„Pitaju te o plijenu.
Reci: ‘ Plijen pripada Allahu i Poslaniku.’ Zato se bojte Allaha i izgladite međusobne
razmirice, i pokoravajte se Allahu i Njegovu Poslaniku, ako ste pravi vjernici.“/1/
El-Buhari prenosi od Ibn-Abbasa: Riječ „el-enfal“ znači: plijen. A od Se'ida ibn Džubejra prenosi se:
Upitao sam Ibn-Abbasa, radijAllahu anhu, povodom čega je objavljena sura
El-Enfal, pa mi je on odgovorio: „Ona je objavljena povodom Bitke na Bedru.“ Što se tiče ovog predanja od Ibn-Abbasa, njeg
prenosi i Alijj ibn Ebi-Talha, takođerr od Ibn-Abbasa: Riječ znači: plijen koji
je pripadao samo Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, i nikome
više. Pored toga, vjerodostojnim senedom prenosi se od Ibn-Abbasa da je on
riječ protumačio kao dio ratnog plijena koji vladar muslimana da nekim osobama,
nakon podjele glavnine plijena. Tu su riječ mnogi islamski pravnici odmah tako
razumjeli. A Allah opet najbolje zna.
Ibn-Mes'ud i Mesruk kažu: „Plijen koji se dobije borbom nije ‘nefl’ jednina od
riječi, nego je ‘nefl’ ono što se dobije
bez borbe.“ Abdullah ibn el- Mubarek i još neki navode da je Ata' ibn
Ebi-Rebbah ajet: „Pitaju te o plijenu“, protumačio: Pitaju te o onome što je muslimanima pripalo
od mnogobožaca bez borbe, kao što je životinja, rob, ropkinja ili neka roba. To
je plijen koji pripada Vjerovjesniku, sallAllahu alejhi we sellem, i kojim on
raspolaže kako god on hoće. Prema ovome, on je riječ protumačio kao „fej'„, tj. plijen koji
se od neprijatelja uzme bez borbe. Ibn-Džerir kaže: „A drugi kažu da je to
plijen koji vladar vjernika posebno dodijeli nekim grupama, povrh onoga što
dobiju kao i ostala vojska.“ Ibn-Džerir izabire ovaj stav, a tome u prilog ide
hadis koji govori o povodu objave ovog ajeta. Naime, imam Ahmed navodi od Sa'da
ibn Malika: /354/ „Ja sam rekao: ‘Allahov Poslaniče, Allah me je danas spasio od mušrika, pa mi
pokloni ovu sablju!’
On mi je odgovorio: ‘Ta sablja nije ni tvoja ni moja, ostavi je!’ Ja sam je
ostavio i vratio se, govoreći
sam sebi: ‘Možda će on onu sablju dati nekome kome ona ne
znači toliko koliko meni!’ Kad, začuh čovjeka iza sebe
kako me doziva, pa upitah: ‘Je li to Allah nešto radi mene objavio?’ A on mi reče: ‘Tražio si od mene sablju koja nije bila moja.
Sada mi je poklonjena, pa evo ti je!’“ Tada je Allah objavio ovaj ajet: „Pitaju
te o plijenu. Reci: ‘Plijen pripada Allahu i Poslaniku.’" Ovaj hadis
prenose i Ebu-Davud, Et-Tirmizi i En-Nesai sa više seneda od Ebu-Bekra ibn
Ajjaša, a zatim istim ovim senedom. Et-Tirmizi ga ocjenjuje kao hasen sahih
hadis.
DRUGI POVOD OBJAVI OVOG AJETA
Ahmed navodi od Ebu-Umame: /355/ Upitao sam
Ubadu ibn Es-Samita o ratnom plijenu, pa mi je rekao: „Ajet o tome objavljen je
zbog nas koji smo učestvovali u Bici na
Bedru. Mi smo se razišli o pitanju ratnog plijena i loše smo se ponijeli, pa ga
je Allah uzeo iz naših ruku i dao ga Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi we
sellem Zatim ga je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, podijelio
muslimanima.“ Ebu-Davud, Nesai,
Ibn-Džerir, Ibn-Mirdevejh - čiji
je ovo citat - Ibn-Hibban i El-Hakim putem nekoliko seneda prenose od Davuda
ibn Ebi- Hinda, a on od Ikrime, da je Ibn-Abbas rekao:/356/ „Onoga dana u kojem se
desila Bitka na Bedru, Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je:
‘Ko uradi to i to, dobit će to i to!’ Mlađi su se ljudi utrkivali zbog toga, a
stariji su ostali uz bajrake. Pa kada je ostvaren ratni plijen, oni mlađi su
došli tražiti ono što im pripada, a stariji im rekoše: ‘Nemojte uzeti naš dio, jer i mi smo vama
pomagali! Da ste bili osujećeni
i poraženi, vi biste se nama vratili!’ Tako su se oni posvađali, pa je Allah Uzvišeni objavio: ‘Pitaju te o plijenu’ -
pa sve do Njegovih riječi:‘i pokoravajte se Allahu
i Njegovu Poslaniku, ako ste pravi vjernici.’“ Ebu-Ubejdullah el-Kasim ibn
Selam u svom djelu „Kitabul-emvališ-šer’ijjeti" kaže: „...A što se tiče izraza on označava ratni plijen,
odnosno sve što muslimani zarobe od svojih neprijatelja.“ Prvi ratni plijen
pripao je Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, sukladno riječima Allaha Uzvišenog: „Pitaju te o plijenu.
Reci: ‘Plijen pripada Allahu i Poslaniku.’“ Tako je Poslanik, sallAllahu alejhi
we sellem, taj plijen podijelio na dan Bitke na Bedru onako kako mu je Allah
preporučio, bez izdvajanja
petine - prema hadisu koji smo već naveli, a prenosi ga Sa'd. Nakon toga je
objavljen ajet o izdvajanju petine iz ratnog plijena, čime je derogiran propis
prethodnog ajeta.
Riječ u osnovi znači sav ratni plijen, s tim što se iz njega
izdvaja petina, koja pripada Poslanikovoj, sallAllahu alejhi we sellem, rodbini
- shodno kur'anskoj objavi i poslaničkoj praksi. Ratni je plijen ono što je
Allah dozvolio muslimanima da uzmu od neprijatelja. To je stvar koju im je
Allah iz Svoje dobrote dodijelio. Ratni je plijen bio zabranjen prijašnjim
narodima, pa ga je Allah Uzvišeni dozvolio ovom ummetu. To je osnovno značenje
riječi „nefl“, a za to imamo
potvrdu u hadisu koji i El-Buhari i Muslim u svojim Sahihima navode od Džabira,
radijAllahu anhu, u kojem stoji da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we
sellem, rekao: /357/ „Dato mi je pet stvari koje nisu date nikom prije mene“,
zatim se dalje navodi hadis, a u njemu između ostalog stoji: „i dozvoljen mi je ratni plijen, a prije mene nije nikom bio dozvoljen“
- a zatim se hadis citira do kraja.
Postoje četiri pravila u vezi sa ratnim plijenom /nefl/ koji vladar
muslimana dijeli. Svako od tih pravila predviđeno je za određene slučajeve:
1. Ratni plijen iz kojeg se ne izdvaja petina, a zove se „selb“.
2. Podjela iz ratnog plijena nakon što se iz
njega izdvoji petina. Ovo se dešava kada vladar pošalje neke jedinice u ratnu
zonu, pa se one vrate sa ratnim plijenom. U toj situaciji jedinici koja ga je
donijela pripada trećina ili četvrtina
ratnog plijena, nakon što se izdvoji petina.
3. Podjela iz same petine. To se dešava kada se sav plijen sakupi
na jedno mjesto, pa se iz njega izdvoji petina. Kada zatim ta petina dođe u
ruke vladara, on može od nje podijeliti onoliko koliko on smatra da je
potrebno.
4. Podjela iz sveukupnog ratnog plijena, prije nego što se iz njega
izdvoji petina. To je slučaj kada se da nešto onima koji dotjeraju i čuvaju
stoku koja je ratni plijen.
Što se tiče njegovih riječi - tj. riječi Ebu-Ubejda - da iz ratnog
plijena sa Bedra nije izdvojena petina, koje smo već naveli, one su
diskutabilne. Njih opovrgava predanje od Alije ibn Ebi-Taliba, u kojem se
govori da je on dobio dvije stare deve iz petine ratnog plijena sa Bedra. A ja
sam to, hvala Allahu, opširno objasnio u djelu Kitabus-sireti.
Uzvišeni kaže: „Zato se bojte Allaha i izgladite međusobne razmirice“, tj. bojte se Allaha u svim vašim stvarima i izgladite međusobne sporove. Nemojte jedni drugima
činiti nepravdu i nemojte se svađati i prepirati, jer je uputa i znanje koje
vam je Allah dao bolje od onoga zbog čega se svađate, „i pokoravajte se Allahu i Njegovu Poslaniku“,
tj. u pogledu onoga kako vam je on podijelio prema Allahovoj volji, jer to on
dijeli ispravno i pravedno, onako kako mu je naredio Allah Uzvišeni, „ako ste
pravi vjernici“.
„Pravi su vjernici samo
oni čija se srca strahom ispune kad se Allah spomene,
a kad im se riječi Njegove kazuju, vjerovanje im povećaju i samo se na
Gospodara svoga oslanjaju“, /2/ „oni koji namaz
obavljaju i dio od onoga što im Mi dajemo udjeljuju.“/3/ „Oni su, zbilja, pravi
vjernici - njih kod Gospodara njihova čekaju počasti, i
oprost, i obilje plemenito.“/4/
Alijj ibn Ebi-Talha kaže da je Ibn-Abbas o
riječima Uzvišenog: „Pravi su vjernici samo
oni čija se srca strahom
ispune kad se Allah spomene“, rekao: „Kada munafici obavljaju Allahove farzove, spominjanje Allaha
ni najmanje ne utiče na njihova srca.
Oni ne vjeruju ni u jedan Allahov ajet, ne oslanjaju se na Njega, ne klanjaju
kada ih drugi ne vide i ne daju zekat iz svojih imetaka.“ „Pravi su vjernici samo
oni čija se srca strahom
ispune kad se Allah spomene“, tj. njihova se srca prestraše i uplaše, pa oni obavljaju Njegove
farzove i izvršavaju ono što je On naredio, a klone se onoga što je On
zabranio. To je osobina pravih vjernika. Zatim Uzvišeni kaže: „...a kad im se
riječi Njegove kazuju,
vjerovanje im povećavaju“, odnosno uvjerenje. El-Buhari i još neki islamski učenjaci ovaj i slične ajete uzeli su za
dokaz da se iman može povećavati i da je on različitih nivoa u ljudskim srcima.
Tako npr. Uzvišeni kaže: „...Što se tiče vjernika, njima
je povećala vjerovanje, i oni se raduju.“(9:124) Taj stav zastupa većina ummeta, a kaže se i da ga svi zastupaju.
Zatim Uzvišeni kaže: „...i samo se na Gospodara svoga oslanjaju“, tj. oni žele samo Njega,
streme samo Njemu, traže utočište
samo kod Njega, svoje potrebe izlažu samo Njemu, znaju da ono što On hoće biva,
a što On neće ne biva, znaju da samo On ima vlast, bez suparnika i saučesnika u
njoj, i znaju da On brzo sviđa račune. Zato je Se'id ibn Džubejr rekao: „Oslanjanje na Allaha je
potpuni iman.“
Zatim Uzvišeni kaže: „...oni koji namaz
obavljaju i dio od onoga što im Mi dajemo udjeljuju“. Obavljanje namaza
podrazumijeva stalnu pažnju na namaska vremena, na abdest, na upotpunjavanje
njegovih sastavnih dijelova /ruknova/: rukua, sedžde, učenja Kur'ana, sjedenja u namazu itd., te
na smirenost u toku svih njih i na donošenje salavata na Vjerovjesnika, sallAllahu
alejhi we sellem A udjeljivanje iz onoga što Allah daje podrazumijeva davanje
zekata i ostalih materijalnih dužnosti, bilo da su one obavezne ili na
dobrovoljnoj osnovi. Trebaš znati, čovječe, da ti je sav imetak koji imaš samo
dat na zajam i čuvanje i da ćeš se ubrzo od njega rastati. Zatim Uzvišeni kaže:
„Oni su, zbilja, pravi
vjernici.“ Amr ibn Murre kaže: „Kur'an je objavljen na arapskom jeziku. Zato se
u ovom ajetu ovako kaže - kao kada mi kažemo: ‘Taj i taj je zaista pravi
gospodin’ iako među svijetom ima još
gospode, ili, kao kada kažemo: ‘Taj i taj je zaista pravi trgovac’ iako ima još trgovaca, ili, kao kada
kažemo: ‘Taj i taj je zaista pravi pjesnik’ iako ima još pjesnika.“ Zatim
Uzvišeni kaže: „Njih kod Gospodara njihova čekaju počasti“, tj. deredže, položaji i stepeni u Džennetu, ‘i oprost’“, tj. On će im oprostiti njihova loša, a nagradit
će ih za dobra djela. U Sahihima Buharije i Muslima stoji: „Allahov Poslanik,
sallAllahu alejhi we sellem, rekao je:/358/ ‘Stanovnike Illijjuna vidjeti će oni ispod njih kao što vi vidite
zvijezde pred kraj noći.’ Ashabi rekoše: ‘Allahov Poslaniče, to su položaji vjerovjesnika, na njih niko osim vjerovjesnika
neće moći doći.’
A on reče: ‘Nije tako! Tako mi Onoga
u Čijoj je ruci moja
duša, to će moći ljudi koji povjeruju u Allaha i potvrde poslanike!’“
„Tako je bilo i onda kada
te je Gospodar tvoj s pravom iz doma tvoga izveo - što jednoj skupini vjernika
nikako nije bilo po volji.“/5/ „Raspravljali su se s tobom o borbi; iako im je
bilo očito da će pobijediti, nekima od njih izgledalo
je kao da se na oči svoje u smrt gone.“/6/ „I kad vam je Allah
obećao da će vaša biti jedna od dvije skupine - a vi
ste više voljeli da vam padne šaka ona koja nije bila naoružana - Allah je htio
riječima Svojim istinu utvrditi i nevjernike u korijenu istrijebiti.“/7/ „da istinu utvrdi i neistinu uništi, makar to ne bilo mnogobošcima
po volji“./8/
Ovdje Uzvišeni govori: Kada ste se vi razišli
i posvađali o pitanju
ratnog plijena, Allah ga je oduzeo od vas i odredio da ga On i Njegov Poslanik,
sallAllahu alejhi we sellem, podijele. Poslanik je, sallAllahu alejhi we
sellem, to pravedno i pošteno uradio, što je bilo potpuno u vašem interesu.
Slično tome, vi niste željeli krenuti u boj protiv naoružane skupine, koja je bila
krenula da doprinese svojoj vjeri i spasi svoj karavan. Međutim, posljedica tog
što niste željeli borbu bila je to da vam je Allah ipak odredio borbu i
iznenada doveo na jedno mjesto vas i vaše neprijatelje. On je to uradio
namjerno, da bi vas uputio, pomogao i dao vam pobjedu. Allahov Poslanik,
sallAllahu alejhi we sellem, sa vjernicima je krenuo prema Bedru, kako bi se
suprotstavio mnogobošcima koji su krenuli iz Meke da zaštite svoj karavan. U
njemu je bila trgovačka roba Kurejšija koja je dolazila iz Sirije, a predvodio
ju je Ebu-Sufjan. On je čuo da je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, krenuo
prema njemu, pa je poslao Damdama ibn Amra da upozori Mekelije na to. Oni su
krenuli, a bilo ih je oko hiljadu dobro naoružanih ratnika. Ebu-Sufjan je sa karavanom
skrenuo desno u pravcu mora i tako se spasio. A mušrički su ratnici nastavili
svoj put i došli do voda Bedra. Tako je Allah dao da se iznenada sukobe
muslimani i nevjernici, jer je On želio da riječ muslimana bude gornja i da ih
pomogne protiv njihovih neprijatelja, te da se istina rastavi od laži.
Kada je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, čuo da je
neprijateljska vojska krenula, Allah mu se obratio, obećavajući mu jednu od te
dvije skupine: ili karavan ili neprijateljsku vojsku. Mnogi su muslimani tada
željeli da im pripadne karavan, jer bi u tom slučaju imali bogat plijen bez
borbe. O tome Uzvišeni kaže: „a vi ste više voljeli da vam padne šaka ona koja nije bila naoružana -
Allah je htio riječima Svojim istinu
utvrditi i nevjernike u korijenu istrijebiti.“ Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we
sellem, naredio je muslimanima da se pripreme za borbu i da uzmu oružje. To im
se nije svidjelo, pa je Allah Uzvišeni objavio:
„Tako je bilo i onda kada te je Gospodar tvoj
s pravom iz doma tvoga izveo - što jednoj skupini vjernika nikako nije bilo po
volji. Raspravljali su se s tobom o borbi; iako im je bilo očito da će pobijediti, nekima je od njih
izgledalo kao da se na oči svoje u smrt gone.“
Es-Suddi o riječima Uzvišenog:„Raspravljali su se s tobom o borbi; iako im
je bilo očito da će
pobijediti“ kaže: odnosno, iako im
je bilo jasno da ti radiš samo ono što ti Allah naredi. A riječi Uzvišenog: „...a vi ste više voljeli da vam padne šaka
ona koja nije bila naoružana“ znače: vi ste željeli da vam pripadne skupina koja se ne bi mogla
boriti i pružiti otpor, tj. karavan. „Allah je htio riječima Svojim istinu utvrditi.“ Tj. On je želio sukobiti vas sa skupinom
koja ima oružje i hoće borbu - kako bi
vas pomogao i dao vam pobjedu nad njima, kako bi pobijedila Njegova vjera i
uzdigla se riječ slama, te kako bi islam pobijedio sve ostale vjere. A On
najbolje zna posljedice stvari i On je Taj Koji vam planira dobro. Vjernici su
željeli nešto drugo, jer su smatrali da je to bolje.
Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, krenuo je sa svojim
ashabima, kojih je bilo nešto preko tri stotine i deset ljudi. Kada su došli u
dolinu Zefran, odsjeli su u njoj. Tu je Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem,
došla vijest o pokretu Kurejšija da bi zaštitili svoj karavan, pa je on
obavijestio ashabe o tome i posavjetovao se sa njima. Ebu-Bekr, radijAllahu
anhu, tada je ustao i dobro govorio. Zatim je ustao Omer, radijAllahu anhu, i
također dobro govorio. Zatim je ustao El-Mikdad ibn Amr i rekao: O Allahov Poslaniče,
idi tamo kuda ti je Allah naredio, a mi ćemo s tobom. Tako mi Allaha, mi tebi
nećemo reći kao što su Israelićani rekli Musau: „Hajde ti i Gospodar tvoj pa se bijte, mi ćemo ovdje ostati!“ (5:24) Ne, mi tebi
kažemo: Idi ti sa svojiim Gospodarom pa se borite, a i mi ćemo se uz vas boriti! Tako mi Onoga Koji
te je poslao sa Istinom, kada bi ti krenuo sa nama do Berkul-Gamada - jednog
grada u Abesiniji - borili bismo se s tobom, dok ne bi došao do njega. Allahov
Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, pohvali ga i učini mu hajr-dovu.
