"O ljudi,
Gospodara svoga se bojte! Zaista je potres Smaka svijeta stvar velika!"
/1/ "Na Dan kada ga vidite vi, svaka dojilja će ono što doji zaboraviti, a
svaka trudnica će svoj plod pobaciti i ti ćeš vidjeti ljude pijane, a oni neće
pijani biti, nego će kazna Allahova žestoka biti!" /2/
Uzvišeni stavlja u zadaću svojim robovima da prema Njemu
budu bogobojazni i obavještava ih o strahotama Sudnjeg dana, njegovim potresima
i stanjima. Mufesiri se razilaze po pitanju potresa kada Smak svijeta nastupi -
hoće li potres nastupiti nakon što svijet ustane iz svojih kaburova na dan
njihovog proživljenja na mjestu proživljenja ili će Smak biti prije nego što
ljudi ustanu iz svojih kaburova. Oni koji kažu da će se potres desiti na kraju
egzistiranja dunjaluka i početku Smaka svijeta zastupaju mišljenje koje se
prenosi od Alkame Ubeid bin Umejra i Amira eš-Ša'bija. O tome Ibn-Džerir navodi
hadis od Ebu-Hurejrea koji seže sve do Poslanika. Sadržina tog hadisa je da će
se potop desiti prije Dana proživljenja, a u hadisu stoji /201/
"...A umrli o
tome neće ništa znati." Cilj hadisa je da uputi na to da će se potres
desiti prije Smaka svijeta i da je zbog blizine Smaka svijeta pridodat Smaku
svijeta kao što se kaže: "Predznaci Sudnjeg dana" i slično, a Allah
najbolje zna. Drugi kažu da će se ta strahota, jeza i potres desiti na Danu
proživljenja i to na mjestu proživljena nakon ustajnja iz kabura. Za takvo
mišljenje opredijelio se Ibn-Džerir. Kao dokaz za svoje mišljenje on navodi i
hadis koji prenose imam Ahmed, Tirmizi, koji ga smatra vjerodostojnim i Ibn
Ebi-Hatim od Umrana bin el-Husajna. Od tih je hadisa i onaj kojeg, tumačeći
ovaj ajet prenose Buharija od Ebu-Seida koji kaže da je Božiji Poslanik,
s.a.v.s., rekao: /202/ "Allah će na Dan proživljenja reći: 'O Ademe!', a
on će odgovoriti: 'Odazivam Ti se Gospodaru i pokoravam Ti se!', pa će glasno
kazano biti: 'Allah ti naređuje da od potomstva izdvojiš izaslanstvo za
Džehennem!' 'Šta je to izaslanstvo za Džehenem?', upitao je Adem, a.s. 'Od
svake hiljade' - mislim da je rekao - kaže prenosilac '999 ljudi i tada će
trudnica svoj plod pobaciti, a dijete će osjediti.'"
"I ti ćeš
vidjeti ljude pijane, a oni neće pijani biti, nego će kazna Allahova žestoka
biti!" To je ashabima teško palo tako da im se izraz lica promjenio.
Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: "Od Je'džudža i Me'džudža devetsto
devedeset i devet, a od vas jedan. Vi ste u odnosu na sav svijet k'o crna dlaka
na bijelom volu ili, pak, k'o bijela dlaka na crnom volu. Nadam se da ćete vi
činiti četvrtinu stanovnika Dženneta." Mi smo uzviknuli: "Allah je
najveći!", a Poslanik je rekao: "Trećinu stanovnika Dženneta!"
Mi smo ponovo rekli: "Allah je najveći!", a on je rekao:
"Polovinu stanovnika Dženneta." Mi smo opet rekli: "Allah je
najveći!" Hadis također prenose Buharija i na drugim mjestima, a prenose
ga i Muslim i Nesaija. Imam Ahmed prenosi od Aiše, a ona od Božijeg Poslanika,
s.a.v.s., da je rekao: /203/ "Pred Allahom ćete na Danu proživljenja biti
sakupljeni - neosunećeni, goli i bosi." Aiša je kazala: "O Božiji
Poslaniče, hoće li ljudi ili žene gledati jedni u druge?" Odgovorio je:
"O Aiša, stvar će biti mnogo teža da bi ih to moglo zanimati."
Hadis prenose Buharija i Muslim, a hadisa koji govore o
strahotama na Danu proživljenja ima jako mnogo i o njima će biti govora na
drugom mjestu. Uzvišeni kaže: "Zaista je potres Smaka svijeta stvar
velika." Tj. krupna stvar, veliki slučaj, užasna nedaća i strašan i
jezovit događaj. Potres, stres (zilzal) je strah, jeza i panika koji će
zahvatiti duše, kako to Uzvišeni veli: "Tada su vjernici bili u iskušenje
stavljeni i ne može biti više uznemireni." /33:11/ Zatim Uzvišeni veli: "Na
Dan kada ga vidite vi." Ovo je vrsta zamjenice koja ukazuje na važnost, a
zbog čega objašnjavajući je veli: "Svaka dojilja će ono što doji
zaboraviti." To je zbog strahota koje će vidjeti, i od najdražeg stvorenja
će odvraćena biti. Ono je njoj najdraže i ona najviše za njim žudi i u periodu
dojenja najviše brine o njemu, zbog čega Uzvišeni veli: , a nije rekao (bez
okruglog "ta" ة
za ženski rod jer je to dojilja koja ne označava dojilju u momentu
dojenja)" ono što doji." Tj. odbijanje njenog dojenčeta od dojenja.
Govor Uzvišenog: "A svaka trudnica će svoj plod pobaciti." Tj. prije
nego što se ispuni devet mjeseci, zbog strahote. "I ti ćeš vidjeti ljude
pijane." Tj. od strahote stanja u koje su zapali, razum im će biti smeten,
a pamet će iščeznuti. Ko ih bude vidio mislit će da su pijani. "A oni neće
pijani biti, nego će kazna Allahova žestoka biti!”
"Ima ljudi koji
se bez ikakva znanja prepiru o Allahu i koji slijede svakog šejtana
prkosnoga." /3/ "Za njega je već određeno da će svakog onog ko ga
uzme za zaštitnika na stranputicu zavesti i u patnju ga ognjenu dovesti."
/4/
Onoga koji
proživljenje niječe i ono što je objavljeno poslanicima sljedeći svakog šejtana
prkosnog, bilo od ljudi ili, pak, džina, Uzvišeni otvoreno kori. To je stanje
onih koji slijede novotorije i onih koji su u zabludi, koji se slijedeći
neistinu suprotstavljaju Istini, napuštajući ono što je Allah dostavio Svome
Poslaniku. Oni novotarije, nagađanja i strasti slijede, zbog čega o njima
Uzvišeni veli: "Ima ljudi koji se bez ikakva znanja prepiru o
Allahu." Tj. pravog znanja. "I koji slijede svakog šejtana prkosnoga.
Za njega je već određeno." Tj. kaderom (određenjem) propisano. "Da će
svakoga onog koga uzme za zaštitnika." Tj. oponaša i slijedi ga. "Na
stranputicu zavesti i u patnju ga ognjenu dovesti." Tj. na dunjaluku ga u
zabludu odvodi, a na ahiretu će ga u patnju bolnu, ognjenu i nesnosnu gurnuti.
Prenoseći od Ebu-Malika, Es-Suddi rekao je: "Ovaj je ajet objavljen zbog
Nadr bin El-Harisa", a to mišljenje zastupa i Ibn-Džurejdž. Prenoseći od
Ebu-Kja'ba el-Mekija, Ibn Ebi-Hatim kaže: "Jedan od kurejških pokvarenjaka
priupitao je: 'Obavijesti nas o vašem Gospodaru: je li On od zlata, srebra ili
bakra?' Nebo je snažno zatutnjalo. Pa mu je razbijena lobanja od glave koja je
pala pred njega." Mudžahid kaže da je došao židov i upitao: "O
Muhammede, obavijesti me o svom Bogu, od koje stvari je On - biljura ili
safira?" Pa je udario grom i usmrtio ga tada.
"O ljudi! Ako
ste u sumnji spram proživljenja - pa Mi vas stvaramo od zemlje, zatim od kapi
sjemena, potom od ugruška, zatim od grude mesa, oblikovanog i neoblikovanog, da
bismo vama objasnili! A u matericama zadržavamo šta hoćemo, do roka određenog,
zatim činimo da se kao dojenčad rađate i da poslije do muževnog doba uzrastete;
jedni od vas umiru, a drugi duboku starost doživljavaju, da ne zna, nakon što je
znao, ništa. I ti vidiš zemlju kako je zamrla, ali kad na nju kišu spustimo,
ona ustrepće i uzbuja, i iz nje iznikne svakovrsno bilje prekrasno." /5/
"To je zato što je On, Allah, zaista, Istina i što je On kadar da mrtve
oživi, i što On sve može", /6/ "i što će ^as oživljenja, u to nema
sumnje, doći i što će Allah one u grobovima oživiti." /7/
Nakon što Uzvišeni pominje onoga koji se suprotstavlja
proživljenju, niječe onaj svijet, navodi dokaze Svoje moći u pogledu
proživljenja koje ljudi vide kod početka stvaranja nekog bića (čovjeka), pa
kaže: "O ljudi! Ako ste u sumnji spram..." tj. u skepsi,
"…proživljenja...", tj. budućeg svijeta, proživljenja duša i tjelesa
"pa, Mi vas stvaramo od zemlje." Tj. osnova onoga od čega vas On
stvara je zemlja, i On je od zemlje stvorio Adema, a.s." "Zatim od
kapi sjemena." Tj. potomstvo od sperme stvori, od vode neznatne.
"Potom od ugruška, zatim od grude mesa." Kada se kap sjemena ustabili
u materici žene i tako ostane 40 dana, dodajući tome ono što kapi sjemena bude
pridodato, tada se uz Allahov dozvolu pretvori u crveni ugrušak i u tom stanju
ostane 40 dana, nakon toga se mijenja i postaje gruda mesa bez oblika, crta i
linija.
Zatim se u oblikovanju i formiranju linija, crta, od ugruška
uobliče glava, ruke, prsa, stomak, bedra, dvije noge, te ostali organi. Nekad
žena pobaci ugrušak prije formiranja i oblikovanja, a ponekad ga pobaci nakon
što postane oblikovan, o čemu Uzvišeni kaže: "Zatim od grude mesa,
oblikovanog i neoblikovanog", tj. onako kako ga vidite: "...da bismo
vama objasnili. A u matericama zadržavamo šta hoćemo, do roka određenog."
Tj. ponekad se ugrušak ustabili u materici, a da ga žena ne pobaci ili
abortira. Za riječi Uzvišenog: "...oblikovanog i neoblikovanog",
Mudžahid kaže: "To je embrion koji se pobaci bio on oblikovan ili
ne." A kada u materici proboravi 40 dana, to je onda gruda mesa kojoj
Uzvišeni Allah šalje meleka koji joj dušu udahne i odredi joj shodno Allahovoj
volji ljepotu, ružnoću, muški ili ženski spol. Propiše joj nafaku, rok života,
te hoće li biti sretna ili nesretna. U "Sahihima" Buharije i Muslima
potvrđeno je predanje koje se prenosi od Ibn-Mes'uda, koji kaže: "Pričao
nam je Božiji Poslanik, s.a.v.s., a on je iskren i drugi mu vjeruju, pa je
rekao: /204/ 'Stvaranje svakog od vas obuhvata period od 40 noći provedenih u
utrobi majke. Zatim nakon 40 dana nastaje ugrušak, zatim poslije 40 dana
nastaje gruda mesa. Allah mu tada šalje meleka propisujući mu četiri stvari:
nafaku, djela, rok života, te hoće li biti sretan ili nesretan. Nakon toga
udahne mu dušu.'" Govor Uzvišenog: "Zatim činimo da se kao dojenčad
rađate." Dijete je tjelesno i intelektualno nejako, pa mu Allah malo po
malo snagu daje, a roditelji blago i ljubazno danonoćno nad njim bdiju.
Zbog toga Uzvišeni veli: "I da poslije do muževnog doba
uzrastete." Tj. mladost se upotpuni lijepom pojavom i izgledom.
"Jedni od vas umiru." Tj. u snazi i mladosti. "A drugi duboku
starost doživljavaju." Tj. oronulost, matuhluk, slaboumnost, senilnost,
zbog čega Uzvišeni veli: ...da ne zna, nakon što je znao, ništa." Onako
kako to Uzvišeni kaže: "Allah je Taj Koji vas nejakim stvara i onda vam,
poslije nejakosti, snagu daje, a poslije snage iznemoglost i sijede vlasi; On
stvara što hoće. On sve zna i sve može." /30:54/ Govor Uzvišenog: "I
ti vidiš zemlju kako je zamrla." Ovo je drugi dokaz moći Uzvišenog da
umrle oživljava, kao što to čini i sa zamrlom i neplodnom zemljom. "Ali
kad na nju kišu spustimo, ona ustrepće i ona uzbuja, i iz nje iznikne
svakovrsno bilje prekrasno." Tj. kad Allah na nju kišu spusti, poveća se
vlaga, podstakne bilje i iz zemlje izniknu razne vrste, sorte i plodovi, te
raznorazni usjevi i bilje, zbog čega Uzvišeni veli: "To je zato što je On,
Allah, zaista Istina." Tj. stvara, ravna i čini što Mu je volja. "I
što je On kadar da mrtve oživljava." Tj. kao što je zamrlu zemlju oživio i
dao da iz nje izniknu pomenute vrste. "I što On sve može." Shodno
riječima Uzvišenog: "...i zaista On može, kada nešto hoće, samo zato
rekne: 'Budi!', i ono bude." /36:82/ Govor Uzvišenog: "I što će ^as
oživljenja, u to nema sumnje, doći." Tj. desit će se i u to nema nikakve
sumnje niti prepirke. "I što će Allah one u grobovima oživiti." Tj.
povratit će ih nakon što su u grobovima svojim istruhli bili i iz ništavila će
ih u život povratiti.
Kako to On veli: "I Nama navodi primjer, a zaboravlja
kako je stvoren, i govori: 'Ko će oživiti kosti kad budu trule?' Reci: 'Oživit
će ih Onaj Koji ih je prvi put stvorio, On dobro zna sve što je stvorio.'"
/36:78, 79/ Ajeta o ovoj temi odista ima mnogo. Prenosi imam Ahmed od Lekit bin
‘Amira da je rekao: /205/ "Hoće li svaki od nas na Danu sudnjemu vidjeti
svog Uzvišenog Gospodara? I šta je znak za to u Njegovim stvorenjima?"
Božiji Poslanik, s.a.v.s., priupitao je: "Zar svaki od vas ne gleda u
mjesec posvetivši se samo mjesecu?" Rekli smo: 'Da', na što je Poslanik
rekao: 'Allah je najuzvišeniji!' Upitao sam: 'Božiji Poslaniče, kako će Allah
mrtve oživiti? Šta je znamenje toga u Njegovim stvorenjima?' Poslanik ponovo
priupita: 'Zar nisi prošao dolinom koja je uništena postavši tako neplodna?'
Odgovorio sam: ''Da.' 'Zatim si njome prošao kada je uzbujala zelenilom.' Opet
sam odgovorio potvrdno. 'Eto, tako Allah oživljava mrtve i to je znamenje u
Njegovim stvorenjima.'" Hadis prenose Ebu-Davud i Ibn-Madže. Ibn Ebi-Hatim,
prenoseći od M‘uaza bin Džebela, kaže: "Ko spozna da je Allah Sušta
Istina, da će biti Sudnji dan, u koji nema sumnji i da će Allah ono što je u
kaburovima oživiti, taj će ući u Džennet."
