"Uzvišen neka je
Onaj Koji je u jednom času noći preveo Svoga roba iz Mesdžid-Harama u
Mesdžid-Aksa, čiju smo okolicu blagoslovili kako bismo mu neka znamenja Naša
pokazali. - On, uistinu, sve čuje i sve vidi."/1/
Allah Uzvišeni uzdiže Sebe i veliča Svoj položaj Svojom moći
koju niko drugi, osim Njega, ne posjeduje. Nema boga niti gospodara osim Njega:
"Koji je u jednom času preveo Svoga roba", tj. Muhammeda, s.a.v.s. :
"noću", tj. u toku noći: "iz Mesdžid-Harama ", a to je
mesdžid u Meki, "u Mesdžid-Aksa ", a to je Kudusi-šerif koji se
nalazi u Jerusalemu, izvoru vjerovjesnika od Ibrahima, a.s., pa su se, zbog
toga, tu sakupili, pa im je on imamio u njihovom mjestu i njihovim kućama, što
upućuje na to da je on najveći imam i glavni pročelnik - neka je Allahov
salavat i selam na njega i sve ostale poslanike. "…čiju smo okolicu
blagoslovili", tj. usjevima i plodovima: ""neka Naša
znamenja", tj. velika znamenja, kao što kaže Allah Uzvišeni: "vidio
je najveličanstvenija znamenja svoga Gospodara." (53:18) Spomenut ćemo od
toga - ono što nam je Allah omogućio - ono što Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
prenosi o tome. "On, uistinu, sve čuje i sve vidi" (1), tj. čuje
govor Svojih robova, onih koji Ga vjeruju i onih koji Ga niječu, onih koji su
iskreni i koji lažu; vidi ih, pa daje svakom od njih ono što zaslužuju na ovom
i na onom svijetu.
NAVOĐENJE HADISA, KOJI SU NA RASPOLAGANJU O NOĆNOM PUTOVANJU
Imam Muslim bilježi u
svom "Sahihu" od Enesa ibn Malika, r.a., da je Allahov Poslanik,
s.a.v.s., rekao: (1) "Dat mi je Burak. To je bijela duga životinja. Veća
je od magarca a manja od mazge. Korača brzinom pogleda. Jahao sam ga dok nisam
stigao do Bejtul-makdisa. Privezao sam ga za halku za koju su privezivali
Allahovi poslanici, zatim sam ušao u Mesdžid i klanjao u njemu dva rekata a
onda izišao. Nakon toga mi je došao Džibril i ponudio mi posudu sa vinom i
posudu sa mlijekom. Odabrao sam mlijeko, pa mi je Džibril rekao: "Odabrao
si islam!" Zatim smo uzdignuti na nebo. Džibril je tražio da se otvori, pa
je upitan: "Ko si ti?" "Ja sam Džibril", odgovorio je.
"Ko je s tobom?" - upitan je. "Muhammed" - odgovorio je.
"Je li mu dato poslanstvo?" - ponovo je upitan. "Da" - odgovorio
je. Tada nam je otvoreno. Tu je bio Adem, a.s., koji mi je izrazio dobrodošlicu
i poželio mi dobro. Zatim smo uzdignuti na drugo nebo /nebesko prostranstvo.
Džibril je tražio da se otvori, pa je upitan: "Ko si ti?" "Ja
sam Džibril!" - odgovorio je. Upitan je: "Ko je s tobom?" Odgovorio
je: "Muhammed!" "Je li mu dato poslanstvo?" - ponovo je
upitan. "Da"- odgovorio je. Tada nam je otvoreno. Tamo su bili dva
tečića: Isa, sin Merjemin, i Jahja, sin Zekerijjaa - neka je Allahov mir na
njih dvojicu - koji su mi izrazili dobrodošlicu i poželjeli mi dobro. Zatim sam
uzdignut na treće nebesko prostranstvo. Džibril je tražio da se otvori, pa je
upitan: "Ko si ti?" Odgovorio je: "Džibril!" Upitan je:
"Ko je s tobom?" Odgovorio je: "Muhammed!" "Je li mu
dato poslanstvo?" - ponovo je upitan. "Da" - odgovorio je
Džibril. Otvoreno nam je. Ugledali smo Jusufa, a.s., kome je dato pola ukupne
ljepote, koji mi je izrazio dobrodošlicu i poželio svako dobro. Onda smo
uzdignuti na četvrto nebesko prostranstvo. Džibril je tražio da se otvori, pa
je upitan: "Ko je ovo?" Odgovorio je: "Džibril!" Upitan je:
"A ko je s tobom?" Odgovorio je: "Muhammed!" "Je li mu
dato poslanstvo?" - ponovo je upitan. "Da" - odgovorio je.
Otvoreno nam je. Tamo je bio Idris, a.s. Izrazio mi je dobrodošlicu i poželio
svako dobro. Allah Uzvišeni kaže: "i Mi smo ga na visoko mjesto
digli." (19:57) Nakon toga smo dignuti na peto nebesko prostranstvo.
Džibril je zatražio da se otvori, pa je upitan: "Ko je to?" Odgovorio
je: "Džibril!" Upitan je: "Ko je s tobom?" Odgovorio je: "Muhammed!"
"Je li mu dato poslanstvo?" - ponovo je upitan. Odgovorio je:
"Da." Otvoreno nam je. Ugledali smo Haruna, a.s., koji mi je izrazio
dobrodošlicu i poželio svako dobro. Zatim smo uzdignuti na šesto nebesko
prostranstvo. Džibril je zatražio da se otvori, pa je upitan: "Ko je
to?" Odgovorio je: "Džibril!" "A ko je s tobom?" -
upitan je. Odgovorio je: "Muhammed!" "Je li mu došlo
poslanstvo?" - ponovo je upitan. "Da" - odgovorio je. Otvoreno
nam je. Tamo je bio Musa, a.s. koji mi je izrazio dobrodošlicu i poželio mi
svako dobro. Onda smo uzdignuti na sedmo nebesko prostranstvo. Džibril je
tražio da se otvori pa je upitan: "Ko je to?" Odgovorio je:
"Džibril." "A ko je s tobom?", upitan je. Odgovorio je:
"Muhammed." Upitan je: "Je li mu dato poslanstvo?"
Odgovorio je: "Da." Otvoreno nam je. Tamo je bio Ibrahim, a.s.,
naslonjen leđima na Bejtul-Ma’-mur/ Nebesku Kabu u koju svakodnevno ulazi 70
hiljada meleka koji se više ne vraćaju. Zatim sam odveden do Sidretul-Muntehaa,
čije je lišće bilo poput slonovih ušiju a plodovi poput velikog zemljanog vrča.
Kada ju je prekrilo ono što je Allah htio da je prekrije ona se promijenila
tako da niko od Allahovih stvorenja ne bi bio u stanju da opiše njenu ljepotu.
Allah mi je objavio nešto od Objave i propisao mi u toku svakog dana i noći
pedeset namaza, pa sam sišao do Musa, a.s., koji me je upitao: "Šta je
tvoj Gospodar stavio u dužnost tvojim sljedbenicima?" Odgovorio sam:
"Pedeset namaza." Rekao mi je: "Vrati se svome Gospodaru i traži
olakšicu jer tvoj ummet to neće izdržati s obzirom da sam ja to isprobao na
Izraelićanima." Vratio sam se svome Gospodaru i zamolio Ga:
"Gospodaru moj, olakšaj mojim sljedbenicima", pa mi je smanjio za pet
namaza. Vratio sam se Musam, a.s., i rekao mu: "Umanjio mi je za pet
namaza." Rekao mi je: "Tvoji sljedbenici to ne mogu podnijeti i zato
se vrati svome Gospodaru i traži olakšanje." Neprestano sam se vraćao
između svoga Gospodara i Musa, a.s., sve dok mi Allah ne reče: "Muhammede,
njih je pet u toku dana i noći a svaki namaz piše se deset što čini pedeset
namaza.
Ko odluči uraditi kakvo dobro djelo, a ne uradi ga - upisat
će mu se jedna nagrada, a ako ga uradi - upisat će mu se deset. Ako, pak, neko
odluči uraditi neko negativno djelo, pa to ne učini - ne piše mu se u grijeh a
ako ga učini - upiše mu se samo jedan grijeh." Spustio sam se do Musa,
a.s., i rekao mu: "Vraćao sam se svome Gospodaru sve dok se nisam
postidio." U predanju imama Ahmeda od Katade koji prenosi od Enesa ibn
Malika da je Malik ibn Sa’sa pričao mu... spomenuo je hadis sve do riječi Muhammeda,
a.s.: (2) "...Zatim sam dignut do Sidretul-Muntehaa i ugledao njene
plodove u obliku zemljanih vrčeva iz sela Hadžer, dok su joj listovi bili kao
uši od slona, pa je rekao: "Ovo je Sidretul-Munteha." Rekao je:
"Ukazale su se četiri rijeke: dvije skrivene a dvije vidljive. Upitao sam:
"Šta je ovo, Džibrile?" Odgovorio je: "Što se tiče skrivenih, to
su dvije rijeke u Džennetu, a što se tiče vidljivih, to su Nil i Eufrat."
Rekao je: "A zatim je dignut do Bejtul-Ma’mura." U predanju Katade od
Ebu- Hurejrea, r.a., stoji: /3/ Rekao je: "Rekao sam: Molio sam svoga
Gospodara sve dok se nisam zastidio (da Mu se ponovo vratim), ali sam bio
zadovoljan,predan, pa sam izvršio naredbu, a zatim je glasnik povikao: ' Ja sam
zaključio Moju naredbu (fard) i olakšao sam Mojim robovima.'" Slično
bilježe Buhari i Muslim u svojim vjerodostojnim zbirkama u predanju od Katade.
U predanju koju bilježi Buharija u poglavlju o namazu, stoji: /4/
"...zatim me odveo do Sidretul-Muntehaa kojeg su
prekrile boje a da i sam nisam znao koje, da bi zatim bio uveden u Džennet, u
kome su bile ogrlice i đerdani od bisera a zemlja od miska." Muslim
bilježi u svome "Sahihu" od Ebu-Zerra, r.a., koji kaže: /5/
"Pitao sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: "Jesi li vidio svoga
Gospodara?" Odgovorio je: "Svjetlost/ Nur gdje god sam pogledao - pa
kako da Ga vidim?!" Od Muhammeda ibn Bešara sa lancem prenosilaca prenosi
se do Abdullaha ibn Šekika, koji kaže: "Rekao sam Ebu-Zerru, r.a.: /6/ 'Da
sam vidio Allahovog Poslanika, s.a.v.s., upitao bih ga. Upitao me je: 'A o čemu
bi ga upitao?' Rekao je: 'Upitao bih ga: 'Jesi li vidio svoga Gospodara?'
Ebu-Zerr je rekao: 'Već sam ga pitao pa je odgovorio: 'Vidio sam svjetlost
/Nur/.'" Hafiz Ebu-Bekr el-Bejheki spominje da u hadisu Šurejka ima
dodatak koji samo on prenosi, i podupire one koji smatraju da je Muhammed,
a.s., vidio Uzvišenog Allaha. Taj dodatak su riječi: "Zatim se približio
Silni, Gospodar Veličine, pa se nadnio, blizu koliko dva luka ili bliže."
Stav Aiše, Ibn-Mes’uda i Ebu-Hurejrea, r.a., u shvatanju ajeta: "Zatim se
nadnio, pa približio", da se odnosi na viđenje Džibrila, ispravnije je. To
je ono što zastupa El-Bejheki - Allah mu se smilovao - kao ispravno po ovom
pitanju riječi Uzvišenoga: "Zatim se približio pa nadnio," (53:8)
odnosi se na Džibrila, a.s., kao što se potvrđuje u "Sahihu" Buharije
i Muslima od Aiše, majke pravovjernih, od Ibn-Mes’uda, a također od
Ebu-Hurejrea u Muslimovom "Sahihu". Nije poznato razilaženje ashaba u
tumačenju ovog ajeta. U Muslimovom "Sahihu" stoji: "Ibn-Šihab je
rekao: "Obavijestio me je Ibn-Hazm da su Ibn-Abbas i Ebu- Habbe el-Ensari
govorili da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /7/ "Zatim sam uzdignut
do nivoa kada sam mogao čuti škripanje pera." Imam Ahmed prenosi od
Džabira ibn Abdullaha, r.a., da je čuo Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da kaže:
/8/ "Pošto sam u laž ugonjen od strane Kurejšija kada sam bio uzdignut u
noći Israa do Bejtul-Makdisa, stao sam u hidžru (polukrug) kod Kabe, pa mi je
Allah pokazao Bejtul-Makdis, te sam ih počeo obavještavati o njegovim znamenjima,
a gledao sam u njega." Bilježe Buhari i Muslim u svojim sahihima.
Ibn-Šihab kaže da je Ebu-Seleme ibn Abdurrahman rekao: /9/
"Spremili su se - ili sličan izraz - ljudi od
Kurejšija, otišli Ebu-Bekru i rekli mu: 'Zar ti misliš da je tvoj drug otišao
do Bejtul-Makdisa a zatim se vratio do Meke u jednoj noći?' Ebu-Bekr, r.a.,
upitao je: 'Zar je on to rekao?!' Odgovorili su: 'Da.' Ebu- Bekr je odgovorio:
'Ja svjedočim da ako je on to rekao da je istinu rekao.' Rekli su mu: 'Ti si mu
povjerovao da je došao do Šama u jednoj noći a zatim se vratio do Meke prije
nego je svanulo?!' Odgovorio je: 'Da, ja sam mu povjerovao i više od toga.
Povjerovao sam mu kad je počeo primati Objavu s neba.'" Ebu-Seleme kaže:
"Zbog ovoga je prozvan Ebu-Bekr es-Siddik." Imam Ahmed prenosi od
Ibn-Abbasa, r.a., da je rekao: "Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,:
/10/'U noći u kojoj se dogodio Isra osvanuo sam u Meki. Uplašio sam se znajući
da ću zbog toga biti u laž ugonjen.' Ostao je izolovan, tužan. Pored njega je
prošao Allahov neprijatelj Ebu-Džehl, sjeo pored njega i ismijavajućim tonom,
zapitao ga: "Je li se to što dogodilo?" Poslanik, s.a.v.s., rekao je:
"Da." On je zapitao: "A šta to?" Odgovorio je: "Sinoć
sam bio uzdignut." Upitao je: "Gdje?" Odgovorio je: "U
Bejtul-Makdis." Ebu-Džehl reče: "Zatim si osvanuo među nama?!"
Odgovorio je: "Da." Ebu- Džehl nije ga pokušavao demantovati plašeći
se da Allahov Poslanik, s.a.v.s., ne zaniječe svoj govor kada mu pozove narod,
pa ga je upitao: "Šta misliš da pozoveš svoj narod da li bi im ispričao
ovo što si meni ispričao?" Poslanik, s.a.v.s., rekao je: "Da."
Ebu- Džehel je pozvao: "O potomci Ka’ba ibn Lua’ja!" Došli su mu u
skupinama i sjedali pored njih dvojice. Ebu-Džehl reče: "Ispričaj svome
narodu ono što si meni ispričao." Poslanik, s.a.v.s., je rekao:
"Doista sam sinoć bio uzdignut." Upitali su: "Gdje?"
Odgovorio je: "Do Bejtul-Makdisa."
Primijetili su: "Zatim si osvanuo među nama?!"
Odgovorio je: "Da." Tada neki zapljeskaše rukama a neki staviše ruku
na glavu izražavajući na taj način čuđenje. "Možeš li nam opisati
Mesdžid?" - upitaše. Među njima je bilo onih koji su putovali u to mjesto
i vidjeli taj Mesdžid. Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: "Opisivao sam
ga dok mi neki detalj nije postao nejasan, pa mi je donesen Mesdžid blizu i
stavljen ispred kuće 'Akila u koji sam gledao i tako ga opisivao." Narod
je uzviknuo: "Što se tiče opisa, tako nam Allaha, pogodio je!" Ovaj
hadis bilježi i En-Nesai od Avfa ibn Ebi-Džemile, a on je bio jedan od
najpouzdanijih imama, dok El-Bejheki bilježi u hadisu od En-Nadra ibn Šumejla
ibn Avfa. U Muslimovom "Sahihu" od Ebu-Hurejrea, r.a., stoji:
"Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: /11/ "Kada sam bio u hidžru
pored Kabe, sjećam se da su me Kurejšije ispitivale o mom noćnom putovanju.
Pitali su me o detaljima Bejtul-Makdisa u koje nisam bio siguran, pa sam se
izuzetno zabrinuo, tako da se toliko nisam nikada ranije zabrinuo, pa mi ga je
Allah predstavio tako da sam gledao u njega. Ništa me nisu zapitali a da ih o
tome nisam obavijestio i našao sam se u društvu Allahovih vjerovjesnika. Musa,
a.s., klanjao je a bio je snažan i čvrst kao da je od ljudi iz plemena Šenue.
Isa, a.s., klanjao je dok mu je najsličniji od ljudi bio Urve ibn Mes’ud
es-Sekafi. Ibrahim, a.s., klanjao je a najsličniji od ljudi je vaš drug - tj.
Alejhisselam lično - pa se približilo vrijeme namaza te sam ih ja predvodio u
namazu. Kada sam završio rečeno mi je: 'Muhammede, ovo je Malik, čuvar
Džehennema.' Okrenuo sam se njemu, a on mi je selam nazvao."
NAPOMENA
Ako se zadržimo na analizi svih ovih hadisa, dolazi se do
saznanja da se predaje u pogledu Poslanikovog, s.a.v.s., noćnog putovanja iz
Meke do Bejtul-Makdisa slažu iako se riječi prenosilaca razlikuju. Oni koji
smatraju da je svaki rivajet oprečan drugome tvrdeći da je noćno putovanje
učinjeno više puta, daleko su otišli, čine čudne stvari, pribjegavaju onome
gdje se ne mogu skloniti i nisu postigli željeno. Neki od potonjih generacija
decidno su se izjasnili da je Muhammed, a.s., samo jedanput prenesen iz Meke do
Bejtul-Makdisa, drugi put iz Meke do nebeskih sfera a treći put do
Bejtul-Makdisa a odatle do nebeskih sfera. Zadovoljavaju se tim tumačenjem
misleći da su došli do izlaska iz tih nejasnoća, međutim, ovo je veoma čudno i
daleko od onoga što bilježe prve generacije muslimana. Da se ovo više puta
ponavljalo Allahov Poslanik, s.a.v.s., bi zasigurno obavijestio svoje
sljedbenike i oni bi to ponavljanje zasigurno zabilježili. Musa ibn 'Ukbe
prenosi od Zuhrija: "Isra se odigrala godinu dana prije Hidžre." To isto
potvrđuje ’Urwe. Es-Suddi kaže: "Šesnaest mjeseci prije Hidžre."
Istina je da je Alejhisselam prenesen u budnom a ne spavajućem stanju iz Meke
do Bejutul-Makdisa jašući na Buraku, pa kad je došao do vrata Mesdžida,
privezao je životinju kod vrata a onda ušao u njega i klanjao dva rekata u
počast džamiji (tehijjetul-mesdžid) u njenom pročelju.
Zatim je uznesen na Miradž, a to je kao ljestve sa prečkama
preko kojih se penje, pa se preko njih uspeo na zemaljsko nebo a zatim do
preostalih sedam nebeskih sfera. Na svakom nebeskom prostranstvu dočekali su ga
njegovi stanovnici. Selam je nazvao poslanicima na tim nebeskim prostranstvima
shodno njihovim položajima i stepenima, sve dok nije prošao pored Musa, a.s.,
onoga s kojim je Uzvišeni Allah razgovarao, na šestom nebeskom prostranstvu i
Ibrahima, a.s., Allahovog prijatelja, na sedmom nebeskom prostranstvu. Nakon
toga je prevazišao i njih i njihove položaje, kao i položaje ostalih
vjerovjesnika, sve dok nije došao do nivoa na kome je čuo škripanje pera tj.
pera sudbine. Vidio je Sidretul-Munteha koga su prekrivale Allahove
veličanstvene stvari: ležaji od zlata i različite boje, kao i meleki, a tu je
vidio i Džibrila u njegovom stvarnom liku sa 600 krila. Vidio je, također,
zeleno uzglavlje - Refref - koje je prekrilo horizont. Vidio je i Bejtul-Ma’mur
(Nebesku Kabu) i Ibrahima, a.s., graditelja zemaljske Kabe, naslonjenog leđima
na nju. U ovu Nebesku Kabu svaki dan uđe 70 hiljada meleka koji u njoj ibadet
čine i ne vraćaju se u nju do Sudnjeg dana. Vidio je Džennet i Džehennem. Allah
mu je tamo propisao pedeset namaza da bi ih zatim, iz Svoje milosti i pažnje
spram Svojih robova, smanjio na pet. U ovome je veliko pridavanje važnosti
namazu i njegovom značaju. Zatim je spušten do Bejtul-Makdisa, a s njim su
spušteni i vjerovjesnici sa kojima je zajedno klanjao namaz kada je nastupilo
njegovo vrijeme. Neki misle da ih je on predvodio u namazu na nebu, ali predaje
koje dominiraju ukazuju da je to bilo u Mesdžidul-Aksau. Po nekim predajama taj
namaz je bio prilikom prvog njegovog ulaska u Mesdžid a uočljivo je da je to
bilo nakon njegovog povratka u njega, jer kada je on prolazio pokraj njih u
njihovim stanovima, pitao je o njima Džibrila, za svakog ponaosob, a Džibril ga
je o njima obavještavao. Ovo je umjesno jer je on prvo bio pozvan u nebeske
visine da se propiše njemu i njegovom narodu ono što Allah želi. Nakon
ispunjenja ove Allahove želje, sakupljen je on sa svojom braćom vjerovjesnicima
da bi im se manifestirala njegova počast i prednost nad njima njegovim
predvođenjem u namazu, na što mu je Džibril aludirao. Nakon toga izišao je iz
Mesdžidul-Aksaa uzjahao, Buraka i vratio se u Meku u ranu zoru.
A Allah najbolje zna! Zatim su se ljudi razišli u tome: Da
li je Isra bila i tjelesno i duhovno ili samo duhovno? Dva su stava u tom
pogledu. Većina učenjaka se slaže da je Isra bila i tjelesno i duhovno, u
budnom stanju a ne u snu. Oni ne negiraju da je Poslanik, s.a.v.s., to ranije
vidio u snu a nakon toga i u javi doživio, jer Poslanik, s.a.v.s., nije sanjao
a da mu se to nije ostvarilo poput osvita zore. Isra i Mi’radž dogodili su se u
budnom stanju i stvarno nakon toga a najbolji argument za to su riječi Allaha
Uzvišenog: "Slavljen neka je Onaj Koji je u jednom času noći preveo Svoga
roba iz Mesdžid -Harama u Mesdžid-Aksa, čiju smo okolicu blagoslovili."
