Tefsir Ibn Kesir - Sura Ali-Imran

ALI IMRAN / IMRANOVA PORODICA - OBJAVLJENA U MEDINI, IMA 200 AJETA

"Elif lam mim!" /1/ "Allah, osim Koga drugog boga nema, Živi je i Vječni!" /2/ "On tebi objavljuje Knjigu s istinom, koja potvrđuje prethodne, a i Tevrat i Indžil je objavio", /3/ "još prije kao putokaz ljudima, a objavio je i Furkan. Onima koji u Allahove ajete ne vjeruju, pripada teška kazna, a Allah je silan i žestoko kažnjava!"/4/

Ranije smo komentirajući Ajetul-Kursiju naveli hadis u kojem stoji da se najveće Allahovo ime nalazi u ova dva ajeta.

"Elif-lam-mim!" /1/ "Allah, osim Koga drugog boga nema, Živi je i Vječni, Održavatelj!" Na početku pog­lavlja "El-Bekare" ("Krava") bilo je govora o komenta­ru riječi "Elif-lam-mim!", a u komentaru "Ajetul-Kursije" govorili smo o ajetu: "Allah, osim Koga drugog boga nema, Živi i Vječni, Održavatelj!" pa nema potrebe da se to ponavlja. "On tebi objavljuje Knjigu Istinitu", tj. On ti objavljuje Kur'an, Muhammede, sa Istinom, u koji nema nikakve sum­nje. "potvrđujući ono što je pred njom", tj. u knjigama objavljenim prije nje, jer te knjige potvrđuju ono što ona saopćava nago­vještavajući još od davnih vremena obećanje od Al­laha da će poslati Muhammeda, sallAllahu alejhi ve sellem, i objaviti Kur'an časni. "A i Tevrat je objavio", tj. Musau, sinu Imranovu, "i Indžil" Isau, sinu Merje­minu, alejhi selam, "prije" ovog Kur'ana, "kao putokaz ljudima" u njihovo vri­jeme. “A objavio je i Furkan", koji ras­tavlja Pravi put od zablude dokazima i pokazatelji­ma koje Allah navodi, kojim objašnjava i na koje upo-zorava. Katade i Rebi' ibn Enes kažu: "Furkan je ovdje Kur'an!" "Onima koji u Allahove ajete/znakove ne vjeruju", tj. koji ih negiraju i odbijaju kao lažne, "pripada žestoka kazna" na Sudnjem danu. “A Allah je silan i strog!" prema svakome ko Njegove znakove smatra lažnim i ponaša se suprotno Njegovom Poslaniku.

"Allahu doista ništa nije skriveno, ni na Zemlji, ni na nebu!" /5/ "On vas oblikuje u matericama kako On hoće; nema drugog boga osim Njega, Silnog i Mudrog!"/6/

Allah Uzvišeni saopćava da je On Znalac Nevidljivog i Vidljivog, te da mu ni na Zemlji, ni na nebu ništa nije skriveno. On je Onaj Koji vas, po Svojoj volji, u matericama stvara kao muškarce ili žene, lije­pe ili ružne, nesretne ili sretne. "Nema drugog boga osim Njega, Silnog i Mudrog!" To znači, On je Tvorac te, prema tome, jedino On zaslužuje obožavanje; Njemu nema sudruga i Njemu pripadaju nedostižna Veličina, Mudrost i šerijatske odredbe. Ovaj ajet sadrži jasan stav da je Isa, sin Merjemin, rob stvoreni kao što su stvoreni drugi ljudi, jer i njega je Allah Uzvišeni oblikovao u materici i stvorio kako je On htio! Pa kako će on biti bog, što tvrde kršćani!? Jer, i on se prevrtao u utrobi prolazeći iz faze u fazu !

- On je Onaj Koji ti objavljuje Knjigu u kojoj su ajeti jasni; oni su matica Knjige; drugi su ne­jasni. Oni u čijim je srcima zastrana u težnji za smutnjom i svojim tumačenjem, oni slijede nejasne ajete. A tumačenje njihovo zna samo Allah! Oni, pak, koji su u znanost upućeni kažu: "Mi u to vjerujemo; sve je to od našega Gospodara! Samo razumni shvaćaju!" /7/ "Gospodaru naš, nemoj skrenuti srca naša nakon što si nas uputio i daruj nam od Sebe milost! Ti si doista obilni Darovalac!" /8/ "Go­spodaru naš, Ti ćeš sakupiti ljude na Dan u koji nema sumnje! Allah doista ne krši obećanje Svoje!"/9/

Allah Uzvišeni saopćava da u Kur'anu ima ajeta koji su jasni i koji čine Srž Knjige, tj. koji su sasvim jasni i u kojima ni za koga nema dvosmislenosti, te drugih, čija su značenja za mnoge ljude i pojedince nejasna. Smisao toga je da se nejasni usklade sa jas­nim ajetima. Ko to učini na Pravom je putu, a ko učini suprotno na suprotnom je putu. Zato Allah Uzvišeni kaže: "oni su matica Knjige", tj. srž, matri­ca kojoj se vraća u slučaju nejasnoće, "a drugi su nejasni", tj. njihovo značenje formalno-jezički i strukturalno, ali ne i stvarno, može biti u skladu s jasnim, ili nečim dru­gim.

Postoji razilaženje u pogledu pojmova jasni i ne­jasni ajeti. Tako Ibn-Abbas kaže: "Jasni ajeti" "jesu oni koji derogiraju, koji određuju halal, haram, šerijatske odredbe i propise, oni kojim se zapovijeda i prema kojima se postupa"; od njega se isto tako prenosi: "Jasni ajeti" riječi su Allaha Uzvišenog": Reci: "Dođite da vam kažem šta vam Gospo­dar vaš propisuje: da mu ništa ne pri­družujete... !" (6:151), zatim: "Gospodar tvoj je odredio da nikome osim Njemu ne robujete!" (17:23) te ajeti nakon toga. Jahja ibn Ja'mur kaže: "Stroge zapovijedi farzovi, naređenja i zabrane, dopušteno halal i nedopušteno haram."

"Nejasni ajeti su", kako kaže Ebu-Fahita, "počeci sura", a u vezi sa nejasnim ajetima ima više drugih mišljenja: da su to derogirani ajeti, da je to inverzija reda riječi, te da su to primjeri, odnosno, zakletve i ono u što se vjeruje, ali se ne provodi u praksi. To prenosi Ibn Ebi-Talha od Ibn-Abbasa, a Muhammed ibn Ishak kaže: "Jasni ajeti su oni koji se odnose na dokaz Gospodara, zaštitu Allahovih robo­va, odnosno, oni koji otklanjaju bespotrebnu pole­miku. Ne mogu se mijenjati niti iskrivljavati, nego ostaju onakvi kakvi su. Nejasni ajeti odnose se na isti­nitost i potvrdu, i   ne mogu se mijenjati, iskrivljavati, niti subjektivno tumačiti. Njima Allah iskušava robo­ve, kao što ih iskušava halalom i haramom, kako ne bi skrenuli na put neistine i napustili istinu.

Zato Allah Uzvišeni kaže: "Oni u čijim srcima je zastrana", tj. napuštanje istine i prihvaćanje neistine, "oni slijede nejasne ajete", tj. oni uzimaju ono što je nejasno, kako bi to mogli iskriviti prema svojim pokvarenim namjerama, budući da postoji mogućnost promjene izraza. Što se tiče onoga što je jasno utvrđeno, oni se time ne bave jer to ih žigoše i stoji kao dokaz protiv njih.

Zato Allah Uzvišeni kaže: "u težnji za smutnjom", tj. za dovođenjem u zabludu onih koji ih slijede, pokazujući im prividno da se oni bore protiv njihovih novotarija u vezi s Kur'anom, iako je to dokaz protiv njih a ne u njihovu korist. Tako kršćani dokazuju kako Kur'an govori da je Isa Božiji Duh i Riječ koju je On spustio Merjemi kao Svoj Duh, ostavljajući pritom dokaze u riječima Allaha Uzvišenog: Primjer Isaa kod Allaha je isti kao i primjer Adema: od zemlje ga je stvorio, a zatim rekao: 'Budi!' i on bi!" (3:59), te druge utvrđene i jasne ajete koji kazuju da je on jedno od Allahovih stvorenja, rob i jedan od Njegovih poslanika!

"i svojim tumačenjem", tj. iskrivljavanjem po svojim željama kao da oni znaju šta jeste i šta će biti. El-Buhari, Muslim i Ebu-Davud navode predanje od El-Aknebija, odnosno od Aiše, radijAllahu anhu, koja kaže da je /465/ Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, kazao ovaj ajet: "On je Onaj Koji ti objavljuje Knjigu ..." do riječi "...Samo razumni shvaćaju!" Zatim kaže da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao: "Kada vidite one koji slijede nejasne ajete, to su oni koje je Allah žigosao, pa ih se pričuvajte!" Ovo je predanje El-Buharija, a prenosi i Et-Tirmizi.

Imam Ahmed navodi predanje od Ebu-Umame koji prenosi da je Vjerovjesnik rekao u vezi s riječima Uzvišenog: /466/ "Oni u čijim srcima je zastrana", "To su haridžije, tj. secesionisti!" Najmanje što se može reći za ovaj hadis je da je "mevkuf", tj. predanje govora ashaba Allahovog Poslanika, a značenje mu je vjerodostojno, jer je prva velika novotarija u islamu bila pobuna ha­ridžija koji su se pojavili zbog ovosvjetskih razloga, odnosno prilikom Poslanikove, sallAllahu alejhi ve sellem, podjele ratnog plijena iz Bitke na Hunejnu. Njima se tada učinilo u njihovim pokvarenim umovima da on nije pravedno izvršio podjelu, pa su ga iznenadili svojim stavom! Jedan od njih, po imenu Zul-Huvejsire, rekao je: "Budi pravedan, jer nisi pravedno postupio!" Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, na to je rekao: /467/ "Ako nisam bio pravedan, onda za mene nema nade i propao sam! Allah mi je povjerio sve stanovnike Zemlje, a vi mi ne vjerujete?!" Kada je čovjek otišao, Omer ibn El-Hattab je zamolio, odnosno prema drugoj verziji, Halid ibn El-Velid je zamolio da ga ubije. On je rekao: "Ostavi ga...! Od ovog čovjeka (njegove vrste) pojavit će se ljudi koji će biti tako pobožni, da ćete vi potcjenjivati vlastiti namaz poredeći ga s njihovim, i vaše učenje s njihovim, ali koji će izlaziti iz vjere kao što strijela izlazi iz luka! Gdje god ih sretnete, ubijajte ih, jer u njiho­vom ubistvu je nagrada za onoga koji ih ubije!" Na­kon toga, oni su se pojavili u vrijeme Alije ibn Ebi-Taliba, radijAllahu anhu, i on se s njima borio u Nehrevanu. Od njih su nastali mnogi narodi, plemena, mišljenja, sljedbe, tekstovi i frakcije, zatim su iz toga proizašle kaderije (indeterministi), mutezile, džehmijje (fatalisti) i druge grupacije o kojima govori iskreni i posvjedočeni Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem: /468/ "Ovaj ummet će se podijeliti na se­damdeset i tri grupe. Sve one će u Vatru izuzev jedne!" Kazali su mu: "A koja je to, Allahov Poslaniče?", a Vjerovjesnik je odgovorio: "Ona koja bude na onome na čemu sam ja, i moji ashabi!" To navodi Hakim s ovim dodatkom u svom "Mustedre­ku".

"njihovo tumačenje zna samo Allah!" Učači Kur'ana se razilaze u pogledu stajanja ovdje; neki zastaju na Imenu Uzvišenom, kao što stoji u naprijed navedenom predanju od Ibn-Ab­basa, radijAllahu anhu, koji kaže: "Tumačenja imaju četiri vrste: tumačenje za koje niko nema opravdanja da ga ne zna, tumačenje koje znaju Arapi samim poznava­njem jezika, tumačenje koje znaju upućeni u znanost i tumačenje koje zna samo Allah!" Ibn-Merdevejh navodi predanje s lancem od Ibn El-Asa, koji navodi od Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, da je rekao: /469/ "Kur'an nije objavljen da bi jedan dio drugom kontrirao. Stoga, ono što spoznate iz njega radite po njemu, a u ono u čemu se dvoumite vjerujte!" Abdurrezzak navodi predanje od Ibn-Tavu­sa, koji navodi od svoga oca da je rekao: Ibn-Abbas je čitao:

"a tumačenje njihovo zna samo Allah, a oni pak koji su u znanost upućeni kažu: 'Mi u to vjerujemo!?...' Isto tako, Ibn-Džerir prenosi od Omera ibn Abdul-Aziza i Malika ibn Enesa, da oni u to vjeruju ne znajući "njegovo tumačenje". Od Ibn-Džerira se navodi da u učenju Abdullaha ibn Mesuda stoji: "da je njegovo tumačenje samo kod Allaha, dok upućeni u znanost govore: "Mi vjerujemo u to!..." Ovako se navodi i od Ubejja ibn Ka'ba, a i Ibn-Džerir se opredjeljuje za ovo mišljenje.

Muhammed ibn Ishak navodi predanje od Muhammeda ibn Džafera ibn Zubejra: Njegovo tumačenje, kojim je htio to što je htio, niko ne zna osim Allaha, a upućeni u znanost kažu: "Vjerujemo u to." Zatim tumačenje nejasnih (nefiksiranih) ajeta dovode u vezu s onim što znaju iz tumačenja jasnih (fiksiranih) ajeta, koje niko ne može tumačiti na više od jednog načina. Ovim se Knjiga čini koherentnom, tako da jedan dio potvrđuje drugi, potvrđuje se kao dokaz, pokazuje razložnost, otklanja laž i odbacuje nevjerstvo. Prema jednom hadisu, Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, pozvao je Ibn-Abbasa i rekao: /470/ "Allahu, daj mu razumijevanje vjere i pouči ga tumačenju!"

Govoreći o njima, Allah Uzvišeni navodi da oni kažu: "Vjerujemo u to", tj. u ono što je nejasno, "sve je to od Gospodara našega", tj. svi ajeti, i jasni (fiksirani) i nejasni (nefiksirani) istini­ti su i pravi. Svaki od njih potvrđuje istinitost drugoga i posvjedočuje ga, budući da su svi od Allaha, a ništa od Njega nije proturječno. Allah Uzvišeni kaže: "A zar oni ne razmišljaju o Kur'anu? Da je on od nekoga drugog, a ne od Allaha, sigurno bi u njemu našli mnoge proturječnosti!" (2:82) Zato Allah Uzvišeni kaže: "Niko ne shvaća osim razumni!" To znači da samo oni koji imaju zdravog razuma i pravog ra­zumijevanja shvaćaju, razumiju, promišljaju i razma­traju prava značenja! Imam Ahmed navodi predanje od Amra ibn Šuajba, koji to navodi od svoga oca, a on od djeda, da je rekao kako je /471/ Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, čuo jednom da polemiziraju, pa je rekao: "Propali su oni koji su to činili prije vas, jer oni su suprotstavljali jedan dio Alla­hove Knjige drugome, iako je Allahova Knjiga objav­ljena da svaki dio potvrđuje drugi. Stoga, ne pro­glašavajte lažnim jedan dio pomoću drugoga! Ono što znate iz nje, to i go vorite, a ono što ne znate, tražite od onoga ko to zna!"

Zatim Allah Uzvišeni kaže za upućene u znanost da oni mole Allaha govoreći: "Gospodaru naš, ne­moj skrenuti srca naša nakon što si nas upu­tio!", tj. ne okreni ih od Pravog puta nakon što si ih postavio na njemu i ne učini nas kao one u čijim srcima je pristranost i koji slijede ono što je u Kur'anu nejasno, nego nas učvrsti na Tvome Pravom putu! "i daruj nam Svoju milost!" kojom ćeš učvrstiti naša srca, kojom ćeš nas ujediniti, kojom ćeš nam povećati uvjerenje i vjeru.

"Ti si, doista, obilni Darovalac" Ibn-Merdevejh navodi predanje od Aiše, radijAllahu anhu, kako je rekla: /472/ Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, često bi molio: "O Ti, Koji srca okrećeš, moje srce učvrsti na Tvojoj vjeri!", pa sam mu rekla: "Allahov Poslaniče, mnogo učiš ovu dovu!?" On je rekao: "Nema srca koje nije između dva prsta Svemilosnog, ako On hoće da ga učini postojanim, On će to i učiniti, a ako hoće da ga izok­rene,   i učini to! Zar ne slušaš riječi: 'Gospodaru naš, nemoj skrenuti srca naša nakon što si nas uputio i daruj nam Svoju milost! Ti si, doista, obilni Darova­lac! Ovaj hadis je "garib" u ovoj ver­ziji, ali je njegova osnovna verzija navedena u dva Sahiha, te drugim zbirkama, u više predanja bez do­datka ovog časnog ajeta. "Gospodaru naš, Ti ćeš sakupiti ljude na Dan u koji nema sum­nje!" Dakle oni u svojim dovama govore: "Doista ćeš Ti, Gospodaru naš, sakupiti Svoja stvorenja na Dan njihova povratka, razvrstati ih i suditi im u stvarima u kojima su se razilazili, nagrađujući svako­ga za njegovo djelo na ovome svijetu, bilo dobro ili zlo."

"Doista onima koji ne vjeruju neće ništa ko­ristiti imeci njihovi, ni djeca njihova kod Alla­ha, i oni su gorivo za Vatru!" /10/ "Kao što su to i Faraonovi ljudi, te oni prije njih koji su znakove naše lažnim smatrali, pa ih je Allah zbog grijehova njihovih kaznio. A Allah žes­toko kažnjava!"/11/

"Doista one koji ne vjeruju ..."   u ajete (znakove) Allahove, u laž utjeruju poslanike Njegove i ponašaju se suprotno Knjizi Njegovoj, "neće ništa korititi imeci njihovi, ni djeca njihova, i oni su gorivo za Vatru!", tj. drvo ko­jim se loži ova vatra, kao što Allah Uzvišeni također kaže: "I vi, i oni koje pored Allaha obožavate, bit ćete go­rivo džehenemsko!" (21:98) Ibn-Merde­vejh navodi predanje s lancem od Ummi-Fadla da je /473/ Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, ustao jedne noći u Meki i rekao: "Jesam li prenio?" ponavljajući to tri puta. Tada je ustao Omer Allaha prizivajući, i rekao: "Da, Allahom se kunem! Bio si pažljiv, trudio si se i davao savjete, pa budi strpljiv!" Tada je Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao: "Vjera će se, doista, manifestirati tako da se nevjer­stvo vrati na svoje mjesto, i ljudi će preko mora krenuti sa islamom! Doći će vrijeme da ljudi uče Kur'an! Oni će ga učiti, upoznavati i govoriti: 'Učili smo ga i upoznali, pa ko je to bolji od nas?' Ali u takvim nema nikakva dobra!" Tada su ga upitali: "Al­lahov Poslaniče, koji su to?", a on je odgovorio: "Ti su među vama i oni će biti gorivo Vatre!"

"Kao što su to i Faraonovi ljudi", tj. kao što su činili Faraonovi ljudi. To znači da nevjernicima neće koristiti njihovi imeci niti djeca njihova, nego će oni propasti i kažnjeni biti kao što su to bili Faraonovi ljudi i oni prije njih koji su u laž utjerivali poslanike i ajete Allahove, odnosno dokaze koje su oni donosili. "A Allah, doista, žestoko kažnjava!", tj. On žestoko uzvraća, bolno kažnjava i od Njega se niko neće moći zaštititi. On je Onaj Koji čini ono što hoće i sve savladava. Nema boga osim Njega, niti Gospodara osim Njega.

- Reci onima koji ne vjeruju: "Bit ćete pobijeđeni i u Džehennemu okupljeni, a užasno je to boravište!" /12/ "Vi ste imali znak u dvjema grupama koje su se sukobile: jednoj koja se borila na Allahovom putu, i drugoj, nevjerničkoj, kojoj se činilo da ih svojim očima vidi dva puta više! A Allah Svojom pomoći podržava koga On hoće! To je, doista pouka za one koji su dalekovidni!"/13/

Muhammed ibn Ishak navodi da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, /474/ kada je učinio sa borcima na Bedru to što je učinio i vratio se u Medinu, sakupio židove i rekao: "Skupino židova, primite islam prije nego vas Allah pogodi onako kako je Kurejše pogodio!" Oni su kazali: "Muhammede, neka te ne zavara to što si pobio jedan broj Kurejša koji su bili nevješti i nisu znali da se bore! Allahom se kunemo, ako se budeš borio protiv nas, vidjet ćeš da smo mi hrabri ljudi i da nisi sreo slične nama!" Nakon toga, Allah Uzvišeni objavio je slijedeće riječi: - Reci onima koji ne vjeruju: "Bit ćete pobi­jeđeni i u Džehennemu okupljeni, a užasno je to boravište!" do riječi "pouka za one koji vid imaju!" To znači: "Reci, Muhammede, nevjernici­ma: 'Bit ćete pobijeđeni na ovome svijetu i sakupljeni na Sudnji dan u Džehennemu, a grozno je to bora­vište!'” Zato Allah Uzvišeni kaže: "Vi ste imali znak", tj. pouku, "u dvjema grupama", tj. dvjema skupi­nama, "koje su se sukobile" u borbi: "jednoj koja se borila na Allahovom putu, i drugoj, nevjerničkoj", "kojoj se činilo da ih svojim očima vidi dva puta više!", tj. na Bedru su idolopoklonici vidjeli muslimane u dvostruko većem broju, što je Allah učinio uzrokom pobjede muslimana nad njima. Ovako navodi Ibn-Džerir od nekih učenjaka.

Muhammed ibn Ishak navodi predanje od Urve ibn Zubejra da je /475/ Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, kada je upitao jednog crnog roba iz plemena Benu-Hadžadž, koliki je broj Kurejša, dobio odgovor: "Mnogo ih je!" On je zatim upitao: "Koliko grla kolju dnevno?" Rob je kazao: "Jednoga dana de­vet, a drugog deset." Na to je Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao: "Ima ih između devet stotina i hiljadu!"

Jasno je da je Allah Uzvišeni umanjio broj idolo-poklonika u očima muslimana, a umanjio broj musli­mana u očima idolopoklonika kada su se poredali za borbu, kako bi jedni na druge krenuli. Allah Uzvišeni kaže: "A kada ste se sukobili, u očima vašim On ih je prikazao u malom broju, a vas u očima nji­hovim, također, u malom broju." (8:44) Kada su se dvije vojske sukobile, muslimani su vidjeli da je idolopoklonika malo! Ebu-Ishak navodi od Ab­dullaha ibn Mesuda: U našim očima ih je bilo malo, pa sam rekao čovjeku pored sebe: "Vidiš, ima ih se­damdeset?" On je kazao: "Vidim ih stotinu!" Zatim kaže: "Nakon toga smo zarobili jednog od njihovih i upitali ga: "Koliko vas je bilo?", a on je odgovorio: "Hiljadu!" Međutim, idolopoklonici su vidjeli musli­mane u dvostruko većem od stvarnoga broja, što je dovelo do straha, haosa i panike u srcima njihovim. U tom smislu, Allah Uzvišeni kaže: "činilo im se da ih svojim očima vide dva puta više!" To znači, oni su vidjeli njih dvije hiljade svojim očima. To je bio vid podrške muslimanima od Allaha Uzvišenog. Zato Allah Uzvišeni kaže: "A Allah Svojom pomoći podržava koga On hoće! To je, doista, pouka za one koji su dalekovidni!", tj. On uzdiže vjernike i ponižava nevjernike. U tome je pouka za onog koji vid, razboritosti i ra­zumima, kako   bi   se uputio prema Allahovoj odredbi, Njegovim djelima i određenju, čime On pomaže vjernike na ovome svijetu, i za Dan kada će ustati svjedoci!

"Ljudima je uljepšana ljubav prema strastima, ženama, sinovima, gomilama zlata i srebra, ras nim konjima, stoci i zemlji za obra-đivanje! To su užici ovosvjetskoga života, a najljepše je mjesto povratka kod Allaha!" /14/ Reci: "Hoćete li da vam kažem šta je bolje od toga?" Oni koji budu bogobojazni, kod Gospodara svoga će imati dženetske bašče ispod kojih rijeke teku, u kojima će vječno boravili, i supruge čiste i zadovoljstvo od Allaha! Allah dobro vidi robove Svoje!"/15/

Allah Uzvišeni navodi više vrsta užitaka koji se ljudima čine lijepim na ovome svijetu, kao što su žene i sinovi. Započeo je sa ženama, jer one predstavljaju najjače iskušenje (izazov). U Sahihu stoji da je Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao: /476/ "Nakon mene nisam ostavio za ljude štetnijeg iskušenja od žena!" Ako je namjera prema ženama čednost i mnogo djece, to je ono što se traži, što je poželjno i lijepo. Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, kaže: /477/ "Ovaj svijet je užitak, a najbolji užitak na njemu je dobra žena: kada je pogleda, ona ga obraduje, kada joj naredi, ona ga posluša, a kada je odsutan, ona ga čuva, čuvajući sebe i njegovu imovinu." On je, alejhi selam, također, rekao: /478/ "Oženite se dragom i plodnom ženom, jer ja ću se na Sudnjem danu, preko vas, natjecati u brojnosti s drugim narodima!" Isto tako, i imovina: nekada je za ponos i uznesenost što je pokuđeno, a nekada za di­jeljenje u svrhu dobra, rodbini, za dobročinstvo i pokornost, a to je lijepo i pohvalno sa šerijatskog sta­novišta. Komentatori se razilaze u pogledu iznosa "kintara", ali se slažu da je to obilan imetak. Ibn Ebi-Hatim navodi predanje od Enesa, koji prenosi da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao: /479/ "Kintar znači hiljadu dinara."

"Ljubavi prema konjima imaju tri vrste: - nekada je to na Allahovom putu, na bojnom polju, pa ko to naumi, taj će biti nagrađen, - nekada je to vezano za ugled i ponos nad pripadnicima islama, i tada je teret na onome ko to namjerava, - nekada je to u funkciji čednosti, krjeposti i očuvanja rase, ne zaboravljajući Allahovo pravo (zekat), i tada je to dozvoljeno, kao što će biti navedeno u hadisu u vezi s tim, inšaallah, uz riječi Allaha Uzvišenog: "I protiv njih pripremite koliko god možete snage i konja za boj!" (8:60) znači "koji slobodno pase", a ima mišljenja da to znači i "obilježen na čelu ili noga­ma" i sl. Imam Ahmed navodi od Suvejda ibn Hu­bejre, koji navodi od Vjerovjesnika, sallAllahu alejhi ve sellem, da je rekao: /480/ "Najbolji imetak za čovjeka je rasplodna ždrebica ili oprašen drvored palmi!" Riječ   znači "sa dosta potom­stva", a riječ znači  "drvored palmi", a znači   "oprašena". "stoke" znači: deva, goveda i ovaca, a "i usjeva" znači: zemlja uzeta za zasade i obrađivanje. Zatim Allah Uzvišeni kaže: "To su užici ovosvjetskoga života", tj. to je lje­pota ovosvjetskog života i njegov prolazni ukras. "a najljepše je mjesto povratka kod Allaha!", tj. mjesto vraćanja i nag­rade. Ibn-Džerir navodi od Omera ibn Hattaba da je on, kada je objavljen ajet: "Ljudima je uljepšana ljubav prema strastima", rekao: "Sada si to rekao, Gospodaru naš, kada si nam to uljepšao!" Nakon toga objavljeno je: Reci: "Hoćete li da vam kažem šta je bolje od toga?", tj. reci, Muhammede, ljudima: "Hoćete li da vas obavijestim koje su blagodati bolje od toga što se vama čini lijepim, a što je, bez sumnje, prolazno... ?!" Zatim je to saopćio rekavši: "Oni koji se budu bojali, kod Gospodara svoga će imati dženetske bašče kroz koje rijeke teku." To znači, tamo na sve strane izbijaju rijeke s raznim vrstama pića od meda, mlijeka, vina, vode i drugih vrsta kakve oči nisu vidjele, niti su uši čule, niti čovjeku može pasti na pamet "koji će tamo ostati vječno", tj."i supruge čiste" od prljavštine, menstruacije i pranja poslije porođaja; "i zadovoljstvo od Alla­ha", tj. njima pripada Njegovo zadovoljstvo, pa se neće na njih poslije toga nikada rasrditi, kao što kaže: "a i zadovoljstvo od Allaha je naj­veće!" (9:72), tj. to je najveća blagodat koju im On daje. Zatim, Allah Uzvišeni kaže: "Al­lah dobro vidi robove Svoje!", tj. On daje svakome ono što zaslužuje da mu se da.

- Oni koji govore: "Gospodaru naš, mi doista vjerujemo, pa oprosti nam grijehe naše i sačuvaj nas od patnje u Vatri!" /16/ "Strpljivi, i iskreni, i Allahu poslušni, i koji od imetka dijele, i koji u osvit zore za oprost mole!"/17/

Allah Uzvišeni opisuje Svoje vjerne robove, kojima je obećao veliku nagradu, pa kaže: Oni koji budu govorili: "Gospodaru naš, mi, doista, vjerujemo!" u Tebe, Tvoju Knjigu i Poslanika Tvoga, "pa oprosti nam grijehe naše!" Tj. uz našu vjeru u Tebe i ono što si nam propisao,[124] oprosti nam grijehe i nedostatke naše Svojom dobrotom i milošću. "i sačuvaj nas od patnje u Vat­ri!" "Oni koji budu strpljivi", čineći djela pokornosti i izbjegavajući zabrane, "i iskreni" u vjeri koja im je dostavljena, "i Allahu poslušni", tj. pokorni i pos lušni, "i koji budu od imetka dijelili" za sve što im je naređeno, kako rodbini, tako i svima onima koji su u nuždi, "i koji se budu u osvit zore za oprost molili". To ukazuje na vrijednost traženja oprosta u osvit zore.

U oba Sahiha, Musnedima i Sunenima stoji predanje od ashaba da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao: /481/ Allah Uzvišeni se spušta svaku noć na ovozemaljsko nebo, gdje ostaje posljednju trećinu noći, pa kaže: "Ima li koga da nešto traži, pa da mu dam? Ima li koga da nešto moli, pa da mu udovoljim molbi? Ima li koga da traži oprost, pa da mu oprostim?"... Abdullah ibn Omer bi klanjao noću, a zatim govorio: "O Nafi', je li nastupila zadnja trećina noći?" Ako bi mu odgovorio da jeste, on bi tada počeo s dovom i is­tigfarom (traženjem oprosta) sve dok ne bi svanulo. To prenosi Ibn Ebi-Hatim. Ibn-Džerir navodi predanje od Hatiba, koji kaže: Čuo sam nekog čovjeka u drugom dijelu džamije kako u zadnjoj trećini noći govori: "Gospodaru moj, zapovjedio si mi, pa Ti se pokoravam! Ovo je 'sehar', pa oprosti mi grijehe!" Pogledao sam tamo, i vidim Abdullaha ibn Mesuda, radijAllahu anhu Ibn-Merdevejh navodi predanje od Enesa ibn Malika, koji kaže: /482/ "Bilo nam je zapovjeđeno da nakon klanjanja noću, pred zoru, sedamdeset puta uputimo Allahu molbu za oprost grijeha."

"Allah svjedoči da nema drugog boga osim Njega, a i meleci i učeni, postupajući pravedno. Nema boga osim Njega, Silnog i Mudrog!" /18/ "Vjera je kod Allaha, doista, islam! A oni kojima je data Knjiga podvojili su se baš onda kada im je došlo znanje, i to iz međusobne nepravednosti (zavisti)! A onaj ko ne vjeruje u znakove Allahove pa, Allah brzo sviđa račune!" /19/ Ako se oni budu prepirali s tobom, reci: "Ja se samo Allahu predajem, kao i oni koji me slijede!" I reci onima kojima je dana Knjiga i nepismenima: "Da li ste islam primili?" Pa ako prime islam, onda su oni na Pravom putu, a ako odbiju, tvoje je jedino da pozivaš! A Allah dobro vidi robove Svoje!"/20/

Allah Uzvišeni svjedoči, a On je za svjedoka dovo­ljan, On je najiskreniji i najpravedniji svjedok i On na­jistinitije govori i da nema drugog boga osim Njega , tj. da je On jedino Bog za sva stvorenja. Tako On kaže: "ali, Allah svjedoči ono što ti objavljuje." (4:166) Zatim, On uporedo sa Svojim svjedočenjem navodi i svjedočenje meleka i učenih ljudi, pa kaže: "Allah svjedoči da nema drugog boga osim Njega, a i meleci i učeni", što predstavlja posebno priznanje učenima u ovom pitanju; "postupajući pravedno", što On inače čini u svakoj situaciji. "nema drugog boga osim Njega" predstavlja potvrdu prethodnog iskaza.

"Silnog i Mudrog", tj. Onaj čiju uzvišenost ne može niko dostići, Koji je Mudar u riječima, djelima, šerijatskim propisima i odredbama. Ibn Ebi-Hatim navodi predanje s lancem od Zubejra: /483/ On kaže: "Čuo sam Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, kada je proučio ovaj ajet: "Allah svjedoči da nema drugog boga osim Njega, a i meleci i učeni" kako kaže: "...I ja svjedočim, Gos­podaru moj!" Ebul-Kasim Et-Taberani navodi predanje u svom djelu: "El-Mu'džem el-Kebir" s lancem od Galiba el-Kattana: /484/ "Došao sam u Kufu radi trgovine i odsjeo nedaleko od A'meša. Pošto je bila noć, ja sam htio da prilegnem, a on je ustao i klanjao noćni namaz. Naišao je na ovaj ajet: "Allah svjedoči..." do riječi: "Vjera je kod Allaha doista islam!" "I ja svjedočim ono što svjedoči Al­lah, dželle šanuhu I ovaj šehadet ostavljam kod Allaha kao za­log. Vjera je kod Allaha doista islam!" To je ponovio više puta. Ja rekoh: "O njemu je nešto čuo!" Ustao sam rano i otišao do njega, oprostio se, a potom rekao: "Ebu-Muhammede, čuo sam te kako ponav­ljaš ovaj ajet?!" On će na to: "Da li znaš šta ima u njemu?" Ja rekoh: "Kod tebe sam već mjesec dana, ali mi nisi govorio o tome!" On reče: "Tako mi Allaha, neću ti o njemu govoriti dok ne prođe godinu dana!" Nakon toga, ja sam se strpio godinu dana dolazeći na njegova vrata, a nakon godine dana re­koh: "Ebu-Muhammede, već je prošla godina!" On tada reče: "Govorio mi je Ebu-Va'il navodeći kako je Abdullah pričao da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao: Onaj koji je to učio, doći će na Sudnji dan, pa će mu Allah Uzvišeni reći: "Moj rob Mi je povjerio, a ja sam Onaj Koji ispunja­va povjerenje. Uvedite Mog roba u Džennet!"

"Vjera je kod Allaha doista islam!" To je izviješće od Allaha Uzvišenog da kod Njega nema druge vjere koja će biti primljena osim islama, a to znači slijediti poslanike, koje je ljudima Allah poslao dovršivši to poslanstvo s Muhammedom, sallAllahu alejhi ve sellem, koji je zatvorio sve putove Allahu osim sa svoje strane. Stoga, ko dođe u susret Allahu sa nekom drugom vjerom, nakon poslanstva Muhammedova, to od njega neće biti primljeno, kao što Allah Uzvišeni kaže: "A ko bude želio neku drugu vjeru mimo islama, ona mu neće biti primljena!" (3:85)

"A oni kojima je dana Knjiga podvojili su se baš onda kada im je došlo znanje, i to iz međusobne nepravednosti!" Bili su nepravedni jedni prema drugima, pa su se razišli zbog međusobne zavisti i mržnje. To je dovelo do međusobnog razilaženja o pitanju svih stavova i djela, iako se radilo o Istini. Zatim Allah Uzvišeni kaže: "A onaj ko ne vjeruje u znakove Allahove, pa Allah brzo sviđa račune!" nagrađujući, odnosno obračunavajući se s onima koji ga negiraju i kažnjavajući za to. Zatim kaže: "A ako se oni s tobom budu prepirali", tj. ako s tobom budu polemizirali o "tevhidu" ("Allahovo jednoći"), "reci: 'Ja se samo Allahu predajem kao i oni koji me slijede!'" Tj. reci: Ja se iskreno klanjam samo Allahu, Koji nema druga, "kao i oni koji me slijede" u mojoj vjeri.

Nakon toga, Allah Uzvišeni kaže Svom robu i poslaniku Muhammedu, sallAllahu alejhi ve sellem, da pozove pripadnike Knjige i idolopoklonike u is­lam: "I reci onima kojima je dana Knjiga i nepis­menima: Da li ste islam primili? Pa, ako prime islam, onda su oni na Pravom putu, a ako odbiju, tvoje je jedino da pozivaš!" Tj. Al­lah će se s njima obračunati i Njemu će se oni vratiti, jer On je Onaj Koji u zabludi ostavlja ili upućuje koga hoće, a Njemu pripada nepobitan dokaz.

"A Allah dobro vidi robove Svoje!" On dobro zna ko zaslužuje uputu, a ko zab­ludu. Ovaj i slični ajeti predstavljaju jedan od naj­rječitijih dokaza da je on, sallAllahu alejhi ve sellem, poslat svim stvorenjima. U tom smislu On kaže: Reci: "O ljudi, ja sam Allahov Poslanik svima vama." (7:158) U Sahihima i drugim zbirkama ima više predanja koja potvrđuju nizom činjenica da je Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, slao pisma vladarima i grupama ljudi, Arapima i nearapima, pismenima i nepismenima, pozivajući ih Allahu i tako izvršavajući Allahovu naredbu.

Abdurrezzak navodi predanje s lancem od Ebu-Hurejre da je Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao: /485/ "Tako mi Onoga u Čijoj ruci je moj život, svako ko čuje za mene od ovoga ummeta, bio on i jevrej ili kršćanin, a zatim umre, a ne povjeruje u ono s čim sam poslan, ući će u Vatru!" (Prenosi ga Muslim.) Zatim je rekao: /486/ "Poslan sam i crvenima i crnima!", i još dodaje: /487/ "Vjerovjesnici su slani svaki svom narodu, a ja sam poslan svim ljudima!"

"Onima koji ne vjeruju u znakove Allahove i koji vjerovjesnike ubijaju neopravdano, i ubi­jaju one koji traže da se po pravdi postupa prema ljudima, navijesti bolnu kaznu!" /21/ "To su oni čija djela su bezvrijedna i na ovome i na drugome svijetu i kojima niko neće u pomoć priteći"/22/

Ovo je prijekor od Allaha Uzvišenog pripadnicima Knjige zbog grijeha koje su počinili, kako u drevna vremena, tako i kasnije, proglašavajući, iz oholosti i inada, lažnim Allahove ajete koje su im dostavljali poslanici, izbjegavajući da slijede Istinu, te ubijajući vjerovjesnike bez ikakvog razloga osim zato što su pozivali Istini. "...i koji vjerovjesnike ubijaju neopravdano i ubijaju one koji traže da se po pravdi postupa prema ljudima." To predstavlja vrhunac drskosti i oholosti što potvrđuje i Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi ve sellem, kada kaže: /488/ "Oholost je potcjenjiva­nje istine i omalovažavanje ljudi!" Ibn Ebi-Hatim na­vodi predanje Ebu-Ubejde el-Džerraha, radijAllahu anhu, koji kaže: /489/ Rekao sam: "Allahov Poslaniče, koji će ljudi na Sudnjem danu biti najžešće kažnjeni?", a on, sallAllahu alejhi ve sellem, odgovorio je: "Čovjek koji je ubio vjerovjesnika ili onoga koji naređuje dobro, a odvraća od zla!" Zatim je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, proučio: "Onima koji ne vjeruju u znakove Allahove i koji vjerovjesnike ubijaju neopravdano i ubi­jaju one koji traže da se po pravdi postupa prema ljudima, navijesti bolnu kaznu!" A za­tim je rekao: "Ebu-Ubejde, Izraelićani su ubili četrdeset i tri vjerovjesnika samo u jednom satu na početku dana. Zatim je ustalo sedamdeset Izraelićana da pozovu one koji su pobili te vjerovjesnike na dob­ro, a odvrate ih od zla. Krajem dana oni su i njih sve pobili. Na njih ukazuje Allah Uzvišeni!" Stoga je njima Allah Uzvišeni i dao poniženje i ništavnost na ovome svijetu, a kaznu nepodnošljivu na drugome svijetu. "To su oni čija djela su bezvrijedna i na ovome i na drugome svijetu i kojima niko neće u pomoć priteći."

"Zar ne vidiš one kojima je dat dio Knjige, kada se pozovu Allahovoj Knjizi da im se po njoj sudi, zatim neki od njih to odbijaju, jer oni se ionako okreću." /23/ To je zato što oni govore: "Vatra nas neće ni dodirnuti više od nekoliko dana!", i u njihovoj vjeri ih zavarava to što su izmišljali! /24/ "A šta će biti kada ih skupimo onoga Dana u koji nema sumnje, i kada svako dobije ono što je zaslužio? A njima nepravda neće biti učinjena!"/25/

Allah Uzvišeni ovo navodi prigovarajući židovima i kršćanima koji se drže onoga što smatraju Tevratom i Indžilom, a kada se pozovu da se po njima donese presuda o slijeđenju Muhammeda, sallAllahu alejhi ve sellem, oni to odbijaju. Ovo je veliki prijekor zbog njihovog ponašanja suprotnog Allahu i inada. Zatim Allah Uzvišeni kaže: - To je zato što oni govore: "Vatra nas neće ni do­dirnuti više od nekoliko dana!" To znači da oni na Allaha izmišljaju da će biti kažnjeni vatrom samo sedam dana, o čemu je bilo komentara u suri El-Bekara.[125]

Zatim kaže: "te što ih u vjeri zavarava to što su izmišljali!" Tj. što ih učvršćuje na neistini kojom se zavaravaju tvrdeći da ih vatra neće pržiti više od nekoliko dana, iako je to čista izmišljotina njihova. Zato im Allah Uzvišeni prijeti riječima: "A šta će biti kada ih sakupimo onoga Dana u koji nema sum­nje?" Tj. šta će biti s njima na Sudnjem danu pred Allahom budući da su oni Njegove poslanike i vjerovjesnike u laž utjerivali i ubijali kao što su ubijali i najbolje među sobom. On će ih toga Dana, u čiji dolazak nema sumnje, pitati za to i kazniti, "kada svako dobije ono što je zaslužio. Tada njima nepravda neće biti učinjena!"

