Ta-ha. /1/ Ne
objavljujemo Kur'an da se mučiš, /2/ već da bude pouka onome koji se boji; /3/
objavljuje ga Stvoritelj Zemlje i nebesa visokih, /4/ Svemilosni, Koji se nad
Aršom uzvisio. /5/ Njegovo je što je na nebesima, i na zemlji, i što je između
njih, i što je pod zemljom! /6/ Ako se ti glasno moliš, pa, On zna i što je
tajno i što je još skrovitije. /7/ Allah, drugog boga osim Njega nema,
najljepša imena ima./8/
O kur'anskim
kraticama bilo je riječi na početku sure "El-Bekara", pa nema potrebe
da to ponavljamo. Uzvišeni kaže: "Ne objavljujemo Kur'an da se
mučiš." Katade kaže: "Nije ga, tako mi Allaha, učinio naporom, već
milošću, svjetlom i vodičem u Džennet. "Već da bude pouka onom ko se
boji." Allah, dž.š., objavio je Svoju Knjigu i poslao Poslanika kao Svoju
milost robovima, da se pouči onaj ko je za pouku i da se čovjek okoristi onim
što čuje iz Knjige, jer je ona pouka u kojoj je Allah, dž.š., objavio Svoje
dozvole i zabrane. Uzvišeni kaže: "Objavljuje ga Stvoritelj Zemlje i
nebesa visokih", tj. ovaj Kur'an, što ti je dat, Objava je od Gospodara
tvog, Gospodara svega, Svemoćnog upravljača svega, Koji je stvorio Zemlju sa
njenim dolinama i vegetacijom i visoka nebesa uzdignutim i dražesnim. Uzvišeni
kaže: "Svemilosni, Koji se nad Aršom uzvisio." O ovome je bilo riječi
u suri "El-A'raf" i nema potrebe da to ponavljamo. Najispravniji i
najsigurniji put u vezi sa Allahovim atributima je put prvih generacija; on se
drži se čvrsto Kur'ana i Sunneta i onoga što je u njima o ovome rečeno, bez
postavljanja pitanja "Kako?", izvitoperivanja (akomodiranja), poistovjećivanja,
poređenja ili lišavanja atributa. Uzvišeni kaže: "Njegovo je što je na
nebesima, i što je na zemlji, i što je između njih, i što je pod zemljom",
tj. sve je pod Njegovom kontrolom, upravom, htijenjem, voljom i mudrošću.
On je Stvoritelj toga, Bog i Vladar svega. Nema boga mimo
Njega, ni gospodara osim Njega. Uzvišeni kaže: "Ako se ti glasno moliš, pa
On zna i što je tajno i što je skrovitije", tj. ovaj Kur'an objavljuje
Onaj Koji je stvorio Zemlju i visoka nebesa i Koji zna tajne, pa i ono
najskrivenije, kao što Uzvišeni na drugom mjestu kaže: "Objavljuje ga Onaj
Kome su poznate tajne nebesa i Zemlje; On mnogo prašta i milostiv je."
Alija ibn Ebu-Talha kaže da je Ibn-Abbas rekao: - tajna je koju čovjek nosi u
sebi, a - ono je što čovjek ne zna da će uraditi prije nego to sazna, a Allah,
dž.š., najbolje zna. Uzvišeni kaže: "Allah, drugog boga osim Njega nema,
najljepša imena ima", tj. Allah, dž.š., je Onaj Koji ti objavljuje Kur'an,
drugog boga osim Njega nema; On ima najljepša imena i najuzvišenija svojstva.
Pri kraju sure "El-A'raf" naveli smo hadise koji govore o ovoj temi.
Allahu, dž.š., pripada pohvala i milost.
A da li je do tebe
doprla vijest o Musau, /9/ kada je vatru ugledao, pa čeljadi svojoj rekao:
"Ostanite vi tu, ja sam vatru vidio, možda ću vam nekakvu glavnju donijeti
ili ću pored vatre naći nekoga ko će mi put pokazati." /10/
Uzvišeni nastavlja spominjući događaje iz Musaova, a.s.,
života kako mu je Objavu dao i kako je sa njim razgovarao nakon što je on
ispunio obećanje svom puncu oko čuvanja stoke i sa svojom porodicom i suprugom
zaputio se u namjeri da odu u Egipat. Zalutali su i izgubili se u pustinji, a
bila je hladna, jako tamna zimska noć, puna zvijeri. Počeo je kresati o kremen
da raspali vatru, kako je to bilo uobičajeno, ali nije uspijevao da ukreše jer
se iskre nisu pojavljivale. Dok je tako radio, najedanput je ugledao sa desne
strane Tura vatru, pa je obradovao svoju čeljad, rekavši: "Vidio sam
vatru, možda ću vam nekakvu glavnju donijeti", tj. plamen da posvijetli
sebi i svojoj porodici, "ili ću pored vatre naći nekoga ko će mi put
pokazati", tj. naći ću nekoga da mi pokaže put. Ovo je dokaz da su bili
izgubili put, jer kada je ugledao vatru on je rekao: Ako ne nađem nikoga da mi
pokaže put, donijet ću vam vatru da naložimo.
A kad do nje dođe,
neko ga zovnu: "O Musa, /11/ Ja sam, uistinu, Gospodar tvoj! Izuj, zato
obuću svoju, ti si, doista, u blagoslovljenoj dolini Tuva. /12/ Tebe sam
izabrao, zato ono što ti se objavljuje slušaj! /13/ Ja sam, uistinu, Allah, drugog
boga, osim Mene nema; pa Meni ibadet čini i namaz obavljalj! /14/ čas
oživljenja će sigurno doći, od svakoga ga tajim, kad će svaki čovjek prema
trudu svome nagrađen ili kažnjen biti. /15/ I neka te zato nikako ne odvrati od
vjerovanja u njeg onaj koji u njega ne vjeruje i koji slijedi strast svoju, pa
da budeš izgubljen."/16/
Uzvišeni kaže:
"I kad do nje dođe", tj. vatre i kad joj se primače, "bi
pozvan", tj. pozvao ga je Allaha dž.š.: "O Musa!" U drugom ajetu
stoji: "Neko ga zovnu s desne strane doline, iz stabla, u blagoslovljenom
kraju: 'O Musa, Ja sam Allah.'" U ovoj suri Uzvišeni kaže: "Ja sam,
uistinu, Gospodar tvoj", tj. Onaj Koji ti se obraća, "pa skini svoju
obuću", iz poštovanja prema blagoslovljenom mjestu, jer "se nalaziš u
blagoslovljenoj dolini Tuva." Ovo je ime doline. Uzvišeni kaže: "Ja
sam te izabrao", kao što na drugom mjestu kaže: "Ja sam te odabrao
nad ostale ljude", tj. iznad ljudi njegova vremena, "zato ono što ti
se objavljuje slušaj!" "Ja sam, uistinu, Allah, drugog boga, osim Mene,
nema." Prva obaveza onih na koje se odnose šerijatske obaveze je da znaju
da nema drugog boga osim Allaha, dž.š., Jedinog, Koji druga nema.
Uzvišeni kaže: "pa Meni ibadet čini", tj. samo
Meni ibadet čini i ne čini Mi širk, "i namaz obavljaj, da bih ti uvijek na
umu bio", tj. klanjaj, prilikom sjećanja na Mene. Potvrda su ovome riječi
u dva najpoznatija “Sahiha” od Enesa, r.a., koji kaže da je Poslanik, s.a.v.s.,
rekao: /149/ "Ko prespava namaz ili ga zaboravi, otkup za njega je da ga
klanja kada ga se sjeti. Nema drugog otkupa za namaz." Uzvišeni kaže:
"^as oživljenja će sigurno doći", tj. on će sigurno nastupiti i
sigurno biti. Uzvišeni kaže: "Od svakoga ga tajim", tj. sakrio sam ga
od svih stvorenja i nikoga nisam obavijestio o momentu njegova nastupa. Skoro
sam ga sakrio čak i od Sebe. Mudrost je u tome "da svaki čovjek bude prema
trudu svome nagrađen ili kažnjen", tj. da dobije prema svome radu.
Uzvišeni kaže: "Neka te zato ne odvrati od vjerovanja u njeg onaj koji u
njega ne vjeruje." Ovo je obraćanje punoljetnim i šerijatski obaveznim
pojedincima da ne slijede put onoga ko poriče Sudanji dan, koji se drži samo
ovog svijeta i suprotstavlja se svome Gospodaru. Ako prihvate njegove hirove,
sigurno će nastradati.
"A što ti je to
u desnoj ruci, o Musa? /17/. "Ovo je moj štap", odgovori on,
"kojim se poštapam i kojim lišće ovcama svojim skidam, a služi mi i za
druge potrebe." /18/ "Baci ga, o Musa!", reče On. /19/ I on ga
baci, kad on, zmija koja hmili. /20/ "Uzmi je i ne boj se!", reče On,
"Mi ćemo je vratiti u ono što je prije bila."/21/
Ovo je kategoričan
dokaz Musau, a.s., od Allaha, dž.š., i velika mu'džiza, vanredna pojava i
ljepota koja dokazuje da slično nije u stanju učiniti niko osim Allaha, dž.š.,
i da tako nešto ne donosi niko osim poslanog vjerovjesnika. Uzvišeni kaže:
"Šta ti je to u desnoj ruci, o Musa?" Način postavljenog pitanja
ukazuje na bliskost i to je upitno a potvrdna konstrukcija. "Ovo je moj
štap", odgovori on, "kojim se poštapam", tj. oslanjam se na
njega pri putovanju, "i lišće ovcama svojim skidam", tj. nježno
tresem drveće njim, da bi sa njega palo lišće kojim hranim svoje stado, a zatim
kaže: "A služi mi i za druge potrebe", tj. interese, koristi i
potrebe osim nabrojanih. Neki su pokušali da nabroje te potrebe. Međutim,
njihova kazivanja su israilijati u kojima se spominje kako je Musa, a.s.,
štapom činio razna čuda. Da je to istina, Musa, a.s., bi znao za mogućnost njegovog
pretvaranja u zmiju i ne bi u strahu od zmije pokušao da pobjegne.
Uzvišeni kaže: "Baci ga, o Musa!", reče On, i on
ga baci, kad on-zmija koja hmili", tj.postao je odmah velika zmija koja se
brzo kreće poput kućne zmije, koja je najbrža zmija, samo što je kućna malehna,
a ova je velika. Zmija je bila, dakle, jako velika i vrlo brza, pa se Musa
uplašio i počeo da bježi. Uzvišeni mu reče: "Uzmi je i ne boj se!, reče
On, "Mi ćemo je vratiti u ono što je prije bila." Musa je pokušao da
je uzme tako što je kraj svoga ogrtača stavio oko ruke, ali mu Melek reče:
"O Musa, ako ti Allah ukloni svoju zaštitu, može li ti ogrtač išta
pomoći?" Musa odgovori: "Ne, ali ja sam slabić, od slabosti sam
stvoren", a zatim oslobodi svoju ruku i stavi je na usta zmije. Tada se ču
kao škrgutanje kutnjaka i očnjaka. Pošto je dohvati, a ono - njegov štap, a
njegova ruka na mjestu za koje je držao svoj štap kada se na njega oslanjao,
između dva zupca (režnja).Zato Uzvišeni kaže: "Mi ćemo je vratiti u ono
što je prije bila", tj. u stanje koje otprije poznaješ.
"I uvuci ruku
pod pazuho svoje, ruka će se pojaviti bijela, ali ne bolesna; i eto, znamenje
drugo, /22/ da ti pokaženo neke od Naših čuda. /23/ Idi Faraonu jer je u zlu
svaku mjeru prevršio! /24/ "Gospodaru moj", reče Musa, "učini
prostranim prsa moja, /25/ i olakšaj zadatak moj: /26/ odriješi uzao sa jezika
mog /27/ da bi razumjeli govor moj /28/ i podaj mi za pomoćnika iz porodice
moje /29/ Haruna, brata mog; /30/ osnaži me njime /31/ i učini drugom u zadatku
mome /32/ da bismo Te mnogo hvalili /33/ i da bismo Te mnogo spominjali, /34/
Ti, uistinu, znaš za nas."/35/
Ovo je drugi dokaz Musau, a.s.,: "I uvuci ruku pod
pazuho svoje", tj. šaku pod rame ispod mišice. Kada bi Musa, a.s., zavukao
svoju desnicu u džep, a zatim je izvadio, ona bi blistala kao da je komad
mjeseca. Uzvišeni kaže: "Ruka će se pojaviti bijela, ali ne bolesna",
tj. od gube ili neke druge bolesti ili neke deformacije. Musa, a.s., tada je
shvatio da je sreo svoga Gospodara. Uzvišeni kaže: "Da ti pokažemo neka od
Naših velikih čuda." "Idi Faraonu jer je u zlu svaku mjeru
prevršio", tj. idi Faraonu od koga si iz straha pobjegao, pozovi ga da
robuje Jedinom Allahu, Koji druga nema, i naredi mu da lijepo postupa sa
sinovima Israilovim, da ih ne muči, jer je u tome svaku mjeru prekoračio i
ugnjetavao ih. Odao se samo ovome svijetu, a zaboravio je svoga Uzvišenog
Stvoritelja. Musa reče: "Gospodaru moj, učini prostranim moja prsa i
olakšaj zadatak moj." Ovo je dova Musaova, a.s., njegovom Gospodarum, dž.š.,
u kojoj traži da mu rasprostrani grudi za ono za što ga šalje, jer mu stavlja u
zadatak nešto veliko i daje mu važan položaj. Šalje ga najvećem tadašnjem
vladaru na Zemlji, koji je uz to najžešći nevjernik, najviše ohol, ima najveću
vojsku, najduže vlada, koji je najviše zalutao i koji je najnepokorniji. On
tvrdi da ne pozna Allaha, dž.š., i da na prostoru na kome on vlada, ne zna za
drugog boga osim sebe.