"Ima ljudi koji
se o Allahu prepiru bez ikakva znanja i bez ikakve upute i bez Knjige
svjetilje", /8/ "hodeći nadmeno da bi s Allahova Puta odvraćali, njih
na ovom svijetu čeka poniženje, a na onom svijetu dat ćemo im da iskuse patnju
u Ognju." /9/ "Eto, to je zbog djela ruku tvojih, jer Allah nije
nepravedan prema robovima Svojim." /10/
Pošto Uzvišeni navodi
stanje zabludjelih, neznalica, onih koji oponašaju druge, riječima: "Ima
ljudi koji se bez ikakva znanja prepiru o Allahu i koji slijede svakog šejtana
prkosnoga", u ovom slučaju On spominje i one koji u zabludu pozivaju, a to
su predvodnici kufra i novotarija, pa kaže: "Ima ljudi koji se o Allahu
prepiru bez ikakva znanja i bez ikakve upute, i bez Knjige svjetilje." Tj.
bez ispravnog razbora, jasne tradicije, nego po nahođenju i hiru. Govor Uzvišenog:
"Hodeći nadmeno." Tj. naginjući svoj vrat, okrećući se od Istine u
koju se poziva i oholeći se, shodno riječima Uzvišenog: "A kad im se rekne
dođite, Allahov Poslanik će moliti da vam se oprosti, oni glavama svojim tresu
i vidiš ih kako nadmeno odbijaju." /63:5/ Govor Uzvišenog: "Da bi s
Allahova Puta odvraćali." Tj. da ih s Puta Allahova odvraća. Zatim
Uzvišeni veli: "Njih na ovom svijetu čeka poniženje." Zbog oholog
odnosa spram ajeta Allahovih prezir će ih na dunjaluku stići. "A na onom
svijetu dat ćemo im da iskuse patnju u Ognju." "Eto, to je zbog djela
ruku tvojih." Tj. bit će mu kazano: Ovo je zbog pogrda i ismijavanja.
"Jer Allah nije nepravedan prema robovima Svojim." Tj. to što će na
Danu sudnjem okusiti patnju u Ognju nije nepravda, naprotiv, to je pravda
Uzvišenog Allaha, i naknada za ono što je činio, kao što je kufr, inad i
oholost. A Allah je uzvišen od nepravde, jer je Allah nepravdu Sebi zabranio.
"Ima svijeta
koji Allahu robuje površno: ako ga zadesi dobro, smiri se, a ako ga zadesi
iskušenje, vrati se svom nevjerovanju, pa tako izgubi i onaj svijet. To je,
uistinu, očiti gubitak." /11/ "On se, pored Allaha, klanja onome koji
od njega ne može nikakvu štetu otkloniti niti mu može bilo kakvu korist
pribaviti; to je zaista velika zabluda"; /12/ "klanja se onome čije
će mu klanjanje prije nauditi nego od koristi biti; takav je, doista, loš
zaštitnik i zao drug!" /13/ "
Ima svijeta koji Allahu robuje površno: ako ga zadesi dobro,
smiri se..." Buharija kaže da bi neki ljudi, kada bi se vraćali u Medinu,
a žene bi im rodile dječaka, a kobile se oždrijebile, rekli: "Ovo je prava
vjera." Ako im, pak, žene ne bi rodile, niti kobile oždrijebile, onda bi
rekli: "Ovo je loša vjera." Govoreći o riječima Uzvišenog:
"Vrati se svome nevjerovanju." Mudžahid kaže: "Odmetne se kao
nevjernik", a govor Uzvišenog: "pa tako izgubi i ovaj i onaj
svijet", tj.na dunjaluku ništa nije postigao, a na ahiretu će zbog
nijekanja Uzvišenog Allaha doživjeti veliku nesreću i poniženje. Zbog toga
Uzvišeni veli: ذ"To
je, uistinu, očit gubitak." Tj. ogromna šteta i posao sa gubitkom. Govor
Uzvišenog: "Klanja se onome čije će mu klanjanje prije nauditi nego od
koristi biti." Tj. na ovome svijetu prije ahireta više će imati štete nego
koristi, s tim što će mu šteta na ahiretu biti izvjesnija i obistinit će se.
Riječi Uzvišenog: "A takav je, doista, loš zaštitnik i zao drug."
Mudžahid kaže da je to idol, tj. loš li je taj kojeg, mimo Allaha, gospodarom,
pomagačem i zaštitnikom priziva. "I zao drug." Onaj s kim se druži i
sarađuje.
"Allah će one
koji vjeruju i čine dobra djela, zaista, uvesti u dženetske bašče, kroz koje će
rijeke teći. Allah radi ono što hoće!" /14/
Nakon spomena
zabludjelih nesretnika, Uzvišeni spominje čestite sretnike i to one koji srcem
vjeruju a svoj iman djelima potvrđuju, praktikujući sve vrste pobožnih djela.
Oni su se ružnih djela klonili, zbog čega im je Allah u nasljedstvo
prebivališta visokih deredža ostavio. Navodeći da je prve u zabludi ostavio a
druge na Pravi put izveo Uzvišeni kaže: "Allah radi ono što hoće."
"Onaj ko misli
da Poslaniku Allah neće pomoći ni na ovom ni na onom svijetu, neka rastegne uže
do tavanice i neka razmisli da li će njegov postupak, ako se objesi, otkloniti
ono zbog čega se on ljuti." /15/ "I tako, eto, Mi ga u vidu jasnih
ajeta objavljujemo, a Allah će onome kome On hoće na Pravi put ukazati."
/16/
Ibn-Abbas i njegovi
ashabi kazali su: "Onaj ko misli da Allah neće pomoći Muhammeda, s.a.v.s.,
na ovome svijetu i ahiretu "Neka rastegne uže". Riječ znači:
"uže", "do tavanice" Tj. do tavanice svoje kuće. "Ako
se objesi", tj. neka se užetom zadavi. Ovaj govor se doima kao ironija,
sarkazam, u značenju: ko misli da Allah Muhammeda, njegovu vjeru i Kur'an neće
pomoći, neka ide i neka se ubije. Pa Allah će mu (Muhammedu) odista neizostavnu
pomoć pružiti. Uzvišeni veli: "Mi ćemo doista pomoći poslanike Naše i
vjernike u životu na ovom svijetu, a i na Dan kad se dignu svjedoci."
/40:51/ Zbog toga je Uzvišeni kazao: "I neka razmisli da li će njegov
postupak otkloniti ono zbog čega se on ljuti." Ata' al-Horosani rekao je:
"Neka razmisli hoće li time izliječiti - a u slučaju Muhammeda, s.a.v.s. -
ljutnju smještenu u prsima svojim, riječi Uzvišenog: "I tako, eto, Mi ga
objavljujemo" tj. Kur'an. "u vidu jasnih ajeta." očitih i oni su
Allahov dokaz ljudima. "A Allah će onome kome on hoće na Pravi put
ukazati." Allah upućuje koga hoće, a u zabludi ostavlja koga hoće. On
posjeduje kompletnu mudrost i definitivan dokaz. U Njegovoj odredbi promjene
nema i On račune brzo sviđa.
"Allah će na
Sudnjem danu odvojiti vjernike od jevreja, Sabijaca, kršćana, poklonika Vatre i
mnogobožaca. Allah je, zaista, o svemu obaviješten." /17/
Uzvišeni kazuje o privrženicima različitih vjera: neki od
njih su vjernici, neki nevjernici, te da će im Uzvišeni Allah na Danu sudnjem
pravično presuditi. Onoga koji u Allaha bude vjerovao, u Džennet će uvesti, a
onoga koji ga je nijekao - u Džehennem. Allah je doista svjedok onoga što oni
rade, šta govore, njihovih tajni, pa i onoga što je od toga skrivenije.
"Zar ne vidiš da
Allahu sedždu čine i oni na nebesima i oni na Zemlji, a i Sunce, i Mjesec, i
zvijezde, i planine, i drveće, i životinje, i mnogi ljudi, a mnogi i kaznu
zaslužuju. A koga Allah ponizi, niko ga ne može poštovanim učiniti; Allah ono
što hoće radi." /18/
Uzvišeni ističe da je jedino On, Koji sudruga nema, dostojan
obožavanja, te da Mu zbog Njegove uzvišenosti sve čini sedždu milom ili silom.
Svaka stvar Mu sedždu čini na specifičan način. Uzvišeni veli: "Zar ne
vidiš da Allahu sedždu čine i oni na nebesima i oni na Zemlji." Tj. meleki
u nebeskim prostranstvima i živa bića i životinje na svim stranama, te ljudi i
džini, životinje i ptice. Govor Uzvišenog: "A i Sunce, i Mjesec, i
zvijezde." Uzvišeni objašnjava da oni čine sedždu svome Stvoritelju i da
su Mu potčinjeni i podređeni i navodi ova stvorenja jer su često obožavana:
"Ne padajte licem na tle ni pred Suncem ni pred Mjesecom, već padajte
licem na tlo pred Allahom, Koji ih je stvorio." /41:37/ U
"Sahihima" Buharije i Muslima prenosi se od Ibn-Zerra neka je Allah
sa njim zadovoljan, da je rekao: "Obratio mi se Božiji Poslanik, s.a.v.s.,
riječima: /206/
'Znaš li kamo ide ovo Sunce?' Odgovorio sam: 'Allah i Njegov
Poslanik znaju.' 'Ono ide ispod Arša i čini sedždu. Zatim traži da mu se naredi,
pa skoro će mu se reći: 'Idi odakle si i došlo.'" Govor Uzvišenog: "I
planine i drveća." Njihovo padanje na sedždu je kretanje njihovih sjenki s
desna i s lijeva. Govor Uzvišenog: "I životinje," tj. kompletan
životinjski svijet. U hadisu koji se prenosi od imami Ahmeda stoji da je Božiji
Poslanik, s.a.v.s., zabranio da se leđa životinja koriste kao minberi (mjesta
odakle se govori/. Mnogo je jahaćih životinja koje su možda bolje ili, pak,
više čine zikr Uzvišenom Allahu od oni koji ih jašu. "I mnogi ljudi"
tj. mnogi Allahu čine sedždu dobrovoljno, po slobodnom izboru, predajući se
tako. "A mnogi i kaznu zaslužuju" tj. oni koji zaniječu, odbiju i
uzohole se. "A koga Allah ponizi, niko ga ne može poštovanim učiniti;
Allah ono što hoće radi." Kazao je Ibn Ebi-Hatim, prenoseći od Dža'fera
bin Muhammeda, ovaj od svog oca, a on od hazreti Alije, kojem je rečeno:
"Ovdje ima čovjek koji govori o volji." Alija mu se obratio riječima:
"Božiji robe, je li te Allah stvorio onako kako je On htio ili kako si ti
htio?" Odgovorio je: "Onako kako je Allah htio." "Bolest ti
daje kad On hoće ili kad ti hoćeš?" Odgovorio je: "Kad Allah
hoće." "Daje ti da ozdraviš kad On hoće ili kad ti hoćeš?"
"Kada On hoće", glasio je odgovor. "Usmrćuje te kad ti hoćeš ili
kad On hoće?" Odgovorio je: "Kad On hoće." Hazreti Alija će na
to reći: "Tako mi Allaha, da si rekao drugačije po glavi bi te sabljom
udario." Od Ebu-Hurejrea prenosi se da je Božiji Poslanik, s.a.v.s.,
kazao: /207/
"Kad čovjek
prouči ajet koji zahtijeva sedždu, šejtan se povuče plačući." I kaže:
"Teško meni! Čovjeku je naređeno da učini sedždu, pa ju je učinio, i zato
će imati Džennet. Meni je naređeno da učinim sedždu, pa sam odbio, i zato ću
imati Džehennem." Hadis prenosi Muslim. Imam Ahmed prenosi od Ukbe bin
Amira, koji je rekao: /208/ "Rekao sam: 'O Božiji Poslaniče, je li suri
'Hadž' zbog dvije sedžde, data prednost u odnosu na ostale kur'anske sure?'
Odgovorio je: 'Da. Ko zbog njih neće ničice pasti na zemlju, neka ih ne
uči.'" Iako se u hadisu pominje Ibn-Lehi'a, on upotrijebljava sintagmu
koja ukazuje da je on hadis čuo od svog predhodnika (u senedu), a usto hadis
ima potvrdu (šahid) u drugim hadisima koji jedni druge podupiru.
"Ova dva
protivnička tabora spore se oko Gospodara svoga; onima koji ne budu vjerovali
bit će odijela od Vatre skrojena, a ključala voda bit će na glave njihove
lijevana"; /19/ "od nje će se istopiti ono što je u trbusima
njihovim, i koža", /20/ "a gvozdenim maljevima bit će mlaćeni"
/21/ "kad god pokušaju da zbog teškog jada iz nje izađu, bit će u nju
vraćeni: 'Iskusite patnju u užasnoj Vatri!'" /22/
U
"Sahihima" Buharije i Muslima potvrđeno je, a preneseno od Ebu-Zerra
da se on kleo da je ovaj ajet "Ova dva protivnička tabora spore se oko
Gospodara svoga" objavljen zbog Hamze i njegova dva druga i Utbe i njegova
dva druga koji su izašli na dvoboj na Bedru. Ovo donosi Buharija kod tumačenja
ovog ajeta. Zatim Buharija prenosi od Alije, r.a., da je rekao: "Ja ću
prvi na Sudnjem danu kleknuti pred Allahom Svemilosnim radi spora." Kaj
ibn Ubad kaže da je ajet objavljen zbog dvoboja Alije, Hamze i Ubejde protiv
Šejbe bin Rebija, Udbe bin Rebija i Vahida bin Udbea. Hadis prenosi samo
Buharija. Nema nikakve zapreke da ovo bude općenitog karaktera. Stav Mudžahida
i A'taa sljedeći je: dvije skupine o kojima se govori su vjernici i nevjernici.
Stav Mudžahida i A'taa obuhvata sva mišljenja i u njemu je inkorporiran i Bedr
i drugi slučajevi. Vjernici odista žele da Allahova vjera trijumfuje, dok
nevjernici žele da ugase svjetlo imana, poraze Istinu i uspostave neistinu.
Za ovakvo mišljenje
opredijelio se Ibn-Džerir, a ono je u osnovi dobro. U vezi s tim Uzvišeni kaže:
"Onima koji ne budu vjerovali bit će odijela od Vatre skrojena." Tj.
odjevni predmeti će im od Vatre biti sačinjeni. "A ključala voda bit će na
glave njihove lijevana; od nje će se istopiti ono što je u trbusima njihovim i
koža." Ibn-Džerir prenosi od Ebu-Hurejrea da je Božiji Poslanik, s.a.v.s.,
rekao: /209/ "Odista će im voda ključala na glave biti lijevana, pa će im
u lobanje prodirati sve dok do udubljenja ne dopre, sastrugavši ono što u
udubljenjima glava bude, tako da kad do stopala stigne samo će topljevina biti.
Zatim će biti vraćeni u prvobitno stanje." Hadis prenosi Tirmizi i smatra
ga ispravnim i vjerodostojnim, a u ovoj verziji hadis prenosi i Ibn Ebi-Hatim.
Govor Uzvišenog: "A gvozdenim maljevima bit će mlaćeni." Ibn-Abbas je
rekao: "Njima će biti udarani tako da će svaki organ doživjeti promjenu,
pa će propast prizivati." Govor Uzvišenog: "Kad god pokušaju da zbog
teškog jada iz nje izađu, bit će u nju vraćeni." Plamen Vatre će ih
podizati, a njen kukasti štap će ih vraćati. Govor Uzvišenog: "Iskusite
patnju u užasnoj Vatri", je poput riječi Uzvišenog: "I bit će im
rečeno: 'Trpite kaznu u Vatri koju ste poricali.'" /32:20/ Značenje tih
riječi je da će kaznom biti poniženi, kako riječju, tako i djelom.