- Reci: "Allahu moj! Koji svu vlast imaš! Ti vlast daješ kome Ti hoćeš, a oduzimaš od koga Ti hoćeš! Ti uzvisuješ koga hoćeš, a uni­zuješ koga hoćeš! U Tvojoj ruci je dobro! Ti doista Svemoćan si!" /26/ "Ti uvodiš noć u dan i uvodiš dan u noć! Živo izvodiš iz mrtvog i mrtvo izvodiš iz živog! Ti opskrbljuješ koga hoćeš, bez ikakva računa!"/27/

Allah Uzvišeni kaže: Reci, Muhammede, veličajući svoga Gospodara, zahvaljujući mu se, Njemu se predajući i u Njega se pouzdavajući: 'Allahu moj, Koji svu vlast imaš!'" Tj., Ti raspolažeš Svojim stvore­njima, činiš što hoćeš i Tebi pripada sva vlast. "Ti vlast daješ kome Ti hoćeš, a oduzimaš od koga Ti hoćeš! Ti uzvisuješ koga hoćeš, a unizuješ koga hoćeš!" Tj., Ti si Onaj Koji daje i Onaj Koji sprečava! Što Ti hoćeš to biva, a što nećeš i ne biva! U ovom ajetu je upozorenje i uputa da se Njemu zahvaljujemo na Njegovim blagodatima ovoj zajednici (ummetu) što je prebacio vjerovjesništvo od Izraelićana arapskom, kurejšiskom, mekanskom Vjerovjesniku, Pečatu svih vjerovjesnika i Njegovom Poslaniku, kojega je poslao ljudima i džinima, i koga odlikuju odlike koje nisu dane nijednom vjerovjesni­ku, niti poslaniku prije njega, da svoj ummet proširi po svijetu, da svoju vjeru i njene propise uzdigne nad drugim vjerama i propisima, Allah neka ga obaspe blagodatima i mirom. Tako Allah Uzvišeni poslanstvo daje kome On hoće, pa kaže:اللّه "Allah najbolje zna gdje će dati poslanstvo Svoje!" (6:124)

"Ti uvodiš noć u dan i uvodiš dan u noć!" Tj. Ti uzimaš od dužine jednome i dodaješ drugome, pa se izjednače, zatim, uzimaš od ovoga i dodaješ drugome, pa se međusobno razlikuju, a potom izjednače. I tako to biva u toku četiri godišnja doba. "Živo izvodiš iz mrtvog i mrtvo izvodiš iz živog!" Dakle, Ti izvodiš usjev iz sjemenke i sjemenku iz usje­va, palmu iz sjemenke i sjemenku iz palme, vjernika iz nevjernika i nevjernika iz vjernika, kokoš iz jajeta i jaje iz kokoši, te sve druge stvari koje idu ovim to­kom. "Ti opskrbljuješ koga hoćeš bez ikakva računa!", tj. daješ kome hoćeš, a uzimaš od koga hoćeš u skladu s Tvojom neprikos­novenom mudrošću, voljom i htijenjem. Et-Taberani navodi predanje od Ibn-Abbasa, radijAllahu anhu, koji navodi od Vjerovjesnika, sallAllahu alejhi ve sellem, da je rekao: /490/ "Najuzvišenije ime Allaha, dželle šanuhu, kojim kada se zamoli dovu uslišava, nalazi se u ovom ajetu sure "Ali-Imrana": - Reci: "Allahu moj, Koji svu vlast imaš..." do riječi "...Ti doista sve možeš!"

"Vjernici za prijatelje ne uzimaju nevjernike mimo vjernika, a ko to čini, sa Allahom nema ništa! Izuzev ako se time od njih štite! Allah vas na Sebe upozorava. A Allahu se sve vraća!"/28/

Allah Blagi i Uzvišeni zabranjuje vjernicima da nevjernike uzimaju za prijatelje prema kojima iska­zuju ljubav umjesto prema vjernicima, a zatim im prijeti riječima: "a ko to čini, s Allahom nema ništa!", tj. on je sas­vim daleko od Allaha, kao što Allah Uzvišeni kaže: “O vjernici, ne prijateljujte s nevjernicima umjesto s vjernicima! Zar hoćete da pružite Allahu očigledan dokaz protiv sebe?" ( 4:144) "Izuzev ako se time od njih štite!", tj. izuzev onih koji se boje u pojedinim zemljama i vremenima od njihova zla, oni mogu od njih potražiti zaštitu, tj. da im se priklone formalno, ali ne i dušom i namjerom, kao što to navodi i El-Buhari od Ebu-Derda'a: On kaže: "Mi se odnosimo ljubazno prema ljudima, a srca nam ih proklinju!" Es-Sevri prenosi od Ibn-Abbasa: "Tekijja (pretvaranje) nije u stvarnoj praksi, nego je to samo na jeziku!" To potvrđuju i riječi Uzvišenog: "Onoga ko pokaže nevjerstvo u Allaha nakon što je u Njega vjerovao, osim ako bude prisi­ljen a srce mu ostane čvrsto u vjeri, čeka bolna kazna!" (16:106) El-Buhari navodi slijedeće predanje: Hasan kaže: "Tekijja važi do Dana sudnjega!"

Zatim Allah Uzvišeni kaže: "Al­lah vas upozorava na Sebe", tj. podsjeća vas na Svoj revanš ako Mu se suprotstavite, na Svoju silu i kaznu prema svakome ko se sprijatelji s Njegovim neprijateljima, a suprotstavi Njegovim pravim prija­teljima. Zatim kaže: "jer Allahu se sve vraća!", tj. Njemu se vraća i priklanja sve kako bi svakoga nagradio za njegovo djelo. Ibn Ebi-Hatim navodi predanje od Mejmuna ibn Mehrana, koji kaže: Između nas je ustao Muaz i rekao: "O ljudi, ja sam izaslanik Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, vama, a vi znate da je povratak Allahu sigu­ran, u Džennet ili u Vatru!"

- Reci: "Skrivali vi ono što je u prsima vašim ili pokazivali, Allah to zna! A On zna sve što je na nebesima i što je na Zemlji! Allah je nad svime moćan!"/29/ "Onoga dana kada svaka osoba nađe pred sobom dobro koje je uradi­la, ono zla što je uradila, poželjet će da je između njih i njega udaljenost velika! A Allah vas na Sebe upozorava i Allah je blag prema robovima Svojim!"/30/

Allah Uzvišeni obavještava robove Svoje da On zna njihove tajne i javne stvari i da mu se ništa ne može sakriti, odnosno, da ih Njegovo Znanje obuhvaća u svakoj situaciji i vremenu, na nebesima i na Zemlji, tako da Mu ne može izmaći ni koliko trunka, niti manje od toga. "Allah je nad svime moćan", tj. Njegova moć se realizuje u svemu tome. Ovo je upozorenje robovima Njegovim da Ga se boje i imaju strahopoštovanje prema Njemu, kako ne bi učinili ono što On ne voli da čine. Jer On zna što oni čine i moćan je da im odmah odgovori kaznom. Ako ih ne kazni odmah, to znači da se prema njima odnosi kao Silni i Moćni. Zato On pos­lije toga kaže: "Onoga dana kada svaka osoba nađe pred sobom dobro koje je uradila", ustvari na Sudnji dan će biti done­seno pred roba svako njegovo djelo, bilo dobro ili zlo, pa ako bude dobro, obradovat će ga, a ako bude zlo, ožalostit će ga, pa će on poželjeti da nije njegovo, odnosno da bude daleko od njega. Nakon toga, Allah Uzvišeni naglašavajući to i prijeteći kaže: "Allah vas na Sebe upozora­va!", tj. plaši vas Svojom kaznom. Nakon toga, ohrabrujući Svoje robove da ne gube nadu u Allaho­vu milost. On kaže: "A Allah je blag prema robovima Svojim!", tj. On je milostiv prema Svojim stvorenjima, voli da oni budu na Njegovom Pravom putu i slijede Njegovoga Ple­menitog, Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem.

- Reci: "Ako vi Allaha volite, onda mene slije­dite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam opros­titi! A Allah prašta i milostiv je!?" /31/ Reci: "Pokoravajte se Allahu i Poslaniku! A ako se oni okrenu, Allah, doista, ne voli nevjer-nike!?"/32/

Ovaj časni ajet donosi sud o svakome onome koji tvrdi da voli Allaha, a nije na putu Muhammedo­vom, navodeći da je njegova tvrdnja lažna sve dok ne bude slijedio Šerijat Muhammedov riječju i dje­lom. To je potvrđeno i u sahih hadisu Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, koji kaže: /491/ "Ko bude uradio neki posao koji nije u skladu s isla­mom, on se odbacuje!" U tom smislu i Allah Uzvišeni kaže: "Ako vi Al­laha volite, onda mene slijedite, pa će i vas Allah voljeti", tj. vi ćete dobiti i više od toga što ste tražili svojom ljubavlju, dobit ćete Allahovu ljubav prema vama, a ona je veća od vaše. Neki mudraci govore: "Nije stvar u tome da ti voliš, nego je stvar u tome da budeš voljen."

Nakon toga Allah Uzvišeni kaže: "i grijehe vam oprostiti! A Allah prašta i milostiv je!" Ukoliko budete slijedili Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, vi ćete to dobiti kao blagoslov njegove misije. Zatim, Allah Uzvišeni kaže naređujući svim ljudi­ma, kako odabranim tako i masama: Reci: "Pokoravajte se Allahu i Poslaniku, a ako se okrenete od toga", tj. a ako se budete ponašali suprotno Njego­voj naredbi, "Allah, doista, ne voli nevjernike!" To pokazuje da je ponašanje suprotno Poslanikovom, sallAllahu alejhi ve sellem, putu nevjerstvo (kufr), te da Allah ne voli onoga koji je takav, pa makar i tvrdio i smatrao da voli Allaha i da Mu se približava tako da slijedi Poslanika i Vjerovjesnika Nepismenog, Pečat poslanika Allaho­vih, Poslanika koga je On poslao i ljudima i džinima, onoga kojega bi slijedili svi, uključujući i velike poslanike pokoravajući mu se i prih­vaćajući njegov Šerijat, da su bili živi u njegovo vri­jeme! O tome će biti govora kasnije, uz komentar ajeta: "I kada Allah od sva­kog vjerovjesnika uze obavezu..." ( 3:81), inšaallah.

"Doista je Allah odabrao Adema, i Nuha, i po­rodicu Ibrahimovu, i porodicu Imranovu nad svjetovima!" /33/ "Sav porod, jedan od dru­goga! A Allah sve čuje i sve zna!"/34/

Allah Uzvišeni navodi da je On odabrao ove po­rodice nad drugima na Zemlji, pa je odabrao Adema, kojega je Svojom rukom stvorio, udahnuo mu dušu, dao da mu se Njegovi meleci poklone, poučio ga svim imenima, nastanio u Džennetu, a za­tim dao da izađe iz njega, u skladu sa Svojom mud­rošću. On je odabrao Nuha, alejhi selam, prvog poslanika, koga je poslao stanovnicima Zemlje pošto su oni obožavali kipove i Allahu druga pripisali. Odabrao je porodicu Ibrahimovu, te iz nje prvaka ljudskog roda, Pečat vjerovjesnika, Muhammeda, sallAllahu alejhi ve sellem, te porodicu Imranovu, pod kojom se misli na oca Merjeme bint Imran, majku Isaa bin Merjem, alejhi selam I Isa je potomak Ibrahima, kao što u ajetu stoji:

- Kada Imranova žena reče: "Gospodaru moj, ovo što je u trbuhu mome ja zavjetujem Tebi na službu, pa primi to od mene, Ti, doista, sve čuješ i sve znaš!" /35/ A nakon što je ro­dila, ona reče: "Gospodaru moj, rodila sam žensko!" a Allah najbolje zna šta je ona ro­dila "a muško nije što i žensko. Dala sam joj ime Merjem. Ja nju i porod njezin stavljam pod Tvoju zaštitu od prokletog šejtana!"/36/

Ova žena Imranova je ustvari majka Merjeme, alejhi selam Ona je molila Allaha Uzvišenog da joj pokloni dječaka, pa joj je On molbu uslišao tako da je nakon odnosa s mužem zanijela. Kada se trudnoća ostvarila, ona se zavjetovala da ga pokloni ibadetu (bogo-služju) kako bi služio u Svetom hramu. Rekla je: "Gospodaru moj", "ovo što je u trbuhu mome ja zavjetujem Tebi na službu, pa primi to od mene, jer Ti doista čuješ i znaš!", tj. Ti čuješ moju molbu i znaš moju namjeru. - A nakon što je rodila, ona reče: "Gospodaru moj, rodila sam žensko, a muško nije što i žensko...!!", tj. po snazi i izdržljivosti u ibadetu i službi Mesdžidu Aksau.

"Dala sam joj ime Merjem." Kao što se vidi iz konteksta, ovim se pokazuje da je dozvoljeno da se na dan rođenja djetetu nadije ime jer je to propis onih prije nas a ovdje se potvrdno prenosi. To potvrđuje i sunnet Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, koji kaže: /492/ "Rodio mi se noćas sin, kome sam dao ime svoga oca Ibrahi­ma!" Isto tako, navodi se /493/ da je Enes ibn Malik, kada mu se rodio brat, odnio ga do Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, pa mu je on premazao usta vlažnom hurmom i dao mu ime Ab­dullah. Međutim, u hadisu Hasana od Semura bin Džunduba navodi se da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao: /494/ "Svaki dječak vezan je za svoj kurban ("akiku"). Za njega se sedmi dan za­kolje kurban, da mu se ime i obrije mu se glava!" To prenose Ahmed, autori Sunena, a Et-Tirmizi ističe da je sahih. U predanju stoji i: "da se nazove" i to je sigurnije i tačnije. Allah to najbolje zna!

Nakon toga dolaze riječi Allaha Uzvišenog da je majka Merjemina kazala: "Ja nju i po­rod njezin stavljam pod Tvoju zaštitu od prokletog šejtana!", tj. tražim utočište i zaštitu za nju i njeno potomstvo, tj. njenog sina Isaa, alejhi selam, što je Allah uslišao. Abdurrezzak navodi predanje od Ebu-Hurejrea, koji kaže da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao: /495/ "Nema nijednog novo­rođenčeta koje se rodi, a da ga šejtan ne dodirne prilikom rođenja, pa ono zaplače od tog dodira, osim Merjeme i njenog sina!" Zatim Ebu-Hurejre kaže: "Ako hoćete, učite: "Ja nju i po­rod njezin stavljam pod Tvoju zaštitu od prokletog šejtana!" Navode ga dvojica autora Sa­hiha.

- Pa je Gospodar njezin lijepo primi, i učini da lijepo izraste i da se o njoj Zekerijja brine. Kad god bi joj Zekerijja u hram ušao, kod nje bi hrane našao. "Odakle ti ovo, Merjema?", pitao bi on, a ona bi odgovorila: "To je od Allaha!" Allah, doista, opskrbljuje koga hoće, bez ikakva računa!/37/

Naš Uzvišeni Gospodar saopćava da je On nju primao kao Njemu posvećenu i podario joj lijep od­goj vezujući je s Njegovim dobrim robovima kako bi od njih stekla znanje, dobro i vjeru. Zato Allah Uzvišeni kaže: "i dao je da se Zekeri­jja o njoj brine", tj. učinio ga je zaduženim za nju, odnosno njega je Allah zadužio kako bi bila sretna, kako bi od njega naučila svako korisno znanje i dob­ro djelo, budući da je on bio muž njene sestre. U sa­hihu stoji: /496/ "...a Jahja i Isa su tetići!" On obavještava o njihovom gospodstvu i postojanosti u ibadetu, pa kaže: "Kad god bi joj Zekerijja u hram ušao, kod nje bi hrane našao." Mudžahid, Ikreme, Seid ibn Džubejr i drugi kažu: "To znači da bi kod nje našao ljetnog voća u vrijeme zime, a zimskog u vrijeme ljeta." Ima mišljenja: "znanje ili spise sa znanjem", što prenosi Ibn Ebi-Hatim. Prvo mišljenje, međutim, ispravnije je i ono ukazuje na keramete evlija. U sunnetu ima do­sta sličnih primjera... Kada bi Zekerijja to vidio kod nje,"on bi rekao: Merjema, odakle ti to?", tj. odakle to tebi?, "a ona bi odgovorila: To je od Allaha! Allah, doista, opskrbljuje koga hoće, bez ikakvog računa!"

- Tu Zekerijja zamoli Gospodara svoga: "Gos­podaru moj, podari mi od Sebe čestita potomka, jer Ti doista molbu čuješ!" /38/ I dok se on stojeći u mihrabu molio, meleci ga pozvaše i rekoše: "Allah te raduje Jahjaom koji će vjerovati u riječ od Allaha, prvakom, neženjenim (čednim čovjekom) i vjerovjesni­kom, potomkom dobrih!" /39/ "Gospodaru moj", reče on, "odakle ću ja imati sina kada me starost ophrvala, a i žena mi je nerotki­nja?" "Eto tako", reče On, "Allah čini što On hoće!" /40/ "Gospodaru moj", zamoli Zekeri­jja, "daj mi neki znak!" "Znak će biti", reče on, "što tri dana s ljudima nećeš govoriti, osim znakovima! I mnogo spominji Gospoda­ra svoga i hvali Ga krajem dana i rano uju­tro!"/41/

Pošto je Zekerijja, alejhi selam, vidio da Allah opskrbljuje Merjemu, alejhi selam, zimskim voćem u ljeto i ljetnim voćem zimi, on je poželio da ima sina, iako je bio već oronuo starac bijele glave, a i žena mu je bila stara i nerotkinja. On se u sebi obratio Allahu govoreći: "Gospodaru moj, od Sebe mi podari!", tj. sa Tvoje strane, "čestita potomka", tj. dobrog dječaka; "jer Ti, doista, molbu čuješ!" Allah Uzvišeni kaže: dok se on stojeći u mihrabu molio, meleci ga pozvaše", tj. oni su mu govorili i slušali ga dok je klanjao u mih­rabu,[126] tj. mjestu gdje je obavljao molitvu. Nakon toga, Allah Uzvišeni navodi radosnu vijest koju mu donose meleci: "Allah te raduje Jahjaom!", tj. dječakom iz tvoje kičme, po imenu Jahja, "koji je potvrđen riječju Allahovom!", tj. sa Isaom, sinom Merjeminim, jer on je prvi koji je njega potvrdio nastavljajući njegov put (sunnet) i pravac.

"prvakom", tj. prvakom u znanju, blagosti, ibadetu i moralnoj ćudi, "neženjom" (čednim čovjekom). No ova riječ nema značenje "neplodan", koje neki navode! Neki komentatori kažu da nije imao potrebe za ženama, da nije bio spolno sposoban, odnosno da nije imao spolnu po­tenciju i da mu je spolni organ bio suviše mali. A kadija Ijad u svom čuvenom djelu Eš-Šifa kaže: "Znaj da hvaljenje Jahjaa, alejhi selam, od Allaha, dželle šanuhu, riječima nema značenje: "neplodan." Naprotiv! Na­jbolji komentatori i kritičari kažu: "To je nedostatak i mahana, ne priliči vjerovjesnicima, alejhi selam To znači da je on bezgrješan kao da je operiran od njih."

Nesposobnost za brak je nedostatak. Vrlina je da ta sposobnost postoji, a potom da se obuzda, ili duhovnom vježbom kao što je to činio Isa, alejhi selam, ili zaštitom od Allaha, dželle šanuhu, kao što je to bilo u slučaju Jahjaa, alejhi selam Naprotiv, ženidba za onoga koji je u stanju da se oženi i svoje obaveze izvrši, a da ga to ne odvede od pokornosti Gospodaru, predstavlja viši stupanj. Taj stupanj je imao naš Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi ve sellem, tako da mu više žena nije smetalo da obavlja ibadet prema Allahu, dželle šanuhu, nego mu je to omogućilo da poveća ibadet time što ih je štitio, bri­nuo o njima, izdržavao ih i upućivao na Pravi put. U tom smislu, on je isticao da mu one nisu preokupa­cija   u životu, iako nekima jesu, pa kaže: /497/ "Meni je omiljeno od ovog svijeta ... !" To su njegove riječi čiji je cilj pohvala Jahjaa zato što je on bio čedan, a ne zato što ne prilazi ženama. Prema njegovim riječima, te riječima drugih, to znači da je on sačuvan od loših i prljavih stvari, što ga ne sprečava da se oženi sa halal ženama i da s njima ima bračni intimni odnos. Čak se može razumjeti iz ranije navedene dove Zekkerijje da je on imao potomstvo, kada on kaže: "Podari mi od Sebe čestita potomka!", odnosno, kao da kaže: "sina koji će imati potomstvo i nasljednike". A Allah Uzvišeni to najbolje zna!

Riječi Allaha Uzvišenog: "vjerovjesnikom, potomkom dobrih" predsta­vljaju drugu radosnu vijest za vjerovjesništvo Jahjaa, alejhi selam, nakon što je ranije obradovan njegovim rođenjem, što je više od prethodnog, kao što su i riječi majci Musaa: "Mi ćemo ti ga doista vratiti i poslanikom učiniti." (28:7) Kada se Zekerijjau, alejhi selam, ostvario ovaj nago­vještaj, on je bio iznenađen rođenjem djeteta u starosti: "Gospodaru moj", reče on, "odakle ću ja imati sina kada me starost ophrvala, a i žena mi je nerotkinja?" A zatim je melek rekao: "Allah čini što On hoće!" To znači, Allahova naredba je tako velika da joj ništa ne može izmaći! "Gospodaru moj", reče on, "daj mi neki znak!", tj. nešto što će mi pokazati da ću imati dijete.

"Znak će biti", reče on, "što tri dana s ljudima nećeš govoriti, osim znakovima!" To znači da će se morati sporazumijevati gestikulacijom jer neće moći govoriti, iako je sasvim zdrav. Usto, zapovjedio mu je da sve to vrijeme mnogo Allaha spominje, veliča i hvali, pa mu kaže: "I često spominji Gospodara svoga i hvali ga krajem dana i ujutro rano!" Drugi dio komenta­ra ove teme doći će uz početak poglavlja "Merjem", inšaallah.

- I kada meleci kazaše: "Merjema, tebe je doista Allah odabrao i čistom učinio! On te je odabrao nad ženama svjetova!" /42/ "Mer­jema, budi skrušena (pokorna) Gospodaru svome, i sedždu učini i Njemu klanjaj s onima koji Mu klanjaju!" /43/ "To su neke od vijesti nepoznatih što ti ih objavljujemo! Ti nisi bio među njima kada su pera svoja pobacali da bi vidjeli koji će se o Merjemi brinuti, a nisi bio među njima ni kada su se prepirali!"/44/

Allah Uzvišeni navodi govor meleka upućen Merjemi bint Imran, alejhi selam, Božijoj zapovijedi, kojom se ističe da je nju Allah odabrao zbog velikog ibadeta koji je činila i čistoće od prljavština i sugestija, kao što ju je odabrao također zbog njene dobrote u odnosu na žene svjetova. Muslim navodi predanje s lancem od Ali ibn Ebi-Taliba, radijAllahu anhu, koji kaže: "Čuo sam Allaho­vog Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, kako kaže: /498/ "Najbolja žena je Merjem bint Imran, odnosno najbolja žena je Hatidža bint Huvejlid!" Navodi se u oba Sahiha.

Et-Tirmizi navodi predanje, s lancem od Enesa, da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao: /499/ "Među ženama svjetova su četiri: Merjem bint Imran, Hatidža bint Huvejlid, Fatima bint Muhammed i Asja, supruga Faraona." Hadis navodi samo Et-Tirmizi, uz napomenu da je sahih.

Ibn-Džerir navodi predanje s lancem od Ebu-Musaa el-Eš'arija, koji kaže da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao: /500/ "Savršenih ljudi je mnogo, a među ženama savršene su samo Merjem bint Imran i Asja, žena Faraona!" Navodi ga skupina prenosilaca osim Ebu-Davuda, posredstvom Šu'beta.

Verzija El-Buharija glasi: /501/ "Mnogo je ljudi koji su savršeni, a među ženama savršene su samo: Asja, žena Faraona, i Merjema bint Imran. A vrijednost Aiše nad drugim ženama je poput vrijednosti popare nad drugim jelima!" Allah Uzvišeni navodi da su meleci zapovjedili Merjemi da mnogo ibadet čini, da bude pokorna Allahu, da Mu klanja i sedždu čini, te da ustraje u poslu koji Allah želi, odnosno, koji joj je odredio i namijenio, što za nju predstavlja iskušenje, ali i posebnu čast oba svijeta. Naime, Allah Uzvišeni preko nje pokazuje Svoju Svemoć stvarajući joj dijete bez oca, pa kaže: "Merjema, budi skrušena i pokorna Gospoda­ru svome, i sedždu i ruku učini (i Njemu klanjaj) s onima koji Mu klanjaju!" Riječ "potčinjenost" ovdje znači pokornost i skrušenost, pa Mudžahid kaže: "Merjem, alejhi selam, klanjala bi toliko da bi joj otjecali članci na nogama." A predsta­vlja dugo klanjanje na rukuu u namazu. "...i sedždu učini s onima koji to čine i Njemu klanjaj s onima koji Mu klanjaju!" Dakle, budi kao i oni! Nakon toga, Allah Uzvišeni kaže Svom Poslaniku nakon što ga je upoznao s veličinom toga:"To su vijesti nepoznate što ti ih objavljujemo!", tj. koje ti pripovijedamo. "Ti nisi bio među njima", tj. ti, Muhammede, nisi bio s njima da bi ih obavijestio, nego te je Allah upoznao s tim kao da si bio tu i vidio šta su radili dok su bacali kocku oko toga ko će brinuti o Merjemi, i to isključivo radi nag­rade.

Ibn-Džerir navodi predanje od Ikrime, koji kaže: Zatim je majka Merjemina otišla s Merjemom noseći je u svom haljetku do Beni-Kahina ibn Haruna, brata Musaa, alejhi selam Zatim kaže: "Oni su tada stavljali na Sveti hram (Bejtul-makdis) pregrade i prekrivače kao na Kabi. Rekla im je: 'Ostavite to, ja sam se zavjeto­vala! Žensko je i neće ulaziti u crkvu nečista, a ni ja je neću kući vratiti!' Na to su joj oni rekli: 'To je kćerka našeg imama jer Imran ih je predvodio na namazu i vlasnika naše žrtve.' Zekerijja je rekao: 'Donesite je meni, jer njena tetka je moja supruga!' Oni su kazali: 'Ne odgovara nam, jer ona je kći našeg imama!' A zatim su bacili na kocku svoja pera kojima su zapisi­vali Tevrat, pa je pobijedio Zekerijja i on je uzeo da se o njoj brine." Usto, on, tj. Zekerijja, bio je i najstariji, najugledniji, najučeniji među njima, kao njihov imam i vjerovjesnik, neka je Allahov blagoslov na našeg Vjerovjesnika i sve druge vjerovjesnike.

- I kada meleci rekoše: "Merjema, Allah te raduje sinom koji je Riječju od Njega stvoren, čije je ime Mesih, Isa, sin Merjemin, ugledan i na ovom i na drugom svijetu i jedan od Alla­hu bliskih!" /45/ "On će govoriti ljudima i u kolijevci, i kao odrastao i jedan od dobrih!" /46/ Ona reče: "Gospodaru moj, kako ću ja imati dijete kada me muškarac nije dodir­nuo?!" "Eto, tako", reče, "Allah stvara što On hoće! Kada nešto odluči, On samo kaže: 'Budi!' i to biva!"/47/

Ovo je radosna vijest od meleka Merjemi, alejhi selam, da će ona imati sina, velikog i značajnog. Allah Uzvišeni kaže: “I kada meleci rekoše: "Merjema, Allah te raduje sinom koji je Riječju od Njega stvoren", tj. sinom do čijeg postojanja je došlo riječju Allaho­vom time što On kaže: "Budi!" i to biva. To je komentar i riječi Allaha Uzvišenog: "potvrđen istinitom riječju od Allaha" (2:39) što, kao što je spomenuto, navodi većina učenjaka. "čije će ime biti Mesih, Isa, sin Merjemin", koji je prezime dobio prema majci budući da nema oca. "ugledan i na ovom i na drugom svijetu i jedan od Alla­hu bliskih!" To znači koji ima ugled i mjesto kod Allaha na ovome svijetu time što mu objavljuje Šeri­jat, što mu objavljuje Knjigu, i drugim darovima koje mu je Allah darovao, te na drugom svijetu, time što će biti zagovornik kod Allaha za ono što mu bude dozvolio, tako da će od njega biti primljeno kao primjer sve svoje braće, poslanika odlučnih. "On će govoriti lju­dima i u kolijevci i kao odrastao", tj. koji poziva još kao mali (u kolijevci) klanjanju samo Allahu, Koji nema druga, što predstavlja mudžizu i dokaz u zreloj dobi. Mudžiza se ogleda u tome što mu Allah daje objavu.

"i jedan od dobrih" u svojim riječima i djelima, tj. on posjeduje ispravno znanje i dobra djela. Ibn Ebi-Hatim navodi predanje s lancem od Ebu-Hurejre, koji prenosi da je Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao: /502/ "U kolijevci nisu govo­rile više od tri osobe: Isa, dojenče u vrijeme Džurejdža i još jedno drugo dojenče!"[127] Kada je ona čula radosnu vijest koju su joj donijeli meleci od Allaha Uzvišenog u vezi s tim, rekla je: "Gospodaru moj, kako ću ja imati dijete kada me muškarac nije ni dodirnuo?!", tj. kako ja mogu roditi dijete kada nemam muža niti sa imam namje­ru udati. Melek je njoj rekao: "Eto tako! Allah stvara što On hoće!" Dakle, Moć Allaha je tako velika da Mu ništa nije nemoguće. Na ovome mjestu On kaže: "stvara što hoće", a ne kaže: "čini", kao što stoji u predanju o Zekerijjau, alejhi selam, kako ne bi u to bilo nikakve sumnje. To potvrđuje slijedećim riječima: "Kada nešto odluči, On samo kaže: 'Budi!' i to biva!", tj. nimalo ne kasni, nego nastupa neposred­no nakon zapovijedi i bez odlaganja. Allah Uzvišeni kaže: "I naređenje naše je samo jedna riječ, pa sve bude za tren oka!" (54:50) To znači: Mi samo jednom naredimo bez ponavljanja, i to se dogodi brzinom treptaja oka.

"On ga poučava knjizi i mudrosti, i Tevratu i Indžilu." /48/ "I šalje ga kao poslanika sino­vima Israilovim: "Donio sam vam znak od Go­spodara vašega: stvorit ću vam nešto poput ptice, i u nju puhnuti, pa će, Allahovom vo­ljom, ptica biti; iscijelit ću slijepa od rođenja i gubava, i oživljavat ću mrtve voljom Allaho­vom; i kazivat ću vam šta jedete i šta u do­movima vašim gomilate! U svemu tome ima dokaza za vas ako vjernici budete!" /49/ "Potvrđujući tako istinitost Tevrata, objavlje­nog prije mene, i dopuštajući nešto što vam je bilo zabranjeno, jer ja vam donosim dokaz od Gospodara vašega! Pa Allaha se bojte, a meni pokorni budite!" /50/ "Allah je doista i moj i vaš Gospodar i Njemu se klanjajte! To je Pravi put!"/51/

Allah Uzvišeni navodi u potpunosti radosnu vijest meleka Merjemi da će dobiti sina Isaa, alejhi selam, i da njega Allah poučava knjizi i mudrosti. Jasno je da se pod knjigom ovdje misli na pismo, a pojam mudrosti protumačen je ranije u poglavlju "Bekara".[128] Zatim: "Tevrat", tj. knjigu koja je objavljena Musau, alejhi selam, "i Indžil", knjigu koja je objavljena Isau, alejhi selam, a Isa, alejhi selam, znao je napamet i jednu i drugu. "I šalje ga kao poslanika sinovima Israilovim" pa im on kaže: "Donosim vam znak od Gospodara vašega: stvorit ću nešto poput ptice, i u nju puhnuti, pa će, Allahovom voljom, kao prava ptica biti." Tako bi on od gline oblikovao pticu, zatim bi u nju puhnuo, pa bi ona, Allahovom voljom, polet­jela.

"i iscjeljivat ću slijepca" koji je rođen kao slijep, što je najrječitije čudo i najveći izazov, "i gubavca"i oživljavat ću mrtve voljom Allahovom." Mnogi učenjaci navode da je Allah slao sve vjerovjesnike sa čudima koja odgovaraju njihovom vremenu. Tako je u vrijeme Musaa, alejhi selam, prevladavalo čarobnjaštvo (sihr), pa je Musaov štap pohvatao nji­hove zmije koje nisu bile ništa drugo do konopci i štapovi. U vrijeme Isaa, alejhi selam, prevladavala je medici­na, pa je on došao s onim što oni nisu mogli učiniti, a to je oživljavanje mrtvih i liječenje slijepih i gubavih. Isto tako, Muhammed, alejhi selam, poslan je kao poslanik u vrijeme velikih oratora i pjesnika, pa im je on donio Knjigu od Allaha Uzvišenog: kada bi se sastavili i ljudi i džini, ne bi donijeli nijedno poglavlje slično toj knjizi, pa makar jedni drugima u tome pomagali.

"i kazivat ću vam šta jedete i šta u domovima vašim gomilate!" sada i u budućnosti. "U svemu tome ima dokaza za vas" da potvrdi istinitost onoga što ja donosim, "ako vjernici budete!" /49/ "Potvrđujući tako isti­nitost Tevrata, objavljenog prije mene", tj. potvrđujući i učvršćujući to. "i dopuštajući nešto što vam je bilo zabranjeno." To pokazuje da je Isa, alejhi selam, dokinuo dio zakonodavstva Tevrata i to je ispravnije mišljenje. Zatim Allah Uzvišeni kaže: " jer ja vam donosim dokaz od Gospodara vašega!", tj. dokaz koji pokazuje istinitost onoga što vam govorim. "Pa, Allaha se bojte, a meni pokorni budite!" /50/ "Allah je doista i moj i vaš Gospodar i Njemu se klanjajte!" Tj., ja i vi jednaki smo u pogledu bogoštovlja, skrušenosti i predanosti Allahu. "To je Pravi put."

- I kada je Isa osjetio da oni ne vjeruju, rekao je: "Ko su pomagači moji na putu prema Al­lahu?" "Mi smo pomagači Allahove vjere", rekoše učenici, "mi u Allaha vjerujemo", a ti budi svjedok da smo mi muslimani! /52/ "Go­spodaru naš, mi vjerujemo u ono što si Ti objavio, mi Poslanika slijedimo, pa upiši nas među svjedoke!" /53/ "A oni su spletke prav­ili, pa je i Allah to pravio (njima)! A Allah to najbolje umije!"/54/

Allah Uzvišeni kaže: "I kada je Isa osjetio", tj. kada je kod njih osjetio odlučnost da ne vjeruju i ustraju u zabludi, on je rekao: "Ko su pomagači moji na Putu prema Allahu?", tj. ko su pomagači moji u poziva­nju Allahu? "Mi", rekoše učenici, "mi smo pomagači Alla­hove vjere, mi u Allaha vjerujemo, a ti budi svjedok da smo mi muslimani!" /52/ "Gospo­daru naš, mi vjerujemo u ono što Ti objav­lju­ješ, mi Poslanika slijedimo, pa upiši nas među svjedoke vjere!" Riječ plural je od riječi , što znači "pomagač". U dva Sahiha stoji da se Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi ve sellem, kada je bodrio ljude za boj na Dan savezništva, odazvao Zubejr. Zatim je ponovio po­ziv,   i ponovo se odazvao Zubejr. Nakon toga je Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao: /503/ "Svaki poslanik ima svog pomagača, a moj pomagač je Zubejr!" U vezi s riječima Allaha Uzvišenog: "pa upiši nas među svjedoke vjere!" Ibn Ebi-Hatim navodi predanje od Ibn-Abbasa, koji kaže: "s umme­tom Muhammeda, sallAllahu alejhi ve sellem." Ovaj lanac predanja je dobar.

Nakon toga, Allah Uzvišeni govori o jednoj grupi sinova Israilovih koji su nastojali da napadnu Isaa, alejhi selam, učine mu zlo, raspnu ga okomivši se na njega, a zatim su se žalili svom vladaru, koji je bio nevjernik. Oni su govorili da je on čovjek koji ljude navodi na zabludu, odvraća ih od pokornosti kralju i kvari po­danike njegove, te da je sin bludnice, kako bi pod­stakli srdžbu kraljevu. Kralj ih je poslao da ga pronađu, a kada su oni opkolili njegovu kuću i bili uvjereni da su ga uhvatili, Allah ga je spasio od njih, uzdigao ga Sebi, učinivši jednog od njih sličnim njemu. Oni su bili uvjereni da je to Isa, uhvatili su ga, ponižavali, raspeli i stavili mu bodlju na glavu. To je bila intriga Allahova prema njima, jer On je spasio Svog roba i poslanika uzdignuvši ga kod Sebe, a njih ostavio da lutaju u zabludi. "A oni su spletke pravili, pa je i Allah to pravio! A Allah to najbolje umije!"

- I kad Allah reče: "Isa, Ja ću ti dušu uzeti, i k Sebi te uzdignuti! Očistiti te od nevjernika, i učinit ću da oni koji te slijede budu iznad onih koji ne vjeruju do Dana sudnjega! Zatim ćete se Meni vratiti, pa ću Ja presuditi o onome u čemu ste se razilazili!" /55/ "Što se tiče onih koji ne vjeruju, njih ću na strašne muke staviti na ovom i drugom svijetu, i oni neće imati pomagača!" /56/ "A onima koji budu vjerovali i dobra djela činili, On će punu nagradu dati. A, Allah ne voli nasilnike!" /57/ "Ovo što ti kazujemo jesu ajeti i Opomena mudra!"/58/

Komentatori se razilaze u pogledu riječi Allaha Uzvišenog: "Ja ću ti dušu uzeti, i k Sebi te uzdignuti." Katade i neki drugi kažu: "To je inverzija, a znači: Ja ću te k Sebi uzdignuti i dušu ti uzeti nakon toga. Neki kažu: "Ja ću te uzeti iz ovoga svijeta, a ne usmrtiti! A drugi: "Dušu uzeti znači uzdići." Većina međutim tvrdi: "Pod riječi ovdje se misli na 'san' kao što Allah Uzvišeni kaže: "On je Onaj Koji vam noću dušu uzima!" (6:60), odnosno: "Allah uzima duše u času njihove smrti, a koje nisu umrle u snu." (39:42) Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, govorio bi kada bi ustao iz sna: /504/ "Hvala Allahu, Koji nas je oživio nakon što nas je usmrtio!" Ima mišljenja da to znači: "uzdizanje u snu".[129] Allah Uzvišeni kaže: "...i nisu ga sigurno ubili, nego ga je Allah k Sebi uzdi­gao." ( 4:157) Zatim kaže: "I nema nijednog sljedbenika Knjige, koji, prije nego on umre, neće u njega posigurno povjerovati, a na Sudnjem danu on će protiv njih svjedočiti." Riječi Allaha Uzvišenog: "prije nego on umre" odnose se na Isaa, alejhi selam, tj. kada siđe na Zemlju prije Sudnjeg dana. O tome će, inšallah, biti govora kasnije.

"Spasit ću te od nevjernika, i učinit ću da oni koji te slijede budu iznad onih koji ne vjeruju do Dana sudnjega!" Prema tome, nakon što je Allah k Sebi uzdigao Mesiha, njegovi sljedbenici su se podijelili u više grupa. Neki su ostali da vjeruju u ono s čime ga je Allah i poslao, tj. da je on Allahov rob i poslanik, te da je sin Njegove robinje. Neki su otišli u krajnost smatrajući ga Božijim sinom. Neki kažu da je on Bog, a drugi da je "treći u trojstvu", o čemu nam Allah Uzvišeni govori u Kur'anu, dajući odgovor svakoj grupi. Oni su na tome ustrajali oko trista godina, do vladavine kralja po imenu Konstantin, koji je prihvatio kršćanstvo. Navodi se da je on to učinio u želji da ih prevari i iskvari ga. On je u kršćanstvo ponešto dodao, a ponešto izostavio, a u njegovo vrijeme postavljeni su i određeni postulati. Dozvolio je da se jede i svinjsko meso. U to vrijeme oni su klanjali okrećući se prema istoku, podizali su crkve, hramove i samostane, a on je na njihov post dodao deset dana zbog grijeha koji je sam počinio. Tako je vjera Mesihova postala vjera Konstantinova, koji je podigao više od dvanaest hiljada crkava, sa­mostana, hramova i manastira, kao što je za sebe podigao i poseban grad. Za cijelo to vrijeme oni su bili superiorni nad židovima, Allah ga je pomogao protiv njih budući da je bio bliži istini od njih, iako su i jedni i drugi bili nevjernici.

Kada je Allah Uzvišeni poslao Muhammeda, sallAllahu alejhi ve sellem, svi koji su u njega povjerovali vjerovali su ispravno u Allaha, Njegove meleke, poslanike i knjige. Tako su Sljedbenici Muhammedo­vi, sallAllahu alejhi ve sellem, postali sljedbenici svih vjerovjesnika na Zemlji, budući da ih je on pozivao da vjeruju u sve što je istinito. Oni su postali preči svakom poslaniku od njegovih sljedbenika koji tvrde da pripadaju njegovom ummetu i da su na njego­vom putu. Stoga su oni, budući da su uistinu vjero­vali u Mesiha, protjerali kršćane iz Šama u Bizantiju tako da su se oni nastanili u gradu Konstantinopolu. Tako će islam i njegovi pripadnici ostati superiorni u odnosu na njih do Dana sudnjega!

Iskreni, i onaj kome se vjeruje, Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, izvijestio je svoj ummet da će oni kasnije osvojiti Konstantinopolis, zarobiti imovinu koja je u njemu[130] i izvojevati veliku bitku nad Bizan­tincima, kakvu ljudi nisu vidjeli niti će vidjeti. Zato Allah Uzvišeni kaže: "I učinit ću da oni koji te slijede budu iznad onih koji ne vjeruju do Dana sudnjega! Zatim ćete se Meni vratiti, pa ću Ja presuditi o onome o čemu ste se razilazili!" /55/ "Što se tiče onih koji ne vjeruju, njih ću na strašne muke staviti na ovom i drugome svijetu, i oni neće imati pomagača!" Isto to je učinio i sa žido­vima koji nisu vjerovali, odnosno, kršćanima koji su otišli u krajnost i u zvijezde ga ukivali. Na ovome svi­jetu ih je kaznio ubistvima, zarobljeništvom i spre-čavanjem da vladaju u pojedinim zemljama, a na drugom svijetu kazna će biti teža i žešća.