Osim toga, Musa, a.s., cijelo je svoje djetinjstvo proveo u
njegovom domu, u njegovoj sobi i postelji.Poslije je ubio jednog njegovog
čovjeka i pošto se pobojao, bježao je čitavo ovo vrijeme, a sada ga njegov
Stvoritelj šalje upravo njemu da ga opominje i poziva Allahu, dž.š., da samo
Njega obožava, ne čineći Mu širk. Zbog toga Musa, a.s., kaže: "Gospodaru
moj, učini prostranim moja prsa i olakšaj zadatak moj." Ako Ti ne budeš
moj pomagač, saveznik, podrška i potpora, ja za to neću imati snage.
"Odriješi uzao sa jezika mog da bi razumjeli govor moj." Kada mu je
ponuđena hurma i žeravica, on je uzeo žeravicu i stavio je na svoj jezik, pa je
zbog toga pri govoru tepao. O ovome će biti riječi kasnije. On nije tražio
potpuno izliječenje od tepavosti, već samo odstranjivanje nesposobnosti govora
kako bi ga razumjeli onoliko kolko je potrebno.Da je tražio potpuno odstranjivanje
tepavosti, nje bi nestalo, ali poslanici traže samo onoliko koliko je potrebno.
Allah, dž.š., udovoljio je njegovoj dovi i ostranio deformaciju sa njegovog
jezika. "I podaj mi za pomoćnika iz porodice moje Haruna, brata mog."
Ovo je Musaova, a.s., molba Allahu, dž.š., da mu brata
Haruna daruje za pomoćnika. Es-Sevri kaže da je Ibn-Abbas rekao: "Istog
časa kada je Musa, a.s., zamolio da Harun postane vjerovjesnik, on je to i
postao." "Osnaži me njime" Mudžahid kaže da znači "leđa"
(potpora). "i učini drugom u zadatku mome", tj. da se dogovaram sa
njim. "...da bismo Te mnogo hvalili i da bismo Te mnogo spominjali."
Mudžahid kaže: "Niko se ne ubraja u one koji se Allaha puno sjećaju Ko se
ne bude Allaha sjećao i spominjao Ga stojeći, sjedeći i ležeći." "Ti,
uistinu, znaš za nas", tj. o našem izboru, darivanju poslanstva nama i
našem upućivanju Tvome neprijatelju Faraonu, pa smo ti na tome zahvalni.
"Udovoljeno je
molbi tvojoj. o Musa", reče On, /36/ a ukazali smo ti milost Svoju još
jednom, /37/ kada smo majku tvoju nadahnuli onim što se samo nadahnućem stiče:
/38/ 'Metni ga u sanduk i u rijeku baci, rijeka će ga na obalu izbaciti, pa će
ga i Moj i njegov neprijatelj prihvatiti.' I na tebe sam bacio ljubav od Mene i
da rasteš pod okom Mojim. /39/ Kada je sestra tvoja otišla i rekla:
"Hoćete li da vam ja pokažem onu koja će se o njemu brinuti? Mi smo te
majci tvojoj povratili da se raduje i da više ne tuguje. A ti si ubio jednog
čovjeka, pa smo te Mi brige oslobodili i raznim nevoljama te iskušali pa spasili."/-->
40/
Uzvišeni kaže:
"Udovoljeno je tvojoj molbi, o Musa!" Ovo je udovoljavanje molbi
Musaovoj, a.s., Allahovo, dž.š., u kojoj je molio da mu odriješi uzao sa
jezika, a njegova brata Haruna da mu učini pomoćnikom u njegovom zadatku i da
ga kao vjerovjesnika pošalje sa njim. Uzvišeni podsjeća Musaa, a.s., na
blagodati kojima ga je ranije obasuo kao što je naredba njegovoj majci šta da
uradi da bi ga zaštitila od Faraona i njegove policije, s obzirom da je rođen u
godini u kojoj su ubijali svu mušku djecu među Izraelićanima. Pošto bi ga
nahranila, stavila bi ga u jedan sanduk i spustila u rijeku Nil. Sanduk je
užetom privezala za svoju kuću, ali kada je jedne prilike otišla da ga obiđe,
uže se bilo odvezalo a rijeka odnijela sanduk. Obuzela ju je briga i tuga koju
Allah, dž.š., spominje: "I srce Musaove majke ostade prazno, umalo da ga
ne prokaza, da Mi srce njeno nismo učvrstili."
Voda ga je odnijela do Faraonovog doma. "I nađoše ga
Faraonovi ljudi, da im postane dušmanin i jad", tj. da se ispuni Allahova,
dž.š., odredba, iako su ubijali mušku djecu da se sačuvaju od Musavog, a.s.,
dolaska. Ali, Allah, dž.š., dosudio je, a Njemu pripada apsolutna vlast i moć,
da odraste na Faraonovoj postelji, hrani se njegovom hranom i pićem, uz njegovu
ljubav i ljubav njegove žene. Zato Uzvišeni kaže: "Prihvatit će ga Moj i
njegov neprijatelj: I na tebe sam bacio ljubav od Mene", tj. učinio sam da
te voli i neprijatelj. "I da rasteš pod okom Mojim", tj. Ja ću te
paziti i dati da u carskom dvoru živiš i uživaš, i da se hraniš carskom hranom
dok ne porasteš. Uzvišeni kaže: "Kada je sestra tvoja otišla i rekla:
'Hoćete li da vam pokažem onu koja će se o njemu brinuti?', Mi smo te majci
tvojoj povratili da se raduje i da više ne tuguje." Kada se našao u Faraonovoj
porodici, pokušavali su da mu nađu dojilju, ali on nije htio da doji, kako
Uzvišeni kaže: "Mi smo mu već bili zabranili dojilje." Došla je
njegova sestra i rekla: "Hoćete li da vam pokažem porodicu koja će vam se
o njemu brinuti i koja će mu dobro željeti?", tj. hoćete li da vam dovedem
onu koja će ga ubuduće uz nadoknadu dojiti? Skupa su otišli do njegove majke i
kada mu je ponudila svoja prsa on ih je prihvatio. Silno su se obradovali. Dali
su joj nagradu što ga hrani, pa joj je zbog njega dato da na dunjaluku poživi u
sreći, miru i počastima, a na ahiretu sa još većim blagodetima i ljepše. Zato
se u hadisu kaže: /150/
"Trudbenik koji
u svom poslu namjerava hajr sličan je Musaovoj majci koja je dojila svoga sina
a za to primala plaću." Uzvišeni kaže: "Mi smo te majci tvojoj
povratili da se raduje i da više ne tuguje", tj. za tobom "a ti si
ubio jednog čovjeka", tj. Kopta, "pa smo te Mi brige spasili."
Bila je to briga zbog opasnosti koja mu je prijetila usljed odluke Faraonovih
podanika da ga ubiju. Pobjegao je iz straha od njih i došao do izvora Medjen,
gdje mu je u vezi s tim dobri čovjek rekao: "Ne boj se, spasio si se od
silničkog naroda." Uzvišeni kaže: "I od raznih nevolja te
spasili." Nesai bilježi u "Tefsiru" iz svog "Sunena",
da je u vezi sa riječima: "I od raznih nevolja te spasili" Seid ibn
Džubejr pitao Abdullaha ibn Abbasa za značenje riječi. Rekao mu je:
"Podsjeti me na to početkom dana, jer o tome ima mnogo šta da se
kaže." Kada je osvanuo novi dan, poranio je do Ibn-Abbasa da mu ispuni
dato obećanje i ispriča sve o značenju riječi Ibn-Abbas ispričao je dugačak
hadisi-mevkuf čiji je samo mali dio merfu' . Čini se da ga je čuo od Ka'ba
el-Ahbara ili nekog drugog kao israilijate koje je dozvoljeno prenositi. A
Allah, dž.š., najbolje zna. Mi smo odabrali suštinu priče vodeći računa o
njenoj vezi sa određenim događajem i saglasnosti sa onim što govori Kur'an,
objavljen našem poslaniku Muhammedu, s.a.v.s. Iznosimo skraćenu verziju
značenja riječi, koju, kao mevkuf, prenosi Ibn-Abbas, r.a. "Allah, dž.š.,
ukazao je Svoju milost Musau, a.s., još dok je bio zametak u utrobi svoje
majke, u trenutku njegove ljutnje, u spuštanju mane i prepelica Izraelićanima,
putem udaranja štapa po kamenu iz koga je poteklo dvanaest vrela tako da je
svako pleme znalo sa koga vrela će piti vodu.
Ovdje prvo spominjemo: Faraon naredi da se ubija svako
novorođenče sinova Israilovih, tj. muška djeca, a da se ženska ostavljaju na
životu, da bi se tako spriječila pojava onoga koji će uništiti Faraona i
njegovu vlast. Pošto su vidjeli da stari Izraelćani umiru a mladi se ubijaju,
rekli su: 'Ubrzano nestaje muškaraca Izraelićana. Da bi vas što duže služili i
obavljali poslove za vas, jedne godine ubijajte svu njihovu novorođenu mušku
djecu a ostavljajte žensku, a sljedeće godine ne ubijajte nikoga.' Allah,
dž.š., je odredio da se Harun, a.s., rodi u godini u kojoj nije vršeno
ubijanje, a Musa, a.s., u godini u kojoj je ono vršeno. Tuga i briga se
naselila u srce njegove majke još dok je bio u njenom stomaku, ali je njega
štitilo ono za što je namijenjen. Eto, to je el-futun, Ibn-Džubejre. Kada je
rodila Musaa, Allah, dž.š., nadahnuo je njegovu majku da napravi sanduk, stavi
dijete u njega i baci ga u rijeku. Plutajući rijekom, stigao je do Faraonovih
dvora. Sluškinje Faraonove žene našle su ga i donijele joj sanduk; kada ga je
otvorila, kad tamo - dječaćić. Jako se obradovala, a Allah je dao da ga zavoli.
Pokušali su da mu nađu dojilju, ali je dijete odbijalo da doji. Tada im je ušla
Musaova sestra, koja je krišom pratila šta će se sa njim desiti. Vidjela je da
je dijete uneseno u Faraonov dvor i da pokušavaju da mu nađu dojilju, ali u
tome ne uspijevaju. Rekla im je: 'Hoćete li da vam ja pokažem porodicu koja će
vam se o njemu brinuti i koja će mu dobro željeti?' Upitali su: 'Kako znaš da
će ga oni dobro paziti ili ti njega možda znaš?' I ovo spada u “el-futun”,
Ibn-Džubejre! Ona je odgovorila: Brinut će se o njemu jer time žele da koriste
vladaru! Pustili su je i ona je otišla svojoj majci da je obavijesti šta se
desilo.
Njegova majka došla je u Faraonov dvor. Čim ga je stavila u
svoje krilo, počeo je da traži njena prsa i pošto ih je osjetio, počeo je da
doji. Radosna vijest javljena je Faraonovoj ženi, koja je ubrzo stigla i
Musaovoj majci ukazala gostoprimstvo, izrazivši svoju želju da ostane da živi i
boravi na dvoru uz dijete, uz izvinjenje što će ostaviti svoju kuću. Tada se
Musaova majka sjetila Allahovog obećanja u vezi sa njenim sinom, pa je odbila
prijedlog Faraonove žene, jer je bila sigurna da Allah ispunjava svoje
obećanje. Istoga dana vratila se kući sa svojim sinom. Allah je dao da se
lijepo razvija, čuvajući ga za ono što mu je odredio. Pošto ga se jako
zaželjela, Faraonova žena je zatražila, jednog dana, od Musaove majke da joj ga
donese. Kada ga je donijela, obasula ju je mnogobrojnim poklonima. Faraonova je
žena unijela dijete u Faraonovu sobu da ga i on počasti i dariva, ali ga je
Musa uhvatio za bradu i povukao prema zemlji. Božiji dušmani koji su zalutali s
Pravog puta rekoše Faraonu: 'Zar ne vidiš da on misli da ti je nasljednik i da
će te nadmašiti i srušiti sa prijestola.' Faraon je tada naredio da dođu da ga
ubiju. Eto, i to je el-futun , Ibn-Džubejre," reče Ibn-Abbas. "U tu
situaciju se miješa Faraonova žena koja reče: 'Pa ovo je dijete koje ne
razmišlja. Donesite dvije žeravice i dva dragulja i stavite ih pred njega. Ako
uzme dragulje, znači da razmišlja, jer ko razmišlja, neće uzeti žeravice a
ostaviti dragulje.' Pošto su ih stavili ispred njega, on je dohvatio žeravicu,
pa Faraonova žena reče: 'Eto, vidite li?' Tako ga je Allah sačuvao u trenutku
već donesene odluke o njegovom ubistvu. Pošto je odrastao, vidio je jedne
prilike da Kopt hoće da ubije Izraelićanina, koji od Musaa zatraži pomoć. Musa
udari Kopta i ubi ga. Ovo nije znao niko osim Allaha, pa potom i Izraelćanina.
Pošto ubi čovjeka, Musa reče: 'Ovo je šejtanovo djelo i on je neprijatelj koji
otvoreno vodi u zabludu.' "Gospodaru moj", reče, "ja sam sam
sebi zlo nanio, oprosti mi!" I On mu oprosti. On, uistinu, prašta i On je
milostiv.
Sutradan je Musa ponovo sreo istog Izraelćanina i vidio ga
kako se tuče sa drugim Koptom. Ponovo Izraelićanin pozva Musaa u pomoć. Musa
tada reče Izraelćaninu: 'Ti si otvoreni zavodnik.' Izraelćanin vidje da se Musa
naljutio kao i prethodnog dana i poboja se da će njega ubiti, mada to Musa nije
namjeravao, već je namjeravao ponovo da ubije Kopta. U svom strahu Izraelćanin
reče Musau: 'Ti hoćeš da i mene ubiješ kao što si juče ubio čovjeka.' Kada su
se rastali, prisutni Kopt ode i obavijesti Faraona o onome što je čuo od Izraelćanina.