Zatim Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, reče: „O ljudi, posavjetujte
me!“ - misleći na ensarije. Jer,
oni su bili većina vojnika, a pored toga, kada su mu davali prisegu na Akabi,
oni su rekli: „O Allahov Poslaniče, mi te ne možemo štititi dok ne dođeš
na naše područje. A kada nam dođeš, onda ćeš biti pod našom zaštitom: štitit
ćemo te od svega onoga od čega štitimo i svoju djecu i žene.“ Zato se Allahov
Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, pribojavao da ensarije smatraju da su mu
dužni pomoći samo protiv
neprijatelja koji ga napadne u Medini i da im nije obaveza slijediti ga u borbi
izvan Medine. Kada je on to rekao, Sa'd ibn Muaz mu reče: „Tako mi Allaha, ti kao
da na nas misliš, Allahov Poslaniče?“
On mu odgovori: „Tako je.“ A Sa'd reče: „Mi
smo ti već povjerovali, i
priznali te, i posvjedočili da je istina ono što si objavio. Dali smo ti
prisegu i obećanje da ćemo ti biti poslušni i pokorni. Zato idi, Allahov
Poslaniče, tamo gdje ti je Allah naredio! Tako mi Onoga Koji te je poslao sa
istinom, kada bi nas poveo prema ovom moru i zagazio u njega, i mi bismo s
tobom u njega zagazili i ni jedan od nas ne bi odustao! Mi ne zaziremo od toga
da nas sutra povedeš u boj protiv našeg neprijatelja. Mi smo strpljivi u ratu i
ispunjavamo obećanje u borbi. Možda će ti Allah kod nas pokazati ono što će te
obradovati. Pa, povedi nas, sa Allahovim blagoslovom!“ Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we
sellem, obradova se Sa'dovim riječima, pa reče: „Idite sa Allahovim blagoslovom i prenesite radosnu vijest, jer mi je
Allah obećao jednu od dvije
neprijateljske skupine! Tako mi Allaha, kao da sada gledam pogibiju tih ljudi!“
„I kada ste od Gospodara
svoga pomoć zatražili, On vam se odazvao: ‘Poslat ću vam u pomoć hiljadu meleka koji će
jedni za drugima dolaziti.’“/9/ „Allah je to zato učinio
da bi vas obradovao i da bi se time srca vaša umirila; a pobjeda je samo od
Allaha - Allah je zaista Silan i Mudar...“/10/
Imam Ahmed navodi od Omera ibn El-Hattaba,
radijAllahu anhu: /359/ Onoga dana u kome se odigrala Bitka na Bedru
Vjerovjesnik je pogledao ashabe - bilo ih je nešto preko tri stotine, pa je
pogledao mušrike - bilo ih je nešto preko hiljadu. Zatim se Vjerovjesnik,
sallAllahu alejhi we sellem, okrenuo prema kibli - a na njemu su bili ogrtač i duga košulja - pa je rekao: „Allahu moj, ispuni Svoje
obećanje koje si mi
dao! Allahu moj, ako ova grupa sljedbenika islama bude poražena, niko Te
poslije neće obožavati!“ I on je toliko dugo molio svoga Gospodara i tražio od Njega pomoć, da mu je ogrtač pao sa ramena. Zatim
mu je Ebu-Bekr prišao, uzeo taj ogrtač i ogrnuo ga njime. Nakon toga je sačekao
iza njega, pa mu rekao: „Allahov Vjerovjesniče,
dovoljno ti je to što si do sada tražio pomoć od svoga Gospodara, jer će ti On
sigurno ispuniti obećanje koje ti je dao.“ Zatim je Allah Uzvišeni objavio: „...kada
ste od Gospodara svoga pomoć
zatražili, On vam se odazvao: ‘Poslat ću vam u pomoć
hiljadu meleka koji će jedni za drugima dolaziti.’“ I kada su se sukobili toga dana, Allah je
porazio mušrike, pa je njih sedamdeset ubijeno, a sedamdeset zarobljeno...
El-Buhari navodi od Ibn-Mes'uda: /360/
Prisustvovao sam jednom prizoru El-Mikdada ibnul-Esveda, a više bih volio da
sam ja bio na njegovom mjestu nego bilo šta drugo. On je prišao Vjerovjesniku,
sallAllahu alejhi we sellem, proklinjući mušrike, pa je između ostalog rekao: Mi nećemo reći kao što je
Musaov narod rekao: „Hajte
ti i Gospodar tvoj pa se bijte“, (5:24) nego ćemo se mi boriti i sa tvoje desne i sa lijeve
strane, i ispred i iza tebe! Tada sam vidio kako blista lice Vjerovjesnika,
sallAllahu alejhi we sellem, jer ga je to obradovalo - tj. njegove riječi.
Pored toga, El-Buhari navodi od Ibn-Abbasa: /361/ Na dan Bedra Vjerovjesnik,
sallAllahu alejhi we sellem, rekao je: „Allahu moj, zaklinjem Te Tvojim obećanjem i datom riječju! Allahu moj, ako
Ti hoćeš, niko Te neće obožavati!“ Zatim ga je Ebu Bekr uzeo za ruku i rekao mu: „Dovoljno ti je to!“
Tada je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, izašao, citirajući: „Skup će sigurno poražen biti, a oni će se u bijeg dati!“ (54:45)
Uzvišeni kaže: „Poslat ću vam u pomoć hiljadu meleka koji će
jedni za drugima dolaziti“, tj. kao pomoć i pojačanje. A od
Alije ibn Ebi-Talhe prenosi se da je Ibn-Abbas rekao: I Allah je tada, zaista,
pomogao Svoga Vjerovjesnika, sallAllahu alejhi we sellem, sa hiljadu meleka.
Džibril je predvodio jedno krilo od pet stotina meleka, a Mikail drugo, također
od pet stotina meleka. Muslim navodi od Ibn-Abbasa: /362/ „Dok je jedan musliman
žurno trčao za jednim
mušrikom, začuo je iznad sebe udarac bičem i konjanika kako podvikuje:
Naprijed, Hajzume! Zatim je primijetio kako mušrik pade na leđa, raspolovljene
i slupane glave od udarca bičem, što je zatim sve pozelenjelo. Nakon toga taj
je ensarija došao i ispričao to Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi we
sellem, pa mu je on rekao: ‘Istinu si rekao, to je bila pomoć sa trećeg neba’". A El-Buhari u „Poglavlju o učestvovanju meleka na Bedru“ navodi od Rufa'a, a on od Rafi'a Ez-Zerkija
- koji je učestvovao u Bici na
Bedru - da je rekao: /363/ Džibril je došao Vjerovjesniku, sallAllahu alejhi we
sellem, i upitao ga: „Šta mislite o vašim
učesnicima Bitke na Bedru?“ On mu je odgovorio: „Oni su jedni od najboljih muslimana“ - ili nešto
slično tome - a Džibril
je onda rekao: „I
mi to isto mislimo o melekima koji su učestvovali na Bedru.“ Pored toga, El-Buhari i Muslim u svojim Sahihima navode: /364/ Kada je
Omer upitao Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, da li da ubije
Hatiba ibn Ebi- Belta'u, on mu je rekao: „On je učestvovao u Bici na Bedru. Šta znaš, možda je
Allah pogledao učesnike Bedra i rekao im: Radite šta hoćete, Ja sam vam već
oprostio!“
Zatim Uzvišeni kaže: „Allah je to zato učinio da bi vas obradovao...“, tj. Allah vam je
poslao meleke i navijestio vam njihov dolazak da bi vas obradovao, „i da bi se
time srca vaša umirila“; Uzvišeni je mogao i bez toga da vam pomogne protiv
neprijatelja, ali on je htio da vam se na taj način smire vaša srca.
„...a pobjeda je samo od Allaha“, tj. i bez
slanja meleka. Tako Uzvišeni kaže: „Tako učinite! Da Allah hoće, On bi im se osvetio“, tj. On bi im se osvetio tako što bi ih
kaznio onako kako je kaznio i prošle narode - strašnim udarima, koji bi
zahvatali cjelokupne nevjerničke
narode, „ali On vas želi iskušati
jedne pomoću drugih“. (47:4) Međutim, kada vjernici direktno ubijaju
kafire, to je veće poniženje kafirima, a istovremeno i veće zadovoljstvo u
grudima vjernika. U tom smislu Uzvišeni kaže: „Borite se protiv njih! Allah će ih rukama vašim kazniti i poniziti, a
vas će protiv njih pomoći, i grudi vjernika zaliječiti.“ (9:14) Zato Uzvišeni ovdje kaže: „Allah je
zaista Silan“, tj. prava snaga je i na dunjaluku i na ahiretu kod Njega,
Njegovog Poslanika i vjernika, „i Mudar“; zato što je propisao da se borite
protiv kafira, iako ih je Uzvišeni i Slavljeni mogao uništiti i dokrajčiti i bez toga: Svojom snagom i moći.
„Kad je On učinio
da se radi sigurnosti svoje u san zavedete i s neba vam kišu spustio da bi vas
njome očistio, i da bi od vas šejtanovo uznemiravanje odstranio, i da bi srca
vaša jakim učinio i njome korake učvrstio.“/11/ „Kad je Gospodar
tvoj nadahnuo meleke: ‘Ja sam s vama, pa učvrstite one koji
vjeruju!’ ‘U srca nevjernika Ja ću
strah uliti, pa ih vi po šijama udarite, i udarite ih po prstima.’“/12/ „Zato što se suprotstavljaju Allahu i Poslaniku Njegovu; a onoga
ko se suprotstavlja Allahu i Poslaniku Njegovu, Allah će,
zaista, strašno kazniti.“/13/ „Kazna vam je to,
pa je iskusite, a nevjernike čeka patnja u ognju.“/14/
Allah Uzvišeni ovdje ih podsjeća na Svoju blagodat koju im je dao time
što je na njih spustio san, osiguravši ih na taj način od straha koji im se
mogao pojaviti zato što je neprijatelja bilo puno, a njih malo. Tako je
Uzvišeni sa njima postupio i u Bici na Uhudu. O tome Uzvišeni kaže: „Zatim vam je, poslije
nevolje, spokojstvo ulio, san je neke od vas uhvatio, a drugi su se brinuli
samo o sebi.“ (3:154) Ebu-Talha kaže: „Ja sam bio jedan od onih koje je san
uhvatio na dan Uhuda. Tada mi je više puta sablja ispala iz ruke: ona mi
ispadne, a ja je uzmem, pa mi ona opet ispadne, a ja je opet uzmem. A njih sam
gledao kako se kreću pod kožnim
štitovima.“ A Alija, radijAllahu
anhu, kaže: /365/ „Na dan Bedra samo je El-Mikdad od nas bio konjanik. Mogao si
nas vidjeti kako svi spavamo, osim Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we
sellem, koji je ispod jednog drveta klanjao i plakao, sve do svanuća.“ Zatim, u Buharijinom Sahihu se navodi: /366/
„Na dan Bedra Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, u sjenici sa
Ebu-Bekrom, radijAllahu anhu, činio
je dovu, pa ga je obuzeo drijemež. Zatim se probudio osmjehnut i rekao: ‘Raduj se, Ebu-Bekre, evo
Džibrila, a na krilima mu prašina!’ Zatim on izađe na vrata sjenice, citirajući riječi Uzvišenog:
‘Skup će sigurno poražen biti, a oni će se u
bijeg dati!’“(54:45)
Zatim Uzvišeni kaže: „i s neba vam kišu
spustio da bi vas njome očistio i da bi od
vas šejtanovo uznemiravanje odstranio i da bi srca vaša jakim učinio i njome
korake učvrstio.“
Alijj ibn Ebi-Talha prenosi od Ibn-Abbasa: Kada je Vjerovjesnik, sallAllahu
alejhi we sellem, išao prema Bedru, odsjeo je kod jednog pješčanog brda, a izvori Bedra su bili između
njega i mušrika. Tada muslimane snađe neka slabost, a šejtan im ubaci u srca
smutnju i dobaci im: „Vi tvrdite da ste štićenici
Allaha Uzvišenog i da je među vama Njegov Poslanik, a mušrici su vam već
ovladali izvorima, a vi ste postrani!“ Tada je Allah na njih spustio obilnu kišu, pa su se
muslimani napili i očistili, a Allah je
od njih odstranio šejtanske spletke. Pored toga, On je tom kišom učinio prohodnijim
pijesak, pa su i muslimani i njihove deve mogli ići po njemu bez problema i
doći do neprijatelja. Tako je Allah učvrstio njihova stopala na tom pijesku.
Pored toga, Uzvišeni i Silni njih je učvrstio i unutarnjom i vanjskom
hrabrošću. Unutarnjom tako što im je dao sabur prilikom sukoba sa
neprijateljem, a vanjskom tako što nije dozvolio da budu poraženi.
Poznato je da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem,
prilazeći Bedru, odsjeo kod najbližeg izvora vode, pa mu je prišao El-Habbab
ibnul-Munzir i upitao ga: „Allahov Poslaniče, je li ti Allah
odredio da odsjedneš na ovom mjestu pa ne možeš ići dalje, ili si ovdje odsjeo
radi rata i varke?“
On mu je odgovorio: „Ne, na ovo sam mjesto odsjeo radi rata i varke.“ A on mu
je onda rekao: „Allahov Poslaniče,
ovo nije dobar položaj. Bolje je da nas povedeš do bunara koji je najbliži
našem neprijatelju, pa da vodu uzmemo sebi i zatrpamo bunareve. Tako ćemo mi
imati vodu, a oni neće.“ Nakon toga Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, krenuo je i
učinio tako.
Zatim Uzvišeni kaže: „Kad je Gospodar tvoj nadahnuo meleke: ‘Ja sam s vama, pa učvrstite one koji vjeruju!’“, tj. borite se sa
njima i pojačajte im brojno
stanje. Tako se čak kaže da su neki meleki prilazili nekim ashabima
Vjerovjesnika, sallAllahu alejhi we sellem, i govorili: „Čuo sam one ljude, tj. mušrike, kako
govore: ‘Tako nam Allaha, ako ovi
navale na nas, sigurno ćemo biti
osramoćeni!’“ Zatim su to muslimani
međusobno
prepričavali, pa im je to ulilo samopouzdanja. To navodi Ibn-Džerir. Zatim
Uzvišeni kaže: „U
srca nevjernika Ja ću strah uliti“, tj. Ja ću ubaciti strah, poniženje i kukavičluk
u srca onih koji se suprotstavljaju Mome naređenju i koji poriču Moga
Poslanika, „...pa ih vi po šijama
udarite, i udarite ih po prstima“, tj. udarajte ih po glavama poloveći ih, udarajte ih po vratovima
odsijecajući ih, i odsijecajte im ruke i noge. Er-Rebi' ibn Enes kaže: „Muslimani su na dan
Bedra prepoznavali mušrike koje su meleki ubili po ranama na njihovim vratovima
i po sprženim prstima, na kojima se vidio trag vatre.“ „Zato što se
suprotstavljaju Allahu i Poslaniku Njegovu“; tj. zato što im nisu poslušni i
što ne primjenjuju Šerijat i ne vjeruju u njega. Tako su se oni izdvojili na
jednu stranu, a vjernici su ostali na drugoj. „Allah će, zaista, strašno kazniti“, tj. On će pronaći i savladati onoga ko Mu se
odupre i suprotstavi. „Kazna vam je to, pa je iskusite, a nevjernike čeka patnja u ognju.“ Tj. iskusite ovu kaznu
i patnju na dunjaluku, znajte da će nevjernici također i na ahiretu biti kažnjeni u Vatri.
„O vjernici, kada se s
nevjernicima sukobite, a njih nastupa mnogo, leđa im ne okrećite“; /15/ „...onaj ko im tada leđa okrene - osim
onog koji se povuče s namjerom da se ponovno bori ili drugoj četi pristupi -
vratit će se natovaren Allahovom srdžbom; prebivalište njegovo bit će
Džehennem, a užasno je on boravište.“/16/
Uzvišeni Allah, prijeteći Vatrom onome ko pobjegne s bojnog
polja, kaže: „O vjernici, kada se s
nevjernicima sukobite, a njih nastupa mnogo“, tj. kada dođete do njih, „leđa im ne okrećite“; tj. nemojte bježati i ostavljati svoje prijatelje. „...onaj ko im
tada leđa okrene - osim
onog koji se povuče s namjerom da se ponovno bori“, tj. osim onoga ko se povuče da bi zavarao neprijatelja da pomisli
kako on bježi, pa da on krene za njim, a on onda napadne tog neprijatelja i
ubije ga - takav nije grješan, „...ili drugoj četi pristupi“, tj. ako iz jedne čete prijeđe u drugu, kako bi on njima a
i oni njemu pomogli - to je dozvoljeno. Ova olakšica odnosi se i na slučaj ako
borac bude u jednoj grupi, pa se priključi svome emiru ili glavnom komandantu.
Imam Ahmed navodi da je Abdullah ibn Omer, radijAllahu anhu, rekao:
/367/ „Bio sam u jednoj grupi
koju je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, poslao u vojni pohod, pa
sam se sa nekim ljudima vratio nazad. Upitali smo se: ‘Šta da radimo, pobjegli smo s bojnog
polja i zaslužili Allahovu srdžbu?’ Zatim smo rekli: ‘Kad bismo ušli u Medinu!’ Zatim
smo prenoćili i rekli: ‘Kad bismo se prijavili
Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, pa ako bude za nas tevbe, a
ako ne bude...’ Tako smo mu došli pred sabah. On izađe i upita: ‘Šta je sa vama?’ ‘Mi smo bjegunci’ - rekosmo, a on nam reče: ‘Ne, vi ste oni koji više puta napadaju; ja sam vaša četa i četa svih muslimana!’ Tada smo mu prišli i
poljubili ga u ruku.“ Ovo predanje ovako navode i Ebu-Davud, Et-Tirmizi i
Ibn-Madže od Jezida ibn Ebi-Zijada, s tim što Et-Tirmizi nakon toga kaže: Ovo
predane je hasen /dobro/, a koliko je nama poznato, prenosi se samo od Ibn
Ebi-Zijada. A Ibn Ebi-Hatim na kraju ovog predanja još navodi: „Zatim je
Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, proučio ovaj ajet: ‘...ili drugoj četi pristupi.’“ Abdul-Melik ibn Umejr prenosi od Omera,
radijAllahu anhu: „O ljudi, nemojte pogrešno shvatiti ovaj ajet, jer je on
objavljen na dan Bedra. Ja sam četa
svakom muslimanu!“
Ibn Ebi-Hatim navodi da je Ibn- Omer rekao: „...Ovaj ajet objavljen je tačno na dan Bedra, ni prije ni poslije.“
Bježanje sa bojnog polja bez opravdanog
razloga veliki je grijeh, jer El-Buhari i Muslim navode u svojim Sahihima od
Ebu-Hurejrea, radijAllahu anhu: „Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem,
rekao je: /368/ ‘Klonite se sedam stvari koje upropaštavaju!’ Neko upita: ‘Koje
su to stvari, Allahov Poslaniče?’, a on odgovori: ‘Činiti širk Allahu, sihr, ubiti osobu
koju je Allah zabranio - izuzev one koja to zaslužuje, jesti od kamate, jesti
iz imetka jetima, bježanje sa bojnog polja i objeda poštenih i čestitih vjernica.’“ Zato Uzvišeni kaže:
„...vratit će se“, tj. takav će se vratiti „...natovaren Allahovom srdžbom; prebivalište
njegovo“, tj. na Kijametskom danu njegovo mjesto boravka će biti „Džehennem, a užasno je on boravište“.
Neki učenjaci smatraju da je pobjeći sa bojnog polja bilo haram samo
ashabima, jer je njima džihad bio farzi-ajn. Drugi kažu da je to bilo haram
samo ensarijama, jer su oni dali prisegu na poslušnost i pokornost i u onom što
im se sviđa, i u onom što im se ne sviđa. A treći opet kažu da se to odnosi
samo na učesnike Bitke na Bedru. To se prenosi od Omera, Ibn-Omera, Ibn-Abbasa,
Ebu-Hurejrea, Ebu-Se'ida, Ebu-Nadreta, oslobođenog Ibn-Omerovog roba Nafi'a,
jedne grupe tabiina i još nekih. Dokaz im je to što tada nije bilo druge
naoružane skupine muslimana osim njihove, kao što je to i sam Vjerovjesnik,
sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /369/ „Allahu moj, ako ove skupine nestane, niko Te
na Zemlji neće obožavati!“
Međutim, sve to ipak ne pobija stav da je bježanje sa bojnog polja
haram i ostalim borcima, a ne samo muslimanima Bedra, iako je ovaj ajet
objavljen povodom njih. Na to ukazuje i naprijed navedeni hadis od
Ebu-Hurejrea, u kojem stoji da bježanje sa bojnog polja spada u velike grijehe,
a to je i stav velike većine islamskih učenjaka - a Allah opet najbolje zna.
