i nesnosna kazna na
ahiretu. Zatim, Uzvišeni obavještava da Allahov Poslanik, s.a.v.s., ne izmišlja
i ne laže, jer oni koji izmišljaju laži na Allaha i na Njegovog Poslanika,
s.a.v.s., najlošija su stvorenja, "...koji u Allahove riječi ne
vjeruju", kao što su kafiri, i izvrću govor, i koji su kod ljudi poznati
po svojoj laži. A Poslanik, Muhamed, s.a.v.s., bio je najiskreniji čovjek, koji
je najviše činio dobročinstvo, koji je bio najsavršeniji po svome znanju,
praktičnom radu, vjerovanju, uvjerenju, bio oslonac i temelj iskrenosti u svome
narodu, u što niko od njih ne sumnja, i koji su ga prozvali "El-Emin -
Pouzdani". Zbog toga, kada je rimski car Heraklije upitao Ebu-Sufjana o
tim pitanjima koja se odnose na svojstva Allahovog Poslanika, s.a.v.s., između
ostalog je upitao: "Jeste li ga optuživali za laž prije nego što je rekao
ovo što je rekao?", pa rekoše: "Ne", a Heraklije reče:
"Nije mogao da ne laže na ljude, a da laže na Allaha, dž.š.!"
"Onoga koji
zaniječe Allaha nakon što je u Njega vjerovao - osim ako na to bude primoran, a
srce mu ostane čvrsto u vjeri - čeka Allahova kazna. One kojima se nevjerstvo
mililo stići će srdžba Allahova i njih čeka patnja velika", /106/ "zato
što više vole život na ovom nego na onom svijetu, a Allah neće ukazati na pravi
put onima koji neće da vjeruju." /107/ "To su oni čija je srca i sluh
i vid Allah zapečatio, i oni su zaista nemarni"; /108/ "oni će, nema
sumnje, na onom svijetu biti izgubljeni". /109/
Uzvišeni obavještava o onome koji Ga je zanijekao nakon što
je vjerovao i nakon što je otvorio svoja svoja prsa za nevjerstvo, u kome se
smirio, da se On rasrdio na njega zato što je upoznao iman - vjerovanje, a
zatim skrenuo od njega i napustio ga. Ljudima ove vrte pripada velika bolna
kazna na ahiretu jer su se odvažili da se suprotstave i budu odmetnici zbog
dunjaluka, pa je Allah, dž.š., zapečatio njihova srca, njima pripada kazna zbog
toga što su napustili i napadali Istinu, i oni ništa ne razumijevaju što im
koristi. Allah je zapečatio njihov sluh i vid, te oni od njega nemaju nikakve
koristi niti im to pomaže, oni su nemarni u odnosu na ono što se od njih želi,
"...nema sumnje", tj. sigurno je i ne treba se čuditi da onaj koji
ima ova svojstva, "...oni će na ovom svijetu biti izgubljeni", tj.