Faraon šalje katile da ga ubiju, ali ga jedan njegov čovjek na vrijeme
obavještava.... I ovo je el-futun Ibn-Džubejre." Spomenuo je, zatim,
njegovo stizanje u Medjen, spašavanje od Faraona, njegovu ženidbu sa jednom od
dvije kćeri dobrog čovjeka kod koga je boravio u Medjenu, njegovo osmogodišnje,
odnosno desetogodišnje službovanje kod dobrog čovjeka gdje je čuvao stoku.
Pošto je navršio deset godina boravka, krenuo je sa svojom porodicom i putujući
tako, jednog trenutka im rekao: "Vidio sam vatru." Otišao je da
donese jednu glavnju iz vatre, ali je bio pozvan sa desne strane doline u
blagoslovljenom mjestu iz jedog stabla: "Zaista sam Ja Allah." Tu mu
je Allah pokazao čudo sa štapom (kako se on pretvara u zmiju), zatim čudo sa
rukom, da bi mu, zatim, stavio u zadatak da ide Faraonu i pozove ga Allahu,
dž.š. Musa zamoli Allaha da mu brata Haruna da kao pomoćnika. Spomenuo je
njegov odlazak Faraonu, bacanje štapa, presijevanje ruke, skupljanje
mađioničara, njihovo bacanje štapova i užeta, Musaovo bacanje štapa i njegovo
pretvaranje u veliku zmiju koja uništava njihove štapove i užeta, vjerovanje
mađioničara u Allaha, dž.š., Faraonovu srdžbu na njih, njihovo smaknuće zbog
toga što su povjerovali, dovu Faraonove žene Allahu, koja je bila vjernica, da
pomogne Musaa protiv Faraona i njegovih pristalica, slanje poplave, skakavaca,
krpelja i krvi Faraonovom narodu kao jasnih dokaza, ne bi li povjerovali. Ali
im je to povećavalo nevjerovanje i oholost.
Svaki put, kada je
Allah poslao neki dokaz, Faraon je tražio pomoć od Musaa, dajući garanciju da
će dozvoliti Izraelićanima da se odsele sa Musaom. Kada bi im kazna bila
uklonjena, on bi porekao ono što je obećao i izigrao svoju obavezu. Allah
naređuje Musau da sa narodom napusti Egipat. Oni kreću navečer, a Faraon i
njegova vojska kreću za njima odmah sljedećeg jutra. Musa udara štapom po moru
kada je prethodnica Faraonove vojske već sustizala začelje Musaova naroda. More
se rastavilo kako je Allah odredio. Kada su Musa i njegov narod prošli kroz
more, a Faraon i njegova vojska prolazila kroz njega, more se na njih obrušilo
kako je Allah odredio. Faraon i njegova vojska se potopiše, ali se Musaov narod
i dalje plašio i sumnjao u Faraonove potapanje, pa ga je Allah izbacio iz mora
da se umire i da se vesele njegovom stradanju i vide Allahov jasan i otvoreni
dokaz. Prošli su pored naroda koji obožava kipove pa su rekli: "'O Musa,
napravi i ti nama božanstvo kao što oni imaju bogove!', 'Vi ste, doista, narod
koji nema pameti', reče on." Musa je postavio svoga brata Haruna da ga
mijenja u rukovođenju narodom, budući da je otišao Gospodaru na trideset dana.
On je prepostio svih trideset dana i noći da bi još, po božanskoj naredbi,
dopunio deset dana, a njegov narod ga je kroz to vrijeme, čekao. Na stranputicu
ih zavodi Samirija i oni počinju obožavati tele ne obazirući se na Harunove
opomene i njegovo protivljenje. Jedna skupina je obožavala tele, a drugi su
rekli: "Ovo je šejtanski posao, tele nije naš Bog i mi ga ne
vjerujemo."
Kada se Musa vratio svome narodu i zatekao ih u tom stanju,
jako se naljutio i ožalostio. Uhvatio je svoga brata za glavu i počeo je
tresti, pobacavši ploče u srdžbi. Poslije se izvinjavao svome bratu i tražio
oprost za njega a zatim spalio tele i njegov pepeo razbacao po moru, tako da su
se Izraelićani uvjerili da to nije Bog. Musa je poslije molio Allaha da oprosti
njegovom narodu zbog onoga što su učinili, pa je Allah rekao da će im oprostiti
pod uvjetom da svako ko sretne svoga oca, sina ili brata da ga ubije sabljom, i
tako su uradili sve dok ne bi poubijano 70000 osoba. Nakon toga ih je oslobodio
ubijanja pa oprostio i ubicama i ubijenim. Kada ga je srdžba minula, Musa je sa
njima krenuo prema Kudusu, noseći ploče sa sobom. Naredio im je da oslobode
Kudus od onih koji su u njemu bili. Oni mu odgovoriše da se tamo nalazi moćan
narod koga oni ne mogu savladati: "Mi tamo nećemo ići dok se oni tamo
nalaze." Dvojica ljudi su rekla: "Oni, tačno je, izgledaju moćni, ali
oni nemaju hrabra srca ni odlučnosti i čim vi uđete na vrata vi ćete ih
pobijediti." Ali, oni rekoše Musau: "Idite ti i tvoj Gospodar, pa se
borite, a mi ćemo ovdje čekati." Musa se rasrdi i pozva na njih
prokletstvo. Zato im Allah zabrani da uđu u Kudus sljedećih četrdeset godina i
oni lutaše Zemljom bez sigurnosti.
Allah im poslije, kao zaštitu posla bijeli oblak, spusti
nanu i prepelice, dade im kamen koga su sa sobom nosali, a iz koga bi poteklo
dvanaest vrela kada Musa po njemu udari svojim štapom. Svaka je skupina znala
svoje mjesto gdje će piti, odnosno svako od dvanaest plemena znalo je svoje
vrelo gdje će se napajati. Ovo je tumačenje riječi Uzvišenog: "I od raznih
nevolja te spasili", tj. spašavali smo te i pomagali ti, kada god si padao
u nevolje. Izlazio si iz njih zaštićen Allahovom zaštitom, okružen Njegovom
pažnjom i podrškom. Allahu, dž.š., pripada pohvala i milost.
"I ti si ostao
godinama među stanovnicima Medjena, zatim si, o Musa, u određeno vrijeme došao,
/40/ i Ja sam te za Sebe izabrao. /41/ Idite ti i tvoj brat, sa dokazima Mojim,
i neka sam vam Ja uvijek na pameti. /42/ Idite Faraonu, on se, doista, osilio,
/43/ pa mu blagim riječima govorite, ne bi li razmislio ili se
pobojao."/44/
Uzvišeni govori Musau, a.s., kako je među stanovnicima
Medjena proveo jedno određeno vrijeme, pobjegavši od Faraona i njegove svite,
gdje je u tazbini čuvao stoku. "Zatim si u određeno vrijeme došao",
tj. na (zakazano) vrijeme. "Ja sam te za Sebe izabrao", tj. kao
poslanika po Svome htijenju i želji. Uzvišeni kaže: "Idite ti i tvoj brat,
sa dokazima Mojim", tj. Mojim mu'džizama, " I nemojte malaksati u
sjećanju na Mene!”, tj. ne dozvolite da posustate u zikrullahu, niti da
klonete. Zikrullah će vam biti pomoć protiv Faraona i snaga kojom ćete ga
pobijediti, kako stoji u hadisu: /151/ "Zaista, Moj je rob svaki Moj rob
koji Me spominje kada se bori sa njemu ravnim po hrabrosti." Uzvišeni
kaže: "Pa mu blagim riječima govorite, ne bi li razmislio ili se
pobojao." U ovom je ajetu divna pouka za način pozivanja u vjeru kroz
nježnost, kako kaže Jezid er-Rikaši: “O ti što ljubav pokazuješ prema onome sa
kim se boriš, kakav si tek prema onom koga dozivaš i voliš?" Idite, dakle,
Faraonu i podsjetite ga na to da on ima Stvoritelja, i da će Mu se vratiti i da
postoje Džennet i Džehennem. Sve mu to saopćite umiljatim, lahkim i blagim
riječima, da na dušama ostave što jači utisak i efekt, kako Uzvišeni kaže:
"Pozivaj na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom i sa njima
raspravljaj na najljepši način." Uzvišeni kaže: "Ne bi li razmislio
ili se pobojao", tj. ne bi li napustio zabludu ili se pobojao svoga
Gospodara. Razmišljanje je izlaz iz opasnoti, a strah je pokoravanje. Sve mu
ovo saopćite da bi imao dokaze protiv sebe i opomenu prije kažnjavanja.
"Gospodaru
naš", rekoše oni, "bojimo se da nas odmah na muke ne stavi ili da
svaku mjeru zla ne prekorači." /45/ "Ne bojte se!", reče On,
"Ja sam sa vama, Ja sve čujem i vidim. /46/ Idite k njemu i recite:
"Mi smo poslanici Gospodara tvoga, pusti sinove Israilove da idu sa nama i
nemoj ih mučiti! Donijeli smo ti dokaz od Gospodara tvoga, nek živi u miru onaj
koji Pravi put slijedi! /47/ Nama se objavljuje da će sigurno stići kazna onoga
koji ne povjeruje i ko glavu okrene.'"/48/
Uzvišeni obavještava da su Musa i Harun, a.s., tražeći
Allahovu, dž.š., pomoć, rekli: "Gospodaru naš, bojim se da nas odmah na
muke ne stavi ili da svaku mjeru zla ne prekorači", stavljajući na znanje
da se oni plaše da će ih ščepati kao neprijatelje. "Ne bojte se!",
reče On, "Ja sam sa vama, Ja sve čujem i vidim", tj. Meni nije
skriveno ono što sam vam naredio i znajte da je njegov perčin u Mojoj ruci i on
samo po Mom dopuštenju govori, diše i radi, a nakon što Ja naredim. Ja sam sa
vama Svojom pomoći, zaštitom i potporom. Uzvišeni kaže: "Idite k njemu i
recite: 'Mi smo poslanici Gospodara tvoga.'" Ibn- Abbas kaže da su pred
Faraonovim vratima ostali jedno izvjesno vrijeme dok im se nije dopustilo da
uđu, nakon teške procedure. Es-Suddi kaže da je Musa, a.s., kada je stigao u
Egipat, najprije posjetio svoju majku i brata koji ga nisu prepoznali. Kada su
ga prepoznali, poželjeli su mu dobrodošlicu, a on reče: "Harune, moj
Gospodar mi je naredio da odem Faraonu i da ga pozovem na pokornost Allahu, a
tebi je naredio da mi pomogneš."
Harun, a.s., mu
odgovori: "Uradi kako ti je naredio tvoj Gospodar." Otišli su noću,
pa je Musa, a.s., svojim štapom zalupao na vrata dvora. To je čuo Faraon i
upitao: "Ko se to usuđuje da nešto ovako opasno radi?!" Stražari i
portiri su ga obavijestili da se tamo nalazi neki lud čovjek, koji za sebe
tvrdi da je Božiji poslanik, a on reče: "Dovedite ga!" "Njih
dvojica rekoše: 'Mi smo poslanici Gospodara tvoga, pusti sinove Israilove da
idu sa nama i nemoj ih mučiti! Donijeli smo ti dokaz od Gospodara tvoga, a neka
živi u miru onaj koji Pravi put slijedi'", tj. mi smo ti donijeli čudo od
Gospodara tvoga, pa živi u miru ako budeš slijedio uputu. "Nama se
objavljuje da će, sigurno, kazna stići onoga ko ne povjeruje i glavu
okrene", tj. nas je Allah, dž.š., obavijestio kroz Objavu, koju nam je
zaštit ćenu dostavio, da će, sigurno, kazna stići one koji ne vjeruju u Njegove
dokaze i napuste pokornost Njemu, kao što Uzvišeni kaže: "Onda će onome
koji je obijestan bio, i život na ovom svijetu više volio, Džehennem
prebivalište postati sigurno."
"Pa ko je Gospodar
vaš, o Musa?", upita Faraon. /49/ "Gospodar naš je Onaj Koji je svemu
dao oblik a zatim ga uputio." /50/ "A što je sa narodima
davnašnjim?", upita on. /51/ "Znanje o njima kod Gospodara je moga, u
Knjizi!“, reče Musa,“Gospodaru mome ništa skriveno nije i On ne
zaboravlja."/52/
Uzvišeni obavještava kako je Faraon poricao postojanje Boga,
dž.š., Graditelja i Stvoritelja svemira, njegovog Gospodara i Vladara. "Pa
ko je vaš Gospodar, o Musa?", tj. ko je taj koji te je poslao? Ja ga ne
poznajem, a nisam vas ni učio da osim mene ima neko drugo božanstvo.
"Gospodar naš je Onaj Koji je svemu dao oblik, a zatim ga uputio."
Seid ibn Džubejr kaže: "Dao je svakom stvorenju ono što mu je
potrebno.Čovjeku nije dao ono što je dao četveronožnoj životinji, niti četveronožnoj
životinji ono što je dao psu, a psu nije dao ono što je dao ovci. Svakome je
dao ono što mu je potrebno, i to tako da sve što je stvorio, stvorio je
drugačije." "'A što je sa narodima davnašnjim?', upita on." Kada
ga je Musa, a.s., obavijestio da je njegov Gospodar, Koji ga šalje -
Stvoritelj, Koji daje opskrbu, Koji sve određuje i upućuje, Faraon je zatražio
objašnjenje za pitanje prošlih naroda, jer oni nisu obožavali Allaha, dž.š., pa
šta će sa njima biti? Musa, a.s., mu odgovori: "Iako nisu obožavali
Allaha, njihova djela su kod Njega registrovana i dobit će nadoknadu prema
Njegovoj Knjizi, a to je Levhi-mahfuz i knjiga registrovanih djela.