„Njih niste ubijali vi,
nego Allah; i nisi ti bacio, kad si bacio, nego je Allah bacio, da bi vjernike
lijepom kušnjom iskušao - Allah zaista sve čuje i sve zna.“ /17/ „Tako vam je to bilo, i da bi Allah lukavstva nevjernika
oslabio.“/18/
Ovdje Uzvišeni pojašnjava da On stvara ljudska
djela i da ljudi Njemu trebaju zahvaliti za svako dobro koje oni urade, jer ih
je On uputio na to i pomogao im da to urade. Zato Uzvišeni kaže: „Njih niste
ubijali vi, nego Allah“; tj. vi niste svoje neprijatelje pobili svojom snagom i
moći, jer je njih bilo
puno a vas malo, nego je Allah Taj Koji vam je pomogao protiv njih. Uzvišeni
također kaže: "Allah vas je pomogao i na Bedru, kada ste bili malobrojni.“ (3: 123) Zatim Uzvišeni
govori Svome Vjerovjesniku, sallAllahu alejhi we sellem, o šaci zemlje koju je
on na dan Bedra zahvatio rukom i bacio je u lica nevjernika, nakon što je
izašao iz svoje sjenice u kojoj je skrušeno i smireno činio dovu. On ju je bacio prema njima i
rekao: /370/ „Izobličila vam se lica!“ Zatim je rekao ashabima da prate učinak tog postupka, pa su oni to i
učinili. Allah je zrnca te prašine dobacio do očiju svih mušrika, tako da su
ona dospjela do svakog od njih i omela ga. Zato Uzvišeni kaže: „...i nisi ti bacio, kad
si bacio, nego je Allah bacio“, odnosno, On je bio Taj Koji je tu prašinu
dobacio do njih i omeo ih njome, a ne ti. Alijj ibn Ebi-Talha prenosi od
Ibn-Abbasa: /371/ „Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, podigao je
svoje ruke - na dan Bedra - i rekao: ‘Gospodaru moj, ako ova skupina bude
uništena, niko Te poslije na Zemlji neće obožavati!’ Na to mu je Džibril rekao: ‘Uzmi šaku prašine i baci im je u njihova
lica!’ On je onda uzeo šaku prašine i bacio je u lica mušrika. Prašina iz te
šake pogodila je svakog mušrika u njegove oči, nos i usta, pa su se oni okrenuli i vratili.“
To je u ovim kur'anskim ajetima - prenosi se
od Urve, Mudžahida, Ikrime, Katade i još nekih islamskih učenjaka - objavljeno povodom toga što je
Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, bacio prašinu na dan Bedra, iako je
on to isto uradio i na dan Bitke na Hunejnu.
Muhammed ibn Ishak prenosi od Urve ibn Ez-Zubejra, da je on riječi
Uzvišenog: „...da bi vjernike
lijepom kušnjom iskušao“, protumačio: tj. da bi On vjernike upoznao sa Svojom blagodati koju im je
ukazao time što ih je pomogao protiv njihovog neprijatelja, iako je njih bilo
malo a neprijatelja puno. Zatim, da bi im dao do znanja da pobjeda nije
rezultat brojnosti, nego da ona dolazi jedino od Njega - Slavnog i Uzvišenog -
Koji nema suparnika. Zatim, da bi Ga oni na taj način istinski spoznali i bili
Mu zahvalni na Njegovim blagodatima. Zatim Uzvišeni kaže: „Allah zaista sve čuje i sve zna“, pa tako čuje i sve dove i zna ko zaslužuje pomoć i pobjedu. Zatim Uzvišeni
kaže: „Tako vam je to bilo, i
da bi Allah lukavstva nevjernika oslabio.“ Uz pobjedu koja se desila, ovo je
druga radosna vijest: Uzvišeni ovim nagovještava vjernicima da će On u budućnosti oslabiti spletke
nevjernika, da će umanjiti njihov značaj i da će sve što oni imaju propasti i
biti porušeno - hvala Allahu.
„Ako ste se molili da
pobijedite - pa došla vam je, eto, ‘pobjeda’! A da se okanite, bolje bi vam
bilo! I ako se ponovo vratite, Mi ćemo se ponovo
vratiti, i nimalo vam neće koristiti tabor vaš, ma koliko brojan bio, jer je
Allah na strani vjernika.“/19/
Ovdje se Uzvišeni obraća nevjernicima: „Ako ste se molili da pobijedite“, tj. ako ste
tražili od Allaha da vam pomogne i da presudi između vas i vaših neprijatelja - vjernika,
pa eto, dogodilo se to što ste tražili! Na dan Bedra, Ebu-Džehl je rekao: „Allahu moj, ko je od nas
više kidao rodbinske veze i donio nam ono što ni sam ne poznaje, uništi ga ovog
jutra!“ Na taj način on je molio za
pobjedu, pa je objavljeno: „Ako ste se molili da pobijedite - pa došla vam je, eto, ‘pobjeda’!“ -
itd. do kraja ajeta.
Zatim Uzvišeni kaže: „...A da se okanite,“ tj.
stanja u kojem se nalazite: nevjerovanja u Allaha i poricanja Njegovog
Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, „bolje bi vam bilo!“, tj. i na
dunjaluku i na ahiretu! A riječi
Uzvišenog: „I ako se ponovo vratite,
Mi ćemo se ponovo
vratiti“ poput su Njegovih riječi: „Ako vi ponovo započnete, započet ćemo i Mi.“ (17:8) Tj. ako se vi
ponovo vratite u nevjerovanje i zabludu u kojoj ste prije bili, mi ćemo vam uzvratiti slično onome na Bedru.
„...i nimalo vam Neće koristiti tabor vaš, ma koliko brojan
bio“, tj. kada biste sve
ljude sakupili koje god možete, jer niko ne može pobijediti onoga sa kime je
Allah, „...jer je Allah na strani vjernika“, a ta je strana skupina
vjerovjesnika Muhammeda, sallAllahu alejhi we sellem
„O vjernici, pokoravajte
se Allahu i Njegovu Poslaniku, i ne napuštajte ga, ta vi slušate šta on
govori,“/20/ „i ne budite kao oni koji govore: ‘Slušamo!’ - a ne
slušaju."/21/ „Najgora su bića kod Allaha oni
koji su gluhi i nijemi, koji neće da shvaćaju.“/22/ „Da Allah zna da od
njih može biti ikakva dobra, učinio bi da čuju, a da je učinio i da
čuju, oni bi se opet okrenuli, jer oni i inače glave okreću.“/23/
Ovdje Uzvišeni naređuje Svojim robovima - vjernicima da budu
pokorni Njemu i Njegovom Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, a zabranjuje
im da mu se suprotstavljaju i da se poistovjećuju sa onima koji ga ne vjeruju i
koji mu nisu pokorni. Zato Uzvišeni kaže:„...i ne napuštajte ga“, tj. nemojte napuštati
pokornost njemu, te izvršavanje njegovih naređenja i klonite se onoga što on zabranjuje, „...ta vi slušate šta on
govori“, tj. nakon što ste spoznali čemu vas on poziva. „...i ne budite kao oni koji govore: ‘Slušamo!’ - a ne slušaju.“ Jedni
kažu da se ovdje misli na mušrike, a drugi na munafike - jer oni tvrde da
slušaju i da su pokorni, što nije istina. Moje je mišljenje da se ovdje radi i
o mušricima i o munaficima, jer ni jedni ni drugi ne shvaćaju ispravno, niti žele činiti dobra djela.
Zatim Uzvišeni govori da su te vrste ljudi najgora stvorenja uopće: „Najgora su bića kod Allaha oni koji su gluhi“, pa ne čuju istinu, „...i nijemi“, pa je ne shvaćaju. Zato Uzvišeni kaže:„...koji neće da shvaćaju“. Oni su najgora stvorenja, jer se sva ostala stvorenja pokoravaju
Allahu u onome za šta ih je i stvorio, a ti ljudi su stvoreni radi ibadeta, a
oni su postali nevjernici. Zato ih Uzvišeni i Silni u drugom ajetu poredi sa
stokom: „Oni su kao stoka, čak
i gori - oni su, zaista, nemarni.“ (7:179) Zatim Uzvišeni kaže da oni nemaju ni ispravno razumijevanje,
ni dobru namjeru: „Da Allah zna da od njih može biti ikakva dobra, učinio bi da čuju“, odnosno, dao bi da razumiju. Ovim se riječima hoće reći: U njima nema nikakva
dobra, pa Allah nije dao da oni razumiju. Jer, On zna „...da je učinio i da čuju“, odnosno da razumiju, „oni bi se opet okrenuli“, od toga namjerno i iz
inada, nakon što bi to razumjeli, „...jer oni i inače glave okreću“ od toga.
„O vjernici, odazovite se
Allahu i Poslaniku kad od vas zatraži da činite ono što će
vam život osigurati; i neka znate da se Allah upliće između čovjeka i srca
njegova, i da ćete se svi pred Njim sakupiti...“ /24/
El-Buhari kaže: "odazovite se", znači: odgovorite, a „...ono što će vam život osigurati“ znači: ono što će vas popraviti. Zatim on
svojim senedom navodi od Ebu-Se'ida ibnul-Mualla, radijAllahu anhu: /372/
"Dok sam jednom klanjao, Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, pozvao
me je. Ja mu nisam prišao dok nisam završio namaz. Zatim sam mu došao, a on me
upita: ‘Šta te je spriječilo da mi dođeš? Zar
Allah nije rekao: ‘O vjernici, odazovite se Allahu i Poslaniku kad od vas
zatraži da činite ono što će vam život osigurati?’ Zatim je rekao: ‘Sigurno ću te podučiti najveličanstvenijoj suri u
Kur'anu prije nego što izađem.’ I kada je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, krenuo da izađe, ja sam mu to spomenuo“ - a Muaz prenosi od
jednog ashaba da je i on ovo čuo
- pa je on rekao: „To
je El-hamdu lillahi rabbil alemin i to je sedam ajeta koji se ponavljaju.“ Ovo
je doslovan Buharijin citat, a o njemu i njegovim verzijama već je bilo govora na početku sure „El-Fatiha“.
Što se tiče Allahovih riječi: „...ono što će vam život
osigurati“: jedni kažu da se time
misli na istinu, a drugi kažu: to je ovaj Kur'an - u njemu je spas, opstanak i
život. Treći kažu: Ljudi u
islamu ožive, nakon što u nevjerovanju budu mrtvi. A četvrti kažu: time se
misli na rat, kojim vas je Allah uzdigao nakon što ste bili poniženi, slabi i
nemoćni. Međutim, sva su ova značenja ispravna i slična.
O riječima Uzvišenog: „...i neka znate da se Allah upliće između čovjeka i srca njegova“ Ibn-Abbas kaže: „On
sprečava vjernika od
nevjerovanja i nevjernika od vjerovanja.“ Imam Ahmed prenosi od Enesa ibn Malika,
radijAllahu anhu: /374/ "Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, često bi izgovarao: ‘O Ti koji upravljaš
srcima, učvrsti moje srce u
Tvojoj vjeri!’ A mi smo ga upitali:
‘Allahov Poslaniče, mi smo
povjerovali u tebe i u ono što si nam objavio, pa da li se bojiš za nas?’ On nam je na to
odgovorio: ‘Da. Zaista su srca između dva Allahova prsta i On ih okreće.’“ Ovaj hadis navodi i Et-Tirmizi i kaže da je
hasen /dobar/.
Imam Ahmed također prenosi od Aiše: /375/ „Jedna od dova kojom je
Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, često molio jeste i: ‘O Ti Koji prevrćeš srca, učvrsti moje srce u Tvojoj vjeri!’ Ja sam mu rekla:
‘Allahov Poslaniče, ti puno učiš ovu
dovu.’ A on mi je odgovorio:
‘Zaista je ljudsko srce između
dva Allahova prsta, pa ako hoće - On ga navede da skrene, a ako hoće - On ga na
pravi put okrene.’“
Pored toga, imam Ahmed prenosi od Ibn-Amra da je Allahov Poslanik, sallAllahu
alejhi we sellem, rekao: /376/ „Zaista su srca svih ljudi između dva prsta Milostivog poput jednog srca
i On ih mijenja kako On hoće.“ Zatim je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: „Allahu
moj, Ti Koji mijenjaš srca, usmjeri moje srce prema Tvojoj pokornosti!“ Ovaj
hadis El-Buhari ne navodi, ali ga navode Muslim i En-Nesai od Hajve ibn Šurejha
el-Misrija.
„I izbjegavajte ono što će
dovesti do smutnje koja neće pogoditi samo one među vama koji su krivi, i
znajte da Allah strašno kažnjava.“ /25/
Ovdje Uzvišeni upozorava Svoje robove -
vjernike na belaj i iskušenje koje će zahvatiti i loše i dobre, a ne samo one koji čine loša djela i
grijehe. To iskušenje neće zaobići nikoga, zato što se nije odvraćalo od
grijeha. Alijj ibn Ebi-Talha kaže da je Ibn-Abbas ovaj ajet ovako protumačio:
Allah naređuje vjernicima da ne dozvole činjenje loših djela u svojoj sredini,
jer će ih onda On sve obuhvatiti Svojom kaznom. Ovo je vrlo lijepo tumačenje.
Zato Mudžahid kaže o ovim riječima Uzvišenog: „I izbjegavajte ono što će dovesti do smutnje koja neće pogoditi
samo one među vama koji su krivi“: „nego i vas također“.
Ovaj ajet odnosi se i na ashabe, a i na ostale
vjernike. To mišljenje da ovo upozorenje obuhvaća i ashabe i ostale, iako je upućeno izravno
ashabima, ispravno je. Na to ukazuju i hadisi koji upozoravaju na različite smutnje.
Jedan od najupečatljivijih hadisa u tom pogledu jeste hadis koji prenosi imam
Ahmed od Huzejfe ibn el-Jemana, u kojem stoji da je Allahov Poslanik,
sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /377/ „Tako mi Onoga u Čijoj je ruci moja duša, ili ćete vi naređivati
dobro i odvraćati od zla, ili će vam Allah ubrzo poslati kaznu od Sebe, pa ćete
Mu činiti dove, ali vam se On neće odazivati.“ On od Huzejfe također prenosi da je rekao: „U vrijeme Allahovog
Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, kada bi neko izgovorio određenu riječ, postao bi munafik. A ja sada
od nekih od vas čujem da tu istu riječ izgovori po četiri puta dok sjedi na
jednom mjestu! Ili ćete vi naređivati i poticati na dobro a odvraćati od zla,
ili će vas Allah sve obuhvatiti kaznom, ili će dati da vas predvode najgori od
vas, pa onda i kada vaši najbolji budu upućivali dove, neće im biti uslišane.“ Imam Ahmed također prenosi od Ummu-Seleme,
Vjerovjesnikove, sallAllahu alejhi we sellem, žene, da je rekla: „Čula sam Allahovog Poslanika, sallAllahu
alejhi we sellem, da je rekao: /378/ ‘Kada se očevidno budu činili grijesi u mome ummetu, Allah će ih sve
obuhvatiti kaznom od Sebe.’ Ja sam ga tada upitala: ‘Allahov Poslaniče, zar neće među njima biti dobrih ljudi?’ ‘Hoće’ - odgovori on, pa ga ja opet upitah: ‘Pa šta
će biti sa njima?’ A on mi odgovori: ‘Njih
će zadesiti ono što
i ostali svijet, pa će ih poslije zahvatiti Allahov oprost i zadovoljstvo.’“
"I sjetite se kad
vas je bilo malo, kad ste na Zemlji bili potlačeni - bojali ste se
da vas ljudi ne pohvataju, pa vam je On sklonište dao i Svojom pomoći vas
pomogao i plijenom vas opskrbio da biste bili zahvalni.“/26/
Ovdje Uzvišeni skreće pažnju Svojim robovima, vjernicima na
Svoje dobročinstvo i blagodati koje im je On dao: bili su malobrojni pa ih je
On umnožio, bili su potlačeni i uplašeni pa ih je On pomogao i ojačao, bili su
bijedni i siromašni, pa ih je On opskrbio lijepim stvarima. Zatim je tražio od
njih da Mu budu zahvalni, a oni su poslušali sva Njegova naređenja. Tako su oni
bili u Meki malobrojni, potlačeni i nejaki. Bojali su se da ih ljudi iz raznih
krajeva neće pohvatati. Takvo stanje im je bilo sve dok im Allah nije dozvolio
da učine Hidžru u Medinu, gdje im je On dao sklonište i naklonost njezinih
stanovnika. Oni su im pružili zaštitu i pomogli ih u Bici na Bedru, a i u
drugim prilikama. Oni su im davali iz svojih imetaka i živote svoje su
žrtvovali radi poslušnosti Allahu i Njegovom Poslaniku, sallAllahu alejhi we
sellem
Kadate ibn De'ame es-Sedusi, Allah mu se smilovao, o riječima
Uzvišenog: „...sjetite se kad vas je
bilo malo, kad ste na Zemlji bili potlačeni“,
rekao je: „Mekanski Arapi su bili najbjedniji ljudi, najnesretnijeg života,
najgladnijih stomaka, najslabije obučeni i u najjasnijoj zabludi. Njihovi su živi bili nesretni, a
mrtvi u Vatru bacani. Njih je, ustvari, jelo - a oni nisu jeli. Tako mi Allaha,
ne znamo da je i jedno pleme na Zemlji tada bilo u gorem stanju od njih, sve
dok im Allah nije objavio islam. On je tada islamom podupro njihove predjele,
dao im obilnu nafaku i učinio ih da vladaju ostalim ljudima. Sve što vidite
Allah je dao preko islama, pa zato zahvaljujte Allahu na Njegovim blagodatima.
Vaš Gospodar daje blagodati i voli da Mu se zahvaljuje, pa On daje više onima
koji su Mu zahvalni.“
„O vjernici, Allaha i
Poslanika ne varajte i svjesno emanete ne proigravajte“, /27/ „i neka znate da
su bogatstva vaša i djeca vaša samo iskušenje, i da je samo u Allaha nagrada
velika.“/28/
Mufesiri se razilaze u vezi povodom objave
ovog ajeta. Jedni kažu: /379/ Ovaj je ajet objavljen povodom Ebu-Lubabe ibn
Abdul-Munzira. Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, njega je poslao
plemenu Benu-Kurejza, kako bi oni prihvatili sud Allahovog Poslanika,
sallAllahu alejhi we sellem Oni su ga upitali za savjet, pa im je on to i
predložio. Međutim, istovremeno
im je rukom pokazao ispod vrata, što je značilo da će biti poklani. On je,
zatim, shvatio da je time iznevjerio Allaha i Njegovog Poslanika, pa se zakleo
da neće ništa okusiti dok ne umre ili dok mu Allah ne primi pokajanje. Otišao
je u medinsku džamiju i sam sebe svezao za jedan stub u njoj. Tako je proveo
devet dana, sve dok od iscrpljenosti nije počeo padati onesviješćen. Tada je
Allah objavio Svome Poslaniku da je primio njegovo pokajanje, pa mu dođoše neki
ljudi da ga obraduju tom radosnom viješću i počeše ga odvezivati od stupa.
Međutim, on se zakune da neće nikom osim lično Allahovom Poslaniku, sallAllahu
alejhi we sellem, dozvoliti da ga odveže. Poslanik ga, sallAllahu alejhi we
sellem, zatim odveže, a on mu kaže: „Allahov Poslaniče, ja sam se zavjetovao da ću sav svoj imetak dati u sadaku.“ A Poslanik mu na to
odgovori: „Dovoljno ti je da trećinu imetka daš u sadaku.“ Ovaj hadis prenosi Abdur-Rezzak od Katade i
Ez-Zuhrija.
A Ibn-Džerir navodi od El-Mugire ibn Šu'beta
da je rekao: „Ovaj je ajet objavljen povodom ubistva hazreti Osmana!!!“ On također kaže da je objavljen i povodom jednog
munafika, koji je dojavio Ebu- -Sufjanu: „Muhammed hoće da vas napadne, pa se pazite!...“ Međutim, i sened i tekst ovog predanja
upitni su. Neki opet kažu da je ovaj ajet objavljen povodom Hatiba ibn
Ebi-Belte'a, kada je - u godini u kojoj je oslobođena Meka - napisao poruku
Kurejšijama, obavještavajući ih o namjeri Allahovog Poslanika, sallAllahu
alejhi we sellem, spram njih. Allah je to dojavio Svome Poslaniku, pa je on
poslao potjeru za tom porukom i tako je uspio povratiti. Zatim je poslao po
Hatiba i on je priznao ono što je uradio... Ovaj je događaj dobro poznat.
O tome ja kažem: ispravan stav jeste da je ovaj ajet općenit, makar
i postojalo vjerodostojno predanje da je objavljen povodom nekon konkretnog
slučaja. Kod većine islamskih učenjaka prednost se daje općenitosti teksta, a
ne posebnosti povoda. A pronevjera obuhvata i sitne i krupne, i stalne i
povremene grijehe.