"A onima koji budu vjerovali i dobra djela činili, On će punu nagradu dati", tj. na ovome svijetu dat će im pomoć i pobjedu, a na drugom svijetu vi­soke dženetske stupnjeve. "A, Allah ne voli nasilnike!" "Ovo što ti kazujem jesu ajeti i Opomena mudra!", tj. u ovome što smo ti pripovijedali, Muhammede, o Isau, alejhi selam, njegovom rođenju i načinu života, nema nikak­ve sumnje, kao što Allah Uzvišeni također kaže: "To je Isa, sin Merjemin, to je prava istina o njemu, onaj u koga oni sumnjaju!" /34/ Nezamislivo je da Allah ima dijete, Uzvišen je On! Kada nešto odluči, On samo kaže: "Budi!" i to biva! /35/ (19:34-35) Nakon toga, Allah Uzvišeni kaže:

- Primjer Isaov doista je kod Allaha isti kao i primjer Ademov: od zemlje ga je stvorio, a zatim mu rekao: "Budi!" i on bi! /59/ "Istina je od Gospodara tvoga i ne budi od onih koji sumnjaju!" /60/ A onima koji s tobom o Njemu budu raspravljali nakon što ti je došlo nešto od znanja, reci: "Hodite, pozvat ćemo sinove naše i sinove vaše, i žene naše i žene vaše, a doći ćemo i mi i vi, pa ćemo se prokli­njati i Allahovo prokletstvo na one koji lažu prizvati" /61/ "Ovo je doista istinito kaziva­nje, i nema boga osim Allaha! A Allah je doista Silan i Mudar!" /62/ "A ako oni glave okrenu, pa Allah doista dobro zna smutljiv­ce."/63/

Allah Uzvišeni kaže: "Slučaj Isaov doista je kod Allaha" u smislu Moći Allaha, Koji ga je stvorio bez oca, "kao i slučaj Ademov", kojega je stvorio bez oca i majke, odnos­no, "od zemlje ga je stvorio, a zatim rekao: 'Budi!' i on bi!" Onaj Koji je stvorio Adema bez oca, pogotovu je u stanju stvoriti i Isaa na isti način. Ako bi bilo dozvoljeno da se tvrdi da je Isa sin što je stvoren bez oca, to bi bilo još normalnije za Adema. Međutim, poznato je, i mišlljenje je svih, da to nije tačno. Stoga je i tvrdnja u vezi sa Isaom još netačnija i nemoralnija. Međutim, Gospodar Uzvišeni htio je pokazati Svoju Moć stvaranja kada je stvorio Adema bez muškarca i žene, i Havu, koju je stvorio od muškarca bez žene, te kada je stvorio Isaa od žene ali bez muškarca, te time što stvara sva stvorenja od muškarca i žene. Zato Allah Uzvišeni kaže u poglavlju "Merjem" "kako bismo ga učinili znakom ljudima" (19:21), a ovdje kaže: " Istina je od Gospodara tvoga i ne budi od onih koji sumnjaju!", tj. ovo je istina u vezi sa Isaaom koja se ne može negirati i osim koje druge nema, a osim istine postoji samo zabluda.

Zatim Allah Uzvišeni kaže: A onima koji s tobom o njemu budu raspravljali nakon što ti je došlo znanje, reci: "Hodite, pozvat ćemo sinove naše i sinove vaše, i žene naše i žene vaše, a doći ćemo i mi i vi", tj. i njih ćemo pridružiti ovoj usrdnoj molitvi, "pa ćemo se proklinjati", tj. prokletstvo zamoliti, "pa ćemo na one koji lažu Allahovo prokletstvo prizvati", tj. i između nas i između vas.

Povod objave ovoga proklinjanja kao i onoga prije njega, na početku poglavlja, bila je delegacija Nedžranaca. Naime, kada su kršćani došli i počeli raspravljati o Isau navodeći ono što su tvrdili da je sin i bog, Allah je objavio prvi dio ovoga poglavlja kao odgovor njima. Imam Muhammed ibn Ishak ibn Je­sar u svojoj "Biografiji Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem" navodi kako je Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi ve sellem, došla delegacija Nedžrana, u ko­joj je bilo šezdeset konjanika, među kojima i četrnaest njihovih uglednih ljudi, koje su oni slušali, a njih četrnaesterica su opet poslušni trojici između njih, i to: El-Akibu, koji je bio njihov emir, čije se mišljenje poštovalo, Seyyidu, koji je bio najučeniji među njima i Ebu-Harise ibn Alkameu, koji je bio nji­hov svećenik. On je inače bio Arap koji je primio kršćanstvo, pa su ga Bizantinci i njihovi vladari zbog toga cijenili i čast mu ukazivali. On je bio upoznat s pitanjem Allahovog Poslanika, njegovim osobinama i drugim stvarima što je navedeno u knjigama drev­nim, ali ga je učvršćivalo da nastavi kao kršćanin to što je bio cijenjen i imao visok ugled kod pripadnika kršćanstva. On navodi: "Oni su došli Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi ve sellem, u Medinu, ušli kod njega u džamiju dok je klanjao ikindiju sa svojim prugastim ogrtačima, mantijama i drugom opre­mom. Pošto je bilo vrijeme njihove molitve, oni su se počeli moliti u džamiji Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem: /505/ Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao je: "Ostavite ih! i oni su kla­njali okrećući se prema istoku." Zatim kaže: "Trojica su se obratila Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi ve sellem, tvrdeći da je Isa Bog, Božiji sin i Treći u Trojstvu. Allah je daleko iznad toga što tvrde!"

Svoj stav da je on Bog dokazivali su time što je on oživljavao mrtve, liječio slijepe, gubave i bolesne, obavještavao o stvarima Nevidljivog svijeta i sl. Stav da je on Božiji sin oni su dokazivali time da nema poznatog oca, te da je govorio u bešici, a stav da je treći u Trojstvu dokazivali su riječima Allaha Uzvišenog: "Učinili smo, zapovjedili smo, stvorili smo i odredili smo." Pri tome su tvrdili: Da je jedan, go­vorio bi: "Učinio sam, zapovjedio sam, stvorio sam i odredio sam." On, dželle šanuhu, i Isa i Merjem doista su čisti od svega što govore silnici! Povodom ovih njihovih riječi Allah je u Kur'anu objavio gornje ajete, a na go­vor dvojice svećenika Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao je: "Primite islam!" A oni su ka­zali: "Već smo primili!" Zatim je rekao: "Niste to istin­ski učinili, pa primite islam!" Oni su kazali: "Jesmo, islam smo primili prije tebe!" Zatim im je rekao: "Lažete, jer vaša tvrdnja da Allah ima sina, vaše kla­njanje križu i jedenje svinjskog mesa, ne dozvoljava vam da primite islam!" Oni su zatim upitali: "Pa, ko je onda njegov otac, Muhammede?" Allahov Poslanik je ušutio i nije im na to odgovorio. Nakon toga, Allah je povodom njihovih tvrdnji i različitih stavova obja­vio prvi dio poglavlja "Ali-Imran" do osamdeset i ne­kog ajeta. Ibn-Ishak kaže: Kada je Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi ve sellem, došla obavijest od Allaha Uzvišenog, i presuda između njega i njih, on je naredio da se prokunu za ono što su mu govo­rili, pa ih je zatim pozvao, a oni su kazali: "Ebu-Kasi­me, ostavi nas da se preispitamo, a zatim da dođemo i kažemo šta ćemo uraditi u vezi s tvojim pozivom!" Potom su se udaljili i izdvojili se zajedno s Akibom, čije je mišljenje među njima bilo cijenjeno, rekavši: "Robe Mesihov, šta ti misliš?" On je odgovo­rio: "Skupino kršćana, tako mi Allaha, vi ste se uvjerili da je Muhammed, doista, vjerovjesnik i poslanik! On vam je donio jasne i odlučne vijesti o vašem drugu. Vi znate da nijedan narod nije proklinjao vjerovjesni­ka, a da su ostali njihovi stari i odrasli mladi! To će i vas iskorijeniti, ako to budete činili! Ako se budete suzdržali držeći se svoje vjere i ostajući pri stavu u vezi s vašim Gospodarom, ostavite ga i idite u svoj grad!" Nakon toga, oni su došli Vjerovjesniku, sallAllahu alejhi ve sellem, i rekli: "Ebu-Kasime, zaključili smo da te ne proklinjemo i da te ostavimo u tvojoj vjeri, a mi se vratimo svojoj vjeri. Ali, pošalji nam jed­noga od tvojih ashaba po svom izboru da nam do­nese presudu u vezi s imovinom oko koje se razi­lazimo, jer mi vas cijenimo!" Muhammed ibn Džafer kaže: "Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao im je: "Dođite mi večeras, pa da s vama pošaljem jakog i povjerljivog čovjeka!" Omer ibn El-Hattab, radijAllahu anhu, kaže: "Nikada nisam volio zapovjedništvo, ali sam se tada nadao da to budem ja, pa sam otišao na podne-namaz po velikoj žezi. Kada je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, klanjao podne i predao selam, pogledao je desno i lijevo, a ja sam se ispinjao da me vidi. On je gledao u nas, pa kada je ugledao Ebu-Ubejdu ibnu el-Džerrah, pozvao ga je i rekao: "Pođi s njima ti i pravedno pre­sudi o onome u čemu se razilaze!" Ta počast je pripala Ebu-Ubejdi, radijAllahu anhu"

Po svemu sudeći ova delegacija je došla devete godine po Hidžri. Naime, Zuhri u vezi s tim kaže: "Stanovnici Nedžrana bili su prvi koji su počeli plaćati džizju/glavarinu Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi ve sellem." Ajet o džizji objavljen je nakon Osvaja­nja Meke: - "Borite se protiv onih koji ne vjeruju u Alla­ha i Sudnji dan" do riječi "dok ne budu dali džizju poslušno i ponizno!" (9:29) Džabir kaže: "mi i vi" odnosi se na Allaho­vog Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, i Ali ibn Ebi-Taliba, "sinovi naši" na Hasana i Husejna, a   "žene naše" na Fatimu. Zatim Allah Uzvišeni kaže: "Ovo je, doista, istinito kazivanje." To znači: ovo što smo ti kazivali, Muhammede, o Isau jeste is­tina koja se ne može iskriviti niti izbjeći. "i nema boga osim Allaha! A Allah je doista Silan i Mudar!" /62/ "A ako oni glave okrenu, pa Allah doista dobro zna smutljivce." To znači, ko skrene, napusti istinu i prihvati laž, on je smutljivac pokvareni. Allah za njega dobro zna i za to će ga najstrožije kazniti jer On je Moćni, Kome ništa ne može promaći, On je Veliki i Hvaljeni, pa Mu se utječemo da nas ne zadesi Njegova kazna.

- Reci: "O sljedbenici Knjige, dođite da se ok­upimo oko riječi, i nama i vama zajedničke, da nikoga osim Allaha ne obožavamo, da Mu ništa ne pridružujemo, i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne smatramo!" Pa, ako se oni okrenu, vi recite: "Budite svjedoci da smo mi muslimani!"/64/

Ove riječi obuhvaćaju sve sljedbenike Knjige, židove i kršćane, kao i one koji idu njihovim putem. - Reci: "O sljedbenici Knjige, dođite da se okupimo oko riječi!" Riječ se ovdje koristi u značenju rečenice koju, potom, opisuje, pa kaže: "zajedničke i nama i vama", tj. pravedne, jednake i za vas i za nas. Nakon toga to komentira, pa kaže: "da nikoga osim Al­laha ne obožavamo i ništa Mu ne pri­družujemo", ni kip, ni križ, ni kumir, ni Taguta, ni vatru, niti bilo što drugo, nego se samo Njemu kla­njamo nikoga Mu ne pridružujući, što je poziv svih poslanika. Allah Uzvišeni kaže: - Mi smo svakom narodu poslanika poslali: "Allahu ibadet činete, a Taguta se klonite!" (16:36) Nakon toga, Allah Uzvišeni kaže: "i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne smatra­mo!" Ibn-Džurejdž kaže: "To znači, da jedni drugima primjer ne budemo u griješenju prema Allahu."

- Pa ako oni ne pristanu, vi recite: "Budite svjedoci da smo mi muslimani!", tj. ako se okrenu od pravednosti i ovog poziva, vi svjedočite ustrajnošću u islamu, koji vam je Allah propisao!

U Komentaru El-Buharije, uz predanje ez-Zuhrija, s lancem od Ebu-Sufjana, naveli smo slučaj kada je on (Ebu-Sufjan) išao kod vladara Bizantije, te kako ga je taj pitao o porijeklu Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, o njegovim osobinama i karakteristi­kama i o tome čemu poziva, te kako ga je on o svemu izvijestio vrlo jasno iako je Ebu-Sufjan u to vrijeme bio idolopoklonik i još nije bio primio islam. To je bilo nakon Sporazuma na Hudejbiji, a prije os­vajanja Meke, što se navodi i u hadisu. Interesantno je da je on to sve rekao, a nakon toga je dobio pismo od Allahovog Poslanika, koje je pročitao i u kojem je stajalo slijedeće:

/506/ "U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog, od Muhammeda, Allahovog Poslanika, Herakliju, gos­podaru Bizanta! Neka je mir na onoga koji slijedi Pravi put. Pozivam te da prijeđeš na islam. Ako to učiniš, bit ćeš miran i spašen! Prijeđi na islam, pa će ti Allah dati dvostruku nagradu! Ako se okreneš od toga, slijede ti grijesi podanika...

- Reci: "O sljedbenici Knjige, dođite da se ok­upimo oko riječi, i nama i vama zajedničke, da nikome osim Allahu ne robujemo, da Mu ništa ne pridružujemo, i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne smatramo!" Pa, ako oni ne pristanu, vi recite: "Budite svjedoci da smo mi muslimani!"

Ibn-Ishak i drugi navode da je prvi dio poglavlja "Ali-Imran", oko osamdeset i nekoliko ajeta, objavljen povodom delegacije Nedžrana. Zuhri navodi da su oni bili prvi koji su počeli davati džizju, a svi se slažu da je ajet o džizji objavljen nakon osvajanja Meke. Stoga se postavlja pitanje kako uskladiti to što je ovaj ajet napisan u pismu Herakliju prije osvajanja i tvrdnji Ibn-Ishaka i Zuhrija? Odgovor se može dati uz neko­liko mogućnosti:

    da je ajet objavljen dvaput, jednom prije Hudej­bije i drugi put nakon osvajanja Meke,

    da je prvi dio poglavlja "Ali-Imran", do ovog ajeta, objavljen povodom delegacije iz Nedžrana, a da je ovaj ajet objavljen prije toga,

    Da je dolazak delegacije iz Nedžrana bio prije Hudejbije, te da je bio u vezi sa pomirenjem oko proklinjanja (spomenutog u ajetu 61.), a nije bio taj dolazak zbog džizje.

    Da ajet nije bio objavljen kada je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, naredio da se ovo napiše u pismu Herakliju, a da je potom objavljen potpuno podudaran Poslanikovim, sallAllahu alejhi ve sellem, riječima.[131]

"O Sljedbenici Knjige, zašto se o Ibrahimu prepirete kada su Tevrat i Indžil poslije njega objavljeni?! Zar vi ne shvaćate?" /65/ "Eto vi raspravljate o onome o čemu imate neko znanje, ali zašto raspravljate o onome o čemu nemate nikakvoga znanja? A Allah zna, a vi ne znate!" /66/ "Ibrahim nije bio ni židov ni kršćanin, već pravi vjernik, musliman. On nije bio idolopoklonik!" /67/ "Doista su najbliži ljudi Ibrahimu oni koji su ga slijedili, i ovaj Vjerovjesnik i oni koji vjeruju. A Allah je zaštitnik vjernika!"/68/

Allah Uzvišeni i Blagodarni ovim prebacuje žido­vima i kršćanima što se prepiru o Ibrahimu el-Halilu, alejhi selam, tako što svaka skupina tvrdi da je on njihov. To navodi i Muhammed ibn Ishak ibn Jesar od Ibn-Ab­basa, koji kaže: "Kod Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, sastali su se kršćani Nedžrana i židovski rabini i započeli raspravu. Rabini su govorili: "Ibrahim nije bio ništa drugo do židov!" Kršćani su govorili: "Ibrahim nije bio ništa drugo do kršćanin!" Tada je Allah objavio: "O sljedbenici Knjige, zašto se o Ibrahimu prepirete...?", tj. kako vi kršćani možete tvrditi da je on bio kršćanin kada je vremenski vama prethodio, budući da su i židovska vjera i kršćanstvo bili za dugo vremena na­kon njega. Zato Uzvišeni Allah kaže: "Zar vi ne razmišljate?"

Nakon toga, Allah Uzvišeni kaže: "Eto vi raspravljate o onome o čemu imate neko znanje, ali zašto raspravljate o onome o čemu nemate nikakvoga znanja?" Dakle, obje su strane o Ibrahimu raspravljale bez ikakvog znanja, iako im je bilo bolje da raspravljaju o onome što znaju iz svoje vjere. Stoga, Allah Uzvišeni predbacuje to i židovima i kršćanima naređujući im da to ostave Njemu, Uzvišen je On, pa kaže: "Jer Allah zna, a vi ne znate!" Zatim Allah Uzvišeni kaže: "Ibrahim nije bio ni židov ni kršćanin, već pravi vjernik predani musliman", tj. privržen vjerovanju umjesto idolopoklonstva "i on nije bio idolopoklonik!"

Zatim kaže: "Doista su najbliži ljudi Ibrahimu oni koji su ga slijedili, i ovaj Vjerovjesnik, i oni koji vjeruju. A Allah je zaštitnik vjernika!" To znači, ljudi koji imaju najveće pravo na Ibrahima jesu oni koji su ga slijedili u vjeri dok je to propovijedao, te ovaj Vjerovjesnik, tj. Muhammed, alejhi selam, i oni koji vjeruju od njegovih ashaba i ljudi koji njih slijede. Se'id ibn Mensur navodi predanje s lancem od Ibn-Mesuda, radijAllahu anhu, koji navodi da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao: /507/ "Svaki vjerovjesnik imao je pomagače (zaštitnike) među vjerovjesnicima, a moj pomagač (zaštitnik) je moj praotac i Prijatelj Gospodara moga Uzvišenog, Ibrahim, alejhi selam" Zatim je proučio: "Doista su naj­bliži ljudi Ibrahimu oni koji su ga slijedili...", - a Allah je zaštitnik vjernika!", tj. svih vjernika, zajedno s vjerovjesnicima Svojim i poslanicima.

"Neki sljedbenici Knjige voljeli bi da vas na stranputicu odvedu. Ali oni ne odvode u zabludu nikoga drugoga do sebe, a da to i ne osjećaju." /69/ "O sljedbenici Knjige, zašto u Allahove znakove ne vjerujete iako ih zorno vidite?" /70/ "O sljedbenici Knjige, zašto isti­nu neistinom zaogrćete, i krijete istinu iako je znate?" /71/ Neki sljedbenici Knjige govore: "Vjerujte u ono što je objavljeno, onima koji vjeruju, u početku dana, a porecite to na kraju dana, ne bi li i oni svoju vjeru napustili!" /72/ I nemojte povjerovati nikome osim onome koji slijedi vašu vjeru! Ti reci: "Doista je prava uputa Allahova uputa!", te da li je dano ikome to što je vama dano, ili da će do­kaze protiv vas davati pred Gospodarom vašim! Reci: "Zaista je sve dobro u ruci Alla­hovoj i On ga daje kome On hoće!" A Allah je neizmjerno dobar i Sveznajući! /73/ "On Svoju milost daje kome hoće. A Allah je pos­jednik velikog dobra."/74/

Allah Uzvišeni ukazuje na zavist židova prema vjernicima koje žele da na stranputicu navedu, ne znajući da su sami zavedeni, te da će im se to vratiti kao bumerang, a da i sami to ne osjete. Nakon toga, On im predbacuje, govoreći: "O sljedbenici Knjige, zašto u Allahove znakove ne vjerujete iako ih zorno vidite?", tj. znate njihovu istinitost i tačnost. "O sljedbenici Knjige, zašto istinu u neistinu uvijate i krijete istinu iako je znate?", tj. zašto krijete istinu koja se nalazi u vašim knjigama u vezi sa svojstvima Muhammeda, sallAllahu alejhi ve sellem, iako to sami znate i toga ste svjedoci.

- Neki sljedbenici Knjige govore: "Vjerujte u ono što je objavljeno onima koji vjeruju u početku dana, a porecite to na kraju dana!" To je varka za slabe ljude, koji se tako obmanjuju. Naime, oni su se dogovorili da početkom dana pokažu njima kao da vjeruju, pa s vjernicima klanjaju sabah-namaz, da bi se potom na kraju dana vratili u svoju vjeru, kako bi obmanuli ljude koji ne znaju, ka­zujući im da su spoznali nedostatke i mahane mus­limanske vjere. Zato oni govore: "ne bi li se oni povratili." "I nemojte povjerova­ti nikome osim onome koji slijedi vašu vjeru!" To znači, nemojte pristati ili pokazati ikome drugome osim svojim istovjernicima šta se kod vas u Tevratu navodi o Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi ve sellem, odnosno obavezi da se on slijedi, pa da to oni koriste kao dokaz protiv vas.

"Doista je prava uputa Allahova uputa!" On upućuje srca vjernika najsa­vršenijoj vjeri. "te da je dano ikome to što je vama dano, ili da će dokaze protiv vas davati pred Gospodarom vašim!" Tj., oni govore: ne pokazujte im to iz bojaz­ni da vam ne bi bili jednaki u znanju, odnosno da to oni ne uzmu kao dokaz protiv vas na ovom i budućem svijetu! "Dobro je samo u ruci Allahovoj i On ga daje kome On hoće!" Dobro je u Njegovoj nadležnosti i On je Onaj Koji daje i zabranjuje, Koji daruje koga hoće vjerovanjem, znanjem i raspolaganjem, a stavlja u zabludu koga hoće, tako da izgubi vid i unutarnji osjećaj okrćući se od istine. On raspolaže neprikos­novenim dokazom i nedostižnom mudrošću! "A Allah je neizmjerno dobar i Sveznajući! On Svojom milošću odlikuje koga hoće, jer Allah je posjednik Velikog Dobra." On je vas, vjernici, odlikovao Svojom dobrotom i uputio u savršeni Šerijat učinivši vas sljedbenicima najčasnijeg vjerovjesnika.

- Ima sljedbenika Knjige koji će ti vratiti ako im povjeriš tovar blaga, a ima ih koji ti neće vratiti ako im povjeriš i samo jedan dinar, osim ako ga budeš stalno pratio. To je zato jer oni govore: "Nama nije grijeh što učinimo nepismenima!", i o Allahu govore laži dok znaju istinu!" /75/ "Međutim, ko obavezu svoju ispunjava i grijeha se kloni, pa Allah voli bogobojazne."/76/

Allah Uzvišeni saopćava da su židovi prevrtljivi i upozorava vjernike da ih se čuvaju i kaže da među njima ima onih "koji će ti, ako im povjeriš tovar blaga", tj. imetka, "to vratiti", a pogotovu će to vratiti ako bude manje od toga, "a ima ih koji ti neće vratiti ako im povjeriš i samo jedan dinar, osim ako ga budeš stalno pratio." To znači: ako budeš ustrajno nastojao ost­variti svoje pravo. Ako je to tako kada je u pitanju di­nar, onda pogotovu neće ti vratiti nešto više. O mjeri kintar bilo je govora na početku poglavlja.[132] Što se tiče dinara, to je poznato, a ovdje možemo navesti hadis kojeg prenosi El-Buhari kao muallek predanje na više mjesta u svom Sahihu, čiji je najljepši sadržaj u knjizi "El-Kefale". Hadis prenosi i imam Ahmed, a naveden je prilikom tumačenja poglavlja "El-Bekare", pa ovdje nema potrebe da se ponavlja.[133]

- To je tako, jer oni govore: "Nama nije grijeh što učinimo nepismenima!" To ih navodi na porica­nje, tj. negaciju istine, pa govore: "Nama u našoj vjeri nema smetnji da uzurpiramo imovinu nepisme­nih", tj. Arapa, jer Allah nam to dozvoljava. Allah Uzvišeni kaže: "i o Allahu govore laži, iako to oni znaju!" Dakle, oni su to izmislili i zabludama ispreturali, budući da je Allah njima zabranio da uzimaju bespravno ičiju imovinu. Oni su, međutim, narod koji laže. Ibn Ebi-Hatim na­vodi predanje od Seida ibn Džubejra, koji kaže: /508/ Kada su sljedbenici Knjige kazali: "Nije nam grijeh što učinimo nepismenima", Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao je: "Lažu neprijatelji Allahovi, jer ništa nema što je bilo u vrijeme paganstva, a da nije pod ovim mojim dvjma nogama, izuzev povje­renja. Jer to je obavezno i prema dobročinitelju i prema nemoralnom čovjeku!"[134]

Zatim Allah Uzvišeni kaže: "Međutim, ko obavezu svoju ispunjava i Alla­ha se boji", tj. ali ko od vas, sljedbenici Knjige, bude ispunjavao svoje obaveze i Allaha se bojao u pogledu vjerovanja u Muhammeda, sallAllahu alejhi ve sellem, kada bude poslan, čime vas je On obavezao, kao što je utvrdio obavezu i drugih vjerovjesnika i njihovih naroda, te ko se bude čuvao Allahovih zabrana i sli­jedio ga u pokornosti i Šerijatu s kojim ga je poslao kao završnog poslanika i prvaka među njima "pa Allah, doista, voli one koji se čuvaju!" (zabrana).

"Doista oni koji za obavezu svoju prema Alla­hu i zakletve svoje kupuju nešto što malo vrijedi, na drugom svijetu nikakva dobra neće imati. Allah s njima neće govoriti, niti će na njih pogledati na Sudnjem danu, niti će ih očistiti! Njima pripada kazna bolna!"/77/

Allah Uzvišeni kaže: Oni koji zamjenjuju ono na što su se Allahu obavezali u pogledu slijeđenja Mu-hammeda, sallAllahu alejhi ve sellem, i navođenja nje­govih. osobina i misije ljudima, svojim lažnim zaklet­vama za bagatelnu cijenu, odnosno, ovosvjetske prolazne ponude, "na drugom svijetu ni­kakva dobra neće imati", tj. nikakva dobitka. "Na Sudnjem danu Allah s njima neće govoriti, niti će na njih pogledati!" Svojom milošću, niti će s njima Svojim lijepim govorom govoriti, "niti će ih očistiti", tj. od grijeha i prljavština. Naprotiv, njih će uputiti u Vatru. "Njima pripada kazna bolna!"

U vezi s ovim časnim ajetom ima više hadisa. Mi ćemo navesti neke:

Dvojica šejhova, El-Buharija i Muslim, navode predanje hadisa od A'meša, koji navodi od Šekika, a on od Abdullaha,[135] koji kaže: Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao je: /509/ "Ko se zakune zakletvom, pa slaže da bi uzurpirao imovinu musli­mana, kada se sretne s Allahom, On će biti srdit na njega!" Eš'as kaže: Tako mi Allaha, to se meni desilo. Između mene i jednog židova bilo je zemljište, pa mi je on uzurpirao zemlju, nakon čega sam otišao s njim Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi ve sellem, koji mi je rekao: "Imaš li siguran dokaz?" Rekao sam: "Ne." židov je rekao: "Kunem se!" Ja sam kazao: "Al­lahov Poslaniče, ako se zakune, moja imovina će otići!" Nakon toga je Allah Uzvišeni objavio ajet: "Doista oni koji obavezu svoju prema Allahu i zaklet­ve svoje kupuju za nešto što malo vrijedi..."

Imam Ahmed navodi predanje od Adijja ibn Umejre al-Kindija, koji kaže: /510/ Jedan čovjek iz plemena Kinda po imenu Imru'ul-Kajs ibn Amir tužio je Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi ve sellem, nekog čovjeka iz Hadramevta zbog zemlje. On je presudio protiv čovjeka iz Hadramevta na osnovi do­kaza svjedočenja, a pošto ovaj nije imao dokaza, protiv Imru'ul-Kajsa presudu je donio na osnovi zak­letve. Čovjek iz Hadramevta tada je rekao: "Dao si mu, Allahov Poslaniče, da se zakune? Tako mi Gos­podara Kabe, moja zemlja je otišla!" Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao je na to: "Ko se lažno zakune da bi prigrabio nečiju imovinu, kada se sretne s Allahom, On će biti na njega srdit!" Redža kaže da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, proučio ajet: "Doista oni koji obavezu svoju prema Allahu i zakletve svoje kupuju za nešto što malo vrije­di..." Imru'ul-Kajs je rekao: "Šta pripada onome ko to ostavi, Allahov Poslaniče?", odgovorio je: "Džennet!" Zatim je on rekao: "Onda budi svjedok da mu je svu ostavljam!"

- Jedna skupina od njih uvijaju jezike svoje Knjigu čitajući da biste vi pomislili da je to iz Knjige, a to nije iz Knjige! I govore: "To je od Allaha!", a to nije od Allaha! I govore na Allaha laži, iako to dobro znaju!"/78/

Allah Uzvišeni govori o židovima, Allahovo prokletstvo neka je na njih, da među njima ima grupa koje iskrivljuju riječi, zamjenjuju Allahov govor i mije­njaju mu smisao kako bi doveli u sumnju neznalice da je to tako u Allahovoj Knjizi pripisujući to Allahu i tako lažući na Njega svjesno znajući da lažu i izmišljaju. Zato Allah Uzvišeni kaže: "Oni na Allaha laži govore, iako to dobro znaju!" Mudžahid i drugi učenjaci kažu: "uvijaju jezike svoje Knjigu čitajući" znači "iskrivljavaju je". Jer nema sumnje da u onome što je pred njima ima dosta zamjene, iskrivljavanja, dodavanja i izostavljanja. "Oni go­vore: 'To je od Allaha!' a to nije od Allaha!"

- Nije primjereno čovjeku da mu Allah da Knjigu, i mudrost, i vjerovjesništvo, a zatim da govori ljudima: "Budite robovi moji mimo Allaha!", nego: "Budite učeni i pobožni, time što Knjizi poučavate i što je i sami proučavate!" /79/ "On vam ne naređuje da meleke i vjerovjesnike gospodarima smatra­te! Zar da vam naređuje nevjerovanje, nakon što ste postali muslimani?!"/80/

"Nije primjereno čovjeku kada mu Allah da Knjigu, i mudrost, i vjerovjesništvo" do riječi "nakon što ste postali muslimani!" To znači, ne treba bilo koji vjerovjesnik ili poslanik da kaže ljudi­ma: "Klanjajte meni zajedno sa klanjanjem Allahu!" Ako to nije primjereno vjerovjesniku i poslaniku, to pogotovo ne može biti primjereno nekom drugom čovjeku! To je stoga što su se sljedbenici Knjige kla­njali jedni drugima, tj. svojim svećenicima i monasi­ma. Allah Uzvišeni kaže: "Pored Al­laha, oni bogovima smatraju svećenike svoje i monahe!" (9:31)

U Ahmedovom "Musnedu" i Tirmizijevom "Sun­enu" stoji /511/: da je Adijj ibn Hatim rekao: "Allahov Poslaniče, nisu im se klanjali!", a on je rekao: "Jesu. Oni su njima dozvoljavali ono što je zabranjeno, a zabranjivali ono što je dopušteno, a oni su ih slijedili. To je klanjanje njima samima!"Ovaj prijekor i osuda odnose se na neuke svećenike i monahe, te zalutale šejhove, za razliku od poslanika i njihovih sljedbenika među uče nom ulemom, koji naređuju ono što je Allah zapovjedio i što su im dostavili poslanici časni, a zabranjuju ono što su zabranili Allah i Njegovi poslanici. Naime, poslanici su povjerljivi izaslanici između Allaha i Njegovih stvorenja, obavljajući to na najsavršeniji način, savjetujući stvorenja i dostavljajući istinu.

- nego da govori: "Budite učeni i pobožni, time što Knjizi poučavate i što je i sami proučavate!.." Ovdje Poslanik kaže ljudima: "Budite rebbanijuni, tj. blagi učenjaci, znalci vjere, pobožni i bogobojazni!" U vezi s riječima: "time što Knjizi poučavate i što je i sami proučavate!" Dahhak kaže: "Time što ljude upućujete da razumiju značenja i poučavate ih njegovim propisima, zapo­vijedima i zabranama, a ne samo da nauče napamet riječi... !"[136]

Nakon toga, Allah Uzvišeni kaže: "On vam ne naređuje da meleke i vjerovjesnike gospoda­rima smatrate!" Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, ne naređuje vam da ibadet činite ikome dru­gome osim Allahu Uzvišenome, ni poslaniku, ni me­leku. "Zar da vam naredi da budete nevjernici, nakon što ste postali muslimani?!", tj. Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi ve sellem, ne naređuje vam nevjerstvo, niti klanjanje nekome drugome osim Allahu, jer vjerovjesnici isk­ljučivo naređuju vjerovanje koje je ustvari klanjanje Allahu Jedinom, Koji nema druga, kao što Allah Uzvišeni kaže: - Prije tebe, nijednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: "Nema boga osim Mene, pa Meni u ibadetu budite!" (21:25), za­tim kaže: - A onoga od njih koji kaže: "Ja sam doista pored Njega bog!" kaznit ćemo Dže-hennemom, jer tako Mi kažnjavamo sil­nike!" (21:29) To navodi govoreći o mele­cima.

- I kada je Allah od vjerovjesnika obavezu uzeo: ”Kad god da vam podarim Knjigu i mudrost, zatim vam dođe Poslanik koji potvrđuje ono što je s vama, da ćete ga sigurno prihvatiti i podržati”?! Reče Allah: "Da li potvrđujete i prihvaćate obavezu prema Meni?" Odgovoriše: "Potvrđujemo." "Budite onda svjedoci!", reče On, "a i Ja s vama svjedočim!" /81/ "A oni koji i poslije toga glave okrenu, doista su to grješnici."/82/

Allah Uzvišeni obavještava da je On uzeo obavezu od svakog vjerovjesnika kojeg je poslao, počevši od Adema, alejhi selam, do Isaa, alejhi selam, da bi, potom, svakome od njih dao nešto iz Knjige i mudrosti, kako bi to ostva­rio. Nakon njega došao bi poslanik u kojeg bi on obavezno povjerovao i podržao ga, a njegovo znanje i vjerovjesnička misija ne bi mu smetali da slijedi i podržava onoga koji je poslan nakon njega. Zato Al­lah Uzvišeni kaže: "I kada je Allah od vjerovjesnika obavezu uzeo: ”Kad god da vam podarim Knjigu i mudrost,..."

"zatim vam dođe Poslanik koji potvrđuje ono što je s vama, da ćete ga sigurno prihvatili i podržali?!" Reče (Allah): "Da li pristajete i prih­vaćate obavezu prema meni?" Ibn-Abbas i neki drugi kažu: "To znači da prihvatite obavezu prema Meni." - Oni rekoše: "Potvrđujemo." "Budite onda svjedoci!", reče On, "a i Ja ću s vama svjedočiti!" /81/ "A oni koji, i poslije toga, glave okrenu...", tj. od ove obaveze i ugovora,

"doista su to griješnici ljudi." Alija i njegov amidžić Ibn-Abbas, radijAllahu anhu, kažu: "Allah nije poslao nijednog vjerovjesnika, a da nije od njega uzeo obavezu da će, kada pošalje Muham-meda, ako bude živ, obavezno ga prihvatiti i podržati." A Tavus, Hasan el-Basri i Katade ističu: "Al­lah   je   uzeo obavezu od vjerovjesnika da potvrđuju is­tinitost jedni drugima", što nije u suprotnosti s riječima Alije i Ibn-Abbasa, niti ih to dovodi u pitanje. Naprotiv, to isto obavezuje i zahtijeva da se prihvati. Imam Ahmed navodi predanje od Abdullaha ibn Sabita, koji kaže: /512/ Omer je došao Vjerovjesni­ku, sallAllahu alejhi ve sellem, pa mu je rekao: "Alla­hov Poslaniče, naredio sam svome bratu jevreju iz plemena Kurejza, pa mi je prepisao sentence iz Tevrata. Hoćeš li da ti ih pokažem?" Pa se promije­nilo lice Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem! Abdullah ibn Sabit kaže: Ja sam mu rekao: "Jesi li vidio što u licu Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem?" Omer je rekao: "Allah mi je Gospo­dar, islam mi je vjera, Muhammed mi je poslanik!" To je obradovalo Vjerovjesnika, sallAllahu alejhi ve sellem, pa je rekao: "Tako mi Onoga u Čijim rukama je moj život, da je među vama osvanuo Musa, alejhi selam, i da ste počeli slijediti vjerovjesnika, a mene ostavili, bili biste na stranputici! Vi ste, doista, moja sudbina među narodima, a i ja sam vaša sudbina među vjerovjesnicima!" Hafiz Ebu-Ja'la od Džabira navodi predanje kako je rekao: Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao je: /513/ "Ne pitajte sljedbeni­ke Knjige za bilo što, jer oni vas uputiti neće, budući da su zalutali... Vi ćete ili povjerovati u neistinu ili ćete lažnom smatrati istinu! Tako mi Allaha, da je među vama živ Musa, ne bi mu bilo dozvoljeno ništa drugo osim da mene slijedi!"

Prema tome, Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, veliki je imam kome se je obavezno pokora­vati, koji je ispred svih vjerovjesnika. On im je bio imam u noći Uspeća (Miradžu) u Svetom hramu "Bejtul-Makdis" i on je nosilac velikog zagovora i počasnog mjesta, neka je Allahov blagoslov i mir na sve njih.

"Zar pored Allahove vjere žele neku drugu, kada se Njemu predaju, milom ili silom, i oni na nebesima i na Zemlji Njemu će vraćeni biti?!" /83/ Reci: "Mi vjerujemo u Allaha i u ono što je objavljeno nama, i što je objavljeno Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu i potomcima, i u ono što je dano Musau i Isau i vjerovjesnicima od Gospodara njihovoga; mi nikakvu razliku između njih ne pravimo, i mi se Njemu predajemo." /84/ "A onaj ko želi neku drugu vjeru osim islama, neće mu biti primljena, i on će na drugom svijetu biti među gubitnicima."/85/

Allah Uzvišeni prigovara onima koji žele neku drugu vjeru osim Allahove vjere, o kojoj je objavio Svoje knjige i poslao poslanike, a koja predstavlja klanjanje Allahu Jedinome, Kome nema ravna, Kome se predanje svi, i oni na nebesima i oni na Zemlji, tj. Kojemu su svi, htjeli ili ne, potčinjeni. Tako Allah Uzvišeni kaže: "Al­lahu se klanja ko je na nebesima i na Zemlji, htio ili ne htio!" (13:15) Prema tome, musliman je predan Allahu srcem i tijelom, a nevjernik je predan prisilno, jer on je potčinjen i podvrgnut vlasti kojoj se ne može suprotstaviti, niti je spriječiti. Veki' u svom Komentaru (Tefsiru) navodi od Mudžahida: Riječi: "kada se Njemu predaju, htijući ili ne, i oni na nebesi­ma i oni na Zemlji" iste su kao riječi Uzvišenog: - A da ih upitate: ko je stvorio nebesa i Zemlju, oni bi sigurno odgovorili: "Allah!" (31:25) Ibn-Abbas navodi mišljenje da je to bilo: "kada je uzeo obavezu". "...a i oni će Njemu vraćeni biti", tj. na Danu povratka, kada će nagra­diti svakoga za njegovo djelo.

Zatim, Allah Uzvišeni kaže: Reci: "Mi vjerujemo u Allaha i u ono što je objavljeno nama", tj. u Kur'an, "i što je objavljeno Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku i Jakubu", tj. suhufe (spise) i Objavu, "i potomcima", a to su potomci Izraelićana razgranati od njihove djece, odnosno dvanaestero djece od Ja­kuba; "i u ono što je dano Musau i Isau". Pod tim se misli na Tevrat i Indžil; "i vjerovjesnicima od Gospoda­ra njihovoga". To obuhvaća sve vjerovjesnike. "...mi nikakvu razliku između njih ne pravimo", tj. nego vjerujemo u sve njih; "i mi se Njemu preda­jemo". Prema tome, vjernici iz ovog ummeta vjeruju u svakog vjerovjesnika koji je poslan bio i svaku knjigu koja je objavljena. Oni ne poriču ništa od toga, nego prihvaćaju što je od Allaha objavljeno, odnosno, svakog vjerovjesnika koga je Allah Uzvišeni poslao.

Zatim Allah Uzvišeni kaže: "A onaj koji želi neku drugu vjeru osim islama, neće mu biti primljena", tj. ko bude krenuo putem koji nije Allah propisao, to mu neće biti primljeno, "i on će na drugom svijetu biti među gubitnicima", kao što i Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, u sahih hadisu kaže: /514/ "Ko bude uradio neko djelo koje nije u skladu s islamom, odbacuje se!"

"Kako će Allah uputiti na Pravi put narod koji ne vjeruje nakon što je vjerovao i svjedočio da je Poslanik istina, i Jasni dokazi su mu došli !? Allah neće uputiti (na Pravi put) narod koji nasilje čini!" /86/ "A to su oni čija je kazna prokletstvo od Allaha i meleka i svih ljudi!" /87/ "U njemu će vječno ostati i kazna im se neće olakšati, niti će im se vremena dati!" /88/ "Izuzetak čine oni koji se pokaju poslije toga i poprave, jer Allah doista prašta i milostiv je!"/89/

Ibn-Džerir navodi da je Ibn-Abbas rekao: Jedan od ensarija,građana Medine, primio je islam, zatim ga napustio i priključio se idolopoklonicima, zatim se pokajao i poslao neke da izvide kod Allahovog Poslanika: može li donijeti tevbu, tj. pokajati se? Na­kon toga objavljeno je: "Kako će Allah uputiti na Pravi put narod koji ne vjeruje nakon što je vjerovao i svjedočio da je Poslanik istinit, a i Jasni dokazi su mu došli!?" Dakle, ako su im došli dokazi i argumenti koji potvrđuju istinitost onog što donosi i objašnjava Poslanik, pa se oni, i pored toga, vrate idolopoklon­stvu. Pa kako mogu zaslužiti Pravi put nakon što su se upustili u zabludu?! Zato Allah Uzvišeni i kaže: "Allah neće ukazati na Pravi put narodu koji nasilje čini", a zatim: "Njihova je kazna prokletstvo od Allaha i meleka i svih ljudi!" Njih proklinje Allah, a prokli­nju ih i stvorenja Njegova. "U kome će vječno ostati" (tj. u prokletstvu); "i kazna im se neće olakšati niti će im se vremena dati!" Oni neće biti oslobođeni kazne nijedan časak. Zatim Allah Uzvišeni kaže:"Izuzetak čine oni koji se poslije toga pokaju i poprave, jer Allah doista prašta i milostiv je!" To je stvar Njegove blagosti, dobrote, nježnosti i milosti prema stvorenjima, tako da On oprašta onome ko se pokaje.