"A one koji budu
vjerovali i dobra djela činili - Allah će sigurno uvesti u dženetske bašče,
kroz koje će rijeke teći, u njima će se narukvicama od zlata i biserom kititi,
a odjeća će im svilena biti." /23/ "I napućeni su da govore lijepe
riječi i napućeni su na Put Onoga Koji je hvale dostojan." /24/
Nakon što je Uzvišeni naprijed govorio o stanju džehenemlija
- da nas Allah sačuva stanja u kojem se oni nalaze stanovnike Dženneta spominje
riječima: "A one koji budu vjerovali i dobra djela činili - Allah će
sigurno uvesti u dženetske bašče, kroz koje će rijeke teći" tj. preljevat
će se dženetskim predjelima, krajevima, ispod drveća i dvoraca, a dženetlije će
ih usmjeravati kuda htjednu. "U njemu će se kititi" nakitom,
"narukvicama od zlata i bisera", tj. na rukama njihovim, kako je to
kazao Božiji Poslanik, s.a.v.s., u vjerodostojnom hadisu: /210/ "Vjerniku
će nakit dopirati dokle je abdest dosezao." Govor Uzvišenog: "A
odjeća će im svilena biti" nasuprot odjeće stanovnika Džehennema, koja će
za njih izričito skrojena biti, odjeća vjernika će, kako to Uzvišeni kaže od
kadife i lijepe svile biti: "Na njima će biti odijela od tkane zelene
svile, i od teške svile." /76:21/
U sahihu stoji: /211/
"Ne oblačite i ne nosite na dunjaluku svilu i brokat, jer onaj ko ih bude
nosio na dunjaluku neće ih nositi na ahiretu." Govor Uzvišenog: "I
napućeni su da govore lijepe riječi i napućeni su na Put Onoga Koji je hvale
dostojan", poput je Allahovih riječi: "I meleki će im ulaziti na
vrata svaka: Mir neka je vama, zato što ste trpjeli, a divno li je najljepše
prebivalište." /13:23, 24/ Oni su na lijepo mjesto upućeni, mjesto na
kojem ništa drugo osim lijepa govora neće čuti:
"Nevjernicima i
onima koji odvraćaju od Allahova Puta i Mesdžid-Harama - a Mi smo ga namijenili
svim ljudima, kako za mještanina tako i za došljaka - i onome ko u njemu bilo
kakvo nasilje učini, dat ćemo da patnju nesnosnu iskusi." /25/
Uzvišeni nevjernike
kori zato što oni vjernike odvraćaju da dolaze časnom hramu i da svoje obrede u
njemu izvršavaju, zato što nevjernici tvrde da su oni čuvari Hrama: "A oni
nisu njegovi čuvari. Čuvari njegovi treba da budu samo oni koji se Allaha
boje." / 8:34/ U ovome leži dokaz da je ovaj ajet medinski. Govor
Uzvišenog: "Nevjernicima i onima koji odvraćaju od Allahova Puta i
Mesdžid-Harama", tj. pored toga što ne vjeruju, oni vjernike od Allahova
Puta odvraćaju i od časnog hrama, za kojim žude, tj. one koji na njega polažu
najviše prava. Govor Uzvišenog: "A Mi smo ga namijenili svim ljudima, kako
za mještanina tako i za došljaka", tj. sprečavaju ljude da dođu ^asnom
hramu, a Allah ga je po vjerozakonu namijenio svima. U njemu nema razlike
između mještanina i onoga koji je daleko od njega. Odatle je i jednakost ljudi
u pogledu posjeda i stanova u Meki. Kad je u pitanju da li je dozvoljeno
vlasništvo u Meki, nasljeđivanje i izdavanje pod zakup, postoje različita
mišljenja. Šafija smatra da je sve to dozvoljeno, a kao dokaz navodi hadis
kojeg prenosi Zuhri od Usame bin Zejda, koji je rekao: /212/ "O Božiji
Poslaniče, hoćeš li sutra odsjesti u svojoj kući u Meki?" Upitao je:
"Je li nam Ukajl ostavio kakav posjed?" Zatim je konstatovao:
"Nevjernik ne nasljeđuje muslimana niti musliman nevjernika!" Ovaj
hadis naveden je kod Buharije i Muslima. Potvrđeno je da je Omer bin Hattab
kupio u Meki kuću od Safvana bin Umejje za četiri hiljade dirhema i pretvorio
je u zatvor. Ishak bin Rahovejh smatra da se posjedi i stanovi u Meki ne mogu
nasljeđivati niti izdavati pod zakup, a ovo je stav jedne grupe selefija, a to
potvrđuju onim što prenosi Ibn-Madže od Alkame bin Nadla, koji je kazao:
"Umro je Božiji Poslanik, s.a.v.s., Ebu-Bekr i Omer, a ono što se nazivalo
'posjedom u Meki' bilo je samo ono što je napušteno. Onaj kome je bilo potrebno
stanovao je, a imućni su ustupali da se stanuje."
Imam Ahmed zastupao je srednje mišljenje; objedinivši sve
dokaze rekao je: "Dozvoljeno je posjedovati i nasljeđivati, ali ne davati
pod zakup." Govor Uzvišenog: "I onome ko u njemu bilo kakvo nasilje
učini, dat ćemo da patnju nesnosnu iskusi", tj. dat ćemo mu da okusi bolnu
patnju, i to onaj ko u Haremu učini nešto odvratno, s predumišljajem. Mudžahid
kaže: "Ko u Haremu učini nešto loše - a ovo se specifično odnosi na Časni
harem - bit će za to kažnjen. Ukoliko pokaže odlučnost da to učini, pa makar to
i ne učinio bit će zato kažnjen. Konačno, ukoliko čovjek u Haremu učini nešto
što je općenito loše, bit će kažnjen srazmjerno tom činu. Ukoliko to uradi u
Haremu, kazna će biti veća zbog stepena svetosti koju Harem ima kod Allaha.
Tako će se postupiti od najmanjeg do najvećeg grijeha, a sve je to sadržano u
okviru riječi Uzvišenog: "Kakvo nasilje", pa makar se radilo o grdnji
sluge i onoga što je veće od toga kao što je gomilanje hrane s ciljem prodaje u
vremenu oskudice (pa do ubistva, pripisivanju Allahu druga, otpadništva od
vjere. Sve je to nasilje. Loše djelo učinjeno u Haremu nije isto kao loše djelo
učinjeno na nekom drugom mjestu. Za takvo djelo Uzvišeni će kazniti onako kako
dolikuje, dostojno svetosti Harema.)
"I kada smo kao
pribježište Ibrahimu pokazali mjesto gdje je Kaba, rekli smo: 'Ne smatraj Nama
nikoga ravnim, i očisti Kabu Moju za one koji će je obilaziti, koji će stajati
i koji će na ruku'u i sedždi biti.'" /26/ "'I oglasi ljudima hadž' -
i dolazit će ti pješke i na svakoj kamili iznurenoj koje dolaze sa dalekog
puta." /27/
Ovo je zamjerka,
prijekor onim Kurejšima koji su obožavali nešto drugo mimo Allaha i druga Mu
pripisivali u predjelu koji je od prvog dana zasnovan na monoteizmu - tevhidu,
činjenju ibadeta samo Allahu i nepripisivanju Mu druga. Uzvišeni je kazao:
"I kada smo kao pribježište Ibrahimu pokazali mjesto gdje je Hram, rekli
smo" tj. uputili smo ga na to mjesto, predali mu ga, davši mu dozvolu za
gradnju Hrama. Mnogi koji kažu da je Ibrahim, a.s., prvi koji je sagradio Kabu
i da prije Ibrahima, a.s., nije bilo Kabe, uzimaju kao dokaz što je to
potvrđeno u "Sahihima" Buharije i Muslima, a što se prenosi od
Ebu-Zerra: /113/ "Upitao sam: 'O Božiji Poslaniče, koji je mesdžid prvi
sagrađen?' Odgovorio je: 'Mesdžidul-haram.' 'Koji je sagrađen poslije?', upitao
sam. 'Mesdžid u Jerusalemu?' 'Koliko je vremena proteklo od gradnje jednog do
drugog?' Odgovorio je: 'Četrdeset godina!'" Ranije smo pominjali
vjerodostojna predanja o gradnji Kabe, zbog čega ovdje nema potrebe da se to
ponavlja. Ovdje Uzvišeni kaže: "Ne smatraj Nama nikoga ravnim" tj.
Kabu sagradi samo u Moje ime. "I očisti Kabu Moju."
Katade i Mudžahid
kazali su: "Od širka, pripisivanja druga Allahu." "Za one koji
će je obilaziti, koji će stajati i koji će na ruku'u i sedždi biti", tj.
učini Kabu čistom za one koji samo Allaha obožavaju, naročito je pripremi za
one koji Mu druga ne pripisuju. Tavaf oko Kabe poznata je stvar i to je
najspecifičniji ibadet koji se ne čini nigdje izuzev kod Kabe. "Koji će
stajati", tj. u namazu, zbog čega je Uzvišeni rekao: "I koji će na
ruku'u i sedždi biti." Tavaf je kompariran sa namazom, jer su oboje usko
vezani za Kabu. Tavaf je kruženje oko Kabe; u namazu se okreće ka Kabi. Govor Uzvišenog:
"I oglasi ljudima hadž" tj. obznani ljudima, pozivajući ih na hadž,
Kabi, za čiju gradnju smo ti naredbu izdali. Navodi se da je Ibrahim, a.s.,
rekao: "Gospodaru, kako da obavijestim ljude kad moj glas neće stići do
njih?" "Ti pozovi, a na Nama je dostava."
Ibrahim je stao na svoj "mekam” (Mekamu-Ibrahim), a
neki, pak, kažu da je stao na Hidžr, drugi na brdo Saffa, a treći na
Ebu-Kubejs, i povikao je: "O ljudi, vaš Gospodar je odredio Kuću (Kabu),
pa hadž kod nje obavljajte!" Kaže se da su se brda snizila, poravnila, da
bi glas dopro po cijeloj zemlji. Čulo je sve što je u matericama i u kičmama. I
sve što je glas čulo, i drvo, i kamen, i zemlja, i svako kome je do Sudnjeg
dana određeno da će hadž obaviti, odazvalo se riječima: "Lebbejke
Allahumme lebbejk!" Ovo je sadržaj onoga što se prenosi od Ibn-Abbasa,
Mudžahida, Ikrime, Seid bin Džubejra i određenog broja selefija, a Allah
najbolje zna. Govor Uzvišenog: "Dolazit će ti pješke i na svakoj kamili
iznurenoj." Ulema koja smatra da je hadž pješice za onoga koji je u stanju
bolji od hadža na prijevoznom sredstvu kao dokaz uzima baš ovaj ajet. Međutim,
većina je na stanovištu da je hadž jašući bolji, slijedeći Božijeg Poslanika,
s.a.v.s., jer je on, neka je na njega spas, na hadž i u najboljoj snazi išao
jašući. Govor Uzvišenog: "Koje dolaze s dalekog puta." Riječ označava
put, a "daleko, udaljenog". I ovaj je ajet poput riječi Uzvišenog
izvješće o Ibrahimu, a.s., kada u dovi svojoj reče: "Zato učini da srca
nekih ljudi čeznu za njima." /14:37/ Nema ni jednog pripadnika islama koji
ne čezne za tavafom - obilaskom oko Kabe - da vidi Kabu, a ljudi iz svih
područja i sa svih strana svijeta streme ka Kabi.
"Da bi svjedoci
bili koristi svojih i da bi ime Allahovo spominjali u danima poznatim zato što
ih je oskrbio životinjama domaćim. Jedite meso njihovo, a nahranite i siromaha
ubogog!" /28/ "Zatim, neka sa sebe prljavštinu uklone, neka svoje
zavjete ispune i neka oko Kabe drevne obilaze." /29/
Ibn-Abbas o dijelu ajeta "Da bi svjedoci bili koristi
svojih" kaže: "Koristi ovog i budućeg svijeta. Ahiretska korist je
zadovoljstvo Uzvišenog Allaha. Što se tiče ovosvjetske koristi, to je ono što
imaju od životinja, kurbana i trgovine." Isto tako kaže El-Mudžahid, kao i
drugi, a to je da se misli na dunjalučke i ahiretske koristi kao što kaže
Uzvišeni: "Ne pripisuje vam se u grijeh ako od Gospodara svog molite da
vam pomogne da nešto steknete." /2:198/ Govor Uzvišenog: "I da bi ime
Allahovo spominjali u danima poznatim zato što ih je opskrbio životinjama
domaćim." Od Ibn-Abbasa, r.a., prenosi se da se pod "određenim
danima", misli na deset dana, zul-hidžeta. Buharija ovo prenosi kao
muallek hadis uz upotrebu sintagme prenošenja hadisa u aktivu. Sličan hadis se
prenosi od Ebu-Musaa el-Ešarija, Mudžahida, Ata'a i drugih. Buharija prenosi od
Ibn-Abbasa, a ovaj od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koji je rekao: /214/
"Nema djela učinjenog u određenim danima koje bi bilo bolje od ovih
dana." Upitali su: "Niti borba na Božijem putu?" Odgovorio je:
"Niti džihad na Allahovom putu izuzev čovjeka koji iziđe izlažući svoj
život i imetak opasnosti i na kraju žrtvuje oboje." Hadis prenose imam
Ahmed, Ebu-Davud i Tirmizi, a na sličan način hadis prenosi i Ibn-Madže.
Prenosi Imam Ahmed od Ibn-Omera, koji kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
rekao /215/ "Nema uzvišenijeg dana kod Allaha niti Mu ima dražeg djela u
danima od ovih deset dana, zato u njima donosite što više tekbire, što više
ponavljajte riječi: 'Nema boga osim Allaha', i zahvaljujte Allahu."
Buharija kaže da su Ibn-Omer i Ebu-Hurejre u tih deset dana izlazili u čaršiju,
donosili tekbire, a ljudi bi za njima ponavljali donoseći tekbire.
Prenosi Ahmed od Džabira kao merfu - predanje /216/ da je to
broj deset kojim se Allah kune u Svom govoru: "Tako mi zore i deset
noći." /89:1, 2/ U Muslimovom "Sahihu" prenosi se od
Ebu-Katadeta da je rekao: "Božiji Poslanik, s.a.v.s., upitan je za post na
Dan Arefata, pa je odgovorio /217/ da je Allah uzeo u obavezu da će za post na
Dan Arefata oprostiti grijehe iz prošle i tekuće godine." Obuhvaćen je
time i prvi dan Kurban-bajrama, odnosno Veliki hadž, a u hadisu se navodi da je
kod Allaha najpriznatiji dan Velikog hadža. Jednom riječju, za ovih deset dana
kaže se da su najbolji dani u godini, o čemu govori i hadis, a mnogi su tim
danima dali prednost u odnosu na posljednjih deset dana ramazana. Neki daju
prednost posljednjoj dekadi mjeseca ramazana zato što je u njoj Lejletul-kadr,
dok drugi zastupaju drugačije mišljenje, pa kažu da je ovih deset dana bolje u
smislu dana, dok su noći posljednje dekate ramazana bolje. Na ovaj način
isprepletena je sveobuhvatnost dokaza, a Allah najbolje zna. Preovlađujuće
mišljenje (koje je autentično prema Ibn-Abbasu), a prema riječima Ibn-Omera je
da su "poznati dani" i "određeni dani" četiri dana. "Poznati
dani" su: prvi dan Kurban-bajrama i dva koja ga slijede, a "određeni
dani" su tri dana koja slijede poslije prvog dana Kurban-bajrama. Ovaj
sened je ispravan i seže do Ibn-Omera, a takav stav podupire i govor Uzvišenog:
"...zato što ih je opskrbio životinjama domaćim". Znači, Allah se
spominje kad se kurban kolje. Ko u "poznate dane" ubraja Dan Arefata,
prvi dan Kurban-bajrama i dan koji slijedi poslije njega zastupa slabije
mišljenje, a Allah najbolje zna. Govor uzvišenog: "Zato što ih je opskrbio
životinjama domaćim", tj. devama, kravama, sitnom stokom, kako je to
Uzvišeni obrazložio u suri "El-En’am": "I to osam jedinki u
parovima." /6:143/
Govor Uzvišenog:
"Jedite meso njihovo, a nahranite i siromaha ubogog." Jesti kurbansko
meso dopušteno je i smatra se poželjnim, kao što je potvrđeno da je Božiji
Poslanik, s.a.v.s., pošto je zaklao svoj kurban naredio da se od svakog kurbana
skuha jedan dio, je jeo kurbansko meso i posrkao supu od masnog mesa. Prenosi
se od Malika da je rekao da je Božiji Poslanik, s.a.v.s., volio da jede meso
svog kurbana, shodno riječima Uzvišenog: "Jedite meso njihovo."