O riječima Uzvišenog: „...emanete ne proigravajte,“ Alijj ibn Ebi-Talha
prenosi od Ibn-Abbasa: „Emanet jesu poslovi koji su povjereni ljudima, tj.
farzovi. Pa kada se kaže: Ne proigravajte ih, to znači: Ne izostavljajte ih.“ A u drugoj verziji
prenosi se da je rekao: „Nemojte varati Allaha i Njegovog Poslanika
ostavljanjem njegovih sunneta i neposlušnošću prema njemu.“ A Es-Suddi protumačio
je ovo ovako: „Ako ljudi iznevjere
Allaha i Njegovog Poslanika, oni su time već iznevjerili svoje emanete.“
Zatim Uzvišeni kaže: „...i neka znate da su
bogatstva vaša i djeca vaša samo iskušenje“, tj. kada vam ih je On dao, time
vas je stavio na ispit i kušnju - da bi se vidjelo da li ćete Mu na njima biti zahvalni i prema
njima postupati onako kako to On traži, ili ćete se zbog njih okrenuti od
Njega. Slično tome, Uzvišeni kaže: „O vjernici, neka vas imanja vaša i djeca vaša ne
zabave od sjećanja na Allaha. A
oni koji to učine, bit će izgubljeni.“ (63:9)
Zatim Uzvišeni kaže: „...i da je samo u Allaha
nagrada velika“. Tj. ono što će
vam On dati, Njegova nagrada i Njegov Džennet bolji su vam od imetaka i djece,
jer vam neki od njih budu i neprijatelji, a većina njih vam neće ništa koristiti.
A Allah Uzvišeni svime upravlja, On posjeduje sve što je i na dunjaluku i na
ahiretu i On će obilno nagrađivati na Kijametskom danu. Dakle, ljubav prema
Allahu i Njegovom Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, treba biti preča od
ljubavi prema imetku i djeci. U Buharijinom Sahihu navodi se od Allahovog
Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem: /380/ „Ko bude imao tri stvari, osjetit će slast imana: kome Allah i Njegov
Poslanik budu draži od svega drugog, ko bude volio nekoga samo radi Allaha, i
kome bude draže da bude bačen u vatru nego da se vrati nevjerovanju, nakon što
ga je Allah spasio od njega.“
„O vjernici, ako se
budete Allaha bojali, On će vam sposobnost rastavljanja istine od
neistine darovati i preko ružnih postupaka vaših će prijeći i oprostiti vam. A
Allahova je dobrota neizmjerna.“/29/
Ibn-Ishak kaže da riječi „sposobnost rastavljanja“ znače: sposobnost rastavljanja istine od
neistine. Ovakvo je tumačenje rasprostranjeno i općeprihvaćeno. Kome ta
sposobnost bude data, on će sigurno naći izlaz iz svake situacije i zaslužiti
spas i pobjedu. Jer onome ko bude bogobojazan tako što će izvršavati Allahova
naređenja i kloniti se Njegovih zabrana, njemu će biti dato da spozna šta je
istina, a šta laž i zbog toga će on biti pomognut i spašen i dobit će obilnu
nagradu. U tom smislu Uzvišeni također kaže:„O vi koji vjerujete, Allaha se bojte i u
Poslanika Njegova vjerujte, On će
vam dvostruku milost Svoju darovati, i dat će vam svjetlo pomoću kog ćete ići,
i oprostit će vam - jer Allah prašta i milostiv je.“ (57:28)
„I kad su ti nevjernici
zamke razapinjali da bi te u tamnicu bacili ili da bi te ubili, ili da bi te
prognali; oni su zamke pleli pa je i Allah njima zamke pleo, jer Allah to
najbolje umije.“/30/
Uzvišeni kaže: „I kad su ti nevjernici zamke
razapinjali da bi te u tamnicu bacili, ili da bi te ubili, ili da bi te
prognali...“ Kada su Kurejšije odlučile izvršiti još jači pritisak na misiju Allahovog Poslanika,
sallAllahu alejhi we sellem, oni se urote protiv njega tako što se sakupe u
svojoj vijećnici i počnu se dogovarati protiv njega. Jedan od njih predloži da
Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, uhvate i bace u okove, a zatim da
sačekaju dok ne umre. Kaže se da je Iblis tada bio među njima, pretvorivši se u
lik nekog starijeg čovjeka iz Nedžda, da bi im pomogao u vijećanju. Kada je on
čuo ovaj prijedlog o okovima, on, kao Allahov neprijatelj, povika: „Ovaj prijedlog vam je
nikakav!“ Zatim drugi čovjek predloži da
protjeraju Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, i da će onda biti mirni od njega,
ali Iblis i taj prijedlog odbije. I tako se dešavalo sve dok nije ustao
Ebu-Džehl - Allah ga prokleo. On je predložio da iz svakog plemena uzmu po
jednog snažnog i sposobnog mladića i da im daju britke sablje, pa da onda oni
zajednički ubiju Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem Ako bi ga na taj način
ubili, onda bi odgovornost za njegovu prolivenu krv bila na svim plemenima i u
tom slučaju ne treba očekivati da bi se Hašimije usudile boriti protiv svih
ostalih Kurejšija. Kada bi oni čuli za to, oni bi to tako razumjeli, pa bi
ostali bili na miru od Poslanika i on ih više ne bi uznemiravao. Tada je Iblis
- u liku starca iz Nedžda - rekao: „Tako mi Boga, ovo je dobar prijedlog! Treba uraditi
ovako kako je ovaj čovjek rekao, druge
nam nema!“ Zatim se oni raziđu, da bi tako i uradili. Međutim, tada
je Džibril došao Vjerovjesniku, sallAllahu alejhi we sellem, i naredio mu da tu
noć ne provede u kući, jer mu je Allah dozvolio da je napusti. Zatim, kada je
on došao u Medinu, Allah mu objavljuje suru El-Enfal, kako bi ga podsjetio na
tu nevolju u kojoj je bio i na blagodati koje mu je On podario:„I kad su ti nevjernici
zamke razapinjali da bi te u tamnicu bacili ili da bi te ubili ili da bi te
prognali; oni su zamke pleli, pa je i Allah njima zamke pleo, jer Allah to
najbolje umije.“ Taj se dan nazivao danom mnoštva, zbog toga što su se svi oni
složili s tim mišljenjem.
A od Ibn-Ishaka prenosi se: „Allahov Poslanik,
sallAllahu alejhi we sellem, ostao je na svom mjestu sve dok mu nije došao
Džibril, a.s., i rekao mu da ne noći tu gdje je inače noćivao. Tada je Allahov Poslanik, sallAllahu
alejhi we sellem, pozvao Aliju ibn Ebi- Taliba i rekao mu da on noći u njegovoj
postelji i da se pokrije njegovim zelenim ogrtačem, pa je on to i uradio. Zatim
je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, izašao napolje, a napadači su
već bili pred vratima. On je nosio pregršt prašine, pa je počeo prosipati je po
njihovim glavama, učeći: ‘Ja-Sin. Tako mi Kur'ana Mudrog’ - pa sve do riječi Uzvišenog: „...i na oči im koprenu stavili - zato oni ne vide“. (36:1-9) A Allah im je u tom času oduzeo mogućnost da ga vide.
Imam Ahmed vezano za riječi Uzvišenog: „I kad su ti zamke razapinjali“ prenosi od
Ibn-Abbasa: „...Zatim je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, krenuo i išao sve
dok nije stigao u pećinu. A mušrici su
proveli noć čuvajući Aliju, jer su mislili da je tu Allahov Poslanik,
sallAllahu alejhi we sellem I kada su osvanuli, navalili su na njega, ali su
tamo našli Aliju. Tako je Allah Uzvišeni poništio njihovo spletkarenje. ‘Gdje ti je tvoj
prijatelj?’ - upitali su Aliju, a on im je odgovorio: ‘Ne znam.’ Zatim su
slijedili njegov trag i popeli se na brdo Sevr. Međutim, tu su se zbunili i prošli su pored
same pećine jer je Allah dao da ne otkriju Poslanika, sallAllahu alejhi we
sellem On je u toj pećini ostao tri noći.“ A Muhammed ibn Ishak navodi da je Urve ibn
ez-Zubejr riječi Uzvišenog: „...oni su zamke pleli pa
je i Allah njima zamke pleo, jer Allah to najbolje umije“, protumačio, tj. Ja sam njima pravio Svoju čvrstu
zamku, pa sam te tako spasio od njih.
„Kada im se riječi
Naše kazuju, govore: ‘Već
smo čuli! Da hoćemo, i mi bismo tako nešto rekli; to su samo izmišljotine
naroda drevnih.’“/31/ „A kad su oni
rekli: ‘Bože, ako je ovo zbilja istina od Tebe, Ti pusti na nas kamenje s neba
kao kišu ili nam pošalji patnju nesnosnu!’“/32/ „Allah ih nije kaznio, jer si
ti među njima bio; i Allah ih neće kazniti sve dok
neki od njih mole da im se oprosti.“/33/
Ovdje Uzvišeni govori o nevjerovanju
Kurejšija, njihovom prkosu i inadu, te o njihovim lažnim tvrdnjama prilikom
slušanja Njegovih ajeta. Naime, kada bi im bili navođeni, oni bi govorili: „Već smo čuli! Da hoćemo, i mi bismo tako
nešto rekli.“ Međutim, ovo su bile samo njihove prazne
riječi, koje nikada nisu ostvarene. Jer, oni su više puta izazivani da donesu
makar jednu suru poput kur'anske, ali im to nije pošlo za rukom. Ustvari, oni
su tim riječima zavodili i sebe i one koji su slijedili njihove laži.
Se'id ibn Džubejr, Es-Suddi, Ibn-Džurejdž i još neki kažu da je te
riječi izgovorio Nadr ibn el-Haris - Allah ga prokleo! Naime, on je jedno
vrijeme bio u Perziji, pa je tamo naučio o događajima sa njihovim kraljevima. I
kada se on - Allah ga prokleo - vratio, zatekao je Allahovog Poslanika,
sallAllahu alejhi we sellem, da ljudima navodi dijelove Kur'ana, jer mu je
Allah već bio počeo objavljivati. Pa kada bi Poslanik, sallAllahu alejhi we
sellem, otišao od neke grupe ljudi, Nadr bi došao među njih i pripovijedao bi
im te dogodovštine. A na kraju bi upitao: „Tako vam Allaha, ko ljepše pripovijeda, ja
ili Muhammed?“ I kada je on zarobljen u Bici na Bedru, Allahov Poslanik,
sallAllahu alejhi we sellem, naredio je da se drži u zatvoru dok ne bude ubijen
na njegove oči, pa je tako i
urađeno - hvala Allahu. A zarobio ga je Mikdad ibn el-Esved, radijAllahu anhu
Povodom Nadrovog slučaja objavljen je ovaj ajet:„Kada im se riječi Naše kazuju, govore: ‘Već smo čuli! Da hoćemo, i mi bismo tako nešto rekli; to su samo
izmišljotine naroda drevnih.’“ Pod izmišljotinama naroda drevnih misli se na njihove knjige, te da
je Muhammed, sallAllahu alejhi we sellem, došao do njih i iz njih crpio znanje,
pa ga kasnije prenosio ljudima. Međutim, to je očita laž.
Zatim Uzvišeni kaže: „A kad su oni rekli: ‘Bože, ako je ovo zbilja istina od Tebe, Ti pusti
na nas kamenje s neba kao kišu ili nam pošalji patnju nesnosnu!’“ Oni su ovako
govorili zato što su bili velike neznalice i što su se žestoko protivili i
poricali. A bolje im je bilo da su govorili: Bože, ako je ovo zbilja istina od
Tebe, Ti nas onda uputi njoj i daj nam da je slijedimo. Međutim, oni su sami protiv sebe prvi
počeli moliti i požurivati svoju patnju i kaznu.
Zatim Uzvišeni kaže: „Allah ih nije kaznio, jer si ti među njima bio; i Allah ih neće kazniti sve dok neki od njih mole da
im se oprosti.“ Ibn Ebi-Hatim prenosi
od Ibn-Abbasa: „Allah je ovom ummetu dao dvije stvari kao osiguranje, pa će oni biti zaštićeni i osigurani od
žestoke kazne dokle god one budu među njima. Jednu je Allah već uzeo Sebi, a
druga je ostala među vama.“ Slično predanje navodi
se i od Ebu-Musaa el-Eš'arije, Katade i Ebu el-Ala'a en-Nahvija el-Mekarrija.
A Et-Tirmizi navodi od Ibn Ebi-Burde ibn Ebi-Musa, da je njegov
otac rekao: Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je: /381/ „Allah mi je objavio da
je dvoje osiguranje mom ummetu: ‘Allah ih nije kaznio, jer si ti među njima bio; i Allah ih neće kazniti sve
dok neki od njih mole da im se oprosti.’ Pa kada ja odem, ostavit ću im traženje oprosta od Allaha sve do
Kijametskog dana.“
Ovaj hadis potvrđuje drugi, koji
navode imam Ahmed u svom Musnedu i El-Hakim u svom Mustedreku, od Ibn-Se'ida:
Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je:/382/ „‘Šejtan je rekao: ‘Tako mi Tvoje veličine, Gospodaru, ja ću neprestano
zavoditi Tvoje robove, dokle god budu živi!’ A onda je Gospodar rekao: ‘Tako mi Moje moći i veličine, Ja ću njima praštati,
dokle god budu od Mene tražili oprosta!’“ Zatim El-Hakim za ovaj hadis kaže: „Sened
mu je vjerodostojan, ali ga El-Buhari i Muslim ne navode.“
„A zaslužuju da ih Allah
kazni kad brane drugima pristup Mesdžid-Haramu, a oni nisu njegovi čuvari.
Čuvari njegovi treba da budu samo oni koji se Allaha boje, ali većina njih ne
zna.“/34/ „Molitva njihova pored Ka´be svodi se
samo na zviždanje i pljeskanje rukama; zato kaznu iskusite jer ne
vjerujete.“/35/
Ovdje Uzvišeni kaže da oni - tj. nevjernici -
zaslužuju da ih On kazni, ali ih On nije kaznio zbog bereketa boravka
Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, među njima. Međutim, kada je on otišao od njih, Allah ih je kaznio na
Bedru, gdje su pobijeni njihovi prvaci i zarobljeni njihovi vojnici. Zatim ih
On navodi da traže oprost za grijehe koje čine, kao što su širk i smutnja.
Katade, Es-Suddi i još neki kažu: „Nevjernici nisu tražili oprosta, a da jesu, ne bi
bili kažnjeni.“ Ovom stavu daje prednost i Ibn-Džerir. Da među njima nije bilo potlačenih vjernika
koji su tražili oprosta, zadesila bi ih kazna koju je nemoguće odvratiti.
Međutim, ona ih nije pogodila samo zbog tih vjernika. I kada su ti potlačeni
vjernici iz Medine otišli u Meku, Allah je objavio: „A zaslužuju da ih Allah kazni kad brane
drugima pristup Mesdžid-Haramu, a oni nisu njegovi čuvari.“ Zato je Allah dozvolio da se oslobodi Meka,
što za njih predstavlja kaznu koju im je obećao. Ovim riječima se kaže: Kako ih Allah neće kazniti kada oni
vjernike koji se nalaze u Meki odvraćaju od Časnog hrama, od namaza u njemu i
od tavafa oko Kabe, iako to oni zaslužuju.
Zato Uzvišeni kaže: „...a oni nisu njegovi čuvari.
Čuvari njegovi treba da budu samo oni koji se Allaha boje“. Tj. mušrici ne
zaslužuju Mesdžid-Haram, nego ga zaslužuju Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we
sellem, i ashabi. U tom smislu Uzvišeni kaže: „Mnogobošci nisu dostojni
Allahove džamije održavati kad sami priznaju da su nevjernici. Djela njihova
poništiti će se i u Vatri će
vječno ostati. Allahove džamije održavaju oni koji u Allaha i u onaj svijet
vjeruju i koji namaz obavljaju i zekat daju i koji se nikoga osim Allaha ne
boje; oni su, nadati se, na pravom putu.“ (9:17,18) Pored toga, Uzvišeni kaže: „...ali
je nevjerovanje u Allaha i odvraćanje od Njegova puta i časnih mjesta i izgonjenje stanovnika
njegovih iz njih još veći grijeh kod Allaha“. (2:217)
Hafiz Ibn Merdevejh prenosi od Enesa ibn
Malika, radijAllahu anhu:/383/ „Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem,
upitan je: ‘Ko su tvoji prijatelji i čuvari?’
‘Svaki onaj ko je bogobojazan’ - odgovorio je on, a zatim je proučio: ‘Čuvari njegovi treba da budu samo oni koji se Allaha boje.’“ Zatim Uzvišeni navodi
kako su mušrici postupali kod MesdžidHarama i kako su se odnosili prema njemu: „Molitva
njihova pored Ka´be svodi se samo na zviždanje i pljeskanje rukama.“ Ibn Abbas
kaže: „Kurejšije su kružili oko Kabe goli, zviždeći i pljeskajući rukama pri tome.“ „El-muka'u“ znači zviždanje, a „et-tasdijetu“ pljeskanje rukama. Ikrime kaže:
„Oni su kružili oko Kabe nalijevo.“ A Mudžahid kaže: „Oni su to radili zato da
bi omeli namaz Vjerovjesnika, sallAllahu alejhi we sellem" Zatim Uzvišeni
i Veličanstveni kaže: „...zato kaznu iskusite
jer ne vjerujete“. Time se misli na pogibiju i zarobljavanje koje ih je
zadesilo na Bedru. Taj stav odabire Ibn-Džerir, iako ne navodi druge.
„Oni koji ne vjeruju
troše imanja svoja da bi od Allahova puta odvraćali. Oni će ih
sigurno utrošiti, zatim će zbog toga žaliti i na kraju će pobijeđeni biti. A
oni koji ne budu vjerovali - u Džehennem će biti potjerani“, /36/ „da bi Allah dobre od nevaljalih odvojio i da bi nevaljale jedne
na druge naslagao, a onda ih sve u gomilu zbio i u Džehennem bacio. Oni će
doista biti izgubljeni.“/37/
Ovaj ajet objavljen je povodom Kurejšija, čiji su očevi, sinovi i braća poginuli na
Bedru, kao što je npr. Abdullah ibn Ebi-Rebi'a, Ikrime ibn Ebi- Džehl i Safvan
ibn Umejje. Oni su se obratili Ebu-Sufjanu ibn Harbu i onima koji su imali
trgovačku robu u karavanu koji je Ebu-Sufjan sačuvao od muslimana i doveo ga u
Meku, neposredno pred Bitku na Bedru. Oni su im rekli: „O skupino Kurejšija, Muhammed vam je pobio
vaše najbolje i ostavio vas bez srodnika, pa nam pomozite ovim imetkom u ratu
protiv njega! Možda ćemo mu se na taj
način osvetiti za naše pobijene.“ Oni su to prihvatili i uradili, pa je Uzvišeni i Veličanstveni povodom toga objavio: „Oni koji ne vjeruju
troše imanja svoja“ - pa sve do Njegovih riječi:„Oni će, doista, biti izgubljeni.“ Ovo se prenosi od Ibn-Abbasa i nekih
tabiina.
U svakom slučaju, ovi su ajeti općeg karaktera iako imaju
konkretan povod. Ovdje Uzvišeni kaže da nevjernici troše svoja imanja kako bi
odvratili od slijeđenja pravog puta. Oni će tako i dalje raditi, pa će
potrošiti svoja imanja, a onda će biti žalosni jer im to ništa neće pomoći. Oni
žele ugasiti Allahovo svjetlo i uzdići svoju riječ iznad riječi Istine.