"Onima koji postanu nevjernici, nakon što su vjerovali, zatim postanu još veći nevjernici, pokajanje neće biti primljeno i oni su doista zalutali!" /90/ "Nijednom od nevjernika koji kao takvi umru, neće biti prihvaćeno da se otkupi pa makar to bilo sve blago na Zemlji. Njima pripada kazna bolna i oni nemaju ni­kakvog pomagača!"/91/

Allah prijeti onome koji postane nevjernik nakon što je bio vjernik, pa na tome ustraje i kao takav umre, navodeći da prilikom smrti pokajanje od takvih neće biti primljeno, kao što na drugome mjestu kaže: "Uzaludno je kajanje onih koji čine hrđava djela, kada nekome od njih dođe smrt...!" (4:18). Zato ovdje kaže: "...pokajanje neće biti primljeno i oni su doista zalutali!" Znači napustili su istinu radi neistine. Bezzar navodi predanje s lancem prenosilaca od Ibn-Abbasa: /515/ "Neki su ljudi prihvatili islam, zatim ga napustili, za­tim ponovo prihvatili, zatim ponovo napustili, pa su potom poslali izaslanstvo svojoj rodbini da za njih pi­taju. Oni su to naveli Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi ve sellem, pa je, potom, objavljen ovaj ajet: "Onima koji postanu nevjernici, a bili su vjer­nici, da bi zatim postali još veći nevjernici, pokajanje neće biti primljeno." Lanac je ovog hadisa dobar.

Zatim Allah Uzvišeni kaže: "Nijednom od nevjernika koji kao takvi umru neće biti prihvaćeno da se otkupe, pa makar to bilo sve blago na Zemlji." Dakle, ko umre kao nevjernik, nikakvo dobro nikada od njega neće biti primljeno, pa makar on dočekivao goste, spašavao nevoljnike i hranio gladne. To mu neće koristiti, pa makar na to trošio sve blago ovoga svijeta koje mu je pri ruci: /516/ Isto tako, Vjerovjesniku, sallAllahu alejhi ve sellem, postavljeno je pitanje u vezi s Abdu­llahom ibn Džed'anom, koji je primao goste, poma­gao nevoljnike, hranio gladne: da li će mu to koristi­ti? On je rekao: Ne, jer on nikada nijednog dana nije izgovorio: "Gospodaru moj, oprosti mi grijehe na Sudnjem danu!" Isto tako, kada bi on dao u ime otkupa blaga koliko zemlja može držati, ne bi mu bilo primljeno, jer Allah Uzvišeni kaže: "kada se ni od koga otkup neće primiti, kada nikome zago­vor neće koristiti" (2:123). Zato Allah Uzvišeni kaže: "Nijednom od nevjernika koji kao takvi umru neće biti prihvaćeno da se otkupe, pa makar to bilo sve blago na Zemlji." To znači da ih od kazne Allahove ništa neće spasiti, pa makar potrošili sve blago na Zemlji.

Imam Ahmed navodi predanje od Enesa ibn Malika da je Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao: /517/ Na Sudnjem danu bit će rečeno sta­novniku Vatre: "Šta misliš, da li bi dao otkup da si imao sve na Zemlji?" , a on će kazati: "Da." Zatim će Allah Uzvišeni reći: "Od tebe sam htio lakše od toga. Naime, od tebe sam u kičmi tvoga praoca Adema uzeo obavezu da mi ništa ne pridružuješ, pa si to odbio i idolopoklonik bio!" Ovako navode El-Buhari i Muslim. Zato Allah Uzvišeni kaže: "Njima pripada kazna bolna i oni nemaju poma­gača!" Znači,njih niko neće moći spasiti od Allahove kazne, niti zaštiti od njenog bola.

"Nećete postići dobro sve dok ne budete dijelili od onoga što vam je drago! A što god da dijelite, Allah to dobro zna!"/92/

U dva Sahiha stoji da je Omer rekao: /518/ "Alla­hov Poslaniče, nikada nisam dobio za mene vredniju imovinu od svog dijela s Hajbera. Šta mi zapovijedaš da učinim s tim?" On je odgovorio: "Uzmi glavnicu, a dijeli plod!"[137] Bezzar navodi od Hamze ibn Abdullaha ibn Om­era, koji je rekao da mu je Abdullah kazao: Naum­pao mi je ovaj ajet: "Nećete postići dobro sve dok ne budete dijelili od onoga što volite!" Sjetio sam se šta mi je Allah dao i nisam našao ništa draže od bizantske robinje. Rekoh: "Oslobađam je ropstva, u ime Allaha, a ako bi pono­vo išta uradio u tom smislu, nju bih vjenčao, tj. oženio!"

- Svaka hrana bila je dozvoljena sinovima Is­railovim, osim one koju je Israil sam sebi zabranio prije nego je Tevrat objavljen bio. Reci: "Donesite Tevrat i čitajte ga, ako istinu govorite!" /93/ "A oni koji o Allahu iznose laži i poslije toga, oni su, doista, nasilnici!" /94/ Reci: "Allah istinu govori!" da slijedite vjeru Ibrahima, pravog vjernika. A on nije od idolopoklonika bio!"/95/

Imam Ahmed navodi predanje od Ibn-Abbasa: /519/ Jedna grupa židova došla je kod Allahovog Vjerovjesnika, sallAllahu alejhi ve sellem, pa su mu rekli: "Govori nam o nekim stvarima o kojima ćemo te pitati, a koje ne zna niko osim Vjerovjesnik Alla­hov!" On im je rekao: "Pitajte me što hoćete, ali mi se obavežite, u ime Allaha, obavezom koju je Jakub uzeo od svojih sinova: da ćete me slijediti u islamu, ako vam budem rekao ono što znate da je tako!" Rekli su: "Uredu! Izvijesti nas o četiri stvari: kaži nam koju je hranu Israil sam sebi zabranio? Kakva je voda žene i muškarca? Kako nastaje od nje muško i žen­sko? I izvijesti nas o Vjerovjesniku nepismenom u stanju sna i ko je njegov zaštitnik?" On je od njih uzeo obavezu da će ga slijediti, ako ih o svemu tome izvijesti, a potom je rekao: "Zaklinjem vas Onim Koji je Musau Tevrat objavio, da li znate da se Israil bio jako razbolio, a što je duže potrajalo, pa se Allahu zavjetovao da će, ako ga Allah ozdravi, ostaviti svoju najdražu hranu i piće? A najdraža mu je hrana bila meso devino, a najdraže piće mlijeko devino!" Oni su kazali: "Da, tako je!" On je rekao: "Allahu moj, posvjedoči ovo..."[138] Ibn-Džerir u svom Komentaru kaže: "Pa su ga sli­jedili njegovi sinovi u zabrani toga, ugledajući se na njega i slijedeći njegov uzor!" Zatim kaže: Riječi Al­laha Uzvišenog"prije nego je Tevrat objavljen bio", znače da je on to sebi bio zabranio prije nego je Tevrat objavljen.[139]

Za prethodni tekst vezana su dva povoda:

- Prvo: da je Israil, alejhi selam, sebi zabranio najdraže stvari, ostavljajući ih u ime Allaha i to je ostalo u sklopu njihovih šerijatskih propisa, a dolazi nakon riječi Allaha Uzvišenog: "Nećete postići dobro sve dok ne budete dije­lili od onoga što volite!" To je propisano i kod nas, jer to je dijeljenje onoga što Božiji rob voli i za čim čezne na putu pokornosti Allahu Uzvišenom, kao što Allah Uzvišeni kaže: "i koji daje od svog najdražeg imetka" (2:177), odnosno, kao što kaže: "I koji hranu daju iako je i sami žele" (76:8);

- Drugo: nakon što je prvo dat odgovor kršćanima na njihovo pogrešno mišljenje o Mesihu i njegovoj majci, odnosno pokazivanje istine o tome, početo je odgovorom židovima. Allah Uzvišeni ponizio ih je i objašnjenjem da je dokidanje koje su oni negirali i nisu dozvolili, stvar koja se dogodila. Naime, Allah Uzvišeni je naveo u njhovoj knjizi, Tevratu: "da je Allah Uzvišeni dozvolio Nuhu, alejhi selam, kada je izišao iz lađe, da koristi za jelo sve životinje na zemlji, zatim da je Israil sam sebi zabranio meso i mlijeko od deve, u čemu su ga slijedili sinovi njego­vi." Tevrat je donio tu zabranu kao i druge dodatne stvari. Tako je Allah, dželle šanuhu, bio dozvolio Ademu da svoje kćerke udaje za svoje sinove, ali je to kasnije zabranjeno. Isto tako, prilježništvo uz suprugu bilo je dozvoljeno u Šerijatu Ibrahima, alejhi selam, što je on i činio s Hadžerom, kada je uz nju uzeo i Saru. To je, međutim, zabranjeno u Tevratu. Pored toga, brak sa dvije sestre istovremeno bio je dozvoljen, a što je činio Jakub, alejhi selam, živeći u braku istovremeno sa dvije sestre, ali je to kasnije u Tevratu zabranjeno. Sve je to bilo navedeno u njihovom tekstu Tevrata i to je derogirano. Isto tako, ako je onim što je Allah propi­sao Mesihu bilo dozvoljeno nešto što je bilo zabra­njeno Tevratom, postavlja se pitanje zašto oni to nisu slijedili, odnosno, zašto su to proglasili lažnim i su­protstavljali mu se? Slično se može reći i u vezi s pra­vom vjerom i Pravim putem, koji je Allah dostavio preko Muhammeda, sallAllahu alejhi ve sellem, od­nosno vjere njihovog oca Ibrahima, alejhi selam: zašto nisu povjerovali? U tom smislu Allah Uzvišeni kaže:

"Svaka hrana bila je dozvoljena sinovima Is­railovim osim one koju je Israil sam sebi zabranio prije nego je Tevrat objavljen bio." To znači: njima su bila dozvoljena sva jela osim onih koja je Israil sam sebi zabranio prije objave Tevrata. Zatim, Allah Uzvišeni kaže: - Reci: "Done­site Tevrat i čitajte ga, ako istinu govorite", čime se kaže upravo ono što smo naveli. "A oni koji i poslije toga o Allahu iznose laži, oni su doista silnici!" Dakle, silnik je onaj koji laže na Allaha i tvrdi da im je On propisao subotu, da se zauvijek pridržavaju Tevrata, te da On nije poslao drugog vjerovjesnika koji će pozivati Allahu Uzvišenom dokazima i argumentima i nakon pojaš-njenja derogacije koju smo već opisali. "Oni su doista silnici." Zatim Allah Uzvišeni kaže: Reci: "Allah istinu govori!" Znači: Reci, Muhammede: "Istinu govori Allah u vezi s onim o čemu obavještava i što propisuje u Kur'anu!" "...i slijedite vjeru Ibrahima, pravog vjernika", tj. millet/vjeru koju je Allah propisao u Kur'anu, jezikom Muhammeda, sallAllahu alejhi ve sellem, jer to je put od kojega nijedan vjerovjesnik savršeniji, jasniji, niti potpuniji nije donio, kao što Allah Uzvišeni i kaže: Reci: "Mene je doista Gospodar moj na Pravi put uputio, u pravu vjeru, vjeru Ibrahima, pravovjernika, a on nije bio idolopoklonik!" (6:161)

"Prvi hram podignut za ljude jeste onaj u Beki, blagoslovljen i putokaz svjetovima." /96/ "U njemu su znamenja očevidna, mjesto na kojem je stajao Ibrahim! I onaj ko u nj uđe, bit će siguran. Hodočastiti Hram, radi Allaha, dužan je svako ko bude u mogućnosti do njega doći. A ko ne vjeruje pa, Allah je, doista, neovisan o svjetovima!"/97/

Allah Uzvišeni navodi ovdje da je prvi hram uopće koji je podignut za ljude da ibadet čine i obrede obavljaju, da oko njega obilaze, klanjaju prema njemu i kod njega se povlače u osamljenost, "onaj u Beki", tj. Kabi, koju je izgradio Ibrahim el-Halil, alejhi selam, za kojega svaka od dvije sljedbe, i židovi i kršćani, smatraju da slijede njegovu vjeru i njegov put, iako ne hodočaste Hram koji je on sa­gradio po zapovijedi Allahovoj, pozivajući ljude da ga hodočaste. Zato, Allah Uzvišeni kaže: "kao blagoslov", tj. koji je podignut kao blagoslov i "putokaz svjetovima". Imam Ahmed na­vodi predanje od Ebu-Zerra, radijAllahu anhu, koji kaže: /520/ Upitao sam: "Allahov Poslaniče, koji je hram prvi po­dignut?", pa je odgovorio: "Sveti hram (Kaba)!" Za­tim sam priupitao: "Koji poslije toga?", pa je rekao: "Krajnji hram" (Mesdžidul-Aksa). Upitao sam: "Koliki je vremenski period između njih?" "Četrdeset godina", kazao je on. Zatim sam još upitao: "Koji je poslije?", pa je rekao: "Ali ti, klanjaj gdje te zatekne vrijeme namaza, jer sve ostalo je mesdžid!" Navode El-Buhari i Muslim.

Ibn Ebi-Hatim prenosi predanje od Halida ibn Ar'are, koji kaže: "Neki čovjek je ustao i upitao Aliju, radijAllahu anhu: Hoćeš li nam govoriti o Hramu? Da li je to prvi hram koji je podignut na Zemlji?" On je rekao: "Ne, ali to je prvi hram koji je podignut i u kome je bla­godat i mjesto gdje je Ibrahim stajao 'Mekamu-Ibrahim'. Ko u njega uđe, siguran je!" ...onaj u Beki". Riječ , prema poznatim predanjima, jedan je od naziva Meke. Za Meku se, inače, spominje više naziva, kao što su: Meka, Beka, Drevni hram (El-bejtul-Atik), Sveti hram (El-bejtul-Haram), Sigurni Grad (El-beledul-Emin), Majka gradova (Ummul-qura) i drugi. U njemu su znamenja očevidna", tj. jasni znaci da je to građevina Ibrahi­mova, te da je nju Allah uzvisio i istaknuo nad dru­gim. Zatim, Allah Uzvišeni kaže: "mjesto gdje je Ibrahim stajao".[140]

On je bio vezan direktno za zid Hrama, pa ga je Omer ibn Hattab, radijAllahu anhu, za vrijeme svoje vladavine, povukao nazad, u pravcu istoka, kako bi se mogao obavljati tavaf (obilazak) a da se pri tome ne ometaju klanjači kod njega budući da nam Allah Uzvišeni naređuje da kod njega obavljamo namaz: "Neka vam mjesto na kome je Ibrahim stajao bude prostor gdje ćete namaz obavljati!" (2:125) Od Ibn-Abbasa navodi se da među znamenja spada i "Mekam-Ibrahim," i druga mjesta obreda, a Mudžahid kaže: "Trag njegovih stopala na 'Mekamu' je jasni znak!" Ovako se prenosi od Omera ibn Ab­dul-Aziza i drugih, a Ebu-Talib u svojoj poznatoj "Ka­sidi lamijji" kaže: "U kamenu svjež je još trag Ibrahimov, što utiraše bosa stopala njegova!"

"I onaj ko u nj uđe, bit će sigu­ran." To znači, ako u Harem Meke uđe neko ko se boji nečega, bit će siguran od svakog zla. Tako je, također, bilo i u pagansko doba. Allah Uzvišeni kaže: "pa neka oni Gospodaru ove Kuće robuju!", "Koji ih gladne hrani i od straha brani" (106:3-4). U dva Sahiha, a prema verziji Muslima, od Ibn-Abbasa, radijAllahu anhu, navodi se da je rekao: Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao je na Dan osvajanja Meke: /521/ "Nema hidžre, nego imaju džihad i naum, pa kada se pozo­vete u mobilizaciju, odazovite se!" Isto tako, na Dan osvojenja Meke je rekao: /522/ "Ovaj grad Allah je doista učinio svetim onoga dana kada je stvorio ne­besa   i Zemlju, pa je on svet Allahovom odredbom do Sudnjega dana. U njemu nije bila dopuštena borba nikome prije mene, a nije dopuštena ni meni osim jedan sat u jednom danu. On je nepovrediv Allahovom odredbom do Dana sudnjega, pa se ne može tu ni trn odsjeći, niti lov loviti, niti se može uzeti što se nađe osim ako će se to obznaniti, niti se mogu u njemu čupati biljke." Ibn-Abbas je rekao: "Allahov Poslaniče, osim lavande (despika), jer je ko­riste kovači i domaćinstva!", pa je i on rekao: "Osim lavande!" Od Džabira, radijAllahu anhu, navodi se da je rekao: Čuo sam Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, kako kaže: /523/ "Nikome nije dopušteno da u Meki oružje nosi!" Prenosi Muslim.

Od Abdullaha ibn Adijja ibn Hamra ez-Zuhrija prenosi se da je čuo Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, dok je stajao na žezi u mekanskom trgovištu, kako kaže: /524/ "Tako mi Allaha, ti si naj­bolji zemaljski prostor Njegov, najdraža zemlja Alla­hu!" Predanje navode imam Ahmed, Et-Tirmizi, Ne­sa'i i Ibn-Madže. Et-Tirmizi ističe da je to hasen-sahih hadis.[141]

"Hodočastiti Hram, radi Allaha, dužan je svako ko bude u mogućnosti do njega doći." Po mišljenju većine ovim ajetom se određuje obaveza hadža (hodočašća) iako ima mišljenja da se to regulira slijedećim ajetom: "Hadž i umru radi Allaha izvršavajte!" (2:196) Međutim, prvo mišljenje nadvladava. Postoje brojni hadisi koji ukazuju da je to jedan od temelja i osnovnih dužnosti u islamu, o čemu postoji i kon­senzus među muslimanima. Prema samom tekstu i konsenzusu islamskih učenjaka, to je dužnost musli­mana pod obavezom (mukellef) jednom u životu. Imam Ahmed, r.h., navodi predanje od Ebu-Hurejre, radijAllahu anhu, koji kaže: Govorio nam je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, slijedeće: /525/ "O ljudi, hadž vam je strogo naređen, pa ga obavljajte!" Tada je jedan čovjek rekao: "Je li to svake godine, Allahov Poslaniče?" On je šutio dok ovaj to nije ponovio tri puta, a zatim je Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao: "Da sam rekao: 'da', bili biste obavezni, a to ne biste mogli učiniti!" Zatim je dodao: "Pustite onako kako sam vam ostavio, jer prije vas su propali oni koji su puno pitali i nisu se slagali sa svojim vjerovjesni­cima! Ako vam nešto naredim, učinite to prema svo­jim mogućnostima, a ako vam nešto zabranim, napustite to!" Prenosi Muslim. U dva "Sahiha" navodi se hadis koji prenosi Ibn-Džurejdž od Ata ibn Džabira, a on od Surake ibn Maljka, koji je rekao: "Allahov Poslaniče, je li ovaj naš hadž zajedno s um­rom (temettu) samo za ovu godinu ili zauvijek?" "Ne za ovu godinu, nego zauvijek!" U drugom predanju stoji: "...nego za vijeke vjekova!" Ebu-Isa et-Tirmizi navodi predanje od Ibn-Omera, radijAllahu anhu, koji kaže: Jedan čovjek je ustao i rekao Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi ve sellem: "Ko je hadžija, Allahov Poslaniče?" Odgovorio mu je: "Razbarušen i neuredan!" Zatim je ustao drugi i zapitao: "Koji hadž je najvredniji, Allahov Poslaniče?" Njemu je odgovorio: "Krcat i bučan!" Treći ga je zapitao: "A šta je to 'sebil',[142] Allahov Poslaniče?" Pa mu je rekao: "Opskrba i jahalica..."

Ovako to prenosi Ibn-Madže od Ibrahima ibn Zejda, El-Dževzija. Tirmiz kaže: "On ga ne navodi di­rektno od Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, osim u hadisu kojeg prenosi Ibrahim ibn Zejd, a hadiski su učenjaci imali primjedbi na njegovo pamćenje (hifz)." Et-Tirmizi dalje kaže: "Ali on ima potporu u hadisima koje prenose drugi." Prenose ga i Ibn Ebi-Hatim od Ibn-Abbasa, Enesa, Hasana, Mudžahida, Ata'a, Seid ibn Džubejra, Rebi'a ibn Enesa, Katade i drugi u sličnoj verziji. Hakim od Enesa navodi /528/ da je Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi ve sellem, postavljeno pitanje u vezi s riječima Allaha Uzvišenog: "ko može doće do njega" na slijedeći način: "Šta je to 'sebil' (mogućnost)?", a on je odgovorio: "Opskrba i jahalica." Nakon toga, on navodi da je to sahih hadis u skladu sa uvjetima Muslima, iako ga autori dva Sa­hiha ne navode.

Ahmed ibn Hanbel prenosi od Ibn-Abbasa, koji kaže: Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao je: /529/ "Požurite na hadž, tj. hadž koji je obavezan, jer niko od vas ne zna šta mu se može de­siti!" Ahmed, također, prenosi od Ibn-Abbasa, koji kaže: Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao je: /530/ "Ko želi obaviti hadž neka požuri!" Prenosi Ebu-Davud. "A ko ne vjeruje u njega, pa Allah je doista neovisan o svjetovima!" Ko porekne dužnost hadža, on je nevjernik i Allah nema potrebe za njim. Seid ibn Mensur prenosi od Ikrime, koji kaže: /531/ Kada je objavljen ajet: "A onaj ko želi neku drugu vjeru osim islama, neće mu biti primljena!" (3:85) židovi su rekli: "Pa mi smo muslimani!" Allah Uzvišeni je obja­vio ajet (o hadžu) i time donio dokaz protiv njihove oholosti. Odnosno, Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao je: "Allah je doista muslimanima odredio kao strogu dužnost da hodočaste Kabu i to svaki koji može do nje doći." Oni su kazali: "To nije propisao nama!" i odbili su obaviti hadž. Allah Uzvišeni kaže: "A ko ne vjeruje pa Allah je, doista, neovisan o svjetovima!"

- Reci: "O sljedbenici Knjige, zašto u Allahova znamenja ne vjerujete. A Allah je svjedok svega što radite?!" /98/ Reci: "O sljedbenici Knjige, zašto onoga koji vjeruje od Allahove vjere odvraćate, želeći da je iskrivite iako ste svjedoci (da je istina)? A Allah ne zanemaruje ono što vi radite!"/99/

Ovo je oštar prijekor Allaha Uzvišenog nevjerni­cima između sljedbenika Knjige što su suprotstavljeni istini, što ne vjeruju u Allahova znamenja i odvraćaju od puta Allahovog one među vjernicima koji ga žele prihvatiti, iako su znali da je istina ono što donosi Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, od ranijih vjerovjesnika, koji su ih izvijestili i nagovijestili dolazak Vjerovjesnika nepismenog, pečata vjerovjesnika i poslanika Gospodara svjetova. Pa, budući da i pored toga oni to poriču, Allah navodi da On neće zanemariti to što oni rade i da će ih za to kazniti na Sudnjem danu.

"O vjernici, ako se budete pokoravali jednoj skupini onih kojima je dana Knjiga, oni će vas, nakon što ste prihvatili pravu vjeru, po­novo vratiti u nevjernike!" /100/ "A kako da ne vjerujete kada vam se kazuju Allahovi ajeti i kad je među vama Poslanik Njegov? A ko se čvrsto drži Allaha, on je na Pravi put upućen!"/101/

Allah Uzvišeni upozorava vjernike da se ne pokoravaju nekim sljedbenicima Knjige koji zavide vjernicima na njihovoj vjeri, kao što kaže: "Mnogi sljedbenici Knjige voljeli bi, iz lične zlobe svoje, da vas, nakon što ste bili vjernici, vrate u nevjernike..." (2:109), zatim: "A kako da ne vjerujete kada vam se kazuju Al­lahovi ajeti i kad je među vama Poslanik Nje­gov?" To znači: čuvajte se nevjerstva dok se ajeti Allahovi objavljuju Poslaniku Njegovom danonoćno! Isto tako, u hadisu stoji da je Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi ve sellem, jednog dana upitao svoje ashabe: /532/ "Koji vam se vjernici najviše dopadaju u svom vjerovanju?" "Meleki", odgovorili su oni. On je rekao: "Kako da ne vjeruju kada preko njih dolazi objava?" Upitali su: "A mi?", pa im je odgovorio: "Kako da ne vjerujete kada sam ja među vama?" Zatim su pitali: "Čije je vjerovanje najvrednije?" "Ljudi koji će doći poslije vas pa povjeruju u spise koje nađu!" Zatim kaže: "A ko se čvrsto drži Allaha, on je na Pravi put upućen!" Znači, držanje uz Allaha i pouzdavanje u Njega pred­stavljaju stup Pravog puta i sredstvo upute na Pravi put.

"O vjernici, bojte se Allaha istinskom bogobojaznošću i nipošto ne umirite osim kao muslimani!" /102/ "Svi se čvrsto držite za Al­lahovo uže i ne razjedinjujte se! I sjetite se blagodati Allahove prema vama, kada ste bili neprijatelji, pa je On sakupio srca vaša i pos­tali ste, Njegovom milošću, braća! I bili ste na ivici vatrene jame, pa vas je On od nje spasio! Tako vam Allah objašnjava znamenja Svoja da biste na Pravome putu bili!"/103/

Ibn Ebi-Hatim navodi predanje od Abdullaha ibn Mesuda: Riječi: "Bojte se Allaha istinskom bogobojaznošću" znače da Mu se pokorava, a ne da griješi; da se sjeća, a ne da zabo­ravlja; da zahvaljuje, a ne da poriče. Ovo je vjerodos­tojan lanac koji seže do ashaba (mevkuf), iako postoji i predanje direktno od Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, ali je prethodna vjerodostojnija. Od Enesa se prenosi da je rekao: "Rob se ne boji Allaha istinskom bogobojaznošću dok ne obuzda svoj jezik!" Seid ibn Džubejr i neki drugi smatraju da je ovaj ajet derogi­ran riječima Allaha Uzvišenog: "Bojte se Allaha koliko možete!" (64:16) Od Ibn-Abbasa navodi se da nije derogiran, ali "istinskom bogo­bojaznošću" znači da se bore na Allahovom putu istinskom borbom i da ih na tome ne smeta ničiji prijekor, da primjenjuju pravdu, pa makar se to od­nosilo na njih, njihove roditelje i sinove.

"i nipošto ne umirite osim kao muslimani!" Dakle, čuvajte islam u sva­koj situaciji, tako da i umrete kao muslimani. U zako­ne Allaha Uzvišenog spada to da ko živi s nečim s tim i umre, a ko umre s nečim s tim će biti i oživljen. U suprotnom, Allah neka da zaštitu! Imam Ahmed navodi predanje od Ibn-Abbasa, koji kaže: Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao je: /533/ "O vjernici, bojte se Allaha istinskom bogo­bojaznošću i nipošto ne umirite osim kao muslimani!" Kada bi samo kap drveta Zekum pala na ovaj svijet, pokvarila bi život stanovnika ovoga svijeta, a šta reći za onoga kome je Zekkum jedino jelo?" Predanje navodi Et-Tirmizi i kaže da je "hasen-sahih", zatim Nesa'i, Ibn-Madže, Ibn-Hibban u svom Sahihu, te Hakim u "Mustedreku" uz napomenu da je"sahih" i prema kriteriju dvojice učitelja koji ga ne navode. Imam Ahmed navodi predanje od Abdulla­ha ibn Omera, koji kaže: "Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao je: /534/ "Ko želi izbjeći Vatru i ući u Džennet, neka ga zatekne smrt dok vjeruje u Allaha i Sudnji dan i daje ljudima ono što voli da se njemu da!"

"Svi se čvrsto držite za Allahovo uže i ne razjedinjujte se!" Ima mišljenja da "za Allahovo uže" znači za obavezu uzetu od Allaha, kao što navodi slijedeći ajet: "Bit će poniženi ma gdje se našli ako se ne stave pod Allahovu zaštitu i zaštitu musli­mana." (3:112) Znači, pod ugovornu obavezu i zaštitu. Navodi se da je Kur'an "Allahovo uže", što stoji i u hadisu Harisa el-A'vera, koji prenosi od Alije, a to se pripisuje Poslaniku, sallAllahu alejhi ve sellem, (merfu') u kojem opisuje Kur'an. /535/ "On je čvrsto Allahovo uže i Pravi put Njegov!" Postoji također, i drugi hadis s ovim značenjem. Naime, hafiz Et-Taberi, s lancem od Ebu-Seida, navodi da je ovaj rekao: Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao je: /536/ "Allahova Knjiga je Allahovo uže pruženo od neba do Zemlje!" Riječi: "i ne razjedinjujte se!" predstavljaju zapovijed za džemat, društveno organiziranje i zabranu razjedin­javanja. U tom smislu postoje brojni hadisi. Tako se u Sahihu Muslimovom navodi predanje od Ebu-Hurej­rea, koji navodi da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao: /537/ "Allah voli kod vas troje, ali nije zadovoljan sa tri stvari. On je zadovoljan što se Njemu klanjate i ništa Mu ne pridružujete, što se svi držite za Allahovo uže i ne razjedinjujete se, i što se savjetujete s onim koga je Allah ovlastio nad vama. Nije zadovoljan sa tri stvari: s pričama neute­meljenim (rekla kazala), s puno pitanja i s gublje­njem imetka!" Njima je garantirana nepogrešivost kod sloge, a izražena bojazan za njih u slučaju nesloge i razilaženja. Ovoj zajednici, ummetu, desilo se da su se razišli u sedamdeset i tri grupe, od kojih je jedna spašena od kazne Vatrom i osiguran joj je Džennet. To su oni koji slijede Vjerovjesnika, sallAllahu alejhi ve sellem, i ashabe njegove.[143]

"I sjetite se blagodati Allahove prema vama, kada ste bili neprijatelji, pa je On složio srca vaša i postali ste Njegovom milošću braća!" Ovo se odnosi na članove plemena Evs i Hazredž, među kojima su u vrijeme paganstva vođeni dugi ra­tovi, a kada su ušli u islam postali su braća koja su, uz Allahovu pomoć, počela živjeti u ljubavi i povezano­sti, potpomažući se u dobru i bogobojaznosti. Allah Uzvišeni kaže: "On te je Svojom pomoći i vjernicima podržao" /62/ "I sjedinio je srca njihova! Da si ti potrošio sve što je na Zemlji, ne bi sjedinio srca njihova, ali ih je Allah sjedinio." (8:62-63) Oni su bili na ivici provalije vatrene, pa ih je Allah spasio od nje, upućujući ih da vjeruju.

Muhammed ibn Ishak i neki drugi navode /538/ da je ovaj ajet objavljen u vezi s plemenima Evs i Hazredž. Naime, jedan židov je prošao pored skupi­ne ljudi iz plemena Evs i Hazredž, pa mu je zasmetala njihova sloga i jedinstvo. Poslao je čovjeka koji je bio s njim da sjedne s njima i podsjeti ih na ratove, posebno buaski bratoubilački rat, što je on i učinio. Dok je to on govorio, oni su se zagrijali, počeli se ljutiti jedni na druge, buniti i pozivati na svoja zna­menja. Zatražili su oružje i krenuli u Harru! (mjesto sukoba). To je došlo do Vjerovjesnika, sallAllahu alejhi ve sellem, pa je došao da ih smiri. Govorio je: "Zar da se povodite za paganstvom dok sam ja među vama?", a zatim proučio ovaj ajet... Nakon toga su se vratili, pomirili, izgrlili i bacili oružje,[144] Allah s njima bio zadovoljan.

"I neka među vama bude grupa ljudi koja na dobro poziva i naređuje dobro i odvraća od zla. To su oni koji su spašeni!" /104/ "I ne budite kao oni koji su se razjedinili i razišli, nakon što su im već Jasni dokazi došli! Njima pripada kazna velika!" /105/ Na Dan kada će neka lica pobijeljeti, a neka pocrnjeti. Onima čija lica budu pocrnjela (reći će se): "Zar ste postali nevjernici nakon vašeg vjero­vanja? Pa iskusite patnju zato što niste vjero­vali!" /106/ "A oni čija lica pobijele, pa u milosti Allahovoj su, oni su u njoj vječno!" /107/ "To su Allahova Znamenja, koja tebi is­tinito kazujemo! A Allah ne želi svjetovima nepravdu učiniti!" /108/ "i Allahu pripada sve što je na nebesima i što je na Zemlji, i Allahu se sve stvari vraćaju!"/109/

Allah Uzvišeni kaže: Neka među vama bude grupa ljudi spremna izvršavati Allahovu naredbu, pozivati na dobro, naređivati dobročinstvo i od­vraćati od zla. To su oni koji su spašeni, to znači (mudžahidi) borci i učenjaci. Ebu-Dža'fer el-Bakir kaže: /539/ Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, proučio je riječi: "I neka među vama bude skupina ljudi koja će na dobro pozivati", a zatim je rekao: "Dobro je slijediti Kur'an i moj sun­net" (Prenosi Ibn-Merdevejh). Smisao ovog ajeta jeste da se odredi grupa ljudi iz ove zajednice (um­meta) i posveti se ovom poslu, iako je to obaveza svakog pojedinca, što potvrđuje predanje u Sahihu Muslimovom od Ebu-Hurejre, koji kaže: Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao je: /540/ "Ko od vas vidi neko zlo, neka ga promijeni svojom rukom, a ako to ne mogne onda svojim jezikom, a ako ni to ne mogne onda svojim srcem, a to je naj­slabiji vid vjerovanja...!" U jednom predanju stoji: /541/ "Iza toga nema vjerovanja ni koliko zrno gorušice!" Imam Ahmed navodi predanje od Huzejfe ibn Jemana, koji prenosi da je Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao: /542/ "Tako mi Onog u Čijoj ruci je moj život, vi ćete naređivati dobro i zabranji­vati zlo, ili će vam Allah uskoro poslati kaznu, pa ćete zatim Njega moliti, ali vam se niko odazvati neće!" Prenose Ibn-Madže i Et-Tirmizi, koji navodi da je hadis hasen. Hadisa o ovoj temi ima više.

Zatim, Allah Uzvišeni kaže: "I ne budite kao oni koji su se razjedinili i razišli nakon što su im već Jasni dokazi došli!" Ovim nam Allah Veliki zabranjuje da idemo putem onih koji su se razilazili napuštajući rad na nare-đivanju dobra i zabranjivanju zla, i pored dokaza za to. "Na Dan kada će neka lica pobijeljeti, a neka pocrnjeti" misli se na Sudnji dan, kada će biti bijela lica sljedbenika sunneta i džemaata, a crna lica pripadnika novotarija i nejedinstva. To navodi Ibn-Abbas, radijAllahu anhu - Onima čija lica budu pocrnjela, reći će se: "Zašto ste postali nevjernici pošto ste bili vjernici?" To su licemjeri. "Iskusite patnju zato što niste vjerovali!" Ovaj opis obuhvaća svakog nevjernika. "A oni čija lica pobijele, bit će u milosti Alla­hovoj, i u njoj će vječno ostati!" Ostat će u Džennetu, kojeg ne žele napustiti. Zatim Allah Uzvišeni kaže: "To su, eto, Allahova Znamenja, koja tebi ka­zujemo", Muhammede, ovi ajeti su Allahovi ajeti, dokazi i objašnjenja koja ti kazujemo, "istini­to", tj. otkrivajući na što se odnose na ovom i dru­gom svijetu. "A Allah ne želi svjeto­vima nepravdu učiniti!" On nije nasilnik nad njima, nego je Pravedni Sudija, Koji neće učiniti ne­pravdu, budući da je On Svemoćan, Sveznajući, pa nema potrebe da uz to čini nepravdu ikome od Svo­jih stvorenja. Zato Allah Uzvišeni kaže: "Allahu pripada što je na nebesima i na Zemlji", tj. sve je Njego­vo vlasništvo i Njegovi robovi. "Allahu se stvari vraćaju!" On je Vladar, Koji vlada svim na ovome i na drugo­me svijetu.

"Vi ste najbolji narod koji se ikada pojavio: tražite da se čini dobro, a odvraćate od zla, i vjerujete u Allaha! A kada bi sljedbenici Knjige vjerovali, bilo bi bolje za njih; među njima ima vjernika, ali većinom su grješnici!" /110/ "Oni vam ne mogu nauditi, nego vas mogu samo vrijeđati. Ako vas napadnu, dat će se u bijeg, i poslije im pomoći biti neće!" /111/ "Ma gdje se našli, oni su poniženi, osim ako su pod zaštitom Allahovom i zaštitom drugih ljudi. Oni su zaslužili srdžbu Allahovu i bijeda je pala na njih, to je zato što u ajete Allahove nisu vjerovali i (što su) vjerovjesnike bespravno ubijali, to je zato što su Allahu bili nepokorni, i što su prešli svaku granicu (u griješenju)!" /112/

Allah Uzvišeni govori o ovom ummetu navodeći da su oni najbolji, pa kaže: "Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio." U vezi s ovim riječima El-Buhari navodi predanje od Ebu-Hurejrea, koji kaže: "Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio" "Najbolji za ljude su oni koje dovodite s lancima na vrato­vima, pa prihvate islam." Ovako navode i Ibn-Abbas i grupa tabiina, a to znači "da su oni najbolji ljudi, kao i najkorisniji za ljude." U tom smislu Allah Uzvišeni kaže: "tražite da se čini dobro, a odvraćate od zla, i u Allaha vjerujete!", a imam Ahmed navodi predanje od Durre bint Ebi-Leheba, koje kaže: /543/ Jedan je čovjek ustao dok je Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi ve sellem, bio na minberu i upitao: "Allahov Poslaniče, koji su ljudi najbolji?" a on je odgovorio: "Najbolji ljudi su oni najučeniji i najbogobojazniji, oni koji najviše navode na dobro i odvraćaju od zla, te oni koji imaju najčvršće veze s rodbinom!" Ovaj ajet odnosi se na cio ummet i na svako vrijeme, a najbolje vrijeme bilo je vrijeme Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, i njegovih ashaba, zatim onih koji su ih slijedili, kao što Allah Uzvišeni ističe i u drugom ajetu: "Učinili smo vas također središnjom zajedni­com" (2:143), tj. najboljima, "da biste bili svjedoci drugim ljudima". (Ibid.)

U dva Sahiha stoji predanje Zuhrija koje on na­vodi od Seida ibn Musejjeba, koji prenosi da mu je Ebu-Hurejre govorio: /544/ Čuo sam Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, kako kaže: "Iz mog ummeta u Džennet će ući odabrana skupina od sedamdeset hiljada ljudi, čija lica svijetle poput mjeseca u noći kada je pun." Ebu-Hurejre kaže: Za­tim je ustao Ukaše ibn Muhsin el-Esedi podižući svoj ogrtač i govoreći: "Allahov Poslaniče, zamoli Allaha da me učini jednim od njih!" Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao je: "Allahu moj, učini ga jednim od njih!" Zatim je ustao jedan ensarija i rekao isto, a on je kazao: "Preduhitrio te je Ukkaše."

Imam Ahmed navodi predanje od Abdurrahmana ibn Ebi-Bekra da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao: /545/ "Moj Gospodar mi je dao sedamdeset hiljada ljudi koji će ući u Džennet bez polaganja računa", na što ga je Omer upitao: "Allahov Poslaniče, da li si tražio da se to poveća?". On je odgovorio: "Tražio sam, pa mi je dao da uz svakog čovjeka dođe po sedamdeset hiljada ljudi!" Omer je upitao: "A da li si još tražio?" Rekao je: "Tražio sam, pa mi je dao da uz svakog od ovih dođe sedamdeset hiljada!" Omer je ponovo upitao: "Pa, da li si još tražio?" A on je raširio ruke i rekao: "Tražio sam pa mi je dao ovoliko! "Zatim je Abdurahman ibn Ebi-Bekr raširio ruke, a Hašim je kazao: "Ovo je od Allaha, a ne zna se koliki je broj!"

Et-Taberani navodi predanje od Imrana ibn Husajna, koji kaže: Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao je: /546/ "Iz mog ummeta u Džennet će ući sedamdeset hiljada ljudi bez polaga­nja računa i bez patnje." Postavljeno je pitanje: "Ko su ti?"; on je odgovorio: "To su oni koji ne traže spas vračanjem, ne tetoviraju se, ne gataju, nisu sujevjerni, nego se u svoga Gospodara pouzdaju!" Prenosi Muslim posredstvom Hišama ibn Hasana.

Muslim navodi predanje od Husajna ibn Abdurrahmana, koji kaže: /547/ Bio sam kod Seida ibn Džubejra kada je upitao: "Ko je od vas vidio zvijezdu što je sinoć pala?" Rekao sam: "Ja", a zatim dodao: "Nisam bio na namazu, jer sam imao ujed!" On je rekao: "Pa šta si radio?" Rekao sam: "Pokušavao se "rukjom" (učenjem) izliječiti!" Tada me je upitao: "Šta te je na to navelo?" Rekao sam: "Riječi koje nam je govorio Ša'bi". "Šta vam je govorio Ša'bi?", upitao je. Ša'bi nam je govorio kako je Burejde ibn Husajb rekao: "Nema rukje osim od uroka ili groznice." Na to je rekao: "Dobro čini onaj ko uradi prema onome što čuje!" Međutim, Ibn-Abbas nam prenosi da je Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao: "Poka­zani su mi narodi. Tom prilikom sam vidio jednog vjerovjesnika s grupom ljudi, jednog vjerovjesnika sa jednim ili dva čovjeka, te jednog s kim nije bilo nikoga. Preda mnom se podigla velika tama od mnoštva ljudi. Pomislio sam da su to ljudi iz mog ummeta! Tada mi je rečeno: 'Ovo je Musa i njegov narod! Pogledaj na drugu stranu!' Pogledao sam i vidio veliku grupu. Rečeno mi je: 'Pogledaj na drugu stranu!' Pogledao sam i opet sam vidio veliku grupu! Tada mi je rečeno: 'Ovo je tvoj ummet. S njima je i sedamdeset hiljada ljudi koji će ući u Džennet bez polaganja računa i patnje!' Zatim se podigao, ušao u svoj dom, a ljudi su raspravljali u vezi s ovih sedam­deset hiljada ljudi koji će ući u Džennet bez polaga­nja računa i bez ikakve patnje. Neki su govorili da su to možda oni koji su bili ashabi Allahovog Poslanika!", drugi da su to možda oni koji su rođeni u islamu i nikoga Allahu nisu pridruživali. Spominjali su koješta drugo, pa je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, izišao i upitao: "Šta to pričate?" Kazali su mu, a on je rekao: "To su oni koji se ne bave vračanjem, niti to od drugih traže, koji se ne tetovi­raju i ne gataju, nego se u Gospodara svoga pouzdaju!" Tada je ustao Ukkaše ibn Muhsin i rekao: "Zamoli Allaha da me učini jednim od tih!", pa mu je odgovorio: "Ti si jedan od tih!" Zatim je ustao drugi čovjek i rekao: "Zamoli Allaha da i mene učini jednim od tih!", a on mu je kazao: "Ukkaše te preduhitrio!" To navodi El-Buhari, ali bez riječi: "koji se ne bave vračanjem".