Slavljenje (tespih) vezano je za velike događaje. Da je to bio san, ne bi to
bilo nešto veliko, niti nešto čemu bi se pridavala tolika važnost, niti bi
nevjernici Kurejša pohitali da ga u laž utjeruju niti bi grupa novopridošlih
muslimana zbog sna odbacila islam nakon što ga je prigrlila. Također,
"’abd"/rob podrazumijeva sintezu duha i tijela. Allah Uzvišeni kaže:
"Koji je u jednom času noći preveo Svoga roba." On, također, kaže:
"A prizor koji smo ti pokazali samo smo ljudima iskušenjem učinili."
Ibn-Abbas kaže: "To je viđenje očima koje je pokazano Allahovom Poslaniku,
s.a.v.s., u noći u kojoj je bio prenesen." Ovo bilježi Buhari. Allah
Uzvišeni kaže: "Pogled mu nije skrenuo, nije prekoračio." /53:17/
Pogled je instrument osobe, a ne duše. Također, on je jahao na Buraku,
zasljepljujućoj bijeloj životinji koja je blistala. Ovo je svojstveno tijelu, a
ne duši, jer duša u svome kretanju nema potrebe za jahalicom koju bi jahala. A
Allah najbolje zna!
VAŽNA NAPOMENA - Hafiz Ebu-Ne'im el-Asbehani u knjizi
"Delailu En- Nubuveti ("Dokazi poslanstva") prenosi posred-stvom
Muhammeda ibn Omera el-Vakidija od Muhammeda ibn Kjaba el-Kurezija, ukratko,
sljedeće: "Kada je Heraklije pozvao Ebu-Sufjana i pitao ga o Allahovom
Poslaniku, s.a.v.s., Ebu-Sufjan se trudio da omalovaži njegovu misiju rekavši
mu: "Vladaru zar nećeš da te obavijestim o onome po čemu ćeš saznati da je
on lažljivac?!" Upitao je: "A šta je to?" Ebu-Sufjan je
odgovorio: "On smatra da je izišao iz naše zemlje, zemlje Harema jedne
noći i da je došao do ovog vašeg mesdžida, mesdžida Ileje i da nam se vratio te
noći prije jutra." Rekao je: "Svećenik je bio pored cara i rekao:
"Znam za tu noć." Kajser ga je pogledao pa mu je rekao: "Kako
znaš to?" Rekao je: "Nisam spavao noću sve dok ne bih pozatvarao sva
vrata mesdžida. Kada je bila ta noć sva sam vrata osim jednih pozatvarao. Njih
nisam mogao. Pozvao sam u pomoć sve svoje radnike i sve druge prisutne kako bi
ih zatvorili, ali nismo ih mogli pokrenuti. Kao da smo se borili sa planinom.
Pozvao sam stolare koji su pogledali vrata i rekli: "Doista je na ova
vrata pao nadvratnik i zid, te ih ne možemo pokrenuti sve do jutra. Pogledali
smo odakle je došlo, vratio sam se i ostavio dvoja vrata otvorena. Kada sam
ustao, rano ujutro sam otišao do tih vrata i vidio kamen koji je bio u uglu
mesdžida probušen, a na njemu je bio trag od vezanja životinje. Rekao sam svojim
drugovima: "Ova vrata je sinoć mogao zadržati samo Poslanik. Klanjao je
sinoć u našem mesdžidu..." i spomenuo je kompletan hadis.
ZAKLJUČAK - Hafiz Ebu
el-Hattab Omer ibn Dihje rekao je: "Tevatur-predanjem došao je hadis o
Israu od Omera ibn el-Hattaba, Alije, Ibn-Mes’uda, Ebu-Zerra, Malika ibn Sa’sa,
Ebu-Hurejrea, Ebu-Seida, Ibn-Abbasa, Šedada ibn Evsa, Ubejj ibn Ka'ba,
Abdurrahmana ibn Kirta, Ebu-Habbeta el-Ensarije, Ebu-Lejle el-Ensarije,
Abdullaha ibn Omera, Džabira, Huzejfe, Burejde, Ebu-Ejjuba, Ebu-Umame, Semure
Ibn Džunduba, Ebu-Hamraa, Suhejba er-Rumija, Umihanne, Aiše i Esme, kćerki
Ebu-Bekra, neka je Allahovo zado-voljstvo na sve njih. Idžmaom su se muslimani
složili o hadisu Israa a odbacili su ga bezbožnici i nevjernici: "Oni žele
da utrnu Allahovo svjetlo ustima svojim, a Allah će učiniti da svjetla Njegova
uvijek bude, makar krivo bilo nevjernicima." (61:8)
"A Musau smo
Knjigu dali i Uputom je sinovima Israilovim učinili: 'Mjesto Mene - Gospodara
drugog ne uzimajte /2/, o potomci onih koje smo sa Nuhom nosili!' On je,
doista, bio rob veoma zahvalni." /3/
Često Allah Uzvišeni
zajedno spominje Musaa i Muhammeda, a.s., i Tevrat i Kur'an, pa zbog toga kaže
nakon spominjanja Israa: "Musau smo Knjigu dali", znači Tevrat,
"i učinili je", tj. Knjigu "Uputom", tj. onom koja upućuje:
"sinovima Israilovim. Ne uzimajte!", tj. da ne uzimate "Mjesto
Mene - Gospodara drugog", tj. Zaštitnika Pomagača, niti onoga kome se
klanja osim mene jer je Uzvišeni Allah objavio svim svojim vjerovjesnicima da
Njega jedinog obožavaju i da Mu druga ne pripisuju. Zatim Allah Uzvišeni kaže:
"o potomci onih koje smo sa Nuhom nosili!" Značenje ovog ajeta je: o
potomci onih koje smo spasili i nosili zajedno sa Nuhom u lađi, ugledajte se na
vašeg oca: "On je, doista, bio rob veoma zahvalni", a on je bio
nazvan zahvalnim robom zato što je, kada bi jeo ili pio, zahvalio Allahu.
Taberani to prenosi od Sa’da Ibn-Mes’uda es-Sekafija. Imam Ahmed prenosi od
Enesa ibn Malika, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /12/ "Doista
je Allah zadovoljan sa onim robom koji Mu zahvali na onom što pojede ili
popije." Ovako bilježe Muslim, Tirmizi i Nesai. Buhari ovdje spominje
hadis Ebu-Zur’e od Ebu- Hurejrea, a on od Vjerovjesnika, s.a.v.s.: /13/
"Ja sam prvak Ademovog poroda na Sudnjem danu..." - duži hadis u kome
se između ostalog spominje: "Pa će otići do Nuha i reći mu: O Nuhu, ti si
prvi poslanik (resul) stanovnicima Zemlje. Allah te je nazvao zahvalnim robom
pa čini šefa’at kod tvoga Gospodara." Spomenuo je hadis u potpunosti.
"I Mi smo u
Knjizi objavili sinovima Israilovim: 'Vi ćete doista dva puta smutnju na Zemlji
učiniti i preko mjere oholi postati.' /4/ Kada dođe vrijeme prve od dvije
smutnje, poslat ćemo protiv vas robove Naše, silno moćne, oni će uzduž i
poprijeko zemlju vašu pregaziti, i obećanje (o kazni) će se ispuniti. /5/ Zatim
ćemo vam dati pobjedu protiv njih i pomoći ćemo vas imecima i sinovima i učinit
ćemo vas brojnijim. /6/ Pa, ako dobro budete činili - sebi ste ga činili, a ako
zlo budete činili - protiv sebe ste ga činili! - A kad dođe vrijeme druge
smutnje, da na licima vašim tugu i jad ostave i da u Mesdžid uđu, kao što su u
njega ušli prvi put, i da do temelja, sve nad čime zavladaju, poruše. /7/ I
Gospodar vaš će vam se opet smilovati; ako se vratite, vratit ćemo se i Mi. A
Džehennem smo za nevjernike tamnicom učinili. /8/
Allah Uzvišeni obavještava da je odredio u Knjizi sinovima
Israilovim, tj. upoznao ih je i obavjestio u Tevratu da će oni dva puta nered
na Zemlji počiniti i preko mjere oholi postati tj. da će biti oholi, drski,
činiće nasilje i razvratno će se ponašati spram ljudi. Riječi Allaha Uzvišenog:
"i kada dođe vrijeme prve od dvije smutnje", tj. prva od dva sijanja
nereda "poslat ćemo protiv vas robove Naše, silno moćne", tj. izuzetno
snažnim i brojnim "oni će uzduž i poprijeko zemlju vašu pregaziti",
tj. zagospodarit će vašom zemljom, prolazit će kroz vaše kuće, tj. oko njih i
kroz njih "i obećanje (o kazni) će se ispuniti.", tj. toga dana
prijetnja će se ostvariti nesumnjivo i to će se desiti neizbježno. Mufessiri
(tumači Kur’ana) iz ranijih i potonjih generacija su se razišli o onima koji će
zagospodariti nad njima - ko su oni?! Od Ibn-Abbasa i Katade prenosi se da je
to Džalut el-Džezeri i njegova vojska, koji je prvo zagospodario nad njima a nakon
toga je nadvladan i Davud je ubio Džaluta. Zbog ovog Allah Uzvišeni kaže:
"Zatim ćemo vam dati pobjedu protiv njih." Se’id ibn Džubejr smatra
da je to vladar Mosula Sendžarib i njegova vojska. Od njega i drugih se prenosi
da je to Nabukodonosor (Bahtesir) vladar Babilona. O ovome je preneseno dosta
predaja u obliku israilijjata, ali ne smatram potrebnim to posebno ovdje
apostrofirati.
A ono što nam kazuje Allah u Svojoj Knjizi sasvim je
dovoljno u odnosu na ostale knjige ranije objavljene; Allah i Njegov Poslanik,
s.a.v.s., nas nisu ostavili u potrebi za njima. Allah nas obavještava o njima
da su tlačili i svaku mjeru prelazili, pa je Allah dao da nad njima zagospodari
njihov neprijatelj, i na taj način dopustio da im naruši njihovu cjelovitost i
integritet i da ih maltretiraju i ugnjetavaju što je odgovarajuća kazna, a tvoj
Gospodar nije nepravedan prema Svojim robovima, jer su oni bili nepokorni i
ubijali su neke vjerovjesnike i učenjake. Allah Uzvišeni veli: "Pa, ako
budete dobro činili - sebi ste ga činili, a ako zlo budete činili - protiv sebe
ste ga činili." "A ko radi zlo, na svoju štetu radi." /41: 46/
Uzvišeni Allah kaže: "A kad dođe vrijeme druge
smutnje", tj. drugi put, odnosno kada nered drugi put počinite doći će
vaši neprijatelji "da na licima vašim tugu i jad ostave", tj. da vas
ponize i da vas poraze "da u Mesdžid uđu", tj. u Bejtul-Makdis
"kao što su u njega ušli prvi put", tj. kada su uzduž i poprijeko
zemlju pregazili, "i da do temelja poruše", tj. da unište i oštete.
"...i Gospodar vaš će vam se opet smilovati", tj. udaljit će ih od
vas "ako se vi vratite, vratit ćemo se i Mi", tj. kada započnete
činiti nerede započet ćemo i Mi ka pobjedi nad vama na dunjaluku, usto što ćemo
vas poniziti na ahiretu kaznom i patnjom. Allah Uzvišeni zato kaže: "A
Džehennem smo za nevjernike tamnicom učinili", tj. boravištem,
zadržavanjem i zatvorom koji će im biti neizbježni. Katade kaže: "Sinovi
Israilovi vratili su se pa je Allah učinio da nad njima zagospodare Muhammed
a.s., i njegovi ashabi uzimajući od njih džiziju (glavarinu) a oni su to
pokorno davali.
"Ovaj Kur'an
vodi jedinom ispravnom putu, i vjernicima koji čine dobra djela donosi radosnu
vijest da ih čeka nagrada velika", /9/ "a da smo za one koji u onaj
svijet ne vjeruju - bolnu patnju pripremili." /10/
Allah Uzvišeni hvali Svoju časnu Knjigu - Kur’an time što za
nju kaže da upućuje na najispravniji put i najjasniji pravac, obveseljavajući s
njim vjernike koji rade dobra djela koja od njih traži daće dobiti veliku
nagradu tj. na Sudnjem danu, a oni koji ne vjeruju u onaj svijet tj.
obavijestit će ih da će biti kažnjeni strašnom kaznom, tj. na Sudnjem danu kao
što kaže Allah Uzvišeni: "navijesti im bolnu kaznu." /3:21/
"Čovjek i
proklinje i blagosilja; čovjek je, doista, nagao." /11/
Uzvišeni obavještava
o naglosti čovjeka i njegovom proklinjaju samoga sebe, svoga djeteta ili svoga
imetka i prizivanja smrti, propasti, uništenja i prokletstva i slično tome. Da
mu je Allah uslišao njegovu dovu propao bi kao što kaže Uzvišeni: "Da
Allah daje zlo ljudima brzo." /10:11/ Tako ga tumači Ibn-Abbas i drugi, a
to je već istaknuto u hadisu: /14/ "I nemojte proklinjati sebe niti svoj
imetak,pa da dođe čas kada Allah uslišava dove." Čovjeka podstiče na to
njegovo nestrpljenje i žurba. Zbog toga Uzvišeni kaže: "Čovjek je, doista,
nagao."
"I Mi smo noć i
dan kao dva znamenja učinili: znamenje za noć smo uklonili, a znamenje za dan
smo vidnim učinili kako biste mogli da tražite od Gospodara svoga blagodati i
da biste broj godina znali i da biste vrijeme računali i sve smo potanko
objasnili." /12/
Uzvišeni nabraja
Svoja dobročinstva spram Svojih robova kroz Svoja velika znamenja. Među njima
je kontrast noći i dana da bi se smirili u toku noći a aktivirali u toku dana
tražeći uvjete za egzistenciju, radeći i putujući, kao i da bi znali broj dana,
sedmica, mjeseci i godina i da bi saznali nastavljanje određenih rokova za
obaveze, obrede, međuljudske odnose, unajmljivanje, iznajmljivanje i sl. Zbig
toga Uzvišeni kaže: "kako biste mogli da tražite od Gospodara svoga
blagodati", tj. u vašem životu i putovanjima i sl. "i da biste broj
godina znali i da biste računali", jer da je cjelokupno vrijeme jednolično
nanizano ne bi se od toga ništa znalo, kao što Uzvišeni kaže: Reci:
"Kažite vi meni - ako bi Allah dao da vam noć potraje vječno, do Sudnjeg
dana, koji bog bi vam, osim Allaha, svjetlo dao? Zar ne čujete?" Reci:
"Kažite vi meni - ako bi Allah dao da vam dan potraje vječno, do Sudnjeg
dana, koji bog bi vam, osim Allaha, noć dao da u njoj otpočinete? Zar ne
vidite? Iz Milosti Svoje On vam je dao noć i dan: da se u njoj odmarate, a da
iz dobara Njegovih privređujete i da zahvalni budete." /28:71-73/ Za
Njegove riječi: "znamenje za noć smo uklonili, a znamenje za dan smo
vidnim učinili" Abdullah Ibn-Kesir kaže: "Tmina noći a svjetlost dana."
Mudžahid veli: "Sunce je znak dana a mjesec znamenje noći."
"I svakom
čovjeku ćemo ono što uradi o vrat privezati, a na Sudnjem danu ćemo mu knjigu
otvorenu pokazati": /13/ "Čitaj knjigu svoju, dosta ti je danas to
što ćeš svoj račun polagati!" /14/
Allah Uzvišeni nakon spominjanja vremena i nakon djela koja
je čovjek učinio u tom vremenu, kaže: "i svakom čovjeku ćemo ono što uradi
o vrat privezati", a to privezivanje odnosi se na privezivanje njegovih
djela - kao što kažu Ibn-Abbas, Mudžahid i dr. - na ono što uradi od dobra i
zla i što mu se stavlja u dužnost i za što se nagrađuje ili kažnjava, kao što
veli Uzvišeni Allah: "Onaj ko bude uradio koliko trun dobra - vidjet će
ga, a onaj ko bude uradio i koliko trun zla - vidjet će ga. /99:7-8/ Također
Allah Uzvišeni kaže: "A nad vama bdiju čuvari, kod nas cijenjeni pisari,
koji znaju ono što radite." /82:10-12/ Smisao je da je djelo čovjekovo
sačuvano i zabilježeno, kao u riječima Uzvišenog: "a na Sudnjem danu ćemo
mu knjigu otvorenu pokazati", tj. sakupit ćemo mu njegova djela u jednoj
knjizi koja će mu se dati na Sudnjem danu, sa desne strane - ako je sretan -
ili sa lijeve - ako je nesretan. "otvorenu" - moći će on i drugi da u
njoj nađu sva tvoja djela od početka do kraja svog života.
Zbog ovoga Uzvišeni Allah kaže: "Čitaj knjigu svoju,
dosta ti je danas to što ćeš svoj račun polagati", tj. ti znaš da ti nije
nepravda učinjena i da je zapisano samo ono što si uradio, jer si spomenuo sve
što je kod tebe i niko neće zaboraviti ništa što je učinio pa će svako čitati svoju
knjigu bio pismen ili nepismen. Riječi Uzvišenog: "ono što uradi o vrat
privezati" - spominjanje vrata je zbog toga što je on jedan od organa kome
nema primjera na ljudskom tijelu, pa kome se nešto na vrat priveže, to mu se ne
može otkloniti. Muammer kaže: "Hasan el-Basri je proučio: 'i sjednu jedan
s desne, a drugi s lijeve strane' /50:17/, pa je rekao: 'Sine Ademov, data ti
je tvoja stranica i određena nad tobom dva plemenita meleka: jedan sa desne a
drugi sa tvoje lijeve strane. Što se tiče onog sa tvoje desne strane, on
bilježi i čuva tvoja dobra djela, a onaj s lijeve bilježi i pamti tvoja loša
djela. Čini što hoćeš, u manjoj ili većoj mjeri, sve dok ne umreš, a onda će se
tvoja stranica saviti i bit će stavljena na tvoj vrat s tobom u kabur, sve dok
na Sudnjem danu ne bude ti Knjiga otvoreno pokazana: 'Čitaj knjigu svoju, dosta
ti je danas to što ćeš svoj račun polagati.' Pravedno je postupio, tako mi
Allaha, ko je učinio da sam sviđaš račune." Ovo je od najboljih riječi
Hasana - Allah mu se smilovao.
"Onaj ko ide
pravim putem, od toga će samo on koristi imati, a onaj ko luta - na svoju štetu
luta, i nijedan grješnik tuđe grijehe neće nositi. A Mi nijedan narod nismo
kaznili dok poslanika nismo poslali!" /15/
Allah Uzvišeni nas
obavještava da onaj koji ide Pravim putem, slijedi Istinu i striktno slijedi
poslanstvo, postići će taj pozitivni ishod: "a onaj ko luta", tj. ko
odvraća od Istine i od Pravog puta, on nanosi zle posljedice samome sebi. Zatim
Uzvišeni kaže: i "nijedan grješnik tuđe grijehe neće nositi", tj.
nijedan od vas neće odgovarati za grijehe drugoga, kao što kaže Uzvišeni:
"Ako grijehovima pretovareni pozove da mu se ponesu, niko mu ih neće
ponijeti" /35:18/, i to ne proturječi riječima Uzvišenog: "...ali će,
zasigurno, vlastito breme i breme onih koje su uzabludu odveli nositi."
/29:13/ Oni koji pozivaju u zabludu snosit će grijeh zbog njihove zablude u
njima samima, dok je drugi grijeh zbog onoga što druge dovode u zabludu, a da
se drugima ništa od odgovornosti neće umanjiti, niti će njihovo breme drugi
nositi.
Ovo je Allahova pravda i milost spram Njegovih robova, kao
što veli Uzvišeni: "A Mi nijedan narod nismo kaznili dok poslanika nismo
poslali!", i On ne kažnjava nikoga dok mu dokaz protiv njega ne donese
slanjem poslanika kao što su riječi Uzvišenoga: "Kad god se koja gomila u
nj baci, stražari u njemu će upitati: "Zar nije niko dolazio da vas
opominje?" "Jest, dolazio nam je onaj koji nas je opominjao" -
odgovorit će - "a mi smo poricali i govorili: 'Allah nije objavio ništa,
vi ste u velikoj zabludi!'" /67: 8-9/ Buhari u "Sahihu" bilježi
od Ebu-Hurejrea, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /15/
"Međusobno su se prepirali Džennet i Džehennem", pa je spomenuo hadis
do riječi: "Što se tiče Dženneta, Allah neće nikome od Svojih robova
nepravdu učiniti i stvorit će za Vatru stvorenja koja će u nju biti bačena, pa
će Vatra zapitati: 'Ima li još?' tri puta. Spomenuo je cijeli hadis. Ovo je
došlo o Džennetu jer je on kuća blagodati. Što se tiče Džehennema, on je simbol
pravde, u njega niko neće ući prije upozorenja i nakon što ne bude imao
opravdanje. Većina hafiza spominje ovaj termin i kaže: Vjerovatno ga je obrnuo
prenosilac argumentirajući ono što bilježe Buhari i Muslim a tekst je Buharijin
u hadisu Abdurrezaka ibn Mu’ammera od Hammama a on od Ebu-Hurejrea, r.a., koji
kaže: "Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao je: 'Raspravljali su se međusobno
Džennet i Džehennem', pa je spomenuo hadis do riječi: /16/
"Što se tiče Vatre neće se napuniti dok Gospodar ne
stavi svoju nogu a ona kaže: "Dosta, dosta!" Tada će se napuniti i
dijelovi Džehennema približiti jedan drugome, a Allah neće nikome od robova
Svojih nepravdu učiniti. Što se tiče, pak, Dženneta Allah će za njega stvoriti
stvorenja..." Ovdje se nameće jedno pitanje od starije i novije generacije
imama - Allah im se smilovao: Kakav je propis u pogledu djece koja umru još dok
su mala a roditelji im nevjernici? Također lud, gluh, malouman starac i ko umre
u periodu između dolaska dvojice vjerovjesnika pa do njega ne dođe da’wa. O
njima govore hadisi koje ćemo spomenuti, sa Allahovom pomoći, a zatim ćemo
donijeti rezime učenjaka o tome, a Allah je Onaj od koga se traži pomoć. Imam
Ahmed prenosi od El-Esweda ibn Seri’a da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:
/17/ "Četiri će se osobe pravdati na Sudnjemu danu: Gluh čovjek koji ništa
nije čuo, lud čovjek, oronuo starac i čovjek koji je umro u periodu između dva
poslanika. Onaj koji je bio gluh reći će: 'Moj Gospodaru, kada je islam došao,
ja ništa nisam čuo.' Luda osoba će reći: 'Moj Gospodaru, kada se islam pojavio,
djeca su na mene izmet bacala.' Oronula stara osoba će reći: 'Moj Gospodaru,
kada je islam došao, ja ništa nisam razumio.' Onaj koji je umro u razdoblju
između dolaska dvojice poslanika će reći : 'Moj Gospodaru, nije mi došao Tvoj poslanik.'