"Gospodaru mome nije ništa skriveno i On ništa ne zaboravlja", tj.
ništa se od Njega ne može sakriti i ne promiče Mu ni malo ni veliko, i On ništa
ne zaboravlja. On sve obuhvata svojim znanjem, slavljen je On i uzvišen, čist i
visoko iznad svega. Znanje stvorenja ima dva nedostatka, i to: prvo je
nemogućnost sveobuhvatnog znanja, a drugo je zaboravljanje onoga što se nauči;
Allah, dž.š., čist je od i jednog i drugog.
On je za vas Zemlju
posteljom učinio i po njoj vam prolaze utro, i On spušta s neba kišu!,
"Samo Mi dajemo da uz njenu pomoć u parovima niče bilje raznovrsno. /53/
Jedite i napasajte stoku svoju! To su dokazi za one koji pameti imaju. /54/ Od
zemlje vas stvaramo i u nju vas vraćamo i iz nje ćemo vas po drugi put izvesti.
/55/ I Mi smo Faraonu sve dokaze naše pokazali, ali je on ipak porekao i da
povjeruje odbio."/56/
Ovo je upotpunjavanje
odgovora koga je dao Musa, a.s., u kome je opisao svoga Gospodara Uzvišenog, a
na pitanje koje mu je postavio Faraon: "Gospodar naš je Onaj Koji je svemu
dao oblik a zatim ga uputio." U tom smislu nastavlja odgovor pa kaže:
"On je za vas Zemlju posteljom učinio", pa ste na njoj stabilni i
sigurni, na njoj boravite, spavate i po njenoj površini putujete. "I po
njoj vam je puteve utro", tj. dao vam je puteve sa orijentirima po kojima
putujete, kao što na drugom mjestu kaže: "I po njima smo staze i bogaze
stvorili da bi oni kuda žele stizali." Uzvišeni kaže: "I On spušta s
neba kišu, "Samo Mi dajemo da uz njenu pomoć u parovima niče bilje
raznovrsno", tj. razne vrste plodova i usjeva, te proizvodi slatkog
kiselog i gorkog okusa, različitih vrsta. "Jedite i napasajte stoku
svoju!", tj. jedite razne vrste hrane a svoju stoku hranite zelenilom i
rastinjem. "To su dokazi", tj. tvrdnje, uvjerenja i garancija,
"onima koji pameti imaju", tj. onima koji imaju zdrave, pravo
orijentisane pameti u istini da nema drugog boga osim Allaha i da osim Njega
nije niko Stvoritelj. "Od zemlje vas stvaramo i u nju vas vraćamo i iz nje
ćemo vas po drugi put izvesti", tj. vaš početak je od zemlje, jer je vaš
otac Adem, a.s., stvoren od prašine, uzorka Zemlje, pa ćete se u nju povratiti
i postati zemlja nakon što pomrete i iz nje ćemo vas ponovo izvesti, kao što
Uzvišeni kaže na drugom mjestu: "Bit će onoga Dana kada vas On pozove, i
odazvat ćete se, hvaleći ga, i pomislit ćete da ste ostali samo malo
vremena." U "Sunenu" se navodi hadis: /152/
"Poslanik,
s.a.v.s., prisustvovao je dženazi, pa kada je umrli spušten u kabur, uzeo je
šaku zemlje, bacio je na kabur i rekao: "Od nje smo vas stvorili."
Uzeo je šaku zemlje i po drugi put i bacivši je na kabur, rekao: "U nju
vas vraćamo", pa je isto uradio i treći put, pa rekao: "Iz nje ćemo
vas po drugi put izvesti." Uzvišeni kaže: "I Mi smo Faraonu sve
dokaze Naše pokazali, ali je on ipak porekao i da povjeruje odbio", tj.
predočeni su mu jasni dokazi, znakovi i istine, ali ih je odbacio svojim
nevjerstvom, inadom i razvratom, kao što Uzvišeni kaže: "I oni ih,
nepravedni i oholi, porekoše, mada su u sebi znali da su istinita."
"Zar si došao da
nas pomoću vradžbine svoje iz zemlje naše izvedeš, o Musa!", upitao je.
/57/ "I mi ćemo tebi vradžbinu sličnu ovoj doista, pripremiti! Zakaži nam
ročište koga ćemo se i mi i ti pridržavati, onako kako odgovara i nama i
tebi!" /58/ "Neka ročište bude na dan gizde”, reče Musa, "i nek
se narod izjutra sakupi."/59/
Uzvišeni obavještava da je Faraon, kada mu je Musa, a.s.,
pokazao velika čuda (bacanje štapa i njegovo pretvaranje u zmiju i stavljanje
ruke pod pazuho koja bi se potom pojavila bijela bez ikakva nedostatka) rekao:
Ovo je vradžbina. Došao si da nas sa njom opčiniš, ovladaš narodom da bi te
slijedio, da nas brojčano nadmašiš da ne bismo mogli tobom da upravljamo. Mi
imamo magiju sličnu tvojoj koju nam pokazuješ. "Zakaži nam ročište koga
ćemo se i mi i ti pridržavati", tj. dan u kome ćemo se na određenom mjestu
iskupiti, gdje ćemo i mi i ti doći. Musa, a.s., im reče: "Neka ročište
bude na dan gizde", tj. na dan njihovog svetkovanja, dokolice i
iskupljanja, da bi svijet bio svjedok Allahove, dž.š., moći nad svim i svačim,
te da se pred njima potvrde mu'džize poslanika koje uništavaju vradžbine
čarobnjaka. Zato Musa, a.s., kaže: "I neka se narod izjutra sakupi",
tj. da se sve dobro vidi i bude jasno. Ovako rade poslanici. Svaka njihova
stvar je jasna i u njoj nema ništa sakriveno ili nejasno. Ibn Abbas kaže da je
dan gizde bio Jevmu-ašura. U istom takvom danu je Allah, dž.š., uništio Faraona
i njegovu vojsku kako je to potvrđeno sahih hadisom.
I Faraon ode, sakupi
čarobnjake svoje i poslije dođe. /60/ "Teško vama!", reče Musa.
"Ne iznosite laži o Allahu, pa da vas On kaznom uništi, a sigurno neće
uspjeti onaj koji laži iznosi." /61/ I oni se, tiho šapćući, stadoše o
svom poslu između sebe raspravljati. /62/ "Ova dvojica su
čarobnjaci", rekoše jedni drugima "hoće da vas vradžbinama svojim iz
zemlje vaše izvedu i da unište vjeru vašu prelijepu: /63/ zato lukavstvo svoje
pametno pripremite, a onda u red stanite. Ko danas pobijedi, sigurno će postići
što želi."/64/
Uzvišeni obavještava
da je Faraon, nakon utvrđivanja mjesta i vremena sastanka, naredio da se sakupe
svi čarobnjaci njegova carstva. U tom vremenu ih je bilo mnogo i uživali su
veliki ugled. Narod se iskupio određenog prazničnog dana uz prisustvo Faraona i
najuglednijih državnih funkcionera. Musa, a.s., je, oslanjajući se na svoj
štap, stigao sa svojim bratom Harunom, a.s. Dok su čarobnjaci stajali u redu,
Faraon ih je bodrio i podsticao, obećavajući im velike darove ako pobijede
Musaa, a.s. "Teško vama!", reče Musa, "Ne iznosite laži o
Allahu", tj. ne varajte narod svojim djelima. Vi pokazujete nešto
nestvarno kao da je stvarnost, a znate da to nije tako i time lažete na Allaha,
dž.š., "pa da vas On kaznom uništi", tj. On će vas kazniti neminovnim
uništenjem. "A sigurno neće uspjeti onaj ko laži iznosi." Oni se
počeše međusobno dogovarati, tj. nisu bili složni. Jedni su rekli: Ovo nisu
riječi čarobnjaka, "pa su tako tiho raspravljali", tj. vodili
raspravu. "'Ova dvojica su čarobnjaci', rekoše jedni drugima.” Ovo je
dijalekt nekih Arapa,međutim ima i onih koji čitaju: I to je poznat dijalekat.
Ovim se želi istači kako su čarobnjaci rekli za Musaa i
Haruna, a.s., da su njih dvojica učeni čarobnjaci koji podučavaju pravljenju
čarolija i da im je želja da pobijede kako bi zavladali svijetom. Zatim će,
kada ih narod bude slijedio, poubijati Faraona i njegovu vojsku a njih
istjerati iz njihove zemlje "i uništiti vašu vjeru prelijepu." Oni će
ovim putem, pomoću vradžbine, preuzeti vođstvo, preoteti im vlast, dobra i
svijet okrenuti protiv nas. Oni će sa Izraelćanima oteti njihovu imovinu a mi
ćemo ostati bez vlasti i ugodna života. "Zato lukavstva svoja pametno
pripremite, a onda u red stanite", tj. stanite svi u jedan stroj i bacite
to što vam je u rukama složno da zaslijepite poglede i pobijedite njega i
njegova brata. "Ko danas pobijedi, sigurno će postići što želi", tj.
bilo mi bilo oni. Ako mi pobijedimo, primit ćemo darove našeg velikog vladara,
a ako pobijede njih dva, zadobit će veliko vođstvo.
"O Musa",
rekoše oni, "hoćeš li ti ili ćemo najprije mi baciti?" /65/
"Bacite vi!", reče on, i odjednom mu se pričini da se konopi njihovi
i štapovi njihovi, zbog vradžbine njihove, kreću. /66/ I Musa u sebi osjeti
zebnju. /67/ "Ne boj se!", rekosmo Mi, "ti ćeš, doista,
pobijediti. /68/ Samo baci to što ti je u desnoj ruci, progutat će ono što su
oni napravili, jer je ono što su oni napravili samo varka čarobnjaka, a
čarobnjak neće, ma gdje došao, uspjeti." /69/ I čarobnjaci se baciše licem
na tle govoreći: "Mi vjerujemo u Harunova i Musaova Gospodara!."/70/
Uzvišeni obavještava
da su čarobnjaci prilikom suočenja sa Musaom, a.s., rekli: "Ili ćeš
ti", tj. prvi, "ili ćemo mi prvi baciti?", "Bacite
vi", tj. prvi, da vidimo vaše obmane i da se svijetu otkrije vaša laž.
"I odjednom mu se pričini da se konopi njihovi i štapovi njihovi, zbog
vradžbine njihove, kreću." Oni su ih premazali živom, zbog koje se činilo
da su u pokretu i da se ljuljaju i uvijaju. To su samo trikovi, a mnoštvo
njihovo je davalo prizor doline napunjene zmijama koje gamižu jedna preko
druge. "I Musa u sebi osjeti zebnju", tj. strah da u narodu ne dođe
do smutnje. "Ne boj se!", rekosmo Mi "ti ćeš, doista,
pobijediti! Samo baci to što ti je u desnoj ruci, progutat će ono što su oni
napravili", tj. trikove i obmane. Musaov štap pretvorio se u ogromnu,
jezovitu zmiju sa nogama, vratom, glavom i zubima, koja se okomila na užad i
štapove i sve ih uništila. ^arobnjaci i narod taj su prizor u jasnom danu
otvoreno promatrali. Pojavilo se čudo i jasan dokaz. Istina je pobijedila a
lažne varke uništene. Zato Uzvišeni kaže: "Ono što su oni napravili samo
je varka čarobnjaka, a čarobnjak neće, ma gdje došao, uspjeti."
Ibn Ebu-Hatim prenosi
od Džunduba ibn Abdullaha el- Bedželija da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: /153/
"Ako ga uhvatite", tj.čarobnjaka, "ubijte ga!", a zatim je
citirao: "A čarobnjak neće, ma gdje došao, uspjeti." Gdje god dođe
nema mu sigurnosti. Osnovu ovog hadisa prenosi Tirmizi kao merfui mevkuf hadis.
Kada su čarobnjaci sve ovo vidjeli, shvatili su, istinski, da ono što je uradio
Musa, a.s., nije mađioničarski trik, već nesumnjiva istina, koju može dati samo
Onaj Koji, kada nečemu kaže: "Budi!" ono bude. U tom trenutku pali su
na sedždu Allahu, dž.š., rekavši: "Mi vjerujemo u Harunovog i Musaovog
Gospodara." Ibn-Abbas i Ubejd ibn Umejr kažu: "Na početku dana bili
su čarobnjaci, a na kraju dana postali su časni šehidi." Ibn-Abbas kaže da
ih je bilo 70, a Seid ibn Džubejr kaže da su vidjeli svoje položaje u Džennetu
dok su bili na sedždi. Ovo isto kažu Ikrime i Kasim ibn Ebu-Bezzeh.
"Vi ste mu
povjerovali", viknu Faraon- "prije nego što sam vam ja dopustio! On
je učitelj vaš, on vas je vradžbini naučio i ja ću vam, zacijelo, unakrst ruke
i noge vaše odsjeći i po stablima palmi vas razapeti i sigurno ćete znati ko je
od nas u mučenju strašniji i istrajniji." /71/ "Mi nećemo tebe
staviti iznad jasnih dokaza koji su nam došli, tako nam Onoga Koji nas je
stvorio", odgovoriše oni, "pa čini što hoćeš, to možeš da učiniš samo
u životu na ovom svijetu. /72/ Mi vjerujemo u Gospodara našeg da bi nam grijehe
naše oprostio i vradžbine na koje si nas ti primorao. A Allah je bolji i
trajnije nagrađuje."/73/
Uzvišeni obavještava o Faraonovom nevjerovanju,
tvrdoglavosti i oholenju pred Istinom u trenutku kada je vidio zadivljujuće
čudo i veliki znak. Shvatio je koga su čarobnjaci pomogli kada su povjerovali
pred okupljenim narodom. Njegova oholost i umišljenost bili su potpuno
poraženi, a on je čarobnjake bio angažovao da podignu njegov ugled i dominaciju.
Nekontrolirano je počeo da viče i prijeti: "Vi ste mu povjerovali prije
nego što sam vam ja dopustio!", tj. ja vam tako nešto nisam naredio.