U dva Sahiha stoji predanje Abdullaha ibn Mesu­da, koji kaže: Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, upitao nas je: /548/ "Zar ne želite da vas bude četvrtina u Džennetu?" Mi smo nato veličali Allaha govoreći: "Allahu ekber!", a on je rekao: "Jeste li zadovoljni da vas bude trećina u Džennetu?", pa smo opet rekli: "Allahu ekber!", a on je rekao: "Ja se nadam da će vas biti polovina u Džennetu!" Et-Taberani navodi predanje od Ebu-Hurejrea, koji kaže: /549/ Kada je objavljeno: "Bit će ih mnogo od naroda pređašnjih", "a mnogo i od kasni­jih!" (56:40) Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao je: "Vi ste četvrtina stanovnika Dženneta; vi ste trećina stanovnika Dženneta; vi ste polovina stanovnika Dženneta; vi ste dvije trećine stanovnika Dženneta!" Abdurrezzak navodi predanje od Ebu-Hurejre, koji spominje da je Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao: /550/ "Mi zadnji, bit ćemo prvi na Sudnjem danu; mi ćemo prvi ući u Džennet iako je njima Knjiga dana prije, a nama poslije, jer Allah je nas uputio nakon što su se oni razišli u pogledu istine (tj. u pogledu sedmičnog blagdana), pa oni nas u tome slijede: jevreji praznuju dan poslije (subotom), a krščani dva (nedjeljom).

Ovi se hadisi odnose na riječi Allaha Uzvišenog: "Vi ste narod najbolji od svih koji su se ikada pojavili: tražite da se čini dobro, a odvraćate od zla, i u Allaha vjerujete,” pa ko se u ovom ummetu okiti navedenim osobinama, on ulazi u ovaj krug ljudi. Tako Katade kaže: Do nas je došlo da je Omer, radijAllahu anhu, vidio prilikom hadža kako su ljudi smireni i blagi, pa je proučio ovaj ajet: "Vi ste narod najbolji od svih koji su se ikada pojavili", a zatim rekao: "Ko želi da spada u ovaj narod, neka ispuni Allahove uvjete!" Prenosi Ibn-Džerir. Ko se ne okiti tim osobi­nama, sličan je sljedbenicima Knjige koje Allah Uzvišeni kori kada kaže: "Oni nisu sprečavali jedni druge da čine zabranjena djela!" (5:78) Zato Allah Uzvišeni kaže: "A kada bi sljed­benici Knjige vjerovali...", tj. ono što je objavljeno Muhammedu, sallAllahu alejhi ve sellem, "bilo bi bolje za njih; među njima ima vjernika, ali većinom su iskvareni!" znači: malo je vjernika među njima, a većina su pokvareni nevjernici. Nakon toga, Allah Uzvišeni obavještava Svoje robo­ve, vjernike, donoseći im radosnu vijest pobjede na sljedbenicima Knjige, nevjernicima i ateistima, pa kaže: "Oni vam ne mogu nauditi, nego vas samo mogu vrijeđati. Ako vas napadnu, dat će se u bijeg, i poslije im pomoći biti neće!" Ovako je i bilo, jer Allah je njih ponizio na Hajberu kao što je prije toga ponizio plemena Benu-Kajnuka, Nedir i Kurejzu, tako da im je slomio silu. To isto je učinio s kršćanima Šama, koje su ashabi razbili i za vijeke vjekova uzeli od njih vlast, pa će grupa muslimana u Šamu ostati u islamu sve do dolaska Isaa, sina Mer­jemina[145], koji će vladati po islamu i šerijatu Muhammeda, sallAllahu alejhi ve sellem, slomiti križ, ubiti svinju, ukinuti džizju i neće prihvatiti ništa drugo osim islama.

Zatim, Allah Uzvišeni kaže: "Ma gdje se našli, oni su poniženi, osim ako su pod zaštitom Allahovom i zaštitom drugih ljudi." Prema ovom ajetu Allah im je odredio poniženje i omalovažavanje gdje god bili, osim ako imaju zaštitu Allahovu, koja pretpostavlja status štićenika, džizju i obavezu pridržavanja propisa vjere te: "zaštitu ljudi", tj. ugovor s Alla­hom i ugovor o zaštiti s ljudima."Oni zaslužuju srdžbu Al­lahovu", tj. oni su obavezani i obavezno će ih stići srdžba Allahova koju oni zaslužuju. "i bijeda će ih snaći", tj. snaći će ih u skladu sa sudbinskim određenjem, od­nosno, Šerijatom. Zato, Allah Uzvišeni kaže: "zato što u ajete Allahove ne vjeruju, što su vjerovjesnike bespravno ubijali", tj. njih na to navode oholost, osionost i zavist, što za posljedicu ima poniženje, omalovažavanje i vječnu bijedu vezanu i za poniženje na drugom svijetu. Zatim, Al­lah Uzvišeni kaže: "Što su Allahu bili nepokorni I što su prešli svaku granicu!" To ih je navelo da ne vjeruju u ajete Allahove, da ubijaju Allahove Poslanike, da mnogo griješe i budu agresori napadajući vas. Ibn Ebi-Hatim navodi predanje od Abdullaha ibn Mesuda, radijAllahu anhu, koji kaže: "Sinovi Israilovi su u jednom danu znali ubiti po tri stotine vjerovjesnika da bi zatim, krajem dana, nastavili s trgovinom povrća!"

"Nisu oni svi isti! Ima ispravnih sljedbenika Knjige, koji po cijelu noć ajete Allahove uče i sedždu Mu čine!" /113/ "Oni u Allaha i drugi svijet vjeruju, naređuju da se čine dobra djela, a odvraćaju od zlih, i žure činiti dobro! To su oni dobri!" /114/ "Bilo kakvo dobro da urade, neće im biti negirano, a Allah dobro zna one koji se Njega boje!" /115/ "Doista, one koji ne vjeruju od Allaha neće obraniti imeci njihovi, niti djeca njihova; oni će stanovnici Vatre biti, u kojoj će vječno ostati!" /116/ "Primjer onoga što oni u ovosvjetskom životu udijele sličan je ledenom vjetru koji pogodi usjeve ljudi koji su sami sebi nepravdu učinili, pa ih uništi! Njima Allah nepravdu nije učinio, nego je oni sami sebi čine!"/117/

Kod većine mufessira (komentatora) Kur'ana poznato je ono što navode Muhammed ibn Ishak i drugi autori, a što prenosi El-Avfi od Ibn-Abbasa, da su ovi ajeti objavljeni u vezi s onima koji su vjerovali među svećenicima sljedbenika Knjige, kao što su bili: Abdullah ibn Selam, Esed ibn Ubejd, Salebe ibn Šu'be i drugi. To znači da se na ove, naprijed navedene sljedbenike Knjige, prijekor ne odnosi jed­nako kao i na one koji su primili islam. Zato Allah Uzvišeni kaže: "Oni nisu isti", tj. oni nisu svi jednaki, jer među njima ima i vjernika i silnika. U tom smislu Allah Uzvišeni kaže: "Ima ispravnih sljedbe­nika Knjige...", tj. onih koji izvršavaju Allahovu zapovijed, koji su pokorni Njegovom Šerijatu i koji slijede Njegova Vjerovjesnika. Oni su "ispravni", tj. "na Pravom putu", "koji po cijelu noć ajete Allahove uče i mole se!", tj. mole se noću i uče Kur'an u svojim molitvama. " Oni u Allaha i drugi svijet vjeruju, traže da se čine dobra djela, a odvraćaju od zlih, i žure ko će prije dobro učiniti! To su oni dobri!" Oni su spomenuti u slijedećem ajetu: "Ima i sljedbenika Knjige koji vjeruju u Allaha i u ono što se objavljuje vama, i što se objav­ljuje njima, koji su skrušeni prema Allahu!" (3:199) U tom smislu, Allah Uzvišeni i ovdje kaže: "Bilo kakvo dob­ro da urade, neće im biti negirano", tj. neće kod Allaha biti zagubljeno, nego će ih On za to na­graditi obilnom nagradom.

"Allah dobro zna za one koji se Njega boje!" Njemu se ne može sakriti nikakvo djelo, niti će mimoići nagrada onoga koji dobro djelo učini. Zatim Allah Uzvišeni obavještava o nevjernicima, idolopoklonicima, kazujući da ih "od Alla­ha neće obraniti imeci njihovi, niti djeca nji­hova", tj. da ih neće mimoići sila Allahova, niti kazna, ako On to bude htio. "Oni će stanovnici Vatre biti, u kojoj će vječno ostati!" Nakon toga, On navodi primjer dijeljenja koje obavljaju nevjernici na ovome svijetu, pa kaže: "Primjer onoga što oni u ovosvjetskom životu udijele sličan je ledenom vjetru", tj. vrlo hlad­nom vjetru, "koji pogodi usjeve ljudi koji su sami sebi nepravdu učinili, pa ih uništi", tj. spali ih i uništi sa onim što nose. Iako je došlo vrijeme branja i žetve, on to poruši i uništi plodove i usjeve koje sobom nosi ništeći ih. To je za vlasnika najgore, jer je izgubio u času kada mu je najpotrebnije. Isto je s nevjernicima u čijim djelima Allah uništava nagradu i plod na ovome svijetu, kao što plodovi ovih usjeva nestaju s grijesima vlasnika njihovih. To je tako, jer su sve gra­dili bez osnova i temelja,  "Njima Allah ne­pravdu nije učinio, nego je oni sami sebi čine!"

"O vjernici, ne uzimajte za bliske prijatelje druge mimo vas, jer (drugi) vam propast žele, jedva čekaju da muka dopadnete! Mržnja izbija iz usta njihovih, dok je ono što kriju prsa njihova još gore! Mi vam dokaze iznosimo, ako pameti imate!" /118/ "Eto, vi njih volite, a oni vas ne vole, a vi vjerujete u sve Knjige. Kada vas sretnu, oni govore: 'Vjerujemo!', a čim se nasamo nađu, od zlobe (prema vama) vrhove prstiju grizu! Reci: 'Um­rite od muke!' Allah doista dobro zna šta je u svačijim prsima!" /119/ "Ako vas zadesi kakvo dobro, to ih ozlojedi; a zadesi li vas kakva nevolja, obraduju joj se. Ako se budete strpjeli i bogobojazni bili, njihovo lukavstvo vam nimalo neće nauditi! A Allah, doista, do­bro zna šta oni rade!"/120/

Allah Blagi i Uzvišeni ovim zabranjuje Svojim ro­bovima koji Ga vjeruju da uzimaju licemjere za inti­mne prijatelje, tj.upoznaju ih sa svojim tajnama i onim što kriju od neprijatelja, budući da licemjeri ne prestaju ulagati napor i snagu kako bi doveli do propasti vjernika, tj. uporno rade na suprotstavljanju njima, i svemu što im nanosi štetu, koristeći sva moguća sredstva, praveći spletke i varke. Usto, oni žele samo ono što stvara teškoće i nevolje vjernicima. "ne uzimajte za bliske prijatelje druge mimo vas", tj. ne uzimajte one koji pripadaju drugim vjerama. Bliski prijatelji nekog čovjeka su oni koji su u posebnom odnosu s njim i koji znaju njegove tajne. El-Buhari i Nesa'i navode predanje od Ebu-Seida, koji prenosi da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao: /551/ "Al­lah nije poslao nijednog vjerovjesnika, niti odredio namjesnika, a da on nije imao dva pratioca onoga koji ga navodi i podstiče na dobro, i drugoga koji ga navodi i podstiče na zlo. Nepogrješiv je onaj koga Allah zaštiti od grijeha!" Ibn Ebi-Hatim navodi predanje od Ebu-Dahkane, koji kaže: Neko je rekao Omeru ibn Hattabu, radijAllahu anhu: "Ovdje je jedan dječak iz Hire, hafiz i pisar, pa mogao bi ga uzeti za pisara!?" On je kazao: "Uzeo bih time za bliskog saradnika ne­koga ko nije vjernik!" Ovo predanje uz ovaj ajet po­kazuje da se štićenici ne mogu uzeti za pisare na mjesta od posebnog značaja za muslimane, od­nosno, na položaje na kojima je moguć uvid u stvari za koje postoji bojazan da ih prenesu neprijateljima s kojima se vodi rat. Zato, Allah Uzvišeni kaže: "jer drugi vam propast žele, jedva čekaju da muka dopadnete!" Ove se riječi odnose na licemjere koji vam žele nevolje učiniti i napraviti razdor između vas.

"Mržnja izbija iz usta njihovih, dok je ono što kriju prsa njihova još gore!" Dakle, na njihovim licima i iz slučajnih omaški vidi se neprijateljstvo, uz mržnju koju skrivaju njihova prsa, a što se ne može skriti inteligentnom i pametnom čovjeku. U tom smislu, Allah Uzvišeni kaže: "Mi vam dokaze iznosimo, ako pameti imate!" "Eto, vi njih volite, a oni vas ne vole", tj. vi ih volite zato što pokazuju da vjeruju, a oni vas ne vole ni javno ni taj­no! "a vi vjerujete u sve Knjige". Nema ništa u što vi sumnjate i ne prih­vaćate. Ibn-Abbas kaže: "Tj., vi vjerujete u vašu Knjigu i njihovu Knjigu, te u ranije knjige, a oni poriču vašu Knjigu. I vi imate više prava za srdžbu prema njima nego oni prema vama."

"Kada vas sretnu, oni govore: 'Vjerujemo!', a čim se nasamo nađu, od zlobe prema vama jagodice prstiju grizu!" Riječ sa značenjem "vrhovi prstiju" govori o postupku licemjera, koji pokazuju vjerovanje i ljubav, a skrivaju nevjerstvo i mržnju, kao što Allah Uzvišeni kaže: "a kada se nađu nasamo, jagodice prstiju grizu od zlobe", što je najgora zloba i mržnja. Reci: "Umrite od muke!" Allah, doista, dobro zna šta je u svačijim prsima! Ako vam smeta njihovo vjerovanje, Allah će pomoću njih uzdići Svoju Riječ i pokazati Svoju vjeru! Zato, umrite od zlobe, jer Allah zna mržnju koju vi krijete prema vjernicima, pa će vas kazniti poniženjem, a njih nagraditi Svojom pomoći na ovome svijetu, dok vama na drugome svijetu slijedi patnja žestoka, u kojoj ćete vječno ostati.

Zatim, Allah Uzvišeni kaže: "Ako vas zadesi kakvo dobro, to ih ozlojedi; a zadesi li vas kakva nevolja, obraduju joj se." To je zbog velikog neprijateljstva prema vjernicima pa, ako ih zadese kakvo dobro i pomoć, oni se ozlo­jede; a ako ih zadese kakvo zlo i nevolja, što Allah daje kao izraz mudrosti, kao što je bilo na Uhudu, licemjeri se raduju. Allah govori vjernicima: "Ako se budete strpjeli i Allahove se kazne čuvali, nji­hovo lukavstvo vam nimalo neće nauditi!" Ako se u Allaha pouzdate, njihovo lukavstvo neće do vas stići, jer vi ste pod Allahovom zaštitom i ništa vam se ne može dogoditi bez Njegove odredbe i volje. Ko se u Njega pouzda, dovoljno mu je! Nakon toga, Allah Uzvišeni počinje govoriti o slučaju Uhuda i iskušenju vjernika, o razlikama između vjernika i licemjera, te govori o strpljivima, pa kaže:

"I (sjeti se) kada ti porani, od porodice svoje, da vjernicima odrediš mjesta za borbu! A Al­lah dobro čuje i zna!" /121/ "Kada dvije sku­pine vaše gotovo ne uzmakoše, a Allah je nji­hov zaštitnik! I samo u Allaha neka se vjernici pouzdaju!" /122/ "Allah vas je i na Bedru pomogao, kada ste bili manjina! Zato se Al­laha bojte, da biste bili zahvalni!"/123/

Prema većini učenjaka, ovaj događaj, Bitka na Uhudu, kako navode Ibn-Abbas i neki drugi, dogodio se u (prvu) subotu mjeseca ševvala, treće godine po Hidžri. Povod je bila želja idolopoklonika da se osvete za svoje poginule u Bitki na Bedru, a bilo je preostalo i trgovačke robe koju je na Bedru sačuvao Ebu-Sufjan i koju su iskoristili za borbu s Muhamme­dom, alejhi selam Sinovi ubijenih sve su to sakupili i utrošili dovodeći robove i brojne druge ratnike. Krenuli su sa oko tri hiljade ljudi i odsjeli uz mjesto Uhud, nedaleko od Medine. Kada je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, završio džuma-namaz, savjeto­vao se s ljudima: da li da iziđe pred njih ili ostane u Medini? Abdullah ibn Ubejj predložio je da ostanu u Medini, a drugi, koji nisu učestvovali na Bedru, predložili su da iziđu pred njih. Tada je ušao Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, obukao svoju ratnu odjeću, a zatim izišao. Neki su se u tome trenu kajali govoreći: "Možda smo nažao učinili Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi ve sellem?", a zatim su rekli: "Allahov Poslaniče, ako ti želiš, ostat ćemo!" Na to je on rekao: /552/ "Ne treba vjerovjesnik, ako je obukao svoju ratnu odjeću, da se vraća, sve dok mu Allah to ne odredi!" Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, krenuo je s hiljadu ashaba, pa kada su bili na pola puta, vratio se Abdullah ibn Ubejj sa trećinom vojske, ljutit što se nije prihvatilo njegovo mišljenje. Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, nastavio je put i odsjeo u Uhudskom klancu pri vrhu doline, okrenut leđima prema Uhudu. Rekao je: /553/ "Neka niko ne stupa u borbu dok mu to mi ne naredimo!" Muslimanske vojske bilo je sedam stotina. Na čelo strijelaca, kojih je bilo pedeset, postavio je Abdullaha ibn Džubejra. Rekao im je: /554/ "Štitite nas od konjice, koja nam nikako ne smije doći s vaše strane! Držite svoje mjesto bez obzira bude li borba išla u našu korist ili ne! Čak ako biste vidjeli da nas ptice grabljivice kljuju, ne napuštajte svoja mjesta!" Na čelo četa postavio je Musaba ibn Umejra, neke mladiće je stavio naprijed, a neke nazad. Kurejši su se pripremili, a bilo ih je tri hiljade; imali su i stotinu konja sa strane. Na desno krilo konjice postavili su Halida ibn Velida, a na lijevo Ikrima ibn Ebi-Džehla. Zapovjedništvo nad jedinica­ma dali su Beni-Abdu-Daru. Nakon toga došlo je do sukoba dviju vojski. O tome će, inšallah, detaljnije biti govora na odgovarajućem mjestu. Zato, Allah Uzvišeni kaže: "I kada ti porani, i porodicu svoju ostavi da vjernici­ma odrediš mjesta pred borbu!" Znači da ih postaviš na njihova mjesta, desno i lijevo;

"A Allah dobro čuje i zna" što vi govorite vašim jezikom i tajite u vašim srcima. "Kada dva krila vaša zamalo ne uzmakoše" itd. El-Buhari navodi predanje od Džabira ibn Abdullaha, koji je rekao: "U vezi s nama objavljen je ovaj ajet: "Kada dva krila...", a zatim: "Mi smo bili dvije grupe, Benu-Harise i Benu-Seleme";  "i Allah ih sačuva!" "Allah vas je i na Bedru pomogao", tj. na Dan Bedra, a to je bio petak, se­damnaestog ramazana druge godine po Hidžri. To je Dan pobjede Istine nad neistinom (Jevmul-Furkan) kojom je Allah uzdigao islam i njegove sljedbenike, odbacio idolopoklonstvo i porušio mjesto i sljedbu idolopoklonstva. To se desilo iako je muslimana bilo malo, svega trista i trinaest, sa dva konjanika i se­damdeset deva. Ostatak su bili pješaci. Neprijatelja je bilo od devet stotina do hiljadu, sa širokim panci­ri­ma, kacigama, punom opremom, rasnim konjima i dodatnim ukrasima. Allah je, međutim, uzdigao Svoga Poslanika, njegove sljedbenike, odnosno sku­pinu, a ponizio šejtana i njegove sljedbenike. Zato Allah Uzvišeni kaže hrabreći Svoje robove, vjernike i Svoju bogobojaznu sljedbu: "i na Bedru pomoga­o, kada ste bili manjina", tj. iako vas je bio mali broj, a kako biste znali da pomoć ne dolazi s broj­nošću i opremom nego od Allaha. U tom smislu, u drugom ajetu kaže: "I na Dan Hunejna, kada vas je mnoštvo vaše zanijelo, iako vam to ništa nije pomoglo..." do riječi "... Allah prašta i milostiv je!" (9:25) "Zato se Allaha bojte, da biste bili zahvalni!" Znači, budite Mu pokorni. Bedr je inače mjesto između Meke i Medine, poznato po bunaru koji je iskopao neki čovjek po imenu Bedr.

- Kada ti reče vjernicima: "Zar vam nije dovo­ljno da vas Gospodar vaš pomogne sa tri hi­ljade poslanih meleka?" /124/ "Dakako! Ako strpljivi i bogobojazni budete; i ako vas oni napadnu naglo, Gospodar vaš će vam osigu­rati pomoć od pet hiljada meleka obilježenih!"/125/ "To je Allah učinio samo da vas obraduje i da se time srca vaša smire! A pomoći nema osim od Allaha, Silnog i Mudrog!" /126/ "Da jedan dio nevjernika uništi, ili da ih osramoti, te da se vrate razočarani!" /127/ "Ništa ne zavisi od tebe, niti da im po­kajanje primi, niti da ih kazni, jer oni su doista nasilnici!" /128/ "Allahu pripada što je na nebesima i što je na Zemlji! On prašta kome On hoće, a kažnjava koga On hoće! Jer, Allah prašta i milostiv je!"/129/

Komentatori Kur'ana razilaze se u pogledu ovoga događaja, da li je to Bitka na Bedru ili na Uhudu? Vjerovatnije je da je to Bitka na Bedru, jer Allah Uzvišeni kaže: "Kada ti reče vjer­nicima...", što se veže za riječi: "i Allah vas je pomogao na Bedru". To je predanje Hasana el-Basrija i drugih, a za to se opredijelio i Ibn-Džerir. Rebi' ibn Enes kaže: "Allah je pomogao muslimane s hiljade boraca, a to je vojska zatim prerasla u tri hiljade, potom u pet hiljada. Allah najbolje zna, ali meleci su učestvovali u borbi upravo na Bedru!

U vezi s riječima Allaha Uzvišenog: "Zar vam nije dovoljno da vas Gospodar vaš pomogne sa tri hiljade poslanih meleka?" Hasan el-Basri kaže: "To se odnosi na Dan Bedra!" "Dakako! Ako strpljivi i bogobojazni budete", što znači: ako budete strpljivi da se sretnete s neprijateljem, ako Me se budete bojali i budete Mi pokorni bili! "...i ako vas oni naglo na­padnu" Ed-Dahhak kaže: "Sa svojom mržnjom i pojavom."

"Gos­podar vaš će vam osigurati pomoć od pet hiljada meleka obilježenih!", tj. s obilježjima na konjima sa strane. Katade i Ikrima kažu: "s obilježjima" znači: sa znacima za borbu, a znaci meleka su bili bijeli turbani koje su oni prepuštali po svojim leđima, odnosno znaci od bijele vune sa strana na njihovim konjima. Od Ebu-Hurejrea preno­si se "od crvene vune". "To je Allah učinio samo da vas obraduje i da se time srca vaša smire!" Allah nije poslao meleke i samo vas o tome obavijestio, nego da vas obraduje i pouzdanje ulije u vaša srca. Doista je pomoć od Alla­ha, jer da je On htio, pobijedio bi Svoje neprijatelje bez vas i bez potrebe da se vi borite. Tako On kaže: "Tako! Jer da je Allah htio, On bi ih pobijedio, ali On hoće da vas jedne drugima iskuša... (47:4) U tom smislu, ovdje kaže: "To je Allah učinio samo da vas obraduje i da se time srca vaša smire! A pomoći nema osim od Allaha, Silnog i Mudrog!" On je Uzvišeni, Kome nema ravna, te Mudri, i u odredbama i u pro­pisima. Nakon toga kaže: "Da jedan dio nevjernika uništi", tj. naredio vam je borbu i postojanost mudrošću koju On ima u svakoj odredbi. Zato On navodi sva moguća stanja nevjernika protiv kojih se vodi borba, pa kaže: "da uništi jedan dio", tj. da uništi grupu "...nevjernika ili ih osramoti, pa se oni vrate", znači , tj. vrate "razočarani", bez nade. Zatim, Allah Uzvišeni ubacuje rečenicu kojom ka­zuje da odredba i na ovom i na drugom svijetu pripada samo Njemu Jedinome, u čemu Mu se ništa ne može pridružiti, pa kaže: "To ništa ne zavisi od tebe!", nego sve zavisi od Mene, kao što kaže: "Ti ne možeš uputiti koga ti želiš, nego Allah upućuje koga On hoće!" (28:56) Dakle, nije tvoje da donosiš sud i odredbu robovima Mojim, osim kako sam ti zapovjedio! Nakon toga, navodi os­tale dijelove, pa kaže: "ili da im po­kajanje primi", pa ih uputi nakon što su u zabludi bili, "ili ih kazni" na oba svijeta, zbog nevjerstva, pa kaže: "jer oni su doista nasilnici!" Znači – oni to zaslužuju. El-Buhari prenosi predanje od Sali­ma, koji navodi od svoga oca, koji kaže da je čuo Al­lahovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, kako govori kada podigne glavu s rukua na drugom rekatu sabaha: /555/ "Allahu moj, prokuni tog i tog; Allahu moj, prokuni Harisa ibn Hišama; Allahu moj, prokuni Suhejla ibn Amra, Allahu moj, prokuni Safvana ibn Umejju!" Poslije toga objavljen je ovaj ajet:

"Ništa ne zavisi od tebe, niti da im se poka­janje primi, niti da ih kaznim, jer oni su doista nasilnici!" Pokajanje im je svima primljeno i oprošteno im je. Zatim, Allah Uzvišeni kaže: "Allahu pripada što je na nebesima i na Zemlji!" Sve je u vlasti Njegovoj, a stanovnici su robovi Njegovi; "On prašta kome On hoće, a kažnjava koga On hoće!" On raspolaže svime i nema nikoga iznad Njegove odredbe, ne odgovara za ono što čini, a oni odgovaraju za sve što čine. Allah doista prašta i milostiv je!

"O vjernici, ne jedite kamatu više puta udvo­s­tručenu, i Allaha se bojte da biste spašeni bili!" /130/ "I čuvajte se Vatre koja je za nevjernike pripremljena!" /131/ "I pokoravaj­te se Allahu i Poslaniku kako bi vam milost ukazana bila!" /132/ "I požurite oprostu od Gospodara vašega, i Džennetu širokom kao nebesa i Zemlja, pripremljenim za bogobo­jazne!" /133/ "Za one koji udjeljuju, i kada su u obilju i kada su u oskudici, koji srdžbu savlađuju i ljudima opraštaju. A Allah voli do­bročinitelje!" /134/ "I onima koji, kada učine što loše, ili sebi nasilje učine, Allaha se sjete i oprost za grijehe svoje mole! A ko oprašta grijehe, ako ne Allah?! I koji ne ustraju u onome što su činili znajući to!" /135/ "To su oni čija je nagrada oprost od Gospodara nji­hova, i bašče ispod kojih rijeke teku, gdje će vječno ostati. Divne li nagrade za one koji tako postupaju!"/136/

Allah Uzvišeni u ovome ajetu govori zabranjujući Svojim robovima, vjernicima, davanje i uzimanje kamate i njeno korištenje uz višestruko uvećavanje, što je bila praksa pagana koji su govorili: "Kada prođe dužnički rok, dug se mora ili realizirati ili povećati. Ako se ne vrati, onda jedna strana produžuje rok, a druga povećava količinu. Tako se čini svake godine, tako da mala količina može višestruko porasti da postane ogromna." Stoga, Allah Uzvišeni naređuje Svojim robovima da se čuvaju kako bi bili spašeni na ovom i onom svijetu, a zatim im prijeti Vatrom upo­zoravajući ih na to, pa kaže: "I čuvajte se Vatre koja je za nevjernike pri­premljena!", "I pokoravajte se Allahu i Poslaniku kako bi vam milost ukazana billa." Nakon toga slijedi podsticaj da oni nastoje činiti dob­ra i podsticati jedni druge na postizanje blizine prema Allahu Uzvišenom riječima: "I požurite oprostu od Gospodara vašega, i Džennetu širokom kao nebesa i Zemlja, pri­premljenim za bogobojazne", odnosno, kao što je i Vatra pripremljena za nevjernike. Ima mišljenja da riječi Allaha Uzvišenog: "širok kao nebesa i Zem­lja" znače ukazivanje na njihovu širinu i dužinu, kao što Allah Uzvišeni kaže opisujući Džennet: "posteljama će postave od kadife biti" (55:54). Šta onda reći za vanjski iz­gled? Neki kažu: jer njegova je širina kao i dužina, budući da se nalazi pod kupolom ispod Arša (Prijes­tolja), što pretpostavlja da je okruglog oblika s jedna­kom dužinom i širinom. Na to upućuju i riječi koje stoje u slijedećem sahih hadisu: /556/ "Kada budete od Allaha molili Džennet, tražite Firdevs, jer to je naj­viši i srednji dio Dženneta, odakle izviru rijeke i čiji je krov Arš Svemilosnog!"

U svom Musnedu Ahmed navodi predanje: /557/ "da je Heraklije napisao pismo Vjerovjesniku, sallAllahu alejhi ve sellem: Ti me pozivaš u Džennet, pros­tran kao nebesa i Zemlja, pa gdje se onda nalazi Vat­ra?!" pa je Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, od­govorio: "Subhanallah, gdje je noć kada dođe dan?" Bezzar navodi od Ebu-Hurejre, koji kaže: /558/ Neki je čovjek došao Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi ve sellem, i rekao mu: Šta misliš o riječima Allaha Uzvišenog: “Džennetu, širokom kao nebesa i Zemlja' a gdje je Vatra? " On je kazao: "Zar ne vidiš da noć kada nastupi, prekrije sve? Gdje je tada dan?" Rekao je: "Tamo gdje Allah to hoće!" On mu je kazao: "Tako je i s Vatrom. Ona je tamo gdje Allah hoće da bude!" To znači kao što to što ne vidimo noć kada nastupi dan, ne znači da ona nije na nekom mjestu, pa ako i ne znamo gdje, tako je i Vatra tamo gdje to Allah želi. To se jasno vidi i iz naprijed navedenog hadisa Ebu-Hurejre, koji pre­nosi Bezzar.

Nakon toga, Allah Uzvišeni navodi opis stanovni­ka Dženneta, pa kaže: "Za one koji, i kada su u obilju i kada su u oskudici, udjeljuju...", tj. kada su u teškoćama ili raskoši, raspoloženi ili neraspoloženi, zdravi ili bolesni, te u bilo kojim dru­gim uvjetima, kao što Allah kaže: "oni koji dijele imovinu svoju, danju i noću, tajno i javno..." (2:274) To znači: da njih ništa ne može omesti da budu pokorni Allahu i da dijele za Njegovo zadovoljstvo.

"...koji srdžbu savlađuju i ljudima opraštaju", tj. ako oni padnu u srdžbu, oni je i savladaju, tj. prikriju i ne pokazuju, a usto praštaju onome ko im je zlo učinio. U nekim predanjima stoji da "Allah Uzvišeni kaže: Sine Ade­mov, sjeti Me se kada se rasrdiš, pa ću se i Ja tebe sjetiti kada se rasrdim, i neću te uništiti s onima koje uništavam!" Prenosi ga Ibn Ebi-Hatim. Imam Ahmed navodi predanje od Ebu-Hurejre, koji prenosi da je Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao: /560/ "Nije silan onaj koji pobjeđuje druge, nego je silan onaj koji sobom vlada u srdžbi!" Prenose ga El-Buharija i Muslim.

Imam Ahmed navodi predanje od Harise ibn Kuddame es-Sadija, koji spominje da je pitao Allaho­vog Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem: /561/ "Alla­hov Poslaniče, kaži mi riječ koja će mi koristiti, a da je kratka, pa da je zapamtim!" "Ne ljuti se!", rekao je Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem. To mu je ponovio više puta, stalno govoreći: "Ne ljuti se!"  Imam Ahmed navodi predanje od Atijje ibn Sa'da es-Sa´dija, koji je ashab, da je rekao: Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, kaže: /562/ "Srdžba je od šejtana; a šejtan je stvoren od vatre, a vatra se gasi vodom! Stoga, kada se neko od vas naljuti, neka se abdesti!" Ovako predanje navodi Ebu-Davud.Imam Ahmed navodi predanje od Ebu-Hurej­rea, radijAllahu anhu, koji prenosi da je Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi ve sellem, u vezi sa riječima Allaha Uzvišenog: “i koji srdžbu savlađuju” rekao: /563/ "Ko savlada srdžbu, a može je ostvariti, Allah će mu napuniti nutrinu sigurnošću i vjerom!" Ibn-Merdevejh prenosi od Ibn-Omera, radijAllahu anhu, kako kaže: Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao je: /564/ "Allahov rob neće progutati gutljaj vrjedniji od gutljaja srdžbe koju savlada u težnji za Allahom!"

"...i koji ljudima praštaju", tj. koji praštaju onima koji im nepravdu učine, tako da kod njih ne ostane išta protiv bilo koga. To je najsa­vršenije stanje i zato Allah Uzvišeni kaže: "A Allah voli one koji dobro čine" budući da je to jedan od stupnjeva dob­ročinstva (ihsana). U hadisu stoji: /565/ "Za troje se zaklinjem: da se imovina neće umanjiti od milostinje (sadake), da će Allah robu koji oprosti samo povećati veličinu, i da će Allah uzdići onoga koji radi Allaha bude skroman!"  El-Hakim u svom Mustedreku navodi predanje hadisa Muse ibn Ukbeta s lancem od Ubade ibn Sa­mita, koji prenosi od Ubejja ibn Ka'ba, da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao: /566/ "Kome je drago da ima ugled i čast, i da mu se po­digne stupanj, neka oprosti onome ko mu je nasilje učinio, dade onome koji je njemu uskratio, i uspostavi vezu s onim koji ju je s njim prekinuo!" Za­tim kaže: "Hadis ispunjava uvjete El-Buharije i Musli­ma, koji ga ne navode."

"I za one, koji kada učine što loše, ili sebi na­silje učine, Allaha se sjete i oprost za grijehe svoje mole!" Ako učine neki grijeh, nakon toga se pokaju i traže oprost. Imam Ahmed navodi predanje od Ebu-Hurejre, radijAllahu anhu, koji prenosi da je Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao: /567/ Ako čovjek učini grijeh, pa kaže: "Gospodaru moj, počinio sam grijeh, pa oprosti mi!" Allah Uzvišeni će na to reći: "Moj rob je učinio grijeh i zna da ima Gospo­dara Koji oprašta grijehe i za to kažnjava. Zato ja praštam Svom robu!" Ako, zatim,učini drugi grijeh, pa kaže: "Gospodaru moj, počinio sam grijeh, pa oprosti mi!", Allah Uzvišeni će reći: "Moj rob zna da ima Gospodara Koji oprašta grije­he, ili kažnjava. Pa ću mu oprostiti!" Ako, za­tim, učini novi grijeh, pa kaže: "Gospodaru moj, učinio sam grijeh, pa oprosti mi!", Allah Uzvišeni će reći: "Moj rob zna da ima Gospodara Koji prašta grijehe, ili za njih kažnjava, pa oprostit ću mu!" Ako, zatim, ponovo učini grijeh, pa kaže: "Gospodaru moj, učinio sam grijeh, pa oprosti mi!", Allah Uzvišeni će reći: "Moj rob je znao da ima Gospodara koji prašta grijehe, ili kažnjava za njih! Svjedočim da sam oprostio Svom robu, pa neka radi što hoće!" Navode ga autori dva Sahiha od Ishaka ibn Ebi-Talhe ovako i slično ovome.

Kod pokajanja utvrđena je obaveza abdesta i klanjanja dva rekata namaza u skladu s predanjem koje navodi Ahmed ibn Hanbel od Alije, radijAllahu anhu, koji kaže: /568/ "Kada bih čuo neki hadis od Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, Allah bi mi dao koristi od njega Svojom voljom, a ako bi mi to od njega prenio neko drugi, tražio bih da se zakune, pa ako bi to učinio, povjerovao bih mu. Ebu-Bekr, radijAllahu anhu, govorio mi je, a on je istinu govorio, da je čuo Alla­hovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, kako kaže: 'Nema čovjeka koji učini grijeh, pa se, zatim abdesti po propisu i klanja dva rekata, te zamoli Alla­ha za oprost, da mu On to ne oprosti!' " Prenose ga, također, i Ali el-Medini, El-Humejdi, Ibn Ebi-Šejbe, autori Sunena, Ibn-Hibban u svom Sahihu, Bezzar i Ed-Darekutni posredstvom Osmana ibn Mugire, a Tirmizi kaže: "To je hadis hasen." Općenito uzevši, to je hadis hasen i to u predanju vladara vjernika Alije ibn Ebi-Taliba, koji ga navodi od halife Allahovog Poslanika, Ebu-Bekra Siddika, radijAllahu anhu

 Vjerodostojnost ovog hadisa potvrđuje i slije­deće predanje u dva Sahiha: /569/ Od vladara vjernika, Osmana ibn Affana, radijAllahu anhu, navodi se da je uzeo abdest kako je to činio Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi ve sellem, a zatim rekao: Čuo sam Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, kako kaže: "Ko se abdesti kako sam se ja abdestio, zatim klanja dva rekata ne razgovarajući sa samim sobom, bit će mu oprošteni prethodni grijesi!" Ovaj hadis je utvrđen prema predanju četverice imama i pravednih halifa od prvaka pređašnjih i kasnijih poslanika Gospodara svjetova, što pokazuje i Jasna knjiga s obzirom da traženje oprosta od grijeha koristi grješnicima. Imam Ahmed navodi predanje od Seida, koji prenosi da je Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao: /570/ Iblis je obećao: "Gospodaru moj, Tvoje mi veličine, ja ću zavoditi sinove Ademove sve dok im je duša u tijelima!", a Allah Uzvišeni kaže: "Tako mi Uzvišenisti i Veličine Moje, Ja ću im opraštati dok oni od Mene oprosta traže!"

"A ko oprašta grijehe, ako ne Allah?!", tj. niko osim Njega ne može ih oprostiti. Tako, imam Ahmed navodi predanje od Esveda ibn Seri'a: /571/ da je Vjerovjesniku, sallAllahu alejhi ve sellem, doveden jedan zarobljenik koji je rekao: "Allahu moj, ja se Tebi kajem, a ne kajem se Muhammedu!" Na to je Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao: "On zna da je to pravo Onoga Čije jeste!" "...koji ne us­traju u onome što su činili znajući to!" Odnosi se na one koji se pokaju i ne ustraju u grijehu insisti­rajući na tome, pa ako i učine grijeh, pokaju se, kao što prenosi hafiz Ebu-Ja'la el-Mevsuli u svome Mus­nedu od sluge Ebu-Bekrova, koji to navodi od Ebu-Bekra, koji je rekao: Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao je: /572/ "Onaj koji traži oprost neće pretjerati, pa makar to učinio sedamdeset puta u jednom danu!" To je hasen hadis; "znajući to", tj. da će, ukoliko se pokaje, Allah primiti pokajanje njegovo, kao što na drugome mjestu kaže: "Zar ne znaju oni da je Allah Onaj Koji prima pokaja­nje od robova Svojih...?" (9:104), te na mnogim drugim mjestima. "To su oni kojima za nagradu pripada oprost od Gospodara njihova", tj. nagrada ako budu imali takve osobine; "i bašče ispod kojih rijeke teku", tj. s različitim vrstama pića, "u kojim će vječno boraviti", tj. ostati, "a divna li je nagrada za one koji tako postupaju!" Ovim Allah Uzvišeni hvali Džennet.