Sufjan es-Sevri prenosi od Mensura, a ovaj od Ibrahima, koji o dijelu
kur'anskog ajeta: "jedite meso njihovo" kaže da mušrici nisu jeli
meso od svojih žrtava. Muslimanima je to učinjeno olakšicom, pa su jeli oni
koji su htjeli, a nisu jeli oni koji nisu htjeli. Na sličan način prenosi se i
od Mudžahida i Ata'a (shodno izboru). Kurban se dijeli na tri dijela. Jedna
trećina pripada onome ko kolje, trećina se dijeli kao hedija, a trećina se
dijeli na sadaku, shodno riječima Uzvišenog: "Jedite, a i nahranite onoga
koji ne prosi, a i onoga koji prosi" /22:36/
O tome će, ako Bog da, biti govora. Govor Uzvišenog:
"za siromaha ubogog." To je onaj koji je primoran, kojeg je pritisla
oskudica, siromašak koji je skroman i koji ne pruža ruku. Govor Uzvišenog:
"Zatim, neka sa sebe prljavštinu uklone." (Riječ "et-tefes"
znači "skidanje ihrama, brijanje glave i oblačenje odijela, te kraćenje
nokata i kose" i tome slično. "Neka svoje zavjete ispune." Mudžahid
kaže, tj. zavjet Hadžu i kurbanom. Bilo kakav zavjet koji je čovjek dao, a
odnosi se, znači, na hadž. Tj. obavezni tavaf, a to je tavaful-ifada. Tako je
radio Božiji Poslanik, s.a.v.s., kada bi se prvi dan Kurban bajrama vraćao na
Minu. Počeo bi bacanjem na džemre, bacio bi na njega sedam kamenčića. Zatim bi
zaklao svoj kurban i obrijao glavu. Nakon toga bi obavio tavaful-ifadu. Obaveza
je da tavaf bude iza Hidžra (Polukruga), jer je on osnova Kabe, koju je
sagradio Ibrahim, a.s., premda Kurejši nisu izgradili Kabu na toj osnovi jer su
bili u materijalnoj oskudici. Zbog toga je Božiji Poslanik, s.a.v.s., tavaf
činio iza Hidžra govoreći da je to sastavni dio Kabe. Nije dodirivao dva
sirijska ugla Kabe jer nisu sagrađena na drvenim temeljima koje je sagradio
Ibrahim, a.s., a sama Kaba opisana je kao drevna građevina, jer je to prvi hram
sagrađen za ljude.
"To je tako! A
ko poštuje Allahove svetinje, to mu je dobro kod Gospodara njegova - a
dozvoljena vam je stoka, osim one o kojoj vam je rečeno - pa klonite se
prljavštine kumira i klonite se lažna govora!" /30/ "Iskazujući
Allahu čistu predanost, a nesmatrajući nikoga Njemu ravnim! A onaj ko bude
smatrao da ima Allahu ravan - bit će kao onaj koji je s neba pao i koga su
ptice razgrabile, ili kao onaj kojeg je vjetar u daleki predio odnio."
/31/
Uzvišeni veli:
"Ovo je to što smo naredili od pokornosti u izvršavanju propisa i obilna
nagrada koja će za to uslijediti." "A ko poštuje Allahove
svetinje", tj. ko se kloni griješenja i onoga što je On zabranio i ko
smatra činjenje grijeha velikim činom "…to mu je dobro kod Gospodara
njegova", tj. za to će imati veliku nagradu i ogroman sevap. Kao što za
čin pokornosti slijedi veliki sevap (nagrada), također za napuštanje onoga što
je zabranjeno i slijedi velika nagrada. Govor Uzvišenog: "...a dozvoljena
vam je stoka, osim one o kojoj vam je rečeno", tj. učinili smo vam
dozvoljenim sve vrste životinja, a Allah nije propisao ni "behiru",
ni "saibu", ni "vasilu", a ni "hama." Govor
Uzvišenog: "osim one o kojoj vam je rečeno", tj. strvine, krvi,
svinjskog mesa i onoga što je zaklano u nečije drugo ime mimo Allaha.
"...klonite se prljavštine kumira i klonite se lažna govora!"
Prijedlog "min" što znači "od" ovdje je upotrijebljen da označi
vrstu, tj. klonite se prljavštine koja se kumirima zove. Pripisivanje Allahu
druga uspoređeno je sa lažnim govorom, shodno riječima Uzvišenog. "Reci:
'Gospodar moj zabranjuje razvrat, i javni i potajni, i grijehe, i neopravdanu
primjenu sile, i da Allahu smatrate ravnim one za koje On nikakav dokaz objavio
nije, i da o Allahu govorite ono što ne znate'" /7:33/, u što svakako
spada i lažno svjedočenje. U "Sahihima" Buharije i Muslima od
Ebu-Bekreta prenosi se da je Božiji Poslanik, s.a.v.s., rekao /218/
"Hoćete li da
vas obavijestim koji je najveći grijeh?" Rekli smo: "Da, Božiji
Poslaniče." "Pripisivanje Bogu sudruga i neposlušnost
roditeljima." Božiji Poslanik, s.a.v.s., je bio naslonjen, pa je sjeo
izgovarajući: "Lažan govor i lažno svjedočenje." To je neprestano
ponavljao dok nismo kazali: "Kamo sreće da ušuti." Imam Ahmed prenosi
od Hurejma bin Fatika el-Esedija, koji je rekao. "Božiji Poslanik,
s.a.v.s., klanjao je sabah namaz. Pošto je završio s namazom ustao je i rekao:
'Lažno svjedočenje izjednačeno je sa pripisivanjem Uzvišenom Allahu sudruga',
nakon čega je proučio ovaj ajet: 'Pa klonite se prljavštine kumira i klonite se
lažnog govora', iskazujući Allahu čistu predanost, a ne smatrajući nikoga Njemu
ravnim." Govor Uzvišenog: "Budite iskreno Allahu odani", tj. oni
koji mu iskreno vjeru ispovijedaju, prihvatajući Istinu a kloneći se neistine.
Nakon toga Uzvišeni kaže: "A onaj ko bude smatrao da Allahu ima iko ravan
- bit će kao onaj koji je s neba pao." Onome koji Allahu pripisuje druga
navodi se primjer njegove zablude, propasti i udaljenosti od Pravoga puta, kao
primjer onoga koji s nebesa pada. "...i koga su ptice razgrabile",
tj. rastrgle ga ptice u zraku. "Ili kao onaj kojeg je vjetar u daleki
predio odnio", tj. dalek, pogibeljan za onoga koga tamo odnesu. O tome u
hadisu koji se prenosi od Bera'a stoji: /219/ "Kada meleki usmrte
nevjernika, s njegovom dušom se na nebo uzdignu; nebeska vrata njegovoj duši
neće biti otvorena, nego će mu, naprotiv, duša odatle biti odbačena. Nakon toga
Božiji Poslanik, s.a.v.s., učio je pomenuti kur'anski ajet." Ovaj hadis je
s raznim putevima predaje pomenut prilikom komentarisanja sure
"Ibrahim".
"Tako je to! Pa
ko poštiva Allahove propise - znak je bogobojaznosti srca." /32/ "Vi
imate u njima koristi do određenog roka, a poslije njihovo mjesto je kraj Kabe
drevne." /33/
Uzvišeni kaže: "Tako je to! Pa ko poštiva Allahove
propise", tj. Njegove zapovijedi, "znak je bogobojaznosti srca."
U Allahove propise spadaju: kamile, kurbani i žrtvene životinje (budn).
Muhammed bin Ebi-Musa rekao je: "U Allahove propise spada: stajanje na
Arefatu, Muzdelifi, džemreta, bacanje kamenčića, brijanje kose i žrtvena
životinja." Ibn-Omer kaže da su to najuzvišeniji propisi koji se odnose na
Kabu. Pošto je prijevoz žrtve i kurbana, te klanje istog sastavni dio Allahovih
propisa, onda je neophodno da prema kurbanu pokažemo poštovanje, a u to spada:
tražiti da se kurban dobro hrani i da se prema njemu lijepo postupa. Ibn
Ebi-Hatim prenoseći od Ibn-Abbasa o ajetu "Tako je to! Pa ko poštiva
Allahove propise", kaže: "Dobro gojiti, lijepo postupati, i pokazati
poštovanje." Ebu-Umame prenosi od Sehla: "Gojili smo kurbane u
Medini, a i drugi muslimani su to činili." Hadis prenose Buharija. Od
hazreti Alije, neka je Allah zadovoljan sa njim, prenosi se da je rekao: /220/
"Božiji Poslanik, s.a.v.s., nam je stavio u zadaću da
dobro pregledamo oči i uši i da za kurbane ne uzimamo slijedeće životinje:
"mukabelu", "mudabiru", niti "šerkau", niti
"harkau". Hadis prenose Imam Ahmed i autori "Sunena", a
Tirmizi ga smatra ispravnim. "Mukabela" je ona žrtvena životinja
kojoj je uho odsječeno u stražnjem dijelu. "Šerkaa" je ukoliko joj je
uho odsječeno uzdužno. Ovo su kazali, odnosno ovo su stavovi i riječi Šafije i
Asmeija. "Harkaa" je žrtvena životinja čije je uho probušeno ukrug, a
Allah najbolje zna. Autori "Sunena", Ahmed i Tirmizi prenose od
hazreti Alije, neka je Allah zadovoljan sa njim, da je rekao: /221/ "
Božiji Poslanik, s.a.v.s., zabranio nam je da kao žrtve prinosimo životinje
slomljenog roga i odsječenog uha." Seid bin Musejjb rekao je:
"Slomljen znači pola ili više", tj. slomljeno je pola ili više roga.
Od Bera'a se prenosi da rekao je /222/ "Četvero ne može
biti kurban: ćorava životinja čija je ćoravost očita, bolesna čija je bolest
vidljiva, šepava čija je šepavost očita i ona koja je slomljene noge a koja
nema izgleda da preboli." Hadis prenosi Imam Ahmed i autori
"Sunena", a Tirmizi ga smatra ispravnim. Pomenuti nedostaci umanjuju
količinu mesa zbog slabosti te životinje i nemogućnosti da provede sve vrijeme
na ispaši, jer ostale ovce prije nje dođu na ispašu. Ebu-Davud prenosi od
‘Utbea bin Ibn es- Selemija da je Božiji Poslanik, s.a.v.s., zabranio
"musfiru", "musta'salu", "bahkau",
"mušei‘u" i "kesiru." "Musfira" je mršava
životinja ili ovca kojoj je iz korijena izvađeno uho. "Musta‘sala" je
životinja slomljenog roga. "Bahkaa" je životinja ćorava. "Muši'a"
je ovca koja neprestano kaska za stadom, jer zbog svoje slabosti nije u stanju
slijediti stado. "Kesira" je šepava životinja. Sve ove mahane zapreka
su za kurban. Ukoliko je mahana nastupila neočekivano, nakon što je životinja
bila određena za kurban, onda ne šteti.
Imam Ahmed prenosi od Ebu-Seida koji
kaže: /75/ "Kupio sam ovna
da ga zakoljem za kurban. Natrčao je vuk i otkinuo mu komad sa stražnjeg
dijela. Pitao sam Božijeg Poslanika, s.a.v.s., o tome, a on rekao je: 'Zakolji
ga kao kurban.'" S tim u vezi u hadisu stoji: /223/ "Božiji Poslanik,
s.a.v.s., nam je naredio da dobro pregledamo oči i uši, tj. da kurban,
životinja koja se žrtvuje, bude dobra, da odgovara i da bude debela."
Govor Uzvišenog: "Vi imate u njima koristi." Tj. od životinja vi imate
koristi, od njihovog mlijeka, vune, krzna i jašete ih do roka određenog, kako
je to potvrđeno u "Sahihima" Buharije i Muslima. Preneseno je od
Enesa /224/ da je Božiji Poslanik, s.a.v.s., vidio čovjeka kako goni životinju
za kurban (devu), pa mu je rekao da je uzjaše. 'Ona je žrtvena', dodao je
čovjek. Po drugi ili treći put Božiji Poslanik rekao je: 'Uzjaši je, teško
tebi.'" U predanju koje bilježi Muslim od Džabira, a ovaj od Božijeg
Poslanika, s.a.v.s., koji rekao je: /225/ "Uzjaši je na način koji je
dozvoljen, ako bude nužda." Govor Uzvišenog: "A poslije, njihovo
mjesto je kraj Kabe drevne." Tj. mjesto kurbana i njihov kraj je pored
Kuće drevne, tj. Kabe, kako to Uzvišeni veli: "...da jednu domaću
životinju kao kurban za kolje kod Kabe." /5:95/
"Svakoj vjerskoj
zajednici propisali smo klanje kurbana da bi spominjali Allahovo ime prilikom
klanja stoke koju im On daje. Vaš Bog je jedan Bog, zato se samo Njemu iskreno
predajte! A radosnom viješću obraduj ponizne", /34/ "Čija srca, kad
se Allah spomene, strah obuzme, i one koji strpljivo podnose nevolje koje ih
zadese, i one koji namaz obavljaju i koji, od onoga što im Mi dajemo,
udjeljuju." /35/
Uzvišeni ističe da je klanje kurbana i puštanje krvi u
Allahovo ime propisano svim narodima. "Svakoj vjerskoj zajednici propisali
smo klanje kurbana, da bi spominjali Allahovo ime prilikom klanja stoke koju im
On daje." U "Sahihima" Buharije i Muslima potvrđeno je od Enesa,
koji rekao je: /226/ "Božijem Poslaniku, s.a.v.s., dovedena su dva debela
rogata ovna. Zahvalio je Allahu, donio tekbir, stavivši svoju nogu na njihove
obraze." Imam Ahmed prenosi od Zeida bin Erkama, koji rekao je: /227/
"Upitao sam: 'O Božiji Poslaniče, što su ovi kurbani?' 'To je sunnet vašeg
oca Ibrahima.' 'Šta mi imamo od toga?' Odgovorio je: 'Za svaku dlaku sevap -
nagradu.' 'Šta je sa vunom?' 'Za svaku dlaku od vune sevap.'" Hadis
prenosi Ibn-Madže. Govor Uzvišenog: "Vaš Bog je jedan Bog, zato se samo
Njemu iskreno predajte", tj. vaše božanstvo je jedno, iako su se vjerozakoni
poslanika razlikovali, jedni druge derogirali, svi su se pozivali na obožavanje
samo jednog Allaha, Koji nema sudruga. "Prije tebe ni jednog poslanika
nismo poslali a da mu nismo objavili: 'Nema boga osim Mene, zato Meni ibadet
činite!'" /21:25/
U vezi s tim se veli:
"Zato se Njemu iskreno predajte", tj. Njegovoj odredbi i propisu se
pokorite, "a radosnom viješću obraduj ponizne." Najbolje što tumači
ovu riječ su riječi Uzvišenog: "Čija srca, kad se Allah spomene, strah
obuzme", tj. njihova srca strahuju od Allaha. "I one koji strpljivo
podnose nevolje koje ih zadese", tj. poteškoće "i one koji namaz
obavljaju", tj. na propisan način namaz klanjaju u pogledu vremena i
namaskih ruknova. "i koji, od onoga što im Mi dajemo, udjeljuju", tj.
od onoga što im je Allah darovao, lijepe opskrbe, dijele svojim ukućanima,
rodbini, siromasima, bijednicima, čineći dobročinstva stvorenjima, a usto
pazeći na Allahove granice i zabrane. Sve ovo skupa tumačenje je
"poniznih", a ovo nabrojano njihova su svojstva. Gospodaru, učini da
budemo od njih!