On će uzeti od njih obećanje da će Mu pokorni biti pa će im narediti da uđu u
Vatru. Tako mi Onoga u Čijoj je ruci duša Muhammedova, kada bi ušli u nju, bila
bi im hladna i spasonosna." Lancem prenosilaca bilježi se od Katade do
Ebu-Hurejrea, r.a., slično tome, samo s tom razlikom što se na kraju kaže: /18/
"...pa ko uđe u nju, bit će mu hladna i spasonosna, a ko ne uđe u nju biće
odvučen u nju." Hafiz Ebu-Ja’la el-Mewsili prenosi od Bera ibn Aziba,
r.a., da je rekao: /19/
"Upitan je
Poslanik, s.a.v.s., o muslimanskoj djeci pa je odgovorio: 'Oni će biti sa
svojim roditeljima.' Upitan je o idolopokloničkoj djeci pa je odgovorio: 'Oni
će biti sa svojim očevima.' 'Allahov Poslaniče šta oni rade?' - upitali su.
Odgovorio je: 'Allah zna šta će s njima!'" Hišam ibn ’Ammar sa lancem
prenosilaca koji se veže za Muaz ibn Džebela, r.a., izvještava da je Allahov
Poslanik, s.a.v.s., rekao: /20/ "Dovest će se na Sudnjem danu osoba
deformirane pameti, onaj koji je umro u periodu između dolaska dva poslanika i
onaj koji je umro kao dijete. Osoba deformirane pameti će reći: 'Gospodaru, da
si mi darovao pamet, ne bi niko kome si darovao pamet bio sretniji od mene.'
Spomenuo je slično tome i o onome ko je umro u periodu između dolaska dva
poslanika i o onome ko je umro kao dijete, pa će Uzvišeni Gospodar reći:
'Narediću vam nešto - pa hoćete li se pokoriti?' Odgovoriće: 'Da.' On će
narediti: 'Idite i uđite u vatru!' Rekao je: 'Da su ušli u nju, ne bi im
naškodila.' Pred njih će izići skupine te su pomislili da će uništiti sve što
je Allah stvorio, pa će se vrlo brzo vratiti. Allah će im to narediti i drugi
puta. Nakon toga će se, također, vratiti. Tada će Uzvišeni Gospodar reći:
'Prije nego sam vas stvorio znao sam šta ćete raditi. Stvorio sam vas shodno
Svom znanju. Vi i skončavate prema Mome znanju. Zgrabi ih!', pa će ih Vatra
obuhvatiti. Buharija i Muslim bilježe od Ebu-Hurejrea, r.a., da je Allahov
Poslanik, s.a.v.s., rekao: /21/ "Svako se dijete rodi u prirodnoj vjeri/
islamu, ali ga roditelji učine židovom, kršćaninom ili vatropoklonikom, kao što
životinja rađa zdravo mladunče: da li kod njega nalazite kakvu krnjavost?"
A u jednom rivajetu kažu: /22/
"Allahov Poslaniče, šta misliš za onoga ko umre kao
dječak?" Odgovorio je: "Allah najbolje zna šta bi zaslužio." Imam
Ahmed bilježi hadis sa lancem prenosilaca od Musa ibn Davuda do Ebu-Hurejrea,
r.a., a on od Vjerovjesnika, s.a.v.s., a Musa iskazuje nesigurnost da je rekao:
/23/ "Djeca muslimana će biti u Džennetu, a o njima će se brinuti Ibrahim,
a.s." Muslim u "Sahihu" bilježi od Allahovog Poslanika,
s.a.v.s., hadisi - kudsijju u kojoj Allah Uzvišeni kaže: /24/ "Ja sam
stvorio Svoje robove pravovjernim", a u jednom rivajetu:
"muslimanima." Hafiz Ebu-Bekr el-Berkani u svojoj knjizi "El-Mustahredž
’ala El-Buhari" bilježi hadis Avfa el-Arabija sa lancem prenosilaca koji
seže do Semure, r.a., da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: /25/ "Svako se
dijete rodi u prirodnoj vjeri/islamu", pa su ga ljudi zapitali:
"Allahov Poslaniče, zar i djeca idolopoklonika?!" Odgovorio je:
"I djeca idolopoklonika!" Taberani od Semure, r.a., prenosi da je
rekao: /26/ "Pitali smo Allahovog Poslanika, s.a.v.s., o djeci
idolopoklonika pa je rekao: 'Oni će biti sluge dženetlijama.'" Ahmed
prenosi od Hanse, kćerke Muavije, od Benu-Suvejma, da je rekla: /27/
"Prenio mi je
amidža da je upitao : 'Allahov Poslaniče, ko će ući u Džennet?' Odgovorio je:
'U Džennet će ući poslanik, šehid, novorođenče i djevojčica koja je živa
zakopana.'" Neki učenjaci su se sustegli po tom pitanju zbog ovog hadisa.
Drugi, pak, smatraju da će biti stanovnici Dženneta na osnovu hadisa Semure ibn
Džunduba, r.a., kojeg bilježi Buharija u Sahihu: /28/ "da je Poslanik,
s.a.v.s., rekao, između ostalog što je vidio u tom snu, spomenuvši i tog starca
koji je sjedio ispod stabla a oko njega su bila djeca. Džibril mu je rekao:
'Ovo je Ibrahim, a.s., a ovo su djeca vjernika i idolopoklonika!' Upitali su:
'Allahov Poslaniče, zar djeca i idolopoklonika?!' Odgovorio je: 'Da. I djeca
idolopoklonika.'" Neki tvrde da će oni ući u Vatru, shodno riječima
Poslanika, s.a.v.s.: "Oni su sa svojim očevima." Drugi, pak, smatraju
da će oni biti podvrgnuti ispitu na mjestu suđenja na Sudnjem danu, pa ko se od
njih pokori - ući će u Džennet i razotkrit će se Allahovo prethodno znanje o
njihovoj sreći, a ko bude griješio - ući će u Vatru ponižen i ukazaće se
Allahovo prethodno znanje o njihovoj nesreći.
Ovaj stav sinteza je svih prethodnih dokaza. Ovim postaju
jasni naprijed citirani hadisi koji na prvi pogled protivrječe jedni drugima.
Ovo je stav koji šejh Ebu el-Hasan Alijj ibn Isma’il el-Ešari prenosi od
Ehli-sunneta vel-džema’ata. U tome ga podržava hafiz Ebu-Bekr el-Bejheki u
"Kitabul-i’tiqadu" a također i drugi autoritativni učenjaci, hafizi i
kritičari. Razilaženje postoji samo u vezi s djecom idolopoklonika, dok u
pogledu djece vjernika ne postoji među učenjacima nikakva dilema da će biti
stanovnici Dženneta. To je ono što je poznato a ovaj stav smatramo, ako bog da,
ispravnim.
"Kad hoćemo da
jedan grad uništimo, onima koji su u njemu na raskoš navikli prepustimo se
razvratu odaju i tako zasluže kaznu, pa ga onda do temelja razrušimo."/16/
Stručnjaci u kiraetu razilaze se u čitanju riječi Uzvišenog
Allaha: "emerna." Poznatije je čitanje bez tešdida / udvajanja u
značenju: "...naredimo im pokornost a oni se razvratu odaju i tako zasluže
kaznu." Ovo prenosi Ibn-Džurejš od Ibn-Abbasa.
"I koliko smo
samo naroda poslije Nuha uništili! A dovoljno je to što Gospodar tvoj zna i
vidi grijehe robova Svojih."/17/
Allah Uzvišeni kaže,
upozoravajući nevjernike Kurejša, one koji su utjerivali u laž Njegovog
poslanika Muhammeda, s.a.v.s., da je On već uništio one koji su utjerivali u
laž poslanike nakon Nuh, a.s., i ovo upućuje na činjenicu da su bili u islamu
narodi između Adema i Nuha, a.s., kao što kaže Ibn Abbas. Ovo znači: "Vi
lažljivci, niste plemenitiji kod Allaha od njih a u laž ste ugonili najčasnijeg
poslanika i najplemenitije stvorenje, pa je Moja kazna spram vas najpreča i
najprikladnija Riječi Uzvišenog: "A dovoljno je to što Gospodar tvoj zna i
vidi grijehe robova Svojih" znače: On zna sva njihova djela: i pozitivna i
negativna, i ništa Mu, Uzvišen je On, nije skriveno.
"Onome koji želi
ovaj svijet, Mi mu brzo dajemo što hoćemo i kome hoćemo, ali ćemo mu poslije
Džehennem pripremiti, u kome će se osramoćen i odbačen peći." /18/ "A
onaj koji želi onaj svijet i trudi se da ga zasluži, a vjernik je, trud će mu
hvale vrijedan biti." /19/
Uzvišeni obavještava da neće svakome ko želi dati dunjalučke
blagodati nego da će ih dati onome kome Allah bude htio. Ovaj ajet je ograničen
drugim ajetom generalnog značenja. Allah, dž.š., kaže: "Mi mu brzo dajemo
što hoćemo i kome hoćemo, ali ćemo mu poslije Džehennem pripremiti", tj.
na onom svijetu "peći" će se, tj. ući će u Vatru koja će ga prekriti,
osramoćen zbog loših djela i ponašanja budući da je izabrao prolazno nad
vječnim, "odbačen", udaljen ponižen i omalovažen. Imam Ahmed prenosi
od Aiše, r.a., da je rekla: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: /29/
'Dunjaluk je kuća onome ko kuće nema, i imetak onome ko imetka nema i njega
skuplja onaj ko pameti nema.'" Riječi Uzvišenog: "A onaj koji želi
onaj svijet", tj. želi ahiret i sve ono što je na njemu od blagodati i
zadovoljstava: "...i trudi se da ga zasluži", tj. traži to na njegov
način a koji je slijeđenje Poslanika, s.a.v.s.: "a vjernik je", tj.
njegovo srce je vjerničko, tj. vjeruje u nagradu i sevap: "trud će mu
hvale vrijedan biti."
"Svima njima, i
jednima i drugima, dajemo darove Gospodara tvoga; a darovi Gospodara tvoga nisu
nikome zabranjeni." /20/ "Gledaj kako jednima dajemo prednost nad
drugima; a na onom svijetu razlika u stepenima i prednostima biće, doista,
veća./21/
Uzvišeni kaže: "Svima njima", tj. svakoj od ove
dvije grupe: onoj koja želi dunjaluk i onoj koja želi ahiret dajemo darove
kojima oni raspolažu "darove Gospodara tvoga", tj. daje im sve ono
što zaslužuju od sreće Ili nesreće, "a darovi Gospodara tvoga nisu nikome
zabranjeni", tj. nisu nikome uskraćeni. "Gledaj kako jednima dajemo
prednost nad drugima" u bogatstvu, siromaštvu, ljepoti i ružnoći. Neko
umre mlad, a neko doživi dugi vijek sve dok ne ostari i između toga "a na
onom svijetu razlika u stepenima i prednostima bit će, doista, veća", tj.
međusobno će se razlikovati na ahiretu. Neki će biti na dnu Džehennema u
okovima a neki na visokim stepenima u kojima će uživati i radost pokazivati,
zatim će se međusobno razlikovati stanovnici najnižeg, kao što će se
razlikovati stanovnici najvišeg stepena, jer Džennet ima stotinu stepeni a
između svakog stepena je kao između neba i Zemlje. U "Sahihu"
Buharije i Muslima stoji: /30/ "Stanovnici visokih stepena će vidjeti
stanovnike visokih mjesta (Illijjin), kao što vi vidite zvijezde na nebeskom
svodu." Zato Uzvišeni Allah kaže: "...a na onom svijetu razlika u
stepenima i prednostima bit će, doista, veća."
"Ne stavljaj uz
Allaha nekog drugog boga - da ne bi osudu zaslužio i bez podrške ostao."
/22/
Pod ovim se
podrazumijeva šerijatskopravno obavezna osoba/mukellef Zajednice, pa Uzvišeni
kaže: "Ne čini Njemu, ti koji si obavezan u svome ibadetu, nikoga kao
saučesnika, da ne bi osudu zaslužio", tj. kada bi Mu saučesnika pripisao:
"i bez podrške ostao", jer Uzvišeni Gospodar ti neće pomoći, već će
te prepustiti onome koga si obožavao zajedno s Njim, a on nema moći da ti učini
ni zlo ni dobro, jer onaj Ko to može učiniti jeste Jedini Allah, Koji nema
saučesnika. Imam Ahmed prenosi od Ibn-Mes’uda, r.a., da je Allahov Poslanik,
s.a.v.s., rekao: /31/ "Koga zadesi siromaštvo pa se osloni na ljude, neće mu
nestati siromaštva, a ko se oslone na Allaha, On će mu darovati bogatstvo -
odmah ili kasnije."
"Gospodar tvoj
zapovijeda da samo Njemu robujete i da roditeljima dobročinstvo činite. Kad
jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: 'Uh!' -
i ne zabranjuj im (ono što ne voliš da čine), i obraćaj im se riječima
poštovanja punim. /23/ Budi prema njima pažljiv i ponizan i reci: 'Gospodaru
moj, smiluj im se, oni su mene, kad sam bio dijete, njegovali!'" /24/
Uzvišeni naređuje
Svojim robovima da ibadet čine samo Njemu, koji saučesnika nema, a
"el-qada’" ovdje označava naredbu i zbog toga ovdje komparira ibadet
spram Njega sa poštivanjem roditelja. Uzvišeni kaže: "i da roditeljima
dobročinstvo činite", tj. naredio je da se roditeljima dobro čini, kao što
kaže Uzvišeni: "Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni će se svi
vratiti."/31:14/ Njegov je govor: "Kad jedno od njih dvoje, ili
oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: 'Uh!'", tj. neka njih dvoje
ne čuju nikakav loš govor, pa makar to bilo samo gunđanje koje predstavlja
najblaži oblik lošeg govora: "i ne zabranjuj im (ono što ne voliš da
čine)", tj. ne čini im ništa ružno i ne diži ruke na njih. Nakon što nam
je zabranio loš govor i loše djelo, prelazi na naređivanje lijepog govora i
lijepih djela, pa Uzvišeni kaže: "i obraćaj im se riječima poštovanja
punim", tj. blagim, lijepim, dobrim, učtivim, dostojanstvenim i poštovanja
dužnim riječima: "Budi prema njima pažljiv i ponizan", tj. budi
skroman prema njima u svojim postupcima: "i reci: 'Gospodaru moj, smiluj
im se, oni su mene, kad sam bio dijete, njegovali!'", tj. smiluj im se u
njihovoj starosti i prilikom njihove smrti. Ibn-Abbas, r.a., kaže: "Zatim
je Allah Uzvišeni objavio: 'Vjerovjesniku i vjernicima nije dopušteno da mole
oprosta za mnogobošce, makar im bili i rod najbliži, kad im je jasno da će oni
stanovnici u Džehennemu biti.'" /9:113/
O dobročinstvu spram
roditelja postoji mnogo hadisa. Jedan od njih je hadis koji se prenosi od
Enesa, r.a., i drugih na više načina: /32/ "Vjerovjesnik se, s.a.v.s.,
popeo na minber, a zatim rekao: 'Amin, amin, amin!' Upitan je: 'Allahov
Poslaniče, zašto si izgovorio 'Amin'?' Odgovorio je: 'Došao mi je Džibril i
rekao mi: 'Muhammede, neka je ponižen čovjek kod koga se spomene tvoje ime, a
on na tebe salavat ne donese.' Reci: 'Amin!' Pa sam rekao: 'Amin'. Zatim je
rekao: Neka je ponižen čovjek koji zaposti mjesec ramazan, i isposti ga, a ne
bude mu oprošteno. Reci: 'Amin!' Rekao sam: 'Amin'. Zatim je rekao: 'Neka je
ponižen čovjek koji ima roditelje, ili jednog od njih, a oni ga ne uvedu u
Džennet!' Reci: 'Amin!' Pa sam rekao: 'Amin.'" Imam Ahmed prenosi od Ebu-
Husejla Malika ibn Rebi’a es-Sa’idija, r.a. da je rekao: /33/ "Dok sam
sjedio kod Allahovog Poslanika, s.a.v.s., došao mu je jedan ensarija i rekao:
'Allahov Poslaniče, ima li neko dobročinstvo koje mogu učiniti za svoje
roditelje nakon njihove smrti?' Odgovorio je: 'Da. Četiri stvari: dova za njih,
istigfar za njih i ispunjenje njihovih ugovora, ukazivanje počasti njihovim
prijateljima i njegovanje rodbinskih veza koje ti dolaze od njihove strane. To
je dobročinstvo koje možeš učiniti za njih nakon njihove smrti.'" Ovaj
hadis, također, prenose Ebu-Davud i Ibn-Madže putem Abdurrahmana ibn Sulejmana
ibn el-Gasila. Imam Ahmed prenosi da je Muavija ibn Džahime došao
Vjerovjesniku, s.a.v.s., i rekao mu: /34/
"Allahov
Poslaniče, želim da se borim, pa sam došao da čujem tvoj savjet." Rekao mu
je: "Imaš li majku?" Odgovorio je: "Imam." Rekao mu je:
"Budi uz nju jer je Džennet kod njezinih nogu!" Zatim je slično ovom
to ponovio i drugi i treći puta u različitim prilikama. Prenosi, također, od
El-Mikdama ibn Ma’d Jekriba da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: /35/
"Allah vam oporučuje vaše očeve. Allah vam oporučuje vaše majke. Allah vam
oporučuje vaše majke. Allah vam oporučuje vaše majke. Allah vam oporučuje vaše
bližnje." Hadis, također, bilježi i Ibn-Madže.
"Gospodar vaš
dobro zna šta je u dušama vašim: ako budete poslušni, pa, Allah će doista,
oprostiti onima koji se kaju." /25/
Se’id ibn Džubejr
kaže: "To je čovjek koji nepromišljeno postupi prema svojim roditeljima
želeći im tim dobro. U njegovim namjerama i srcu je samo dobro. Uzvišeni kaže:
"...pa, Allah će doista oprostiti onima koji se kaju", tj. koji
pogriješe pa se pokaju, pa pogriješe pa se pokaju. To isto zastupa i Se’id ibn
el-Musejjeb. Abdurrezak prenosi od ’Ubejda ibn Umejra koji kaže: "Ubrajali
smo u one koji se kaju i čuvaju onoga koji kaže: 'Moj Allahu, oprosti mi ono
što sam zgriješio u ovom mome sijelu.' Ibn-Džerir kaže: "To je onaj koji
se kaje za grijehe i vraća se iz neposlušnosti u pokornost." Ovo što je
rekao ispravno je, jer je "el-ewwab" izvedenica od "el-ewb"
a to je vraćanje. Uzvišeni kaže: "Nama će se oni, zaista vratiti."
/88:25/, a u vjerodostojnom hadisu se kaže da je Poslanik, s.a.v.s., kada bi se
vraćao s puta, izgovarao: /36/ "...oni koji se vraćaju, kaju i ibadet čine
Gospodaru svome, hvaleći Ga."
"Daj bližnjemu
svome pavo njegovo, i siromahu, i putniku-namjerniku, ali ne rasipaj
mnogo", /26/ "jer su rasipnici braća šejtanova, a šejtan je Gospodaru
svome nezahvalan." /27/ "A ako moraš da od njih glavu okreneš, jer i
sam od Gospodara svoga milost tražiš i njoj se nadaš, onda im bar koju lijepu
riječ reci." /28/
Pošto je Allah
Uzvišeni spomenuo dobročinstvo prema roditeljima, na to vezuje spominjanje
dobročinstva prema rodbini i održavanje rodbinskih veza. U hadisu se veli: /37/
"Majku, oca a zatim dalje, pa dalje." A u drugoj predaji:
"...zatim bližeg pa bližeg." Također se veli u hadisu: /38/ "Ko
želi da mu se poveća nafaka i da mu se produži vijek neka pazi na rodbinske
veze." Riječima: "...ali ne rasipaj mnogo" Uzvišeni Allah
naređuje dijeljenje a zabranjuje u tome rasipanje, već treba u tome naći
sredinu, kao što ističe: "i... oni koji, kad udjeljuju, ne rasipaju i ne
škrtare" /25:67/, zatim izražavajući odvratnost spram rasipanja i
pretjerivanja kaže: "jer su rasipnici braća šejtanova", tj. slični su
im u rasipništvu, nepromišljenosti i ostavljanju pokoravanja a prihvatanju
griješenja spram Allaha, dž.š., pa zbog toga Uzvišeni kaže: "...a šejtan
je Gospodaru svome nezahvalan", tj. poriče Allahove blagodati koje su mu
date i ne pokorava se Njemu, već naprotiv prihvata neposlušnost i protivrječi
Mu. Ibn-Mes’ud, r.a., kaže: "Rasipanje je dijeljenje tamo gdje ne
treba." Tako kaže i Ibn-Abbas, r.a., Mudžahid veli: "Kada bi čovjek
sve podijelio na putu Istine, ne bi bio rasipnik, a ako bi podijelio neznatna
sredstva tamo gdje ne treba, bio bi rasipnik."
Uzvišeni kaže: "A ako moraš da od njih glavu okreneš,
jer i sam od Gospodara svoga milost tražiš...", tj. ako neko od tvoje
rodbine ili od onih kojima smo naredili da im dadneš, od tebe zatraže nešto što
ti nemaš, a ti od njih glavu okreneš zbog nedostatka sredstava: "onda im
bar koju lijepu riječ reci", tj. obećaj im blago i lijepo da kada stigne
Allahova opskrba, kao što tumače Mudžahid, Ikrime i drugi, dostavit ćemo vam
je, ako Bog da.
"Ne drži ruku svoju
stisnutu, a ni posve otvorenu - da ne bi prijekor zaslužio i bez ičega
ostao", /29/ "Gospodar tvoj pruža obilnu opskrbu onome kome hoće, a i
ograničava je, jer zna i vidi robove Svoje." /30/
Allah Uzvišeni naređuje umjerenost u životu, smatra škrtost negativnim
svojstvom i zabranjuje rasipništvo: و
"Ne drži ruku svoju stisnutu", tj. ne budi škrtac koji nikome ništa
ne daje: "...a ni posve otvorenu", tj. ne pretjeruj u dijeljenju tako
da podijeliš više nego što treba, pa ćeš, ukoliko škrt budeš, biti prekoren i
grđen, a ukoliko previše dijeliš, ostat ćeš bez ičega što bi mogao podijeliti,
pa ćeš postati kao životinja koja se premori od prevelikog puta pa stane zbog
slabosti i iznemoglosti. Za takvu životinju kaže se "hasir". U Sahihu
Buharije i Muslima, Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik,
s.a.v.s., rekao: /39/ "Primjer škrca i onog koji dijeli je kao primjer
dvojice ljudi koji na sebi imaju željezne ogrtače od grudi do ključne kosti.