"Prije vas su mnogi narodi bili i nestali! Zato, putujte po zemlji i gledajte kako su završili oni koji su istinu poricali!" /137/ "To je objašnjenje ljudima, i putokaz i pouka za one koji se Allaha boje!" /138/ "Ne klonite duhom, i ne žalostite se! Vi ćete gornji biti, ako vjernici budete!" /139/ "Ako vas rane dopadnu pa i drugi rana takvih dopadaju i te dane pobjede Mi naizmjenice dajemo lju­dima, da bi Allah znao one koji vjeruju, i od­abrao neke od vas za šehide. A Allah ne voli nasilnike!" /140/ "I da bi vjernike očistio, a nevjernike uništio!" /141/ "Zar mislite da ćete ući u Džennet, a da Allah ne zna one od vas koji se bore, i zna one koji su strpljivi!" /142/ "Vi ste priželjkivali smrt prije nego što ste se s njom suočili, pa ste je vidjeli, bila je vama naočigled!"/143/

Allah Uzvišeni tješi Svoje robove vjernike zbog toga što ih je zadesilo u Bitki na Uhudu, kada ih je poginulo sedamdeset, riječima: "Prije vas su mnogi narodi bili i nestali." Dakle, ovako se dešavalo i prije vas sljedbenicima vjerovjesnika, da bi potom dolazilo do njihove pob­jede, a propasti nevjernika. U tom smislu On kaže: "Zato, putujte po svijetu i gledajte kako su završili oni koji su laž zagovarali!" Zatim kaže: "Ovo je objašnjenje ljudima...", tj. u Kur'anu su jasno navedene obavi­jesti o odnosima drevnih naroda s njihovim neprija­teljima; "i putokaz, i pouka", znači, Kur'an, u kojem su obavijesti o onome prije vas, uputa za srca vaša i pouka, tj. prepreka zabranama i grijesima. Nakon toga, umirujući vjernike On kaže: "Ne klonite duhom!"   Nemojte malaksati zbog toga što se desilo,

"i ne žalostite se! Vi ćete gornji biti, ako vjernici budete!" Znači da završetak i pobjeda pripadaju vama, vjerni­cima! "A ako dopadate rana i drugi rana dopadaju", tj. ako vas zadesi da ranjeni budete i dio vas pogine, rane i pogibija zadesit će i neprijatelje vaše. "I te dane pobjede Mi naizmjenice dajemo ljudima" pa tako odredi da vas neprijatelji pobijede iako je završetak vaš, iz razloga kojeg On zna. U tom smislu, Allah Uzvišeni kaže: "da bi Allah znao one koji vjeruju".[146] Ibn-Abbas kaže: "U situaciji kao što je ova to se odnosi na one koji su strpljivi u borbi protiv neprijatelja"; "i odabrao neke od vas kao šehide", tj. da poginu na Njegovom putu i žrtvuju svoj život za Njegovo zadovoljstvo. "A Allah ne voli nasilnike!"; "I da bi vjernike očistio...", tj. od grijehova, ako ih imaju; u protiv­nom da bi im podignuo stupnjeve prema onome što ih je zadesilo; "a nevjernike uništio", tj. oni, ako i pobijede, ostanu obijesni i ra­zuzdani, što postane uzrokom njihove propasti i nes­tanka. Zatim, Allah Uzvišeni kaže: "Zar mislite da ćete ući u Džennet, a da Allah ne zna one od vas koji se bore, i ne zna one koji su strpljivi!" Zar ste mislili da ćete ući u Džennet bez iskušenja borbom i teškoćama, kako bi Allah vidio koji su među vama mudžahidi ustrajni na Njegovom putu i strpljivi u borbi protiv neprijatelja?!

"Vi ste priželjkivali smrt prije nego što ste se s njom suočili, pa ste je vidjeli, bila vam je naočigled!" Priželjkivali ste susret s neprijateljem kako biste se s njim borili; pa eto, dobili ste to što ste tražili i zato se borite i strpljivi budite!" U oba Sahiha stoji da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao: /573/ "Ne priželjkujte susret s neprijateljima, nego Allaha molite za oprost! A ako se s njima sus­retnete, budite uporni i strpljivi i znajte da je Džennet pod sjenkom sablji!" U tom smislu, Allah Uzvišeni i kaže: "pa ste je vidjeli" u vrijeme izravnog susreta u borbenim redovima, "vama naočigled" (gledajući to svojim očima).

"Muhammed je samo poslanik, a i prije njega je bilo poslanika. Ako bi on umro, ili ubijen bio, zar biste se vi nazad vratili?! Onaj ko se nazad vrati Allahu neće ništa nauditi, a Allah će zahvalne nagraditi!" /144/ "Nijedna osoba neće umrijeti bez određenja Allahovog, časa suđenog. Ko želi nagradu na ovome svijetu, dat ćemo mu je, a ko želi nagradu na dru­gom svijetu, dat ćemo mu je. I zahvalne ćemo nagraditi!" /145/ "A koliko je bilo vjerovjes­nika uz koje su se brojni bogougodnici borili, pa nisu klonuli zbog onoga što bi ih zadesilo na putu Allahovom, niti su posustajali, niti se predavali?! A Allah voli strpljive!" /146/ "Oni nisu govorili ništa drugo nego: 'Gospo­daru naš, oprosti nam grijehe naše i rasipnost našu u postupcima našim, učvrsti korake naše i pomozi nam protiv naroda nevjerničkog!' /147/ Pa im je Allah dao na­gradu na ovome svijetu i ljepotu nagrade na onome svijetu, jer Allah voli dobročinitelje!" /148/

Kada su poraženi muslimani na Uhudu, a ubijeni oni koji su ubijeni, navodi se da je šejtan vikao: "Eto, Muhammed je, doista, ubijen!" To je pogodilo srca mnogih ljudi koji su bili povjerovali da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, poginuo, jer je to bilo moguće, isto kao što je moguće u slučaju mnogih drugih vjerovjesnika o kojima nas Allah Uzvišeni obavještava. Među muslimanima je došlo do očigledne slabosti i slabljenja u borbi. Povodom svega toga, Allah je objavio slijedeće: "Muhammed je samo poslanik, a i prije njega je bilo poslanika", tj. on u pogledu poslanstva i mogućnosti da bude ubijen ima među vjerovjesni­cima primjere (uzore). Ibn-Ebi-Nudžejh prenosi od svoga oca da je pričao kako je neki čovjek, između muhadžira, prošao pored drugog, od ensarija, koji je grcao u krvi i upitao: "Osjećaš li da je Muhammed, sallAllahu alejhi ve sellem, ubijen?" Ensarija je na to rekao: "Ako Muhammed i bude ubijen, on je prenio Objavu, pa borite se za svoju vjeru!" Prenosi El-Bejhe­ki u djelu "Delailu en-nubuvve" ("Dokazi vjerovjes-ništva").

Nakon toga, Allah Uzvišeni kaže prekoravajući one koji su posustali: "Ako bi on umro, ili ubijen bio, zar biste se vi nazad vratili?!", tj. zar biste uzmaknuli i povratili se? "Onaj ko se nazad vrati Allahu neće ništa nauditi, a Allah će zahvalne nagraditi!" One koji budu pokorni, bore se za svoju vjeru i slijede Njegova Poslanika, bio živ ili mrtav. El-Buhari navodi predanje od Ibn-Šihaba: "Oba­vijestio me je Ebu-Seleme da mu je Aiša, radijAllahu anhu, kazala kako je Ebu-Bekr, radijAllahu anhu, krenuo na konju iz svoga doma u Senhu do džamije, gdje je sjahao i ušao u džamiju. Nije govorio ni s kim od ljudi dok nije došao Aiši. Zatim se uputio Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi ve sellem, koji je bio pokriven ogrtačem, otkrio mu lice, sagnuo se, poljubio ga i zaplakao, a potom kazao: "Ti si mi i otac i majka! Tako mi Allaha, Allah ti neće dati dvije smrti! Prva smrt ti je propisana i već si je iskusio!" Zuhri kaže: Kazivao mi je Ebu-Seleme od Ibn-Abbasa kako je Ebu-Bekr izišao dok je Omer govorio ljudima, pa mu je rekao: "Omere, sjedi!" Ebu-Bekr je rekao potom: "Onaj koji se klanjao Muhammedu, Muhammed je doista umro; a ko se klanjao Allahu, Allah je živ i um­rijeti neće!" Allah Uzvišeni kaže: "Muhammed je samo poslanik, a i prije njega je bilo poslanika" do riječi "A Allah će nag­raditi zahvalne!" "I tako mi Allaha, kao da ljudi nisu znali da je Allah objavio ovaj ajet dok im ga nije Ebu-Bekr proučio! Nakon toga, svi ljudi su ga proučili i nisam čuo da je neko izostao a da ga nije proučio! Seid ibn el-Musejjeb mi je kazivao da je Omer tada rekao: "Tako mi Allaha, kada sam čuo Ebu-Bekra da to uči, preznojio sam se ne mogavši stajati na noga­ma, pa sam sjeo na zemlju!"

"Nijedna osoba neće umrijeti bez određenja Allahovog i časa suđenog." Niko umrijeti neće bez Allahove odredbe, dok ne provede vrijeme koje mu je Allah na zemlji odredio. Zato, ovdje i kaže    "i časa suđenog", kao što na drugom mjestu kaže: "i ničiji se život ne produži niti skrati, a da to nije u Knjizi zabilježeno!" (35:11) Ovim se aje­tom hrabre plašljivi na borbu, jer doista ni kretanje naprijed niti povlačenje ne skraćuju niti produžavaju život, niti ga povećavaju! "Ko želi nagradu na ovome svijetu, dat ćemo mu je; a ko želi nagradu na drugom svijetu, dat ćemo mu je." To znači: ko bude ra­dio samo za ovaj svijet, postići će ono što mu je Allah odredio i na drugom svijetu neće udjela imati, a ko bude za drugi svijet radio, Allah će mu to dati uz ono što mu pripada na ovome svijetu, kao što kaže: "Ko bude želio nagradu na drugome svijetu, povećat ćemo mu tu nagradu, a ko bude želio nagradu na ovome svijetu, dat ćemo mu je, ali mu na drugome svijetu udjela nema!" (42:20) Zatim kaže: "i nag­radit ćemo zahvalne!" Njima ćemo dati nagradu iz Naše Dobrote i Milosti na ovome i onome svijetu, prema njihovoj zahvalnosti i radu. Nakon toga, Allah Uzvišeni kaže, umirujući vjernike povodom svega što im se desilo u Bitki na Uhudu:"A koliko je bilo vjerovjesnika uz koje su se brojni bogougod­nici borili!" Navodi se da to znači: "Koliko je vjerovjesnika ubijeno, a s njima i mnoštvo njihovih sljedbenika?" To je u skladu s čitanjem ajeta na slije­deći način: "a s njima je ubije­no i mnogo sljedbenika njihovih!" Allah ovim ajetom, i ajetom ispred njega, upućuje prijekor onima koji su poraženi na Uhudu, pa su napustili borbu kada su čuli povik da je Muhammed poginuo. Stoga je njih Allah kaznio zbog bježanja i napuštanja borbe, pa im kaže: "Zar, ako je on umro ili je ubijen?" Zar zato da vi, o vjernici, napuštate svoju vjeru?!..."

"i vraćate se nazad". Ima još drugih mišljenja. Međutim, Ibn-Ishak u "Biografiji Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem" kaže, a Allah to najbolje zna, isto: "Koliko je vjerovjesnika koji su bili ubijeni, dok su s njima bile mnoge njihove pristalice, tj. skupine, koje nisu klonule nakon pada vjerovjesni­ka, niti su posustale pred neprijateljem, pa se nisu predale zbog toga što ih je zadesilo u borbi napuštajući Allaha i svoju vjeru, nego su bili strpljivi"; "jer Allah voli strpljive!" Riječi Allaha Uzvišenog: "uz koje su brojni bogougodnici bili" . U ovom ajetu stoje kao akuzativ stanja. Suhejli to pose­bno ističe, pretjerujući, a on ima i svoje tumačenje riječi: "pa nisu klonuli stoga što ih je to zadesilo". To bilježi El-Emevi u svom djelu "El-Megazi" prenoseći iz knjige Muhammeda ibn Ibra­hima, a drugi ne navode.

"pa nisu klonuli zbog onoga što bi ih zadesilo na putu Allahovom, niti su posustajali, niti se predavali!" U vezi s tim, Katade i Er-Rebi' kažu: "niti su posustajali" zbog ubistva vjerovjesnika, "niti se predavali", tj. nisu odustajali od pobjede, odnosno vjere, boreći se protiv onih protiv kojih se Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, borio sve dok se nisu preselili Allahu, tj. umrli. "A Allah voli strpljive." Oni nisu govorili ništa drugo nego: "Gospodaru naš, oprosti nam grijehe naše i neumjerenost našu u pos­tupcima našim, učvrsti korake naše i pomozi nam protiv naroda koji ne vjeruju!" "Pa im je Allah dao nagradu na ovome svijetu!", tj. pomoć, pobjedu i zasluženu nagradu, "i ljepotu nagrade na drugom svijetu", tj. to im je dao uz ono prethodno, "jer Allah voli one koji dob­ro čine!"

"O vjernici, ako se budete pokoravali onima koji ne vjeruju, vratit će vas unazad pa ćete postati gubitnici!" /149/ "Jer, samo je Allah zaštitnik vaš i On je najbolji pomagač." /150/ "Mi ćemo uliti strah u srca onih koji ne vjeruju, zato što Allahu pridružuju ono o čemu Allah nije spustio nikakav dokaz; Vatra je njihovo boravište, a grozno je stjecište sil­nika!" /151/ "Allah je već potvrdio obećanje Svoje, kada ste ih vi uništavali, voljom Njego­vom, dok niste neuspjeh doživjeli i o naredbi se razišli, i nepokorni bili, nakon što vam je pokazao šta volite: jedni od vas žele ovaj svi­jet, a drugi onaj svijet! Onda vas je On odvo­jio od njih, kako bi vas iskušao! I oprostio vam je, jer Allah je prema vjernicima neizmjerno dobar!" /152/ "Kada ste uzmicali penjući se i ne obazirući se ni na koga, dok vas je Poslanik zvao iza leđa vaših, Allah vas je kaznio nedaćom na nedaću, kako ne biste tugovali za onim što vam je izmaklo i nije vas zadesilo! A Allah dobro zna ono što radite!" /153/

Allah Uzvišeni upozorava Svoje robove, vjernike, da se ne pokoravaju nevjernicima i licemjerima, jer ta pokornost vodi propasti na ovome i u budućem svi­jetu. U tom smislu kaže: "Ako se budete pokoravali onima koji ne vjeruju, vratit će vas unazad i strovalit ćete se kao gubitnici!" Zatim im naređuje da Njemu budu pokorni i podložni i da od Njega pomoć traže i u Njega se pouzdaju, pa kaže: "Jer, samo je Allah zaštitnik vaš i On je najbolji pomagač." Nakon toga On im šalje radosnu vijest da će u srca njihovih neprijatelja uliti strah od njih i poniznost zbog nevjerstva i idolopoklonstva, uz kaznu koja im slijedi na drugome svijetu, pa kaže: "Mi ćemo uliti strah u srca onih koji ne vjeruju, zato što druge Allahu pridružuju iako im Allah nije spustio moć; Vatra je njihovo boravište, a grozno je stjecište silnika!"

U dva Sahiha navodi se predanje od Džabira ibn Abdullaha, da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao: /574/ "Dano mi je pet stvari koje nisu dane nijednom vjerovjesniku prije mene:

- pomoć u strahu i panici na razdaljini od mjesec dana hoda,

- Zemlja kao Mesdžid i čistoća,

- dozvola da uzimam ratni plijen,

- pravo zagovora (šefaat) i

- dok su drugi vjerovjesnici slani samo svojim narodima, ja sam poslansvim ljudima!"

U vezi s riječima: "Mi ćemo uliti strah u srca onih koji ne vjeruju..." El-Avfi na­vodi predanje od Ibn-Abbasa, koji kaže: "Allah je ulio strah u srce Ebu-Sufjana, pa se on vratio u Meku. Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi ve sellem, tada je rekao: /575/ "Ebu-Sufjan se doista vratio ugledavši vas, jer je Allah u srce njegovo strah ulio!" Prenosi ga Ibn Ebi-Hatim. U vezi s riječima: "Allah je već potvrdio obećanje Svoje, pa ste ih, voljom Njegovom, uništavali..." Ibn-Abbas kaže: "Allah im je obećao pomoć i pobjedu."

Kada su se muslimani sukobili s idolopoklonicima, pobjeda i pomoć došli su već početkom dana. Međutim, kada je došlo do greške koju su učinili strijelci i kada je izgubljen dio borbe, obećanje je odgođeno, s obzirom da je bilo uvjetovano pokornošću i postoja­nošću, pa Allah kaže: "kada ste ih vi uništavali", tj. ubijali, "Voljom Njegovom", tj. time što je dao da budete nadmoćni,nad njima "dok niste neuspjeh doživjeli!", tj. dok se niste prestrašili. Ibn-Abbas kaže: "Neuspjeh je, ustvari, kukavičluk"; "i o naredbi se razišli i nepokorni bili", kao što se desilo strijelcima, "nakon što vam je poka­zao šta volite", kada ste pobjedu izvojevali na početku. "Jedni od vas žele ovaj svi­jet", a to su oni koji su željeli plijen kada su vidjeli poraz idolopoklonika, "a drugi žele onaj svijet! Onda vas je On odvojio od njih kako bi vas iskušao!", tj. zatim ih je pomo­gao protiv vas. "Oprostio vam je", tj. oprostio vam je taj čin;[147] "A Allah je neizmjerno dobar prema vjernicima!" Allah vas nije uništio zato što ste postupili suprotno zapo­vijedi Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, nego vam je oprostio, jer Allah obasipa vjernike Svojom milošću, posebno zato što vjeruju u Njega i Njego­va Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem.

El-Buhari navodi predanje od Berra'a, koji kaže: /576/ Tom prilikom smo se susreli s idolopokloni­cima, pa je Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi ve sellem, postavio grupu strijelaca, a za emira (zapovjednika), postavio im je Abdullaha ibn Džubejra i rekao: "Ne napuštajte svoja mjesta! Ako vidite da smo ih savla­dali, ne napuštajte svoja mjesta, a ako vidite da su nas oni savladali, ne pomažite nam!" Kada smo došli do njih, oni su bili pobjegli, tako da sam čak vidio i žene kako su se ražestile po brdu podigavši svoje ogrtače da su im se i nakiti na nogama vidjeli! Govo­rili su: "Plijen, plijen!" Abdullah ibn Džubejr je rekao: "Vjerovjesnik me je obavezao da ne napuštate svoja mjesta!" Ali su oni to odbili. Kada su to učinili, bili su potisnuti i bilo je sedamdeset poginulih. Ebu-Sufjan je likujući pitao: "Je li Muhammed među živima?" Poslanik je rekao: "Ne odgovarajte mu!" Zatim je pi­tao: "Je li među živima Ebu-Kuhafa?" Poslanik je rekao: "Ne odgovarajte mu! Zatim je pi­tao: "Je li među živima Ibn-Hatab?" I dodao: "Ovi su pobijeni, jer da su živi, odgovorili bi mi!" Omer se nije mogao suzdržati, pa je rekao: "Lažeš, neprijatelju Allahov! Allah ti je ostavio ono što će te rastužiti!" Ebu-Sufjan je kazao: "Veličajte Hubela!" Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao je: "Odgovorite mu!" Oni su pitali: "Šta ćemo mu reći?" A on je kazao: "Re­cite: Allah je Najviši i Najuzvišeniji!" Ebu-Sufjan je na to rekao: "Mi imamo Uzzaa, a vi to nemate!" Vjerovjesnik je kazao: "Odgovorite mu!" "Šta ćemo reći?" pitali su oni, a on je kazao: "Recite, Allah je zaštitnik naš, a vi zaštitnika nemate!" Ebu-Sufjan je na to rekao: "Današnji dan je za onaj na Bedru, a rat je promjenjiva sreća! Naći ćete kaznu koju nisam naredio, i to mi ne smeta!..." El-Buhari navodi predanje od Aiše, radijAllahu anhu, koja kaže: Kada je bio Dan Uhuda, idolopoklonici su bili poraženi, pa je Iblis po­vikao: "Robovi Božiji, držite pozadinu!" Zatim se nji­hova predhodnica vratila i ustalila pozadinom. To je gledao Ebu-Huzejfe i ugledao svoga oca Jemana, pa je rekao: "Robovi Allahovi, to je moj otac, moj otac!..." Zatim kaže: Ona dodaje: "Tako mi Allaha, nisu stali dok ga nisu ubili, a Huzejfe je rekao: 'Allah će vam oprostiti!...' Urve je dodao: 'Boga mi, Huzejfe je zbilja bio dobar sve do tvoje smrti!...' " Ibn-Ishak kaže da mu je pričao Kasim ibn Abdurrahman ibn Rafi, jedan od članova porodice Benu-Adijja ibn en-Nedžara: Enes ibn en-Nadr, amidža Enesa ibn Malika, došao je kod Omera ibn el-Hataba i Talhe ibn Ubejdullaha, među muhadžire i ensarije koji su pobacali sve što im je bilo u rukama, pa je upitao: "Šta vam je?" Oni su kazali: "Ubijen je Allahov Poslanik!" On im je rekao: "Šta ćete onda sa životom poslije njega? Ustanite i umrite kako je i on umro!" Nakon toga je krenuo u susret neprijatelju i borio se dok nije pao, Allah s njim bio zadovoljan! El-Buhari navodi predanje od Enesa ibn Malika, kako je njegov amidža Enes ibn en-Nadr bio izostao u Bitki na Bedru, pa je rekao: "Izostao sam iz prve bitke Vjerovjesnika, sallAllahu alejhi ve sellem. Ako mi Allah da, pa drugi put krenem sa Allahovim Poslanikom, sallAllahu alejhi ve sellem, Allah će pokazati šta ću uraditi!" Dočekao je Dan Uhuda, pa kada su ljudi doživjeli poraz, rekao je: "Allahu moj, ja Ti se is­pričavam za ono što su ovi (tj. muslimani) učinili!" Nakon toga krenuo je sa sabljom naprijed i sreo Sa'da ibn Muaza. Rekao je: "Gdje ideš, Sade? Ja osjećam miris Dženeta pod Uhudom!" Zatim je krenuo dalje i poginuo. Nisu ga prepoznali dok ga sestra nije poznala po mladežu, odnosno po rukama, jer mu je na tijelu bilo osamdeset i nekoliko udaraca i uboda od strijele. (Prenosi Muslim.) Imam Ahmed navodi predanje od Ibn-Mesuda, koji kaže: /577/ "U Bitki na Uhudu žene su bile iza muslimana i ubijale ranjenike mušrika! Da mi je tada neko tražio da se zakunem, mislim da bih rekao da među nama nema nikoga da želi ovaj svi­jet. " Ali Allah je objavio: "Jedni od vas žele ovaj svijet, a drugi onaj svijet! Onda vas je odvojio od njih, kako bi vas iskušao!" Naime, kada su ashabi Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, postupili suprot­no njemu i počinili grešku u odnosu na zapovijed koju su dobili, Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi ve sellem, izdvojio je devetericu; sedam ensarija i dvojicu Ku­rejša, a on im je bio deseti. Pošto su ga neprijatelji dobro namučili, on je rekao: "Allah se smilovao čovjeku koji ih odbije od nas!" Zatim je rekao: "Izišao je jedan od ensarija i borio se čitav sat, dok nije poginuo."A kada su ga još pritijesnili, rekao je: "Allah se smilovao čovjeku koji ih odbije od nas!..." On je to govorio dok nisu ubijena sedmerica, pa je rekao: "Nismo bili pravedni prema našim drugovima!" Nakon toga je došao Ebu-Sufjan i rekao: "Veličajte Hubela!" Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao je: "Kažite Allah je viši i uzvišeniji!" Oni su po­vikali: "Allah je viši i uzvišeniji!" Ebu-Sufjan je potom rekao: "Imamo Uzzaa, a vi ga nemate!" Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao je: Recite: "Allah je zaštitnik naš, a nevjernici zaštitnika nemaju!" Ebu-Sufjan je potom rekao: "Današnji dan je za Dan Bedra! Jedan dan je protiv, nas a jedan za nas! Jedan dan je Nusaov,[148] a jedan Nesrov. [149] Hanzala[150] je za Hanzalu,[151] drugi za drugoga!" Allahov Poslanik je rekao: "Nije to isto! Naši poginuli su živi, i bit će opskrbljeni, a vaši poginuli će u Vatru i bit će kažnjeni!" Ebu-Sufjan je kazao: "Među ljudima je bilo unakaženih, a da toga nije bilo među nama, ja ne bih naredio niti zabranio, ne bih volio niti mrzio, ne bi me to oneraspoložilo niti raspoložilo!" Pogledali su i vidjeli kako je kod Hamze rasporen stomak i kako je Hinda uzela njegovu džigericu i čupa je zubima... ali nije mogla jesti! Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, upitao je: "Je li što pojela?" "Ne!" rekli su oni. On je na to kazao: "Allah neće ništa od Hamze u vat­ru staviti!'..." Zatim kaže: "Nakon toga je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, položio Hamzu i klanjao mu dženazu. Zatim je donesen jedan čovjek, ensarija, pa mu je klanjao, a potom ga podignuo, a ostavio Hamzu da bi mu klanjao sedamdeset puta!" Navodi ga jedino Ahmed.

"Kada ste uzmicali penjući se i ne obazirući se ni na koga", tj. od­vojio vas je od njih kada ste se penjali uz brdo bježeći od neprijatelja i ne obazirući se ni na koga zbog straha, bojazni i panike; "dok vas je Poslanik zvao iza leđa vaših", tj. dok ste se ponašali sup­rotno njemu, on vas je iza leđa zvao da ne bježite od neprijatelja, da se vratite i zaustavite, a zvao je i druge ljude: /578/ "Za mnom, robovi Allahovi, za mnom!" Ibn-Abbas kaže: "Sa Allahovim Poslanikom nije ostalo više od dvanaest ljudi koji su ga branili!... Među njima je bio Talha, koji je ostao, dok su drugi pali. Zatim je i Talha zamolio da se bori i borio se kao i drugi prije njega, pa kada je ranjen u ruke (prste), rekao je: 'Hissin!'[152] Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, tada je rekao: /579/ 'Da si rekao: Bismillah ("U ime Allaha") i spomenuo ime Allahovo, meleci bi te podigli i ljudi bi to gledali sve dok te ne uvedu u nebesku sferu!' Zatim se Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, uspeo do svojih ashaba, koji su bili sakupljeni zajedno." El-Buhari navodi predanje od Kajsa ibn Ebi-Hazima, koji kaže: /580/ "Vidio sam ruku Talhe kako je odsječena, a on njom štiti Vjerovjes­nika, sallAllahu alejhi ve sellem, dakle, na Uhudu!" U dva sahiha se navodi hadis Mu'temera ibn Sulejman, koji to navodi od svoga oca, a on od Ebu-Osmana en-Nehdija, koji kaže: /581/ "Tih dana kada se borio Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, s njim nije ostao niko osim Talhe ibn Ubejda i Sa'da!" Hasan ibn Arefe navodi od Seida ibn Musejjeba, koji kaže: Čuo sam Sa'da ibn Ebi-Vekkasa kako kaže: /582/ "U Bici na Uhudu meni je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, svoje strijele istresao iz tobolca i rekao: 'Gađaj, žrtvovao bih oca i majku za tebe!'"

El-Buhari navodi predanje od Sa'da ibn Ebi-Vek­kasa: /583/ kako je on, u Bici na Uhudu, gađao is­pred Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, pa kaže: Vidio sam Allahovog Poslanika kako mi dodaje strijele i govori: "Gađaj, žrtvovao bih oca i majku za tebe!" Čak mi je dodao strijelu na kojoj nije bilo šiljka, pa sam i njom gađao! U dva sahiha se navodi hadis Ibrahima ibn Sa'da ibn Ebi-Vekkasa, koji navodi od svoga oca, da je rekao: /584/ "Na Dan Uhuda vidio sam s desne strane Vjerovjesnika, sallAllahu alejhi ve sellem, a sa lijeve dva čovjeka na kojima je bila bijela odjeća kako ga žestoko brane i nikada ih više nisam vidio ni prije ni poslije toga (tj. Džibrila i Mikaila, alejhi selam).

Ebu-Esved navodi predanje od Urve, a on od Zu­bejra: /585/ Ubejj ibn Halef, brat Beni-Džumeha, bio se zakleo dok je bio u Meki da će ubiti Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, pa kada je Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi ve sellem, došla vijest o njegovoj zakletvi, rekao je: "Ne, nego ću ja njega ubiti, ako Allah da!" Kada je došlo do Bitke na Bedru, Ubejj je krenuo naprijed u željeznom oklopu govoreći: "Neću se spasiti, ako se Muhammed spasi!" Zatim je krenuo prema Poslaniku, sallAllahu alejhi ve sellem, s ciljem da ga ubije. Dočekao ga je Musab ibn Umejr, brat Beni Abdid-Dara, koji je lično štitio Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, i poginuo je. Allahov Poslanik je tada ugledao ključnu kost Ubejje ibn Halefa između pancira i šljema i tu ga udario svojim oružjem. On je pao na zemlju s konja, a od udarca nije bilo krvi. Do njega su došli njegovi drugovi i ponijeli ga dok je on rikao kao vo! Oni su govorili: "Šta te je uzrujalo? To je samo ogrebotina. Tada im je on naveo riječi Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem: ("Ne, nego ću ja Ubejja ubiti!"), a zatim je rekao: "Tako mi onoga u čijoj ruci je moj život, da se ovo što se desilo meni, desilo drugim lju­dima   ( iz Medžaza), svi bi pomrli!" I on je umro otišavši u Vatru! "pa daleko bili oni koji su u Vatri žestokoj!" (67:11)

El-Buhari navodi predanje od Ibn-Abbasa, koji kaže: /586/ "Srdžba Allahova je žestoka prema onome koga je ubio Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, na Allahovom putu, a žestoka je srdžba Njegova i prema ljudima koji su okrvavili lice Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem!" U dva Sahiha utvrđeno je predanje Ebu-Hurejre, koji kaže: "Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao je: /587/ "Allahova srdžba je velika prema lju­dima koji su ovo učinili sa Allahovim Poslanikom, sallAllahu alejhi ve sellem, pokazujući pritom na svoj prednji zub. A žestoka je srdžba Allahova i prema čovjeku koga Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, ubije na Allahovom putu!"

Ibn-Ishak kaže: "Nastradao je i prednji zub Alla­hovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, pukla mu je arkada i usna kada ga je pogodio Utbe ibn Ebi-Vekkas. Salih ibn Kejsan priča kako mu je neko pri­povijedao od Sa'da ibn Ebi-Vekkasa, koji kaže: /588/ "Nikada nisam želio nikoga ubiti kao što sam to želio učiniti s Utbetom ibn Ebi-Vekkasom, iako je on kako sam saznao bio omražen među svojim ljudima. Zato su mi bile dostatne riječi Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem: "Žestoka je srdžba Allahova prema onome ko je okrvavio lice Allahovog Poslanika!"

"Allah vas je kaznio nedaćom iza nedaće," tj. kaznio vas je brigom na brigu (jer prijedlog ovdje znači). Ovo značenje imaju i riječi Allaha Uzvišenog: "i po stablima palmi ćemo vas razapeti!" (20:71), tj. na stabla palmi. U tom smislu, prvi izazov je zabrana plijena idolopoklonika, pobjeda i nadmoć nad njima, te pogibije i rane što su zadesile musli­mane nakon pobjede, koju su bili postigli u početku. Na koncu, ono što im je promaklo na kraju samo je zbog grijeha prema Allahu i ponašanja suprotnog Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi ve sellem. Drugi izazov bila je njihova sumnja da je Vjerovjes­nik, sallAllahu alejhi ve sellem, poginuo, navala ne­prijatelja na njih i njegovo ovladavanje vrhom brda s kojeg je dominirao nad njima. "kako ne biste tugovali za onim što vam je izmaklo", tj. zbog plijena i pobjede nad neprijateljem, koja vam je izmakla; "niti zbog onoga što vas je zadesi­lo" u pogledu rana i pogibija. To navode Ibn-Abbas, Abdurrahman ibn Avf i drugi. "A Allah dobro zna ono što radite!" On je Veliki i Hvale Vrijedan i nema drugog boga osim Allaha Uzvišenog.

- Zatim vam je, poslije nevolje, spokojstvo spustio snom koji je neke od vas obuzeo, dok su se drugi brinuli samo o sebi, misleći o Al­lahu ono što nije istina, mislima paganstva, govoreći: "Imamo li mi ikakva udjela u pobjedi?" Reci: "Sva popjeda pripada samo Allahu!" Oni u sebi kriju ono što tebi ne pokazuju. Govore: "Da smo ikakva udjela u pobjedi imali, ne bismo ovdje izginuli!" Reci: "I da ste u kućama svojim bili, opet bi oni kojima je propisano da poginu izišli na mjesta pogibije svoje, da Al­lah iskuša š ta je u grudima vašim i da ispita šta je u srcima vašim! A Allah dobro zna šta je u grudima!" /154/ "One od vas koji su uz­makli na dan kada su se dvije skupine suko­bile, doista je šejtan naveo da posrnu zbog nečeg od onoga što su prije zaradili! A Allah im je već oprostio, jer Allah prašta i blag je!"/155/

Allah Uzvišeni navodi Svojim robovima spokoj­stvo i mir koje je na njih spustio kroza san, koji ih je obuzeo dok su bili pod oružjem, zabrinuti i ophrvani nevoljom. Drijemež u ovakvoj situaciji dokaz je spokojstva, kao što Allah kazuje u poglavlju "El-Enfal" kada govori o Bedru: "I kada vas san obuze kao spokojstvo od Njega" (8:11). Ibn Ebi-Hatim navodi predanje od Ibn-Mesuda, koji kaže: "Drijemež u borbi je od Allaha, a u namazu od šejtana!" El-Buhari donosi drugo predanje od Enesa, koji prenosi od Talhe da je rekao: "Bio sam od onih koje je obuzeo drijemež u Bitki na Uhudu, pa mi je sablja više puta iz ruke ispala; ispala bi i uzeo bih je, ispala i uzeo bih je!" Ovako to prenosi u pog­lavlju "El-Megazi" kao muallek (predanje), a u pog­lavlju "Et-tefsir" navodi ga direktno od Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, s lancem od Šejbana, Katade, Enesa i Ebi-Talhe, koji kaže: "Obuzeo nas je san dok smo bili u bojnom poretku u Bici na Uhudu!" Potom kaže: "pa mi je sablja ispadala iz ruku, pa sam je uzi­mao, ispadala, pa sam je uzimao!" U vezi s ovim, Al­lah Uzvišeni kaže:

"Zatim vam je, poslije nevolje, spokojstvo ulio kroza san koji je neke od vas obuzeo", znači one koji imaju vjeru, izvjesnost, postojanost i iskreno pouzdanje u Njega. Oni su čvrsto uvjereni da će Al­lah pomoći Svoga Poslanika i dati da mu se ispune njegove nade. U tom smislu kaže: "dok su se drugi brinuli samo o sebi", tj. njih nije obuzimao san zbog uzbuđenja, nemira i straha; "misleći o Allahu ono što nije istina, mislima paganstva". U dru­gom ajetu Allah Uzvišeni kaže: "Nego ste pomislili da se Poslanik i vjernici nikada neće vratiti porodicama svojim!" (48:12) Naime, oni su mislili da je pobjeda idolopoklonika postala odlučujuća, te da su islam i njegovi sljedbenici uništeni. Ista stvar je i s onima koji sumnjaju, budući da i njima naumpadaju također ovako loše misli.

Nakon toga, Allah Uzvišeni saopćava da oni "govore" u toj situaciji: "Imamo li mi ikakva udjela u pobjedi?", pa kaže: - Reci: "Sve pripada samo Allahu!" Oni u sebi kriju ono što tebi ne pokazuju i govore!, a zatim komentira šta u sebi kriju, pa kaže: “Oni go­vore: "Da smo ikakva udjela u pobjedi imali ne bi ovdje izginuli!", tj. to kriju od Allahovog Poslanika sallAllahu alejhi ve sellem. Ibn-Ishak navodi predanje od Zubejra, koji kaže: "S Allahovim Poslanikom doživio sam da nam je Al­lah dao san kada je među nama zavladao strah, pa nije bilo nijednog da mu brada nije pala na grudi!" Zatim kaže: "Tako mi Allaha, čujem riječi Mu'teba ibn Kušajra, kao u snu, kako govori: "Da smo ikakva udjela u pobjedi imali, ne bismo ovdje izginuli!" Od njega sam ih ja napamet naučio! U vezi s tim, Allah Uzvišeni je objavio: “Oni go­vore: "Da smo ikakva udjela u pobjedi imali, ne bismo ovdje izginuli!" Prenosi Ibn Ebi-Hatim.

- Reci: "I da ste u kućama svojim bili, opet bi oni kojima je propisano da poginu izišli na stratišta svoja." Ovo je sudbinska odredba koju je Allah Uzvišeni odredio i nepobitna presuda od koje se ne može izbjeći niti izvrdati; "kako bi Allah iskušao šta je u grudima vašim i kako bi ispitao što je u srcima vašim!" On vas iskušava onim što vam se događa, kako bi razlik­ovao lošeg od dobroga i izdvojio vjernika od licem­jera u riječima i djelima. "A Allah zna šta je u grudima!" Kakve tajne i skrivene stvari se tu nalaze. Zatim, Allah Uzvišeni kaže: "One među vama koji su uzmakli na dan kada su se dvije skupine sukobile, doista je šejtan naveo da posrnu zbog onoga što su prije zaradili!" Znači, posrnuli su zbog nekih njihovih prethodnih grijeha. Neki predstavnici zdrave tradicije kažu: "U nagradu za dobro djelo spada dobro djelo i poslije njega, a u kaznu za loše djelo spada loše djelo poslije njega!" Zatim kaže: "A Allah im je već oprostio!" To što su pobjegli, "jer Allah prašta i blag je!" On oprašta grijeh, blag je prema Svojim stvorenjima, pa prelazi preko toga.

- O vjernici, ne budite kao oni, koji ne vjeruju i koji govore za braću svoju, kada odu na put po Zemlji ili se budu borili: "Da su bili s nama, ne bi umrli, niti poginuli!" pa Allah time čini tugu u srcima njihovim, a Allah daje i život, i smrt! On dobro vidi ono što vi radite!" /156/ "A ako vi na Allahovom putu poginete ili um­rete, doista su oprost od Allaha i milost bolji od onoga što oni gomilaju!" /157/ "I bilo da umrete ili poginete, vi ćete kod Allaha sigurno sakupljeni biti!"/158/

Allah Uzvišeni zabranjuje Svojim robovima, vjer­nicima, da budu kao nevjernici koji imaju iskvareno vjerovanje, pa govore o svojoj braći koji umru na putu ili u ratu: "Da su to ostavili, ne bi im se desilo to što se desilo!"- pa kaže: "O vjernici, ne budite kao oni koji ne vjeruju i koji govore za braću svoju", tj. o braći svojoj, "kada odu na put po Zemlji", tj. otputuju radi trgovine ili nečega sličnog, "ili se budu borili", tj. učestvuju u boju: "Da su s nama bili", tj. u gradu, "ne bi umrli niti poginuli" na putu ili u boju. "pa Allah time čini tugu u srcima njihovim", tj. stvara ovo uvjerenje u dušama njihovim, kako bi osjećali još viši bol za svojim mrtvim i poginulim.

Nakon toga, Allah Uzvišeni odgovara: "jer Allah daje i život i smrt", tj. u Njegovoj je ruci stvaranje i Njemu se sve vraća, tako da niko ne može niti živjeti, niti umrijeti bez Njegove volje i određenja, kao što se nikome život ne može produžiti ili skratiti bez Njegove presude i određenja.

"Allah dobro vidi šta vi radite!" Njegovo znanje i vid dopiru do svih stvorenja i ništa Mu se ne može sakriti. "A ako vi na Allahovom putu poginete ili umrete, doista su oprost i milost bolji od onoga što oni gomilaju!" To znači da je pogibija na Allahovom putu, kao i smrt, sredstvo za postiza­nje Allahove milosti, oprosta i zadovoljstva, što je bolje od opstanka na ovome svijetu i svih njegovih prolaznih stvari, jer svako ko umre, Njemu će se vratiti, pa će ga On nagraditi za njegova djela, bila dobra ili zla. Zato Allah Uzvišeni kaže: "I bilo da umrete ili poginete, vi ćete sigurno oživljeni i sakupljeni biti!"

"S Allahovom milošću ti si blag prema njima; a da si grub i tvrda srca bio, razbježali bi se iz tvoje blizine. Zato im praštaj i moli da im bude oprošteno, i dogovaraj se s njima! A kada se odlučiš, u Allaha se pouzdaj; Allah, doista voli one koji se (u Njega) uzdaju!" /159/ "Ako vas Allah pomogne, niko vas po­bijediti neće; a ako vas napusti, pa ko je taj koji vam, osim Njega, može pomoći? I u Alla­ha neka se uzdaju vjernici!" /160/ "Nije moguće da Vjerovjesnik šta utaji! A onaj ko šta utaji, doći će na Sudnji dan s tim što je utajio! Zatim će svakome u potpunosti biti dano ono što je zaslužio, i nikome neće ne­pravda biti učinjena!" /161/ "Zar je onaj koji je Allahovo zadovoljstvo slijedio kao i onaj koji je Allahovu srdžbu navukao i prebiva­lište mu je Džehennem, a užasno je to stjecište!" /162/ "Oni su kod Allaha po stupnjevima i Allah dobro vidi šta oni rade!" /163/ "Allah je vjernike (milošću Svojom) da­rovao kada im je poslanika između njih poslao, da im ajete Njegove kazuje, da ih očisti, i da ih Knjizi i mudrosti pouči, iako su prije u očitoj zabludi bili!"/164/

Allah Uzvišeni obraća se ovdje Svome Poslaniku, sallAllahu alejhi ve sellem, ukazujući mu, kao i vjernicima, na blagost i lijepu riječ koju je pokazao prema svojim sljedbenicima, koji slijede njegovu zapovijed, a izbjegavaju ono što zabranjuje: "Samo Allahovom milošću ti si blag prema njima", tj. uz milost od Allaha. Hasan el-Basri kaže: Ovo je moral Muhammedov, sallAllahu alejhi ve sellem, s kojim ga je Allah Uzvišeni poslao, a ovaj časni ajet liči riječima Uzvišenog: "Došao vam je poslanik između vas; teško mu je što ćete na muke udariti, pa brine o vama; prema vjernicima je blag i milostiv!" (9:128)

Zatim, Allah Uzvišeni kaže: "A da si grub i tvrda srca bio, razbjegli bi se iz tvoje blizine", tj. da si ti imao ružnu riječ i grubo srce prema njima, oni bi se razbježali od tebe i napustili te. Međutim, Allah ih je oko tebe sakupio, učinio te blagim prema njima, što je omekšalo i njihova srca. U tom smislu, Abdullah ibn Amr kaže: "Ja nalazim svojstva Allahovog Poslanika i u prethodnim knjiga­ma: on nije osoran, niti grub, niti bučan po trgovištima; on na zlo ne uzvraća zlim, nego oprašta i blago postupa!"