oni koji su izgubili sami sebe i svoje sljedbenike na Sudnjem danu. A što se
tiče riječi Uzvišenog Allaha, dž.š.: "...osim ako bude na to primoran, a
srce mu ostane čvrsto u vjeri", to je izuzeće onoga ko samo jezikom
zaniječe i slaže se sa mušricima samo jezikom, niječući to pod utjecajem
zadobijenih udaraca i zlostavljanja, a njegovo srce odbije ono što govori, jer
je njegovo srce čvrsto i smireno u vjeri u Allaha, dž.š., i Njegovog Poslanika,
s.a.v.s. Ibn-Džerir prenosi od Ebi-´Ubejde Muhammeda bin Ammara bin Jasira,
koji kaže: (729)
"Mušrici su
uhvatili Ammara bin Jasira pa su ga zlostavljali sve dotle dok im se nije
približio u onome što su oni željeli, pa se potužio na to Poslaniku, s.a.v.s.,
a Poslanik, s.a.v.s., upita ga: 'Kako nalaziš da osjeća tvoje srce?', a on
odgovori: 'Smireno i čvrsto u vjeri', a Poslanik, s.a.v.s., tada reče: 'Ako se
vrate i to ponove, i ti ponovi!'" Zbog toga se ulema u pogledu ovoga
slaže: ukoliko neko bude primoravan na nevjerstvo, dozvoljeno mu je da to
izrekne, ostajući pri onom što je u njegovom srcu i dozvoljeno mu je da to
odbije, kao što se desilo sa Bilalom, r.a, koji je odbio njihovo nevjerstvo,
kada su ga žestoko zlostavljali, tako da su mu stavili ogromnu stijenu na prsa
na velikoj vrućini i naređivali mu nijekanje Allaha, dž.š., a on je to odbio
govoreći: 'Jedan, Jedan', pa im dalje reče: 'Tako mi Allaha, da znam drugu
riječ koja vam je mrža od ove, ja bih je izgovorio', Allah bio njime, a i on
Allahom, zadovoljan. Također, Hubejb bin Zejd el-Ensari, kada ga je lažni
poslanik Musejlema upitao: "Svjedočiš li da je Muhammed Allahov
poslanik?", odgovorio je: "Da." Ovaj ga opet upita:
"Svjedočiš li da sam ja Allahov poslanik?", a on odgovori: "Ne
čujem." A neprestano ga je udarao i kažnjavao, sijekući ga na komade, a on
je ostao, uprkos tome, čvrst i nepokolebljiv, Allah zadovoljan bio njime. I
nema sumnje da je mnogo bolje i da ima veću prednost to da musliman ostane
nepokolebljiv u svojoj vjeri, taman kada bi ga to odvelo u smrt, kao što
spominje Ibn- Asakir u biografiji Abdullaha bin Huzafe es-Sehmija, jednog od
ashaba, koga su zarobili Rimljani, pa kada mu je njihov car rekao:
"Pokrsti se, podijelit ću s tobom svoje prijestolje i oženit ću te svojom
kćerkom", a on mu odgovori: "Kada bi mi dao sve što posjeduješ ti i
sve što posjeduju Arapi - da se odreknem vjere Muhammedove, pa makar koliko za
samo jedan treptaj oka - ne bih to učinio.
"A car mu reče:
"Dakle, ubit ću te." A on odgovori: "čini što hoćeš." Zatim
je zločinački zlostavljao pred njim nekoliko zarobljenika muslimana tako
žestoko da se od strahote toga ježi koža. On nije ostavio i napustio svoju
vjeru dok nisu izgubili nadu da će napustiti vjeru i odustali od daljeg
mučenja, pa car reče: "Poljubi moju glavu pa ću te osloboditi", a on
ga upita: "Hoćeš li osloboditi sa mnom sve zarobljenike muslimane?"
Pa on reče: "Hoću." Pa je on poljubio njegovu glavu i car ga je
oslobodio kao i sve zarobljene muslimane koji su bili sa njim. Nakon što se vratio,
Omer Ibn Hattab, r.a., rekao je: "Svaki musliman ima pravo i treba da
poljubi glavu Abdullaha bin Huzafe, i ja, evo, počinjem prvi", pa je ustao
i poljubio njegovu glavu, Allah bio zadovoljan njima.