Dobrotvor neće ništa nikada podijeliti, a da mu se ogrtač neće produžiti i
proširiti na njemu toliko da mu konačno pokrije i njegove jagodice i brisati mu
trag stopala. Što se tiče škrte osobe kad god htjedne podijeliti nešto
prilijepit će mu se karika ogrtača na svom mjestu na tijelu, pa će nastojati da
ga proširi, ali se on neće proširiti."
Tekst je preuzet iz Buharijine predaje iz poglavlja o
zekatu. U "Sahihu" Buharije i Muslima, Esma bint Ebu-Bekr, r.a.,
kaže: "Allahov Poslanik je rekao: /40/ 'Dijeli ovako, ovako i ovako! Ne
zadržavaj imovinu u posudi da je ne dijeliš pa da je i Allah zadrži od tebe! Ne
steži uzicu (na novčaniku), pa da se i ona tebi stegne!'" A u drugom
predanju kaže se: "Ne nabrajaj (svoja dobročinstva) pa da i tebi Allah
izbroji Svoja!" Buharija i Muslim prenose od Ebu- Hurejre, r.a., da je
Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /41/ "Nema ni jednog dana u kome ljudi
osvanu a da im dva meleka ne siđu sa Neba, od kojih jedan uzvikuje:
"Allahu moj, ko god je udijelio daj mu naknadu!" Dok drugi uzvikuje:
"Allahu moj, ko čuva imovinu toliko da mu je žao podijeliti, daj mu
propast." Imam Muslim prenosi od Ebu-Hurejrea, r.a., merfu’ - hadis: /42/
"Neće se umanjiti imetak koji se podijeli kao sadaka, a Allah će onome
koji udijeli povećati ugled. Onaj ko je skroman i ponizan Allahu, Allah ga
uzdiže." Imam Ahmed prenosi od Abdullah ibn Mes’uda da je rekao:
"Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: /43/ 'Neće osiromašiti onaj ko je
umjeren.'"
Uzvišeni kaže:
"Gospodar tvoj pruža obilnu opskrbu onome kome hoće, a i ograničava
je." To je obavještenje da je On Onaj Koji opskrbljava, Koji ograničava,
Koji u izobilju daje i Koji upravlja imetkom Svojih stvorenja kako On hoće pa
neke, shodno Svojoj mudrosti, čini bogatima a druge siromašnima. Zatim Uzvišeni
kaže: "...jer zna i vidi robove Svoje", tj. zna ko zaslužuje bogatstvo
a ko siromaštvo, kao što se kaže u hadisu: /44/ "Ima robova koje može
popraviti samo siromaštvo. Kada bi ih učinio bogatima, upropastili bi svoju
vjeru. A ima robova koje samo bogatstvo može popraviti. Kada bi ih učinio
siromašnim, upropastili bi svoju vjeru." Katkada bogatstvo bude kod nekih
ljudi još dublje zavođenje, a siromaštvo kazna. Neka nas Allah sačuva i od
jednog i od drugog.
"Ne ubijajte
djecu svoju iz straha od neimaštine, i njih i vas Mi hranimo, jer je ubijati
njih doista veliki grijeh." /31/
Ovaj ajeti-kerim upućuje na to da je Allah Uzvišeni
milostiviji prema Svojim robovima od roditelja prema svojoj djeci, jer
zabranjuje ubijanje djece, kao što oporučuje roditeljima da budu pravedni prema
djeci u mirazu, jer u predislamskom periodu (džahilijjetu) ženska djeca nisu
imala na to pravo, već je pokatkada neko i ubio svoju kćerku da mu se ne bi
povećao broj onih koje je obavezan izdržavati. Allah Uzvišeni to zabranjuje, i
kaže: "Ne ubijajte djecu svoju iz straha od neimaštine", tj. bojeći
se da ćete osiromašiti u budućnosti. Zbog toga prvo navodi brigu za njihovom
opskrbom navodeći: "i njih i vas Mi hranimo." Također kaže: "jer
je ubijati njih, doista, veliki grijeh", tj. veliki zločin. Buharija i
Muslim u svojim zbirkama spominju da je Abdullah ibn Mes’ud, r.a., upitao: /45/
"Allahov Poslaniče, koji je najveći grijeh?" Odgovorio je: "Da
pridružiš Allahu druga, a On te stvorio." Upitao sam: "A koji
onda?" Rekao je: "Da ubiješ svoje dijete plašeći se da jede s
tobom!" Upitao sam: "A zatim koji?" Odgovorio je : "Da
počiniš blud sa ženom svoga susjeda."
"I ne
približavajte se bludu, jer je to razvrat, kako je to ružan put!" /32/
Allah Uzvišeni, zabranjujući Svojim robovima blud,
približavanje njemu i sve uzroke i povode za to, kaže: "I ne približavajte
se bludu, jer je to razvrat", tj. veliki grijeh: "kako je to ružan
put!", tj. to je loš put i postupak. Imam Ahmed prenosi hadis od
Ebu-Umame, r.a.: /46/ "Došao je jedan mladić Vjerovjesniku, s.a.v.s., i
rekao mu: "Allahov Poslaniče, dopusti mi da učinim blud." Narod se
okupio oko njega, negodujući, kritikujući ga. Poslanik, s.a.v.s., je rekao:
"Dovedite ga!" Kada je došao blizu, rekao mu je: "Sjedi!"
On je sjeo, a onda ga je Poslanik, s.a.v.s., upitao: "Da li bi volio da
neko učini blud sa tvojom majkom?!" Rekao je: "Ne, tako mi Allaha,
Allahov Poslaniče." Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao mu je: "Ni drugi ne
vole da se to učini njihovim majkama!" Zatim ga je upitao: "Da li bi
volio da se to učini tvojoj kćerci?!" Odgovorio je: "Ne, tako mi
Allaha, Allahov Poslaniče." Rekao je: "Ni drugi ne vole da se to desi
njihovim kćerkama." Ponovo je upitao: "Da li bi volio da se to desi
tvojoj sestri?!" Mladić je odgovorio: "Ne, tako mi Allaha, Allahov
Poslaniče." Rekao je: "Ni drugi ne vole da se to desi njihovim
sestrama!" Upitao je: "Da li bi volio da se to dogodi tvojoj tetki po
ocu?!" Odgovorio je: "Ne, tako mi Allaha, Allahov Poslaniče." Ni
drugi ne vole da se to dogodi njihovim tetkama po ocu!" Upitao ga je:
"Da li bi volio da se to dogodi tvojoj tetki po majci?" Odgovorio je:
"Ne, tako mi Allaha, Allahov Poslaniče." Poslanik, s.a.v.s., je
rekao: "Ni drugi ne vole da se to dogodi njihovim tetkama po majci."
Tada je stavio svoju ruku na njega i proučio: "Allahu moj, oprosti mu
grijehe, očisti mu srce i sačuvaj njegov polni organ." Ebu-Umame, r.a.,
kaže: "Nakon toga ovaj mladić se nije na to više osvrtao."
"I ne ubijajte
nikoga koga je Allah zabranio, osim kad pravda zahtijeva! A ako je neko, ni
kriv ni dužan, ubijen, onda njegovom nasljedniku dajemo vlast, ali neka ni on
ne prekoračuje granicu u ubijanju, jer on je, doista, pomognut." /33/
Allah Uzvišeni
zabranio je ubijanje bilo koga, bez zakonske osnove, kao što se potvrđuje
hadisom koga prenose Buharija i Muslim da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:
/47/ "Nije dozvoljeno ubiti čovjeka - muslimana koji svjedoči da nema
drugog boga osim Allaha i da je Muhammed, s.a.v.s., Njegov poslanik, izuzev u
tri slučaja: ako nekog ubije, ako oženjen ili udata počine blud i ko ostavi
svoju vjeru i napusti džema’at." U "Sunenima" se spominje: /48/
"Nestanak čitavog dunjaluka lakše je Allahu od ubistva jednog
muslimana." Allah Uzvišeni kaže: "A ako je neko, ni kriv ni dužan,
ubijen, onda njegovom nasljedniku dajemo vlast", tj. ovlast nad ubicom. On
ima izbor u tome: da ga odmah ubije, da mu oprosti uz glavarinu ili da mu
oprosti bez nadoknade, kao što je potvrđeno sunnetom. Uzvišeni kaže:
"...ali neka ni on ne prekoračuje granicu u ubijanju." Kažu: to znači
da ne pretjeruje nasljednik ubijenoga u ubistvu ubice, da ga mrcvari nakon
smrti ili da vrši kaznu nad nekim ko nije učestvovao u ubistvu. Uzvišeni kaže:
"jer je, doista, pomognut", tj. nasljednik će biti potpomognut protiv
ubice, i zakonom i silom i Allahovom odredbom.
"I ne
približavajte se imetku siročeta, osim ako želite da ga unaprijedite, sve dok
ne postane punoljetno. I ispunjavajte obavezu, jer će se za obavezu zaista
odgovarati!" /34/ "Napunite mjeru kad mjerite na litru i pravo
mjerite na kantaru! To je bolje i posljedice su ljepše." /35/
Uzvišeni kaže: "I ne približavajte se imetku siročeta,
osim ako želite da ga unaprijedite, sve dok ne postane punoljetno", tj. ne
trošite imetak siročeta osim ako ga želite povećati: "I ne žurite da ih
rasipnički potrošite dok oni ne odrastu. Ko je imućan - neka se uzdrži, a ko je
siromašan - neka onoliko koliko mu je, prema običaju, neophodno troši."
/4:6/ Muslim u "Sahihu" bilježi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
rekao Ebu-Zerru, r.a.: /49/ "Ebu-Zerre, vidim te slabog a želim ti ono što
želim i sam sebi: nemoj da budeš vođa ni dvojici i nemoj upravljati imetkom
siročeta!" Uzvišeni kaže: "i ispunjavajte obavezu", tj. obaveze
koje ste ugovorili s ljudima i ugovore koje ste sklopili s njima jer će čovjek
biti pitan za svaku obavezu i svaki ugovor: "jer će se za obavezu zaista
odgovarati!" Uzvišeni kaže: "Napunite mjeru kad mjerite na
litru", tj. bez škrtarenja i ne umanjujte ljudima: i "mjerite na
kantaru!" Riječ čita se sa dammom i kesrom, kao "kirtas" a to je
mjera (vaga). "To je bolje", tj. vama na ovom i na onom svijetu, i
zbog toga kaže: "i posljedice su ljepše", tj. utočište i ishod na
ahiretu.
"Ne govori ono
što ne znaš! I sluh, i vid, i razum - za sve to će se, zaista,
odgovarati." /36/
znači: "ne govori", tj. ne govori: "ono što
ne znaš!", tj. nemoj reći: "Vidio sam" a nisi vidio, i:
"Čuo sam", a nisi čuo, i: "Znao sam", a nisi znao, jer će
te, doista, Allah Uzvišeni o svemu tome pitati: "za sve to", tj. za
ova svojstva: sluh, vid i razum: "će se, zaista, odgovarati", bit će
rob pitan za njih na Sudnjem danu.
"Ne hodi po
zemlji nadmeno, jer zemlju ne možeš probiti ni brda u visinu dostići",
/37/ "sve to je ružno, Gospodaru tvome mrsko." /38/
Allah Uzvišeni zabranjuje Svojim robovima oholost i
uobraženost u hodanju: "Ne hodi po zemlji nadmeno", tj. hodom
uobraženim: "jer zemlju ne možeš probiti", tj. nećeš probiti zemlju
svojim hodom: "ni brda u visinu dostići", svojim ponosom i
narcisoidnošću, kao što spominje hadis: /50/ "Ko je ponizan Allahu, On će
ga uzdignuti, "On smatra sebe ništavnim, ali je u očima ljudi značajan
(velik), a ko se uzoholi, Allah će ga poniziti, "On sebe smatra velikim,
ali je u očima ljudi ništavan, čak im je mrži od psa i svinje." Hasan
el-Basri gledao je Ebu el-Ehima koji je tražio El-Mensura a bio je prekriven
ukrašenim ogrtačima koji su bili jedan nad drugim, i dok je išao, uobražavajući
se, Hasan mu je rekao: "Uobražena li čovjeka. Gleda sam sebe, a ne
zahvaljuje Allahu na blagodatima, niti uzima Njegove naredbe, a niti podmiruje
Njegove obaveze."
Čuo ga je El-Ehim, pa
se vratio izvinjavajući mu se, a on mu je rekao: "Ne izvinjavaj se meni,
pokaj se svome Gospodaru, zar nisi čuo riječi Allaha Uzvišenog: "Ne hodi
po zemlji nadmeno, jer zemlju ne možeš probiti ni brda u visinu dostići."
Ibn-Omer, r.a., vidio je jednog čovjeka kako se razmahuje hodajući, pa je
rekao: "Doista šejtani imaju braću." Riječi Uzvišenog: "sve to
je ružno, Gospodaru tvome mrsko", znače ono što smo spomenuli od riječi
Uzvišenog: "Gospodar tvoj zapovijeda da samo Njemu ibadet činite..."
do Njegovih riječi: "jer zemlju ne možeš probiti ni brda u visinu
dostići"; to je ružno, tj. negativno je i nepoželjno kod Allaha. Ovako to
tumači Ibn-Džerir - Allah mu se smilovao.
"To je mudrost
koju ti Gospodar tvoj objavljuje. I ne dodaji Allahu drugog boga da ne bi u
Džehennem bio bačen, prekoren i od milosti Njegove udaljen." /39/
Uzvišeni kaže: Ovo je ono što smo ti naredili (uzvišeni
moral) i zabranili ti (loša svojstva), sve spada u ono što smo ti objavili,
narediš: "i ne dodaji Allahu drugog boga da ne bi u Džehennem bio bačen,
prekoren i od milosti Njegove udaljen." Ovaj ajet naređuje ummetu preko
Muhammeda, s.a.v.s., jer je on sačuvan od grijeha (ma'sum).
"Zar je vaš
Gospodar vas sinovima obdario, a Sebi, kao kćeri, meleke uzeo.* Vi, zaista,
izgovarate krupne riječi." /40/
Uzvišeni kaže, odgovarajući idolopoklonicima, lažljivcima,
onima koji smatraju meleke - Allahovim kćerkama, zar ih Allah nije prokleo, pa
su učinili meleke - koji su robovi Svemilosnog - ženskima, a zatim ih nazvali
Njegovim kćerkama a onda ih obožavali i veliku grešku napravili u sva tri
slučaja. Uzvišeni kaže kritikujući ih: "Zar je vaš Gospodar vas sinovima
obdario", tj. odlikovao vas muškom djecom: , "...a Sebi, kao kćeri,
meleke uzeo", tj. odabrao je Sebi, prema njihovoj tvrdnji, kćeri, a zatim
ih oštro kritikuje, rekavši: "Vi, zaista, izgovarate krupne riječi",
tj. time što ste tvrdili da Allah ima dijete a zatim ste to dijete učinili
kćerkama prema kojima vi osjaćate odvratnost da budu vaša, i koje ste i ubijali
zakopavavši ih žive u zemlju, pa to bi bila podjela nepravedna: "Gotovo da
se nebesa raspadnu, a Zemlja provali i planine zdrobe što Svemilosnom pripisuju
dijete. Nezamislivo je da Svemilosni ima dijete." /19:90-92/
"Mi u ovom
Kur'anu objašnjavamo da bi oni pouku izvukli, ali ih on sve više otuđuje."
/41/
Ovaj ajet kao što
kaže Uzvišeni: "Mi u ovom Kur'anu objašnjavamo ljudima svakojake
primjere", tj. iznosimo u njemu prijetnju ne bi li oni pouku izvukli od
onoga što je u njemu, kao što su od objašnjenja, argumenti i savjeti, pa da se
okrenu od svoga širka, nasilja i potvore: "ali ih on sve više", tj.
nasilnike među njima "otuđuje", od Istine i udaljava ih.
"Reci: 'Da pored
Njega postoje drugi bogovi, kao što oni govore, oni bi onda potražili put do
Vlasnika Arša.'" /42/ "Čist je On i visinom velikom uzvišen iznad
onoga što oni govore!" /43/
Kaže Uzvišeni Allah:
Reci, Muhammede, onima koji govore da imaju, uz Allaha, drugi bogovi, koje,
osim Njega, obožavaju, da bi Mu se približili i zagovarali kod Njega.. nije
tako što kažete.. već oni koje vi obožavate, oni osobno obožavaju Allaha i
Njemu se približavaju i traže kod Njega visok položaj, pa obožavajte samo Njega
kao što Ga obožavaju oni koje vi pozivate, uz Njega. Vi nemate potrebe za
posrednikom između vas i Njega. On, neka Mu je slava, ne veli to i nije s tim
zadovoljan. To je zabranio jezikom svih poslanika i vjerovjesnika, a zatim
ističe čistotu Svoga Plemenitog Bića riječima: "Čist je On od onoga što oni
govore!", tj. što govore ovi idolopoklonici koji granice prekoračuju:
"visinom velikom", tj. puno uzdignut, On je Allah, Jedan, Utočište
svakom, Koji nije rodio i rođen nije i Kome niko ravan nije.
"Njega veličaju
sedmera nebesa, i Zemlja, i oni na njima; i ne postoji ništa što Ga ne veliča,
hvaleći Ga; ali vi ne razumijete veličanje njihovo. - On je doista blag i mnogo
prašta." /44/
Uzvišeni kaže: Njega
slave sedam nebesa i Zemlja i sva stvorenja na njima, smatraju Ga čistim,
uzdižu Ga i veličaju od onoga što govore idolopoklonici i svjedoče Mu jednoću u
Njegovom gospodarenju i božanstvu. U svakoj stvari postoji znamen, koji upućuje
da je On - Jedan! Taberani prenosi od Abdurrahmana ibn Kirta da je Allahov
Poslanik, s.a.v.s., nakon što se vratio, u noći u kojoj je bio uzdignut, rekao:
/51/ "Čuo sam veliko slavljenje Allaha na visokim nebesima. Tim velikim
tesbihom i nebesa su slavila iz strahopoštovanja i osjećaja slabosti prema
Velikoj Njegovoj Uzvišenosti: "Slava neka je Najvećem, Velikom, slava neka
je Njemu i neka je Uzvišen!." Uzvišeni kaže: "i ne postoji ništa što
Ga ne veliča, hvaleći Ga", tj. svako stvorenje slavi Allaha, zahvaljujući
Mu: "ali vi ne razumijete veličanje njihovo, zato što se njihov jezik
razlikuje od vašega." Ovo je zajedničko za životinjski, biljni i mrtvi
svijet. Ovo mišljenje je ono poznatije od dva mišljenja, kao što je potvrđeno
hadisom koga prenosi imam Buhari u "Sahihu" od Ibn-Mes’uda, r.a.,
koji kaže: /52/ "Slušali smo hranu koju smo jeli kako slavi Allaha."
U hadisu od Ebu-Zerra, r.a., navodi se /53/ da je
Vjerovjesnik, s.a.v.s., uzeo kamenčiće u svoju ruku pa se je čulo njihovo
slavljenje Allaha kao zujanje pčela.” Nesai u "Sunnenu" prenosi od
Abdullaha ibn Omera, r.a., da je rekao: /54/ "Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
zabranio je ubijati žabe, rekavši: 'Njihovo kreketanje je tespih!'" Imam
Ahmed prenosi od Abdullaha ibn Amra, r.a., hadis u kome se spominje oporuka
Nuha, a.s., dvojici svojih sinova u kojoj on kaže: /55/ "I naređujem vama
dvojici da učite: 'Subhanellahi ve bi hamdihi', jer je to dova za sve i s njom
se sve opskrbljava." Ikrime veli: "Stup slavi Allaha i stabla slave
Allaha." Neki iz prve generacije muslimana kažu: "Škripanje vrata i
žuborenje vode njihovo je slavljenje Allaha." Es-Sevri kaže: "Hrana
Allaha slavi." Drugi vele: "Allaha tespih čini sve što ima
dušu", misleći na životinje i biljke: "On je doista blag i mnogo
prašta" - On ne ubrzava kaznu onome koji grijeh počini, već je odgodi i
čeka, pa ako ustraje u nevjerstvu i oholosti kazni ga onako kako kažnjava Silni
i Moćni, kao što se spominje u "Sahihu" Buharije i Muslima: /56/
"Allah dopušta silniku da dugo poživi ali kada ga kazni - neće Mu
izmaći."Zatim je Allahov Poslanik, s.a.v.s., proučio: "Eto, tako
Gospodar tvoj kažnjava kad kažnjava sela i gradove koji su nasilje činili"
/11:102/, pa ko napusti kufr/nevjerstvo i griješenje, vrati se Allahu i pokaje
Mu se - On će mu pokajanje primiti, kao što Uzvišeni kaže: "Onaj ko kakvo
zlo učini ili sebi nasilje učini, pa poslije zamoli Allaha da mu oprosti - naći
će da Allah prašta i da je milostiv." /4:110/
"A kada učiš
Kur‘an, između tebe i onih koji u onaj svijet ne vjeruju Mi zastor nevidljiv
stavimo", /45/ "a na srca njihova pokrivače da ga ne bi razumjeli, i
gluhim ih učinimo. I kada ti spomeneš Gospodara svoga u Kur‘anu, Njega Jedinog,
okrenu leđa iz odbojnosti prema njemu." /46/
Uzvišeni kaže Svome Poslaniku, s.a.v.s.: Kada učiš, Muhammede,
Kur’an ovim idolopoklonicima, između tebe i njih stavljamo nevidljiv zastor,
odnosno nevidljivu pregradu koju ni ti ne vidiš a ona je ujedno i pregrada
između njih i Upute. Ovo mišljenje preferira Ibn-Džerir - Allah mu se smilovao.
Katade i Ibn-Zejd smatraju da su to vela u njihovim srcima a to je plural od
riječi "kinani" što znači prekrivač koji prekriva srce, pa zbog toga
Uzvišeni kaže: "a na srca njihova pokrivače", da ga ne bi razumjeli
da Kur’an shvate: "i gluhim ih učinimo", a to je teškoća koja im
onemogućava slušanje Kur’ana koje će im koristiti i kojim će upućeni biti, što
je kazna za njihovo odbijanje i nevjerstvo. Uzvišeni kaže: "I kada ti
spomeneš Gospodara svoga u Kur'anu, da je Jedan", odnosno: kada kažeš u
svom učenju: Nema boga osim Allaha, okrenu "leđa iz odbojnosti prema
njemu", tj. kao što kaže Uzvišeni: "Kada se Allah samo spomene, grče
se srca onih koji u onaj svijet ne vjeruju." /39:45/ Allah je uzdigao ovu
Lijepu Riječ i učinio je iznad onih koji joj se suprotstavljaju. To je takva
Riječ: ko se prepire i uzima je kao argument poražava druge, a ko se bori sa
njom i afirmira je - pobjeđuje.