"Zato im praštaj, moli da im bude oprošteno, i dogovaraj se s njima!" Zato se Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, dogovarao sa svojim ashabima u vezi s onim što se dešavalo, omekšavajući im srca kako bi bila djelotvornija. Tako se on s njima dogova­rao prilikom Bitke na Bedru da idu prema karavanu. Oni su tada rekli: "Allahov Poslaniče, da si nam predložio da idemo preko mora, išli bismo s tobom! Da si krenuo s nama do Berkul-Gamada, pošli bismo s tobom i ne bismo ti rekli kao što su Musaovi ljudi njemu rekli: 'Idite ti, i Gospodar tvoj, pa se borite, a mi ovdje ostajemo!', nego ti kažemo: Kreni, i mi ćemo s tobom i pred tobom, kao borci s tvoje lijeve i desne strane!" On se s njima savjetovao također na Uhudu: da li da ostanu u Medini ili krenu prema ne­prijatelju? Većina je predložila da iziđu prema nepri­jatelju, pa je i izišao. Savjetovao se i na Dan saveza u pogledu potpisivanja primirja za trećinu tadašnje Medine, što su odbili Sad ibn Muaz i Sad ibn Ubade, pa je i on od toga odustao; savjeto­vao se na Hudejbiji da krene prema porodicama idolopoklonika, kada mu je Siddik rekao: "Mi nismo došli da napadamo bilo koga, nego smo došli da obavimo umru!", pa je i njemu tako odgovorio složivši se s njim.

U vezi sa "slučajem Potvore" on je rekao: /589/ "Recite mi šta da radim, o muslimani, s onima koji su potvorili moju suprugu. Tako mi Alla­ha, ja o svojoj supruzi ne znam nikakvo zlo. Oni su je potvorili s kim? Tako mi Allaha, ja od njega znam samo dobro." Dakle, on se s njima savjetovao kako o ratovima, tako i o drugim stvarima. Ibn-Madže na­vodi predanje od Ebu-Hurejre, koji prenosi od Vjerovjesnika, sallAllahu alejhi ve sellem: /590/ "Onaj s kim se savjetuje pod obavezom je!" Od Džabira također navodi da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao: /591/ "Kada se neko od vas po­savjetuje sa svojim bratom, neka mu da savjet!"

"A kada se odlučiš, u Allaha se pouzdaj!" Kada se s njima posavjetuješ o nečemu i na to se odlučiš, onda se u Allaha pouzdaj!; "jer Allah, doista, voli one koji se u Allaha uzdaju!" "Ako vas Allah pomogne, niko vas pobije­diti neće, a ako vas ponizi, pa ko je taj ko vam osim Njega može pomoći? I u Allaha neka se uzdaju vjernici!" Ovaj ajet vezuje sa za naprijed navedene riječi: "A pomoći nema osim od Allaha, Silnog i Mudrog!" (3:126) Nakon toga, Allah Uzvišeni im naređuje da se u Allaha pouzdaju, pa kaže: "I u Allaha neka se uzdaju vjernici!"

"Nije moguće da Vjerovjes­nik šta utaji!" Ibn Ebi-Hatim navodi predanje od Ibn-Abbasa, koji kaže: U Bitki na Bedru bili su izgu­bili jedan pokrivač od kadife, pa su rekli: "Možda ga je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, uzeo!" Nakon toga, Allah Uzvišeni je objavio ajet: "Nije na Vjerovjesniku da šta utaji!" tj. da iznevjeri. Ovo je tvrdnja da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, čist od svake vrste pronevjere pri izvršavanju povjerenja koje mu je ukazano, podjeli plijena i sl. Zatim, Allah Uzvišeni kaže: "A onaj ko šta utaji, donijet će na Sudnji dan to što je utajio! Zatim će svakome u potpu­nosti biti dano ono što je zaslužio i nikome neće nepravda biti učinjena!" To predstavlja snažnu prijetnju i žestok prijekor. U pogledu toga postoji i sunetska zabrana u više hadisa. Imam Ah­med navodi predanje od Ebu-Malika el-Ešdže'ija, koji prenosi da je Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao: /592/ "Najgora je utaja kod Allaha kada čovjek čovjeku uzme aršin zemlje, ili komšija komšiji, makar i pedalj, kad je zemlja jedna do druge. Ako to uzme, na Sudnjem danu će mu o vrat biti okačen taj aršin od sedam zemalja!"

Imam Ahmed navodi od Mustevreda ibn Šedda­da hadis u kome stoji: Čuo sam Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, kako kaže: /593/ "Ko bude nama u službi pa ako nema stan, neka uzme stan, ako nema supruge, neka se oženi, ako nema sluge neka pronađe slugu, ako nema životi­nje (jahalice), neka je uzme! Ko uzme nešto drugo, osim toga, on je varalica!" Imam Ahmed navodi predanje od Ebu-Humejda es-Sadija, koji kaže: /594/ Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, zaposlio je nekog čovjeka po imenu Ebul-Letebijje, iz plemena Ezd, na sakupljanju zekata, pa mu je taj došao i rekao: "Ovo pripada vama, a ovo je meni poklonjeno!" Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, tada se uspeo na minber i rekao: "Šta je s čovjekom kojeg mi pošaljemo da radi, pa on kaže: 'Ovo pripada vama, a ovo je meni pok­lonjeno!' Što nije sjedio u kući svoga oca i majke, pa da vidi hoće li mu biti poklonjeno ili ne?!... Tako mi Onoga u Čijoj je ruci moj život, niko od vas neće uzeti od toga bilo šta, a da to na Sudnji dan ne do­nese na svom vratu, pa ako bude deva ona će rika­ti, ako bude krava ona će mukati, a ako bude ovca ona će blejati!" Nakon toga, podignuo je ruke toliko da smo mu vidjeli bjelinu pazuha, a zatim rekao: "Allahu moj, jesam li saopćio?" I to ponovio tri puta. Navode ga El-Buharija i Muslim od Sufjana ibn Ujej­ne.

Imam Ahmed navodi predanje od Ebu-Hurejrea, koji kaže: /595/ Među nama je ustao Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, spomenuo varanje i kazao koliko je to veliko, a zatim rekao: "Na Sudnji dan neki od vas će doći s devom na vratu dok ona riče, pa će govoriti: 'Allahov Poslaniče, pomozi mi!' A ja ću reći: 'Ja ti ništa ne mogu pomoći od Alla­ha! Ja sam te već prije upozorio'... Neki od vas će doći s konjem za vratom koji hrže, pa će govoriti: 'Allahov Poslaniče, pomozi mi!'... Ja ću reći: 'Ja ti ništa ne mogu pomoći od Allaha, ja sam te već prije upo­zorio!' Neki će od vas doći s blagom na plećima, pa će govoriti: 'Allahov Poslaniče, pomozi mi!'... Ja ću reći: 'Ja ti ništa ne mogu pomoći, ja sam te već prije upozorio!'..." Autori Sahiha to navode od Ebu-Hajja­na. Od Ibn-Šuajba, od njegovog oca, odnosno djeda, prenosi se da je rekao: "Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao je: /596/ "Vratite iglu i ono što je sašiveno, jer na Sudnjem danu varanje će biti sramota, vatra i pogrda za onoga ko to učini!..." Ebu-Bekr ibn Merdevejh navodi predanje od Burej­de, koji prenosi od Vjerovjesnika da je rekao: /597/ "Kamen će biti bačen u Džehennem i padat će se­damdeset godina a neće stići do dna. Isto tako će se donijeti ono što je utajeno i bacit će se s njim, a za­tim će se reći onome koji ga je utajio: Donesi ga..." To je značenje riječi Allaha Uzvišenoga: "A onaj koji utaji, doći će na Sudnji dan s tim što je utajio!" Ebu-Davud navodi predanje od Semure ibn Džunduba, koji kaže: /598/ Kada bi Allahov Poslanik dobio neki plijen, on bi naredio Bilalu da pozove ljude da prime svoj plijen, pa bi zatim određivao petinu i ostalo di­jelio. Tako je jednom nakon poziva došao neki čovjek s pletenom uzdom i rekao: "Allahov Poslaniče, ovo je sve što smo uzeli od ratnog plijena!" On mu je rekao tri puta: "Jesi li čuo Bilala kako zove?" Odgovorio je: "Da", a on ga je upitao: "Šta te je spriječilo da dođeš?" Kada se ovaj izvinio, on mu je rekao: "Ne, ti ćeš s tim doći na Sudnji dan, ali ti ja to neću primiti!..."

"Zar je onaj koji je Allahovo zadovoljstvo slijedio kao i onaj koji je Allahovu srdžbu na­vukao? Jer tog je prebivalište Džehennem, a užasno je to prebivalište!" To znači: nije jednak onaj koji slijedi Šerijat Allahov, zaslužuje Njegovo zadovoljstvo i nagradu, pa je udaljen od teškoće Njegove kazne s onim koji je zaslužio srdžbu Alla­hovu i navukao je na sebe, jer on od nje neće moći pobjeći. Njegovo je prebivalište Džehennem, a loše je to prebivalište! U tom smislu Allah Uzvišeni također kaže: "Zar je onaj koji zna da je istina ono što ti je objavljeno od Gospodara tvoga, kao onaj koji je slijep?" (13:19)

Zatim, Allah Uzvišeni kaže: "Njima pripadaju stupnjevi kod Allaha", tj. oni koji čine dobro i oni koji čine zlo imaju odgovarajuće stupnjeve; stupnjevi jednih su u Džennetu, a drugih u Džehennemu, kao što Allah kaže: "Svakome će pripasti stupnjevi prema onome što su radili." Zato Allah Uzvišeni kaže: "Allah do­bro vidi što oni rade!" Znači, On će im to ispuniti. "Allah je vjernike milošću Svojom darivao kada im je za poslanika jednoga između njih poslao." On je ukazao milost ovoj vrsti, kako bi mu se mogli obraćati, pitati ga, s njim sjediti i korist imati, kao što na drugome mjestu kaže: - Reci: "Ja sam čovjek kao i vi! Meni se objav­ljuje da je vaš Bog Jedan Bog!" (18:110) Najočitije ukazivanje milosti jeste to da je Poslanik između njih tako da oni s njim mogu razgovarati i obraćati mu se u pogledu razumijevanja onoga što kaže. Zato Allah Uzvišeni kaže:  "da im ajete Njegove kazuje", tj. Kur'an, "i da ih očisti", tj. zapovijeda im dobro, a odvraća od zla, kako bi im se duše oslobo­dile i očistile od prljavštine i ružnih stvari vezanih za idolopoklonstvo i paganstvo. "...i da ih Knjizi i mudrosti pouči", tj. Kur'anu i sunnetu. "... iako su bili prije", tj. prije ovog Poslanika, "u očitoj zabludi", tj. u zabludi i neznanju, očitom i jasnom za svakoga.

- Zar niste rekli, kada vas je snašla nevolja koju ste vi njima dvostruko nanijeli: "Odakle sada ovo?" Reci: "To je od vas samih!" Allah doista sve može! /165/ "Ono što vas je zade­silo kada su se dvije skupine sukobile, bilo je Allahovom voljom i da bi znao ko su vjernici!" /166/ I da bi znao ko su licemjeri. Njima je rečeno: "Dođite, borite se na Allahovom putu, ili se branite!", a oni su kazali: "Da znamo da će biti borbe, mi bismo vas slijedili!" Toga dana oni su bili bliži nevjerovanju nego vjero­vanju, jer su ustima svojim govorili ono što nije bilo u srcima njihovim! A Allah najbolje zna što oni kriju! /167/ Onima koji se nisu borili, a o braći svojoj su govorili: "Da su nas poslušali, ne bi izginuli!" reci: "Od sebe smrt odagnajte, ako istinu govorite!"/168/

Allah Uzvišeni kaže: "Zar, kada vas je snašla nevolja", tj. pogibija koja ih je zadesila u Bitki na Uhudu, "koju ste vi njima dvostruko nanijeli", u Bitki na Bedru, kada su muslimani ubili sedamdeset idolopoklonika a se­damdeset zarobili, "zar niste rekli: Odakle sada ovo?", tj. odakle nam je sada ovo došlo? "To je od vas samih!" Znači, zbog vašeg grijeha prema Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi ve sellem, kada vam je naredio da ne napuštate svoja mjesta, a vi ste to prekršili. To se odnosi na strijelce."Allah doista sve može!" On čini što hoće i sudi kako hoće, bez mogućnosti prigovora Njegovom sudu.

Zatim Allah Uzvišeni kaže: "Ono što vas je zadesilo kada su se dvije skupine sukobile, bilo je Allahovom voljom", tj. vaše bježanje is­pred neprijatelja, pogibija jedne vaše grupe, te ranja­vanje druge grupe, bilo je po Allahovoj odredbi i određenju, a smisao toga za Njega je: "da bi znao ko su vjernici!", tj. ko su oni koji su strpljivi i postojani, odnosno koje to nije pokolebalo. "I da bi znao ko su licemjeri. Njima je rečeno: 'Dođite, borite se na Allahovom putu ili se branite!', a oni su kazali: 'Da se znamo boriti, mi bismo vas slijedili!'" Pod tim se misli na sljedbenike Abdullaha ibn Ubejja ibn Selula koji su se s njim vratili s puta, a bilo ih je trećina. Abdullah ibn Ubejj je rekao: "On ih je (Muhammed, alejhi selam) poslušao i izišao izvan Medine da se suprotstavi Ku­rejšima! Ljudi, tako mi Boga, ja ne znam zašto ovdje da ginemo!" Nakon toga, on se vratio sa licemjerima i skepticima, koji su krenuli s njim. Zatim ih je stigao Abdullah ibn Amr ibn Haram, brat Benu-Seleme i rekao: "Ljudi, podsjećam vas na Allaha i nemojte ponižavati svoga Vjerovjesnika i svoj narod kada se vrate od neprijatelja!" A oni su kazali: "Kada bismo znali da ćete se boriti, i mi bismo krenuli s vama! Ali mi ne znamo hoće li biti borbe!" Pošto ga nisu poslušali, te su odbili, nije mu preostalo ništa drugo nego da ih ostavi. Tada im je rekao: "Neka ste daleko, neprijatelji Allahovi, jer Allah nema potrebe za vama!", a zatim je Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, otišao.

Allah Uzvišeni kaže: "Toga dana oni su bili bliži nevjerovanju nego vjerovanju", a zatim kaže: "jer su ustima svojim govorili ono što nije bilo u srcima nji­hovim!" Dakle, oni govore ono u što nisu uvjereni da je ispravno. U to spadaju i njihove riječi: "Da se znamo boriti, mi bismo vas slijedili!", iako oni sigurno znaju da su idolopoklonici došli iz dalekoga kraja, kako bi se os­vetili i uzvratili muslimanima za ono što je zadesilo njihove prvake na Bedru, te da će sigurno doći do sukoba. Zato Allah Uzvišeni kaže: "A Allah najbolje zna šta oni kriju!" Zatim kaže: - Onima koji se nisu borili, a o braći svojoj su govorili: "Da su nas poslušali, ne bi izginuli!" Da su slušali naše savjete da ostanu i ne idu, oni ne bi izgi­nuli s onima koji su izginuli. Reci: " Od sebe smrt odagnajte, ako istinu govori­te!" Znači, ako se ostajanjem čovjek može spasiti od smrti, onda vi ne bi trebali umrijeti! Međutim, smrt će sigurno doći, pa makar vi bili i u kulama utvrđenim! Odagnajte smrt od sebe, ako istinu govo­rite! Mudžahid navodi od Džabira ibn Abdullaha: "Ovaj je ajet objavljen u vezi s Abdullahom ibn Ube­jjem ibn Selulom i njegovim sljedbenicima."

"Nikako ne smatraj mrtvima one koji su na Allahovom putu poginuli! Ne, oni su živi i opskrbljeni su kod Gospodara svoga!" /169/ "Radosni su zbog onoga što im je Allah od dobrote Svoje dao, i obradovani su onim koji im se još nisu pridružili, za koje nikakva straha neće biti i koji ni za čim tugovati neće!" /170/ "Oni se raduju Allahovoj blago­dati dobroti, te tome što Allah neće dopus­titi da propadne nagrada koja pripada vjer­nicima." /171/ "Onima koji su se Allahu i Poslaniku odazvali i nakon zadobijenih rana, onima između njih koji su dobro činili i bogobojazni bili pripada nagrada velika!" /172/ Onima kojima se kada su im ljudi rekli: "Neprijatelji se okupljaju zbog vas, pa pazite ih se!" vjerovanje povećalo, pa su kazali: "Nama je Allah dovoljan, a divan je On Zaštitnik!" /173/ "Pa su se vratili s Allahovim blagodatima i obiljem, nikakvo ih zlo nije zadesilo. Slijedili su zadovoljstvo Allahovo, a Allah je neizmjerno dobar!" /174/ "To vam je samo šejtan (koji je) plašio pristalice svoje, pa ih se ne bojte, nego se Mene bojte, ako ste vjernici!"/175/

U gornjim ajetima Allah Uzvišeni ukazuje na šehide koji poginu na ovome svijetu, ali čije su duše žive i osigurane na onome svijetu. Muhammed ibn Džerir navodi predanje od Ishaka ibn Ebi-Talhe, koji kaže: /599/ Enes ibn Malik govorio mi je o ashabima Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, koje je Vjerovjesnik poslao sta­novnicima bunara Meune. On kaže: Ne znam da li ih je bilo četrdeset ili sedamdeset, a na toj vodi je bio Amir ibn Tufejl el-Džaferi. Ta grupa ashaba Allaho­vog Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, krenula je i stigli su do jedne pećine koja stoji iznad vode, gdje su odsjeli. Potom su jedni druge pitali: "Ko će predati poruku Allahovog Poslanika stanovnicima ovoga vrela?" Zatim je rekao, mislim da je to bio Ebu-Mil­han el-Ensari: "Ja ću prenijeti poruku Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem!" Krenuo je i došao do dvorišta njihovih domova, zastao pred njima, a zatim rekao: "Stanovnici bunara Meune! Poslan sam vam od Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem. Svjedočim da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov rob i Poslanik, pa vjerujte u Allaha i Njegovoga Poslanika!" Pred njega je izišao jedan čovjek iza ugla kuće s kopljem, i tako ga jako udario da mu je ono izišlo na drugu stranu. On je rekao: "Allah je najveći! Pobije­dio sam, tako mi Gospodara Kabe!" Zatim su njego­vim tragovima došli do pećine u kojoj su bili njegovi drugovi. Pa ih je Amir ibn Tufejl sve pobio. Ibn-Ishak kaže da mu je Enes ibn Malik pričao: /600/ Allah je o njima objavio ajet Kur'ana: "Obavijestite naš narod da smo se sreli sa svojim Gospodarom, Koji je zado­voljan s nama, i s Kojim smo mi zadovoljni." To smo učili jedno vrijeme, a potom je derogirano i dokinu­to, da bi Allah potom objavio: "Nikako ne smatraj mrtvima one koji su na Allahovom putu poginuli! Ne, oni su živi i osigurani su kod Gospodara svoga!"

Muslim u svom Sahihu navodi predanje od Mes­ruka, koji kaže: /601/ Pitali smo Abdullaha u vezi s ajetom: "Nikako ne smatraj mrtvima one koji su na Allahovom putu poginuli! Ne, oni su živi i opskrbljeni su kod Gospodara svoga!", pa je rekao: "Mi smo to pitali Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, pa je rekao: Njihove duše bit će u utrobama zelenih ptica koje imaju kandilje obješene na Aršu. One lete Džennetom gdje hoće, a zatim se vraćaju prema tim kandiljima. To će vidjeti Gospodar njihov, pa će reći: 'Da li želite nešto?' One će odgo­voriti: 'Šta da poželimo kada letimo po Džennetu kud god hoćemo?!' To će ih upitati tri puta, a kada one vide da pitanje neće prestati, odgovorit će: 'Go­spodaru naš, želimo da nam duše naše vratiš u tijela naša kako bismo na Tvome putu ponovo poginule!' Kada vidi da nemaju nikakve potrebe, On će ih osta­viti!"

Imam Ahmed navodi predanje od Enesa, koji kaže da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao: /602/ "Nema duše koja umre, a ima kod Alla­ha dobro, da želi vratiti se na ovaj svijet, osim duše šehida! Ona se raduje povratku na ovaj svijet, pa da ponovo pogine zbog vrijednosti šehadeta koji vidi!" U dva Sahiha, kao i u drugim zbirkama, stoji: /603/ "da je Ebu-Džabir, tj. Abdullah ibn Amr ibn Haram el-Ensari, radijAllahu anhu, ubijen na Uhudu kao šehid!" Imam Ahmed navodi predanje od Džabira, koji kaže: "Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao mi je: /604/ "Znaš li da je Allah oživio tvoga oca i rekao mu: 'Poželi nešto!', a on je odgovorio: 'Da se vratim na dunjaluk i Tebe radi ponovo poginem!' Zatim je rekao: 'Odredio sam da se oni otamo neće vraćati!'" El-Buhari navodi predanje od Ibn-Munkedira, koji kaže: /605/ Čuo sam Džabira kako kaže: "Kada mi je poginuo otac, plakao sam i otkrio mu lice. Ashabi Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, to su mi sprečavali, a Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, nije, nego je rekao: 'Ne oplakuj ga, odnosno ne plači, jer meleci su ga natkrivali svojim krilima sve dok nije podignut!'" Navode ga Muslim i Nesa'i u različitim predanjima...

Imam Ahmed navodi predanje od Ibn-Abbasa, koji kaže da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao: /606/ "Kada je vašu braću zadesila nevolja u Bitki na Uhudu, Allah je dao da njihove duše budu u utrobama zelenih ptica, koje se napa­jaju iz rijeka dženetskih, hrane plodovima njegovim i vraćaju zlatnim kandiljima u sjenci Arša. Kada one osjete ljepotu toga jela i pića, te ljepotu govora, go­vorit će: 'Kamo sreće da naša braća znaju šta nam je Allah učinio, pa da se ne štede u džihadu i ne izbje­gavaju ratovanje.' Allah Uzvišeni tada je rekao: 'Ja ću im to kazati', a zatim je objavio ovaj ajet: “'Nikako ne smatraj mrtvima one koji su na Allahovom putu poginuli! Ne, oni su živi i opskrbljeni su kod Gospodara svoga!' te ajete nakon toga." Imam Ahmed navodi predanje od Muhammeda ibn Idrisa eš-Šafija, koji to navodi od Malika ibn Enesa al-Asbehija, a on od Zuhrija Abdurrahmana ibn Kaba ibn Malika, koji to navodi od svoga oca, radijAllahu anhu, a on kaže: Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao je: /607/ "Duša vjernika je ptica (obješena) na drvetu dženetskom sve dok je Allah ne vrati u tijelo na Dan oživljenja!"

Ovaj hadis sadrži radosnu vijest za svakog vjernika: da će njegova duša biti u Džennetu, gdje će lebdjeti i hraniti se plodovima dženetskim, odnosno biti radosna i vesela, jer će vidjeti kakvu čast joj je Al­lah pripremio. To je značajan hadis, oko kojeg se slažu sva četverica imama, prvaka četiri prihvaćene pravne škole. Međutim, duše šehida su, u odnosu na duše dru­gih vjernika, kao zvijezde, pa molimo Allaha Uzvišenog da nas usmrti u imanu. "Radosni su zbog onoga što im je Allah" dao, od blagodati i ljepote, "i obradovani", tj. radosni što im se pridružuju oni koji su za njima krenuli u džihad, kako bi im se pri­družili u nagradi koju im Allah daje. Seid ibn Džubejr kaže: Kada oni uđu u Džennet i vide čast koja se ukazuje šehidima, reći će: "Kamo sreće da naša braća koja su na dunjaluku znaju za čast koju smo mi upoznali i o kojoj nas je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, izvijestio!" Zatim će ih obradovati Gospodar njihov slijedećim: "Ja sam obja­vio vašem Vjerovjesniku, čime sam ga obavijestio o vama i vašem stanju, pa budite radosni zbog toga!" To su riječi Allaha Uzvišenog: "i obradovani su onima koji im se još nisu pridružili", a već smo ukazali na slučaj učesnika kod bunara Meune, koji se spominju u oba sahiha.

Zatim Allah Uzvišeni kaže: "za koje nikakva straha neće biti i koji ni za čim tugovati neće", tj. koji ne treba da se plaše onoga što je pred njima, niti da tuguju za onim što su ostavili iza sebe. Zatim kaže: "Oni se raduju Allahovoj blagodati i dobroti te tome što Allah neće dopustiti da propadne nagrada koja pripada vjernicima." Muhammed ibn Ishak kaže: "Oni su se obradovali velikoj nagradi, tj. bili radosni ispunjenjem obećanja koje su vidjeli." "Onima koji su se Allahu i Poslaniku odazvali i nakon što ih je zadesila nevolja." To je bio dan Hamraul-Esed, kada su se idolopoklonici, nakon što ih je zadesilo to što ih je zadesilo od muslimana, vratili u svoj grad. Idući putem oni su se kajali što nisu okončali sa stanovnicima Medine i učinili to pri­jelomnicom. Kada je za to saznao Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, poslao je jednu grupu iza njih, da ih prestraše i pokažu im da imaju snage i hrabrosti. Nije dozvolio nikome osim onima koji su učestvovali u Bitki na Uhudu, te Džabiru ibn Abdullahu, radijAllahu anhu, koji je istupio u ime svojih sedam sestara, među kojima nije bilo nijednog muškarca. Muslimani su se i pored rana i prevelikog umora odazvali tom pozivu, pokoravajući se Allahu i Njegovom Poslaniku, sallAllahu alejhi ve sellem.

Ibn Ebi-Hatim navodi od Ikrime da je rekao: Kada su se idolopoklonici vratili s Uhuda, kazali su: "Niti ste Muhammeda ubili, niti zarobljenice doveli! To ste loše uradili, pa vratite se ponovo!" Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, čuo je to i poslao jednu grupu koja je otišla prema njima stigavši do Hamraul-Eseda. Nakon toga, Allah Uzvišeni je obja­vio ajet: "Onima koji su se Allahu i Poslaniku odazvali i nakon što ih je zadesila nevolja, te onima između njih koji su dobro činili i čuvali se pripada nagrada velika!" Kada je Ebu-Sufjan saznao da ga Vjerovjesnik traži, Allah mu je ulio strah u kosti pa je, susrevši jedan trgovački karavan, rekao: "Vratite Muhammeda, a vama ću od karavana dati toliko i toliko!... Obavijes­tite ih da sam sakupio veliku vojsku i da ću se pono­vo tamo vratiti!" Trgovci su došli i obavijestili Alla­hovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, a on je rekao: "Dovoljan nam je Allah i On je najdivniji Zaštitnik!"

Ibn-Hišam navodi predanje od Ebu-Ubejde, koji kaže: Kada je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, saznao za njihov povratak, rekao je: /608/ "Tako mi Onoga u Čijoj ruci je moj život, za njih je pripremljeno kamenje! Ako osvanu s tim, otići će kao i jučer!" - Onima kojima su ljudi rekli: "Neprijatelji se okupljaju zbog vas, pa pazite ih se!" vjerova­nje se povećalo. Znači, oni kojima su ljudi prijetili da će se sakupiti i plašili ih brojnošću neprijatelja, nisu se zbog toga prepali, nego su se u Allaha uzdali i od Njega pomoć tražili, "pa su kazali: "Nama je samo Allah dovoljan, a divan je On Zaštitnik!" Prenosi El-Buhari od Ebu-Abbasa da je to rekao Ibra­him, alejhi selam, kada je bačen u vatru, a rekao je i Muhammed, sallAllahu alejhi ve sellem, kada su mu kazali: "Ljudi su se sakupili, pa pazite se!" To je njima povećalo vjeru, pa su kazali: "Nama je Allah dovo­ljan, a On je divan Zaštitnik!" U tom smislu, Allah Uzvišeni kaže: "I oni su se vratili zahvaljujući Allahovim blagodatima i dobroti, pa ih nikakvo zlo nije zadesilo", tj. nakon što su se u Allaha pouzdali, bilo im je dovoljno to što On brine o njima, pa su se vratili u svoj grad; "zahvaljujući Allahovim blagodatima i dobroti, te ih nikak­vo zlo nije zadesilo", što im je potajno pripemao neprijatelj. "Slijedili su zadovoljstvo Allahovo, jer Allah je neizmjerno dobar!"

U vezi s riječima Allaha Uzvišenog: "Onima kojima je, kada su im ljudi rekli: "Ne­prijatelji se okupljaju zbog vas, pa pazite ih se!" Mudžahid kaže: "To se odnosi na Ebu-Sufjana, koji je rekao Muhammedu, sallAllahu alejhi ve sellem: 'S vama ćemo se sastati na Bedru, gdje ste pobili naše ljude!' Muhammed, sallAllahu alejhi ve sellem, na to je rekao: 'Možda!', a zatim je krenuo na zaka­zano mjesto i stigao do Bedra. Tamo su zatekli pijacu i tu trgovali." Na to se odnose riječi Allaha Uzvišenog: "Pa su se povratili zahvaljujući Allahovim blagodatima i dobroti, te ih nikakvo zlo nije zadesilo!" Za­tim kaže: "To je mala Bitka na Bedru." To prenosi Ibn-Džerir. Zatim, Allah Uzvišeni kaže: "To vas je samo šejtan plašio kao pristalice svoje", tj. plašio vas je svojim štićenicima predstavljajući vam kao da oni imaju snagu i moć. Allah Uzvišeni kaže: "pa ne bojte ih se, nego se Mene bojte ako ste vjernici!" jer Ja sam vam dovoljan i Ja ću vam pomoći kao što, također, Uzvišeni Allah kaže: "Zar Allah sam nije dovoljan robu Svome? A oni te plaše onima kojima se pored Njega klanjaju..." do riječi ... Reci: "Meni je dovoljan samo Allah i u Njega se pouzdaju oni koji se pouzdaju!" (39: 36-38)

"Neka te ne žaloste oni koji srljaju u nevjero­vanje! Oni nimalo neće Allahu nauditi! Allah želi da im ne učini bilo kakvo dobro na dru­gom svijetu i njima pripada kazna velika!" /176/ "Oni koji su vjerovanje za nevjerovanje prodali, Allahu neće ništa nauditi! Njima pripada kazna bolna!" /177/ "Neka nevjernici nikako ne misle da je dobro za njih to što im dajemo dug život! Mi im dug život dajemo samo zbog toga kako bi ogrezli u grijehu i njima pripada patnja sramna!" /178/ "I ne može biti da Allah vjernike ostavi u stanju u kojem ste vi, dok loše od dobrih ne odvoji! I ne može biti da vam Allah otkrije ono što je skriveno, nego On odabire koga hoće od poslanika Svojih! Zato, vjerujte u Allaha i poslanike Njegove, a ako vjerovali budete i čuvali se, vama pripada velika nagrada!" /179/ "Neka oni koji škrtare u onome što im Allah iz obilja Svoga daje nikako ne misle da je to dobro za njih! Naprotiv, to je zlo za njih! Na Sudnjem danu bit će im oko vrata omota­no ono čime su škrtarili! A Allahu pripada nasljedstvo nebesa i Zemlje i Allah je obavi­ješten o onome što vi radite!"/180/

Allah Uzvišeni kaže Svome Vjerovjesniku, sallAllahu alejhi ve sellem: "Neka te ne žaloste oni koji srljaju u nevjerstvo!" I to zbog njegove velike brige za ljude, jer njega je žalostilo to što su nevjernici nastojali da mu se suprotstavljaju, da budu tvrdokorni i prave razdor. Zato Allah Uzvišeni kaže: "Neka te to ne žalosti", "Oni nimalo neće Allahu nauditi! Allah ne želi da im da bilo kakvu nagradu na drugom svi­jetu", tj. to je u skladu s Njegovom mudrošću, "i njima pripada kazna velika!" Nakon toga, Allah Uzvišeni kaže: "Oni koji su vjerovanje za nevjerovanje prodali", tj. koji su jedno za drugo zamijenili, "Allahu neće ništa nauditi", tj. oni samo sebi štetu čine; "njima pripada kazna bolna". Za­tim kaže: "Neka nevjernici nikako ne misle da je dobro za njih to što im dajemo dug život! Mi im dug život dajemo samo zbog toga kako bi ogrezli u grijehu i njima pripada patnja sramna!" Isto tako, Allah Uzvišeni kaže: "Misle li oni kada ih imetkom i sinovima pomažemo" /55/ "da žurimo da im dobra učinimo?" /56/ "Ne, nego to oni ne osjećaju!" (23:55) Zatim: "Neka te ne zadivljuju bogatstva njihova, a ni djeca njihova! Allah hoće da ih njima kazni na ovome svijetu i da skončaju kao nevjerni­ci!" (9:55)

Zatim, Allah Uzvišeni kaže: "Allah neće vjernike ostaviti u stanju u kojem ste vi, kako bi loše od dobrih odvojio!" Mora doći do određenih poteškoća kako bi se raspoznao strpljivi vjernik od razvratnog licemjera. Time se misli na Bitku na Uhudu, kojom je Allah Uzvišeni iskušao vjernike tako da se tu pokazala njihova vjera, strpljivost, postojanost i pokornost Allahu i Poslaniku Njegovom, a istovremeno su se podigle maske s licemjera čime se pokazala njihova izdaja Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, Seri kaže: Oni su govorili: "Ako Muhammed istinu govori, neka nas obavijesti ko od nas u njega vjeruje, a ko ne vjeruje!" Nakon toga, Allah Uzvišeni je objavio ovaj ajet: "Allah neće vjernike ostaviti u stanju u kojem ste vi, kako bi loše od dobrih odvojio!", tj. kako bi se izdvojili vjernici između nevjernika. To prenosi Ibn-Džerir.

Zatim, Allah Uzvišeni kaže: "Allah vam, također, neće otkriti ono što je skriveno", tj. vi doista ne znate nevidljivo sve dok Allah ne izdvoji vjernike od nevjernika, "nego On za to odabire koga hoće od poslanika Svojih!" Tako, na drugome mjestu, kaže: "On tajne zna i On tajne Svoje ne otkriva nikome" /26/ "Osim onome koga On za poslanika odabere..." /27/ (32:26-27) Zatim, kaže: "Zato, vjerujte u Allaha i poslanike Njegove...", tj. budite pokorni Allahu, i Poslaniku Njegovom, i slijedite sve što vam je propisano; "jer ako vjerovali budete i čuvali se, vama pripada velika nagrada!" "Neka oni koji škrtare u onome što im Al­lah iz obilja Svoga daje nikako ne misle da je to dobro za njih! Naprotiv, to je zlo za njih!" Neka škrtac nikako ne misli da će mu gomilanje imetka koristiti! Naprotiv, to je po njegovu vjeru štetno, a možda i po njega na ovome svijetu. Nakon toga, On obavještava o onome što će se dogoditi na Sudnji dan s njegovim imetkom, pa kaže:"Na Sudnjem danu bit će im oko vrata omotano ono čime su škrtarili!" El-Buhari navodi predanje od Ebu-Hurej­rea, koji kaže da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao: /609/ "Kome Allah da imetak, pa za njega ne da zekat, to će mu na Sudnjem danu biti kao zmija otrovnica s dvije crne mrlje iznad očiju, koja će mu opasati vrat i stegnuti vilice, govoreći: 'Ja sam tvoj imetak, ja sam tvoja riznica!' Zatim će proučiti ovaj ajet:“Neka oni koji škrtare u onome što im Allah iz obilja Svoga daje nikako ne misle da je to do­bro za njih! Naprotiv, to je zlo za njih!'"

El-Avfi navodi predanje od Ibn-Abbasa: "Ovaj ajet je objavljen u vezi sa sljedbenicima Knjige koji su škrtarili da pokažu ono što su morali pokazati prema objavljenim knjigama." To prenosi Ibn-Džerir. Is­pravno je, međutim, prethodno mišljenje, koje obuhvaća i ovo. "A Allahu pripada nasljedstvo nebesa i Zemlje", tj. "i udjeljujte od onoga za što vas je nasljednicima učinio" (57:7), jer sve se stvari vraćaju Allahu Uzvišenom. Zato, dajite od svojih imetaka ono što će vam koristiti na dan vašega povratka, "i Allah je obaviješten o onome što vi radite!" On zna vaše namjere i skrivene misli.

- Allah je čuo riječi onih koji su govorili: "Allah je siromašan, a mi smo bogati!" Mi ćemo zabilježiti ono što su oni govorili kao i to što su bez opravdanja vjerovjesnike ubijali! I reći ćemo: "Iskusite kaznu u Ognju!" /181/ "To je zbog djela vaših ruku, a Allah nije nepravdan prema robovima!" /182/ "Onima koji govore: "Allah je od nas obavezu uzeo da ne vjerujemo nijednom poslaniku dok ne prinese žrtvu koju će vatra progutati!" reci: "I prije mene su vam poslanici s jasnim dokazima dolazili, a i s tim o čemu govorite! Pa zašto ste ih, onda, ubijali ako istinu govorite?" /183/ "A ako te budu lašcem smatrali, pa i prije tebe su lašcima smatrani poslanici koji su Jasne dokaze i spise i Knjigu svjetilju dono­sili!" /184/

Seid ibn Džubejr navodi predanje od Ibn-Abbasa, koji kaže: Kada su objavljene riječi Allaha Uzvišenog:"Ko je taj koji Allahu drage volje zajam daje, pa mu ga On mnogostruko vraća?" (2:244), židovi su rekli: "Muhammede, tvoj Gospo­dar je osiromašio, pa traži od robova Svojih zajam!" Nakon toga, Allah Uzvišeni je objavio riječi: "Allah je čuo riječi onih koji su govorili: 'Allah je siromašan, a mi smo bogati!'" Riječi Uzvišenog: "Mi ćemo zabilježiti ono što su oni govorili" predstavljaju prijetnju i zastrašivanje pa, u tom smislu, to Allah Uzvišeni i vezuje za riječi: "i to što su bez opravdanja vjerovjesnike ubijali!" To znači: ovo su njihove riječi o Allahu Uzvišenom i njihov postupak prema Allahovim poslanicima, pa će ih i Allah kazniti najtežom kaznom. U tom smislu, Allah Uzvišeni kaže: - I reći ćemo: "Iskusite kaznu u Ognju!" /181/ "To je zbog djela vaših ruku, a Allah nije ne­pravdan prema robovima!" To će im biti rečeno kao prijekor, grdnja i prezir.

- Onima koji govore: "Allah je od nas obavezu uzeo da ne vjerujemo nijednom poslaniku dok ne prinese žrtvu koju će vatra progutati!" Ovo Allah Uzvišeni govori ukazujući na lažnost njihove tvrdnje da je Allah od njih uzeo obavezu u njihovim knjigama da ne povjeruju ni u jednog poslanika dok ne pokaže čuda (mudžize) pa donese milostinju svom ummetu i ona od njega bude primljena, da bi potom došla vatra s neba i progutala to. To navode Ibn-Abbas i drugi.

Allah Uzvišeni kaže: Reci: "I prije mene su vam poslanici s jasnim dokazima dolazili", tj. s dokazima i argumentima, "a i s tim o čemu govorite", tj. s vatrom koja guta prihvaćene žrtve; "Pa zašto ste ih, onda, ubijali?", tj. zašto ste utjerivali u laž, suprotstavljali im se i ubijali ih, "ako istinu govorite", tj. da vi slijedite Istinu i poslanike. Nakon toga, Allah Uzvišeni kaže, tješeći Svoga Vjerovjesnika, sallAllahu alejhi ve sellem: "A ako i tebe budu lašcem smatrali pa i prije tebe su lašcima smatrani poslanici koji su Jasne dokaze, i spise i Knjigu svjetilju donosi­li!" Znači, neka te ne obeshrabruje to što te utjeruju u laž, jer ti imaš uzor u poslanicima prije tebe, koji su također utjerivani u laž sa svim dokazima koje su donosili, iako su to bili nepobitni dokazi; "i spise", a to su knjige koje su dobijane s neba, kao što su spisi objavljeni pojedinim poslanicima, "i Knjiga svjetilja", tj. jasna i blistava.

"Svaka duša smrt će okusiti, a samo ćete na Sudnjem danu u potpunosti dobiti plaće vaše! Pa ko bude od Vatre udaljen i u Džennet uveden, uspio je! A život na ovome svijetu samo je varljivo naslađivanje!" /185/ "Vi ćete sigurno biti iskušavani u imecima vašim, i životima vašim, a slušat ćete od onih kojima je prije vas dana Knjiga i idolopoklo­nika mnoge neugodnosti. Ako budete izdržali i Allaha se bojali, to je jedna od odlučnih ( teških) stvar!" /186/

Allah Uzvišeni obavještava sva Svoja stvorenja da će svaka duša (jedinka) smrt okusiti, kao što također kaže: "Sve što je na njoj, prolazno je. Samo lice Go­spodara tvoga ostaje, uzvišeno i plemenito!" /27/ (55:26-27) Prema tome, Allah Uzvišeni je Jedini Živi Koji neće umrijeti, dok će i džini i ljudi pomrijeti, kao i meleci, i nosači Arša. Allah Jedini i Svemogući odlikuje se iskonom i besko-načnošću, tako da će On biti Posljednji kao što je bio Prvi. Stoga ovaj ajet sadrži jednu vrstu saučešća svim ljudima budući da niko na Zemlji neće ostati. Kada se završi postojeći svijet, Allah će uspostaviti Sudnji dan i izvršit će obračun sa stvorenjima na pravedan način. Zato Allah Uzvišeni kaže: "a doista ćete na Sudnjem danu dobiti plaće vaše!" Zatim kaže: "Ko bude od Vatre udaljen i u Džennet uveden, postigao je sreću!" Ko bude udaljen od Vatre i u Džennet uveden, on je postigao svaku sreću.

Ibn Ebi-Hatim navodi predanje od Ebu-Hurejrea, koji kaže: "Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao je: /610/ "Samo dio Dženneta toliki koliko bič jednog od vas može prekriti bolji je od cijeloga ovoga svijeta i svega na njemu!" Zatim kaže: Nakon toga, proučio je ovaj ajet: "Ko bude od Vatre udaljen i u Džennet uveden, postigao je sreću!" "A život na ovome svijetu samo je varljivo naslađivanje!" Ovim se umanjuje značaj ovog svijeta, uz prezir prema njemu, budući da je on prolazan i nestalan, kao što Allah također kaže: "Ali vi život na ovome svijetu volite više, a drugi svijet je bolji i opstojniji!" (87:6-17) U hadisu stoji: /611/ "Tako mi Allaha, ovaj svijet je prema drugom svijetu samo kao kada bi neko od vas stavio prst u more! Neka pogleda šta će mu se vratiti!" To znači da je ovaj svijet ostavljeno naslađivanje koje, tako mi Allaha, samo što se nije izmaklo iz ruku ljudi. Zato, ako možete, uzmite od ovog užitka pokornost Alla­hu, jer nema moći nad Njegovom. Katade kaže: Riječi Allaha Uzvišenog: "Vi ćete sigurno biti iskušavani u imecima vašim, i životima vašim" poput su riječi: "Mi ćemo vas u iskušenje dovoditi, malo sa strahom i gladovanjem, te gubljenjem imetka, života i ljetine", tj. vjernik mora doći u iskušenje u vezi s njegovom imovinom, životom, djecom ili porodicom kao što dolazi u iskušenje shodno stupnju vjerovanja.