"A kamile smo
vam učinili jednim od Allahovih obreda hadža i vi u njima imate dobro, zato
spominjite Allahovo ime kada budu za klanje pripremljene, a kad padnu na
zemlju, jedite ih, a nahranite i onoga koji ne prosi, a i onog koji prosi tako
smo vam ih potčinili da biste zahvalni bili." /36/
Uzvišeni Svojim
robovima tekstualno govori o žrtvenim životinjama koje je za njih stvorio,
učinivši ih tako jednim od Allahovih obreda hadža, a koji su ono što je
najvrijednije što se može Allahu darivati, kako to Uzvišeni veli: "Ne
omalovažavajte Allahove odredbe hadža, ni sveti mjesec, ni kurbane, naročito
one ogrlicama obilježene, ni one ljude koji su krenuli ka ^asnoj Kabe."
/5:2/ Što se tiče žrtvene životinje (budn), Ata kaže da se pod tim misli na
kravu i devu. Prema tome postoje dva različita stava. Ispravniji je stav da se
tu misli na kravu i devu, kako to autentično prenosi hadis koji bilježi Muslim
prema predanju Džabira bin Abdullaha, koji kaže: /228/: "Naredio nam je
Božiji Poslanik, s.a.v.s., da se u kurbanima udružimo: kod deve sedmerica i kod
krave sedmerica." Govor Uzvišenog: "...i vi u njima imate
dobro", tj. nagradu na svijetu budućem. Prenosi se od Sulejman bin Jezida
el-Kja'bija, a on prenosi od Hišama bin Urveta, a on od svog oca, a on od
hazreti Aiše da je Božiji Poslanik, s.a.v.s., rekao: /229/ "Nema ljudskog
djela učinjenog u danima Kurban-bajrama koje je draže Allahu, dž.š., od
prolijevanja krvi kurbana. Kurban će na Sudnjem danu doći sa svojim rogovima,
papcima i sa svojim runom. Allah prima krv kurbana prije nego ta krv padne na
zemlju. Zato lijepo postupajte s kurbanom..." Hadis prenose Ibn-Madže i
Tirmizi, a Tirmizi ga smatra dobrim hadisom. Od Ibn- Abbasa se prenosi da je
Božiji Poslanik, s.a.v.s., rekao: /230/
"Ni u šta novac
nisi bolje uložio i investirao od onoga što se zakolje u danima
Kurban-bajrama." Hadis prenosi Darekutni u svom "Sunenu". Govor
Uzvišenog: "Zato spominjite Allahovo ime kada budu za klanje
pripremljene." Prenosi se od Mutaliba bin Abdullaha, a on prenosi od
Hantaba, a ovaj od Džabira bin Abdullaha, koji rekao je: "Klanjao sam sa
Božijim Poslanikom, s.a.v.s., Kurban-bajram. Kada je završio, doveo je ovna,
zaklao ga izgovarajući riječi: /231/ 'U ime Allaha, Allah je najveći, Bože, ovo
je od mene i od onih sljedbenika mog ummeta koji nisu zaklali kurban.'"
Riječ "savaf" znači "ona koja stoji na tri noge",
podavijene (svezane) lijeve noge. Božiji Poslanik bi učio: "U ime Allaha,
Allah je najveći, nema boga osim Allaha, Bože, ovo je od Tebe Tebi." Hadis
navodi Ibn-Abbas, a isto tako i Mudžahid i Ibn Ebi-Talha, i El-Avfi od njega. A
u dva "Sahiha" /232/ "prenosi se od Ibn-Omera da je došao kod
nekog čovjeka koji je tjerao žrtvenu životinju (devu) da klekne da bi je
zaklao. Ibn-Omer mu reče: 'Uspravi je da stoji i sveži, jer je to sunnet
Muhammeda, s.a.v.s.'" Riječi Uzvišenog: znače: kada padne na zemlju i umre
jer nije dozvoljeno meso od deve prije nego ona umre i prestanu svi njeni
pokreti. U merfu'-hadisu stoji: /233/ "Nemojte ubrzavati sa izlaskom duša
(usmrćavanjem)!" Prenosi se da je Omer bin el-Hattab rekao ovo, a to
podupire hadis i Muslimovom "Sahihu", a prenosilac tog hadisa je
Šeddad bin Evs, koji kaže: /234/
"Allah je propisao dobročinstvo u svemu; pa kada
ubijate, lijepo ubijajte i kada koljete, lijepo koljite. I neka svako od vas
naoštri svoj nož i neka tamo ne muči žrtvu (kurban). Od Ebu-Vahida el-Lejsija
prenosi se da je rekao: "Rekao je Poslanik, a.s.: 'Meso koje je odsječeno
od životinje prije nego što je potpuno umrla, strv je.'" Hadis bilježe Ahmed,
Ebu-Davud i Tirmizi, koji ga smatra vjerodostojnim. Govor Uzvišenog:
"Jedite ih, a nahranite i onoga koji ne prosi, a i onog koji prosi."
Neke selefije za govor Uzvišenog: "Jedite ih" kažu da naredba ovdje
znači dozvoljenost (mubah), dok Malik kaže da je to mustehab (poželjno). Oko
toga što se misli pod terminima "onoga koji ne prosi" i "onoga
koji prosi" razišli su se. Ibn-Abbas kaže: "Onaj koji ne prosi je u
svojoj kući i on je zadovoljan onim što mu udijeliš." "Onaj koji
prosi naspram je tebe, tj. svratio je do tebe da mu dadneš mesa, ali ne
išće." Ovaj ajet uzima za dokaz ona ulema koja smatra da kurban treba
podijeliti na tri dijela: jedna trećina će pripasti vlasniku, drugu trećinu će
podijeliti, a treću će dati sirotinji. U sahih-hadisu stoji da se Božiji
Poslanik, s.a.v.s., obratio ljudima riječima: /236/ "Bio sam vam zabranio
da pohranjujete kurbansko meso preko tri dana, pa jedite i ostavljajte koliko
hoćete." U drugom hadisu stoji: /237/ "Jedite, pohranjujte i dijelite
kao sadaku." Što se tiče kože, u Ahmedovom "Musnedu", preneseno
od Nu'mana, u hadisu o kurbanu stoji: /238/
"Jedite
kurbansko meso, dijelite ga kao sadaku, a kurbansku kožu nemojte prodavati,
nego je nastojte iskoristiti." Prvo vrijeme klanja kurbana nastupa kada
izađe sunce prvog dana Bajrama i prođe onoliko vremena koliko se može klanjati
Bajram-namaz i proučiti hutbe. Od Bera'a bin Aziba prenosi se da je Božiji
Poslanik, s.a.v.s., rekao: /239/ "Ono čime ćemo prvo započeti ovaj naš
današnji dan je namaz, klanjat ćemo, zatim ćemo se vratiti i zaklati kurbane.
Ko tako uradi postupio je po našem sunnetu. Ko zakolje prije namaza, to je
obično meso koje je podario ukućanima, a sa kurbanom nema ništa." Hadis
prenose Buharija i Muslim. U Muslimovom "Sahihu" stoji: /240/
"Ne koljite kurban
prije nego ga imam zakolje." Govor Uzvišenog: "Tako smo vam ih
potčinili da biste zahvalni bili." Uzvišeni ističe, zbog ovoga
"potčinili smo vam ih", tj. učinili ih vama pokornim, učinili smo vam
ih poslušnim. Ako poželite da ih jašete, da ih muzete ili, pak, poželite da ih
zakoljete kako to Uzvišeni kaže: "Kako oni ne vide da Mi, od onog što su
Naše ruke uradile, samo zbog njih stoku stvaramo i da oni njome raspolažu kao
vlasnici..." - do riječi Njegovih - "...pa zašto nisu zahvalni."
Uzvišeni kazuje da vam je klanje žrtvenih životinja, kurbana, propisao da biste
prilikom njihovog klanja Njegovo ime spominjali. On je Onaj Koji stvara, Koji
opskrbljuje, a do Njega neće doprijeti niti njihovo meso niti krv njihova, jer
je On od svega neovisan. U džahilijetu kada bi prinosili žrtve svojim
božanstvima, kod njih bi ostavljali meso žrtava, pršćući božanstvo krvlju
žrtve. Uzvišeni veli:
"Do Allaha neće
doprijeti meso njihovo i krv njihova, ali će mu stići iskreno učinjena dobra
djela vaša" /37/
tj. to će primiti i
za to nagraditi, kako to stoji u "Sahihu": /241/ "Allah ne gleda
ni izgled (likove) ni vaše imetke, nego gleda u vaša srca i vaša djela."
Allah neće ništa ni od koga primiti osim od onoga koji je u svom djelu
usmjerenom ka Allahovom zadovoljstvu iskren. Govor Uzvišenog: "Tako vam ih
je potčinio", tj. zbog toga vam je u pokor žrtvene životinje stavio
"da biste Allaha veličali, zato što vas je uputio", tj. da priznajete
Njegovu uzvišenost i veličinu, kao što vas je uputio Svojoj vjeri i Šerijatu i
onome što voli i čime je zadovoljan, a zabranio vam je ono što ne voli i što ne
želi da činite. Govor Uzvišenog: "...i obraduj one koji dobra djela
čine", tj. obraduj, o Muhammede, one čija su djela dobra, one koji
izvršavaju Allahove propise i slijede ono što im je On stavio u zadaću, te one
koji su u poslanike povjerovali i u ono što su im dostavili, i u ono sa čime su
od Uzvišenog Allaha došli. U vezi sa pitanjem obveznosti klanja kurbana postoje
različiti stavovi.
Neki klanje kurbana smatraju obaveznim, kao što je to
Ebu-Hanifa, dok Malik i Sevri smatraju da je kurban obaveza za onoga koji
posjeduje nisab. Ebu-Hanifa još uslovljava boravak, stalnu nastanjenost. Svoje
stavove potkrepljuje hadisom kojeg prenosi Ahmed, ali ga ne smatra ispravnim. U
hadisu ima nečeg neobičnog. Šafija i Ahmed kažu da je zaklan kurban mustehab
prema sadržini hadisa: /242/ "U imetku nema duga izuzev zekata."
Ranije je bilo govora da je Božiji Poslanik, s.a.v.s., klao kurban za svoj
ummet, čime je obaveza klanja kurbana sa njih bila spala. Ebu-Sariha kaže:
"Bio sam komšija Ebu-Bekra i Omera i oni nisu klali kurban bojeći se da ih
ljudi ne bi oponašali, prihvatajući to kao obavezu." Kurban je dovoljan za
vlasnika i ukućane. Kod većine kao kurban dovoljno je mladunče od deve, krave,
koze, ili janje od ovce (džeze'un). Mladunče od deve treba imati pet godina i
da je zašlo u šestu, od krave dvije godine i da je zašlo u treću, od koze dvije
godine. Što se tiče janjeta, kaže se da treba imati godinu dana, neki kažu
deset mjeseci, neki osam, neki šest mjeseci (ovo je najmanje što je kazano).
Ono što je mlađe od šest mjeseci zove se "hamelun." Razlika između
njega i mladunčeta ovce (džeze'un) jeste što je kod prvog dlaka na leđima
uspravna, a kod drugog nježna, razdijeljena na dvije strane, a Allah najbolje
zna.
"Allah, doista,
štiti vjernike, Allah sigurno ne voli nijednog izdajnika, nezahvalnika."
/38/
Uzvišeni ističe da On štiti Svoje robove koji se na Njega
oslanjaju, koji se Njemu obraćaju, te da ih On Svojom podrškom i pomoći čuva od
zla opakih i spletki nečasnih, kako to Uzvišeni veli: "...zar Allah Sam
nije dovoljan robu Svome." /39:36/ Govor Uzvišenog: "Allah sigurno ne
voli nijednog izdajnika, nezahvalnika", tj. ne voli onoga koga
karakterizira pronevjera ugovora, saveza, pronevjera obećanja, te nevjerovanje,
koje je u osnovi poricanje i nijekanje blagodati.
"Dopušta se
odbrana onima koje drugi napadnu, zato što im se nasilje čini - a Allah je,
doista, kadar da ih pomogne." /39/ "Onima koji su ni krivi ni dužni
iz zavičaja svoga prognani samo zato što su govorili: 'Gospodar naš je Allah!''
A da Allah ne suzbije neke ljude drugima, do temelja bi bili porušeni
manastiri, i crkve, i havre, a i džamije, u kojima se mnogo spominje Allahovo
ime. A Allah će sigurno pomoći one koji Njega pomažu - ta Allah je, zaista,
moćan i silan." /40/
Rekao je Ibn-Džerir,
prenoseći od Ibn-Abbasa, koji kaže: "Kada je Božiji Poslanik, s.a.v.s.,
protjeran iz Meke, Ebu-Bekr rekao je: 'Protjerali su svog poslanika, mi smo
Allahovi i Njemu se vraćamo. Oni će propasti.'" Ibn-Abbas kaže da je
Uzvišeni potom objavio: "Dopušta se odbrana onima koje drugi napadnu, zato
što im se nasilje čini - a Allah je, doista, kadar da ih pomogne."
Ebu-Bekr je, neka je Allah zadovoljan sa njim, na to rekao: "Znao sam da
će biti borbe, sukoba." To prenosi Ahmed i dodaje da je Ibn-Abbas rekao da
je to prvi objavljeni ajet koji govori o borbi. To predanje prenosi i Tirmizi i
smatra ga pouzdanim. Ovo upućuje na to da je to medinska sura, odnosno da se
radi o medinskoj suri. Govor Uzvišenog: "...a Allah je, doista, kadar da
ih pomogne", tj. u stanju je da Svoje robove vjernike pomogne i bez borbe,
ali želi da Mu se pokoravajući ulože svoj trud, kako to Uzvišeni veli:
"Kada se u borbi s nevjernicima sretnete, po šijama ih udarajte, sve dok
ih ne oslabite, a onda ih vežite, i poslije, ili ih velikodušno sužanjstva
oslobodite, ili otkupninu zahtijevajte, sve dok borba ne prestane. Tako
učinite. Da Allah hoće, on bi im se osvetio, ali on želi da vas iskuša jedne
pomoću drugih. On neće poništiti djela onih koji na Allahovu putu poginu i On će
ih sigurno uputiti i prilike njihove poboljšati, i u Džennet ih uvesti, o kome
ih je već upoznao." /47:4-6/
Uzvišeni veli:
"Mi ćemo vas provjeravati sve dok ne ukažemo na borce i postojane među
vama, a i vijesti o vama provjeravat ćemo." /42:31/ O ovoj temi ima dosta
ajeta. Ibn-Abbas govoreći o kuranskom ajetu: "a Allah je, doista, kadar da
ih pomogne", kaže: "To je i učinio. Uzvišeni je propisao džihad u
najprikladnijem vremenu, jer dok su muslimani bili u Meki, mušrika je bilo
mnogo više. Da je muslimanima naređeno da se bore sa mušricima u vremenu kad je
broj muslimana bio manji od deset, muslimana bi nestalo." /243/
"Pošto su u noći na Akabi stanovnici Medine kojih je bilo 80 i nešto dali
prisegu Božijem Poslaniku, s.a.v.s., rekli su: 'O Božiji Poslaniče, zar nećemo
ustati protiv stanovnika ove doline (Mine) u noćima boravka na Mini i pobiti
ih?' Božiji Poslanik, s.a.v.s., odgovorio je: 'Još mi to nije naređeno.'"