"Gospodar će
tvoj onima koji se isele, nakon što su zlostavljani bili, pa se onda budu
borili i sve strpljivo podnosili - Gospodar tvoj će im, poslije toga, doista,
milostiv biti" /110/ "na Dan u kome će se svaki čovjek samo o sebi
brinuti, i u kome će se svakom čovjeku za djela njegova puna nagrada ili kazna
dati, nepravda im se neće učiniti!" /111/
Ovo je druga grupa ljudi koja je bila slaba i potlačena u
Meki, ponižena i potcijenjena u svome narodu, koju su oni izložili kušnji i
mučenju. Zatim su uzmogli da se spase hidžrom - iseljenjem, te su svoje
porodice i svoje imetke ostavili težeći Allahovom, dž.š., zadovoljstvu i
Njegovom oprostu, pa su stupili u redove muslimana i zajedno se s njima borili
protiv nevjernika i u tome su bili strpljivi. Uzvišeni obavještava nakon toga,
tj. nakon toga čina koji je odgovor na kušnju, da će im oprostiti i biti im
milostiv na Dan njihovog povratka, "...na Dan u kom će se svaki čovjek smo
o sebi brinuti", niko drugi se neće brinuti o njemu, ni otac, ni sin, ni
brat, ni žena. "...i u kome će se svakom čovjeku za djela njegova puna
nagrada ili kazna dati", bilo dobro ili zlo, "...nepravda im se neće
učiniti", tj. neće im se umanjiti nagrada za dobro, a niti će se povećati
kazna za zlo, i nikome neće biti učinjena ni najmanja nepravda.
"Allah navodi
kao primjer grad, siguran i spokojan, kome je u obilju dolazila hrana sa svih
strana, a koji je nezahvalan na Allahovim blagodatima bio, pa mu je Allah zbog
onoga što je radio dao da iskusi i glad i strah." /112/ "I njima je
došao poslanik, jedan od njih, ali su ga oni lažljivcem nazvali, i njih je
stigla kazna zato što su nepravedni bili."/113/
Ovo je primjer kojim se žele istaći stanovnici Meke; ona je
bila siguran, stabilan i smiren grad, kome su dolazili okolni narodi, a ko uđe
u nju bio je siguran i bez straha, kao što Uzvišeni veli: "Oni govore: 'Ako
s tobom budemo Pravi put slijedili, bit ćemo brzo iz rodnog kraja
protjerani.'" Zar im Mi ne pružamo priliku da borave u svetom i sigurnom
mjestu, gdje se, kao Naš dar, slivaju plodovi svakovrsni." (28:57) Tako
ovdje Uzvišeni kaže: "...kome je u izobilju dolazila hrana", tj.
prijatna, "...sa svih strana, a koji je nezahvalan na Allahovim
blagodatima bio", tj. koji niječe i poriče Allahove blagodati, a najveća
od njih je poslanstvo Muhammeda, s.a.v.s., njima. Zbog toga je Allah, dž.š., zamijenio
njihovo prvobitno stanje suprotnim, pa kaže: "...pa mu je Allah dao da
iskusi glad i strah", tj. dao mu da iskusi glad nakon što su im dolazili
svakovrsni plodovi; kome je dolazila hrana u izobilju sa svih strana - zato jer
su se oni suprotstavljali Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i negirali ga,
štaviše, suprotstavljali mu se, pa ih je prokleo sa sedam gladnih godina, kao
sedam Jusufovih godina, i samo u prvoj godini kazne koja ih je stigla nestalo
je sve što su imali, te su bili primorani jesti hranu koju su spravljali od
dlake deve, koju su miješali sa njenom krvlju kada bi je zaklali. Uzvišeni
kaže: "...i strah", zato što im je sigurnost zamijenjena strahom od
Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i njegovih ashaba, kada su se iselili u Medinu,
i strahom od njegove moći, vojske i izvidnica.
Sve što su imali Allah je uništio i ponizio ih i učinio da
Allahov Poslanik, s.a.v.s., osvoji Meku, i to uslijed njihovih spletki, ružnih
djela i negiranja Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kojeg im je Allah, dž.š.,
poslao između njih i kojeg je učinio kao milost njima. Kao što Uzvišeni kaže:
"Allah je vjernike milošću Svojom obasuo kad im je jednog između njih kao
poslanika poslao." (3:164) Kao što se preokrenulo stanje nevjernika, koje
je obuzeo strah nakon što su bili sigurni, glad nakon obilnog blagostanja, i
Allah, dž.š., vjernicima je njihov strah zamijenio sigurnošću i opskrbio ih
nakon neimaštine, učinio ih vođama ljudi i vladaocima nad njima, gospodarima i
vođama. Ovo što smo rekli - da se ovaj primjer navodi za stanovnike Meke - rekao
je El-Avfi, prenoseći od Ibn-Abbasa. Taj je stav zastupala i grupa tabiina,
suprotno onima koji kažu da se ovaj primjer odnosi na Medinu.