"Mi dobro znamo
šta oni žele da čuju kada dolaze da te prisluškuju, i o čemu se sašaptavaju kad
nevjernici govore: 'Vi slijedite samo opčinjena čovjeka!'" /47/ "Vidi
šta o tebi oni govore, pa onda lutaju i ne mogu da nađu Pravi put." /48/
Uzvišeni obavještava o tajnim razgovorima glavešina i
nevjernika Kurejša kada dolaze da prisluškuju Poslanikovo, s.a.v.s., učenje
Kur’ana, tajno, skrivajući se od svoga naroda, govoreći da je on opčinjen
čovjek od poznatog sihra/magije, pa jedni kažu on je pjesnik, drugi kažu vrač,
treći lud, a četvrti čarobnjak, pa zbog toga Uzvišeni kaže: "Vidi šta o
tebi oni govore, pa onda lutaju i ne mogu da nađu Pravi put", tj. ne mogu
biti upućeni ka Istini i ne mogu naći put ka njoj. Muhammed ibn Ishak u svojoj
"Siri", rezimirajući, kaže: Ebu-Sufjan ibn Harb, Ebu-Džehl ibn Hišam
i Ahnes ibn Šurejk ibn Amr ibn Wehb es-Sekafi, saveznik Benu-Zehre, izašli su
da prisluškuju Allahovog Poslanika, s.a.v.s., dok je on klanjao noću u svojoj
kući. Svaki od njih je izabrao mjesto odakle će ga slušati a da nijedan nije
znao za drugog. Čitavu noć su probdjeli prisluškujući ga, a kada je zora
osvanula razišli su se, pa su se sreli na putu jedan drugom prigovarajući. To
im se ponovilo tri puta, da bi onda El-Ahnes došao kući Ebu-Sufjana, rekavši
mu: "Ebu-Hanzala, kaži mi šta misliš o onome što si čuo od
Muhammeda?"
Rekao mu je: "Ebu-Sa’lebe, tako mi Allaha, čuo sam
stvari koje poznajem i znam šta želi sa njima, a čuo sam i stvari čije značenje
ne znam i ne znam šta se želi sa njima." Ahnes mu je rekao: "I ja,
tako mi Onoga Kojim si se ti zakleo, isto osjećam." Ahnes je zatim izišao
i došao Ebu-Džehlu pa mu rekao: "Ebu el-Hakeme, šta ti misliš o onome što
si čuo od Muhammeda?" Odgovorio je: "Prepirali smo se oko časti mi i
Abdu-Menaf: hranili su - i mi smo hranili, borili su se - i mi smo se borili,
davali su - a i mi smo davali, sve dok nismo sjeli jedni prema drugima - a bili
smo kao dva konja koja se takmiče - rekli su: "Od nas je poslanik kome
dolazi Objava sa neba, pa kako da dostignemo ovo?" "Tako mi Allaha
nikada u njega povjerovati nećemo!" Ahnes je ustao i ostavio ga.
"Oni govore:
'Zar kad se u kosti i prašinu pretvorimo, zar ćemo, kao nova bića, doista biti
oživljeni?'" /49/ "Reci: 'Hoćete, i da ste kamenje ili gvožđe' /50/
'ili bilo kakvo stvorenje za koje mislite da ne može biti oživljeno.' - 'A ko
će nas u život vratiti?' - upitat će oni, a ti reci: 'Onaj Koji vas je i prvi
put stvorio', a oni će prema tebi odmahnuti glavama svojim i upitati: 'Kada
to?' Ti reci: 'Možda ubrzo'" /51/ "Bit će Onog dana kad vas On
pozove, i vi ćete se, s hvalom Njemu, odazvati, i da ste samo malo vremena
ostali, pomisliti." /52/
Uzvišeni obavještava o nevjernicima koji isključuju
mogućnost proživljenja i niječu njegovo događanje sa svojim riječima: "Zar
kad se u kosti i prašinu pretvorimo", tj. kada budemo zemlja i prah:
"zar ćemo, kao nova bića, doista biti oživljeni?", tj. na Sudnjem
danu nakon iskušenja i ništavila: "Reci: 'Hoćete, i da ste kamenje ili
gvožđe", budući da su kamenje i gvožđe nedostupniji od kosti i prašine:
"ili bilo kakvo stvorenje za koje mislite da ne može biti oživljeno."
Ibn-Abbas kaže: "To je smrt. To znači kada se nakon smrti ne bi pretvorili
u kosti i u prašinu nego u kamenje i željezo, Allah bi vas oživio. Sve da ste i
vi lično postali sama smrt, Allah bi vas poživio ako hoće i kada hoće, jer Ga u
tome ništa spriječiti ne može, ako On to hoće učiniti. Riječi Uzvišenog: "'A
ko će nas u život vratiti?' - upitat će oni", znače: ko će nas vratiti u
život ako budemo kamenje, željezo ili kakvo drugo još jače stvorenje.
"...reci: 'Onaj koji vas je i prvi put stvorio'", tj. onaj koji vas
je stvorio nakon što niste bili spomena vrijedni a zatim ste postali ljudi koji
ste se rasuli. On je u stanju da vas ponovo oživi u ma kojem stajnu vi bili:
"
On je Taj Koji iz ničega stvara i On će to ponovo učiniti,
to je Njemu lahko" /30:27/, i riječi Uzvišenoga: "a oni će prema tebi
odmahnuti glavama svojim", tj. pokretat će svoje glave, ismijavajući se
što jasno Arapi razumiju na svom jeziku. Riječi Uzvišenoga: "...i upitati:
'Kada to?'" obavijest su o njima i njihovom odbacivanju tog događaja kao
što veli Uzvišeni: "Oni govore: 'Kada će već jednom ta prijetnja, ako
istinu govorite?'" /10:48/, i Njegove riječi: "Ti reci: 'Možda
ubrzo!'", tj. čuvajte se toga, jer je to vama blizu, doći će vam
neizostavno! Riječi Uzvišenoga: "Onog dana kad vas On pozove", tj.
Gospodar Uzvišeni kada vam naredi da se pojavite iz zemlje, a On je Onaj Kome
se niko ne može suprotstaviti, oponirati niti zanemariti ono što On želi, kao
što kaže: " I naređenje Naše je samo jedna riječ - sve bude u tren
oka" /55:50/, što znači da je to samo jedna naredba, nakon koje će ljudi odmah
izići iz utrobe Zemlje na njenu površinu: "vi ćete se, s hvalom Njemu,
odazvati", naime, svi ćete ustati odazivajući se Njegovoj naredbi i
pokoravajući se Njegovoj želji, a Njemu pripada hvala u svakoj situaciji. U
hadisu se kaže: /57/
"Neće biti tuge
u grobovima pripadnika 'La ilahe illellah', kao da gledam pripadnike 'La ilahe
illellah' kako ustaju iz svojih kabura, otresaju zemlju sa svojih glava i
izgovaraju: 'La ilahe illellah.' U drugom predanju navodi se da će govoriti:
/58/ "Hvala Allahu koji nas je tuge oslobodio." "i pomislit
ćete", tj. na Sudnjem danu kada ustanete iz svojih kabura: "da ste
ostali" na dunjaluku "samo malo vremena", kao što Allah Uzvišeni
kaže: "a njima će se učiniti, onoga Dana kada ga dožive, da su samo jedno
veče ili jedno jutro njezino ostali." /79:46/
"Reci robovima
Mojim da govore samo lijepe riječi: - jer bi šejtan mogao posijati
neprijateljstvo među njima, šejtan je, doista, čovjekov otvoreni
neprijatelj." /53/
Naređuje Slavljeni i Uzvišeni Svome robu i Poslaniku, s.a.v.s.,
da naredi Njegovim robovima - vjernicima da govore samo pozitivan govor i
lijepe riječi a u protivnom šejtan bi mogao posijati neprijateljstvo među njima
i loš govor pretvoriti u loša djela projicira zlo, prepirku i borbu, budući da
se njegovo neprijateljstvo manifestira još od Adema, pa je zbog toga zabranio
da musliman okreće oružje prema svome bratu muslimanu, jer bi šejtan mogao
došaptati nešto pa da ga on svojom rukom pogodi. Imam Ahmed prenosi od
Ebu-Hurejrea, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /59/ "Neka
niko ne pokazuje od vas oružjem na svoga brata, jer ne zna niko od vas možda
šejtan samo malo pomakne njegovom rukom, pa ubije svoga brata i padne u jednu
od džehenemskih jama." Bilježe ga Buhari i Muslim od Abdurrezaka.
"Gospodar vaš
najbolje vas poznaje: ako hoće, On će vam se smilovati ili će vas, ako hoće, na
muke staviti. - A Mi tebi nismo dali vlast nad njima." /54/ "Gospodar
tvoj najbolje zna one na nebesima i one na Zemlji; Mi smo jedne vjerovjesnike
nad drugima odlikovali, a Davudu smo Zebur dali." /55/
Uzvišeni kaže:
"Gospodar vaš najbolje vas poznaje", o ljudi, on najbolje zna ko od
vas zaslužuje a ko ne zaslužuje uputu: "ako hoće, On će vam se
smilovati", uputiti vas na pokoravanje i pokajanje Njemu: "ili će
vas, ako hoće, na muke staviti." O Muhammede: "A Mi tebi nismo dali
vlast nad njima", naime, poslali smo te kao opominjača pa ko ti se pokori
- ući će u Džennet a ko ti neposlušan bude bio - ući će u Vatru: "Gospodar
tvoj najbolje zna one na nebesima i one na Zemlji", njihove kategorije u
pokoravanju i griješenju: "Mi smo jedne vjerovjesnike nad drugima
odlikovali", kao što Uzvišeni kaže: "Neke od tih poslanika odlikovali
smo više nego druge. S nekima od njih je Allah govorio, a neke je za više
stepeni izdigao." /2:253/
Ovo ne protivrječi
autentičnom hadisu koga bilježe Buharija i Muslim da je Allahov Poslanik,
s.a.v.s., rekao: /60/ "Ne preferirajte jednog vjerovjesnika nad
drugim"; ovdje se misli na preferiranje jednoga nad drugim na temeljima
želja i pristrasnosti, a ne na temeljima argumenata, pa ako se iznese neki
argument za nešto, onda je obaveza slijediti ga. Nema dvojbe da su poslanici
vrjedniji od ostalih vjerovjesnika, a da su Ulu el-Azm najodabraniji među
njima, a njih je pet, koji su spomenuti u dva ajeta u poglavljima El-Ahzab i
Eš-Šura: "Mi smo od vjerovjesnika zavjet njihov uzeli, i od tebe, i od
Nuha, i od Ibrahima, i od Musaa, i od Isaa, sina Merjemina." /33:7/
"On vam propisuje u vjeri isto ono što je propisao Nuhu i ono što je
objavljeno tebi i ono što smo naredili Ibrahimu i Musau i Isau: 'Pravu vjeru
ispovjedajte i u tome se ne podvajajte!'"/42:13/ Nema dvojbe da je
Muhammed, s.a.v.s., najvredniji a zatim Ibrahim, a.s., pa Musa, a.s., a onda
Isa, a.s. Na drugom mjestu smo iznijeli argumente u tom pogledu. A Allah
najbolje zna! Riječi: "a Davudu smo Zebur dali" upozoravaju na
njegovu vrijednost i čast, a Zebur je knjiga objavljena Davudu, a.s.
"Reci: 'Molite
se onima koje, pored Njega, smatrate bogovima, pa, oni vas neće moći nevolje
osloboditi niti je preusmjeriti.'" /56/ "Oni kojima se oni mole sami
traže načina kako će se što više Gospodaru svome približiti, i nadaju se
milosti Njegovoj i plaše se kazne Njegove. A kazne Gospodara tvoga svako treba
da se čuva." /57/
Uzvišeni kaže:
"Reci", Muhammede ovim idolopoklonicima koji obožavaju druge - izuzev
Allaha: "Molite se onima koje, pored Njega, smatrate bogovima",
kipovima i suparnicima. "pa, oni vas neće moći nevolje osloboditi",
nikako: "niti je preusmjeriti", odnosno preusmjeriti je na nekog
drugog mimo vas, a to znači da Onaj Koji to određuje je Allah, Jedini, Koji
nema saučesnika i On stvara i određuje. "Oni kojima se oni mole sami traže
načina kako će se što više Gospodaru svome približiti." Katade prenosi od
Ibn-Mes’uda, r.a., da je rekao: "Objavljen je zbog grupe Arapa koji su
obožavali grupu džina. Džini su prešli na islam, a ljudi, ne znajući za to,
nastavili su da ih i dalje obožavaju, pa je objavljen ovaj ajet." Ima
mišljenja da se to odnosi na meleke, Uzejra i Isaa. Drugi tvrde da se to odnosi
na Sunce i Mjesec. Ispravno je ono što je izabrao Ibn-Džerir a to je mišljenje
Ibn-Mes’uda, r.a., na što upućuju riječi Uzvišenoga: "traže načina kako će
se što više Gospodaru svome približiti." Ovim se ne izražava prošlost, pa,
prema tome, ne potpadaju pod to Isa, a.s., Uzejr a.s., i meleki. On dalje kaže:
"el-vesile" je dobro djelo. Katade veli: "Zbog ovoga Uzvišeni
kaže: "kako će se što više Gospodaru svome približiti", i dalje
nastavlja: "i nadaju se milosti Njegovoj i plaše se kazne Njegove."
Ibadet se upotpunjuje strahom i nadom: strahom se suzdržava od zabrana, a nadom
se povećava pokornost. "A kazne Gospodara tvoga svako treba da se
čuva." Treba da bude oprezan u tom pogledu, da se plaši onoga što vodi
kazni i čime se ona postiže, moleći Allaha Uzvišenog da ga od toga sačuva.
"I ne postoji
nijedno naselje koje Mi prije Sudnjeg dana nećemo uništiti ili ga teškoj muci
izložiti; to je u Knjizi zapisano." /58/
Ovo je obavještenje
od strane Allaha Uzvišenog da je sve određeno onim što je zapisano u Lewhi-mahfuzu/Čuvanoj
ploči: da nema nijednog nevjerničkog mjesta koje Allah neće uništiti, tako što
će nestati svi njegovi stanovnici ili će biti kažnjeni "ili ga teškoj muci
izložiti", bilo smrću ili iskušenjima kojima Allah želi, i to zbog
njihovih grijeha, kao što kaže Uzvišeni: "Mi nismo prema njima bili
nepravedni, već oni sami prema sebi." /11:101/
"A da ne šaljemo
čuda, zadržava nas samo to što drevni narodi nisu u njih povjerovali; Semudu
smo kao vidljivo čudo kamilu dali, ali oni u nju nisu povjerovali. A čuda
šaljemo samo da zastrašimo." /59/
Imam Ahmed prenosi od Ibn-Abbasa, r.a., da je rekao: /61/
"Kurejšije su se obratile Vjerovjesniku, s.a.v.s., rekavši mu: 'Moli tvoga
Gospodara da nam učini Saffu od zlata, pa ćemo ti vjerovati!' Rekao je: 'I učinili
bi to?' Odgovorili su: 'Da.' Vjerovjesnik, s.a.v.s., molio je, pa mu je došao
Džibril i rekao mu: 'Tvoj Gospodar ti upućuje selam i poručuje ti: Ako želiš
učinit će im Saffu od zlata, ali ko, nakon toga, uznevjeruje - kaznit će ga
takvom kaznom kakvom nije kaznio nikoga na svijetu, a ako hoćeš otvorit će im
se vrata pokajanja i milosti.' Zatražio je: 'Vrata pokajanja i milosti.'"
Hafiz Ebu-Ja’la prenosi od Umi Ata’a, sluge Zubejra Ibn Awwama, duži hadis sa
istim sadržajem u kome se na kraju, u predaji Zubejra od Vjerovjesnika
s.a.v.s., kaže: /62/ "Tako mi Onoga u Čijoj je ruci moja duša, dao mi je
ono što sam tražio, i da sam zaželio - bilo bi mi ostvareno. Međutim, učinio mi
je da izaberem da uđete na vrata milosti, pa da uzvjeruje ko od vas vjeruje ili
da vas ostavi što ste sami sebi izabrali i da izgubite vrata milosti i da niko
od vas ne uzvjeruje. Ja sam izabrao milost, pa vjeruje od vas onaj ko je
vjernik. Obavijestio me je da ukoliko vam dadne to, a vi nakon toga zaniječete,
kaznit će vas takvom kaznom kakvom nikoga nije kaznio na svijetu. "A da ne
šaljemo čuda, zadržava nas samo to što drevni narodi nisu u njih
povjerovali"; Allah Uzvišeni nije slao čuda koja su tražili idolopoklonici
Kurejša, samo zbog toga što su raniji narodi, nakon toga, utjerivali u laž
poslanike, pa se Njegov zakon primijenio i na njih i na slične njima. Oni neće
usporiti ništa od toga ukoliko to budu smatrali lažnim nakon nastupanja, kao
što kaže Allah Uzvišeni u poglavlju El-Maida: "Ja ću vam je spustiti"
- reče Allah - "ali ću one među vama koji i poslije ne budu vjerovali
kazniti kaznom kakvom nikoga na svijetu neću kazniti." /5:115/
Uzvišeni o Semudu
kaže, nakon što su tražili dokaz o devi koja će izići iz stijene koju su
obilježili, pa je Salih, a.s., molio svoga Gospodara, tako da je On učinio da
deva iziđe iz nje onako kako su tražili... pa nakon što su joj nasilje učinili,
odnosno, uznevjerovali u Onoga Koji ju je stvorio i izveo, nisu povjerovali
Njegovom Poslaniku i zaklali su je, našto je Allah rekao: "Živjet ćete u
zemlji svojoj samo još tri dana, to je istinita prijetnja."/11: 65/ Zbog
toga Uzvišeni kaže: "Semudu smo kao vidljivo čudo kamilu dali, ali oni u
nju nisu povjerovali", tj. kao dokaz koji upućuje na Onoga Koji ju je
stvorio, a to je Jedan, Jedini, a iskren je bio Njegov poslanik kome je dova u
tome bila primljena: "ali oni u nju nisu povjerovali", odnosno
zanijekali su je, zabranili su joj piti i ubili je, pa ih je Allah uništio,
osvetio im se i kaznio ih onako kako kažnjava Silni i Moćni. "A čuda šaljemo
samo da zastrašimo." Katade kaže: "Allah Uzvišeni zastrašuje ljude sa
onim što želi od čuda kako bi shvatili, podsjetili se i vratili se."
Spomenuto nam je da se Kufa potresla u vrijeme Ibn-Mes’uda, r.a., pa je rekao:
"O ljudi, zaista, vaš Gospodar traži od vas da Ga zadovoljite, pa radite
ono čime je zadovoljan!" Također se prenosi da je Medina više puta
potresena u vrijeme Omera ibn el-Hattaba, r.a., pa je rekao: "Počinili ste
grijehe. Tako mi Allaha, znat ćete vi meni ako se ponovo potrese!"
"I kada smo ti
rekli: sve ljude tvoj Gospodar obuhvaća! A prizor koji smo ti pokazali i drvo
ukleto, u Kur'anu spomenuto, iskušenje su za ljude. Mi ih zastrašujemo, ali
njima to samo povećava ionako veliko bezvjerstvo." /60/
Uzvišeni podstiče
Svoga Poslanika, s.a.v.s., na dostavljanje Njegove poslanice i obavještava ga
da ga On čuva od ljudi. Sve je u Njegovim rukama: "I kada smo ti rekli:
sve ljude tvoj Gospodar obuhvaća", tj. On te štiti od njih: "A prizor
koji smo ti pokazali iskušenje su za ljude." Buhari prenosi od Ibn-Abbasa,
r.a.: "To je isti san koji je Allahov Poslanik, s.a.v.s., vidio u noći
Israa: "i drvo ukleto", u Kur’anu spomenuto. To drvo je Zekkum. Tako
prenosi Ahmed, Abdurrezzak i drugi od Sufjana ibn Ujejne. Takođe i Avfi od Ibn-Abbasa,
r.a. Neki muslimani su napustili svoju vjeru, nakon što su spoznali Istinu, jer
njihove spoznajne i intelektualne mogućnosti nisu mogle prihvatiti mu’džizu
Israa, pa su smatrali lažnim ono što nisu mogli svojim znanjem obuhvatiti, a
drugima je to Allah učinio razlogom učvršćenja i ubjeđenja, pa je zbog toga
rekao: "iskušenje", tj. test i ispit, i svako ko tumači, smatra da je
to noć Israa: "i drvo ukleto", da je to drvo Zekkum. Zbog toga je i
Ibn-Džerir na stanovištu da se pod tim podrazumijeva noć Israa a da se pod
ukletim drvetom podrazumijeva Zekkum-drvo, rekavši da je to jednoglasno
mišljenje mufessira u pogledu prizora ru'je i drveta, a Allahove riječi:
"Mi ih zastrašujemo", odnose se na nevjernike sa prijetnjom, kaznom i
upozorenjem: "ali njima to samo povećava ionako veliko bezvjerstvo",
tj. ustrajnost u nevjerstvu i zabludi, a to im je poniženje od Allaha.
"I kada rekosmo
melekima: 'Poklonite se Ademu!' - oni se svi, osim Iblisa, pokloniše. 'Zar da
se poklonim onome koga si Ti od ilovače stvorio?' - reče." /61/
"'Reci mi', reče onda, 'evo ovoga koga si iznad mene uzdigao: ako me
ostaviš do Smaka svijeta sigurno ću, osim malobrojnih, nad potomstvom njegovim
zagospodariti.'” /62/
Allah Uzvišeni spominje Iblisovo neprijateljstvo, neka je
Allahovo prokletstvo na njega, spram Adema i njegovog potomstva, što datira od
stvaranja Adema i odbijanja Iblisa, oholog i s potcjenjivanjem, da mu sedždu
učini:“Zar da se poklonim onome koga si Ti od ilovače stvorio?”, kao što kaže
na drugom mjestu: "Ja sam bolji od njega; mene si od vatre stvorio, a
njega od ilovače." /7:12/ Također se osmjelio reći svome Gospodaru, Koji
je blag i čeka: 'Reci mi', reče onda, 'evo ovoga koga si iznad mene uzdigao:
ako me ostaviš do Smaka svijeta sigurno ću, osim malobrojnih, nad potomstvom
njegovim zagospodariti', tj. ako me pustiš odvest ću u zabludu većinu njegovog
potomstva.
"'Odlazi!' -
reče On. 'Onima koji se za tobom budu poveli i tebi - kazna džehenemska bit će
vam puna kazna.' /63/ I zavodi glasom svojim koga možeš i potjeraj na njih svoju
konjicu i svoju pješadiju, i budi im ortak u imecima, i u djeci, i daji im
obećanja, a šejtan ih samo obmanjuje, /64/ ali, ti, doista, nećeš imati nikakve
vlasti nad robovima Mojim!' A Gospodar tvoj je dovoljan kao zaštitnik!"
/65/
Budući da je Iblis tražio odgodu, Allah mu je rekao:
'Odlazi!', dajem ti odgodu, kao što kaže: "Daje ti se rok" - reče On
- "do Dana već određenog." /15:37-38/, zatim je njemu i Ademovim
potomcima koji ga budu slijedili zaprijetio Džehennemom: “'Odlazi!' - reče On.