Preneražen je pokušao da ih odvrati od Istine, rekavši: "On je učitelj
vaš, on vas je vradžbini naučio", tj. vi ste od Musaa preuzeli vradžbinu,
od njega ste je naučili, pa ste se udružili da me zajednički porazite. Zato
nastavlja sa prijetnjama: "Ja ću vam, zacijelo, unakrst ruke i noge vaše
odsjeći i po stablima palmi vas razapeti", tj. unakazit ću vas, poubijati i
javno izložiti. Ibn-Abbas kaže da je on prvi koji je ovako nešto uradio.
"I sigurno ćete saznati ko je od nas u mučenju strašniji i
istrajniji", tj. vi tvrdite da sam ja u zabludi i da ste vi, Musa i njegov
narod časniji. Saznat ćete, zato, ko može da kažnjava i ko je u tome trajniji.
Oni su na te njegove prijetnje, u ime Allaha, dž.š., bili potpuno ravnodušni,
pa su mu odgovorili: "Mi nećemo tebe staviti iznad jasnih dokaza koji su
nam došli", tj. nećemo tebe odabrati, a odbaciti uputu i čvrsto uvjerenje
koje smo dobili, "tako nam Onoga Koji nas je stvorio", tj. tebi
nećemo dati prednost iznad našeg Stvoritelja, Koji nas je iz ništa stvorio.
Njemu se pokoravamo i Njemu robujemo a ne tebi jer On to zaslužuje.
"Ti čini što hoćeš", tj. radi šta želiš, "jer
to možeš da činiš samo u životu na ovom svijetu", tj. tvoja vlast je na
ovom svijetu, koji je prolazan, a mi već žudimo za vječnim domom. "Mi
vjerujemo u Gospodara našeg da bi nam grijehe oprostio i" "vradžbine
na koje si nas ti prisilio", da bi se pomoću njih suprotstavio Allahovim,
dž.š., dokazima i mu'džizi Njegova vjerovjesnika. "A Allah je bolji i
trajnije nagrađuje", tj. Allah, dž.š., nama je bolji od tebe i daje
nagradu trajniju od one koju si nam ti obećao. Tako je sve što je Faraon uradio
s njima ustvari bila Allahova milost koju im je ukazao. Ibn-Abbas i drugi kažu:
"Osvanuli su čarobnjaci, a omrkli šehidi."
Onoga koji pred
Gospodara svoga kao mušrik dođe - čeka Džehennem; u njemu neće ni umrijeti ni
živjeti; /74/ a one koji pred Njega dođu kao vjernici, a koji su dobra djela
činili, njih sve čekaju visoki stepeni, /75/ edenski vrtovi kroz koje će rijeke
teći, u njima će oni vječno ostati, i to će biti nagrada za one koji se budu od
grijeha očistili."/76/
Ovo je nastavak
govora čarobnjaka Faraonu gdje ga opominju Allahovom odmazdom i Njegovom
trajnom kaznom, a potiču ga ka vječnoj nagradi. Rekli su mu: "Onoga koji
pred Gospodara svoga kao mušrik iziđe", tj. sretne Ga na Sudnjem danu kao
mnogobožac, "čeka Džehennem, u njemu neće ni umrijeti ni živjeti."
Slično ovome Uzvišeni kaže: "Oni neće biti na smrt osuđeni, i neće
umrijeti, i neće im se patnja u njemu ublažiti, eto tako ćemo svakog nevjernika
kazniti." Amhed prenosi od Ebu-Seida el-Hudrija da je Poslanik, s.a.v.s.,
rekao: /154/ "Što se stanovnika Džehennema tiče, oni u njemu neće umirati,
a neće ni živjeti. Međutim, druge će Vatra izgarati prema težini njihovih
grijeha, i usmrtit će ih, pa kada postanu ugljenisani i bude dozvoljen šefa'at,
bit će dovedeni u hrpama, jedni iza drugih, a zatim bačeni u dženetske rijeke.
Reći će se: 'O dženetlije, poljevajte ih!' Oni će tada ponicati, bujajući kao
što nikne sjemenka kada bude u nanosu bujice." Jedan od prisutnih ashaba
rekao je: "Poslanik, s.a.v.s., kao da je bio u pustinji" (kako je to
opisao). Ovako je hadis zabilježio Muslim. Uzvišeni kaže: "A one koji pred
Njega dođu kao vjernici, "A one koji pred Njega dođu kao vjernici, a koji
su dobra djela činili", tj. oni koji svoga Gospodara sretnu, a bili su
vjernici i riječima i praksom, "njih čekaju visoki stepeni", tj.
Dženneti visokih stupnjeva, sigurnih prostorija i udobnih stanova.
Ahmed prenosi od Ubadeta ibn Samita da je Poslanik,
s.a.v.s., rekao: /155/ "Džennet se sastoji od stotinu stupnjeva čija je
međusobna razdaljina kao razdaljina nebesa i Zemlje, a Firdevs je na najvišem
stupnju. Iz njega izviru četiri rijeke, a Arš se nalazi iznad njega. Kada
molite Allaha, molite od Njega Firdevs." Bilježi ga i Tirmizi. U dva
najpoznatija “Sahiha” naveden je hadis: /156/ "Zaista će stanovnici visokih
stupnjeva u Džennetu jedni druge posmatrati, kao što vi gledate zvijezde koje
nestaju u nebeskom beskraju, a sve prema njihovim međusobnim odlikama."
Prisutni upitaše: "Jesu li to, Božiji Poslaniče, položaji
pejgambera?" - "Ne, već su to položaji onih koji vjeruju u Allaha, a
poslanike smatraju istinom", reče Poslanik, s.a.v.s. U
"Sunenima" postoji dodatak ovom hadisu u kome se kaže: " Zaista
Ebu-Bekr i Omer su u toj skupini, pa neka im je prijatno." Uzvišeni kaže:
"Edenski vrtovi", tj. staništa , što je u rečenici (ajetu) bedel za
"Ispod kojih teku rijeke, u njima će vječno ostati", tj. trajno
boraviti. "To je nagrada za one koji se budu od grijeha očistili",
tj. koji svoje duše očiste od prljavštine, pogani i mnogoboštva, a budu
slijedili Poslanika, s.a.v.s.
"I Mi objavismo
Musau: 'Noću izvedi robove Moje i sa njima suhim putem kroz more prođi, ne
strahujući da će te oni stići i da ćeš se utopiti.'" /77/ A Faraon je za
njima sa vojskama svojim krenuo, pa ih je poklopilo od mora ono što ih je
poklopilo; /78/ I Faraon je narod svoj u zabludu doveo, a nije na Put pravi
izveo."/79/
Uzvišeni obavještava
da je Musau, a.s., naredio da sa svojim narodom otputuje noću jer je Faraon
zabranio da narod otputuje sa Musaom, a.s. Odveo je sa sobom kompletan narod i
to je Faraona žestoko naljutilo. Naredio je da se sa svih strana sakupi vojska
i angažuje u traženju Izraelićana. Uskoro su ih našli i gotovo sustigli, a ovi
su pomislili da im nema izlaza. Musa, a.s., zastao je sa svojim narodom. Ispred
njega bilo je more, a iza njega Faraon sa vojskom. Tada mu Allah, dž.š.,
objavljuje: "I sa njima suhim putem kroz more prođi, ne strahujući da će
te oni stići i da ćeš se utopiti." Musa, a.s., štapom je svojim udario po
moru i ono se rastavi, i svaki bok njegov bijaše kao veliko brdo. Izraelićani
se nisu više bojali da će ih Faraon stići ili da će biti potopljeni u moru.
Uzvišeni kaže: "A Faraon je za njima sa vojskom svojom krenuo, pa ih je
poklopilo od mora ono što ih je poklopilo." Ovo smo ranije spominjali, što
je već poznato: kako su Faraon i njegova vojska potopljeni, kako su sa njim
krenuli u more, kako ih je vodio u zabludu, pa su se pogušili jer ih nije vodio
Pravim putem. Slično će se desiti na Sudnjem danu. On će ih odvesti u Vatru, a
užasno je mjesto u koje će biti dovedeni.
"O sinovi
Israilovi, Mi smo vas od neprijatelja vašeg izbavili, i vama na desnoj strani
Tura rok zakazali, i manu i prepelice vam slali. /80/ Jedite ukusna jela kojima
vas opskrbljujemo i ne budite u tome obijesni da vas ne bi snašla srdžba Moja;
a koga snađe srdžba Moja - nastradao je. /81/ Ja ću sigurno oprostiti onome ko
se pokaje i uzvjeruje i dobra djela čini, i koji zatim na Pravom putu
istraje."/82/
Uzvišeni spominje Svoje velike blagodati koje je dao
sinovima Israilovim i Svoju obilatu milost kada ih je spasio od njihovog
neprijatelja Faraona, kao i njihovu radost zbog njegova stradanja. Oni su
posmatrali kako je Faraon skupa sa svojom vojskom bio potopljen tako da se niko
nije spasio, kao što se na drugom mjestu kaže: "A Faraonove ljude, na oči
vaše, potopili." Buharija prenosi od Ibn-Abbasa da je Poslanik, s.a.v.s.,
kada je stigao u Medinu, zatekao židove da poste dan Ašure. Pitao ih je za
razlog, pa su rekli: "Ovo je dan u kome je Allah dao pobjedu Musau nad
Faraonom." Poslanik, s.a.v.s., reče: /157/ "Mi smo preči Musau, pa ga
zato postite." I Muslim ga navodi u svome "Sahihu". Nakon
uništavanja Faraona, Uzvišeni odvodi Musaa i sinove Israilove na desnu stranu
brda Tur. To je mjesto u kome je Allah, dž.š., govorio Musau, a.s., gdje je
Musa molio za Allahovo, dž.š., viđenje i gdje mu je Milostivi dao Tevrat. U
međuvremenu sinovi su Israilovi počeli obožavati tele, kako ćemo to uskoro
vidjeti kroz Allahovo, dž.š., kazivanje. Spomenuta mana slatko je koje im je sa
neba spuštano, a prepelice su ptice koje su im slijetale i koje su prema svojim
potrebama jeli. Sve je to izraz Allahove, dž.š., milosti i blagodati prema
njima.
Zato Uzvišeni kaže: "Jedite ukusna jela kojima vas
opskrbljujemo i ne budite u tome obijesni da vas nebi snašla srdžba Moja",
tj. ne suprotstavljajte se mojoj naredbi pa da uzimate i ono što vam nije
potrebno, jer ću se tada rasrditi na vas. "...koga snađe srdžba Moja -
nastradao je", tj. nesretnik je. Uzvišeni kaže: "Ja ću sigurno
oprostiti onome ko se pokaje i uzvjeruje i dobra djela čini", tj. svako ko
se Meni pokaje, prihvatit ću njegovo pokajanje bez obzira kakav grijeh imao.
Riječ Uzvišenog: - "pokajati se" - znači napuštanje onoga u čemu se
bilo, nevjerovanja, mnogoboštva, griješenja ili dvoličnjaštva, a riječ "uzvjeruje",
tj. svojim srcem, i"radi dobra djela", tj. svojim organima. Riječi:
"koji na Pravom putu istraje" znače ko putuje putem sunneta i džemata
i drži se islama do svoje smrti, vjerujući da će za to biti nagrađen od Allaha,
dž.š.
"A zašto si
prije naroda svoga požurio, o Musa? /83/ "Evo idu za mnom", odgovori
on, "a požurio sam k Tebi, Gospodaru moj, da budeš zadovoljan." /84/
"Mi smo narod tvoj, poslije tvog odlaska, u iskušenje stavili", reče
On, "I njih je zaveo Samirija." /85/ I Musa se narodu svome vrati
srdit i žalostan. "O narode moj", reče, "zar vam Gospodar vaš
nije dao lijepo obećanje? Zar vam se vrijeme oduljilo, ili hoćete da vas stigne
srdžba Gospodara vašeg, pa se zato niste držali obećanja koje ste mi
dali!." /86/ "Nismo od svoje volje prekršili obećanje koje smo ti
dali", odgovoriše. "Bili smo natovareni teretima, nakitom narodnim,
pa smo to pobacali." A to isto uradio je i Samirija, /87/ pa im izlio tele
koje je davalo glas kao da muče, i oni su onda rekli: "Ovo je vaš bog i
Musaov bog", pa je on zaboravio." /88/ Zar oni nisu vidjeli da im ono
ni riječi ne odgovara i da od njih ne može nikakvu nevolju otkloniti niti im
može ikakvu korist pribaviti?"/89/
Nakon Faraonove propasti Musa, a.s., nastavlja putovanje sa
Izraelćanima. "Pa su naišli na narod koji se klanjao kipovima svojim.
"O Musa", rekoše, "napravi i ti nama boga kao što oni imaju
bogove!", "Vi ste, uistinu, narod koji nema pameti!", reče on.
"Zaista će biti poništeno ono što ovi ispovijedaju i beskorisno će im biti
ono što rade." Gospodar mu je odredio 30 pa dodao još deset dana i noći da
ih uzastopno posti. On je poslije toga brzopleto požurio do Tura a svoga brata
postavio za zamjenika. Zato Uzvišeni pita: "A zašto si prije naroda svoga
požurio, o Musa?", "Evo idu za mnom", tj. dolaze i uskoro će
stići blizu Tura. "Požurio sam k Tebi, Gospodaru moj, da budeš
zadovoljan", tj. da se poveća Tvoje zadovoljstvo sa mnom. "Mi smo
narod tvoj poslije tvog odlazka u iskušenje doveli", reče On, " I
njih je zaveo Samirija." Uzvišeni obavještava Musaa, a.s., šta se desilo
nakon njegovog odlaska. Izraelićani su počeli da obožavaju tele koje im je
napravio izvjesni Samirija. Uzvišeni kaže: "I Musa se narodu svome vrati
srdit i žalostan", tj. pošto ga je Uzvišeni obavijestio šta se desilo, on
se na njih rasrdio i razbjesnio.