"Hranite se
dopuštenim i lijepim jelima koja vam Allah daruje i budite zahvalni Allahu na
blagodatima Njegovim, ako samo Njemu ibadet činite." /114/ "On vam
zabranjuje jedino strv, i krv, i svinjsko meso, i onu koja je zaklana u nečije
drugo, a ne u Allahovo ime. A onome ko bude primoran, ali ne iz želje, samo
toliko da utoli glad - pa, Gospodar tvoj će, zaista, oprostiti i milostiv
biti." /115/ "I ne govorite neistine jezicima svojim: 'Ovo je
dopušteno, a ovo zabranjeno', da biste tako o Allahu neistine iznosili. Oni
koji o Allahu govore neistine - neće uspjeti", /116/ "kratko će
uživati, i njih će strašna patnja čekati."/117/
Uzvišeni Allah,
dž.š., naređuje Svojim robovima da jedu Njegovu lijepu halal - dozvoljenu
opskrbu, nafaku, i da Mu budu zahvalni na tome. S obzirom da je jedini On dao
blagodati, jedino On i treba biti obožavan. Zatim, Uzvišeni napominje ono što
im je On zabranio, a to je ono što je štetno za njih u njihovom vjerovanju i
njihovom dunjaluku, kao što su lešine - mrtvo meso, krv i svinjsko meso, kao i
sve ono što nije zaklano u ime Allaha. Međutim, "...a onome ko bude
primoran, ali ne iz želje", tj. ko bude u potrebi za tim, bez želje, bez
pretjerivanja i samo toliko da utoli glad, "...Gospodar tvoj će, zaista,
oprostiti i samilostan biti." Već je ranije govoreno o sličnim ajetima,
kao što je u poglavlju "El-Bekare - Krava", zbog čega nema potrebe da
se to ponavlja; a Allahu pripada svaka hvala. Zatim je Uzvišeni zabranio
slijeđenje puta mušrika, koji su dozvoljavali i zabranjivali samo na osnovu
onoga što su oni prema svojim mišljenjima imenovali i nazivali, kao što su:
El-behire, Es-saibe, El--vesile i El-ham i slično, tome što su oni ustvari
izmislili u svom džahilijetu. Pa Uzvišeni, slava Njemu, kaže: "...i ne
govorite neistine jezicima svojim: 'Ovo je dopušteno, a ovo zabranjeno', da
biste tako o Allahu neistine iznosili." U ovo ulazi sve ono što su
izmišljali, dozvoljavali i zabranjivali. Zatim Allah, dž.š., zbog toga prijeti,
pa Uzvišeni veli: "...oni koji o Allahu govore neistine neće
uspjeti", tj. ni na dunjaluku a ni na ahiretu, kao što Uzvišeni kaže:
"Mi im dajemo da kratko uživaju, a onda ćemo ih natjerati u patnju
neizdržljivu." (31:24)
"Jevrejima smo
zabranili ono o čemu smo ti prije kazivali; Mi njima nismo nepravedni bili, oni
su sami sebi nepravdu nanijeli." /118/ "Onima koji urade zlo iz
neznanja, pa se kasnije pokaju i poprave, Gospodar tvoj će poslije toga sigurno
oprostiti i milostiv biti." /119/
Nakon što je Uzvišeni spomenuo zabranu strvine, krvi i
svinjskog mesa, i ostalog što nije zaklano u Njegovo ime - a što je dozvolio u
krajnjoj nuždi - Uzvišeni, slava Njemu, spomenuo je i ono što je bilo
zabranjeno jevrejima u njihovom šerijatu prije nego što ga je On dokinuo, a
zbog čega su osjećali nelagodnost i tjeskobu, pa Uzvišeni veli: "Jevrejima
smo zabranili ono o čemu smo ti prije kazivali." Zbog toga ovdje kaže:
"Mi njima nismo nepravedni bili", tj. u tome u čemu smo ih
ograničavali: "...oni su sami sebi nepravdu nanijeli", tj. zaslužili
su da ih to tako stigne. Uzvišeni veli: "...onima koji urade zlo iz
neznanja", jedan prethodnik je rekao: "Svaki onaj koji je obijestan i
niječe Allaha - neznalica je"; "...pa se kasnije pokaju i
poprave", tj. odustanu od obijesti i prihvate se pokornosti Allahu,
"Gospodar tvoj će poslije toga, sigurno", tj. poslije toga čina i
otklona, "...oprostiti i milostiv biti".