Međutim, Allah će upotpuniti svjetlo Svoje, makar to ne bilo po volji
nevjernicima. Zato Uzvišeni i Veličanstveni kaže: „Oni će ih sigurno utrošiti, zatim će zbog toga žaliti i na kraju će
pobijeđeni biti. A oni koji ne budu vjerovali - u Džehennem će biti potjerani.“
Zatim, riječi Uzvišenog: „...da bi Allah dobre od nevaljalih odvojio“ znače: da bi On sretne od nesretnih odvojio
i na dunjaluku i na ahiretu. U tom smislu, Uzvišeni također kaže: „Allah neće vjernike s licemjerima izmiješane
ostaviti, već će loše od dobrih odvojiti. Allah vama neće ono što je skriveno
otkriti.“(3:179) Pored toga,
Uzvišeni kaže: „Zar mislite da ćete
ući u Džennet, a da Allah ne ukaže na one od vas koji se bore i na one koji su
izdržljivi?“ (3:142) Prema tome,
ovaj ajet znači: Mi smo vas
stavili na kušnju pomoću nevjernika koji se bore protiv vas i kojima smo dali
mogućnost da svoja imanja troše i usmjere u tu svrhu,„...da bi Allah dobre od nevaljalih odvojio i
da bi nevaljale jedne na druge naslagao, a onda ih sve u gomilu zbio“, tj.
naslagao i nagomilao ih, „...i u Džehennem bacio. Oni će doista biti izgubljeni.“ Tj. takvi će izgubiti i na dunjaluku i na ahiretu.
„Reci onima koji ne
vjeruju: ako se okane, bit će im oprošteno ono što je prije bilo; a
ako se ne okane - pa zna se šta je s drevnim narodima bilo.“/38/ „I borite se protiv njih dok smutnja ne iščezne
i dok samo Allahova vjera ne ostane. Ako se oni okane - pa Allah dobro vidi šta
oni rade“, /39/ „a ako leđa
okrenu, znajte da je Allah vaš zaštitnik, a divan je On zaštitnik i divan
pomagač!“/40/
Uzvišeni kaže Svome vjerovjesniku Muhammedu,
sallAllahu alejhi we sellem: „Reci onima koji ne vjeruju: ako se okane“, tj.
ako se okane nevjerovanja i prkosa u kojem se nalaze i ako se odazovu i
prihvate islam i pokornost, „...bit će im oprošteno ono što je prije bilo“, tj. njihovo nevjerovanje i grijesi. U tom
smislu El-Buhari u svom Sahihu navodi od Ibn-Mes'uda, radijAllahu anhu, da je
Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /384/ „Onaj ko bude dobar
musliman neće biti kažnjen za
ono što je radio u džahilijetu, a ko bude loš musliman bit će kažnjen i za ono
prije i za ono poslije.“ Zatim, također u Buha-rijinom
Sahihu stoji da je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /385/ „Islam dokida ono što je
bilo prije njega a tevba briše ono što je bilo prije nje.“
Zatim Uzvišeni kaže: „...a ako se ne okane“,
tj. ako ustraju u onome što rade, „...pa zna se šta je s drevnim narodima
bilo“, tj. zna se šta smo uradili sa bivšim narodima: ako bi oni poricali
istinu i bili ustrajni u tome, Mi bismo im ubrzali patnju i kaznu. Tako se
desilo i sa Kurejšijama na Bedru, a i sa ostalim narodima. „I borite se protiv
njih dok smutnja ne iščezne i dok samo
Allahova vjera ne ostane.“ El-Buhari navodi od Se'ida ibn Džubejra: /386/ „Jednom nam je došao
Ibn-Omer, radijAllahu anhu, i upitao: ‘Šta misliš o borbi protiv smutnje?’ Zatim je rekao: ‘A znaš li ti šta je to
smutnja? Muhammed, sallAllahu alejhi we sellem, borio se protiv mušrika i borba
protiv njih je bila borba protiv smutnje, a vaša borba za vlast to nije.’“
Pored toga, od Nafi'a se prenosi da je jedan čovjek došao Ibn-Omeru i rekao mu:/387/ „...Pa Allah kaže: ‘I
borite se protiv njih dok smutnja ne iščezne.’
A Ibn-Omer je odgovorio: ‘U vrijeme Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we
sellem, dok je bilo malo muslimana, čovjek bi bio iskušan u svojoj vjeri, pa bi ga ubili ili uhapsili.
Tako je bilo sve dok se broj muslimana nije uvećao i dok nije nestalo
smutnje...’“ Ebu-Avane prenosi od
El-A'meša, on od Ibrahima et-Timija, a on od svoga oca: „Zu El-Betin - tj.
Usama ibn Zejd - rekao je: ‘Nikada se neću boriti protiv čovjeka koji izgovara: La ilahe illellah
muhammedur-resulullah.’ Na to je Sa'd ibn Malik rekao: ‘Tako mi Allaha, ni ja se nikada neću boriti protiv čovjeka koji izgovara:
La ilahe illellah muhammedur-resulullah.’ Tada jedan čovjek upita: Zar Allah Uzvišeni nije rekao: 'I
borite se protiv njih dok smutnja ne iščezne i dok samo Allahova vjera ne
ostane.’ A njih dvojica mu
odgovore: ‘Mi smo se već borili sve dok
nije nestalo smutnje i dok nije ostala samo Allahova vjera.’“ To navodi
Ibn-Merdevejh. Ibn-Abbas kaže: „To znači: dok mnogoboštvo ne iščezne.“ Tog su stava i mnogi ashabi. A u Sahihima
Buharije i Muslima potvrđeno je da je
Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /388/ „Naređeno mi je da se borim protiv ljudi sve
dok ne kažu: La ilahe illellah muhammedur-resulullah. Pa kada to kažu,
zaštitili su od mene svoje živote i imetke, osim u onome što im je obaveza. A
konačan će im obračun biti kod Allaha Uzvišenog i Veličanstvenog
.
Zatim Uzvišeni kaže: „Ako se oni okane“, tj. ako se oni zbog vaše borbe okane nevjerovanja,
prestanite s borbom protiv njih, makar vi i ne znali šta oni kriju u dušama. „pa
Allah dobro vidi šta oni rade“. U tom smislu Uzvišeni također kaže: „Pa ako se pokaju i budu namaz obavljali i
zekat davali, ostavite ih na miru.“ (9:5) Pored toga, u Buharijinom Sahihu
stoji: /389/ „Kada je Usama nadnio mač nad jednim čovjekom, on je izgovorio: La ilahe illelah, a Usama
ga je usmrtio udarcem mača. To je ispričano Allahovom Poslaniku, sallAllahu
alejhi we sellem, pa je on rekao Usami: ‘Zar si ga ubio nakon što je rekao La ilahe
illelah? Šta ćeš sa tim La ilahe
illelah na Kijametskom danu?’ ‘Allahov Poslaniče, on je to rekao
samo zato da bi se spasio’ - reče Usama, a on reče:
‘Jesi li otvorio njegovo
srce?’ Zatim je on počeo ponavljati: ‘Ko će ti pomoći zbog tog La ilahe illelah na
Kijametskom danu?’
toliko puta, kako kaže Usama: ‘...da sam poželio da nisam primio islam prije
toga dana.’“
Zatim Uzvišeni kaže: „...a ako leđa okrenu, znajte da je Allah vaš
zaštitnik, a divan je On zaštitnik i divan pomagač!“ Tj. ako vam se nastave protiviti i boriti se
protiv vas, znajte da vam je Allah zaštitnik i Gospodar i da vas On pomaže
protiv vaših neprijatelja. A divan li je On zaštitnik i divan li je On pomagač!“
„I znajte da od svega što
u borbi zaplijenite jedna petina pripada Allahu i Poslaniku, i rodbini
njegovoj, i siročadi, i siromasima, i putnicima -
namjernicima, ako vjerujete u Allaha i u ono što smo objavili robu Našem na Dan
pobjede, na dan kad su se sukobile dvije vojske - a Allah sve može...“/41/
Mimo druge narode koji su prije bili, Allah
Uzvišeni je samo ovom časnom ummetu
dozvolio ratni plijen /el-ganime/. Ratnim plijenom smatra se kapital koji se uz
pomoć konja i konjanika /borbom/ uzme od nevjernika. A „fej'un“ jeste ono što se od njih uzme bez
borbe, kao npr. imetak o kojem se sa njima nagodi, ono što ostave iza svoje
smrti a nemaju nasljednika, džizja, haradž i tome slično. Ovo je stav Šafije i jednog broja
alima iz prvih i kasnijih generacija. Za razliku od njih, drugi alimi to
poistovjećuju, pa „fej'om“
nazivaju ratni plijen i obratno.
Oni koji prave razliku između ta dva termina kažu: Ajet u suri
El-Hašr: „Plijen od stanovnika
sela i gradova koji Allah Poslaniku Svome daruje pripada: Allahu i Poslaniku
Njegovu, i bližnjima njegovim...“ (59:7) objavljen je povodom „fej'a“, a ovaj
ajet: „I znajte da od svega što u borbi zaplijenite jedna petina pripada Allahu
i Poslaniku...“ objavljen je povodom ratnog plijena /el-ganime/. A oni koji i
ratni plijen i "fej" prepuštaju vladaru kažu: Nema proturječnosti između ovog ajeta u suri El-Hašr i
ajeta koji govori o izdvajanju petine ni onda kada vladar smatra da je to dvoje
isto, a Allah opet najbolje zna. Dakle, riječi Uzvišenog: „I znajte da od svega što
u borbi zaplijenite jedna petina pripada Allahu i Poslaniku...“ potvrđuju da iz svega treba izdvojiti petinu,
pa čak i iz igle i konca. Allah Uzvišeni kaže: „A onaj ko nešto utaji - donijet će na Sudnji dan to što je utajio...“(3:161)
„...jedna petina pripada Allahu i Poslaniku.“
Mufesiri se o ovom pitanju razilaze, a najispravnije je ono što je rekao
Ibn-Abbas, radijAllahu anhu: /390/ „Kada bi Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi
we sellem, poslao neku četu u akciju pa oni
došli sa plijenom, on bi iz njega izdvojio petinu i podijelio je među pet
kategorija. Zatim je proučio: ‘I znajte da od svega što u borbi zaplijenite jedna petina pripada
Allahu i Poslaniku...’“ Riječi
da petina pripada Allahu potpadaju pod Njegove riječi: “Allahovo je sve što je
na nebesima i što je na Zemlji!“ (2:284), tako da je Allahov dio i dio Poslanika, sallAllahu alejhi we
sellem, jedan te isti dio. Ibrahim en-Nah'i, El-Hasan ibn Muhammed ibnu el-Hanefijje,
El-Hasan el-Basri i drugi također
smatraju da su Allahov dio i dio Njegovog Poslanika jedan te isti dio, a to
potvrđuje i hadis koji prenosi El-Bejheki sa vjerodostojnim lancem prenosilaca:
„Jedan ashab je rekao:
/391/ ‘Došao sam do Vjerovjesnika, sallAllahu alejhi we sellem, u dolini
Vadilkura i zatekao ga kako pokazuje nekog konja, pa sam ga upitao: Allahov
Poslaniče, šta kažeš o
ratnom plijenu? On mi je odgovorio: Petina od njega pripada Allahu, a četiri
petine pripadaju vojnicima. Ja sam opet upitao: Ima li iko da je tome preči od
nekog drugog? A on je rekao: Nema. Čak ni dijelu ratnog plijena koji izvadiš iz
svoga džepa, ti nisi preči od svoga brata muslimana.“
Abdul-Melik ibn Ebi-Sulejman prenosi od Ata'a
ibn Ebi-Rebbaha da je rekao: „Dio Allaha i Poslanika, sallAllahu alejhi we
sellem, u petini jeste jedan dio i on - tj. Poslanik, sallAllahu alejhi we
sellem - može ga uzeti i raditi sa njim šta god on hoće.“ Ovo je najobuhvatniji i najopširniji stav i
po njemu Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, sa dijelom koji mu je Allah
odredio može raditi šta god hoće
i podijeliti ga kome god hoće od svoga ummeta. Potvrda za ovaj stav ima u
hadisu koji navodi imam Ahmed od el-Mikdama ibn Ma'dikerib el-Kindija. On je
sjedio sa Ubadom ibn es-Samitom, Ebu ed-Derdaom i Harisom ibn Muavijom
el-Kindijem, radijAllahu anhu, pa su se prisjećali hadisa Allahovog Poslanika,
sallAllahu alejhi we sellem Tako je Ebu ed-Derda' rekao Ubadi: „O Ubade, šta je ono
Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, u toj i toj bici rekao o
petinama ratnog plijena?" A on je odgovorio: /392/ "Allahov Poslanik,
sallAllahu alejhi we sellem, u toj je bici imamio ljudima, a ispred njega je
bila jedna deva iz ratnog plijena. Kada je predao selam, Allahov Poslanik, sallAllahu
alejhi we sellem, ustao je, uzeo njenu kostrijet među vrhove svojih prstiju i rekao: ‘Ova je deva dio vašeg
ratnog plijena. Meni od njega pripada samo moj dio u petini, kao i vama, jer se
i petina opet vama dijeli. Pa predajte i konac i ono što je šiveno, i ono što
je veće i ono što je
manje od toga. Nemojte utajivati ratni plijen, jer oni koji to rade imat će
sramotu na dunjaluku i Vatru na ahiretu. Borite se radi Allaha protiv i
bližnjih i daljnjih ljudi i ne obraćajte pažnju ni na čiji prigovor u onome što
radi Allaha radite. Izvršavajte Allahove naredbe i kad ste putnici i kod kuća.
Borite se na Allahovom putu, zaista je džihad jedan od dženetskih ulaza. On je
velika stvar i Allah njime spašava od brige i tuge.’“ Ovaj hadis je hasen /dobar/ i značajan, a nisam našao u šest odabranih
zbirki hadisa da ga prenose u ovoj verziji. Imam Ahmed, Ebu-Davud i En-Nesai
navode njegovu sličnu verziju od Abdullaha ibn Amra, a on od Allahovog
Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem U njemu se navodi ovaj događaj sa ratnim
plijenom i zabrana njegove utaje, sve do Poslanikovih riječi: „...jer se i petina opet
vama dijeli". Ovaj hadis Ebu-Davud i En-Nesai navode i od Omera ibn
Anbese.
Vjerovjesnik bi, sallAllahu alejhi we sellem,
iz ratnog plijena odabirao nešto za sebe: roba, robinju, konja, sablju itd. To
su rekli Muhammed ibn Sirin i Amir eš-Ša'bi, pa je to onda većina islamskih učenjaka od njih
prihvatila. Tako je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, nakon Bitke
na Bedru uzeo sebi iz ratnog plijena poznati mač „zul-fikar“ i dio plijena koji pripada vođi.
Ebu-Davud u svojim verzijama i En-Nesai od Jezida ibn Abdullaha
navode: /393/ „Bili smo u Mirbedu kada
je došao neki čovjek noseći komad
kože. Mi smo ga pročitali, a na njemu je pisalo: ‘Od Muhammeda, Allahovog Poslanika, sallAllahu
alejhi we sellem, Benu-Zuhejru ibn Akješu: Ako posvjedočite da nema boga osim Allaha i da je
Muhammed Allahov poslanik, ako budete klanjali namaz i davali zekat, te ako
budete davali petinu ratnog plijena - dio Vjerovjesnikov, sallAllahu alejhi we
sellem, i dio koji pripada vođi, bit ćete sigurni pod zaštitom Allaha i
Njegovog Poslanika.’
‘Ko ti je ovo napisao’ - upitali smo ga, a on je odgovorio: ‘Allahov Poslanik,
sallAllahu alejhi we sellem’“
Ovi su hadisi pouzdani i oni potvrđuju i ojačavaju ovaj stav - tj. da
Poslanik ima pravo odabrati sebi iz petine ratnog plijena ono što on hoće, što
je jedna od stvari koje samo njemu, sallAllahu alejhi we sellem, pripadaju.
Drugi islamski učenjaci kažu da petinom ratnog plijena raspolaže vladar u svrhe
koje su korisne muslimanima, kao što raspolaže i imovinom iz „fej'a“. Naš šejh, imam i
istaknuti učenjak Ibn-Tejmije -
Allah mu se smilovao - kaže: „Ovo je stav Malika i većine
učenjaka iz prvih generacija i to je najispravniji stav.“
Pored toga, postoje različita mišljenja o tome šta nakon
Poslanikove, sallAllahu alejhi we sellem, smrti sa onim dijelom petine koji je
on uzimao. Jedni kažu da on pripada vladarima nakon njega. Ovaj se stav prenosi
od Ebu-Bekra, Alije, Katade i još nekih, a za njegovu potvrdu navodi se jedan
hadis od Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem Drugi kažu da se taj dio treba
utrošiti u ono što je interes muslimana. Treći kažu da se on dijeli preostalim
kategorijama petine: Poslanikovoj rodbini, siročadi, siromasima i putnicima -
namjernicima. Ovaj stav zastupa i Ibn-Džerir et-Taberi. Četvrti kažu da se
Vjerovjesnikov, sallAllahu alejhi we sellem, dio i dio njegove rodbine
raspoređuju siročadi, siromasima i putnicima-namjernicima. A peti kažu da se čitava
petina dodjeljuje rodbini Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem Na kraju je
usaglašen stav da se ta dva dijela - tj. Poslanikov i dio njegove rodbine -
troše na konje i ratnu opremu u borbi na Allahovom putu. Tako se radilo za
vrijeme vladavine Ebu-Bekra i Omera, radijAllahu anhu El-A'meš prenosi od
Ibrahima: "Ebu-Bekr i Omer Poslanikov su, sallAllahu alejhi we sellem, dio
iz ratnog plijena usmjeravali za konje i naoružanje. Ja sam ga upitao: ‘A šta je Alija o tome
rekao?’ A on mi je odgovorio: ‘On je bio najveći pobornik toga. A dio koji je pripadao
Poslanikovoj, sallAllahu alejhi we sellem, rodbini dijeljen je potomcima Hašima
i Abdul-Muttaliba.’“
Zatim Uzvišeni kaže: „...i siročadi“, tj. siročadima siromašnih muslimana, „...i siromasima“ - to su oni kojima je
potrebna pomoć, koji nemaju
osnovne potrepštine za život, „...i putnicima - namjernicima“. To su oni koji putuju ili su naumili
putovati toliko daleko da se na toj razdaljini skraćuju namazi, a nemaju ono što im je
potrebno za taj put. Ovo će biti opširnije obrađeno kod ajeta o raznim sadakama
u suri Beraet, ako Allah da - a u Njega se uzdamo i na Njega se oslanjamo. Zatim
Uzvišeni kaže: „...ako
vjerujete u Allaha i u ono što smo objavili robu Našem“, tj. uradite onako kako
smo vam propisali u pogledu petine ratnog plijena, ako vjerujete u Allaha,
Sudnji dan i u ono što je On objavio Svome Poslaniku. Zato stoji u hadisu koji
prenosi El-Buhari od Abdullaha Ibn-Abbasa o delegaciji Abdul - Kajsa, da im je
Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /394/ „Naređujem vam četvero a zabranjujem vam
četvero. Naređujem vam da vjerujete u Allaha.“ Zatim je rekao: „A znate li šta je
vjerovanje u Allaha? To je svjedočenje da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik,
obavljanje namaza, davanje zekata i davanje petine iz ratnog plijena...“ itd., do kraja hadisa.
Ovdje je davanje petine iz ratnog plijena označeno kao sastavni dio imana.
Mukatil ibn Hibban o riječima Uzvišenog: „...i u ono što smo objavili robu Našem na Dan
pobjede“ kaže: tj. u pogledu podjele. Zatim Uzvišeni kaže: „...na Dan pobjede,
na dan kad su se sukobile dvije vojske - a Allah sve može...“ Dan pobjede jeste
dan kada se odigrala Bitka na Bedru i toga dana je Allah rastavio istinu od
neistine. To je bila prva bitka u kojoj je učestvovao Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, a desila
se sedamnaestog dana ramazana - što poznavaoci Poslanikovog životopisa i bitaka
prihvataju kao ispravan stav. Prema mišljenju većine tada je bio petak, a Allah
Uzvišeni najbolje zna.