'Onima koji se za tobom budu poveli i tebi - džehenemska kazna, shodno vašim
djelima'" "bit će vam puna kazna", tako da se ništa od nje
umanjiti neće. "i zavodi glasom svojim koga možeš." Ibn-Abbas kaže, a
to podupire i Ibn-Džerir: "Pod 'glasom svojim' misli se na svakog ko
poziva griješenju spram Allaha, dž.š." Neki kažu: "To je pjesma i
zabava." "...i potjeraj na njih svoju konjicu i svoju
pješadiju", tj. svako koji griješi, svejedno vozio se ili pješice to
radio, i navedi svoju vojsku na njihovu konjicu i pješadiju i zavladaj nad
njima sa svim čime raspolažeš, kao što Allah Uzvišeni kaže: "Zar ne vidiš
da Mi nevjernike šejtanima prepuštamo da ih što više na zlo
navraćaju?"/19:83/, tj. nagovaraju ih na griješenje. "i budi im ortak
u imecima, i u djeci."
Što se tiče saučesništva u imecima, na to se odnosi ono što
su zabranjivali sebi od stoke, kao što su bile deve, koje bi im donijele pet
puta mladunčad na svijet i ako bi posljednje bilo muško, razrezali bi im uho i
zabranjivali bi ih jahati i prepuštali bi ih svojim božanstvima (to je tzv.
behira), i deve koje su zavjetovali božanstvima ako bi se vratili s puta ili
ozdravili (tzv. saiba), i što im se naređuje od trošenja imetka u griješenju
spram Allaha i svaki imetak koji je sakupljen na pokvaren način a troši se u
onome što je zabranjeno. Što se, pak tiče djece, svako dijete koje rodi žena a
kod kojeg se grijeh učini nadijevanjem djetetu imena koje Allah ne voli,
uvođenjem djeteta u vjeru s kojom Allah nije zadovoljan, prostitucijom s
njegovom majkom, ili njegovim ubistvom ili zakopavanjem živog ženskog djeteta
ili slične stvari čijim se činjenjem postaje neposlušan Allahu. Sve ovo
podrazumijeva savezništvo Iblisa. U autentičnoj predaji kod Buharije i Muslima
prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /63/
"Kada neko želi
da priđe svojoj ženi i kaže: 'U ime Allaha. Gospodaru naš, udalji šejtana od
nas i od nas i od onoga čime si nas opskrbio!' Ako se tom prilikom začne
dijete, neće mu nikada šejtan nauditi." "i daji im obećanja, - a
šejtan ih samo obmanjuje", kao što Allah Uzvišeni saopćava o Iblisu koji
će reći kada istina iziđe na vidjelo na Dan kada se bude presuđivalo Istinom:
"Allah vam je pravo obećanje dao, a ja sam svoja obećanja
iznevjerio."/14;22/ "ali, ti, doista, nećeš imati nikakve vlasti nad
robovima Mojim!" Saopćenje je o pomoći Uzvišenoga Njegovim robovima -
vjernicima, Njegovo čuvanje i zaštita od prokletog šejtana, pa zbog toga
Uzvišeni kaže: "A Gospodar tvoj je dovoljan kao zaštitnik!", tj.
Čuvar, Branilac i Pomagač.
"Gospodar vaš
vas radi pokreće lađe po moru da biste tražili Njegove blagodati, On je,
zbilja, prema vama milostiv." /66/
Uzvišeni obavještava
o Svojoj dobroti koja se manifestira u Njegovom potčinjavanju Svojim robovima
lađa na moru i Njegovo olakšavanje korištenja Njegovih blagodati od strane
ljudi u trgovini iz područja u područje. Zbog ovoga Uzvišeni kaže: "On je,
zbilja, prema vama milostiv." On vam je to učinio iz dobrote i milosti
spram vas.
"Kad vas na moru
nevolja zadesi, tada nema onih kojima se inače klanjate, postoji samo On. A kad
vas On na kopno spasi, vi se okrećete; čovjek je uvijek nezahvalan!" /67/
Allah Uzvišeni
obavještava da ljudi kada ih nevolja zadesi, mole Allaha, kajući Mu se i
iskreno Mu vjeru ispovijedajući. Allah, otuda, veli: "Kad vas na moru
nevolja zadesi, tada nema onih kojima se inače klanjate, postoji samo On."
Iščezne iz vaših srca sve što obožavate, izuzev Allaha, kao što se desilo sa
Ikrimom ibn Ebi-Džehlom kada je pobjegao ispred Poslanika, s.a.v.s., prilikom
oslobođenja Meke. Bježeći, plovio je morem, želivši se nastaniti u Abesiniji.
Zapuhao je žestok vjetar, pa su jedni drugima govorili: "Neće vas ništa
spasiti, izuzev da molite Allaha Jedinog!" Ikrime je u sebi pomislio:
"Tako mi Allaha, ako na moru niko ne koristi - osim On, onda ni na kopnu
niko ne koristi - osim Njega! Moj Gospodaru, ukoliko me izbaviš odavde, dajem
Ti obećanje da ću otići i staviti ruke na Muhammedovu ruku i naći ću ga blagim
i milostivim." Spašeni su iz mora, pa se on vratio Allahovom Poslaniku, s.a.v.s.,
prešao na islam i u njemu se dobro pokazao - neka je Allah s njim zadovoljan!
"A kad vas On na kopno spasi, vi se okrećete ", zaboravite da ste ga
priznavali Jedinim na moru i okrećete glave od obraćanja Njemu, Jedinom, Koji
nema saučesnika! "...čovjek je uvijek nezahvalan!" Ovo je ljudska
priroda: da zaboravlja blagodati i niječe ih, izuzev onoga koga Allah sačuva.
"Zar ste sigurni
da vas On neće u zemlju utjerati ili da protiv vas pješčanu oluju neće poslati,
pa da onda sebi zaštitnika nećete naći?" /68/
Zar mislite da ćete
vašim izlaskom na kopno biti sigurni od Njegove osvete i kazne da vas utjera u
zemlju ili da na vas sruči kamenje, kao što kaže: "Na njih vjetar, pun
pijeska, poslasmo - samo ne na Lutovu porodicu, nju u svitanje spasismo, iz
milosti Naše."/54:34-35/ "pa da onda sebi zaštitnika nećete
naći?", tj. pomagača koji će to od vas otkloniti i spasiti vas od toga.
"Ili, zar ste
sigurni da vas On po drugi put neće na more izvesti, i buru na vas poslati i
potopiti vas zbog toga što ste bili nezahvalni? Tada ne biste nikoga našli ko
bi Nas zbog vas na odgovornost pozvao." /69/
Zar ste sigurni, vi
koji glave od Nas okrećete, nakon što ste priznali Moju Jedinost na moru i
nakon vašeg izlaska na kopno, da nećete po drugi put biti vraćeni na more pa da
se na vas pošalje bura koja će udarati na jarbole lađe i potopiti ih: "i
potopiti vas zbog toga što ste bili nezahvalni?", zbog vašeg nevjerstva i
okretanja od Allaha Uzvišenog: "Tada ne biste nikoga našli ko bi Nas zbog
vas na odgovornost pozvao", tj. pomagača koji bi vas, poslije vas,
osvetio, niti se plašimo bilo koga ko bi Nas slijedio zbog toga (da nam se
osveti).
"Mi smo sinove
Ademove doista odlikovali: dali smo im da kopnom i morem putuju, i opskrbili ih
ukusnim jelima, i dali im velike prednosti nad mnogima koje smo stvorili."
/70/
Uzvišeni saopćava o Njegovoj počasti i poštovanju spram
sinova Ademovih koji se ogleda u njihovom stvaranju u najljepšem i
najsavršenijem liku i obliku kao što kaže: "Mi čovjeka stvaramo u skladu
najljepšem" /95:4/, tj. ide uspravljen na dvije noge i jede svojim rukama,
dok životinje idu na četiri noge i jedu samo ustima. Dao mu je sluh, vid i
pamet s kojom sve razumijeva. To mu koristi i time razlikuje stvari, raspoznaje
njihove osobine dobra i zla u vjerskim i dunjalučkim stvarima, koristi na kopnu
životinje, konje i mazge a na moru velike i male lađe. Opskrbljujemo ih
dozvoljenim stvarim, usjevima, plodovima, mesom i mlijekom, lijepim izgledom i
kvalitetnom odjećom svih vrsta, što proizvode za sebe i što im drugi
pribavljaju na druge načine: “i dali im velike prednosti nad mnogima koje smo
stvorili” nad ostalim životinjama i drugim vrstama Allahovih stvorenja. Ovim
ajetom se preferira ljudska vrsta nad vrstom meleka. Hafiz Ebu el-Kasim
et-Taberani prenosi od Abdullaha ibn Amra, r.a., a on od Vjerovjesnika,
s.a.v.s., da je rekao: /64/ "Meleki su rekli: 'Naš Gospodaru, dao si
sinovima Ademovim dunjaluk na kome jedu, piju i dotjeruju se, a mi Te slavimo i
hvalimo a ne jedemo, ne pijemo i ne zabavljamo se: pa kao što si njima dao
dunjaluk, daj nama ahiret!' Allah je odgovorio: 'Ja neću izravnati dobro
potomstvo onog kojeg sam stvorio Svojim rukama sa onima za koje sam rekao:
Budite i oni su nastali!'"
“A
na Dan kad pozovemo sve ljude s vođom njihovim, oni kojima se knjiga njihova da
u desnu ruku njihovu, čitat će knjige svoje i neće im biti ni koliko trun jedan
učinjena nepravda; /71/ onaj ko je na ovom svijetu bio slijep, bit će slijep i
na onom i daleko od svakog dobra.” /72/
Uzvišeni upoznaje da
će se na Sudnjem danu svaki narod obračunati sa svojim vođom prije nego sa
svojim vjerovjesnikom. Ovdje je riječ "el- -imam"/"vođa"
odnosi na knjigu djela, pa zbog toga Uzvišeni ovdje kaže: "na Dan kad
pozovemo sve ljude s vođom njihovim, oni kojima se knjiga njihova da u desnu
ruku njihovu čitaće knjige svoje." Tj. čitat će je iz radosti i
zadovoljstva što se nalaze u njoj dobra djela i imaće želju za njenim čitanjem,
kao što su riječi Uzvišenog: "...onaj kome se knjiga njegova u desnu ruku
njegovu da - reći će: 'Evo vam, čitajte knjigu moju...'" do riječi
Uzvišenog: "a onaj kome se da knjiga u lijevu ruku..."/69:19-25/, ili
kao što Uzvišeni kaže: "i vidjet ćeš sve narode kako na koljenima kleče;
svaki narod bit će pozvan prema svojoj Knjizi: 'Danas ćete biti nagrađeni ili
kažnjeni prema tome kako ste postupali! Ova Knjiga Naša o vama će samo istinu
reći, jer smo naredili da se zapiše sve što ste radili.'"/45:28-29/ Ovo ne
protivrječi da će se dovesti vjerovjesnik kada Allah bude presuđivao njegovom
narodu, jer on treba da bude svjedok svome narodu za njegova djela, kao što su
riječi Uzvišenoga: “i Zemlja će svjetlošću Gospodara svoga zasjati i Knjiga će
se postaviti, vjerovjesnici i svjedoci će se dovesti.”/39:69/ “A šta će, tek,
biti kada dovedemo svjedoka iz svakog naroda, a tebe dovedemo kao svjedoka
protiv ovih?”/4:41/ "i neće im biti ni koliko trun jedan učinjena
nepravda."
"El-fetil"
je konac po dužini u udubini datuline koštice. Hafiz Ebu-Bekr el-Bezzar bilježi
o ovome hadis od Ebu-Hurejrea, r.a., a on od Vjerovjesnika, s.a.v.s., koji je u
vezi sa riječima Uzvišenoga: "A na Dan kad pozovemo sve ljude s vođom
njihovim”, pa kaže: /65/ "Bit će pozvan jedan od njih pa će mu Knjiga biti
data u desnu ruku, izdužIt će se njegovo tijelo, lice će mu zabijeljeti a na glavu
će mu se staviti tadž od bisera koji će svjetlucati. Uputit će se svojim
drugovima, koji će ga iz daleka ugledati i povikati: 'Naš Gospodaru, daj i nama
ovo i blagoslovi nas u ovome!' Doći će im taj čovjek i reći im: 'Budite
radosni, svaki od vas će ovo imati!' Što se tiče nevjernika, njegovo lice će
potamnjeti i izdužIt će se njegovo tijelo, ugledat će ga njegovi drugovi koji
će uzvikivati: 'Sačuvaj nas, Allahu od ovoga ili od zla ovoga. Naš Gospodaru,
ne daj nam to!' Međutim, on će im doći, pa će oni reći: 'Naš Gospodaru, ponizi
ga!' On će reći: 'Allah vas je udaljio i svaki od vas će ovo imati!'"
El-Bezar, nakon toga, kaže: Ovo se prenosi samo ovim putem. ”onaj ko je na ovom
svijetu bio slijep” - Ibn-Abbas i drugi kažu da ajet: ”onaj ko je na ovom”,
misli se dunjalučkom životu "slijep", tj. slijep naspram Allahovih
dokaza i argumenata: "bit će slijep i na onom", također će biti:“i
još dalje od svakog dobra" - još dalje od onoga što je bilo na dunjaluku,
neka nas Allah zaštiti od toga!
“I
zamalo da te oni odvrate od onoga što ti Mi objavljujemo, da bi protiv Nas
nešto drugo iznio, i tada bi te oni smatrali prijateljem." /73/ "A da
te nismo učinili čvrstim, gotovo da bi im se malo priklonio", /74/ "i
tada bismo ti doista dali da iskusiš dvostruku muku u životu i dvostruku patnju
poslije smrti; tada ne bi nikoga našao ko bi ti protiv Nas pomogao.” /75/
Uzvišeni izvještava o pomaganju Svoga Poslanika, s.a.v.s.,
njegovom učvršćenju, nepogrešivosti i sačuvanosti od zla onih koji ga čine i spletki
grješnika (jer je On odgovoran za njega i za njegovu pomoć) i da ga neće
povjeriti drugome od Svojih stvorenja, već je On njegov Zaštitnik i Pomagač i
čini da Njegova vjera nadvlada nad onima koji se bore protiv nje,
suprotstavljaju joj se i oponiraju joj i na Istoku i Zapadu, a neka je bezbroj
selama Poslaniku, s.a.v.s., do Sudnjega dana.
“A
oni su te toliko na zemlji uznemiravali da bi te iz nje istjerali, ali, tada ni
oni u njoj ne bi dugo, poslije tebe, ostali", /76/ "jer tako je bilo
sa svima onima koji su poslanike protjerali, koje smo prije tebe poslali, i ni
ti nećeš naići na odstupanje od zakona Našeg.” /77/
Ovo je objavljeno o nevjernicima Kurejša kada su namjeravali
protjerati Allahovog Poslanika, s.a.v.s., iz svoje sredine, pa im je Allah
zaprijetio ovim ajetom, da, ukoliko ga protjeraju, neće ni oni ostati, nakon
njega, dugo u Meki. Tako se i desilo. Poslije njegove Hidžre iz njihove
sredine, nakon žestokih maltretiranja, nije prošlo ni godina i po a Allah ih je
sastavio sa njim na Bedru, bez zakazivanja sastanka, pomogao ga protiv njih,
učinio ga da ih savlada i pobjedi, pobije najuglednije među njima a zarobi
njihove potomke. Zbog ovoga Uzvišeni kaže: “...jer tako je bilo sa svima onima
koji su poslanike protjerali.” Ovakav je Naš običaj prema onima koji ne vjeruju
u Naše Poslanike, maltretirajući ih i protjerujući ih iz njihovih sredina i
zbog toga im dođe kazna. Da nije Muhammed, s.a.v.s., poslanik milosti došla bi
im kazna na dunjaluku koju niko ne bi mogao izdržati, pa zbog toga kaže: “Allah
ih nije kaznio, jer si ti među njima bio...”/8:33/
“Obavljaj
namaz kad Sunce s polovine neba krene, pa do noćne tmine, i namaz u zoru jer
namazu u zoru mnogi prisustvuju." /78/ "I probdij dio noći u namazu,
- to je samo tvoja dužnost; Gospodar tvoj će ti na onom svijetu hvale dostojno
mjesto darovati. “/79/
Uzvišeni naređuje
Svome Poslaniku, s.a.v.s., izvršavanje obaveznih namaza u njihovo određeno
vrijeme: "Obavljaj namaz kad Sunce s polovine neba krene.” Ibn-Abbas kaže:
"'Duluk', znači kada Sunce pređe polovinu neba." To isto zastupaju
Ibn-Omer, Ibn-Mes’ud, Hasan, Dahhak i drugi. To mišljenje preferira i Ibn-
Džerir. Od onoga što potvrđuje ovo mišljenje je hadis koji bilježi Ibn-Humejd
od Džabira ibn Abdullaha, r.a., koji kaže: /66/ "Pozvao sam Allahovog
Poslanika, s.a.v.s., i još ko je želio od njegovih drugova, pa su jeli kod
mene, a onda su izišli kada je sunce prešlo polovinu neba. Vjerovjesnik,
s.a.v.s., izišao je i rekao: "Iziđi, Ebu-Bekre, jer je ovo period duluka
kada je sunce prešlo sredinu neba." Zatim prenosi od Sehl ibn Bukkara a on
od Ebi Awane, od Esveda ibn Kajsa, od Nebiha el-Anezija, od Džabira, r.a., a on
od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., slično tome. (6) Na temelju ovoga, citirani
ajet obuhvata termine pet dnevnih namaza. Iz riječi:“ "kad Sunce s
polovine neba krene, pa do noćne tmine", (Gaseku el-lejl) je noćna tmina,
razumije se da se radi o : podne, ikindiji, akšamu i jaciji. A riječi: و i “namaz u zoru",
označavaju sabah namaz. Tevatur-predanjem su precizirana namaska vremena koja
su muslimani s generacije na generaciju prenosili, kao što je izneseno u
djelima o tome, i neka je Allahu hvala: "jer namazu u zoru mnogi
prisustvuju."
Buharija bilježi od Ebu-Hurejrea, r.a., da je Vjerovjesnik,
s.a.v.s., rekao: /67/
"Namaz obavljen
kolektivno (u džematu) vrijedniji je od pojedinačnog za 25 stepeni, a meleki
noći i meleki dana prisustvuju sabah namazu." Ebu- Hurejre, r.a., kaže:
"Učite, ako hoćete: "i namaz u zoru jer namazu u zoru mnogi
prisustvuju.” U Sahihu Buharije i Muslima navodi se od Ebu-Hurejrea, r.a., da
je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /68/ "Smjenjuju se kod vas meleki
noći i meleki dana i sastaju se na sabahu i na ikindiji namazu, a onda se
uzdižu od vas, pa ih pita njihov Gospodar - a On zna sve o vama : 'Kako ste ostavili
Moje robove?' Odgovorit će: 'Došli smo im a oni su klanjali i napustili smo ih
a oni su klanjali.' “...i probdij dio noći u namazu - to je samo tvoja
dužnost." Naređuje mu noćni namaz, nakon farzova, kao što navodi Muslim u
svome "Sahihu" od Ebu-Hurejre da je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
upitan o tome, koji je namaz najvredniji osim farzova odgovorio: "Noćni
namaz." Zbog toga je Uzvišeni naredio Svome Poslaniku, nakon farzova,
noćni namaz a “tehedžud” je namaz nakon spavanja. To tvrde Alkame, El-Esved,
En-Neha’i i drugi a to je općepoznato u arapskom jeziku. “Gospodar tvoj će ti
na onom svijetu hvale dostojno mjesto darovati,” tj.radi ovo što ti se naređuje
kako bi ti pripremili na Sudnjem danu mjesto hvale dostojno u kome će te
hvaliti sva stvorenja i njihov Uzvišeni Gospodar. Ibn-Džerir kaže: "Većina
komentatora Kur’ana smatra da je zagovaranje (šefaat) za ljude ne Sudnjem danu
taj položaj koji će Muhammed, s.a.v.s., postići tako što će ih njihov Gospodar
osloboditi od velikog straha i strahota toga dana."
Smatram da će Allahov Poslanik, s.a.v.s., imati takve
počasti na Sudnjem danu koje s njim niko neće dijeliti, niti će se iko u tome
moći izjednačiti s njim! On je prvi kome će se zemlja otvoriti i onaj koji će
jašući dospjeti na mjesto okupljanja. Posjedovat će zastavu tako da će svi od
Adema, a.s., pa nadalje biti pod njegovom zastavom. On će imati izvor sa kojeg
će se najviše piti voda na Sudnjem danu. Imat će veliki šefaat (zagovorništvo)
kod Allaha kada dođe da presudi svojim robovima. To je, nakon obraćanja ljudi
za šefaat Ademu, Nuhu, Ibrahimu, Musau i Isau a.s., kada je svaki od njih na to
odgovorio: "Nisam ja za to!" dok ne dođu Muhammedu, s.a.v.s., koji će
reći: "Ja sam za to!" On će zagovarati za narod kojemu je naređeno da
uđe u Vatru, pa će spriječiti njihov ulazak u nju, biće poslanik čijem će se
ummetu prvo presuditi , prvi koji će prevesti svoj narod preko Sirat-ćuprije i
prvi koji će zagovarati za Džennet, kao što se potvrđuje u Muslimovom
"Sahihu".
U hadisu u kome se spominje puhanje u rog, kaže se:
"Svi će vjernici ući u Džennet samo sa njegovim šefaatom. On će prvi ući u
njega, a njegov narod prije drugih. Zagovarat će o stepenima naroda koji oni
neće postići svojim djelima. On je vlasnik položaja (el-vesile), a to je najvišI
stepen u Džennetu, koji samo njemu priliči. Kada Allah Uzvišeni dopusti
zagovaranje za grješnike, tada će zagovarati meleki, poslanici i vjernici a on
će biti zagovornik za stvorenja čiji broj samo Allah Uzvišeni zna. Niko neće
zagovarati kao on niti će ga dostići u tome. Sada ćemo spomenuti neke hadise
koji tretiraju ovo mjesto vrijedno hvale, a od Allaha tražimo pomoć. Buhari
bilježi od Ibn-Omera, r.a., da je rekao: /70/ "Ljudi će na Sudnjem danu
klečati; svaki narod će pratiti svoga vjerovjesnika govoreći: 'O ti, zagovaraj,
o ti, zagovaraj!', sve dok zagovaranje ne stigne do Muhammeda, s.a.v.s.. To je
dan u kome će ga Allah proživiti na mjestu hvale dostojnom." Također ga
prenosi i Hamza ibn Abdullah od svoga oca a on od Vjerovjesnika, s.a.v.s.