"Ibrahim je
doista bio predvodnik, pokoran Allahu, pravi vjernik, nije druge smatrao Allahu
ravnim." /120/ "I bio je zahvalan na blagodatima Njegovim; On je
njega izabrao i na Pravi put uputio." /121/ "I dali smo mu dobro na
ovom svijetu, a na onom svijetu doista će biti među onima dobrim." /122/
"Poslije smo tebi objavili: 'Slijedi vjeru Ibrahimovu, vjeru pravu, on
nije Allahu druge smatrao ravnim!'" /123/
Uzvišeni hvali Svoga roba i Svoga poslanika Ibrahima, a.s.,
vođu čistih i oca poslanika, i proglašava ga čistim od mušrika, jevreja i
kršćana, pa Uzvišeni kaže: "Ibrahim je doista bio predvodnik, pokoran
Allahu, pravi vjernik", a što se tiče riječi (el-umme), ona znači vođu
koji se slijedi, a el-kanit znači: ponizan, skrušen i poslušan, a el-hanif onaj
koji svjesno i namjerno skreće od širka ka tevhidu, te zbog toga Uzvišeni kaže:
"nije druge smatrao Allahu ravnim". Mudžahid kaže: "Riječ 'umme'
znači - da je on sam bio zajednica (Ummet), a el-kanit: poslušan,
pokoran". Uzvišeni kaže: "i bio je zahvalan na blagodatima
Njegovim", tj. uvijek je zahvaljivao na blagodatima Allahovim, dž.š.,
prema njemu, kao što kaže Allah Uzvišeni: "I Ibrahimovim: - koji je obaveze
potpuno ispunjavao" (54:37), tj. izvršavao je sve ono što mu je Allah
Uzvišeni naredio. "On je njega izabrao", tj. odabrao ga je, kao što
su riječi Allaha Uzvišenog: "Mi smo još prije Ibrahimu razboritost dali i
dobro smo ga poznavali" (21:51), a zatim Allah Uzvišeni kaže: "...i
na pravi put uputio", a to je ibadet samo Allahu, dž.š., koji nema
sudruga, u Šerijatu kojim je On zadovoljan. "...dali smo mu dobro na ovom
svijetu", tj. sastavili smo mu dobro ovoga svijeta u svemu onome u čemu je
potreba jenog vjernika u upotpunjenju njegovog lijepog života. "...a na
onom će svijetu doista biti među onima dobrima" "Poslije smo tebi
objavili: 'Slijedi vjeru Ibrahimovu, vjeru pravu'", tj. Muhammede, slijedi
vjeru Ibrahimovu, jer je Ibrahim bio savršen na svom putu i u monoteizmu, pa
smo zbog toga, tebi objavili da slijediš ono na čemu je on ustrajavao:
"...on nije Allahu druge smatrao ravnim", kao što kaže u poglavlju
El-En´am: "Reci: 'Mene je Gospodar moj na pravi put uputio, u pravu vjeru,
vjeru Ibrahima pravovjernika, a on nije bio idolopoklonik'" (6:161), a
zatim Allah Uzvišeni, kritikujući židove, kaže:
"Svetkovanje
subote propisano je onima koji su imali različita mišljenja o njoj, i Gospodar
će tvoj na Sudnjem danu njima presuditi u onome oko čega su se razišli"
/124/
Allah Uzvišeni je
propisao svakom narodu dan u kojem će se ljudi okupljati radi ibadeta.