Pošto su mušrici mučili, a onda iz svoje sredine i protjerivali Božijeg
Poslanika, s.a.v.s., smišljajući da ga ubiju, progoneći ashabe na sve strane,
jedna grupa muslimana će učiniti hidžru u Abesiniju, a druga u Medinu. Kada su
se Muhadžiri učvrstili u Medini pružajući Božijem Poslaniku zaštitu, Medina će
za njih postati prijestolnicom islama i utočištem u kojem su našli zaštitu.
Allah je propisao borbu protiv neprijatelja, a ovaj ajet je
bio prvo što je objavljeno o džihadu, o kojem Uzvišeni kaže: "Dopušta se
odbrana onima koje drugi napadnu, zato što im se nasilje čini, a Allah je,
doista, kadar da im pomogne." Govor Uzvišenog: "Onima koji su ni
krivi ni dužni iz zavičaja svoga prognani", tj. Muhammed, s.a.v.s., i
njegovi drugovi bespravno su iz Meke protjerani, "samo zato što su
govorili: 'Gospodar naš je Allah!'", tj. ništa loše prema svojim
sunarodnjacima nisu imali, a njihov grijeh je samo to što su vjerovali u jednog
Boga i Njega obožavali, ne pripisujući Mu druga. Vjerovanje u jednog Boga kod
mušrika najveći je grijeh, kako to kaže Uzvišeni u slučaju Ashabul-Uhduda:
"...a svetili su im se samo zato što su u Allaha, Silnoga i Hvale
Dostojnog, vjerovali." /85:8/ Zatim Uzvišeni veli: "...a da Allah ne
suzbije neke ljude drugima", tj. da Allah jedan narod ne odbaci od drugog
i da ne spriječi neprijatelje jednih prema drugima, Zemljom bi zavladao nered,
a jači bi uništili slabije; "do temelja bi bili porušeni manastiri, i
crkve, i havre, a i džamije, u kojima se mnogo spominje Allahovo ime", tj.
bili bi porušeni manastiri, koji pripadaju kaluđerima, crkve kršćana, havre
židova (havre su židovske crkve), džamije muslimanima, u kojima se najviše
spominje Allahovo ime. Neka ulema kaže da je ovo postepeno prelaženje od manjeg
ka većem, dok nije na kraju došlo do džamija, koje su podsjećanje Allahovim
robovima čije su nakane ispravne. Govor Uzvišenog: "A Allah će sigurno
pomoći one koji Njega pomažu", istovjetan je Allahovim riječima: "O
vjernici, ako Allaha pomognete, i On će vama pomoći i korake vaše učvrstiti. A
onima koji ne vjeruju - propast njima! On neće djela njihova prihvatiti."
/47:7, 8/ U govoru Uzvišenog: "Ta Allah je, zaista moćan i silan",
Allah Sebe opisuje atributima snage i moći. Svojom moći sve je stvorio i
uredio, a zahvaljujući Njegovoj moći i časti niko Ga nije u stanju pobijediti.
Koga Silni i Moćni Allah pomogne - taj je pomognut. A kome htjedne napakostiti
- taj će biti poražen. Uzvišeni veli: "Allah je zapisao: Ja i poslanici
Moji sigurno ćemo pobijediti. Allah je, zaista, silan i moćan." /58:21/
"One koji će,
ako im damo vlast na Zemlji, namaz obavljati i zekat udjeljivati i koji će
tražiti da se čine dobra djela, a odvraćati od nevaljalih - a Allahu se na
kraju sve vraća." /41/
Ebu-Alije kaže da se to odnosi na ashabe, tj. da su oni o
kojima se radi, zapravo ashabi Božijeg Poslanika, s.a.v.s. Ibn Ebi-Hatim
prenosi od Osman bin Affana, neka je Allah zadovoljan sa njim, koji kaže:
"Na nas se odnosi, odnosno zbog nas je objavljen ajet: "one koji će,
ako im damo vlast na Zemlji..." Protjerani smo iz naših domova ni krivi ni
dužni samo zato što smo govorili da je Allah naš Gospodar. Nakon što nam je
data vlast na Zemlji, obavljali smo namaz, davali zekat, naređivali dobro, a
sprečavali zlo, a konačan ishod pripada Allahu, kako u odnosu na mene tako i u
odnosu na ashabe." Es-Sabah bin Suvade el-Kindi rekao je: "Čuo sam
Omera bin Abdul-Aziza kako drži govor citirajući ajet: 'one koji će, ako im damo
vlast na Zemlji' kaže: 'Ajet se ne odnosi samo na valiju, onoga koji upravlja,
nego i na upravitelja i na potčinjenog. Hoćete li da vas obavijestim šta je od
toga vaše u odnosu na valiju, a šta valije u odnosu na vas? Valija je prema
vama dužan da vam sudi po Allahovim zakonima i da uzima od jednih prava drugih
i da ih vrati vlasnicima. I da vas upućuje na najispravniji put koliko god je
to u njegovoj moći, a na vama je potputna pokornost bez ikakvog zakidanja, bez
ikakvog prisiljavanja čija su tajna i javna strana jednake.' Zejd bin Eslem
rekao je: "...a Allahu se na kraju sve vraća." Govoreći o ovom ajetu
Eslem rekao je da je kod Allaha nagrada za ono što su učinili.
"A to što te oni smatraju lažnim, pa i prije njih su
narod Njihov, i Ad, i Semud poslanike smatrali lažnim." /42/ i narod
Ibrahimov, i narod Lutov", /43/ "i stanovnici Medjena; a lažnim je
smatran i Musa, i Ja sam nevjernicima vremena davao, zatim sam ih kažnjavao, i
kakva je bila kazna Moja!" /44/ "I koliko smo naselja uništili, čiji
su žitelji griješni bili, i ona su opustjela, samo su ruševine ostale! I koliko
bunareva ima zapuštenih i koliko visokih palača ima praznih!" /45/
"Zašto oni po svijetu ne putuju pa da srca njihova shvate ono što treba da
shvate, i da uši njihove čuju ono što treba da čuju; ali oči nisu slijepe, već
srca u grudima." /46/
Umirujući Svog poslanika Muhammeda, s.a.v.s., zbog laži onih
iz njegovog naroda koji su mu proturječili, Uzvišeni kaže: "A to što te
oni smatraju lažnim" - do - "a lažnim je smatran i Musa", tj.
premda su došli sa znakovima očitim, jasnim dokazima, "Ja sam nevjernicima
vremena davao", tj. odlagao sam im, "zatim sam ih kažnjavao, i kakva
je samo bila kazna Moja", tj. kako sam ih kažnjavao i kakve su prema njima
bile Moje sankcije! Neke selefije navode da je između Faraonovih riječi kojim
se obraćao svome narodu: "Ja sam vaš vrhovni gospodar" i Allahove
kazne kojom ga je uništio prošlo četrdeset godina. U "Sahihima"
Buharije i Muslima prenosi se od Ebu-Musaa, a ovaj prenosi od Božijeg
Poslanika, s.a.v.s., koji rekao je: /224/ "Allah odista silniku daje
vremena dok ga ne kazni, a kada ga kazni više ga ne pušta." A zatim je
proučio: "Eto, tako Gospodar tvoj kad kažnjava sela i gradove, koji su
nasilje činili. Kažnjavanje Njegovo je zaista bolno i strašno." /11:102/
Zatim Uzvišeni veli:
"i koliko smo naselja uništili", tj. koliko naselja sam Ja uništio,
"čiji su žitelji grješni bili", tj. lažnima su poslanike smatrali.
"...i ona su opustjela, samo su ruševine ostale", tj. domovi tih
naselja su porušeni, a mjesta civilizacije pretrpjela velike gubitke, "i
koliko bunareva ima zapuštenih", tj. nakon gužve onih koji su na vodu
dolazili i s njih se više ne poji " i koliko visokih palača ima
praznih", tj. visokih, utvrđenih, nedostupnih, čiji stanovnici nisu bili
pošteđeni Allahove nesreće, kako to Uzvišeni veli: "ma gdje bili, stići će
vas smrt, pa kad bili i u visokim kulama." /4:78/ Govor Uzvišenog:
"Zašto oni po svijetu ne putuju", tj. mislima i tijelima svojim kako
bi vidjeli tragove, ostatke onih koji su nestali, šta se s njima desilo i kakva
se osveta i kazna sručila na njihove domove, "pa da srca njihova shvate
ono što treba da shvate i da uši njihove čuju ono što treba da čuju", tj.
da pomoću toga odnosno na osnovu toga izvuku pouku. "Ali, i oči nisu slijepe,
već srca u grudima", tj. nije slijep onaj koji ne vidi, nego je slijep
onaj koji ne razumije i ne shvata. Najljepše je o tome kazao Ebu-Muhammed
Abdullah bin Muhammed bin Hajan al-Endelusi al-Šenterini, koji je umro 517.
god.: "Onaj ko sluša zov nesreće, dozivaju ga dva donosioca vijesti o
smrti: starost i oronulost. Ako ne čuješ opomenu, pa u što gledaš!? U svojoj
glavi dva osvješćivača imaš: sluh i vid. Gluh i slijep je samo onaj koga ni dva
upućivača ne upute: oko i tradicije. Ništa vječno nije, niti vrijeme, niti
svijet ovaj, niti kosmos najviši, niti svjetionika dva: Sunce i Mjesec.
Dunjaluk će sigurno napustiti dva stanovnika njegova, makar se i nerado sa njim
rastajali: neprosvijećeni i civilizovani."
"Oni od tebe
traže da ih kazna što prije stigne, i Allah će ispuniti prijetnju Svoju, a samo
jedan dan u Gospodara tvoga traje koliko hiljadu godina po vašem
računanju." /47/ "I koliko je bilo naselja čiji su žitelji bili
nepravedni kojima sam Ja kaznu odlagao, da bih, najzad, kaznio! A Meni se sve
vraća." /48/
Uzvišeni se obraća Svom Poslaniku, s.a.v.s., "Oni od
tebe traže da ih kazna što prije stigne", tj. nevjernici koji u laž ugone
i demantuju, kako to Uzvišeni veli: "...i govore: Gospodaru naš, požuri i
kazni nas, prije Dana u kojem će se račun polagati." /38:16/ Govor
Uzvišenog: "...a samo jedan dan u Gospodara tvoga traje koliko hiljadu
godina po vašem računanju", tj. Uzvišeni Allah ne požuruje događaje.
Hiljadu godina kod Njegovih stvorenja u odnosu na Njegovu odredbu je kao jedan
dan. On je kadar da kazni, a ako nešto odloži, pa ni jedna stvar Mu neće
promaći. Zato poslije tog ajeta Allah kaže: "...i koliko je bilo naselja
čiji su žitelji bili nepravedni kojim sam Ja kaznu odlagao, da bi ih, najzad,
kaznio. A Meni se sve vraća." Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ebu-Hurejrea da je
Božiji Poslanik, s.a.v.s., rekao: /245/ "Siromašni muslimani ući će
Džennet prije bogataša na pola dana, a to je pet stotina godina." Ibn
Ebi-Hatim kaže, prenoseći od Ibn-Abbasa koji o kur'anskom ajetu: "a samo
jedan dan Gospodara tvoga traje koliko hiljadu godina po vašem računanju"
kaže da se pod tim danom misli na dane u kojima je Allah stvorio nebesa i
Zemlju.
"Reci: 'O ljudi,
ja sam samo opominjač jasni!'",
/49/ "One koji budu vjerovali i dobra djela činili, čeka oproštaj i
opskrba plemenita"; /50/ "a oni koji se budu trudili da dokaze Naše
poreknu, odvraćajući od njih, bit će stanovnici u Džehennemu." /51/
Pošto su nevjernici tražili od Božijeg Poslanika, s.a.v.s.,
da se realizuje kazna, požurujući ga da ih kazna što prije stigne, Uzvišeni se
obraća Svom Poslaniku riječima: "Reci: 'O, ljudi, ja sam samo opominjač
jasni!'", tj. ja sam vaš poslanik, opominjem vas, odvraćam od strašne
kazne, i to je stvar koja pripada Uzvišenom Allahu. Ja nad tim nemam nikakvu
nadležnost, ako bude htio, kaznu će vam ubrzati, ili, pak, odložiti. "One
koji budu vjerovali i dobra djela činili", tj. čija srca vjeruju i čija
djela to potvrđuju, tj. djelima to potvrđuju, "čeka oproštaj i opskrba
plemenita", tj. oprost za loša djela koja su ranije počinili i lijepa
nagrada za malo dobrih djela, a opskrba plemenita nije ništa drugo do Džennet.
Govor Uzvišenog: "A oni koji se budu trudili da dokaze Naše poreknu,
odvraćajući od njih", tj. oni koji ljude budu odvraćali da slijede Poslanika,
s.a.v.s., "bit će stanovnici u Džehennemu", a to je bolna i užarena
Vatra, čija kazna je strašna - sačuvaj nas Bože od takve Vatre. Uzvišeni veli:
"One koji nisu vjerovali i koji su od Allahova puta odvraćali, Mi ćemo
dvostrukom kaznom kazniti, zato što su pravili smutnju." /16:88/
"Prije tebe, Mi
ni jednog poslanika i vjerovjesnika nismo poslali, a da šejtan nije, kad bi on
što kazivao, u kazivanje njegovo nešto ubacio. Allah bi ono što bi šejtan
ubacio uklonio, a zatim bi riječi Svoje učvrstio - Allah sve zna i mudar je",
/52/ "da bi ono što je šejtan ubacio učinio iskušenjem za one čija su srca
bolesna i za one čija su svirepa - a nevjernici su, zaista, u beskrajnoj
neslozi", /53/ "i da bi oni koji su znanjem obdareni spoznali da je
Kur'an Istina od Gospodara tvoga, pa u nj povjerovali i da mu srca njihova budu
sklona. A Allah će vjernike, doista, na Pravi put izvesti." /54/
Mnogi mufesiri ovdje navode događaj zvani
"Kissatul-garanik" i povratak mnogih muhadžira koji su učinili Hidžru
u Abesiniju vođeni mišlju da su mušrici plemena Kurejš primili islam. Međutim,
sve predaje imaju status "mursela" (tj. predaje koja dopire do druge
generacije). Ja ne vidim da sa stanovišta ispravnosti mogu biti hadisi odnosno
svrstani u kategoriju hadisa u kojima je naveden cijeli niz prenosilaca sve do
Muhammeda, s.a.v.s., a Allah najbolje zna. (Pogledaj fusnotu!) "Lažna
priča" glasi ovako: "Objavljena je sura 'En-Nedžm', pa ju je
Poslanik, a.s., proučio mušricima, a kada je stigao do riječi Uzvišenog: 'Šta
velite za Lata i Uzzaa i za Menat, treću, drugorazrednu, zar vama muško, a
Njemu žensko?!', šejtan je na jezik Poslanika stavio riječi: 'Zaista su ona
(božanstva) 'Garanik'; Uzvišeni i njegov šefaat je ono čemu se nada.'
Ove riječi doprle su do srca svih mušrika u Meki i njihovi
jezici ponavljali su ih i rekli su: 'Zaista se Muhammed vratio svojoj prvotnoj
vjeri i vjeri svog naroda.' Kada je Poslanik stigao do kraja sure 'En-Nedžm',
učinio je sedždu i učinili su sedždu svi prisutni, i muslimani i mušrici. Oba
tabora su se začudila, a muslimani nisu čuli to što je šejtan 'šapnuo'
Poslaniku, a.s. Taj događaj pročuo se među ljudima, a šejtan ga je proširio sve
dok se to nije pročulo među muslimanima koji su se bili iselili u Abesiniju.