Dok je on u njihovom interesu činio to što je činio i dok je
primao Tevrat u kome je njihov zakon i njihova čast, oni su počeli da obožavaju
nešto mimo Allaha, dž.š. Zbog toga se on vratio neveseo, tužan i srdit. Van
pameti je to šta je uradio njegov narod. Pripisao je druga Allahu, dž.š., Koji
im je dao tolike blagodati i toliko puta ih spasio. "O narode moj",
reče, "zar vam Gospodar vaš nije dao lijepo obećanje", tj. preko mene
i zar se niste osvjedočili da vam je pomogao protiv vašeg neprijatelja i dao
vam pobjedu nad njim, kao i tolike druge blagodati. "Zar vam se vrijeme
oduljilo?", tj. zar ste zaboravili Njegove prošle blagodati i proteklo
vrijeme. "Hoćete li da vas stigne srdžba Gospodara vašeg", tj. vi
želite da se to desi, "pa se zato niste držali obećanja koje ste mi
dali", "Oni rekoše: "Mi nismo od svoje volje prekršili dato ti
obećanje", tj. po svom slobodnom izboru. "Bili smo natovareni
teretima, nakitom narodnim", ovim oni izražavaju ustezanje od zabranjenog
nakita što su ga pozajmili od Kopta kada su napuštali Egipat. "Pa smo to
pobacali. "A to je isto uradio i Samirija, pa im izlio tele koje je davalo
glas kao da muče."
Ibn-Abbas kaže da je Harun, a.s., naredio da se sav nakit
sakupi i pobaca u jednu jamu sa vatrom i tako pretvori u jedinstvenu gromadu,
pa da Musa, kada se vrati, sa tim uradi šta hoće. Naišao je Samirija i tamo
bacio šaku zemlje koju je uzeo sa traga Izaslanika, Džibrila, koji je
Izraelićane preveo preko mora. Harun, a.s., mu u tom momentu reče: "Zašto
ne baciš to iz svoje ruke?" , a Samirija je cijelo vrijeme držao zemlju u
šaci, na što mu on odgovori: "Bacit ću ga pod uslovom da moliš Allaha da
od ovoga stvori što ja želim." Dok je Harun, a.s., činio dovu, Samirija je
bacajući rekao: "Hoću da postane tele!", što se i desilo. Postalo je
šuplje tele, bez duše i glasa. Ibn-Abbas kaže: "Tako mi Allaha, ono uopće
nije imalo glasa, već mu je vazduh sa stražnjeg dijela prolazio i izlazio na
usta što je proizvodilo zvuk." "Oni rekoše", tj. zalutali
Izraelićani koji su stavljeni na kušnju i koji su obožavali tele: "Ovo je
vaš i Musaov bog." Prihvatili su ga i zavoljeli iznad svega drugog.
"...pa je on zaboravio", tj. Samirija je napustio i ostavio islam.
Uzvišeni ih opovrgava koreći ih i objašnjavajući im njihovu sramotu i
maloumnost: "Zar oni nisu vidjeli da im ono ni riječi ne odgovara i da od
njih ne može nikakvu nevolju otkloniti niti im ikakvu korist pribaviti?",
tj. zar ne vide da im tele ne odgovara kada ga što pitaju ili mu što govore, ne
može im naštetiti, a ni koristiti, ni na ovom, a ni na drugom svijetu. Ukratko
rečeno, ove neznalice odrekle su se nakita Kopta i pobacale ga, a on je svakako
tuđi, ali su počeli obožavati tele. Sustegli su se od beznačajnog da bi potom
uradili krupan grijeh.
A njima je Harun još
prije govorio: "O narode moj, vi ste njime samo u iskušenje dovedeni;
Gospodar vaš je Svemilosni, zato slijedite mene i slušajte naređenje
moje." /90/ "Mi ćemo mu se klanjati sve dok nam se ne vrati
Musa'" rekoše oni./91/
Uzvišeni obavještava kako im je Harun, a.s., zabranjivao da
obožavaju tele, stavljajući im na znanje da je to samo kušnja, a da je njihov
Gospodar Svemilosni, Koji je sve stvorio. "Zato slijedite mene i slušajte
naređenje moje", tj. radite ono što vam naredim a ostavite ono što vam
zabranim. "'Mi ćemo mu se klanjati sve dok nam se ne vrati Musa',
odgovorili su oni", tj. mi nećemo napustiti njegovo obožavanje dok ne
čujemo šta će nam Musa o tome reći. Suprotstavili su se Harunu, a.s., sa njim
se sukobili i gotovo ga ubili.
"O
Harune",, povika Musa- "Šta te je spriječilo, kad si ih vidio da su
zalutali, /92/ da za mnom nisi pošao? Zašto nisi naređenje moje poslušao?"
/93/ "O sine moje majke", reče Harun - "ne hvataj me za bradu i
za kosu moju! Ja sam se plašio da ti ne rekneš: 'Razdor si među sinovima
Israilovim posijao i nisi postupio onako kako sam ti rekao.'"/94/
Uzvišeni obavještava
da je Musa, a.s., kada se vratio svome narodu i zatekao u širku, bacio ploče
koje je držao u ruci i jako se naljutio. Pograbio je svoga brata za glavu i počeo
je tresti, prekoravajući ga: "Šta te je spriječilo, kada si ih vidio da su
zalutali, da za mnom nisi pošao?", tj. da me obavijestiš o smutnji.
"Zašto nisi moje naređenje poslušao?", tj. ono koje sam ti dao, a to
su riječi: "Zastupaj me u narodu mome i red pravi i ne slijedi puteve onih
koji su smutljivci." "O sine moje majke", obraća mu se nježno
spominjući majku. Oni su braća od istih roditelja, spominjanje samo majke
nježnije je i jače izražava milost i naklonost, pa mu radi toga kaže: "O
sine moje majke, ne hvataj me za bradu i za kosu moju." "Ja sam se
plašio..." Ovdje se Harun, a.s., opravdava Musau, a.s., navodeći razlog
kašnjenja koji ga je omeo u dostavljanju vijesti o onome šta se u međuvremenu
desilo. Bojao sam se da krenem za tobom i da te obavijestim, jer bi mi rekao:
Zašto si ih same ostavio, "i razdor među sinovima Israilovim posijao i
nisi postupio onako kako sam ti rekao", tj. nisi ispunio moje naređenje, a
ja sam te postavio da me zastupaš u mom narodu. Ibn-Abbas kaže da je Harun,
a.s., bio pun poštovanja prema Musau, a.s., i da mu je bio pokoran.
"A šta si ti to
htio, o Samirija?", upita Musa. /95/ "Ja sam vidio ono što oni nisu
vidjeli", odgovori on, "pa sam šaku zemlje sa traga Izaslanikova uzeo
i to bacio, i, eto, tako mi to uljepša moja duša." /96/ "E onda se
gubi!", reče Musa, "čitavog svog života ćeš govoriti: 'Nema
doticanja!', a čeka te još i određeni Čas koji te neće mimoići. Pogledaj samo
ovoga tvog 'boga' kojem si se klanjao: mi ćemo ga sigurno spaliti i po moru mu
prah rasuti. /97/ Vaš bog je, Allah, drugog boga osim Njega nema! On sve
zna."/98/
Musa je upitao
Samiriju: "A šta si ti to hito, o Samirija?", tj. šta te navelo da to
uradiš? Muhammed ibn Ishak kaže da je Ibn-Abbas rekao: "Samirija je
potjecao iz naroda koji obožava kravu, pa je zajedno sa Izraelićanima primio
islam, a njegovo pravo ime je Musa ibn Zufer." "Rekao je", tj.
Samirija, "Vidio sam ono što oni nisu vidjeli", tj. vidio sam
Džibrila kada je došao da uništi Faraona, "pa sam uzeo šaku zemlje sa
traga Izaslanikova", tj. sa traga njegovog konja. Ovako to objašnjava
većina komentatora. "Pa sam to bacio." Ibn-Ebu- Hatim kaže da je
Ikrime rekao: "Kada je Samirija ugledao izaslanika, palo mu je na um: 'Ako
uzmeš šaku zemlje sa traga onoga konja, zatim to baciš i rekneš: 'Budi!'",
to će i biti.' bacio je šaku zemlje i rekao: 'Budi!', pa je postalo tele koje
je davalo glas kao da muče." "I, eto, tako mi to uljepša moja
duša", tj. to mi je uljepšala moja duša i dopalo joj se. Musa, a.s., mu
reče: "Gubi se! ^itavog života ćeš govoriti: 'Nema doticanja!'", tj.
pošto si ti dotakao i uzeo ono što nisi smio, a to je zemlja sa traga
Izaslanika, na dunjaluku ćeš imati za kaznu da stalno ponavljaš: "Nema
doticanja!”, tj. nećeš doticati ljude, a ni oni tebe.
"A čeka te još i
određeni Čas", tj. Sudnji dan, "koji te neće mimoići", tj. ne
možeš ga izbjeći. "Pogledaj samo ovoga svoga 'boga'" "kome si se
klanjao", tj. kome si ibadet činio - to je samo tele. "Mi ćemo ga
sigurno spaliti." Ibn-Abbas kaže da ga je Musa, a.s., samljeo brusom i
bacio u vatru. "I po moru mu prah rasuti", tj. sa obale mora.
"Vaš bog je - Allah, drugog boga, osim Njega nema! On sve zna!" Musa,
a.s., im je rekao: "Ovo nije vaš bog, jer vaš Bog je Allah, dž.š., drugog
boga osim Njega nema. Niko ne zaslužuje da mu se robuje osim Njega, dž.š. Nema
potrebe da se nekome drugom ibadet čini osim Njemu. Sve o Njemu ovisi i svi su
Njegovi robovi." "On sve zna", Riječ je u akuzativu jer je u
rečenici ”temjiz" tj. On sve zna i Svojim znanjem sve obuhvata, zna
brojenost svega, nije Mu skrivena ni jedna trunka. Ni jedan list ne otpadne a
da On za njega ne zna.
"I tako, eto,
kazujemo ti neke vijesti o onome što je već prošlo i dali smo ti od Nas
Opomenu. /99/ Ko se od nje okrene, na Sudnjem danu će doista teško breme
ponijeti; /100/ vječno će tako ostati, a jeziv tovar će im na Sudnjem danu
biti."/101/
Uzvišeni upotpunjuje
svoje kazivanje o Musau, a.s., svome poslaniku Muhammedu, s.a.v.s., pa mu kaže:
"I tako, eto, kazujemo ti neke vijesti o onome što je već prošlo",
tj. kazujemo ti vijesti iz prošlosti, "I dali smo ti od Nas Opomenu”, tj.
Kur'an u kome nema laži; slična knjiga nije data nijednom poslaniku, potpunija,
sadržajnija, sa više informacija o prošlosti i onome šta se zbilo, o onome što
će biti i on je zadnja objava ljudima. "Ko se od nje okrene", tj. ko
Kur'an bude poricao i ne bude ga slijedio i bude tražio drugu uputu, "na
Sudnjem danu će doista teško breme ponijeti", tj. grijeh. Ovo se odnosi na
svakoga do koga dođe poruka Kur'ana. On mu je opomena i poziv, pa ko ga
prihvati, na Pravom je putu, a ko ga napusti, zalutao je i nesretan na dunjaluku,
a Vatra mu je zagarantovana na ahiretu. "...tako će vječno ostati",
tj. ne može se spasiti od nošenja toga tereta. "A jeziv će im tovar na
Sudnjem danu biti", tj. jeziv je tovar koji budu nosili.
Na Dan kada će se u
rog puhnuti - Toga Dana ćemo nevjernike modre sakupiti, /102/ i jedan drugom će
tiho govoriti: "Niste ostali više od deset dana." /103/ Mi dobro
znamo o čemu će oni govoriti kad najrazboritiji između njih rekne: '"stali
ste samo dan jedan."/104/
Kada je Poslanik,
s.a.v.s., upitan za Sur (Rog), odgovorio je: /158/: "To je rog u koji će
se puhnuti", a Ebu Hurejre prenosi : /159/: "To je veliki rog čiji je
opseg koliko nebesa i Zemlja, a Israfil je zadužen da u njega puše."
"Toga dana ćemo nevjernike modre sakupiti", tj. modrih očiju zbog žestine
užasa. "I jedan drugom će tiho govoriti", tj. tajno šaptati,
"Niste ostali više od deset dana", tj. na dunjaluku. "Mi dobro
znamo o čemu oni govore", tj. dok šapuću međusobno, "kad
najrazboritiji između njih rekne", tj. onaj najpotpunije pameti među
njima. "Ostali ste samo jedan dan", jer će na Sudnjem danu dužina
trajanja dunjaluka izgledati kratka kao jedan dan. Iako se godine, vrijeme i
stoljeća smjenjuju, dunjaluk će ipak izgledati kao jedan dan, kako Uzvišeni
kaže: "A koliko ste godina na Zemlji proveli?" "Proveli smo dan
ili dio dana", odgovorit će, "pitaj one koji su brojali."
"Pa da, kratko ste proveli", reći će On, "da ste samo
znali."
A pitaju te o
planinama, pa ti reci: "Gospodar moj će ih u prah pretvoriti i zasuti,
/105/ a mjesta na kojima su bile ravnom ledinom ostaviti, /106/ ni udubina ni
uzvisina na Zemlji nećeš vidjeti. /107/ Toga dana će se oni glasniku odazvati,
od koga odstupanja nema i pred Svemilosnim će se glasovi stišati i ti ćeš samo
šapat čuti."/108/
Uzvišeni kaže:
"A pitaju te o planinama", tj. da li će ostati ili će ih nestati kada
bude Smak svijeta? "Pa ti reci: 'Gospodar moj će ih u prah pretvoriti i
zasuti'", tj. uklonit će ih sa njihovih mjesta i zbrisati. "Ostavit
će je", tj. Zemlju, "ravnom ledinom", tj. jednom ravnicom. Riječ
znači "zaravnjenom zemljom", a riječ pojačava i ističe isto značenje.