„...kada ste vi bili u
dolini bližoj, oni u dolini daljoj, a karavana niže vas. I da ste se dogovarali
o vremenu borbe, ne biste se dogovorili, ali se ona dogodila da bi Allah dao da
se ispuni ono što se moralo dogoditi, da nevjernik ostane nevjernik poslije očigledna
dokaza, i da vjernik ostane vjernik poslije očigledna dokaza - a Allah doista
sve čuje i sve zna...“/42/
Govoreći o Danu pobjede, Uzvišeni kaže: „...kada ste vi bili u dolini bližoj“, tj.
kada ste vi odsjeli u dolini koja je bila bliža Medini, „...oni“, tj. i kada su
mušrici bili odsjeli „...u dolini daljoj“, tj. daljoj od Medine prema Meki,
„...a karavan“, tj. trgovački
karavan koji je predvodio Ebu-Sufjan „...niže vas“, tj. u pravcu mora. „I da ste se
dogovarali“, tj. vi i mušrici o mjestu i vremenu borbe, „...o vremenu borbe -
ne biste se dogovorili“. Muhammed ibn Ishak prenosi od Abdullaha ibn ez-Zubejra
da je njegov otac o ovom ajetu rekao: „Da ste se vi i oni i dogovorili o tome i
da vam je zatim saopćeno koliko je mnogo
njih a koliko malo vas, vi ne biste izašli pred njih.“ „...ali se ona dogodila da bi Allah dao da
se ispuni ono što se moralo dogoditi“, tj. da Allah Svojom moći sprovede ono što je On htio: da osnaži
islam i njegove pripadnike i ponizi mnogoboštvo i njegove sljedbenike, bez
obzira na vaše mišljenje. To što je želio On Svojom je dobrotom i uradio.
U hadisu koji prenosi Ka'b ibn Malik stoji: „Allahov Poslanik,
sallAllahu alejhi we sellem, i ashabi krenuli su da presretnu kurejšijski
karavan, ali je Allah dao da se oni sukobe sa svojim neprijateljima a da to
nisu ni očekivali. Kada je
Ebu-Sufjan spasio svoju karavan, on je poslao poruku Kurejšijama: ‘Bog je spasio naš
karavan, kapital i ljude, pa se vratite.’ Međutim, Ebu-Džehl je rekao: ‘Tako mi Allaha, nećemo se vratiti dok ne dođemo do Bedra’ - a Bedr je bio jedno
od mjesta na kojima su Arapi održavali svoje sajmove - ‘pa se tamo odmorimo tri
dana, zakoljemo deve i dobro se najedemo i napijemo vina, a robinje će nam pjevati! Arapi će čuti za nas i
naš pohod, pa će nas se uvijek bojati!’“ /395/ Zatim Ka'b priča: „Kada se Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we
sellem, približio Bedru, on je poslao jednu grupu u kojoj su bili Alija, Sa'd
ibn Ebi Vekkas i Ez-Zubejr ibn el-Avvam, kako bi izvidjeli situaciju i donijeli
mu obavijesti. Oni su uhvatili dva dječaka koji su bili kurejšijske vodonoše. Jedan je bio iz plemena
Benu-Se'id ibnul - As, a drugi iz plemena Benul - Hadžadž. Oni su ih doveli
Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, pa im je on rekao: ‘Recite mi nešto o
Kurejšijama.’ Oni mu rekoše: ‘Oni su iza ovog pješčanog brda koje vidiš u ovoj bližoj
dolini.’ Tada Allahov Poslanik,
sallAllahu alejhi we sellem, upita: ‘Koliko ih je?’, a oni odgovoriše: ‘Mnogo.’
‘Kako su opremljeni?’ - upita ih on, a oni odgovoriše: ‘Ne znamo.’ ‘Koliko deva
kolju svakog dana?’ - ponovo ih on upita, a oni mu odgovore: ‘Jednog dana
devet, a drugog deset.’ Tada Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem,
kaže: ‘Njih ima između devet stotina i
hiljadu.’ Nakraju on upita: ‘Ko
je među njima od njihovih
velikodostojnika?’,
a oni mu odgovore: ‘Utbe ibn Rebi'a, Šejbe ibn Rebi'a, Ebul-Bahtari ibn Hišam,
Hakim ibn Hizam, Nevfel ibn Huvejlid, El-Haris ibn Amir ibn Nevfel, Ta'ime ibn
Adijj ibn Nevfel, En-Nadr ibn´u el-Haris, Zem'a ibn el-Esved, Ebu-Džehl ibn
Hišam, Umejje ibn Halef, Nebih ibn el-Hadžadž, Munebbih ibn el- Hadžadž, Suhejl
ibn Amr i Amr ibn Abdu-Vedd.’ Tada Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we
sellem, izađe pred ashabe i
kaže im: ‘Meka vam je poslala
svoje najuglednije ljude!’“ Ovaj hadis navodi Muhammed ibn Ishak od Urve ibn
ez-Zubejra. A Ishak kaže: „Ujutro su Kurejšije nastavili svoj put. Pa kada su
se pojavili i kada ih je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem,
ugledao, on je rekao: /396/ ‘Allahu moj, evo dođoše Kurejšije, gordi i ponosni. Oni se Tebi
suprotstavljaju i poriču Tvoga Poslanika. Allahu moj, porazi ih danas!’“
Zatim Uzvišeni kaže: „...da nevjernik ostane
nevjernik poslije očigledna dokaza, i
da vjernik ostane vjernik poslije očigledna dokaza“. Muhammed ibn Ishak kaže: tj. da ostane
nevjernik onaj ko nije povjerovao nakon jasnog dokaza - nakon što se osvjedočio u Allahov znak i poruku, i da ostane
vjernik onaj ko je povjerovao nakon tog dokaza. Ovo je dobro tuma čenje. Zatim
Uzvišeni kaže: „a
Allah doista sve čuje“, pa i vaše dove i
skrušeno traženje pomoći, „...i sve zna“, pa i za
vas i da vi zaslužujete pomoć
protiv svojih neprijatelja.
„...kad ti je Allah u snu
pokazao da je njih malo; a da ti je pokazao da ih je mnogo, vi biste duhom
klonuli i o boju se raspravljali, ali je Allah spas ukazao. On dobro zna svačije
misli.“/43/ „A kad ste se sukobili, u očima
vašim On ih je prikazao u malom broju, a vas u očima njihovim također u malom
broju, da bi Allah dao da se ispuni ono što se moralo dogoditi - a Allahu se
sve vraća.“/44/
Mudžahid kaže: „Allah mu je tada u snu pokazao
da je malo Kurejšija. On je to prenio svojim ashabima, pa ih je to učvrstilo.“ Uzvišeni kaže: „...a da ti je pokazao da ih
je mnogo, vi biste duhom klonuli“, tj. vi biste ih se uplašili i razjedinili
se, „...ali je Allah spas ukazao“, iz toga, time što vam je pokazao da ih je
malo. „On dobro zna svačije misli“, tj. On dobro zna šta
svi misle. U tom smislu, Uzvišeni također kaže: „On zna poglede koji kriomice u ono što je zabranjeno gledaju, a i ono
što grudi kriju.“(40:19)
Zatim Uzvišeni kaže: „A kad ste se sukobili, u
očima vašim On ih je
prikazao u malom broju.“ Ovo je također plod dobrote
Allaha Uzvišenog prema muslimanima. On je njihove neprijatelje prikazao u
njihovim očima u malom broju, pa su se tako usudili i okuražili da se sukobe sa
njima. Ebu-Ishak es-Subej'i prenosi od Abdullaha ibn Mes'uda, radijAllahu anhu:
„Na Dan Bedra oni su u
našim očima izgledali tako
malobrojni da sam ja rekao jednom čovjeku do sebe: Šta misliš, ima li ih
sedamdeset? On mi je odgovorio: ‘Ne, ima ih stotinu.’ I kada smo zarobili jednog od njih, upitali smo ga
koliko ih je bilo, pa nam je on odgovorio: ‘Bilo nas je hiljadu.’“ To navode
Ibn Ebi-Hatim i Ibn-Džerir. Zatim Uzvišeni kaže: „...a vas u očima njihovim također u malom broju“. Ibn Ebi-Hatim kaže da
je Ikrime rekao: „Tako je Allah potakao jedne protiv drugih.“ Sened ovog
predanja je vjerodostojan.
Zatim Uzvišeni kaže: „...da bi Allah dao da se
ispuni ono što se moralo dogoditi“. Tj. On je obodrio obje skupine jednu protiv
druge, prikazavši ih obje u očima
one druge malobrojnom, kako bi i jedna i druga jedva čekale da se sukobe sa
onom drugom. Pa kada se boj razvio i kada je Allah pomogao muslimane sa hiljadu
meleka koji su jedan iza drugog stizali, onda se nevjerničkoj skupini učinilo
da je muslimana duplo više. O tome Uzvišeni kaže: „Imate pouku u dvjema vojskama koje su se
sukobile: jednoj, koja se borila na Allahovu putu, i drugoj, nevjerničkoj, kojoj se činilo da pred sobom ima
dva puta više protivnika. A Allah Svojom pomoći čini moćnim onoga koga On hoće.
To je zaista, dalekovidnim pouka.“(3:13) Na ovaj se način
mogu uskladiti ta dva ajeta, jer su ona oba istinita i ispravna - neka je
Allahu hvala zbog toga.
„O vjernici, kad se s
kakvom četom sukobite, smjeli budite i
neprestano Allaha spominjite, da biste postigli što želite“, /45/ „i pokoravajte se Allahu i Poslaniku Njegovu, i ne prepirite se
da ne biste klonuli i bez borbenog duha ostali; i budite izdržljivi, jer Allah
je, zaista, na strani izdržljivih.“/46/
Ovim Allah Uzvišeni podučava Svoje robove - vjernike pravilima u
toku borbe i kako će biti hrabri pri sukobu sa neprijateljem. Tako Uzvišeni i
Veličanstveni kaže: „O
vjernici, kad se s kakvom četom
sukobite, smjeli budite.“ U Sahihima Buharije i Muslima, potvrđeno je od Abdullaha ibn Ebi-Evfa, /397/ da je
Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, jednog dana u kojem je imao
sukob sa neprijateljem sačekao dok se sunce počelo spuštati, pa je ustao i
rekao ashabima: „O
ljudi, ne priželjkujte sukob sa neprijateljem i od Allaha tražite zdravlje.
Ali, kada se sukobite sa njima, onda budite izdržljivi i znajte da je Džennet u
sjenama sablji.“ Zatim je Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao:
„Allahu moj, Ti Koji objavljuješ Knjigu, tjeraš oblake i poražavaš skupine,
porazi ih i pomozi nas protiv njih!“ A Abdur-Rezzak navodi da je Abdullah ibn
Amr rekao: „Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je: /398/ ‘Ne
priželjkujte sukob sa neprijateljem i od Allaha tražite zdravlje. Ali, kada se
sukobite sa njima, onda budite čvrsti
i Allaha spominjite. Ako oni budu galamili i vikali, vi šutite.’“ U drugom hadisu stoji
da je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /399/ „Allah Uzvišeni kaže:
‘Moj rob je svaki onaj ko Me spominje u toku borbe protiv neprijatelja’“, tj. čak ga ni to stanje ne ometa od sjećanja
na Mene, upućivanja dove i traženja pomoći od Mene.
Dakle, Allah Uzvišeni naređuje muslimanima da budu čvrsti i
izdržljivi u toku borbe i sukoba sa neprijateljem, da ne bježe i ne povlače se
pred njima, da ne strahuju od njih, da se i u tom stanju sjećaju Allaha
Uzvišenog i da Ga ne zaboravljaju, nego da od Njega traže pomoć i oslanjaju se
na Njega, da Ga mole za pobjedu protiv neprijatelja i da budu pokorni Allahu i
Njegovom Poslaniku u svemu, te da se ne svađaju međusobno jer će se tako
razjediniti, a to može biti uzrok njihovog neuspjeha i poraza. „...i bez borbenog duha
ostali“, tj. da ne bi ostali bez svoje snage, jedinstva i žestine napada koji
ste imali. „...i budite izdržljivi, jer Allah je, zaista, na strani
izdržljivih“. Što se tiče hrabrosti,
izvršavanja onog što su Allah i Njegov Poslanik naredili i prihvatanja onog na
šta su oni upućivali - ashabi, radijAllahu anhu, tu su bili bez premca i u
jednom narodu ili generaciji i prije i poslije njih. Oni su, bereketom
Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, koji su sticali pokornošću i u onom što
im je naređivao i u onom što im je zabranjivao, osvojili dunjaluk i islam se
uzdigao iznad svih drugih vjera, iako su oni bili malobrojni. Tako se njihova
država proširila na sve strane svijeta za manje od trideset godina. Pa neka je
Allah zadovoljan sa njima svima i neka im da da i oni budu zadovoljni sa Njim i
neka nas pridruži njihovoj skupini - On je plemenit i On poklanja.
„I ne budite kao oni koji
su, da se pokažu svijetu, nadmeno iz grada svoga izašli da bi od Allahova puta
odvraćali. A Allah dobro zna ono što oni rade.“/47/ „I kada im je šejtan kao lijepe njihove postupke predstavio i
rekao: ‘Niko vas danas ne može pobijediti, i ja sam vaš zaštitnik!’ - onda je
on, kad su se dva protivnička tabora sukobila, natrag uzmaknuo, i
rekao: ‘Ja nemam ništa s vama, ja vidim ono što vi ne
vidite, i ja se bojim Allaha, jer Allah strašno kažnjava’“,/48/ „kada su
licemjeri i oni čija su srca bolesna govorili: ‘Ove je obmanula vjera njihova!’ A onaj ko se u Allaha pouzda - pa Allah
je zaista Silan i Mudar.“/49/
Nakon što je Allah naredio muslimanima da budu
odani u borbi na Njegovom putu i da Ga puno spominju, On im zabranjuje da liče na mušrike kada oni kreću iz svojih
kuća da se suprotstave istini i „...da se pokažu svijetu“, tj. oholo i nadmeno. Tako je Ebu-Džehl, kada
mu je rečeno da je karavan
spašen i da se trebaju vratiti, povikao: „Ne, tako mi Allaha, nećemo se vratiti dok ne dođemo do izvora
Bedra, zakoljemo deve, napijemo se vina i dok nam robinje ne otpjevaju, pa da
Arapi uvijek pričaju o našem položaju među njima!“ Međutim, sve mu je ispalo naopako. Zato Uzvišeni kaže: „A Allah dobro zna ono
što oni rade.“ Tj., On dobro zna šta su oni radili, pa ih je zbog toga žestoko
kaznio.
Zatim Uzvišeni kaže: „I kada im je šejtan kao
lijepe njihove postupke predstavio i rekao: „Niko vas danas ne može pobijediti,
i ja sam vaš zaštitnik!“ ... itd. do kraja ajeta. Njima je šejtan - Allah ga
prokleo - uljepšao ono što su radili i što su bili naumili, uvjerio ih da ih
tada niko neće moći pobijediti i
odstranio od njih strah od njihovih neprijatelja iz Benu-Bekra, rekavši im: „Ja sam vaš zaštitnik!“
Naime, on se njima prikazao u liku Surake ibn Malika ibn Dža'šema, prvaka
Benu-Mudlidža i sve to onda uradio. O njemu Uzvišeni kaže:„On im obećava i primamljuje ih lažnim nadama, a ono što im šejtan obeća samo
je obmana.“ (4:120)
Alijj ibn Ebi-Talha kaže da je Ibn-Abbas
rekao: /400/ „Iblis je na Dan Bedra došao sa svojom vojskom šejtana, noseći svoju zastavu. Bio je u liku Surake
ibn Malika ibn Dža'šem iz plemena Benu-Mudlidž. Tada je rekao mušricima: ‘Niko vas od ljudi danas
ne može pobijediti, ja ću vas štititi!’ I kada su se ljudi
poredali u bojne redove, Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, uzeo je
pregršt suhe zemlje i bacio je u lica mušrika, pa su oni odstupili okrenuvši
svoja leđa. A Džibril, a.s.,
prišao je Iblisu, čija je ruka bila u ruci jednog mušrika. Kada ga je ugledao,
Iblis istrgne svoju ruku i počne bježati zajedno sa svojom vojskom, pa ga taj
čovjek upita: ‘O Suraka, pa zar ne
kažeš da ćeš nas zaštititi?’ A on mu odgovori: ‘Ja
vidim ono što vi ne vidite! Ja se bojim Allaha, a Allah žestoko kažnjava.’“
Tako je postupio kada je ugledao meleke. Dakle,"onda je on, kad su se dva
protivnička tabora sukobila,
natrag uzmaknuo, i rekao: ‘Ja nemam ništa s vama, ja vidim ono što vi ne vidite, i ja se bojim Allaha,
jer Allah strašno kažnjava.’“ Tako Allahov neprijatelj - Iblis uvijek postupa
prema onima koji ga slušaju i koji su mu pokorni: kada se sukobe istina i
neistina, on ih na najbjedniji način ostavi i odrekne ih se. To kaže Katade. A ja dodajem na to: tako
on uvijek postupa prema onome ko mu je pokoran, kao što Uzvišeni kaže: „...slični su šejtanu kad kaže čovjeku: ‘Budi nevjernik!’ - pa
kad on postane nevjernik, on onda rekne: ‘Ti se mene više ne tičeš, ja se zaista Allaha, Gospodara
svjetova, bojim!’“
(59: 16)
Ebu-Džehl je tada počeo bodriti svoje saplemenike, govoreći
im: „Nemojte da vas zaplaši
to što vas je Suraka ostavio na cjedilu, jer je on imao dogovor sa Muhammedom i
njegovim ashabima. Tako mi Lata i Uzaa, nećemo se vratiti sve dok Muhammeda i njegove ashabe ne povežemo
užadima! Zato ih nemojte ubijati, nego ih žive hvatajte!“
Zatim Uzvišeni kaže: „...kada su licemjeri i
oni čija su srca bolesna
govorili: ‘Ove je obmanula vjera
njihova!’“ Alijj ibn Ebi-Talha kaže da je Ibn-Abbas o ovom ajetu rekao: „Kada
su se jedni drugima približili, Allah je muslimane u očima mušrika a i mušrike u očima
muslimana prikazao malobrojnim, pa su mušrici rekli: ‘Ove je obmanula njihova vjera!’“ Oni su to
rekli zato što su mislili da je muslimana malo, tako da su bili uvjereni da će ih poraziti, ne sumnjajući ni najmanje
u to. Zatim Uzvišeni kaže: „A onaj ko se u Allaha pouzda", tj. ko se na Njegovu veličinu osloni,„- pa Allah je zaista Silan“, tj. nepravda neće biti nanesena onome ko se Njemu
prikloni; On je zaista Snažan i Moćan, „i Mudar“, u svim Svojim postupcima. On sve
dovodi na mjesto koje mu pripada, pa tako On pomaže onog ko zasluži pomoć a daje da izgubi onaj ko to zasluži.
„A da si samo vidio kad
su meleki nevjernicima duše uzimali i po licima ih njihovim i straga udarali:
‘Iskusite patnju u ognju.’“/50/ „To je za ono što ste rukama svojim pripremili,
jer Allah nije nepravedan prema robovima Svojim!“/51/
Uzvišeni kaže: Da si samo vidio, Muhammede, stanje
nevjernika dok su im meleki duše uzimali, sigurno bi „...po licima ih njihovim
i straga udarali“, i govorili im: „Iskusite patnju u ognju“, u danu Bitke na
Bedru. Iako je povod objavi ovog ajeta Bitka na Bedru, on je općenit i odnosi se na sve nevjernike, kao
i riječi Uzvišenog u suri El-En'am:„A da ti je vidjeti nevjernike u smrtnim mukama, kada
meleki budu ispružili ruke svoje prema njima: ‘Pustite svoje duše!’“(6:93), tj.
meleki pružaju svoje ruke prema njima udarajući ih po naređenju njihovog Gospodara, zato što
je njihovim dušama teško, pa neće da izlaze iz tijela, osim pod prisilom. A to
se dešava kada im meleki najave kaznu i srdžbu od Allaha Uzvišenog. U tom
smislu u predanju od El-Berraa navodi se: „Kada melek smrti strašnog izgleda dođe nevjerniku na samrti, on kaže: ‘O hrđava dušo, izlazi u vatru užarenu i vodu
ključalu i u sjenu dima čađavog!’ Ona se rasporedi po čitavom
tijelu, pa je onda moraju čupati iz njegovog tijela, kao što se žarač izvlači
iz mokre vune, pa se sa njim otkine i pokoja žila i tetiva. Zato Uzvišeni kaže
da im meleki govore: ‘Iskusite patnju u ognju.’“
Zatim Uzvišeni kaže: „To je za ono što ste
rukama svojim pripremili“, tj. Allah vas je kaznio ovom kaznom zbog loših djela
koja ste radili u životu na dunjaluku,„...jer Allah nije nepravedan robovima
Svojim!“ Tj. on ne čini nepravdu ni
jednom od Svojih stvorenja, nego je On potpuno pravedan i pravičan i On ne čini
nasilje. On je Uzvišen, Veličanstven, Svet, Nepogrješiv, Neovisan i Hvaljen.