Buhari bilježi od Džabira ibn Abdullaha, r.a., da je Allahov Poslanik,
s.a.v.s., rekao: /71/ "Kada čuje učenje ezana koji kaže : 'Allahu moj,
Gospodaru ovoga vječno savršenog poziva i zauvijek postojanog namaza, podari
Muhammedu visoki stepen i uputi ga na hvale vrijedno mjesto koje si mu obećao'
- dostojan mu je moj zagovor na Sudnjem danu." Ovo bilježi Buhari bez
Muslima. Imam Ahmed bilježi od Ubejj ibn Kja’ba, r.a., da je Vjerovjesnik,
s.a.v.s., rekao: /72/ "Na Sudnjem danu ja ću biti - ne hvaleći se - imam i
hatib poslanicima i onaj koji će između njih šefaat činiti." Bilježi ga
Tirmizi i kaže da je hadis hasen-sahih i Ibn-Madže.
Imam Ahmed kaže da je Ebu-Hurejre, r.a., rekao: /73/
"Doneseno je pred Allahovog Poslanika, s.a.v.s., meso i to podlaktica,
koju je inače volio, pa ju je zagrizao, pa zatim rekao: "Ja sam prvak
ljudi na Sudnjem danu, a da li znate zbog čega je to? Allah će sakupiti prve i
posljednje na istom mjestu... čut će onoga koji poziva i dobro će ga vidjeti.
Sunce će se približiti, pa će ljude obuzeti briga i nevolja koju neće moći
izdržati tako da će jedni drugima reći: 'Zar ne vidite šta vas je snašlo i zar
ne očekujete da bi neko mogao zagovarati za vas kod vašeg Gospodara?' Jedni
drugima će reći: 'Držite se Adema!' Doći će Ademu, a.s., (...ali će se on
izviniti. Zatim će doći Nuhu, pa Ibrahimu, pa Musau, pa onda Isau, a.s., i svi
će se pravdati zbog grijeha smatrajući da su ih zaradili i time će se stidjeti
svoga Gospodara i svi će govoriti: 'Moja duša, moja duša, moja duša!' Zatim će
se obratiti Muhammedu, s.a.v.s.) i reći će mu: 'Muhammede, ti si Allahov
Poslanik, pečat si svih poslanika i Allah ti je oprostio sve što si počinio, i
ranije i kasnije, pa zagovaraj za nas kod svoga Gospodara. Zar ne vidiš u što
smo zapali?!' Ja ću tada ustati i doći pod Arš. Past ću na sedždu svome
Uzvišenom Gospodaru, zatim će mi Allah otkriti što nije otkrio nikome prije
mene i nadahnuti me riječima Njegove pohvale i lijepom zahvalom Njemu.' Reći će
mu se: 'Muhammede, podigni glavu, zamoli - dat će ti se i zagovaraj - bit će ti
zagovaranje primljeno.'
Podigao sam glavu i rekao: 'Moj ummet, Gospodaru! Moj ummet,
Gospodaru! Moj ummet, Gospodaru!' Bit će mi rečeno: 'Muhammede, uvedi od svog
ummeta one koji neće račun polagati na desna dženetska vrata, a oni su
saučesnici sa ljudima u ulasku na ostala dženetska vrata', a zatim kaže: 'Tako
mi Onoga u Čijoj je ruci Muhammedova duša, zaista je između dvoje dženetskih
vrata kao između Meke i Hidžra ili kao između Meke i Basre.' Ovaj hadis se
bilježi i u "Sahihu" Buharije i Muslima. On, također, bilježi od
Ebu-Hurejre, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /74/ "Ja sam
prvak potomstva Ademova na Sudnjem danu, prvi kome će se kabur raspuknuti, prvi
koji će zagovarati i prvi kome će zagovaranje biti primljeno."
"I reci: 'Gospodaru
moj, uvedi me uvodom Istine i izvedi me ishodom Istine! I daruj mi od Sebe
snagu koja će mi pomoći!'" /80/ "I reci: 'Došla je istina, a nestalo
je laži; laž, zaista, nestaje!'” /81/
Katade kaže da riječi:“ I reci: 'Gospodaru moj, uvedi me
uvodom Istine'", označavaju Medinu, a riječi: i “ I izvedi me ishodom
Istine”, označavaju Meku. Imam Ahmed prenosi od Ibn-Abbasa, r.a., da je rekao:
"Vjerovjesnik, s.a.v.s., bio je u Meki, a zatim mu je naređena Hidžra, pa
je Allah Uzvišeni objavio: “I reci: 'Gospodaru moj, uvedi me uvodom Istine i
izvedi me ishodom Istine. I daruj mi od Sebe snagu koja će mi pomoći!'” Hasan
kaže u komentaru ovog ajeta: "Obećao mu je njegov Gospodar da će
degradirati vladara Perzije, oslabiti Perziju i njemu je potčiniti, i vladara
Bizantije, oslabiti Bizantiju, njezin ponos i potčiniti mu je." Katade
kaže o ovome: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., znao je da nema nikakve
mogućnosti u tome bez snage, zato je molio snagu koja će pomoći Allahovu
Knjigu, Allahove propise, Allahove naredbe i uspostavljanje Allahove vjere, jer
je snaga (vlast) milost Allahova koju je učinio među Svojim robovima i da nije
toga napali bi jedni druge pa bi snažni savladali nejake." Ibn-Džerir
odabire mišljenje Hasana i Katade i ono je preovladavajuće, jer je uz istinu
neophodno i pokoriti onoga ko joj se suprotstavlja i ko se oponira.
Zbog ovoga Uzvišeni kaže: “A gvožđe smo stvorili, u kome je
velika snaga.”/57:25/ U hadisu stoji: /75/ "Allah obuzdava vladarom
(snagom) ono što ne obuzdava Kur’anom." Naime, sprečava vlašću izvršavanje
razvrata i grijeha, što neće učiniti većina ljudi samim Kur’anom i onim što je
u njemu od sigurnih prijetnji i oštrih upozorenja. To je stvarnost! ”I reci:
'Došla je istina, a nestalo je laži.'” Ovo je prijetnja i obećanje nevjernicima
Kurejša, ono što je došlo kao istina od Allaha, u što nema nikakve sumnje, a to
je ono što je objavljeno od Kur’ana, imana i korisnog znanja, a nestalo je
njihove laži. Laž nema sigurnosti niti opstanka uz istinu: “ Nego istinom
suzbijamo laž, istina je uguši i laži nestane.”/21:18/ Buharija bilježi od
Ibn-Mes’uda, r.a., da je rekao: /76/ "Vjerovjesnik, s.a.v.s., ušao je u
Meku a oko Bejtullaha je bilo 360 kipova, pa ih je počeo udarati štapom koji je
držao u svojoj ruci govoreći: “I reci: 'Došla je istina, a nestalo je laži;
laž, zaista, nestaje!'”“Došla je Istina, a laži je nestalo.”/34:49/ Ovako
bilježe Muslim, Tirmizi, Nesai i Abdurrezzak.
“Mi
objavljujemo u Kur'anu ono što je lijek i milost vjernicima, a nevjernicima on
samo povećava propast.“/82/
Uzvišeni saopćava o
Svojoj Knjizi koju je objavio Svome Poslaniku, s.a.v.s., kojoj je laž nepoznata
i koja je lijek i milost vjernicima, odnosno koja briše u srcu bolesti sumnje,
licemjerstva, idolopoklonstva, skretanja i odstupanja. Kur’an, dakle, liječi od
svega ovoga. On je, također, milost u kojoj nastaje iman, mudrost, traženje
dobra i težnja za njim i to je samo kod onoga koji vjeruje u njega, iskreno se
odnosi spram njega i slijedi ga. Što se tiče nevjernika - nasilnika prema
samome sebi zbog nevjerstva, slušanje Kur’ana samo ga još više udaljava i
povećava mu kufr. Greška je kod kafira a ne kod Kur’ana. Uzvišeni kaže: “A kad
bude objavljena neka sura, ima ih koji govore: 'Kome je od vas ova povećala
vjerovanje?' Što se tiče vjernika, njima je povećala vjerovanje, i oni se
raduju; a što se tiče onih čija su srca bolesna, ona im je nevjerovanje dodala
na nevjerovanje koje već imaju, i oni kao nevjernici umiru." /9:124-125/
Uzvišeni kaže: “...a nevjernicima on samo povećava propast”, neće se okoristiti
njime, neće ih sačuvati niti će ih izliječiti, jer je Allah učinio da Kur’an
bude vjernicima lijek i milost.
“Kad
čovjeku kakvu blagodat darujemo, on se okreće i oholo udaljava, a kad ga zadesi
zlo, onda očajava." /83/ "Reci: Svako postupa po svom nahođenju, a
samo Gospodar vaš zna ko je na Pravom putu.'” /84/
Uzvišeni upoznaje
ovim ajetom na krnjavost čovjeka i njegove naravi, izuzev ukoliko ga Uzvišeni
Allah ne sačuva u stanja radosti i beznađa, pa ako ga Allah obaspe kapitalom,
zdravljem, nafakom i pomoći, okrene se od pokornosti Allahu, okrene se od
Njegovih robova i oholo udalji. Mudžahid kaže: znači: "Udaljio se od
nas." ovo je, kao što su Allahove riječi: "A kad vas On na kopno
spasi, vi se okrećete" "a kad ga zadesi zlo”, a to su iskušenja i
belaji: “onda očajava”, izgubi nadu da će postići dobro nakon toga, kao što su
riječi Uzvišenoga: “A ako čovjeku milost Našu pružimo, pa mu je poslije
uskratimo, on pada u očajanje i postaje nezahvalnik “/11:9/ “Reci: 'Svako
postupa po svom nahođenju'”, tj. po svojoj vjeri i na svoj način. Ovaj ajet - a
Allah najbolje zna - prijetnja je idolopoklonocima, kao što su Njegove riječi:
"...i reci onima koji neće da vjeruju: 'Radite što god
možete...'"/11:121/ Zbog toga Uzvišeni kaže: “Reci: 'Svako postupa po svom
nahođenju, a samo Gospodar vaš zna ko je na Pravom putu'", od nas i od vas
i svako će biti nagrađen prema svome djelu i ništa mu skriveno biti neće.
“Pitaju
te o duši. Reci: 'Duša je nešto što - samo Gospodar moj zna, a vama je dato
samo malo znanja.'” /85/
Imam Ahmed bilježi od Abdullaha ibn Mes’uda, r.a., da je
rekao: /77/ "Išao sam sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., na njivu u
Medini, a on se poštapao sa ogoljelom palminom granom, pa je prošao pored
židova koji su jedni drugima rekli: 'Pitajte ga o duši!' Neki su rekli: 'Ne
pitajte ga!' Drugi su opet rekli: 'Pitajte ga o duši!' Upitali su ga: 'O
Muhammede, šta je duša?' Još uvijek je bio naslonjen na ogoljelu palminu granu
i ja sam mislio da mu se objavljuje. Rekao je: “Pitaju te o duši. Reci: 'Duša
je nešto što - samo Gospodar moj zna, a vama je dato samo malo znanja.'” Onda
su rekli jedni drugima: 'Jesmo li vam rekli da ga ne pitate.'" Ovako bilježe
Buharija i Muslim u hadisu posredstvom ‘Ameša i ovo ukazuje, kako se na prvi
pogled čini da je ovaj ajet medinski i da je objavljen onda kada su ga o tome
pitali židovi u Medini. Međutim, cjelokupno poglavlje je mekansko, a argument
koji podupire tu činjenicu je ono što bilježi imam Ahmed od Ibn-Abbasa, r.a.:
/78/ "Kurejšije su rekli židovima: 'Predložite nam nešto što ćemo pitati
ovoga čovjeka.' Rekli su im: 'Pitajte ga o duši!', pa su ga pitali. Tada je
objavljen ajet: "Pitaju te o duši. Reci: 'Duša je nešto što samo Gospodar
moj zna, a vama je dato samo malo znanja.'” Rekli su: "Dato nam je mnogo
znanja i Tevrat, a kome je dat Tevrat - dato mu je veliko dobro".
Prenosilac kaže: "Allah je objavio: “Reci: 'Kada bi more bilo mastilo da se
ispišu riječi Gospodara moga, more bi presahlo, ali ne i riječi Gospodara
moga...'"/18:109/ Ovim se odgovara da se objavljivanje ovoga ajeta desilo
drugi puta u Medini ili mu je poslata objava da im odgovori na ono što su ga
pitali, sa prethodnim ajetom.
Muhammed ibn Ishak prenosi od nekih svojih drugova, od Ata‘a
bin Jesara da je rekao: /79/ "Objavljeno je u Meki: "a vama je dato
samo malo znanja.", pa kada je Muhammed, s.a.v.s., preselio u Medinu,
došli su mu židovski svećenici i rekli: 'Muhammede, nije li došlo do nas da si
ti rekao: ” ...a vama je dato samo malo znanja.” Jesi li aludirao na nas ili na
svoj narod?' Rekao je: 'Aludirao sam na vas.' Oni su rekli: 'Ti učiš da je nama
dat Tevrat u kome je pojašnjenje za svaku stvar.' Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
rekao je: 'Tevrat je u Allahovom znanju mali, a Allah vam je dao da sve dok
budete radili prema njemu - koristiće vam.'" Uzvišeni je objavio: “Da su
sva stabla na Zemlji pisaljke, a da se u more kad presahne, ulije još sedam
mora, ne bi se ispisale Allahove riječi; Allah je, uistinu, Silan i Mudar”
/31:27/ Mufessiri se razilaze u značenju duše ovdje na više mišljenja. Jedni
kažu: To su duše sinova Ademovih koje se nalaze u njihovim tijelima. Drugi kažu
da je značenje duše ovdje Džibril. Neki, pak, smatraju da je njeno značenje
veliki melek srazmjeran svim stvorenjima. Neki, opet, tvrde da se njime
označava grupa meleka u likovima sinova Ademovih, a drugi kažu da se time
podrazumijeva grupa koja vidi meleke a oni njih ne vide. Oni su spram meleka,
kao što su meleki spram sinova Ademovih. A što se tiče riječi Uzvišenog:
“Pitaju te o duši. Reci: 'Duša je nešto što samo Gospodar moj zna, a vama je
dato samo malo znanja'”, tj. doista je duša Njegova stvar, a znanje o njoj
pripada isključivo Njemu, mimo vas, pa zbog toga Uzvišeni kaže: "a vama je
dato samo malo znanja.” On vam otkriva samo malo Svoga znanja i neko zna samo
onoliko koliko želi Svemoćni i Uzvišeni.
“A
da hoćemo, Mi bismo učinili da iščezne ono što smo ti objavili, i ti, poslije,
ne bi nikoga našao ko bi ti protiv Nas pomogao", /86/ "ali, Gospodar
tvoj je tebi milostiv i Njegova dobrota prema tebi zaista je velika." /87/
"Reci: 'Kad bi se svi ljudi i džinovi udružili da sačine jedan ovakav
Kur‘an, oni, kao što je on, ne bi sačinili, pa makar jedni drugima pomagali."
/88/ "Mi u ovom Kur'anu objašnjavamo ljudima svakojake primjere, ali
većina ljudi nikako neće da vjeruje." /89/
Uzvišeni spominje Svoju veliku blagodat i dobrotu prema
Svome robu i plemenitom Poslaniku, s.a.v.s., u onome što mu objavljuje iz
časnog Kur’ana kome je laž apsolutno nepoznata; Objava je to od Mudrog i hvale
Dostojnog. Ibn-Mes’ud, r.a., rekao je: "Dodirnut će ljude crveni vjetar
misli na kraju ovodunjalučke epohe, od Šama, tako da neće ostati u Mushafu a
niti u srcu ijednog čovjeka ni jedan ajet, a zatim je proučio ajet: "A da
hoćemo, Mi bismo učinili da iščezne ono što smo ti objavili.” Zatim Uzvišeni
upozorava na čast Kur’ana, pa kaže da ukoliko bi se sakupili i ljudi i džini i
dogovorili se da sačine slično onome što je On objavio Svome poslaniku, ne bi
to mogli učiniti, zato što je to nemoguće! Kako da sliči govor stvorenja govoru
Stvoritelja, Kome ništa slično nije?! "Mi objašnjavamo ljudima“, tj.
donosimo im kategorične argumente i rasprostiremo im Istinu i, uprkos ovome,
većina ljudi odbija niječući Istinu i odbacujući Ispravnost.
“I
govore: 'Nećemo ti vjerovati sve dok nam iz zemlje izvor-vodu ne izvedeš;"
/90/ "ili dok ne budeš imao vrt od palmi i loze, pa da kroz njeg svukuda
rijeke provedeš;" /91/ "ili dok na nas nebo u parčadima ne oboriš,
kao što tvrdiš; ili dok Allaha i meleke kao jamce dovedeš;" /92/ "ili
dok ne budeš imao kuću od zlata ili dok se na nebo ne uspenješ; a nećemo
vjerovati ni da si se uspeo sve dok nam ne doneseš Knjigu da je čitamo.' Reci:
'Uzvišen neka je Gospodar moj! - zar ja nisam samo čovjek, poslanik?'" /93/
Ibn-Džerir prenosi od
Ibn-Abbasa, r.a., u skraćenoj verziji: /80/ "Najautoritativniji Kurejši su
pozvali Muhammeda, s.a.v.s. On im je brzo došao, smatrajući da im je na um pala
nova misao u vezi sa njim, a budući da je bio brižljiv spram njih želeći ih
uputiti, a i teško je podnosio njihove greške. Sjeo je kod njih, a oni su mu
rekli: 'Muhammede poslali smo po tebe na vrijeme tako, ako nešto bude, da ne
snosimo odgovornost. Mi, tako nam Allaha, ne znamo nikoga od Arapa ko je uveo
kod svoga naroda ono što si ti uveo kod svoga. Napao si pretke, omalovažio
vjeru, omalovažio si naše umove, vrijeđao božanstva, razjedinio društvo i ništa
negativno nije preostalo a da s tim nisi došao među nas. Ako si došao da sa
ovim govorom tražiš kapital, sakupit ćemo ti iz našeg imetka sve dok ne
postaneš najbogatiji među nama. Ako, pak, tražiš čast među nama, izabrat ćemo
te za najčasnijeg među nama a ako želiš vlast učinićemo te našim vladarem. A
ako je ovo što ti dolazi ono s čime ti dolazi Reijj, a očito je da te je nadvladao
- a nazivali su jednog od džina Er-Re’ijj - onda ćemo, najvjerovatnije,
utrošiti naše imetke u traženju lijeka dok te ne izliječimo i opravdamo.'
Allahov Poslanik, s.a.v.s., odgovorio je: 'Ja nemam ništa sa onim što vi
govorite. Nisam vam došao sa ovim zbog vašeg imetka, časti i vlasti nad vama.
Allah me je poslao vama kao poslanika, objavio mi Knjigu i naredio mi da vam
budem obveseljivač i opominjač.
Dostavio sam vam poslanice svoga Gospodara i savjetovao vas,
pa ako prihvatite od mene ono s čime sam poslan - to je vaša sreća i na ovom i
na onom svijetu, a ako to odbijete, ja ću se strpiti na Allahovoj odredbi sve
dok Allah ne presudi između mene i vas'. Ili kao što je rekao Allahov Poslanik,
s.a.v.s. Tražili su, zatim od njega da zamoli svoga Gospodara - iz njihove
oholosti i kufra - da pokrene brda, da izravna zemlju i da izvede iz nje
rijeke, kao što su rijeke Šama i Iraka i da proživi njihove pretke koji su
nestali pa da ih pitaju o onome o čemu on govori: da li je to istina ili laž.
"Ako učiniš što zahtijevamo od tebe i oni ti povjeruju i mi ćemo ti tada
povjerovati i time ćemo znati tvoj položaj kod Allaha i znati da te je poslao
kao poslanika kao što tvrdiš". Nakon toga su zahtijevali da traži od svoga
Gospodara da pošalje meleka koji će potvrditi da je istina ono što govori.
Rekli su: "...a mi ćemo revidirati naš stav u odnosu na tebe, a ti zamoli
da ti učini bašče, blagajne i dvorce od blaga i srebra i da te učini nezavisnim
od onoga što mi smatramo da ti tražiš, jer i ti ideš po tržnicama i tražIš
opskrbu za život kao i mi , tako da ćemo time znati vrijednost tvoga položaja
kod tvoga Gospodara, ako si poslanik kao što tvrdiš." Poslanik, s.a.v.s.,
im je svaki put odgovorio kao što je to učinio i prvi put.
Rekli su: "Obori nebo u komadima kao što tvrdiš da tvoj
Gospodar, ako hoće, može to učiniti. Mi tebi nećemo povjerovati sve dok to ne
učiniš!" Poslanik, s.a.v.s., odgovorio im je: "To je Allahovo. Ako
hoće, učinit će to vama!" Rekli su: "Muhammede, a zar tvoj Gospodar
nije znao da ćemo mi sjediti s tobom, pitati te o onome što smo te pitali o
Njemu i da ćemo tražiti od tebe ono što tražimo, pa da ti pruži i nauči te ono
što ćeš nam odgovoriti i obavijestiti te o onome što će učiniti sa nama u tome,
ako ne primimo od tebe ono s čim si došao. Mi smo, pak, došli do saznanja da
tebe uči onaj čovjek iz Jemame, koji se naziva Rahman a mi, tako nam Allaha,
nećemo nikada Rahmanu vjerovati. Već smo te ispričali, Muhammede, ali, tako nam
Allaha, nećemo te ostaviti i zaboraviti ono što si s nama učinio sve dok te ne
uništimo ili dok ti nas ne uništiš." Jedan od njih je rekao: "Nećemo
ti vjerovati sve dok ne dođeš u prisutnosti Allaha i meleka." Kada su to
rekli, Allahov Poslanik, s.a.v.s., ustao je od njih, a s njim je ustao i
Abdullah ibn Ebi-Umejje ibn el-Mugire el-Mahzumi, a on je sin njegove amidžične
Atike, kćerke Abdul-Muttaliba, i rekao mu: "Muhammede, tvoj narod ti je
izložio ono što ti je predložio, a ti nisi od njih prihvatio. Pitali su te o
stvarima da s njima otkriju tvoj položaj kod Allaha, pa nisi ni to uradio.
Zatim su te pitali da ubrzaš ono čime im prijetiš od kazne. Tako mi Allaha,
neću ti nikada povjerovati sve dok ne postaviš ljestve ka nebu i ne budeš se
popeo na njega, a ja budem gledao, sve dok ne dođeš sa njima i dok ne donesu s
tobom otvorenu stranicu, a s tobom ne budu četiri meleka koji će svjedočiti ono
što govoriš, a tako mi Allaha, kada bi i to činio, mislim da ti ne bih
povjerovao”. Zatim je Poslanik, s.a.v.s., otišao, tužan i žalostan nakon
saznanja da se njegov narod udaljio od njega i nakon gubljenja nade u svoj
narod prilikom svoga poziva.