"Ni udubina ni uzvisina na Zemlji nećeš vidjeti", tj. na Zemlji nećeš
vidjeti ni nizina ni planina. Ovako tumači Ibn-Abbas i učenjaci prvih
generacija. "Toga dana će se oni glasniku odazvati, od koga odstupanja
nema", tj. kada vide užase Sudnjeg dana, odazvat će se pokorno glasniku i
kada ih pozove, oni će mu žurno ići. Da su mu se odazvali na dunjaluku,
koristilo bi im, a ovo odazivanje im neće koristiti, kao što Uzvišeni kaže:
"Ponizno će se odazvati glasniku", žureći mu, "od koga
odstupanja nema", tj. ne mogu to izbjeći. "Glasovi će se pred
Svemilosnim stišati." Ibn-Abbas kaže da će se smiriti. "I ti ćeš samo
šapat čuti", tj. tihi glas, a koračat će se smireno i ponizno.
Toga dana će biti od
koristi zauzimanje samo onoga kome Svemilosni dopusti i čijim riječima je
zadovoljan. /109/ On zna šta su radili i šta ih čeka, a oni znanjem ne mogu
Njega obuhvatiti. /110/ Lica će se Živom i Vječnom pokoriti, onaj koji Mu je
druge ravnim smatrao, svaku nadu će izgubiti, /111/ a onaj ko je dobra djela
činio, a vjernik je bio, neće se nepravde ni zakidanja nagrade
plašiti."/112/
Uzvišeni kaže:
"Toga dana", tj. Sudnjeg dana, "će biti od koristi
zauzimanje", tj. kod Njega, "samo za onoga kome Svemilosni dopusti i
čijim je riječima zadovoljan." Tako Uzvišeni kaže: "Na dan kada
Džibril i meleki budu u redove poredani, kad će samo onaj kome Svemilosni
dozvoli govoriti, a istinu će reći." Navodi se sahih-hadis Poslanika,
s.a.v.s., a on je predvodnik potomaka Ademovih a.s., i najčasnije Allahovo,
dž.š., stvorenje /160/: "Doći ću pod Arš i pasti Allahu na sedždu. Bit ću
dočekan pohvalom koju vam ne mogu reći i dat će mi to što će mi dati, a zatim
reći: 'O Muhammede, podigni glavu, zamoli - dat će ti se, čini šefa'at - bit će
ti prihvaćen. Bit će mi data jedna skupina i uvest ću je u Džennet, pa ću se
ponovo vratiti." Ovo je, kaže ravija, ponovio četiri puta, salavat i selam
njemu i ostalim poslanicima. Uzvišeni kaže: "On zna šta su radili i šta ih
čeka", tj. On svojim znanjem obuhvata sve stvoreno, "a oni znanjem ne
mogu Njega obuhvatiti." Ovo je slično Njegovim riječima: "Oni znaju
samo onoliko koliko On želi. "Lica će se Živom i Vječnom pokoriti",
tj. poniziti i pokoriti.
Stvorenja će se
predati Silnom i Živom, Koji neće umrijeti, Vječnom, Koji ne spava i Koji sve
uzdržava, i Njim i Njegovom pomoću sve bitiše. "Onaj koji Mu je druge
ravnim smatrao svaku nadu će izgubiti", tj. na Sudnjem danu. Allah, dž.š.,
će ispuniti svačije potraživanje i dati mu njegovo pravo, tako da će čak i
šukava ovca uzeti svoje potraživanje od rogate. Sahih-hadis glasi: /161/
"^uvajte se nasilja, jer će ono biti tama na Sudnjem danu. Najveće
razočarenje je sresti se sa Allahom učinivši mu širk." Zaista je Allah
rekao: "Doista je širk ogromno nasilje." Uzvišeni kaže: "Onaj ko
je dobra djela činio, a vjernik je bio, neće se nepravde ni zakidanja nagrade
plašiti." Nakon što je Uzvišeni spomenuo silnike i prijetnju njima, On
hvali bogobojazne i njihov status. Neće im se učiniti nepravda a niti će im se
umanjiti nagrada, tj. njihova se loša djela neće povećati, a ni dobra umanjiti.
"I, eto, tako Mi
Kur'an na arapskom jeziku objavljujemo i u njemu prijetnje ponavljamo da bi se
oni grijeha klonili ili da bi ih na poslušnost pobudio. /113/ Neka je uzvišen
Allah, Vladar Istiniti! I ne žuri s čitanjem Kur'ana prije nego što ti se
objavljivanje njegovo ne završi, i reci: "Gospodaru moj, Ti znanje moje
povećaj!"/114/
Uzvišeni kaže: S obzirom da će Dan povratka i nadoknade za
dobro i zlo neminovno doći, Mi Kur'an objavljujemo kao radost i opomenu na
jasnom i čistom arapskom jeziku u kome nema zbrke niti zamršenosti, "i u
njemu prijetnje ponavljamo da bi se oni grijeha klonili", tj. da bi
ostavili griješenje, zabranjeno i bestidno, "ili da bi ih na poslušnost
pobudio", tj. na pokornost i vršenje dobrih djela. "Neka je uzvišen
Allah, Vladar Istiniti!", tj. Čist je i visoko iznad svega Vladar Istiniti
u svom obećanju, prijetnji, slanju poslanika, Džennetu, Džehennemu, a sve što
je od Njega - istina je. Po svojoj pravdi, Allah, dž.š., neće kazniti nikoga
prije opomene, slanja poslanika i mogućnost pravdanja, tako da niko neće imati
primjedbe ni sumnje. Uzvišeni kaže: "I ne žuri s čitanjem Kur'ana prije
nego što ti se objavljivanje njegovo završi", kao što su Njegove riječi:
"Ne izgovaraj Kur'an jezikom svojim da bi ga što prije zapamtio. Mi smo
dužni da ga saberemo da bi ga ti čitao.
A kada ga čitamo, ti prati čitanje njegovo, a poslije, Mi
smo dužni da ga objasnimo." U Ovoj suri Uzvišeni kaže: "I ne žuri sa
čitanjem Kur'ana prije nego što ti se objavljivanje njegovo završi", tj.
ti šuti, pa kada ti melek završi njegovo čitanje, onda ti čitaj. "I reci:
'Gospodaru moj, Ti znanje moje povećaj!'", tj. Ti mi od Sebe povećaj,
dodaj i proširi znanje. U hadisu se kaže: /162/ "Zaista je Allah
nastavljao i dodavao objavu svome Poslaniku tako da je na dan njegove smrti ona
bila najobimnija." Ibn-Madže prenosi od Ebu-Hurejrea da je Poslanik,
s.a.v.s., rekao: /163/ "Bože moj, okoristi me onim čemu me poučiš, a pouči
me onome što će mi koristiti i povečaj mi znanje. Allah je hvaljen u svakom
stanju." Bezzar prenosi dodatak ovom hadisu: /164/ "Tražim zaštitu
kod Allaha od stanja stanovnika Vatre."
A Adema smo još prije
obavezali, pa on zaboravi i ne nađosmo kod njega odlučnosti!" /115/ A kad
smo melekima rekli: "Poklonite se Ademu", svi su se oni poklonili,
samo Iblis nije htio. /116/ "O Ademe!", rekli smo, "ovo je
zaista neprijatelj tebi i tvojoj ženi, zato nikako ne dozvoli da on bude uzrok
vašem izlasku iz Dženneta, pa da se onda mučiš. /117/ U njemu nećeš ni
ogladnjeti ni go biti, /118/ u njemu nećeš ni ožednjeti, ni žegu
osjetiti." /119/ Ali šejtan mu poče bajati i govoriti: "O Ademe,
hoćeš li da ti pokažem drvo besmrtnosti i carstvo koje neće nestati?" /120/
I njih dvoje pojedoše s njega i ukazaše im se stidna mjesta njihova pa počeše
po njima lišće dženetsko stavljati, tako Adem nije Gospodara svoga poslušao i s
puta je skrenuo. /121/ Poslije ga je Gospodar njegov izabranikom učinio, pa mu
oprostio i na Pravi put ga uputio."/122/
Ibn Ebu-Hatim kaže da
je Ibn-Abbas rekao: "Čovjek je nazvan insanom jer se bio obavezao pa to
zaboravio." Uzvišeni kaže: "A kada smo melekima rekli: 'Poklonite se
Ademu.'" Uzvišeni spominje vrijednost i plemenitost kojima je odlikovao
Adema, a.s., nad ostalim stvorenjima. "Svi su se oni poklonili samo Iblis
nije htio", tj. odbio je i uzoholio se. "O Ademe!", rekli smo,
"Ovaj je, zaista, neprijatelj tebi i tvojoj ženi", tj. hazreti Havi,
"zato ne dozvoli da on bude uzrok vašem izlasku iz Dženneta, pa da se onda
mučiš", tj. pazi se da on ne bude uzrok tvoga izlaska iz Dženneta, pa da
se poslije mučiš oko opskrbe, a ovdje živiš raskošno u zadovoljstvu bez obaveza
i naprezanja. "U njemu nećeš ogladnjeti ni go biti". Ovdje je Uzvišeni
sastavio glad i golotinju, jer je glad unutarnje, a golotinja vanjsko
poniženje. "U njemu nećeš ožednjeti, ni žegu osjetiti." Ovo dvoje je
također, blisko, jer je žeđ unutarnja, a žega vanjska vrućina. Uzvišeni kaže:
"Ali šejtan mu poče bajati i govoriti: 'O Ademe, hoćeš li da ti pokažem
drvo besmrtnosti i carstvo koje neće nestati?'" Ovo smo ranije spominjali:
"I zaklinjaše im se: 'Ja sam vam, zaista, savjetnik iskreni!'" Rekli
smo da im je Allah, dž.š., bio zabranio da se primiču određenom drvetu u Džennetu,
ali ih Iblis nije napuštao dok ga nisu okusili. "I njih dvoje pojedoše s
njega i ukazaše im se stidna mjesta njihova", tj. njihova sramotna mjesta,
kao kazna zbog kršenja Allahove, dž.š., naredbe i pokoravanja šejtanovom
nagovaranju. "Pa počeše po njima lišće dženetsko stavljati", tj.
trgati dženetsko lišće i stavljati ga preko svojih sramotnih mjesta.
"Tako Adem nije Gospodara svoga poslušao i s Puta je
skrenuo. Poslije ga je Gospodar njegov izabranikom učinio, pa mu oprostio i na
Pravi put ga uputio" ( tj. Gospodar njegov ga je odabrao, a zatim njega i
njegovu ženu poučio kako će tevbu činiti: "Gospodaru naš", rekoše
oni, "sami smo sebi krivi, i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se,
sigurno ćemo biti izgubljeni." To je ono što je Adem, a.s., primio od svog
Gospodara, kako Uzvišeni kaže: "I Adem primi neke riječi od Gospodara
svoga, pa mu On oprosti; On doista, prima pokajanje, On je milostiv")
Buharija bilježi od Ebu-Hurejrea da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: /165/
"Raspravljao se Musa, a.s., sa Ademom, a.s., pa mu je rekao: 'Ti si onaj
što je ljude izveo iz Dženneta, pa se sada muče?' Adem, a.s., mu odgovori: 'O
Musa, ti si onaj što te Allah odabrao, odlikovao poslanstvom i učinio svojim
sagovornikom. Optužuješ me za ono što je Allah propisao i odredio prije nego
što me je stvorio.'" Poslanik, s.a.v.s., zatim, reče: "Pa je
pobijedio Adem Musaa." Hadis je pored "Sahiha" zabilježen i u
"Musnedima".
"Izlazite iz
njega svi", reče On, "jedni drugima ćete neprijatelji biti! Od Mene
će vam uputa dolaziti, i onaj ko bude slijedio Uputu Moju neće zalutati i neće
nesrećan biti. /123/ A onaj ko se okrene od Opomene Moje, taj će teškim životom
živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepim oživiti." /124/ "Gospodaru
moj", reći će, "zašto si me slijepa oživio kad sam vid imao?"
/125/ "Evo zašto", reći će On. "Dokazi naši su ti dolazili, ali
si ih zaboravljao, pa ćeš danas ti isto tako biti zaboravljen."/126/
Uzvišeni kaže Ademu,
a.s., Havi i Iblisu: "Izlazite iz njega svi, tj. iz Dženneta, o čemu smo
opširno govorili u komentaru sure "El-Bekara". "Jedni drugima
ćete neprijatelji biti!", tj. Adem, a.s., i njegovo potomstvo sa jedne a
Iblis i njegovo potomstvo, sa druge strane. "Od Mene će vam Uputa
dolaziti." Ebu-Alije kaže da su to Vjerovjesnici, Poslanici i objave.
"Onaj ko bude slijedio uputu Moju, neće zalutati i neće nesrećan
biti." Ibn-Abbas kaže da neće zalutati na dunjaluku i neće biti nesrećan
na ahiretu. "Onaj ko se okrene od Opomene Moje", tj. suprotno se
ponaša od Naredbe Moje koju sam objavio svome Poslaniku, s.a.v.s., i zaboravi
je, a prihvati nešto drugo kao uputu, "teškim životom će živjeti",
tj. na dunjaluku, jer neće biti smiren i širokogrudan. Grudi će mu biti
stiješnjenje u njegovoj zabludi. Dok bude koristio dunjalučke blagodati,
njegovo srce neće imati čisto uvjerenje i uputu. Trajno će biti uzrujan,
zbunjen i sumnjičav, a poslije ga čeka kazna u kaburu. Bezzar bilježi od
Ebu-Hurejrea da je Poslanik, s.a.v.s., za riječi Uzvišenog: "Taj će teškim
životom živjeti", rekao: /166/
"Težak život će imati onaj za koga je Allah rekao da će
na njega pustiti 99 zmija, koje će gristi njegovo meso do Sudnjeg dana."