Zato stoji u vjerodostojnom hadisu koji navodi Muslim - Allah mu se smilovao -
od Ebu-Zerra, radijAllahu anhu, a on od Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi
we sellem, /401/ da je Allah Uzvišeni rekao: „O robovi Moji, Ja sam Sebi zabranio nasilje a
i vama sam ga učinio zabranjenim,
pa nemojte jedni drugima činiti nasilje. O robovi Moji, Ja bilježim sva vaša
djela, pa kod koga budu dobra neka zahvaljuje Allahu, a kod koga ne budu dobra,
neka nikog drugog ne kori osim sebe.“ Zato Uzvišeni kaže:
„Tako je bilo i sa
Faraonovim ljudima i onima prije njih: u Allahove dokaze nisu vjerovali, pa ih
je Allah zbog grijehova njihovih kaznio - Allah je uistinu moćan
i strašno kažnjava.“ /52/
Uzvišeni ovdje govori: Muhammede, zaista su ti
mušrici koji poriču ono što je tebi
objavljeno postupili kao što su postupali nevjernički narodi prije njih. Zato
smo prema njima postupili onako kako smo postupili prema nevjerničkim narodima
prije njih, kao što su bili Faraonovi sljedbenici i narodi prije njih. Oni u
Allahove dokaze nisu vjerovali, „...pa ih je Allah zbog grijehova njihovih kaznio“, tj. On ih je zbog
njihovih grijeha kaznio onako kako kažnjava Silni i Moćni i uništio ih. „Allah je uistinu moćan i strašno kažnjava“, tj. Njega niko ne može
pobijediti i od Njega niko ne može pobjeći.
„...to je zato što Allah
neće lišiti blagostanja narod kome ga je podario -
sve dok se on sam ne promijeni - a Allah sve čuje i sve zna.“/53/ „Tako je bilo sa Faraonovim ljudima i onima prije njih: dokaze
Gospodara svoga nisu priznavali, pa smo ih Mi, zbog grijehova njihovih, uništili,
a Faraonove smo ljude potopili - svi su oni nevjernici bili.“/54/
Ovdje Uzvišeni govori o tome kako je On
potpuno odan i dokraja pravičan
u Svojoj vladavini, jer On neće lišiti blagodati koju je bilo kome podario sve
dok taj ne počne griješiti. U tom smislu Uzvišeni također kaže: „Allah neće izmijeniti stanje jednog naroda dok on
sam sebe ne izmijeni. A kad Allah hoće da jedan narod kazni, niko to ne može
spriječiti; osim Njega nema mu zaštitnika.“ (13: 11) Zatim Uzvišeni kaže: „Tako je bilo
sa Faraonovim ljudima“, tj. On je tako postupio i sa Faraonovim sljedbenicima i
njima sličnim, kada su
poricali Njegove dokaze: kaznio ih je zbog njihovih grijeha i oduzeo im je
blagodati koje im je bio dao, kao što su plodni vrtovi, izvori vode, usjevi,
riznice, blagostanje i ostale blagodati u kojima su bili uživali. Time im Allah
nije učinio nepravdu, nego su oni sami prema sebi bili nepravedni.
„Najgora bića
kod Allaha jesu oni koji poriču, oni koji neće da vjeruju“, /55/ „oni s kojima ti ugovore sklapaš, pa oni svaki put, ne bojeći
se Allaha, krše ugovor svoj.“/56/ „Ako se u borbi s
njima sukobiš, tako ih razjuri da se opamete oni koji su iza njih.“/57/
Ovdje Uzvišeni kaže da su od svega što hoda po
Zemlji najgori oni koji poriču
i ne vjeruju, oni koji krše ugovor kada god ga sklope i koji ga raskinu kada
god ga potvrde svojim zakletvama, „...ne bojeći se Allaha“, tj. ne bojeći Ga se ni zbog
jednog od svih grijeha koje čine. „Ako se u borbi s njima sukobiš“, tj. ako naiđeš na njih u toku borbe, „...tako ih razjuri“, tj.
žestoko ih kazni i nanesi im tako velike gubitke da se prestraše svi ostali
neprijatelji, bilo Arapi bilo nearapi, i da im oni budu primjer za pouku,
„...da se opamete oni koji su iza njih“, odnosno da bi se oni bojali raskinuti
ugovor, jer bi se onda i njima desilo isto kao i ovima.
„Čim
primijetiš od nekog plemena vjerolomstvo, i ti njemu isto tako otkaži ugovor -
Allah uistinu ne voli vjerolomnike.“ /58/
Ovdje Uzvišeni poručuje Svome Poslaniku, sallAllahu alejhi
we sellem: „Čim primijetiš od nekog plemena“, s kojim ste sklopili
ugovor „...vjerolomstvo“, tj. kršenje tog ugovora između vas i njih, „...i ti njemu isto tako otkaži ugovor“, tj.
obavijesti ih da si i ti također
prekinuo taj ugovor, pa da budete na istom: i ti i oni ćete znati da ste
međusobno u neprijateljskom odnosu.
„Allah uistinu ne voli vjerolomnike“, tj. On
ih ne voli čak i ako krše
ugovor prema nevjernicima. Imam Ahmed navodi od Sulejma ibn Amira: /402/ „Između Muavije i Bizantinaca bio je ugovorom
određen rok. On je bio krenuo prema njihovoj teritoriji, želeći da dođe u
njihovu blizinu, pa da ih napadne čim rok istekne. Međutim, tada jedan stariji
čovjek koji je bio na jahalici, povika: ‘Allahu ekber, Allahu ekber! Pošteno radite, a
ne na prevaru! Zaista je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao:
‘...Ako neko sklopi ugovor sa nekim ljudima, neka ga nipošto ne raskida ili ne
povlači sve dok ne
istekne rok ili dok ga oni ne prekrše, pa da ih onda obavijesti da više ni za
njega ne važi!’ Te su riječi doprle do Muavije, pa se on vrati i
ustanovi da je taj čovjek bio Amr ibn Anbese, radijAllahu anhu“ Ovaj hadis navodi
Ebu-Davud et-Tajalisi od Šu'be. Pored toga, Ebu-Davud, Et-Tirmizi, En-Nesai i
Ibn-Hibban u svom Sahihu navode ga različitim senedima, također, od Šu'be. A Et-Tirmizi ocjenjuje ga kao
hasen sahih hadis.
„I neka nikako ne misle
oni koji ne vjeruju da će se spasiti; oni doista neće moći
umaći.“/59/ „I protiv njih pripremite koliko god
možete snage i konja za boj, da biste time zaplašili Allahove i vaše
neprijatelje, i druge osim njih - vi ih ne poznajete, Allah ih zna. Sve što na
Allahovu putu potrošite nadoknađeno će vam biti, neće vam se nepravda
učiniti.“/60/
Ovdje Uzvišeni kaže Svome Vjerovjesniku,
sallAllahu alejhi we sellem: „I neka nikako ne misle“, Muhammede, „...oni koji
ne vjeruju da će se spasiti“, tj. neka ne misle oni
koje još nismo kaznili da Mi nemamo vlasti nad njima. Naprotiv, oni su podložni
Našoj moći i zavise od Naše
volje, pa Nam ne mogu umaći. U tom smislu Uzvišeni također kaže:„Zar misle oni koji zla
djela rade da će Nama umaći? -
Loše prosuđuju!“(29:4),
odnosno loše pretpostavljaju.
Zatim Uzvišeni naređuje muslimanima da u granicama svojih
mogućnosti pripreme sva sredstva za rat protiv njih: „I protiv njih pripremite koliko god možete“,
tj. sve što god možete od „...snage i konja za boj“. Imam Muslim navodi od Ukbe
ibn Amira: /403/ „Čuo sam Allahovog
Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, kako na minberu govori: ‘I protiv njih pripremite
koliko god možete snage’ - ‘Zaista je snaga strjeljaštvo, zaista je snaga
strjeljaštvo!’“ Ovaj hadis Muslim, Ebu-Davud i Ibn-Madže prenose od Abdullaha
ibn Vehba. A imam Ahmed i autori hadiskih djela koja se zovu Sunen navode od
Ukbe ibn Amira: „Alahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je: /404/
‘Bavite se strjeljaštvom i jahanjem, a da se bavite strjeljaštvom bolje vam je
od jahanja.’“
Imam Malik prenosi od Ebu-Hurejrea,
radijAllahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao:
/405/ „Konji su radi troga: jednom su čovjeku nagrada, drugom zaštita, a trećem teret. Čovjek koji svoga
konja upotrijebi na Allahovom putu, on će mu biti nagrada. Ako ga priveže na
livadi ili pašnjaku, on će imati sevape za sve što njegov konj pojede privezan
na toj livadi ili pašnjaku. Ako konj prekine konopac i tražeći vodu ode milju -
dvije, svaki njegov trag i balega bit će ubrojani kao dobra djela njegovom
vlasniku. Ako konj dođe do rijeke pa se napije iz nje, i to će se ubrojati kao
dobro djelo njegovom vlasniku, pa makar on i ne htio da ga napoji tom vodom.
Čovjeku koji svoga konja koristi da bi zarađivao i pošteno živio, ali ga
upotrijebi i za obavezu prema Allahu, njegov konj je zaštita. A čovjeku koji
svoga konja koristi radi ponosa, licemjerstva i nadmetanja, on će biti teret.“ Zatim je Allahov
Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, upitan o magarcima, pa je on rekao:
„Allah mi o njima nije ništa objavio osim ovih sadržajnih i jedinstvenih ajeta:„Onaj ko bude uradio koliko trun dobra -
vidjet će ga, a onaj ko
bude uradio i koliko trun zla - vidjet će ga.“ (99:7,8) El-Buhari u svom Sahihu navodi od
Urve ibn Ebil-Dža'da el-Barikija da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we
sellem, rekao: /406/ „U grivama konja nalazi se veliko dobro sve do Kijametskog
dana: nagrada i ratni plijen.“
Zatim, Uzvišeni kaže: „...da biste time
zaplašili Allahove i vaše neprijatelje“, tj. da biste tako zaplašili nevjernike
koji su i Allahovi i vaši neprijatelji, „...i druge osim njih - vi ih ne
poznajete“. Abdur-Rahman ibn Zejd ibn Eslem kaže da su to munafici, a to potvrđuju i riječi Uzvišenog: „Među beduinima oko vas ima licemjera, a ima
ih i među stanovnicima Medine, koji su u licemjerstvu spretni - ti ih ne
poznaješ, ali ih Mi poznajemo.“(9:101) Zatim Uzvišeni kaže: „Sve što na Allahovu putu potrošite
nadoknađeno će vam biti,
neće vam se nepravda učiniti.“ Tj. koliko god potrošite za džihad, potpuno i kompletno će vam biti nadoknađeno. Zato stoji u
hadisu koji navodi Ebu-Davud: /407/ „...da će se nagrada za svaki dirhem utrošen na Allahovom putu uvećavati
do sedam stotina puta“, što je već navedeno kod
riječi Uzvišenog: „Oni
koji imanja svoja troše na Allahovu putu liče na onoga koji posije zrno iz kojeg nikne sedam klasova i u
svakom klasu po stotinu zrna. A Allah će onome kome hoće dati i više; Allah je
neizmjerno dobar i sve zna.“(2:261)
„Ako oni budu skloni
miru, budi i ti sklon i pouzdaj se u Allaha, jer On, uistinu, sve čuje
i sve zna.“/61/ „A ako te htjednu prevariti - pa tebi je
doista dovoljan Allah; On te podržava Svojom pomoći
i vjernicima“, /62/ „i On je sjedinio srca njihova. Da si
ti potrošio sve ono što na Zemlji postoji, ti ne bi sjedinio srca njihova, ali
je Allah sjedinio - On je zaista silan i mudar.“/63/
Uzvišeni kaže: Ako se bojiš prevare nekih
ljudi, onda i ti njima otkaži ugovor. Pa ako ti se nastave suprotstavljati i
boriti se protiv tebe, onda se i ti bori protiv njih. A „Ako oni budu skloni“,
tj. ako budu težili „...miru“, tj. primirju, „...budi i ti sklon“, tj. onda i
ti teži miru i prihvati ga od njih. Zbog toga je Allahov Poslanik, sallAllahu
alejhi we sellem, kada su mušrici na Hudejbiji tražili da se sklopi primirje i
prestane rat između njih i njega na
devet godina, prihvatio to od njih iako su za to postavili određene uvjete.
Zatim Uzvišeni kaže: „...i pouzdaj se u Allaha“, tj. skopi mir sa njima i osloni se na
Allaha, jer ti je On dovoljan i On će ti pomoći, makar oni primirjem htjeli samo varku - da ojačaju i
da se spreme za rat, „pa tebi je doista dovoljan Allah“, tj. dovoljan ti je samo On.
Zatim Uzvišeni spominje Svoju blagodat koju je
dao Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, time što ga je pomogao vjernicima -
muhadžirima i ensarijama:„On te podržava Svojom pomoći i vjernicima, i On je sjedinio srca
njihova.“ Tj. On ih je ujedinio u
vjerovanju u tebe, te u pokornosti i pomoći tebi. A u doba džahilijeta među ensarijama su vođeni brojni
ratovi, između plemena Evs i Hazredž. „Da si ti potrošio sve ono što na Zemlji postoji, ti
ne bi sjedinio srca njihova“. El-Buhari i Muslim u svojim Sahihima navode /408/
da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, obraćajući se ensarijama zbog ratnog plijena
sa Hunejna, rekao: „O
skupe ensarija, zar vas nisam našao zalutale pa vas je Allah preko mene uputio,
i siromašne pa vas je Allah preko mene obogatio, i zar niste bili razjedinjeni
pa vas je Allah preko mene ujedinio?“ Kada god bi on od toga nešto upitao, oni
bi odgovarali: „Allah i Njegov Poslanik su nam pomogli.“ Zato Uzvišeni kaže: „ali
je Allah sjedinio - On je zaista silan i mudar.“ Tj. Uzvišeni je zaista moćan, pa se neće iznevjeriti nada ničija
ko se na Njega osloni, i On je mudar i u Svojim djelima i u propisima. Hafiz
Ebul-Kasim Sulejman ibn Ahmed et-Taberani - Allah mu se smilovao - prenosi od
Selmana el-Farisije da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem,
rekao:/409/ „Kada musliman sretne
brata muslimana pa se rukuje sa njim, njihovi grijesi spadaju sa njih kao što
lišće spada sa
sasušenog drveta kada puhne žestok vjetar. Pored toga, njihovi grijesi se
opraštaju pa makar ih bilo koliko morske pjene.“
„O vjerovjesniče,
Allah je dovoljan tebi i vjernicima koji te slijede.“ /64/ „O Vjerovjesniče, bodri vjernike na borbu! Ako vas bude
dvadeset izdržljivih, pobijedit ćete dvije stotine; a ako vas bude stotina -
pobijedit ćete hiljadu onih koji ne vjeruju, zato što su oni ljudi koji ne
shvataju.“ /65/ „Sada vam Allah daje olakšicu. On zna
da ste izmoreni i - ako vas bude stotinu izdržljivih - pobijedit ćete
dvije stotine, a ako vas bude hiljadu - pobijedit ćete Allahovom voljom dvije
hiljade. A Allah je uz one koji su izdržljivi.“ /66/
Allah, dž.š., bodri Vjerovjesnika, sallAllahu
alejhi we sellem, i vjernike na borbu i obavještava ih da im je On dovoljan
pomagač protiv njihovog
neprijatelja i ako je mnogobrojniji i spremniji, makar to bio i manji broj
vjernika. Rekao je Ibn Ebi-Hatim od Eš-Ša´bija povodom Allahovog, dž.š.,
govora: „O Vjerovjesniče, Allah je dovoljan tebi i vjernicima
koji te slijede.“
Rekao je: „dovoljan je Allah, dž.š., tebi i onima koji su prisutni s tobom."
Zato je rekao Uzvišeni Allah, dž.š.: "O, Vjerovjesniče, bodri vjernike na borbu.“ Tj. podstiči ih na to; zato je Allahov Poslanik,
sallAllahu alejhi we sellem, bodrio ih na borbu pri njihovim redovima i
susretanju, kao što je rekao svojim ashabima na Dan Bedra, kada su se mušrici
približavali u njihovoj mnogobrojnosti i gotovosti: /410/ „Uputite se ka Džennetu
prostranom kao nebesa i Zemlja ...“
Zatim je rekao Allah, dž.š., donoseći radosnu vjest i naređujući vjernicima "Ako
vas bude dvadeset izdržljivih, pobijedit ćete dvije stotine, a ako vas bude
stotina, pobijedit ćete hiljadu onih koji ne vjeruju." Svaki pojedinac
naspram deseterice; zatim je dokinuta ova naredba, a ostala je radosna vijest.
Rekao je Abdulah bin El-Mubarek od Ibn-Abbasa, koji je kazao: „Pošto je objavljeno:
‘Ako vas bude dvadeset izdržljivih, pobijedit ćete dvije stotine.’ To je bilo nesnosno za muslimane s obzirom
da im je Allah, dž.š., naredio da ne bježi jedan od deseterice, zatim je došlo
olakšavanje pa je rekao Uzvišeni Allah, dž.š.: ‘Sada vam Allah daje olakšicu.
On zna da ste izmoreni, i ako vas bude stotinu izdržljivih, pobijedit ćete dvije stotine’. Rekao je: ‘Olakšao im
je Allah, dž.š., određeni broj, a umanjio
im je strpljivost onoliko koliko im je olakšao.’“ Prenosi El-Buhari od Ibn-Abbasa da je
rekao: Nakon što je objavljen ovaj ajet, bilo je preteško za muslimane i
smatrali su velikim da se njih dvadeset bori protiv dvije stotine i stotina
protiv hiljade. Olakšao im je Allah, dž.š., pa je dokinuo ovaj ajet drugim
ajetom, pa je rekao: ‘Sada vam Allah daje olakšicu, On zna da ste izmoreni...’
Zato, nije im bilo dopušteno kada se sretnu sa dvostruko jačim neprijateljem da se povuku; a ako bi
se pred njima našli u manjem broju, s njih spada obaveza borbe i dopušteno im
je izbjeći sukob s njima.“
„Ni jednom Vjerovjesniku
nije dopuštano držati sužnje dok ne izvojuje pobjedu na zemlji; vi želite
prolazna dobra ovoga svijeta, a Allah želi onaj svijet. Allah je Silan i
Mudar.“ /67/“ Da nije ranije Allahove odredbe, snašla bi vas patnja velika zbog
onoga što ste uzeli.“ /68/ „Sada jedite ono što ste zaplijenili kao dopušteno i
lijepo i bojte se Allaha - Allah zaista prašta i Milostiv je.“ /69/
Prenosi El-Eameš od Abdullaha bin Mesuda da je
rekao: /411/ „Na Dan Bedra rekao je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we
sellem: ‘Šta kažete o ovim
zarobljenicima?’