Oni su među sobom govorili da su mušrici u Meki primili islam pa su se, što su
brže mogli, vratili u Meku. A Allah je uklonio ono što je šejtan ubacio, a
zatim je Svoje riječi učvrstio i sačuvao od izmišljotine Svoga Poslanika:
"Prije tebe Mi nijednog poslanika i vjerovjesnika nismo poslali, a da
šejtan nije kad bi on što kazivao u kazivanje njegovo nešto ubacio. Allah bi
ono što bi šejtan ubacio uklonio, a zatim bi riječi svoje učvrstio - Allah sve
zna i mudar je. Da bi ono što je šejtan ubacio učinio iskušenjem za one čija su
srca bolesna, i za one čija su svirepa - a nevjernici su, zaista, u beskrajnoj
neslozi." Pošto je Allah pojasnio Svoje određenje i očistio Poslanika od
šejtanska govora , mušrici su se ponovo vratili svojim zabludama i
neprijateljstvu spram muslimana, koje je sada bilo jače." Velim (Ibn-Kesir)
da ovaj slučaj spominje u "Siri", na sličan način, i Muhammed bin
Ishak. Sve te predaje ne sežu do Poslanika i isprekidane su, a Allah najbolje
zna. Slučaj navodi i El-Begavi postavljajući pitanje kako se nešto ovako moglo
uopće desiti uz zagarantovanu nepogrešivost, od Allaha koju je Uzvišeni dao
Svom Poslaniku, s.a.v.s. Zatim prenosi odgovore ljudi od kojih je
najzanimljiviji taj da je to šejtan ubacio u uši mušrika, a oni su povjerovali
da potječe od Poslanika, s.a.v.s., a ustvari nije tako. To je učinio šejtan, a
ne Muhammed, s.a.v.s., a Allah najbolje zna.
I tako su odgovori
apologetičara bili razni. To je pod pretpostavkom da je taj slučaj istinit!!!
Međutim, događaj nije istinit! Govor Uzvišenog: "...a da šejtan nije, kad
bi on što kazivao, u kazivanje njegovo nešto ubacio." Ovdje Allah tješi
Svog Poslanika, s.a.v.s., u smislu neka te to ne uznemirava i neka kod tebe ne
stvara sumnju... Poslanicima i vjerovjesnicima prije tebe su se događale slične
stvari. "Allah bi ono što bi šejtan ubacio uklonio." Ibn-Abbas kaže:
"To što bi šejtan ubacio Uzvišeni Allah bi to otklonio." " a
zatim bi riječi Svoje učvrstio - Allah sve zna", tj. stvari i događaje
koji će se desiti i od Njega ništa skriveno nije, "i mudar je", tj. u
Svom određenju, stvaranju i odredbi. Njemu pripada savršena mudrost i snažna
argumentacija. Zbog toga Uzvišeni veli: "Da bi ono što je šejtan ubacio
učinio iskušenjem za one čija su srca bolesna", tj. sumnjom, širkom, poput
mušrika, "i za one čija su svirepa." Mukatil bin Hajjan kaže da su to
su židovi. "A nevjernici su zaista u beskrajnoj neslozi", tj. u
zabludi, proturječnosti i protivljenju koje je daleko od Istine i Spoznaje.
"Da bi oni koji su znanjem obdareni spoznali da je Kur'an Istina od
Gospodara tvoga, pa u njeg povjerovali." Tj. da bi oni koji vjeruju
spoznali Allaha i Njegova Poslanika i zahvaljujući Njemu bili u stanju
razlikovati Istinu od neistine. To što smo ti objavili Istina je od Gospodara
tvoga, koju je po Svom znanju objavio, štiteći je i čuvajući je da se s njom ne
bi pomiješalo nešto što nije Istina, " pa u nj povjerovali", tj.
Kur'an smatraju Istinom i njemu se pokoravaju. "I da mu srca njihova budu
sklona", tj. potčinjena i ponizna. "Allah će vjernike, doista, na
Pravi put izvesti." Na dunjaluku će ih ka Istini voditi, čineći da se
neistini suprotstavljaju, a na ahiretu će ih uvesti u Džennet, a udaljiti od
Džehennema.
"A nevjernici
neće prestati da u nj sumnjaju, sve dok im iznenada smrt ne dođe ili dok ne
osjete patnju na onom svijetu." /55/ "Tog dana vlast će samo Allah
imati, On će im suditi. A vjernici i oni koji su dobra djela činili bit će u
dženetskim baščama uživanja", /56/ "a nevjernici i oni koji su ajete
Naše poricali, oni će patnju sramotnu imati." /57/
Uzvišeni kazuje da su oni nevjernici koji će neprestano
sumnjati u Kur'an, "sve dok im iznenada smrt ne dođe", tj. dok ih
iznenada blagostanje njihovo ne zaslijepi. U govoru Uzvišenog: "ili dok ne
osjete patnju na ovom svijetu", tj. na Danu sudnjem, koji nema noći, o
čemu Uzvišeni veli: "Tog dana vlast će samo Allah imati. On će im
suditi." Slične su riječi Uzvišenog: "Vladara Dana sudnjeg."
/1:3/ Govor Uzvišenog: "Vjernici i oni koji su dobra djela činili",
tj. njihova srca vjerovala su i postupali su shodno znanju svome. "A
nevjernici i oni koji su ajete Naše poricali", tj. njihova srca su
nijekala Istinu, smatrala je lažnom, suprotstavljala su se poslanicima i sa
njihovim sljedbenicima i ponašali se oholo. "Oni će patnju sramotnu
imati", tj. kao naknadu, zato što su se oholo držali spram Istine, shodno
riječima Uzvišenog: "Oni koji iz oholosti neće da Mi robuju - ući će,
sigurno, u Džehennem, poniženi", tj. prezreni.
"Allah će,
zaista, lijepo nagraditi one koji su svoj rodni kraj napustili da bi se na
Allahovu putu borili, pa zatim poginuli ili umrli - jer Allah najbolje
nagrađuje." /58/ "On će ih u mjesto kojim će oni biti zadovoljni,
doista, uvesti! - A Allah sve zna i blag je." /59/ "Eto tako! A onome
ko istom mjerom uzvrati za učinjeno zlo, i kome opet nepravda bude učinjena,
Allah će, sigurno, pomoći - Allah je Onaj Koji grijehe poništava i Koji ih
prašta." /60/
Uzvišeni kazuje o
onome koji učini hidžru na Allahovom putu, želeći Njegovo zadovoljstvo i
nagradu, koji u ime Allaha i Njegovog Poslanika naputi svoje mjesto boravka da
bi pomogao vjeru Allahovu, a zatim u borbi bude ubijen ili pak umre prirodnom
smrću, taj je stekao, kako to Uzvišeni veli, veliku nagradu: "A onome ko
napusti svoj rodni kraj radi Allah i Poslanika Njegova, pa ga stigne smrt,
nagrada od Allaha njemu je sigurna." /4:100/ Govor Uzvišenog: "Allah
će njih zaista lijepo nagraditi" dajući im iz Svog izobilja i opskrbe u
Džennetu ono sa čime će biti zadovoljni. "Jer Allah najbolje nagrađuje, On
će ih u mjesto kojim će oni biti zadovoljni doista uvesti" tj. Džennet
kako to Uzvišeni veli: "I ako bude jedan od onih koji su Allahu bliski -
udobnost i opskrba lijepa i dženetske blagodeti njemu." /56:88-89/
Uzvišeni govori da je takav stekao rahatluk, opskrbu i dženetske bašče kako to
ovdje Uzvišeni reče: "Allah će njih zaista lijepo nagraditi", a zatim
veli: "On će ih u mjesto kojim će oni biti zadovoljni odista uvesti!"
A Allah sve zna.
Za onoga koji učini
hidžru i koji se bori na Njegovom putu i koji to zaslužuje "i blag
je", tj. milostiv je i grijehe im oprašta i iskupljuje grijehe od njih
zato što se na Allaha oslanjaju. Ibn Ebi-Hatim kaže, prenoseći od Ebu-Kubejla i
Rebie bin Sejf al-Mearifija, koji kažu: "Bili smo na Rodosu, a sa nama je
bio Fedalet bin Ubejd al-Ensari, ashab Božijeg Poslanika, s.a.v.s. Prošao je
pored dvije dženaze od kojih je jedna bila ubijena, a druga umrla osoba
prirodnom smrću. Ljudi su se nadnosili nad onim koji je bio ubijen na Allahovom
putu, a Fedalet bin Ubejd će reći: 'Šta je to, vidim ljudi naginju jednoj
dženazi, a zapostavljaju drugu?' Odgovorili su: 'Ovaj je ubijen na Allahovom
putu', a Fedalet će reći: 'Tako mi Allaha, ja bih bio presretan da budem
proživljen iz bilo kojeg od ova dva kabura.'" Poslušajte Allahov govor:
"One koji su svoj rodni kraj napustili da bi se na Allahovu putu borili,
pa zatim poginuli ili umrli." Učio je ajet sve dok nije došao do kraja.
"Eto tako! A onome ko istom mjerom uzvrati za učinjeno zlo..." Ajet
je objavljen u povodu jedne izvidnice sastavljene od ashaba koji su sreli grupu
mušrika za vrijeme mjeseca muharrema. Muslimani su pokušali odvratiti mušrike
od borbe u "svetom mjesecu", ali su to oni odbili i napali muslimane,
a oni su im uzvratili i Allah im je pomogao. "Allah je Onaj Koji grijehe
poništava i Koji ih prašta."
"Eto tako! A
Allah smjenjuje noć danom, a dan noću, i Allah je Onaj Koji sve čuje i sve
vidi." /61/ "To je zato što je Allah - Istina, a oni kojima se oni,
pored Allaha, klanjaju - laž, i zato što je Allah Uzvišen i Veliki." /62/
Uzvišeni upozorava da
je On Stvoritelj, suveren u stvaranju onoga što želi, u smislu da smjenjuje noć
danom, dan noću, izvodi jedno iz drugog, drugo iz prvog. Ponekad noć produži, a
dan skrati, kao što je to zimi, a ponekad odulji, a noć opet skrati, kao što je
to u ljetnom periodu. Govor Uzvišenog: "A Allah je Onaj Koji sve čuje i
vidi", tj. Onaj Koji čuje govor Svojih robova, Onaj Koji ih vidi, i
nijedno njihovo stanje nije Mu skriveno. Nakon objašnjenja da je On u Svom
bitisanju neprikosnoven, Onaj Koji sudi i čiju presudu niko ne može pobiti,
Uzvišeni veli: "To je zato što je Allah Istina", tj. Gospodar Jedini
dostojan obožavanja. "A oni kojima se oni, pored Allaha klanjaju -
laž", tj. sve što je predmet obožavanja mimo Allaha laž je, jer ne može
donijeti niti štetu niti korist. Govor Uzvišenog: "I zato što je Allah Uzvišen
i Velik", kako to Hvaljeni veli: "On je Svevišnji,
Veličanstveni." /2:255/ Uzvišeni veli: "On je Veličanstveni i
Uzvišeni." /13:9/ Svaka stvar je pod Njegovom upravom. On je Veličanstven
i nema veličanstvenijeg od Njega, Svevišnji je i nema svevišnijeg od Njega,
Velik i nema većeg od Njega. Uzvišeni je od grijeha čist i daleko je od onoga
što preko svake mjere govore silnici i oni koji napadaju.
"Zar ne vidiš da
Allah s neba spušta kišu od koje zemlja zazeleni? - Allah je zaista dobar i
sveznajući." /63/ "Njegovo je ono što je na nebesima i ono što je na
Zemlji? Allah, doista nije ni o kome zavisan, i On je jedini hvale
dostojan!" /64/ "Zar ne vidiš da je Allah sve što je na Zemlji vama
podredio, pa i lađe koje, voljom Njegovom, morem plove? On drži ono što je na
nebu da ne bi palo na Zemlju, osim ako On to dopusti. - Allah je, uistinu,
prema ljudima blag i milostiv." /65/ "On vam daje život i zatim će
vam ga oduzeti i poslije vas opet oživiti, čovjek je, zaista, nezahvalan!"
/66/
To što neplodnu zemlju On kišom sa neba oblije, također je
dokaz moći Njegove "...od koje zemlja zazeleni", poput riječi
Uzvišenog: "Ali kad na nju kišu spustimo, ona ustrepće i uzbuja"
/22:5/, tj. nakon što je bila neplodna, plodnom postaje. "Allah je zaista
dobar i sveznajući", tj. sve što je na Zemlji poznaje i od zrnevlja, makar
bilo i najsitnije, i ništa Mu skriveno nije. On daje da do svakog tog zrna
dospije njegovo sledovanje vode i daje da time nikne, kako to kaže Lukman,
a.s.: "O sinko moj, dobro ili zlo, teško koliko zrno gorušice, bilo u
stijeni ili na nebesima, ili u zemlji, Allah će na vidjelo iznijeti, jer Allah
zna najskrivenije stvari, On je sveznajući." /31:16/ Govor Uzvišenog:
"Njegovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji", tj. sve
što je na nebesima i na Zemlji samo Njemu pripada, i On sudruga nema.
"Allah, doista, nije ni o kome zavisan, i On je jedini hvale
dostojan", tj. od svega drugog neovisan, Onaj Koji je u svakoj situaciji
dostojan hvale Svojih robova. Govor Uzvišenog: "Zar ne vidiš da vam je Allah
sve što je na Zemlji vam podario", tj. životinje, anorganske materije i
usjeve. "Pa i lađe koje, voljom Njegovom, morem plove", tj. Njegovim
rukovođenjem, blagošću plove pučinom, kako bi došlo do trgovačke razmjene i
razmjene potrepština među gradovima. "On drži ono što je na nebu da ne bi
palo na Zemlju, osim ako On to dopusti", tj. da hoće nebesima bi dopustio
da padnu na Zemlju i da unište ono što je na njoj. Međutim, Uzvišeni Allah iz
Svoje milosti, blagosti i moći drži i ono što je na nebu, da ne bi palo na
Zemlju. Zbog toga Hvaljeni veli: "Allah je, uistinu, prema ljudima blag i
milostiv", tj. uprkos nevjerovanju njihovom, kako to Uzvišeni veli:
"Gospodar tvoj ljudima prašta i uprkos zulumu njihovu, ali Gospodar tvoj
doista i strahovito kažnjava." /13:6/ Govor Uzvišenog: "On vam daje
život i zatim će vam ga oduzeti, i poslije vas opet oživiti, a čovjek je,
zaista, nezahvalan", tj. kako da Allahu druga pripisujete i uz Njega nešto
drugo obožavate! A On je neovisan od stvorenja i od bilo kakvih potrepština.
"On vam daje život", tj. stvorio vas je iz ničega: "Zatim će vam
ga oduzeti i poslije vas opet oživiti", tj. oživit će vas na Danu sudnjem,
ali je odista čovjek na Allahovim blagodatima nezahvalan i poriče ih.