Muslimanima je propisao petak. Kaže se da je taj dan, također, bio propisan
Izraelćanima, ali su oni odustali od njega a prihvatili subotu. Allah Uzvišeni
nju im je učinio obavezujućom u Tevratu, stavivši im u zadatak da je čuvaju uz
zapovijed da slijede Muhammeda s.a.v.s. kada ga pošalje, i dobio za to njihova
obećanja I jamstva. Zbog toga, Allah Uzvišeni kaže: "Svetkovanje subote
propisano je onima koji su imali različita mišljenja o njoj..." Mudžahid
veli: "Slijedili su je, a ostavili petak, sve dok Allah nije poslao Isaa
sina Merjemina koji je čuvao subotu dok nije bio uzdignut, da bi kršćani, nakon
njega, za vrijeme Konstantina prihvatili nedjelju, razlikujući se od židova,
kao što su promijenili okretanje u namazu istočno od Jerusalema, a Allah
najbolje zna!" Imam Muslim bilježi od Ebu-Hurejrea i Huzejfe ibn ebi
el-Jemana, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (730) "Allah je
onima prije nas onemogućio petak, pa je židovima bila subota a kršćanima
nedjelja. Allah je nas stvorio i uputio nas na petak i stavaio ga ispred subote
i nedjelje, kao što će i oni, također, biti oni koji će nas slijediti na
Sudnjem danu, s obzirom da smo mi posljednji stanovnici dunjaluka a prvi na
ahiretu, i oni koji će prije drugih stvorenja polagati račun."
"Na put
Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj, i s njima na najljepši način
raspravljaj! Gospodar tvoj zna one koji su zalutali s puta Njegova, i On zna
one koji su na Pravom putu." /125/ "Ako hoćete na nepravdu uzvratiti,
onda učinite to samo u onolikoj mjeri koliko vam je učinjeno; a ako otrpite -
to je, doista, bolje za strpljive." /126/ "Strpljiv budi! ali,
strpljiv ćeš biti samo uz Allahovu pomoć. I ne tuguj za njima, i neka ti nije
teško zbog spletkarenja njihova." /127/ "Allah je zaista na strani
onih koji se Allaha boje i grijeha klone i koji dobra djela čine." /128/
Allah Uzvišeni
naređuje Svome Poslaniku, s.a.v.s., da pozove stvorenja njihovom Gospodaru
mudrošću, tj. sa onim što je u Knjizi i sunnetu, a vezano je za nerdebe I
zabrane, podsjećajući ih na moć Allaha Uzvišenog. "I s njima na najljepši
način raspravljaj", tj. razgovaraj s njima ljubazno, blago, lijepim
govorom, kao što je bilo naređeno Musau, a.s., i Harunu, a.s., kada su poslani
Faraonu, riječima Allaha Uzvišenoga: "pa mu blagim riječima govorite, ne
bi li razmislio ili se pobojao". (20:44) "Gospodar tvoj zna one koji
su zalutali s puta Njegova", naime, zna ko je od njih nesretan a ko je
sretan i to je o njima kod Njega zapisano i riješeno, pa pozovi ih Allahu
Uzvišenom i neka ti, zbog njih, u duši teško ne bude, jer ti nisi taj koji
upućuje. Ti si samo onaj koji opominje! Tvoje je dostavljanje, a na Nama je
obračun. "Ako hoćete na nepravdu uzvratiti, onda učinite to samo u
onolikoj mjeri koliko vam je učinjeno", tj. Allah Uzvišeni naređuje pravdu
u odmazdi i sličnost u sprovođenju prava, tj. ako vam je neko od ljudi nešto
učinio - učinite i vi isto tako! To zastupa Ibn-Sirin i drugi. Ibn-Zejd kaže:
"Bilo im je naređeno da oproste mušricima." Kada su na islam prešli
pripadnici jakog plemena, obratili su se Allahovom Poslaniku, s.a.v.s.:
"Allahov Poslaniče, kada bi nam Allah dopustio, osvetili bi se ovim
psima!", pa je objavljen ovaj ajet a zatim je to derogirano džihadom.