"a slušat ćete i mnoge uvrede od onih ko­jima je dana Knjiga i koji su idolopoklonici." Allah Uzvišeni obavještava vjernike po dolasku u Medinu, prije Bitke na Bedru, kakve će uvrede imati od sljedbenika Knjige i idolopoklonika te im naređuje da to prihvate sa strpljenjem i postojanošću dok im Allah Uzvišeni ne olakša, pa kaže tješeći ih: "Ako budete izdržali i Allaha se bojali, to je jedna od odlučnih (teških)stvari!" Ibn Ebi-Hatim navodi predanje od Usame ibn Zejda, koji kaže: /612/ "Allahov Poslanik i njegovi ashabi praštali su idolopoklonicima i sljedbe­nicima Knjige, kako im je Allah i naredio, strpljivo podnoseći neugodnosti." Allah Uzvišeni kaže: "a slušat ćete i mnoge uvrede od onih kojima je dana Knjiga i koji su idolopoklonici." Zatim kaže: "Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, to je tumačio da valja uzvratiti oprostom koji mu Allah nije zapovjedio, dok mu nije dozvolio da im uzvrati." Ovaj hadis je ukratko naveden.

Nakon što je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, pobijedio na Bedru, gdje je Allah posred­stvom njega pobio prvake plemena Kurejš, Abdullah ibn Ubejj ibn Selul, politeisti i idolopoklonici su kazali: "Ovo je krenulo!" Zatim su izrazili vjernost Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi ve sellem, prihvaćajući is­lam. Prema tome, svako ko se drži istine, navodi na dobro ili odvraća od zla, mora doživjeti neugodnosti za koje je jedini lijek strpljivost u ime Allaha, traženje pomoći od Njega i povratak Njemu.

"A kada Allah uze obavezu od onih kojima je dana Knjiga da će to sigurno ljudima objašnjavati i ništa iz nje neće kriti, pa su je oni za leđa svoja bacili, prodajući je za baga­telnu cijenu! A ružno li je to što za to kupu­ju!" /187/ "Nikako ne misli za one koje raduje to što su uradili i koji vole biti pohvaljeni i za ono što nisu učinili nikako ne misli da će se kazne sačuvati! Njima pripada patnja bolna!" /188/ "Allahu pripada vlast na nebesima i na Zemlji i Allah je svemoćan!"/189/

Allah Uzvišeni upućuje prijekor i prijetnju sljedbe­nicima Knjige od kojih je Allah obavezu uzeo posred­stvom vjerovjesnika da povjeruju u Muhammeda, sallAllahu alejhi ve sellem, i da ga s poštovanjem spominju među ljudima, kako bi bili spremni prihva­titi ga i slijediti kada ga Allah pošalje. Oni su, međutim, to prikrivali zamjenjujući dobro koje im je obećano na ovome i na onome svijetu niskim ovos­vjetskim dijelom, što je loš posao i zamjena. U tome je opomena učenim ljudima da ne idu njihovim putem, da i njih ne zadesi ono što je ove zadesilo. Stoga je na njima da iskoriste korisno znanje koje posjeduju za dobra djela i da ništa ne kriju. U hadisu koji se prenosi od Vjerovjesnika, sallAllahu alejhi ve sellem, u više predanja, navodi se da je on rekao: /613/ "Ko bude upitan za neko znanje, pa on to sak­rije, na Sudnji dan biti će zauzdan uzdama od vatre!"

"Nikako ne misli za one koje raduje to što su uradili i koji vole biti pohvaljeni i za ono što nisu učinili..." Pod tim se misli na ljude koji se pretvaraju da mnogo daju iako to ne čine, na što ukazuje i Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi ve sellem, u hadisu koji se nalazi u dva sahiha: /614/ "Ko nešto ustvrdi lažno kako bi se prikazao kao veliki dobrotvor, Allah će mu umanjiti ono što već ima." U Sahihima također stoji: /615/ "Onaj koji se hvali onim što nije dao, isti je kao onaj koji obuče odjeću koju je dobio za lažno svjedočenje!"

El-Buhari navodi predanje od Ebu-Seida el-Hud­rija: /616/ "Kada bi krenuo Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, u boj, neki su licemjeri u to vri­jeme izostajali radujući se što ostaju nasuprot Poslaniku, sallAllahu alejhi ve sellem. Kada bi Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, došao iz boja, oni bi mu se ispričavali i kleli, a voljeli su i da budu poh­valjeni za ono što nisu učinili. Stoga je objavljen ajet: “Nikako ne misli za one koje raduje to što su uradili i koji vole biti pohvaljeni i za ono što nisu učinili...'" Ovako prenosi Muslim.

Ibn-Merdevejh navodi predanje od Sabita ibn Kajsa el-Ensarija, koji je rekao: /617/ "Allahov Poslaniče, tako mi Allaha, strah me je da ne propad­nem!" "Zašto?", upitao je on. "Allah je zabranio čovjeku da voli biti hvaljen za ono što nije učinio, a ja volim pohvalu! Allah je zabranio oholost, a ja volim imati ljepotu; zabranio je da dižemo naše glasove iznad tvoga, a ja sam čovjek visokog glasa!" rekao je. Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, kazao mu je: "Zar ti ne želiš živjeti i hvaljen biti, poginuti kao šehid i u Džennet ući?" "Dakako, Allahov Poslaniče!", rekao je on. Nakon toga, on je živio, hvaljen bio i poginuo je kao šehid u bitki protiv Musejleme "Lašca". "nikako ne misli da će se kazne sačuvati!", tj. ne misli da će se oni spasiti od kazne. Naprotiv, to će im biti sigurno. Zato Allah Uzvišeni kaže: "Njima pripada kazna bolna!"

Zatim kaže: "Al­lahu pripada vlast na nebesima i na Zemlji i Allah je svemoćan!" On je posjednik svega, moćan sve učiniti i ništa za Njega nije nemoguće. Zato Ga štujte i ne postupajte suprotno Njemu; čuvajte se Njegove srdžbe i uzvraćanja; On je Uzvišeni od Koga višeg nema, Svemoćni od Koga moćnijeg nema!

"U stvaranju nebesa i Zemlje, i u izmjeni noći i dana, doista su znamenja za razumom obda­rene!" /190/ "koji Allaha spominju stojeći, sjedeći i na svojim stranama, i o stvaranju nebesa i Zemlje razmišljaju. "Gospodaru naš, Ti ovo nisi uzalud stvorio! Uzvišen si Ti i sačuvaj nas od kazne u Vatri!" /191/ "Gospo­daru naš, onoga koga Ti budeš u Vatru bacio, već si ga ponizio, a nasilnicima neće biti po­magača!" /192/ "Gospodaru naš, mi smo čuli glasnika koji poziva vjeri: 'da vjerujete u Gos­podara vašega!', pa smo povjerovali! Gospo­daru naš, oprosti nam grijehe, i pokrij hrđave postupke naše, i usmrti nas s onima koji su dobri!" /193/ "Gospodaru naš, daj nam ono što si nam obećao preko Svojih poslanika i ne ponizi nas na Sudnjem danu! Ti, doista, ne kršiš obećanje Svoje!"/194/

Allah Uzvišeni kaže:"U stvaranju nebesa i Zemlje", tj. u visini i pros­tranosti jednog, u nizini i gustoći drugog, te veličanstvenim vidljivim znamenjima između njih, u pokretnim i nepokretnim tijelima, u morima i pustinja­ma,. životinjama, biljkama i mineralima, te razli-čitim koristima: vrstama hrane, bojama i mirisi­ma; "i u izmjeni noći i dana", tj. u njihovom smjenjivanju i suprotnosti u dužini, kratkoći i jednakom trajanju. Sve to je određenje Sil­nog i znanog! Zato Allah Uzvišeni kaže: "znamenja za razumom obda­rene!", tj. potpunim i izoštrenim umovima, koji shvaćaju suštine stvari i nisu kao gluhi i nijemi, koji ne shvaćaju i za koje Allah kaže: "A koliko ima znamenja na nebesima i na Zemlji, pored kojih prolaze i od kojih glave okreću?!" /105/ "Većina njih ne vjeruje u Al­laha, nego su idolopoklonici!" /106/ (12:105-106) Zatim, Allah opisuje razumom obda­rene, pa kaže:  "To su oni koji stojeći, sjedeći i na svojim stranama Alla­ha spominju." Isto tako u dva Sahiha navodi se predanje od Imrana ibn Husajna da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao: /618/ "Klanjaj stojeći, a ako ne možeš onda sjedeći; pa ako ne možeš onda ležeći!" odnosi se na one koji ne prekidaju spominjanje Allaha u svakoj situaciji, dušom i jezikom.

"...i o stvaranju nebesa i Zemlje razmišljaju", tj. koji razumiju snagu inteligencije njihovog stvaranja, što upućuje na veličinu Tvorca, Njegovo znanje, mud­rost, Njegov iz bor i milost. Sufjan ibn Ujejne kaže: "Ideja je svjetlo što ti u srce ulazi! Možda je predstavljena ovim stihom: Ako čovjek ima neku ideju, u svakoj stvari on nalazi pouku!" Od Ibn-Abbasa prenosi se da je rekao: "Dva prosječna rekata s razmišljanjem bolja su od klanjanja cijelu noć ako je srce nepažljivo!" Kada bi Ibn-Omer htio obavezati svoje srce, on bi došao do ruševine, pa bi stao na vratima i povikao žalosnim glasom: "Gdje su ti stanovnici?" Zatim bi se vratio sebi i rekao:

"Svaka će stvar propasti osim lica Njegovog!" (28:88) Hasan navo­di od Amira ibn Abdul-Kajsa da je rekao: Čuo sam više od jednoga, dvojice ili trojice ashaba Vjerovjesni­ka, sallAllahu alejhi ve sellem, kako govore: "Doista je svjetlo vjerovanja ili svjetlost vjerovanja razmišljanje!" Allah Uzvišeni prekorava one koji ne razmišljaju o Njegovim stvorenjima koja upućuju na Njegovu bit, atribute, Šerijat, određenje i znamenja, pa kaže: "A koliko ima znamenja na nebesima i na Zemlji..." do riječi: "...nego su idolopoklonici!" On hvali Svoje robove, vjernike: "To su oni koji stojeći, sjedeći i na svojim stranama Allaha spominju i o stvaranju nebe­sa i Zemlje razmišljaju" govoreći: "Gospodaru naš, Ti ovo nisi uzalud stvorio!", tj. nisi stvorio ovaj svijet uzalud, nego istine radi, kako bi kaznio one koji su loše pos­tupali, a nagradio one koji su dobro činili. Nakon toga, oni ukazuju da Njemu nije svojstvena besmisao, pa kažu: " Uzvišen si Ti", da bi stvorio bilo što osim s istinom i pravdom, Ti koji si čist od nedostataka, mahana i besmisla.[153]

"...i sačuvaj nas od kazne u Vat­ri!" Svojom moći i snagom i olakšaj nam da činimo ono čime ćeš biti zadovoljan kako bi nas uputio u bašče blagodati i sačuvao od Svoje kazne bolne. Zatim kaže: "Gos­podaru naš, onoga koga Ti budeš u Vatru ubacio, već si ga ponizio", tj. ponizio si ga i po­kazao njegovu niskost svim ljudima; "a nasilnicima neće biti pomagača!", tj. na Sudnjem danu, kada ih niko od Tebe neće uzeti u zaštitu niti skloniti; “Gospodaru naš, mi smo čuli glasnika koji po­ziva vjeri: "da vjerujete u Gospodara vašega!", pa smo povjerovali!" Čuli smo onoga koji poziva vjerovanju, a to je Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, koji kaže: "Vjerujte u Gospodara svoga!", pa smo povjerovali, tj. odazvali mu se i slijedili ga; "Gospodaru naš, oprosti nam grijehe naše!" Zato što smo povjerovali i odazvali se Tvome Vjerovjesniku i njegovim sljedbenicima, oprosti nam grijehe i pokrij ih!; "i pokrij hrđave postupke naše!" one između nas i Tebe; "i usmrti nas s onima koji su dobri", tj. priključi nas do­brim ljudima; "Gospo­daru naš, daj nam ono što si nam obećao preko Svoga Poslanika!", tj. posredstvom jezika Tvojih poslanika; "i ne ponizi nas na Sudnji dan! Ti, doista, ne kršiš obećanje Svoje!" Ne ponizi nas javno pred stvorenjima na Sudnji dan, što si obećao, jer Ti ne kršiš obećanja o kojim si obavijestio Svoje poslanike da ćemo stati pred Tebe!...

Potvrđeno je da bi Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, učio ovih deset ajeta s kraja sure "Ali-Imran", kada bi ustao noću da klanja noćni namaz (tehedždžud). El-Buhari (rahimehu Allah) navodi predanje od Ibn-Abbasa, radijAllahu anhu, koji kaže: /619/ "Bio sam kod svoje tetke Mejmune i Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, govorio je sa svojom porodi­com jedan sat, a zatim je legao. Kada je nastupila druga trećina noći, sjeo je, pogledao u nebo i rekao: 'U stvaranju nebesa i Zemlje, i u izmjeni noći i dana, doista su Znamenja za razumom obda­rene!' Zatim je ustao, uzeo abdest i očistio zube, a potom klanjao jedanaest rekata. Nakon toga, Bilal je proučio ezan, pa je klanjao dva rekata, a potom izišao i predvodio ljude na sabah-namazu." Ovako prenosi Muslim, a navodi ga i Davud sa drugim predanjima od Mahrema.

Ibn-Merdevejh navodi predanje od Ataa, koji kaže: /620/ Krenuli smo ja, Ibn-Omer i Ubejd ibn Umejr Aiši, Allah je njome bio zadovoljan. Kada smo ušli kod nje, između nas i nje bio je zastor. Rekla je: "Ubejde, šta te ometa da nas posjetiš?" On je rekao: Riječi pjesnika: "Manje posjećuj, više ćeš biti voljen!" Ibn-Omer je tada rekao: "Pusti nas, i kaži šta je najčudnije što si vidjela kod Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem!" Ona je zaplakala, a potom kazala: "Sve je kod njega bilo neobično! Jednom mi je došao noću, pa kada je njegova koža dodirnula moju, rekao je: 'Ostavi me da klanjam svom Gospo­daru Uzvišenom!' Zatim je rekla da mu je kazala: 'Tako mi Allaha, ja volim da sam uz tebe, a volim i da klanjaš Gospodaru svome!' On je zatim ustao do mješine za vodu, abdestio se ne prolijevajući puno vodu. Zatim je klanjao i plakao tako da mu se i brada pokvasila. Zatim, kada je bio na sedždi, nastavio je plakati, pa se zemlja pokvasila. Zatim je legao nas­tranu i plakao sve dok nije došao Bilal da uči ezan za sabah." Zatim je rekla da ga je upitao: "Allahov Poslaniče, šta te nagoni na plač, kada je Allah tebi oprostio i grijehe koje si prije učinio i one poslije?" Odgovorio je: Teško tebi, Bilale! Šta da me spriječi da plačem kada mi je Allah ove noći objavio ajet: "U stvaranju nebesa i Zemlje, i u izmjeni noći i dana, doista su Znamenja za razumom obda­rene!", a zatim je dodao: "Teško onome ko ga prouči, a ne razmisli o njemu!" Hasan ibn Abdul-Aziz navodi da je Evzai postavljeno pitanje: "Kakva je svrha razmišljanja o njima?", pa je odgovorio: "Da se prouče, a zatim o njima razmišlja."

- I Gospodar im se njihov odazva: "Nijednom djelatniku između vas, bio muškarac ili žena, djelo neću poništiti; vi ste jedni od drugih. Onima koji se isele i koji budu iz domova svo­jih prognani, i koji budu na putu Mome mučeni, i koji se budu borili i poginuli, sigurno ću loša djela pokriti i sigurno ću ih u dženetske bašče, kroz koje rijeke teku, uvesti! Nagrada je to od Allaha, a kod Allaha je nag­rada najljepša!" /195/

Seid ibn Mensur, s lancem od Ummi-Seleme, prenosi kako je ona rekla: /621/ "Allahov Poslaniče, ne čujemo da Allah uz Hidžru spominje žene i po čemu?" Nakon toga, Allah Uzvišeni je objavio: "I Gospodar im se njihov odazva: "Nijednom djelatniku između vas, bio muškarac ili žena, djelo neću poništiti" itd. Ensarije kažu: "To je prva udana žena koja nam je došla!" To prenosi i el-Hakim u svom "Mustedreku" na osnovi hadisa Sufjana ibn Ujejne, a zatim kaže: "Sahih prema uvjetima El-Buharije, ali ga ne navode ni El-Buharija niti Muslim."

Značenje ajeta: Pošto su vjernici obdareni razum­om, kao što je naprijed navedeno, pitali to što su pi­tali, Allah im se na to odazvao odgovorom u skladu s riječima: "A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam sigurno blizu: odazivam se molbi molite­lja kada Me zamoli. Zato, neka se i oni na Moj poziv odazovu, neka vjeruju u Mene, kako bi bili na Pravom putu." /186/; "Nijednom djelatniku između vas, bio muškarac ili žena, djelo neću poništiti." To je komentar odgovora u kome im saopćava da neće poništiti djelo nijednog djelatnika, nego će svakom od njih, bio muškarac ili žena, njegovo djelo pravedno naknaditi; "vi ste jedni od drugih", tj. u pog­ledu Moje nagrade vi ste isti. "Onima koji se isele", tj. koji ostave zemlju idolopoklonstva i dođu u zemlju vjere, koji ostave prijatelje, braću, jarane i komšije, "i koji budu iz domova svojih prognani", tj. kojim idolopoklonici budu pravili ne­prilike i uvrede, pa ih prisile da napuste svoje domo­ve. Zato, Allah Uzvišeni kaže: "i koji budu na putu Mome mučeni", kao što na dru­gome mjestu kaže: "A svetili su im se samo zato što su u Allaha Silnog i Hvale dostojnog vjerovali!" (85:8);

"i koji se se borili i poginuli". Borba na Allahovom putu na najvišem je stupnju kada čovjek izgubi konja, i lice mu bude poprskano krvlju i prašinom. U dva Sahiha stoji: /622/ da je neki čovjek rekao: "Allahov Poslaniče, ako poginem na Allaho­vom putu, strpljiv i predan, idući naprijed, a ne povlačeći se, šta misliš: da li će mi Allah pokriti grije­he?" On je odgovorio: "Da." Zatim je kazao: "Kako si rekao?", a on je ponovio to što je već rekao. Kazao je: "Da, osim onoga što mi je Džibril ranije rekao!" U tom smislu, i Allah Uzvišeni kaže: "Sigurno ću njihova loša djela izbrisati i sigurno ću ih u dženetske bašče, kroz koje rijeke teku, uvesti!", tj. s raznim vrstama pića: mlijeka, meda, vina, vode neustajale te drugih vrsta kakve oči nisu vidjele, niti za kakve su uši čule, niti mogu naumpasti čovjeku. "To je nagrada od Allaha." Ovo se pridodaje naprijed navedenom tekstu, a navedeno je u akuzativu kako bi se time ukazalo da je On Veliki i Plemeniti, Koji daje samo lijepu i obilnu nagradu; "jer kod Allaha je nagrada najljepša!" Kod Njega je lijepa nagrada za onoga koji čini dobro.

"Neka te nikako ne obmanjuje to što oni koji ne vjeruju po zemlji uživaju!" /196/ "Kratko uživanje, a potom, Džehennem je boravište njihovo; a užasno je to prebivalište!" /197/ "Ali onima koji se Gospodara svoga boje pripadaju dženetske bašče, ispod kojih rijeke teku; u njima će vječno ostati smješteni od Allaha. A ono što je kod Allaha, bolje je za dobre!"/198/

Allah Uzvišeni kaže: Neka te ne zavaraju raskoš, blagodati i radost u kojima nevjernici žive! To je samo privremeno. Ubrzo će to nestati, pa će oni pos­tati odgovorni za svoja hrđava djela, budući da je to u čemu su oni: "Kratko uživanje, a potom, Džehennem je bo­ravište njihovo; a užasno je to prebivalište!" U tom smislu Allah Uzvišeni, također, kaže: "Oni koji o Allahu laži iznose neće se spasiti." /69/ "Uživat će na ovome svijetu, a zatim će se Nama vratiti. Zatim ćemo im Mi dati da iskuse nesnosne patnje zato što nisu vjerova­li!" /70/ (10:69-70), odnosno, "Pa nevjernicima još vremena daj i još koji trenutak ih ostavi!" (86:17) Još malo vremena im daj. Dakle, na­kon što je spomenuo stanje nevjernika na ovome svijetu, zatim njihovu sudbinu na onom svijetu, Allah Uzvišeni kaže: "Ali onima koji se Gospodara svoga boje pripadaju dženetske bašče, ispod kojih rijeke teku; u njima će vječno ostati smješteni od Allaha. A ono što je kod Allaha bolje je za dobre!" Ibn-Merdevejh navodi predanje od Abdul­laha ibn Amra ibn el-Asa, koji prenosi da je Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao: /623/ "Oni su dobili naziv أبرار 'dobri ljudi' zato što su bili dobri i prema očevima i prema sinovima, u smislu da kao što roditelji imaju prema tebi pravo tako i dije­te ima prema tebi pravo."

"Ima i sljedbenika Knjige koji vjeruju u Allaha i u ono što je objavljeno vama, i u ono što je objavljeno njima, koji su ponizni Allahu i ne prodaju ajete Allahove za bagatelnu cijenu. Njima pripada nagrada od Gospodara njihova, a Allah će doista brzo svidjeti račun!" /199/ "O vjernici, budite strpljivi i izdržljivi, postojano bdijte i Allaha se bojte, da biste uspjeli!"/200/

Allah Uzvišeni govori da jedan dio sljedbenika Knjige istinski vjeruje u Allaha, da vjeruju u ono što je objavljeno Muhammedu, sallAllahu alejhi ve sellem, zajedno s onim što vjeruju iz prethodnih knjiga, da su oni ponizni prema Allahu, tj. pokorni Njemu i ponizni pred Njim, te da oni Allahove ajete ne daju za bagatelnu cijenu, tj. da ne kriju nagovještaje o Muhammedu, sallAllahu alejhi ve sellem, kojima raspolažu, zatim navodi njegove osobine i osobine njegova ummeta, koji su odabrani među sljedbeni­cima Knjige i njihovi prvaci, bez obzira, bili židovi ili kršćani. Allah Uzvišeni kaže: "Oni kojima smo objavili Knjigu, pa je čitaju istinito i ispravno, to su oni koji u nju vjeruju." (2:121) U poglavlju "El-Kasas" (Kazivanje) Allah Uzvišeni kaže: - Oni kojima smo dali Knjigu prije njega, vjeruju u njega! A kada im se kazuje, oni go­vore: "Mi vjerujemo u njega; on je istina od Gospodara našega; mi smo i prije toga mus­limani bili! Ti će dobiti dvostruku nagradu od Gospodara svoga, zato što su strpljivi." (28:52-54) Ova svojstva, iako u manjem obimu, pos­toje kod židova poput Abdullaha ibn Selama i njemu sličnih židovskih rabina koji su vjerovali. Međutim, njihov broj nije prelazio deset osoba. Što se, pak, tiče kršćana, mnogi od njih bili su na Pravom putu ruko­vodeći se istinom, što Allah Uzvišeni potvrđuje, pa kaže: "Ti ćeš sigurno naći da su onima koji vjeruju najljući neprijatelji židovi i idolopoklonici; i svakako ćeš naći da su onima koji vjeruju najskloniji oni koji govore: 'Mi smo kršćani'..." itd. do riječi: "I Allah će im zbog onoga što govore kao nagradu dati dženetske bašče, is­pod kojih rijeke teku, u kojima će vječno bo­raviti..." (5:82-85) Ovdje Allah Uzvišeni kaže: "Njima pripada nagrada od Gospodara njihova!" U hadisu stoji /624/ "da je Džafer ibn Ebi-Talib, radijAllahu anhu, kada je proučio poglavlje 'Merjema' u prisustvu Nedžašije, kralja Abe­sinije, s kojim su bili patrijarsi i svećenici, zaplakao zajedno s njima do te mjere, da su suzama skvasili svoje brade." U dva Sahiha navodi se: /625/ a je Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi ve sellem, zaplakao za Nedžašijem pred svojim ashabima kada je ovaj umro, te da je rekao: "Vaš brat u Abesiniji je umro, pa klanjajte mu!" Potom je izišao u pustinju, poredao ih u safove i klanjao mu dženazu! Ibn Ebi-Hatim na­vodi predanje od Enesa ibn Malika, koji kaže: /626/ Kada je umro Nedžašija, Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao je: "Molite oprost za vašeg brata!" Neki ljudi su tada rekli: "On nam zapovijeda da tražimo oprost za barbara koji je umro u Abe­siniji!" pa je, nakon toga, objavljen ajet:

"Ima i sljedbenika Knjige koji vjeruju u Allaha i u ono što je objavljeno vama, i u ono što je objavljeno njima, koji su ponizni Allahu..." itd. Ibn-Džerir navodi predanje od Džabira, koji kaže: /627/ "Kada je Nedžašija (Negus) umro, Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao nam je: "Umro je vaš brat, Ashame!" Nakon toga, Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, izišao je, klanjao mu dženaza-namaz sa četiri tekbira! Licemjeri su po­vodom toga govorili: "On klanja barbaru koji je umro u Abesiniji!" pa je Allah objavio ajet: "Ima i sljedbeni­ka Knjige koji vjeruju u Allaha ..." Ibn Ebi-Nudžejh navodi predanje od Mudžahida: "Ima i sljedbenika Knjige...", ukazuje na sljedbenike Knjige koji su postali musli­mani." Hasan el-Basri u vezi s tim kaže: "To su sljed­benici Knjige koji su to bili prije Muhammeda, sallAllahu alejhi ve sellem, pa su njega potom slijedili, pri­hvaćajući islam, za šta im je Allah dao dvostruku na­gradu, i to zato što su vjerovali ranije, te što su bili sljedbenici Muhammeda, sallAllahu alejhi ve sellem." U dva Sahiha stoji predanje od Ebu-Muse, koji kaže: /628/ "Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao je: "Tri vrste ljudi dobit će nagradu dva puta", a zatim je između njih spomenuo i "sljedbenika Knjige koji je vjerovao u svog vjerovjesnika, a zatim povjerovao i u mene!"

"i ne prodaju ajete Allahove za bagatelnu cijenu", tj. ne kriju ono što znaju kao što je to učinila jedna bijedna skupina njih prodajući to čak ni za što. Zato Allah Uzvišeni kaže: "Njima pripada nagrada od Gospodara njiho­va, a Allah će doista brzo svidjeti račun!", tj. brzo zbrojiti. To prenosi Ibn Ebi-Hatim od Mudžahida. "O vjer­nici, budite strpljivi i uporni, postojano bdij­te!" Hasan el-Basri kaže: "Zapovjeđeno im je da budu strpljivi u svojoj vjeri, s kojom je Allah zadovo­ljan, a to je islam, te da je ne ostavljaju ni kada je lah­ko ni kada je teško, ni u nevolji ni u zadovoljstvu, da umru kao muslimani, te da budu izdržljiviji od nep­rijatelja koji kriju vjeru!" To isto ističe i više predstavni­ka zdrave tradicije. Što se tiče "bdjenja", to je ustrajnost na mjestu ibadeta i postojanosti, a ima mišljenja da to znači "očekivanje namaza nakon namaza".

Muslim i En-Nesa'i navode predanje od Ebu-Hurejrea, radijAllahu anhu, koji prenosi da je Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao: /629/ "Hoćete li da vas obavijestim čime Allah briše grijehe i podiže stupnje­ve? Propisnim uzimanjem abdesta, u teškim okolnos­tima, čestim odlaskom u džamije, čekanjem namaza nakon obavljenog namaza. To vam je bdjenje! To vam je bdjenje! To vam je bdjenje!" Ibn-Merdevejh navodi predanje od Ebu-Seleme ibn Abdurrahmana, kojemu je jednog dana došao Ebu-Hurejre i rekao: Bratiću moj, znaš li kojim po­vodom je objavljen ovaj ajet: "O vjernici, budite strpljivi i izdržljivi, postojano bdijte!" Rekao sam: "Ne, ne znam!" Na to je on kazao: "Nije li u vrijeme Vjerovjesnika, sallAllahu alejhi ve sellem, bilo borbi pri kojim bi se držala straža?" Međutim, to je objavljeno u vezi s ljudima koji bdiju u džamijama, klanjaju namaz u određeno vrijeme, a potom u njima Allaha spominju. Na njih se odnose riječi: "budite strpljivi!" u obavljanju pet dnevnih namaza, "i izdržljivi" sa sobom i svojim strastima, "i postojano bdijte" u džamijama vašim, "i Allaha se bojte" u svemu što nije za vas, "da biste spašeni bili!"

Navodi se da je "cilj bdijenja ovdje je bdijenje na straži u borbi s neprijateljem, čuvanje islamskih utvr­da i njihova zaštita, kako ne bi neprijatelji ušli u zem­lju islama." Postoje i predanja koja na to podstiču i navode velike nagrade za to.[154] U El-Buhari Sahihu navodi se predanje od Sehla ibn Sa'da es-Saidija, koji prenosi da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao: /630/ "Jednodnevna straža na Allahovom putu bolja je od ovoga svijeta i svega što je na njemu!" Muslim navodi predanje od Selmana el-Farisija, koji prenosi da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao: /631/ "Straža u trajanju od jednog dana i noći bolja je od posta i klanjanja čitavog mje­seca! A ako umre u tom stanju, stalno će mu se bilježiti nagrada za to djelo, i odrediti opskrba i bit će sačuvan od (kaburskih) iskušenja." "Allaha se bojte", tj. bojte Ga se u svim vašim poslovima i situacijama. Na to ukazuje i Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi ve sellem, kada je rekao Muazu ibn Džebelu šaljući ga u Jemen: /632/ "Allaha se boj, ma gdje bio! Nakon lošeg djela čini dobro koje će ga izbrisati i postupaj s ljudima na lijep način!"; "da biste bili spašeni" na ovome i drugom svijetu. Ibn-Džerir navodi predanje od Muhammeda ibn Kaba el-Kurezija da je on u vezi s riječima Allaha Uzvišenog: "i Allaha se bojte da biste spašeni bili!" rekao: "Bojte se Mene u stvarima između Mene i vas, kako biste bili spašeni sutra kada Me sretnete!"

Ovim se završava kratki komentar poglavlja "Imranova porodica"

____________________________________________________________

[124] Ja bih dodao: To znači, mi Te molimo s našom vjerom u Tebe, Tvoju Knjigu i Poslanika Tvoga. Ova molitva je šerijatski osnovana, budući da je to molitva uz dobra djela, odnosno, uz najviće od njih, vjeru u Allaha, Njegovu Knjigu i Poslanika. Isto tako, postoji i molitva koja je zabranjena, kojoj nas Allah nije poučio, niti nam je dostavio Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, a to je: molitva posredstvom stvorenja koja su zabranjena, kao što su idolopoklonici činili još od vremena ranog paganstva, a što Allah nije prihvatio. Naprotiv, On je to zabranio poučivši nas ljepšom od nje.

[125] Pogledati komentar uz riječi Allaha Uzvišenog: Oni govore: "Vatra nas neće doticati više od nekoliko dana." (2: 80)

[126] Mihrab je cijeli hram (džamija), a ne samo izdubljeni dio u zidu u pravcu kible, što je kasnija novotarija koje nije bilo u vrijeme Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, niti u vrijeme njegovih ashaba (a preuzeta je od kršćana, odnosno, njihovih oltara u crkvama!). Kaže se da je Velid ibni Abdul-Melik prvi koji je to uveo i da je on proširio mesdžid i kabur Poslanika,sallAllahu alejhi ve sellem. Tada je ušao u sastav mesdžida (džamije) i pored zabrane Poslanika, alejhi selam, i zato će odgovarati Allahu, dželle šanuhu

[127] Ja bih dodao: Možda je to dojenče koje je reklo svojoj majci: ”Strpi se, majko, ti si doista u pravu!" To se spominje u kazivanju o "Uhudu" Vatrenim kanalima, kada se ona pobojala da ne padne u vatru koju je upalio židov Zu-Nuvas u Jemenu, kako bi kršćane vjernike povratio iz njihove prave vjere u židovsku vjeru.

[128] Pojam mudrosti navodi se u poglavlju "Bekara" na više mjesta, a njegov smisao bi ukratko mogao biti slijedeći: poznavanje istine svake stvari, stavljanje svake stvari na svoje mjesto uz očuvanje ispravnog suda, te istraživanje znanstvenih i pravnih činjenica u vjeri, kako bi se znao Božanski smisao odredbi, što predstavlja "najvišu mudrost", jer "kome je dana mudrost, dano mu je veliko dobro." (2:269) To je stvar koju Allah Uzvišeni stavlja u srca ljudi iz Svoje Milosti i Dobrote.

[129] Ja bih dodao: Allah to najbolje zna, ali za mene je najprihvatljivije mišljenje Katade i drugih, tj. da je to inverzija i da znači: “Ja ću te uzdignuti i dušu ti uzeti."

[130] Ja bih dodao: "Istinu si kazao, Allahov Poslaniče! I ja svjedočim da si ti Allahov Poslanik. Muslimani su osvojili Konstantinopolis, koji je postao grad islama nakon što je bio grad nevjerstva. ^ak je postao i sjedištem islamskog hilafeta, odakle je osvojena trećina Evrope, a umalo i Rim, ali si ti izvijestio da će Rim biti osvojen kasnije. Muslimani danas, iako su zaostali jer su napustili propise islama i vladavinu na osnovama islama, uz pomoć Allaha ponovo će se vratiti islamu, pa će islam iznova superiorno zasjati osvojenjem Rima, kao što si ti kazao da će biti osvojen Konstantinopolis. Mi se obavezujemo Allahu Uzvišenom da ćemo raditi na tome i da ćemo uložiti napor da se vladamo po islamu. Prvo ćemo muslimane osloboditi neznanja, zatim osloboditi njihove zemlje od tragova nevjerstva, kako vidljivog tako i prikrivenog. I to ćemo ostaviti u amanet generacijama iza nas. Svim generacijama ćemo predavati ovaj amanet dok ga Allah ne ostvari!"

[131] Jasno je, a Allah opet najbolje zna, da je bilo onako kako to pretpostavlja Ibn-Kesir u drugoj mogućnosti, tj. da je prvi dio poglavlja "Ali-Imran" do ovog ajeta objavljen povodom dolaska delegacije iz Nedžrana, a ovaj ajet je objavljen prije toga.

[132] Uz riječi Allaha Uzvišenog: "Ljudima je uljepšana ljubav prema strastima..." (3:14)

[133] To je u trećem dijelu poglavlja "El-Bekare" uz riječi Allaha Uzvišenog: "pa zapišite to!", što je potom, derogirano riječima: "A ako jedan drugome nešto povjerite..." (2:282), pa se može tamo vidjeti.

[134] Velika je razlika između toga što židovi uzimaju od ljudi bespravno, uz lažne i izmišljene razloge, i onoga čemu poziva čista vjera islam! Ibn-Abbas kaže: " Kada bi oni davali džizju, vama ne bi bilo dozvoljeno da uzmete njihovu imovinu osim uz njihov pristanak. O tome govori i gore navedeni hadis Allahovog Poslanika, br. 508.

[135] To je Abdullah ibn Mesud.

[136] U naše vrijeme, učenje napamet riječi iz Kur'ana postalo je vještinom i zanimanjem onih koji uče Kur'an u posebnim prigodama i na skupovima nastojeći što prije dobiti naknadu za to, ne čekajući nagradu kasnije (od Allaha), tako da Kur'an ne prelazi njihova grla. I takvi se bez osnove nazivaju učačima!!! A ko su u šerijatskom smislu učači ako ne učenjaci i znalci vjere?!... Nema snage niti moći osim kod Allaha, a mi se svi Njemu vraćamo!

[137] Ovaj je hadis osnov za uvakufljenje dobara.

[138] Zadovoljio sam se navođenjem samo ovog dijela hadisa vezanog za tekst, a kompletan hadis nalazi se uz komentar poglavlja "El-Bekare".

[139] Ovo su riječi Ibn-Kesira, Allah mu se smilovao!

[140] Kompletno predanje navodi se u djelu "O Ibrahimovoj gradnji Hrama". Odnosi se na kamen na kojem je stajao Ibrahim, alejhi selam, dok je gradio Kabu. On je sada postavljen onako kako ga je postavio Omer ibn Hattab, a sada postoji nakana nadležnih da ga povuku unazad, kako bi se izbjegla velika gužva oko njega. Kaže se da ga je Omer svojevremeno na to mjesto povukao iz istih razloga, i nema nikakve smetnje da se on malo odmakne. Allah im dao svako dobro!

[141] Postavlja se pitanje: kakav je stav ekstremista i laika koji ukazuju na hadis koji pripisuju Muhammedu, sallAllahu alejhi ve sellem: ”Allahu moj, izveo si me iz meni najdražeg komadića zemlje, pa nastani me u najdražem komadiću zemlje! Nastanio ga je u Medini polazeći od toga da je Medina Allahu najdraži dio zemlje!" Tačno je, međutim, da je Meka Allahu najdraži dio zemlje, kao što se navodi u sahih hadisu, pa kako bi Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, radio suprotno Allahu, voleći nešto drugo, a ne ono što Allah voli?! Meka je, doista, Allahu i Njegovom Poslaniku najdraži dio zemlje, htjeli to oni ili ne!

[142] Misli se na riječ (sebil) koja je spomenuta u ajetu čiji je doslovni prijevod: put.

[143] Mi, predstavnici zdrave tradicije (Selefa), smatramo da ulažemo trud prema svojim mogućnostima i da spadamo u "spašenu grupu", a Allah je Onaj Koji upućuje, od Koga se pomoć traži i na Kojeg se oslanja, On, Jedini Kome ravna nema!

[144] Pa da li će se arapske zemlje ugledati na njih, pa da zaborave svoje razlike i ujedine se u borbi protiv židova, kako bi ih otjerali iz Palestine i kako bi ova zemlja bila vraćena njenim stanovnicima, Arapima? Molimo Allaha da tako bude!

[145] Ovo je lijepa želja mufessira, hafiza Ibn-Kesira, Allah mu se smilovao, ali on nije znao da u šamu neće dugo ostati ta skupina ljudi, onakva kakva je bila u njegovo vrijeme. Njih su naslijedile generacije koje su zapostavile namaz, pa čak i kompletan islam, pa ne sude po islamu, niti uopće osjećaju odgovornost zbog toga. Muslimani su se, ne samo u šamu nego i u većini arapsko-islamskih zemalja, udaljili od svake niti koja ih veže za islam. Tim zemljama su nevjernici vladali svojom armijom, a zatim, i kada su ih napustile armije, ostali su nevjernički zakoni i kultura, što je proizvelo i nevjerničku vlast, još od vremena tzv. nezavisnosti! Normalno je da im Allah ne da pomoć ni na jednom polju, budući da ni oni nisu uz Allaha Uzvišenog: "...ako vi Allaha pomognete, i On će vas pomoći i noge vam učvrstiti!" (47:7) Samo od vremena pisanja ovih redova koliko su muslimani i Arapi doživjeli poraza, iako postoji više njihovih država s jakim vojnim snagama, naspram jedne državice židova, izroda naroda i ološa! Dakle, brojne arapske države poražene su od jedne židovske državice, što nije ništa drugo nego kazna Silnog i Svemogućeg Allaha zbog toga što su napustili njegovu vjeru, Kur'an i šerijat. Odakle, onda, da dođe pobjeda Arapima, ako su oni napustili Objavu, iznevjerili povjerenje i prevarili ummet islamski?! Istina iza koje nema druge istine jeste u tome da su oni doživjeli težak i ponižavajući poraz i postali predmet sažaljenja i podsmijeha u svijetu, jer se nisu oslanjali na Allaha, niti su vjerovali u Allaha, nego su mahali svojim lažnim arabizmom i oslanjali se na svoju hvalisavost i primitivizam, na negiranje principa islama i njegova šerijata, bez kojeg Arapi muslimani ne bi ni uzeli vlast u svoje ruke kada su vladali s više od polovice zemaljske kugle. Da, njih je Allah razbio kako bi iz toga izvukli pouku i vratili se istini i Pravom putu... ! Postavlja se pitanje: da li će se vratiti? Mi čekamo!!! Dok ovo govorim, srce mi se cijepa od tuge i boli, ali neka, mi Allahu pripadamo, i Njemu ćemo se vratiti!

[146] Kada Allah Uzvišeni kaže: "da zna", to ne znači da Njegovo znanje o njima zavisi od rezultata njihovih djela, jer On ih je stvorio kao što je stvorio i ono što rade. Tako On kaže:

"Kako ne bi znao Onaj Koji stvara, kada je On Sveznajući i Obaviješteni?!" (67:14) Međutim, On to navodi kako bi naveo dokaz protiv njih na osnovu njihovih djela, bila dobra ili zla, i nagradio ih prema zasluzi. On zna što je tajno i što je skriveno, zna šta je bilo i šta će biti i prije nego je stvorio Zemlju i nebesa na pedeset hiljada godina!

[147] S jedne strane, strijelci su po slobodnoj procjeni (idžtihad) donijeli odluku, a privukao ih je ovaj svijet, s druge strane, pa su postupili suprotno naredbi Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, iako je njegova zapovijed bila sasvim jasna: "Ako vidite da nas ptice kljuju, ne napuštajte svoja mjesta!" Postojao je, dakle, jasan dokaz da su bili obavezni da se drže zapovijedi Nepogrešivog poslanika bez bilo kakve lične procjene, jer slijeđenje njegovo pretpostavlja svako dobro, a neslijeđenje svako zlo!

[148] Idol op. prev.

[149] Idol op. prev.

[150] Ibn Ebi-Amir op. prev.

[151] Sina Ebu-Sufjana op. prev.

[152] Riječ koju kaže neko ko je pogođen ili zapaljen, kada izgubi koncentraciju zbog bola, kao što neki danas kažu: "Uh!"... i sl.

[153] Allah Uzvišeni je, bez sumnje, čist od toga da čini što neistinito, besmisleno, sa mahanama i nedostacima, jer On je Tvorac svega! Velika je razlika između Njegovog djela i stvorenja, budući da je Njegovo djelo jedan od Njegovih atributa, dok stvoreni svijet nije Njegov atribut!

[154] Prema našem mišljenju to obuhvaća i jedno i drugo, tj. i brigu o namazu i bdjenje na utvrdama islama.