"Svakoj vjerskoj
zajednici propisali smo vjerozakon prema kome je trebalo da se vlada, i ne
dozvoli, nikako, da se s tobom o tome raspravlja. Ti pozivaj svome Gospodaru,
jer ti si, uistinu, na Pravom putu." /67/ "A ako se oni budu s tobom
prepirali, reci: 'Allah dobro zna ono što vi radite!'" /68/ "Allah će
vam na Sudnjem danu presuditi o onome u čemu se razilazite." /69/
Riječ u osnovi znači
mjesto koje je čovjek uobičajio posjećivati bilo radi dobra ili, pak, zla. Zbog
toga su obredi hadža tako nazvani, jer su ljudi posjećivali ta mjesta. Govor
Uzvišenog: "Svakoj vjerskoj zajednici propisali smo vjerozakon prema kome
je trebalo da se vlada", tj. put kojeg su trebali slijediti, a lična
zamjenica se odnosi na mušrike koji su imali svoja mjesta za obrede i
ideologije. Oni su to činili protivno Allahovoj volji i odredbi "i ne
dozvoli, nikako, da se s tobom o tome raspravlja", tj. neka njihove težnje
i postupci na tebe ne ostave traga i neka te ne odvrate do Istine koju ti
zastupaš. Zbog toga Uzvišeni veli: "Ti pozivaj svome Gospodaru, jer ti si,
uistinu, na Pravom putu", tj. jasnom Pravom putu, koji cilju vodi, a što
je identično govoru Uzvišenog: "I neka te oni nikako ne odvrate od
Allahovih riječi, kada ti se objave, i pozivaj Gospodaru svome." /28:87/
Govor Uzvišenog: "A ako se oni budu s tobom prepirali, reci: 'Allah dobro
zna ono što vi radite'", identičan je riječima Uzvišenog: "I ako te
oni budu u laž utjerivali, ti reci: 'Meni moja, a vama vaša djela, vi nećete
odgovarati za ono što je radim, a je neću odgovarati za ono što vi
radite.'" /10:41/ Govor Uzvišenog: "Allah dobro zna što vi
radite", jaka je prijetnja i obećanje čvrsto shodno riječima Uzvišenog:
"On dobro zna šta o Kur'anu govorite, On je dovoljan svjedok i meni i
vama." /46:8/ O ovome Uzvišeni kaže: "Allah će vam na Sudnjem danu
presuditi o onome u čemu se razilazite." Ova konstatacija je poput riječi
Allahovih: "Zato ti pozivaj i budi istrajan, onako kako ti se naređuje, a
ne povodi se za prohtjevima njihovim, i reci: 'Ja vjerujem u sve Knjige koje je
Allah objavio.'" /42:15/
"Zar ne znaš da
je Allahu poznato sve što je na nebu i na Zemlji? To je sve u Knjizi, to je,
uistinu, Allahu lahko!" /70/
Uzvišeni govori da On
o Svojim stvorenjima posjeduje savršeno znanje i da ono obuhvata sve što je na
nebesima i na Zemlji. Njegovo znanje na nebesima i na Zemlji ne izmiče ni jedan
trun, pa mu ništa manje niti veće od toga. Uzvišeni je o svim stvorenjim imao
znanje prije nego što su ta stvorenja postala, a tako je upisano u Njegovoj
Knjizi, u "Levhi-mahfuzu", što je potvrđeno i u Muslimovom
"Sahihu" od Abdullaha bin Amra, koji je prenio da je Božiji Poslanik,
s.a.v.s., rekao: /246/ "Allah je odista odredio odredbe stvorenjima prije
stvaranja nebesa i Zemlje za 50 hiljada godina, kada je njegov prijesto još bio
na vodi."/ U "Sunenima", prema hadisu kojeg prenosi skupina
ashaba, stoji da je Božiji Poslanik, s.a.v.s., rekao: /247/ "Prvo što je
Allah stvorio je pero, rekavši mu da piše. 'Šta da pišem?', upitalo je pero.
'Piši ono što će biti!', pa je pero bilježilo ono što će biti do Sudnjeg
dana." To je zapravo govor Uzvišenog Poslaniku Njegovom, s.a.v.s.
"Zar ne znaš da je Allahu poznato sve što je na nebu i na Zemlji!?"
Ovo je samo potvrda da je Uzvišeni savršeno dobro znao i prije toga šta će oni
učiniti. Prije stvaranja znao je da će nešto biti po svom izboru pokorno, a da
će nešto drugo po svom izboru biti opet nepokorno. To je kod Allaha zapisano i
o svakoj stvari On znanje posjeduje bez ikakve teškoće, i to je Njemu lahko. O
tome Uzvišeni veli: "To je sve u Knjizi, to je, uistinu, Allahu
lahko."
"Mnogobošci se,
pored Allaha, klanjaju onima za koje im On nije poslao nikakav dokaz, i o njima
sami ništa ne znaju. A mnogobošcima neće niko pomoći." /71/ "A kad im
se Naši jasni ajeti kazuju, ti primjećuješ veliko negodovanje na licima onih što
ne vjeruju, koji umalo da ne nasrnu na one koji im riječi Naše kazuju. Reci:
'Hoćete li da vam kažem što će vam biti mrže od toga? - Vatra kojom Allah
nevjernicima prijeti, a grozno će ona prebivalište biti.'" /72/
Uzvišeni iznosi kazivanje o mušricima, koji mimo Allaha
obožavaju one za koje im On nije poslao nikakav dokaz, odnosno znak, argument.
Govor Uzvišenog: "Mnogobošci se, pored Allaha, klanjaju onima za koje im
On nije poslao dokaz", poput je riječi Njegovih: "A onaj koji se, pored
Allaha, moli drugom bogu, bez ikakva dokaza o njemu, pred Gospodarom svojim će
račun polagati, i nevjernici ono što žele neće postići." /23:117/ Govor
Uzvišenog: "I o njima sami ništa ne znaju." Ono što obožavaju
preuzeli su od svojih predaka, bez ikakva dokaza i argumenta, jer im je to
šejtan uljepšavao. Zbog toga im se Uzvišeni prijeteći obraća: "A
mnogobošcima neće niko pomoći", tj. spasiti ih od Allaha, od kazne koja na
njih bude sručena, zatim Uzvišeni veli: "A kad im se naši jasni ajeti
kazuju", tj. kad im se navode kur'anski ajeti koji upućuju na to da nema
drugog boga osim Allaha i da su poslanici njegovi Sušta Istina, "koji
umalo da nasrnu na one koji im riječi Naše kazuju", tj. koji umalo da ne
ščepaju one koji ih na Istinu podsjećaju. "Reci", o Muhammede, ovima:
"Hoćete li da vam kažem što će vam biti mrže od toga? - Vatra kojom Allah
nevjernicima prijeti", tj. Džehennem i džehenemska patnja i kazna, koja je
gora i strašnija od onoga čime ste vi svojim rukama i jezicima plašili i
bičevali miljenike Allahove, one koji su na Zemlji vjerovali. Ahiretska patnja
zbog toga što niste vjerovali i što ste Allahove miljenike tlačili, bit će veća
od zla koje se vi njima nanijeli. Govor Uzvišenog: "Grozno će ona
prebivalište biti", tj. užasan je Džehennem kao boravište, mjesto povratka
i prebivalište.
"O ljudi, evo
jednog primjera, pa ga poslušajte: 'Oni kojima se vi, pored Allaha. klanjate,
ne mogu nikako ni mušicu stvoriti, makar se radi nje sakupili. A ako bi im
mušica nešto ugrabila, oni to ne bi mogli od nje izbaviti, nejak je i onaj koji
traži i ono što se traži!'" /73/ "Oni ne poznaju Allaha kako treba, a
Allah je, uistinu, moćan i silan." /74/
Uzvišeni upozorava na
niskost i prezrenost kipova, te da su oni koji ih obožavaju ograničene pameti.
"O ljudi, evo jednog primjera", tj. primjera kojeg ne odobravaju oni
koji nisu spoznali Allaha i koji Mu čine širk. "pa ga poslušajte",
tj. počujte i shvatite: "Oni kojima se vi, pored Allaha, klanjate, ne mogu
nikako ni mušicu stvoriti, makar se radi nje sakupili", tj. makar se i
okupili da mušicu stvore ne bi to bili u stanju. Buharija i Muslim navode preko
Amareta, a ovaj od Ebu-Zerre, a on od Ebu-Hurejrea da je Allahov Poslanik
rekao: /248/ "Uzvišeni Allah rekao je: 'Ko može učiniti veće nasilje od
onoga ko naumi stvoriti nešto poput onoga što sam Ja stvorio. Pa neka stvore
zrno kukuruza, pa neka stvore zrno ječma.'" Uzvišeni veli: "A ako bi
im mušica nešto ugrabila, oni to ne bi mogli od nje izbaviti", tj. oni su
nemoćni da stvore jednu mušicu, nemoćni su da joj se suprotstave, a bolje
rečeno - ne mogu joj se osvetiti uzimajući od nje nešto što je vrijedno i
ukoliko bi i željela da to vrati ne bi bila u stanju da to učini, a mušica je
najslabije i najbeznačajnije Allahovo stvorenje. Zbog toga Uzvišeni veli:
"Oni ne poznaju Allaha kako treba", tj. ne znaju Allahovu veličinu i
moć, kada obožavaju neko drugo božanstvo mimo Allaha, koje nije u stanju da se
suprotstavi ni mušici, ili da pak, izbavi ono što je njega ugrabljeno. "A
Allah je, uistinu, moćan i silan." Onaj kad nečemu kaže - budi - i ono
bude. On je od svega jači i moćniji, sve nadmašuje, potčinjava i pokorava.
Njegovoj veličini i moći protivljenja i suprotstavljanja nema, On je jedan i
Svemoguć je.
"Allah odabire
poslanike među melekima i ljudima - Allah sve čuje i sve vidi." /75/
"On zna šta su uradili i šta će uraditi. A Allahu se sve vraća." /76/
Uzvišeni ističe da on
između meleka poslanike odabire. Shodno Svojoj volji, po Svom određenju i Sebi
svojstven način. I između ljudi bira poslanike, da bi Poslanicu njegovu
dostavili. "Allah sve čuje i sve vidi", tj. čuje govor Svojih robova,
vidi i zna ko od njih to zaslužuje, kako to Allah reče: "a Allah dobro zna
kome će povjeriti poslanstvo svoje" /6:124/, te govor Uzvišenog: "On
zna šta su uradili i šta će uraditi. A Allahu se sve vraća." Tj. On zna
šta će učiniti Njegovi poslanici sa onim sa čime ih je poslao, a od onoga što
oni čine Njemu ništa skriveno nije, kako to On veli: "On tajne zna i On
tajne Svoje ne otkriva nikome osim onome koga On za poslanika odabere, - sve do
- On zna broj svega što postoji." /72:26-28/ Kako je hvaljen onaj ko ima
kontrolu nad njima i koji nad njima bdije i koji je svjedokom onoga što im je
kazano. "O poslaniče, kazuj ono što ti se objavljuje od Gospodara tvoga.
Ako ne učiniš onda nisi dostavio Poslanicu Njegovu - a Allah će te od ljudi
štititi." /5:67/
"O vjernici,
namaz obavljajte i Gospodaru svome ibadet činite, i dobra djela činite da biste
postigli ono što želite." /77/. "I borite se, Allaha radi, onako kako
se treba boriti! On je vas izabrao i u vjeri vam nije ništa teško propisao, u
vjeri pretka vašeg Ibrahima. Allah vas je odavno muslimanima nazvao, i u ovom
Kur'anu, da bi Poslanik bio svjedok protiv vas, i da biste vi bili svjedoci
protiv ostalih ljudi. Zato, namaz obavljajte i zekat dajite i u Allaha se
pouzdajte. On je Gospodar vaš, i to kakav Gospodar i kakav zaštitnik!"
/78/
Imami su se - Allah im se smilovao - razišli po pitanju
propisanosti ove druge sedžde u suri "El-Hadž", a tačnije je da je
ona propisana na osnovu hadisa Ukbeta bin Amira, koji od Božijeg Poslanika,
s.a.v.s., prenosi sljedeće: /249/ "Sura 'Hadž' odlikovana je sa dvije
sedžde, pa onaj koji neće učiniti te dvije sedžde, neka je ne uči." Govor
Uzvišenog: "I borite se, Allaha radi, onako kako se treba boriti", tj.
svojim govorom, imecima i životima. Govor Uzvišenog: "On vas je
izabrao", tj. u odnosu na ostale narode Allah vas je odabrao, odlikovao
vas, dao vam prednost i počastio vas najčasnijim poslanikom i najsvršenijim
vjerozakonom, "i u vjeri vam ništa teško nije propisao", tj. nije vam
stavio u zadaću ono što bi vam bilo teško a da vam nije dao nekakvu lakšu
mogućnost i izlaz. Namaz, koji je najviši postulat islama nakon
kelimei-šehadeta, klanja se i kompletan i skraćeno, sastavljeno idući pješice,
jašući, okrenut ili neokrenut prema Kibli, stojeći, ležeći i na druge
olakšavajuće načine. Kad su u pitanju ostali farzovi i obaveze, o tome Božiji
Poslanik, s.a.v.s., rekao je: /250/ "Poslan sam pravom vjerom koja je
tolerantna i popustljiva."
Kada je poslao Muaza i Ebu-Musaa u Jemen, Božiji Poslanik,
s.a.v.s., im rekao je /251/ "Lijepo postupajte i nemojte izazivati
odbojnost, olakšavajte, a ne otežavajte!" Zbog toga Ibn-Abbas o riječima
Uzvišenog: "I u vjeri vam ništa teško nije propisano" kaže:
"Znači: 'od neprijatnosti, uznemiravanja.'" Govor Uzvišenog:
"...u vjeri pretka vašeg Ibrahima." Značenje ovog ajeta je poput
riječi Uzvišenog: "Reci: 'Mene je Gospodar moj na Pravi put uputio, u
pravu vjeru, vjeru Ibrahima pravovjernika'", /6:161/ i govor Njegov: Allah
vas je odavno muslimanima nazvao”, tj. Allah Uzvišeni vas je nazvao muslimanima
od ranije, u prethodnim Knjigama "a i u ovom Kur'anu." Nesaija
prenosi od Harisa el-Eš’arijja da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: /252/
"Ko se bude dozivao na predislamski (džahilijetski) način, bit će od onih
koji će klečati u Džehennemu." Jedan čovjek je upitao: "Allahov
Poslaniče, i ako bude klanjao i postio?" Odgovorio je: "I ako bude
klanjao i postio. Vi se dozivajte onako kako vas je Allah imenovao:
muslimanima, pravovjernima, Allahovim robovima!" Allah Uzvišeni kaže:
"...da bi Poslanik bio svjedok protiv vas, i da biste vi bili svjedoci
protiv ostalih ljudi.” Tj. On vas je učinio pravednom i odabranom zajednicom
koja je poznata po svojoj pravednosti među drugim zajednicama da biste vi bili
na Sudnjem danu "svjedoci protiv ostalih ljudi”, jer će tada sve zajednice
priznati njeno preimućstvo i prednost nad svakom drugom zajednicom, pa će zbog
ovoga biti primljeno njihovo svjedočenje protiv njih na Sudnjem danu o tome da
su im poslanici dostavili Poslanicu njihova Gospodara, a Poslanik će svjedočiti
protiv ove zajednice da joj je to dostavio. O ovome je bilo govora kod riječi
Uzvišenog u suri "El--Bekara", /2:143/
"I tako smo od
vas stvorili pravednu zajednicu”, što ne treba dodatno objašnjavati. Allah
Uzvišeni kaže: "Zato, namaz obvaljajte i zekat dajite”, tj. primite ovu
veliku blagodat, zahvaljujući se na njoj, tako što ćete se odužiti za Allahovo
pravo prema vama, izvršavajući ono što vam je učinio obaveznim, a od čega je
najvažnije obavljanje namaza i davanje zekata. Allah Uzvišeni kaže: "...i
u Allaha se pouzdajte”, tj. tražite pomoć od Njega, pribježište i potporu.
"On je Gospodar vaš”, tj. vaš čuvar i vaš pomagač protiv vaših
neprijatelja, "i to kakav Gospodar i kakav zaštitinik!”, tj. divan li je
pomagač i zaštitinik od neprijatelja!
Tefsir ibn Kesir