Abdullah, sin imama Ahmeda bilježi u Musnedu svoga oca od Ubejj ibn Ka' ba,
r.a.: (731):
"U Bici na Uhudu ubijeno je 60 ensarija i 6 muhadžira,
pa su ashabi rekli: 'Kada bi imali jedan ovakav dan kao što su ga imali idolopoklonici,
primjerno bi ih kaznili!', pa kada je bilo osvajanje Meke, jedan čovjek je
rekao: 'Poslije ovog dana nećeš prepoznati Kurejšije!' Tada je jedan glasnik
povikao: 'Allahov Poslanik, s.a.v.s., stavlja sve pod zaštitu osim toga i toga'
- spomenuo je te ljude - pa je Allah Uzvišeni objavio: 'Ako hoćete na nepravdu
uzvratiti, onda učinite to samo u onolikoj mjeri koliko vam je učinjeno', do
završetka poglavlja En-Nahl, pa je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: 'Strpimo
se i ne uzvraćajmo na nepravdu!'" Kao što je u riječima Allaha Uzvišenog:
"...a onoga koji oprosti i izmiri se, Allah će nagraditi" (42:40), a
zatim kaže: "...a ako otrpite, to je, doista, bolje za strpljive."
"Strpljiv budi! Ali, strpljiv ćeš biti samo uz Allahovu pomoć." To je
potvrda naredbe za strpljivos i saznanje da se to ne može postići bez Allahove
volje, pomoći, moći i snage. Zatim, Allah Uzvišeni kaže: "I ne tuguj za
njima", za onima koji te ne slijede, jer je Allah tako odredio. "I
neka ti nije teško", neka te ne muči: "...zbog spletkarenja
njihova", tj. u njihovom istrajavanju u zlu i neprijateljstvu koje
pripremaju protiv tebe.
Allah Uzvišeni je tebi dovoljan, On te pomaže i čini te
pobjednikom u odnosu na njih! "Allah je zaista na strani onih koji se
Allaha boje i grijeha klone i koji dobra djela čine", sa njima je tako što
ih pomaže i daje im potporu, i ovo je posebna prisutnost, kao što su riječi
Allaha Uzvišenoga: "Kada je Gospodar tvoj nadahnuo meleke: 'Ja sam s vama,
pa učvrstite one koji vjeruju!'" (8:12), a što se tiče opće, pratnje ona
je sluhu, vidu i znanju, kao u govoru Allaha Uzvišenog: "On je s vama gdje
god bili, i sve što rade Allah vidi" (57:4), kao i riječi Allaha Uzvišenog
: "Zar ne znaš da Allah zna sve što je na nebesima i što je na Zemlji?
Nema tajnih razgovora među trojicom a da On nije četvrti, ni među petoricom, a
da On nije šesti, ni kada ih je manje ni kada ih je više, a da On nije s njima
gdje god oni bili" (58:7), tj. sa Svojim znanjem, sluhom i vidom.
"...oni koji se Allaha boje i grijeha klone", oni koji su ostavili
harame/zabrane: "i koji dobra djela čine", tj. koji su se pokorili.
Allah Uzvišeni njih čuva i štiti i pomaže ih protiv njihovih neprijatelja.
Tefsir ibn Kesir