Ovo je skup koji su oni sakupili poradi njega. Da je Allah
vidio nekoga od njih da pitaju poradi upute, uslišao bi im. Međutim, On je znao
da oni to traže iz kufra i oholosti. Riječi Uzvišenog: ”...sve dok nam iz
zemlje izvor vodu ne izvedeš;" "el-jenbu" označavaju vodu, izvor
koji teče. Tražili su od njega da im izvede određeni izvor u Hidžazu ovdje ili
ondje, a to je Allahu Uzvišenom lahko. Da je htio, učinio bi i uslišao sve što
su tražili. Međutim, znao je da oni upućeni biti neće, kao što su riječi
Uzvišenog: "Kad bismo im meleke poslali, i kad bi im mrtvi progovorili, i
kad bismo pred njih očigledno sve dokaze donijeli - oni opet ne bi
vjerovali." /6:111/ "...ili dok nebo u parčadima ne oboriš,” tj.
ubrzaj nam kaznu koju si nam obećao na Sudnjem danu rascjepljenjem neba i
približavanjem njegovih krajeva, pa sruči ih na nas sada, kao što je Šuajbov
narod rekao: "Zato spusti na nas kaznu s neba, ako istinu
govoriš!"/26:187/ pa vam je Allah poslao kaznu oblačnoga dana, a to je,
doista, bila kazna velikog dana, a što se tiče Poslanika milosti, s.a.v.s., on
je tražio od Allaha da im odgodi kaznu nadajući se da će Allah iz njihovog
potomstva izvesti one koji će Ga obožavati i neće Mu nikoga kao saučesnika
pridruživati. Tako se i dogodilo. Od onih koji su bili nevjernici, pa prešli na
islam a islam im postao stabilan, čak je i Abdullah b. Ebi-Umejje, koji je
ranije spomenut... Islam je primio čvrsto i iskreno se pokajao Uzvišenom
Allahu.
Riječi Uzvišenog: "...ili dok ne budeš imao kuću od
zlata”, tj. "min zehebin" od zlata, po kiraetu Ibn-Mesuda. Ibn-Abbas
i drugi kažu slično tome. "...ili dok se na nebo ne uspenješ”; ne uspenješ
se na nebo na ljestvama a mi te budemo gledali: "a nećemo vjerovati ni da
si se uspeo sve dok nam ne doneseš Knjigu da je čitamo", da je napisano na
njoj, svakom od njih, "ovo je Knjiga od Allaha tom i tom" i da svako
od njih osvane s tom knjigom pored glave. "Reci: 'Uzvišen neka je Gospodar
moj! Zar ja nisam samo čovjek, poslanik?'” Slava neka je Njemu zar neko može da
radi kako On hoće mimo Njegove volje. Ne, nego On radi što hoće, a ja sam vam
samo poslanik koji vam dostavlja poslanicu i savjetujem vas i to sam već
učinio. A ono što ste tražili od mene kod Uzvišenog Allaha je.
“A
ljude je, kad im je dolazila objava, odvraćalo od vjerovanja samo to što su
govorili: 'Zar je Allah kao poslanika čovjeka poslao?'" /94/ "Reci:
'Kad bi na Zemlji meleki smireno hodili, Mi bismo im s neba meleka za poslanika
poslali.'" /95/
Uzvišeni kaže:
"A ljude je, odvraćalo”, tj. većinu njih, "od vjerovanja” i od
slijeđenja Poslanika samo njihovo čuđenje oko slanja čovjeka kao poslanika, kao
što kaže Uzvišeni: "Zašto je čudno ljudima što Mi objavljujemo jednom
između njih: "Opominji ljude! A vjernike obraduj divnom nagradom kod
Gospodara njihova!" /110:2/ Puno je ajeta o ovome. Nakon toga Uzvišeni
kaže, upozoravajući na Svoju prijaznost i milost spram Svojih robova, da im On
šalje poslanika od njihove vrste da ga shvate, razumiju i da govore s njim. Da
im je poslao poslanika - meleka ne bi se mogli suočiti s njim niti uzimati od
njega, kao što kaže Uzvišeni: "Došao vam je Poslanik, jedan od vas"
/9:128/ Zbog toga kaže ovdje: "Reci: 'Kad bi na Zemlji meleki smireno hodili,
Mi bismo im s neba meleka za poslanika poslali'", tj. od njihove vrste, pa
budući da ste vi ljudi, poslali smo vam Naše poslanike od vas iz pažnje i
milosti.
“Reci:
'Allah je dovoljan svjedok meni i vama, jer On zna i vidi robove
Svoje.'"/96/
Uzvišeni kaže, upućujući Svoga Poslanika, s.a.v.s., na
značajan dokaz za njegov narod u vezi sa onim oko čega treba da mu povjeruju, u
vezi sa onim s čim je došao, oko toga da je On tj. Allah svjedok njemu i njima.
On zna s čime im je došao. Da je to izmislio kaznio bi ga najžešćom kaznom, kao
što Uzvišeni kaže: "A da je on o Nama kakve riječi iznosio, Mi bismo ga za
desnu ruku uhvatili a onda mu žilu kucavicu presjekli." /69:44-46/
Nastavljajući dalje kaže: "jer On zna i vidi robove Svoje." On zna ko
zaslužuje blagodati, dobročinstvo i uputu i dobro zna ko zaslužuje nesreću,
zabludu i skretanje. Zbog toga Uzvišeni kaže:
“Onaj
kome Allah ukaže na Pravi put - na pravom putu je, a onome koga u zabludu
stavi, tome, mimo Njega, nećeš naći zaštitnika. Mi ćemo ih, na Sudnjem danu,
sakupiti, licem zemlji okrenute, slijepe, nijeme i gluhe; boravište njihovo bit
će Džehennem; kad god mu plamen jenja, pojačaćemo im oganj.” /97/
Uzvišeni obavještava
o Svome postupku prema Svojim robovima i sprovođenju Svoje vlasti i da je On
Taj Kome presudu niko nije u stanju izmijeniti. Koga On uputi - niko ga ne može
u zabludi ostaviti, a koga On u zabludu odvede, nećeš mu naći - osim Njega -
pomagača koji će ga na Pravi put uputiti. Uzvišeni kaže: "Mi ćemo ih, na
Sudnjem danu, sakupiti, licem zemlji okrenute.” Imam Ahmed bilježi od Enesa ibn
Malika, r.a., da je rekao: /81/ "Rečeno je: 'Allahov Poslaniče, kako će
ljudi biti sakupljeni na svojim licima?!' Odgovorio je: 'Onaj Ko je učinio da
idu na svojim nogama, u stanju je da učini da idu na svojim licima'". Ovaj
se hadis bilježi kod Buharije i Muslima. Riječi Uzvišenog: “slijepe”, znači
neće vidjeti, "nijeme", neće govoriti, "i gluhe", neće
čuti, kao kazna zato što su bili i na dunjaluku slijepi, nijemi i gluhi spram
Istine. Bit će kažnjeni na skupu baš kada budu imali najviše potrebe za
oprostom: "boravište njihovo“, njihov kraj"bit će Džehennem; kad god
mu plamen jenja”, kad god se počne gasiti“pojačat ćemo im oganj”, tj. plamen,
buktinju i žar, kao što kaže Uzvišeni: "pa kušajte, mučenje ćemo vam sve
gorim činiti."/78:30/
“To
će im biti kazna zato što u dokaze Naše nisu vjerovali i što su govorili: 'Zar
kad postanemo kosti i prah, zar ćemo kao nova stvorenja doista biti
oživljeni?'" /98/ "Zar oni ne znaju da je Allah, Stvoritelj nebesa i
Zemlje, kadar da stvori slične njima i da im je već odredio Čas oživljenja, u
koji nema sumnje? Ali nevjernici samo poriču." /99/
Uzvišeni kaže: Ovo naše kažnjavanje proživljujući ih
slijepe, gluhe i nijeme, kazna im je koju su zaslužili zato što su smatrali
lažnim "dokaze Naše”, tj. naše argumente i znakove i što su smatrali
nevjerovatnim proživljenje nakon smrti: "i što su govorili: 'Zar kad
postanemo kosti i prah'”, tj. truhlež i crvotočina: "zar ćemo kao nova
stvorenja doista biti oživljeni?", nakon truhlosti i propasti biti vraćeni
drugi put?! Allah ih upozorava na Svoju moć u tom pogledu, budući da je On
stvorio nebesa i Zemlju, dok je Njegova moć u njihovom oživljenju lakša od
ovoga, kao što kaže Uzvišeni: "Stvaranje nebesa i Zemlje je sigurno veće
nego stvaranje roda ljudskog." /40:57/ Ovdje kaže: "Zar oni ne znaju
da je Allah, Stvoritelj nebesa i Zemlje, kadar da stvori slične njima”, na
Sudnjem danu vraćajući im njihova tijela, i stvarajući ih drugi put kao što je
to učinio i prvi put: "i da im je već odredio Čas oživljenja u koji nema
sumnje?”, učinio je njihov povratak i dizanje iz njihovih grobova Časom
određenim, koji se, neosporno je, mora ispuniti, kao što kaže Uzvišeni: "A
Mi ga odgađamo samo za neko vrijeme." /11:104/ Riječi Uzvišenog: "Ali
nevjernici samo poriču", tj. nakon što su im prezentirani argumenti oni
ostaju uporni u svom nevjerovanju.
“Reci:
'Da vi posjedujete riznice milosti Gospodara moga, i tada biste škrtarili iz
straha da ne potrošite; čovjek je uvijek tvrdica.'” /100/
Uzvišeni kaže Svome Poslaniku, s.a.v.s.: Reci im, Muhammede,
kada bi vi, ljudi, slobodno raspolagali Allahovim riznicama, “škrtarili biste
iz straha da ne potrošite", tj. plašeći se da vam to ne ode, pa da
osiromašite, iako riznice nikada ne presušuju. Međutim, to je vaša urođena
osobina. Zbog ovoga Uzvišeni kaže: "čovjek je uvijek tvrdica”, tj. škrtac
i onaj koji zadržava, kao što kaže Uzvišeni: "Kad bi oni bilo kakav udio u
vlasti imali, ljudima ne bi ništa dali" /4:53/, tj. ne bi dali nikome
ništa, jer su škrtost, nestrpljivost i malodušnost svojstva čovjeka. To je
uopće njegovo, izuzev onoga koga Allah pomogne i uputi ga, kao što kaže
Uzvišeni: "Čovjek je, uistinu, stvoren malodušan: kada ga nevolja snađe -
brižan je, a kada mu je dobro – on ga uskraćuje, osim vjernika." /70:19-22/
"Mi smo Musau
devet očevidnih znamenja dali, pa upitaj sinove Israilove kad je precima
njihovim došao i kada mu je faraon rekao: 'Ja mislim, o Musa, da si ti doista
opčinjen'", /101/ "A Musa odgovori: 'Ti znaš da ovo nije dao niko
drugi nego Gospodar nebesa i Zemlje, kao očigledna znamenja, i ja mislim da ćeš
ti, o Faraone, sigurno nastradati.'" /102/ "Faraon odluči da ih iz
zemlje istjera, pa mi potopismo i njega i one koji su bili s njim - sve",
/103/ "i poslije toga rekosmo sinovima Israilovim: 'Naselite se u zemlji,
pa kad Smak svijeta dođe, dovest ćemo vas izmiješane." /104/
Uzvišeni obavještava da je poslao Musaa sa devet jasnih
znamenja, a to su uvjerljivi dokazi ispravnosti njegovog vjerovjesništva i
istinitosti onoga o čemu obavještava i da je od onoga Koji ga je poslao
faraonu. Ta znamenja: štap, ruka, suša, more, potop, skakavci, krpelji, žabe i
krv, jasna su znamenja. To smatra Ibn-Abbas. "ali su se oni oholili, narod
zlikovački su bili"/7:133/ i sa ovim znamenjima i njihovim osvjedočenjem;
nisu povjerovali u njih i nijekali su; obuhvatila ih je nepravda i oholost iako
su u svojim dušama bili sigurni da je to istina i to nije efikasno djelovalo na
njih. Također da smo odgovorili onima koji su tražili od tebe to što su tražili
i rekli: "Nećemo ti povjerovati sve dok nam iz zemlje izvor vodu ne
izvedeš...", oni ne bi prihvatili i ne bi vjerovali, izuzev ako bi to
Allah htio, kao što je rekao Faraon Musau, a osvjedočio se prethodno u ova
znamenja: ”Ja mislim, o Musa, da si ti doista opčinjen.” Prenosi se da je
značenje toga da je on (Musa) sihirbaz, a Allah Uzvišeni zna! Musau, a.s.,
također su data mnoga druga znamenja, od kojih su: njegovo udaranje štapom po
stijeni, izviranje vode iz kamena, oblaci koji su im pravili hlad, spuštanje
mane i prepelice i drugih, što je dato sinovima Israilovim nakon njihovog
napuštanja Egipta. Ovdje je, međutim, spomenuto devet znamenja u koja se
osvjedočio Faraon i njegov narod iz Egipta, što je dokaz protiv njih. Oni su se
tome usprotivili, uzoholili se, uznevjerovali i sve to zanijekali. “Ti znaš da
ovo nije dao niko drugi nego Gospodar nebesa i Zemlje, kao očigledna znamenja”,
tj. ovih devet znamenja poslao je Gospodar nebesa i Zemlje samo kao argumente i
dokaze da potkrijepi istinitost onoga s čime sam ti došao: "i ja mislim da
ćeš ti, o Faraone, sigurno nastradati.” Tj. bit ćeš uništen, pobijeđen i
proklet. "i Faraon odluči da ih iz zemlje istjera", da očisti zemlju
od njih "...pa mi potopismo i njega i one koji su bili s njim - sve, i
poslije toga rekosmo sinovima Israilovim: 'Naselite se u zemlji.'"
Ovo je, kao što su riječi Uzvišenog: ”A oni su te toliko na
zemlji uznemiravali da bi te iz nje istjerali." Stanovnici Meke su,
doista, radili na protjerivanju Poslanika, s.a.v.s., iz Meke, pa je zbog toga
Allah, dž.š., učinio da Poslanik, s.a.v.s., naslijedi Meku, kada je u nju
pobjedonosno ušao porazivši njene stanovnike a zatim ih pustio ukazavši im
blagost i počast, kao što je Allah učinio da narod Benu-Israila, nakon što je
bio potlačen, naslijedi Istok i Zapad zemlje, naslijedi Faraona, njegov
kapital, njive, plodove i blagajne: “pa kad Smak svijeta dođe, dovest ćemo vas
izmiješane”, tj. sve vas: i vas i vaše neprijatelje.
“Mi
Kur‘an pun mudrosti objavljujemo, i na istinit način se on objavljuje. A tebe smo
poslali samo zato da radosne vijesti donosiš i da opominješ." /105/
"I kao Kur'an, sve dio po dio ga objavljujemo da bi ga ti ljudima
malo-pomalo kazivao, i prema potrebi ga objavljujemo.”/106/
Uzvišeni obavještava o časnoj Knjizi da se objavljuje na
istinit način, tj. koja u sebi sadrži istinu kao što kaže Uzvišeni: "Allah
svjedoči da je istina ono što ti objavljuje, objavljuje ono što jedini On zna,
a i meleki svjedoče"/4:166/, tj. sadržavajući Allahovo znanje koje želi da
vam se saopći od propisa, naredbi i zabrana. Riječi Uzvišenog: ” I na istinit
način se on objavljuje”, tj. objavljuje se tebi, Muhammede, zaštićen i sačuvan
i nepomiješan sa drugim, niti mu je šta dodato niti oduzeto, već tebi dolazi na
istinit način. Riječi Uzvišenog su: “A tebe smo poslali samo zato da radosne
vijesti donosiš i da opominješ.” Tj. da donosiš radosne vijesti onome ko se
pokorava, a da opominješ onoga ko griješi. Govor Uzvišenoga: “I kao Kur‘an, sve
dio po dio ga objavljujemo.” Što se tiče učenja bez udvostručavanja (tešdida),
znači: objavljujemo ga iz Levhi-mahfuza (Čuvane ploče) do Kuće časti na
dunjalučkom nebu, a sa udvostručenjem, tj. "ferreknahu" znači:
objavljujemo ga ajet po ajet, odvojeno i jasno u vezi sa događajima Allahovom
Poslaniku, s.a.v.s., u toku 23 godine, obrazlažući i komentarišući, pa zbog
toga Uzvišeni kaže: ”da bi ga ti ljudima kazivao", da bi ga ti dostavljao
i učio im:“malo-pomalo", tj. postepeno, i: “i prema potrebi ga objavljujemo”,
tj. jednu stvar za drugom.
“Reci:
'Vjerovali u njega ili ne vjerovali, oni kojima je još prije objavljivanja
njegova dato znanje padaju licem na tle, čineći sedždu, kad im se on
čita'", /107/ "i govore: 'Uzvišen neka je Gospodar naš, obećanje
Gospodara našeg se ispunilo!'", /108/ "i padaju licem na tle plačući,
i on im uvećava strahopoštovanje.” /109/
Uzvišeni kaže Svome Vjerovjesniku Muhammedu, s.a.v.s.:
"Reci!", o Muhammede, ovim idolopoklonicima, nevjernicima s čime si
im došao, s Kur’ani-kerimom: "Vjerovali u njega ili ne vjerovali",
svejedno da li ga vjerovali ili ne, on je istina koju Allah objavljuje i ističe
ga spominjanjem u prethodnim knjigama, pa zbog toga Uzvišeni kaže: ”oni kojima
je još prije objavljivanja njegova dato znanje", tj. od dobrih ljudi,
učenjaka Ehli kitaba koji su radili po njima, kao što je objavljeno: ”kad im se
on čita”, tj. ovaj Kur’an ”padaju licem na tle““čineći sedždu” i Allahu - slava
neka je Njemu - zahvaljujući Mu na blagodatima koje im je dao time što su
dočekali ovog plemenitog Poslanika, s.a.v.s., kome je ova Knjiga objavljena i
zbog toga kažu:“Uzvišen neka je Gospodar naš” Onaj Koji je čist od svakog
nesavršenstva, Veliki i Slavljeni u Svojoj potpunoj moći i Koji ne iznevjerava
Svoje obećanje, koje je obećao preko prethodnih vjerovjesnika i obveseljivača
slanjem Muhammeda, a.s., pa zbog toga Uzvišeni upozoravajući o njihovom govoru,
kaže: “Uzvišen neka je Gospodar naš, obećanje Gospodara našeg se ispunilo!”
Njegove riječi: “i padaju licem na tle plačući", tj. pokoravaju se
Uzvišenom i vjerom u Njegovu Knjigu i Poslanika, s.a.v.s.: “i on im uvećava
strahopoštovanje”, tj. vjerovanje i pokoronost, kao što kaže Uzvišeni: “A one
koji su na Pravom putu, On će i dalje voditi i nadahnut će ih kako će se Vatre
sačuvati.” /47:17/
“Reci:
'Zovite: 'Allah', ili zovite: 'Svemilosni', a kako Ga god budete zvali, Njegova
su imena najljepša. Ne izgovaraj na sav glas Kur'an kad molitvu obavljaš, a i
ne prigušuj ga; traži sredinu između toga'" /110/ "I reci: 'Hvaljen
Allah Koji Sebi nije uzeo djeteta i Koji u vlasti nema ortaka, i Kome ne treba
zaštitnik zbog nemoći - i hvaleći Ga veličaj!'"/111/
"Mekhul prenosi
da je jedan idolopoklonik čuo Vjerovjesnika, s.a.v.s., da na sedždi govori:
'Ja, Rahman, ja Rahim (o Svemilosni, Milostivi)', pa je (taj čovjek) rekao: 'On
misli da molbu upućuje jednom, a on, ustvari, molbu upućuje dvojici. Zatim je
Allah, dž.š., objavio ovaj ajet.' Ovako se prenosi od Ibn-Abbasa, a to bilježi
i Ibn-Džerir. Riječi Uzvišenog: "Reci: 'Zovite: 'Allah' ili zovite 'Svemilosni',
a kako god budete zvali, Njegova su imena najljepša”, tj. reci, Muhammede, ovim
idolopoklonicima koji niječu svojstvo milosti kod Uzvišenog Allaha sprečavajući
Njegovo nazivanje imenom "Rahman", da nema razlike između našeg
dozivanja Njega imenom "Allah" ili imenom "Rahman" jer On
posjeduje najljepša imena kao što kaže Uzvišeni: "On je Allah - nema
drugog boga osim Njega, On je poznavalac nevidljivog i vidljivog svijeta, On je
Svemilosni, Milostivi!" - do riječi Uzvišenog - "On ima najljepša
imena. Njega hvale oni na nebesima i na Zemlji." /59:22-24/
”ne izgovaraj na sav glas Kur‘an kad molitvu obavljaš, a i
ne prigušuj ga; traži sredinu između toga." Imam Ahmed prenosi od
Ibn-Abbasa, r.a., da je rekao: /83/ "Objavljen je ovaj ajet a Allahov
Poslanik, s.a.v.s., prikrivao se u Meki: “Ne izgovaraj na sav glas Kur'an kad
molitvu obavljaš, a i ne prigušuj ga.” Rekao je: "Kada bi klanjao sa
ashabima dizao bi glas prilikom učenja Kur’ana, pa kada bi to čuli
idolopoklonici psovali su Kur’an, Onoga Ko ga je objavio i onoga ko je s njim
došao, pa je Allah rekao Svom Vjerovjesniku, s.a.v.s.: ”Ne izgovaraj na sav
glas Kur‘an kad molitvu obavljaš, a i ne prigušuj ga", tj. svojim učenjem,
pa da te čuju idolopoklonici pa da onda psuju Kur‘an: "i ne prigušuj
ga" od svojih ashaba pa da ne čuju Kur’an i ne preuzmu ga od tebe:
"Traži sredinu između toga". Bilježe ga Buharija i Muslim. Ovo,
također, prenosi Dahhak od Ibn-Abbasa, r.a., i dodaje: /84/ "A kada je
Hidžru učinio u Medinu, ta je zabrana prestala, pa je činio od toga šta je
htio." Riječima: ”I reci: 'Hvaljen Allah Koji Sebi nije uzeo djeteta'”,
potvrđuje Uzvišeni Svom Plemenitom Biću najljepša imena koja ga oslobađaju
svake krnjavosti, pa kaže: “I reci: 'Hvaljen Allah Koji Sebi nije uzeo djeteta
i Koji u vlasti nema ortaka'”, već je On - Allah - Utočište svakom. On je Onaj
Koji nije rodio niti je rođen i Kome niko ravan nije: “I Kome ne treba
zaštitnik zbog nemoći.” Nije neznatan pa da treba pomagača, ministra ili
savjetnika, već je Uzvišeni Stvoritelj Svega - On Jedini - i nema saučesnika,
On Jedini upravlja Svojom voljom: ” i hvaleći Ga, veličaj!”, tj. slavi Ga i
veličaj od onoga što govore nasilnici, koji nepravdu čine, a On je visoko iznad
onoga što oni govore!
Tefsir ibn Kesir