"I na Sudnjem danu ćemo ga slijepim proživiti." Ikrime kaže: Slijepim
za sve osim Džehennema. Moguće je da se ovdje misli sakupljanje i oživljavanje
u Vatri slijepih očiju i srca , jer Uzvišeni kaže: "Mi ćemo ih, na Sudnjem
danu, sakupiti, licem zemlji okrenute, slijepe, nijeme i gluhe; boravište njihovo
bit će Džehennem." Oni će tada upitati: "Gospodaru moj, zašto si me
slijepa oživio kad sam vid imao?", tj. na dunjaluku. "Evo
zašto", reći će On. "Dokazi naši su ti dolazili, ali si ih
zaboravljao, pa ćeš danas ti isto tako biti zaboravljen", tj. pošto si
odbacio Allahove, dž.š., ajete i prema njima se ponio kao da te se ne tiču, a
bili su ti saopćeni, pa zaboravio i zapostavio, i Mi ćemo sada postupiti prema
tebi kao prema zaboravljenom. "Sada ćemo Mi njih zaboraviti, zato što su
zaboravili da će na ovaj Dan pred Nama stajati." Naknada je prema vrsti
djela. Ova se prijetnja ne odnosi na one koji zaborave dijelove Kur'anskog
teksta, njegovo proučavanje i primjenu. Za zaboravljanje teksta Kur'ana
drugačija je prijetnja. Ahmed bilježi od Sa'da ibn Ubade da je Poslanik,
s.a.v.s., rekao: /167/ "Ko uči Kur'an pa ga zaboravi, srest će Allaha,
dž.š, na Dan kad Ga sretne, bolestan od lepre."
"I tako ćemo Mi
kazniti sve one koji se pohotama previše odaju i u dokaze Gospodara svoga ne
vjeruju. A patnja na onom svijetu bit će, uistinu, bolnija i vječna."/127/
Uzvišeni kaže da će ovako kazniti one koji pretjeraju i
poriču Allahove, dž.š., dokaze i na ovom i na budućem svijetu: "Oni će se
u životu na ovom svijetu mučiti, ali će patnja na onom svijetu sigurno teža biti,
od Allaha ih niko neće odbraniti." Zato Uzvišeni kaže: "A patnja na
onom svijetu bit će, uistinu, bolnija i vječna", tj. bolnija od dunjalučke
i trajnija, jer će u njoj vječno ostati. Poslanik, s.a.v.s., rekao je: /168/
"Dunjalučka kazna lakša je od ahiretske." Ovo je rekao bračnim
drugovima koji su na sebe prizvali Allahovo proklestvo zbog toga što je jedan
od njih optužio drugog za preljubu.
"Zar njima nije
poznato koliko smo naroda prije njih uništili, onih po čijim nastambama oni
hode! To su, zaista, dokazi za ljude pametne. /128/ I da nije prije izrečene
riječi Gospodara tvoga, kazna bi već bila neminovna. /129/ Zato otrpi njihove
riječi i Gospodara svoga slavi, zahvaljujući Mu, prije izlaska Sunca i prije
zalaska njegova, i slavi Ga u noćnim časovima, i na krajevima dana, da bi bio
zadovoljan."/130/
Uzvišeni kaže: "Zar im nije poznato", tj. onima
što poriču to što si im donio, o Muhammede, koliko smo Mi nevjerničkih naroda
uništili prije njih, koji su nestali pa im se ne zna ni porijeklo ni trag, a
sami su svjedoci njihovih ruševina koje su naslijedili i po kojima hodaju.
"To su, zaista, dokazi za ljude pametne", tj. za one koji imaju
zdrave pameti i ispravne rezone. "I da nije ranije izrečene riječi
Gospodara tvoga, kazna bi već bila neminovna", tj. da nije Allahove,
dž.š., riječi koje je ranije izrekao, a to je da neće nikoga kazniti prije
uspostavljanja dokaza protiv njega, kazna bi im bila neminovna na ovom svijetu
i nenadno bi došla. Već je određeno da budu kažnjeni na ahiretu u tačno određeno
vrijeme. Zato Uzvišeni kaže svome Poslaniku, s.a.v.s., tješeći ga i hrabreći:
"Zato otrpi njihove riječi", tj. njihovo poricanje, " I
Gospodara svoga slavi, zahvaljujući Mu, prije izlaska Sunca", tj. obavljaj
sabah-namaz, "i prije zalaska njegova", tj. akšam-namaz. Džerir ibn
Abdullah el-Bedželi, kao sahih-bilježi: "Sjedili smo kod Poslanika,
s.a.v.s., pa je pogledao mjesec u noći kada je bio pun , a zatim rekao: /169/
'Zaista ćete vidjeti
svoga Gospodara kao što gledate ovaj mjesec. Neće vas od viđenja Njegovog ništa
zakloniti, pa ako možete da ne budete spriječeni da ne klanjate prije izlaska i
zalaska Sunca, to činite." Poslanik, s.a.v.s., citirao je gore navedeni
ajet. Uzvšeni kaže: "I obavljaj ga u noćnim časovima", tj. noćni
namaz, a neki smatraju da se odnosi na akšam i jaciju, "I krajevima
dana", tj. na početku i kraju noći, "da bi bio zadovoljan."
Slične su i riječi Uzvišenog: "Gospodar tvoj će tebi sigurno dati, pa ćeš
zadovoljan biti." U "Sahihu" stoji: /170/ "Uzvišeni Allah
će reći: 'O dženetlije!' Oni će reći: 'Odazivamo ti se Gospodaru naš.' On će
upitati: 'Jeste li zadovoljni?' Odgovorit će: 'Kako da ne budemo zadovoljni
kada si nam dao ono što nisi dao ni jednom svom stvorenju.' On će reći: 'Dat ću
vam vrednije od toga.' 'A šta je to vrednije?', upitat će oni. On će reći:
'Darovat ću vam Svoje zadovoljstvo, nakon čega se na vas neću nikada
srditi.'" U drugom hadisu stoji: /171/ "'O dženetlije, vi kod Allaha
imate jedno obećanje i On hoće da vam ga ispuni.' Oni će reći: 'A šta je to?'
'Zar nam nije prosvjetlio lice, učinio teškim tezulje, zaštitio nas od Vatre i
uveo u Džennet.' Tada će On ukloniti zastor i oni će Ga gledati. Tako mi
Allaha, ništa im hairnije neće biti dato od gledanja u Njega, a to je dodatna
nagrada."
I nikako ne gledaj
dugo ljepote ovoga svijeta koje Mi kao užitak raznim sortama nevjernika
pružamo, da ih time na kušnju stavimo, a opskrba Gospodara tvoga bolja je i
vječna. /131/ Naredi porodici svojoj da obavljaju namaz i ustraj u tome! Mi ne
tražimo od tebe opskrbu, Mi tebe opskrbljujemo! A samo one koji se budu Allaha
bojali i grijeha klonili čeka lijep svršetak."/132/
Uzvišeni kaže svom Poslaniku Muhammedu, s.a.v.s.: Ti ne
gledaj na one što u raskoši žive i na blagodati u kojima se nalaze. Sve su to
prolazni ukrasi kojima ih kušamo. Malo je Mojih zahvalnih robova. Ja sam tebi
dao nešto bolje. Kao što Uzvišeni kaže na drugom mjestu: "Mi smo ti
objavili sedam ajeta, koji se ponavljaju, i Kur'an veličanstveni ti
objavljujemo. Ne pružaj pogled svoj na ono što Mi dajemo na uživanje nekima od
njih." Slično je ono što je Allah, dž.š., obećao Svome Poslaniku na
ahiretu, što je bezgranično i veličanstveno i što se ne može opisati. Uzvišeni
kaže: "A opskrba Gospodara tvoga bolja je i vječna." U sahih hadisu
stoji da je: /172/
"Ušao Omer ibn
Hattab kod Poslanika, s.a.v.s., na čardak u momentu kada se Poslanik, s.a.v.s.,
bio odvojio od svojih žena i zakleo na povlačenje od njih, i zatekao ga
oslonjenog na hasuri od palminog lišća, gdje osim obješene raspuknute posude
nije bilo više ništa. Omer se rasplakao, pa ga Poslanik, s.a.v.s., upita:
'Zašto plačeš Omere?' On odgovori: 'Božiji Poslaniče, Kisra i Kajsar imaju
toliko toga, a ti si Allahovo najodabranije stvorenje?' Poslanik, s.a.v.s.,
reče: 'Zar ti sumnjaš u mene, o Omere? To je narod kome je Allah ubrzao
ugodnosti dunjalučkog života.'" Poslanik, s.a.v.s., od svih je ljudi
najmanje koristio dunjalučke blagodati, mada je za to imao mogućnosti. Kada bi
mu došla neka dunjalučka dobra, dijelio ih je i desno i lijevo Božijim robovima
i ništa sebi nije ostavljao za sutra. Uzvišeni kaže: "Naredi porodici
svojoj da namaz obavljaju i ustraj u tome", tj. spašavaj ih od Allahove,
dž.š., kazne klanjanjem namaza i ustrajavanju na tom putu, kao što Uzvišeni
kaže: "O vi koji vjerujete, sebe i svoje porodice čuvajte od Vatre."
Uzvišeni kaže: "Mi ne tražimo od tebe opskrbu, Mi tebe
opskrbljujemo", tj. ako budeš klanjao, dolazit će ti opskrba odakle se ne
nadaš.
Ibn-Ebu-Hatim prenosi od Sabita koji kaže: "Kada bi
Poslanika, s.a.v.s., zadesila oskudica, pozvao bi svoje ukućane: /173/ 'O čeljadi moja, klanjajte, klanjajte!'"
Sabit kaže: "Kada bi poslanike pogodilo nešto, tražili su pomoć u
namazu." Tirmizi i Ibn-Madže prenosi od Ebu-Hurejrea, koji kaže:
"Poslanik, s.a.v.s., rekao je: /174/ 'Uzvišeni Allah kaže: 'O čovječe,
posveti se robovanju Meni, pa ću ti grudi napuniti bogatstvom i ukloniti
siromaštvo, u protivnom, grudi ću ti ispuniti zauzetošću i neću ti ukloniti
siromaštvo.''" Uzvišeni kaže: "A samo one koji se budu bojali i
grijehe klonili čeka lijep svršetak", tj. lijep završetak na ovom i
budućem svijetu, a to je Džennet za bogobojazne. U sahih-hadisu Poslanik,
s.a.v.s., kaže: /175/ "Sanjao sam da se nalazimo u kući Ukbeta ibn Rafia i
da su nam od Ibnu-Taba donesene svježe datule (rutab), pa sam shvatio da ćemo
uspjeti na ovom svijetu i ostvariti pobjedu te da je naša vjera potpuna i
uspješna."
Mnogobošci govore:
"Zašto nam ne donese kakvo čudo od Gospodara svoga?" A zar mi ne
dolazi objašnjenje o onome što ima u prijašnjim listovima?" /133/ A da smo
ih kakvom kaznom prije njega uništili, sigurno bi rekli: "Gospodaru naš,
zašto nam nisi poslanika poslao, pa bismo riječi Tvoje slijedili prije nego što
smo uništeni i osramoćeni postali." /134/ Reci: "Svako očekuje, pa
čekajte i vi, a sigurno ćete saznati ko su bili sljedbenici prave vjere i ko je
bio na Pravom putu."/135/
Uzvišeni obavještava
da su nevjernici rekli: "Zašto nam", tj. neka nam Muhammed donese
dokaz od svoga Gospodara ili znak kojim će dokazati svoju tvrdnju da je on
Božiji poslanik. Uzvišeni kaže: "A zar mi ne dolazi objašnjenje u onome
što ima u prijašnjim listovima?", tj. zar oni ne vide da Kur'an časni
izvještava o proteklim generacijama i šta se u prošlosti desilo, mada je
poslanik nepismen, ne piše i ne čita, niti uči od sljedbenika Knjige. Zaista je
Kur'an dominantan nad ranijim Knjigama, potvrđuje sve što je u njima
vjerodostojno, a uklanja laž, pogreške koje su u njih ubačene. U sahih-hadisu
Poslanik, s.a.v.s., kaže: /176/ "Svakom su poslaniku objavljivani ajeti u
koje su ljudi vjerovali, a meni je data Objava, koju je objavio Allah, dž.š., i
ja se nadam da ću na Sudnjem danu imati najveći broj sljedbenika."
Ovdje je Poslanik, s.a.v.s., spomenuo najveći ajet (znak)
koji mu je dat, a to je Kur'an. Pored toga imao je brojne mu'džize o čemu smo
već govorili. Uzvišeni kaže: "A da smo ih kakvom kaznom prije njega
uništili, sigurno bi rekli: 'Gospodaru naš, zašto nam nisi poslanika poslao',
tj. da smo ih uništili prije nego što smo im ovog plemenitog poslanika poslali
i spustili ovaj uzvišeni Kur'an, oni bi rekli: 'Gospodaru naš, zašto nam nisi
poslanika poslao', tj. prije nego što si nas uništio, da u njega vjerujemo i da
ga slijedimo, kao što kaže: "Pa da bismo riječi Tvoje slijedili prije nego
što smo poniženi i osramoćeni postali." Allah, dž.š., ovdje naglašava
njihovu upornost i tvrdoglavost. Uzvišeni kaže: "Makar im došli svi
dokazi, sve dok ne dožive patnju nesnosnu." Zato Uzvišeni kaže:
"Reci"", o Muhammede, onima koji te poriču i istrajavaju u
kufru: "Svako očekuje ", tj. i mi i vi, "pa čekajte i vi",
tj. iščekujte i vi. "Sigurno ćete saznati ko su pravi sljedbenici
vjere", tj. Pravog puta, "i ko je na Pravom putu", tj. u istini
i ispravno rukovođen. Uzvišeni, također, kaže: "Vrlo brzo će oni saznati
ko je lažljivac oholi."
Ovo je kraj skraćenog tefsira sure "TA-HA". Allahu, dž.š., pripada pohvala i zahvala, i
molimo Ga za pomoć i uputu.