Pa je rekao Ebu-Bekr: ‘O Allahov poslaniče, oni su tvoj narod i tvoja rodbina, ostavi ih u životu i nastoj
ih pridobiti da im Allah, dž.š., oprosti.’“ Rekao je Omer, radijAllahu anhu: „O Allahov
Poslaniče: optuživali su te
za laž i protjerivali, izvedi ih i poubijaj ih!“ Rekao je Abdullah bin Revvaha: „O Allahov
Poslaniče, ti si u dolini
punoj zapaljivog drveta, rasplamsaj u njoj veliku vatru, zatim ih baci u nju.“ Pa je šutio Alahov
Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, nije im ništa odgovorio, zatim je ustao
i ušao. Jedni su rekli: prihvatit će prijedlog Ebu-Bekra, radijAllahu anhu, a drugi: prihvatit će
prijedlog Omera, radijAllahu anhu, a treći: prihvatit će prijedlog Abdullaha
bin Revvaha, radijAllahu anhu Zatim je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we
sellem, izašao pred njih pa je rekao: „Zaista, Allah, dž.š., razmekšava ljudska srca dok ne
budu mekša od mlijeka, i zaista, Allah, dž.š., učvršćuje ljudska srca dok ne budu čvršća od
kamena, i zaista tvoj primjer, o Ebu-Bekre, jeste kao primjer Ibrahima, a.s.,
koji je rekao : „Onaj
ko bude mene slijedio - moje je vjere, a onaj ko bude protiv mene ustajao, pa
Ti uistinu praštaš i milostiv si.“ (14:56) I zaista, tvoj primjer, o Ebu-Bekre,
jeste kao primjer Isaa, a.s., koji je rekao: „Ako ih kazniš, robovi su tvoji, a
ako im oprostiš - Silan i Mudar Ti si.“ (5:118) A zaista tvoj primjer, o Umere,
jeste kao primjer Musaa, a.s., koji je rekao: „Gospodaru naš, uništi bogatstva njihova i
zapečati srca njihova pa
neka ne vjeruju dok ne dožive patnju nesnosnu.“ (10:88) I zaista tvoj primjer, o Omere,
jeste kao primjer Nuha, a.s., koji je rekao: "Gospodaru moj, ne ostavi na
zemlji ni jednog nevjernika.“ (71:26) Vi ste moji savjetnici i niko se od njih
neće osloboditi izuzev
iskupljivanjem ili ubistvom. Rekao je Ibn-Mesud: „O Allahov Poslaniče, osim Suhejla bin Bejdaa - zaista on
spominje islam.“
Pa je ušutio Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem Nisam nikada kao
tada strahovao da na mene ne padne kamenje sa nebesa sve dok Allahov Poslanik,
sallAllahu alejhi we sellem, nije izgovorio "osim Suhejla bin
Bejdaa", pa je Uzvišeni Allah, dž.š., objavio ajet: „Nijednom
Vjerovjesniku nije dopušteno da drži sužnje dok ne izvojuje pobjedu na zemlji.
Vi želite prolazna dobra ovoga svijeta, a Allah je Silan i Mudar.“ Prenose
El-Imam Ahmed, Et-Tirmizi i El-Hakim u svom „Musterdeku“ i rekao je: „Sened mu
je sahih, ali ga ne prenose El-Buhari i Muslim.“
O riječima Uzvišenog Allaha, dž.š.: „Da nije ranije Allahove odredbe“ rekao je
Alija ibn Ebi-Talha, od Ibn-Abbasa: „Znači da vam je po prethodnoj Allahovoj, dž.š., odredbi dozvoljeno
uzimati ratni plijen i zarobljenike.“„...snašla bi vas zbog onoga što ste uzeli od zarobljenika“
„...velika patnja“. Rekao je Uzvišeni Allah, dž.š.:„...sada jedite ono što ste
zaplijenili kao dopušteno i lijepo“. Navodi se kao dokaz za ovaj govor što ga
iznose dvije vjerodostojne zbirke (Buharija i Muslim) do Džabira bin Abdullaha,
radijAllahu anhu, hadis u kojem Muhammed, a.s., kaže: /412/ „Dozvoljen mi je
ratni plijen, a nije bio dozvoljen nikome prije mene.“
Imam Ebu-Davud prenosi od Ibn-Abbasa: /413/
„...da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, odredio otkupninu za
zarobljenike poslije Bitke na Bedru u iznosu od 400...“ Kod većine islamskih učenjaka, postupak sa
zarobljenicima prepušten je vladaru (halifi) - da on izabere šta učiniti sa
njima. Ako želi, pobit će ih, kao što je učinjeno sa plemenom Benu-Kurejza, ili
- ako želi - otkupit će ih uzevši otkupninu za njih kao što je učinjeno sa
zarobljenicima na Bedru, ili osloboditi ih u zamjenu od zarobljenih muslimana,
kao što je postupio Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, sa služavkom
i njenom kćerkom koje su bile u zarobljeništvu Seleme bin El-Ekw'a tako da ih
je vratio, a za njih dvije uzeo je muslimane koji su bili kod mušrika; ili -
ako želi - učinit će ih robljem. Ovo je stanovište šafijske pravne škole i
jedne grupe od učenjaka. O ovom pitanju ima i drugih razilaženja među imamima,
pojašnjenih u fikhskim knjigama.
„O Vjerovjesniče,
reci sužnjima koji se nalaze u rukama vašim. Ako Allah zna da u srcima vašim
ima bilo šta dobro, dat će vam bolje od onoga što vam je uzeto i oprostit će
vam, a Allah prašta i Milostiv je.“ /70/ „A ako htjednu da
te prevare, pa - oni su i prije Allaha varali i zato ti je On omogućio
da ih pobijediš; a Allah sve zna i Mudar je.“ /71/
Prenosi Muhammed od Abdullaha bin Abbasa,
radijAllahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao na
Dan Bedra: /414/ „Zaista sam vidio da su ljudi iz plemena Beni-Hašim, i drugi,
izašli prisilno, a ne zbog njihove potrebe da se bore protiv nas, pa ko od vas
sretne nekog od njih neka ga ne ubija, ko sretne Ebu El-Bahterija bin Hišama neka
ga ne ubija i ko sretne El-Abbasa bin Abd El-Mutaliba neka ga ne ubija, pa,
zaista je on izašao prisilno.“
Rekao je Ebu-Huzejfe bin Utbe: „Da ubijamo
naše očeve i naše sinove i
našu braću i našu rodbinu, a da ostavimo El-Abbasa. Tako mi Allaha, da sam ga
sreo, udario bih ga sabljom. Ova je vijest dospjela do Allahovog Poslanika,
sallAllahu alejhi we sellem, pa je rekao Omeru bin El-Hattabu: „O oče Hafsin“, rekao je: „Tako mi Allaha, ovo je prvi dan
u kojem me je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, nazvao: oče Hafsin.“ „Zar da se pogubi sabljom amidžić Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi
we sellem!“ Pa je rekao Omer: „O
Allahov Poslaniče, dozvoli mi da
odrubim njegovu glavu. Tako mi Allaha, on je licemjeran.“ Poslije toga
Ebu-Huzejfe je rekao: „Tako mi Allaha, nisam u sigurnosti od te riječi koju sam izgovorio i još uvijek od nje
strahujem od Allaha, dž.š., izuzev ako mi to Allah ne otkupi (šehadetom)
pogibijom na Allahovom putu. Poginuo je kao šehid u Bici na El-Jemami, neka je
Allah, dž.š., zadovoljan njime.“
Povodom toga Ibn-Abbas je rekao: /415/ Pošto
je omrknuo, Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, na Bedru, a
zarobljenici su bili zatvoreni u okove, prvu noć je proveo budan pa su ga upitali njegovi
ashabi: „O Allahov Poslaniče, šta ti je pa ne spavaš!“ El-Abbasa je zarobio
jedan ensarija pa je rekao Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem: „Čuo sam jecanje svog amidže El-Abbasa u
okovima“, pustili su ga oni,
nakon toga, na slobodu, a potom je zaspao Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi
we sellem Prenosi Junus bin Bukejr od Ez-Zuhrija, a on od grupe koju poimenice
navodi - da su rekli: /416/ „Poslale su Kurejšije Allahovom Poslaniku,
sallAllahu alejhi we sellem, u otkup njihove zarobljenike pa je svaki narod
otkupio svog zarobljenika. Abbas je rekao: „O Allahov Poslaniče, bio sam musliman“, pa je rekao Allahov
Poslananik, sallAllahu alejhi we sellem: „Allah najbolje zna tvoj islam; ako je
istina kao što kažeš, Allah će
te nagraditi; a što se tiče vanjštine tvoje, to je naš domen, iskupi se za sebe
i sina od tvoga brata Neufela bin El-Harisa bin Abd El-Mutaliba i Akil bin
Ebi-Taliba bin Abd El-Mutaliba i tvog saveznika U'tbu bin Omera, brata od Ibn
El-Harisa bin Fehra.“ Rekao
je: „Ja nemam toliko, Allahov Poslaniče?“
Rekao je: „Gdje je imetak koji ste zakopali ti i Ummu-Fadla? Pa si joj rekao:
ako me zadesi nesreća na ovom
putovanju, ovaj imetak koji si zakopao pripada mojim sinovima Fadlu, Abdulahu i
Kasemu.“
Rekao je: „Tako mi Allaha, o Allahov Poslaniče, ja, uistinu, znam da si ti Allahov
Poslanik, zaista je ovo nešto o čemu ne zna niko osim mene i majke Fadle,
obračunaj mi, o Allahov Poslaniče, za ono što ste pretrpjeli od mene dvadeset
oka od imetka koji imam“, pa je rekao Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem: „Ne. To je
stvar koju nam je Allah dao od tebe.“ Pa je otkupio sebe i dva bratića i njegova saveznika i povodom toga
Uzvišeni Allah, dž.š., objavio je: „O Vjerovjesniče, reci sužnjima koji se nalaze u rukama vašim, ako Allah zna da u
srcima vašim ima bilo šta dobro, dat će vam bolje od onoga što vam je uzeto i
oprostit će vam, a Allah prašta i Milostiv je.“ El-Abbas je rekao: „Allah mi je dao umjesto
dvadeset oka u islamu dvadeset robova, kod svakog je od njih bio imetak koji su
obrtali, a usto se nadam i Allahovom oprostu.“
Prenosi El-Hafiz Ebu-Bekr El-Bejheki od Enesa
bin Malika da je rekao: /417/ „Došao je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we
sellem, sa imetkom iz Bahrejna pa je rekao: ‘Razbacajte ga po mom Mesdžidu!’ To
je bio najveći imetak sa kojim
je došao Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem Izašao je na namaz, a
uopće se nije obazirao na taj imetak. Pošto je obavio namaz, došao je i sjeo
pored njega i nije nikog vidio, a da mu nije dao imetka. Kada mu je došao
El-Abbas, rekao je: ‘O
Allahov Poslaniče, daj i meni,
zaista sam ja otkupio sebe i Akila.’ Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao
mu je: ‘Uzmi.’ Nakupio je u svoju odjeću toliko da nije mogao ponijeti pa je rekao: ‘Naredi nekom da mi ovo
podigne.’ ‘Ne’, odgovori on. ‘Onda mi podigni ti.’ Rekao je: ‘Ne.’ Odredio je
jedan dio a zatim je to podigao na svoja pleća i otišao, a Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem,
pratio ga je pogledom dok nije zamakao , čudeći se njegovoj žudnji. Allahov
Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, nije ustao dok nije odnesen i posljednji
dirhem.“
Bilježi ga El-Buhari na više mjesta u Sahihu.
U govoru Uzvišenog Allaha, dž.š.: „A ako te
htjednu prevariti, pa oni su i prije Allaha varali.“ Ako te htjednu prevariti
time što ti to pokazuju govorima, pa oni su Allaha varali i prije Bedra
nevjerovanjem u Njega. „Zato ti je On omogućio da ih pobijediš.“ Znači, da ih zarobiš
poslije Bitke na Bedru. „A Allah sve zna i Mudar je.“ Zna i Mudar je u Svom postupku. Komentar
ovog ajeta uglavnom je općenitost. Vezano za
Abbasa i druge, to je potpunije i jasnije. Allah, dž.š., najbolje zna.
„Oni koji vjeruju i
iseljavaju se, i u borbi na Allahovu putu zalažu imetke svoje i živote svoje, i
oni koji daju utočište i pomažu, oni jedni druge
nasljeđuju. A onima koji vjeruju, a koji se nisu iselili, vi ne možete, sve dok
se ne isele, nasljednici biti. A ako vas zamole da im u vjeri pomognete, dužni
ste im u pomoć priteći, protiv naroda sa kojim o nenapadanju zaključen ugovor
imate. A Allah dobro vidi ono što radite.“ /72/
Uzvišeni Allah, dž.š., spomenuo je vrste
vjernika i podijelio ih na: muhadžire - koji su napustili svoje domove, imetke
i došli da pomognu Allaha i njegova Poslanika i utvrde njegovu vjeru, žrtvujući svoje imetke i svoje živote pri tome;
ensarije - to su muslimani od stanovnika Medine koji su dali utočište njihovoj
braći muhadžirima u svojim domovima i utješili ih svojim imecima i pomagali
Allaha i Njegova Poslanika borbom zajedno sa njima; za njih vrijedi:„Oni jedni druge nasljeđuju.“ Znači: svaki je od njih preči jedan drugom od bilo koga. Tako je
Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, pobratio muhadžire i ensarije,
svaka dvojica su braća, stoga su jedni druge nasljeđivali nasljedstvom prije
rodbinstva, tako da je to Uzvišeni Allah, dž.š., dokinuo nasljeđem.To je
potvrđeno u Sahihul-Buhari od Ibn-Abbasa.
Prenosi Imam Ahmed od Džerir bin Abdullaha El-Bedžlija, radijAllahu
anhu, da je rekao: „Rekao
je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem: /418/ ‘muhadžiri i ensarije
nasljeđuju jedni druge a
pušteni zarobljenici Kurejšije i na slobodu pušteni iz plemena Sekif nasljeđuju
jedni druge do Kijametskog dana.’“ Samo Ahmed bilježi ovo predanje.
Pohvalio je Allah, dž.š., i Njegov Poslanik
muhadžire i ensarije, ne samo na jednom nego na više mjesta u Svojoj Jasnoj
knjizi: (59:8,9) „I siromasima muhadžirima, koji su iz rodnog kraja svoga
protjerani, i imovine svoje lišeni, koji žele Allahovu milost i naklonost steći, i Allaha i Poslanika Njegova pomoći -
to su, zaista, pravi vjernici. I onima koji su Medinu za življenje izabrali i
domom pravde još prije njih je učinili, oni vole one koji im se doseljavaju i u
grudima svojim nikakvu tegobu, zato što im se daje, ne osjećaju i više vole
njima nego sebi, mada je i njima samima potrebno.“
Najljepše što je rečeno u govoru Uzvišenog Allaha, dž.š.,
jeste: „I u grudima svojim
nikakvu tegobu zato što im se daje ne osjećaju“,
(59:9) znači: ne zavide im na
dobroti koju im je Allah, dž.š., dao zbog njihovog iseljenja. Spoljašnji izgled
ajeta ogleda se u davanju prednosti muhadžirima nad ensarijama; ovo je stvar
oko koje je ulema saglasna i u tome se ne razilaze.
Govor Uzvišenog Allaha, dž.š.: „A onima koji vjeruju, a koji se nisu iselili,
vi ne možete, sve dok se ne isele, nasljednici biti." (8:72) Ovo je treća vrsta vjernika: oni koji vjeruju a
koji se nisu iselili, nego su ostali u svojim oazama, njima nema udjela u
ratnom plijenu, niti u njegovoj petini, osim onima koji su prisustvovali borbi.
Kao što prenosi El-Imam Ahmed od Jezida bin el-Hasib el-Eslemija,
radijAllahu anhu: /419/ „Pozovi ih u islam; ako ti se odazovu - primi ih i prestani ih
uznemiravati, zatim ih pozovi na preseljenje iz njihovih domova u domove
muhadžira i pouči ih da - ako budu
tako postupili - njima pripada isto što i muhadžirima, a imaju i obaveze kao i
muhadžiri. Ako odbiju i prihvate njihove domove, pouči ih da će biti kao
muslimanski beduini, i na njih se odnosi Allahov propis koji se odnosi i na
vjernike i nemaju udjela u ratnom plijenu osim da se bore zajedno sa muslimanima.
Ako odbiju pozovi ih na davanje džizje, pa ako se odazovu - primi od njih i
prestani se uznemiravati. A ako odbiju, zatraži od Allaha, dž.š., zaštitu i
bori se protiv njih.“
Jedino Muslim bilježi ovo predanje i sa drugim dodacima.
U govoru Uzvišenog Allaha, dž.š.: „Ako vas
zamole da im u vjeri pomognete, dužni ste im u pomoć priteći.“ Znači: beduine koji nisu izbjegavali borbu na vjerskom planu protiv
njihovih neprijatelja - pomozite, zaista je vama vadžib pomoć ih i jer su oni
vaša braća po vjeri, osim da vas narod koji ne vjeruje zamoli za pomoć. Između
vas i njih postoji sporazum, tj. primirje na duže staze, ne ostavljajte na
cjedilu vaše štićenike i ne kršite vaše zakletve sa onima s kojima ste sklopili
ugovor. Ovo je preneseno od Ibn-Abbasa, radijAllahu anhu
„Nevjernici jedni druge
nasljeđuju. Ne postupite li tako, nastat će smutnja na
Zemlji i nered veliki.“ /73/
Pošto je Uzvišeni Allah, dž.š., spomenuo da
vjernici nasljeđuju jedni druge,
prekinuto je dugotrajno prijateljstvo između njih i nevjernika, u oba Sahiha
stoji predanje od Usame bin Zejda da je rekao: Rekao je Allahov Poslanik,
sallAllahu alejhi we sellem: /420/ „...ne nasljeđuje musliman kafira (nevjernika) niti nevjernik nasljeđuje
muslimana.“
U Musnedu prenosi hadis Amr bin Šu´ajb od
svoga oca, a on od svog djeda da je rekao: „Rekao je Allahov Poslanik,
sallAllahu alejhi we sellem: /421/ ‘Pripadnici dviju različitih religija ne nasljeđuju jedni druge.’“ Rekao je Et-Tirmizi:
da je hadis hasen sahih.
Rekao je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi
we sellem: /422/ „Ja sam čist od svakog
muslimana koji je među mušricima"; zatim je rekao: „Oni se ne viđaju, tj. ne sastaju.“ Govor Uzvišenog Allaha,
dž.š.: „Ne postupite li tako nastat će smutnja na Zemlji i nered veliki,“ znači: ako ne napuste mušrike, a međusobno budu smjenjivali vjernike,
nastat će smutnja među ljudima, tj. dvosmislenost, miješanjem vjernika sa
nevjernicima, doći će do velikog i proširenog nereda.
„Oni koji vjeruju i isele
se, i bore se na Allahovu putu, i oni koji daju sklonište i pomažu - oni su
zbilja pravi vjernici - njih čeka oprost i obilje plemenito.“ /74/ „A oni koji kasnije vjernici postanu, pa se isele i u borbi
zajedno s vama učestvuju - oni su vaši. A rođaci su,
prema Allahovoj Knjizi, jedni drugima preči - Allah zaista sve zna.“ /75/
Nakon što je Uzvišeni Allah, dž.š., spomenuo
tretman vjernika na ovom svijetu, nastavlja sa navođenjem njihove osude na ahiretu,
obavještava o njima, kao o onim sa istinskim imanom kao što je spomenuo na
samom početku sure: Uzvišeni Allah, dž.š., nagradit će ih oprostom i
razrješenjem od grijeha ako ih imaju i plemenitom opskrbom koja je mnogo
lijepa, čista i prijatna, uvijek je ima bez prestanka; zatim je spomenuo: ko se
bude držao njihovih običaja sa iskrenim imanom i dobrim djelom, oni su sa njima
zajedno na ahiretu - kao što je rekao Uzvišeni Allah, dž.š.: „Allah je zadovoljan
prvim muslimanima.“ (9:100)
I rekao je Uzvišeni Allah, dž.š.:„Oni koji
poslije njih dolaze.“ (59:10) U hadisu koji prenose El-Buhari i Muslim: /423/ „Čovjek će biti sa onim koga je volio.“ I u drugom hadisu /424/
„Ko je volio jedan narod on je sa njima. U drugom predanju: „Proživljen je sa
njima.“
A što se tiče Allahovog govora: "A rođaci su prema Allahovoj Knjizi jedni
drugima preči“ - obuhvatajući svu rodbinu ovaj ajet, kao što tvrde
Ibn-Abbas, Mudžahid, ´Ikrime, Hasan, Katade i drugi dokinuo je naslijeđe
prijateljstvom i bratimljenjem, kao što su jedni druge isprva nasljeđivali.
Ovaj ajet obuhvata rođake posebnim imenom, ko ih ne nasljeđuje, navodi se kao
čvrst dokaz hadis: /425/ „Zaista je Allah, dž.š., dao svakom njegovo pravo i nema oporuke
nasljedniku. Rekli su: ‘On da je bio vlasnik prava, imenovan bi bio u Allahovoj
Knjizi kao zakonski nasljednik. Pošto nije tako, onda nije nasljednik. Allah
najbolje zna.’“
Kraj sažetog komentara sure El - Enfal. Allahu
pripada zahvala i u Njega se pouzdaje, On nam je dovoljan i divan pomagač.
