"Uspjeli su
vjernici", /1/ "oni koji su u svojim namazima skrušeni", /2/
"i koji se okreću od besmislica", /3/ "i koji zekat
udjeljuju", /4/ "i koji stidna mjesta svoja čuvaju", /5/
"osim od žena svojih ili onih koje su u posjedu njihovu, oni, doista,
prijekor ne zaslužuju"; /6/ "a oni koji i pored toga traže, oni u zlu
sasvim pretjeruju"; /7/ "i koji o povjerenim im amanetima i obavezama
svojim brigu brinu", /8/ "i koji namaze svoje na vrijeme
obavljaju", /9/ "oni su dostojni nasljednici", /10/ "koji
će Džennet naslijediti, oni će u njemu vječno boraviti."/11/
Imam Ahmed prenosi od
Umer ibn el-Hattaba da je rekao /253/: "Prilikom spuštanja Objave
Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., čulo se, kod njegova lica, nešto poput zujanja
pčela. Tako, jedne prilike ostali smo neko vrijeme, pa se on okrenuo Kibli,
podigao svoje ruke i učio: ’Allahu moj, povećaj nam, a ne okrnji nas, ukaži nam
počast, a ne ponizi nas, daj nam, a ne uskrati nam, daj prednost nama, a ne
daji je nad nama, budi zadovoljan nama i učini nas zadovoljnim!’, a zatim rekao
je: ’Allah mi je objavio deset ajeta koje ako neko primjeni - ući će u Džennet,
zatim je proučio: "Uspjeli su vjernici", dok nije završio deset.
Nesai prenosi u svome "Tefsiru" od Jezida ibn Babinusa da rekao
je/254/:
"Upitali smo
Aišu, Majku pravovjernih: 'Kakve je ćudi i morala bio Allahov Poslanik,
s.a.v.s.?' Odgovorila je: 'Kur'an je bio njegov moral.' Onda je proučila:
"Uspjeli su vjernici", dok nije stigla do: i koji namaze svoje na
vrijeme obavljaju", pa je zaključila: "Ovakva je bila ćud Allahova
Poslanika, s.a.v.s." Allah Uzvišeni kaže: "Uspjeli su vjernici",
tj. domoći će se Dženneta oni koji imaju ove osobine: "oni koji su u
svojim namazima skrušeni", tj. poniznih srdaca, obarajući svoje poglede i
spuštajući tako da im oči ne prelaze mjesta njihova obavaljanja namaza.
Poniznost i skrušenost u namazu postignut će Onaj Koji svoje srce usredsrijedi
na njega i samo se njemu posveti, dajući mu prednost nad nečim drugim, i tada
će mu on biti odmor i radost, kao što je rekao Vjerovjesnik, s.a.v.s., u hadisu
kojeg su prenijeli imam Ahmed i Nesai od Enesa, a on od Allahova Poslanika,
s.a.v.s. /255/: "Omiljen mi je miris i žene, a radost moga oka je u
namazu." Imam Ahmed prenio je od Muhammeda ibn Hanefijja da rekao je
/257/: "Otišao sam sa babom kod našeg zeta koji je bio ensarija. Nastupilo
je namasko vrijeme, pa je on pozvao: ’Djevojčice, donesi mi vodu za abdeset da
bih klanjao, pa da se (tako) odmorim!’ Primijetio nas je da smo mu mi na to
negodovali, pa rekao je: ’^uo sam Allahova Poslanika, s.a.v.s., da kaže:
’Bilale, ustani i okrijepi nas namazom!’" Allah Uzvišeni kaže: "...i
koji se okreću od besmislica", tj. od laži i neistine, a to podrazumijeva
idolopoklonstvo, neposlušnosti spram Stvoritelja i sve riječi i djela od kojih
nema nikakve koristi.
Allah Uzvišeni kaže: "...i koji zekat udjeljuju",
tj. zekat na imetke, prije nego je propisan nisab, jer je ajet mekanski, a
osnov zekat je bio obavezujući i u Meki. Allah Uzvišeni kaže u suri
"El-En’am": "...i podajte na dan žetve i berbe ono na što drugi
pravo imaju." /7:141/ Međutim zekat sa nisabom i specifičnim mjerama
propisan je u Medini. Ima mišljenje da je to zekat (čišćenje) duše od idolopklonstva
i prljavštine, kao što su riječi Uzvišenog: "...uspjet će samo onaj ko je
očisti, a bit će izgubljen onaj ko je na stranputicu odvodi!", /91:15/ a
potpuni vjernik je Onaj Koji očisti svoju dušu materijalno i moralno. Allah
Uzvišeni kaže: "...i koji stidna mjesta svoja čuvaju, osim od žena svojih
ili onih koje su u posjedu njihovu, oni, doista, prijekor ne zaslužuju; a oni
koji i pored toga traže, oni u zlu sasvim pretjeruju", tj. oni koji čuvaju
svoja stidna mjesta od onoga što je zabranjeno, tj. prostitucije i homoseksualizma
i ne približavaju se osim svojim ženama i svojim posteljama. Onaj ko prihvati
ono što mu je Allah dozvolio nema nikakva prijekora niti grijeha, a oni koji
traže nešto pored (svojih) žena i robinja pretjeruju. Šafija, Allah mu se
smilovao, uzima ovaj ajet kao argument za zabranu masturbacije rukom. Allah
Uzvišeni kaže: "i koji o povjerenim im amanetima i obavezama svojim brigu
brinu", tj. kada im se povjeri ne pronevjere, već ih predaju onima kojima
pripadaju, a kada se na nešto obavežu ili nešto ugovore to ispune; ne kao
licemjeri koji su opisani njegovim, s.a.v.s., riječima /257/:
"Munafik
(licemjer) ima tri obilježja: kada govori laže, kada obeća ne ispuni i kada mu
se povjeri pronevjeri." Allah Uzvišeni kaže: "i koji namaze svoje na
vrijeme obavljaju", tj. redovno ih obavljaju u njihovim vaktovima, kao što
kaže Ibn-Mes’ud /258/: "Upitao sam Allahova Poslanika, s.a.v.s.: ’Allahov
Poslaniče, koje je djelo najvrednije?’ Odgovorio je: ’Namaz u njegovu vremenu.’
Upitao sam: ’A koje zatim?’ Odgovrio je: ’Dobročinstvo roditeljima.’ Upitao
sam: ’A koje zatim?’ Odgovorio je: ’Borba na Allahovom putu.'" Prenose ga
Buharija i Muslim. Allah Uzvišeni počeo je nabrajati ove pohvalne osobine sa
namazom, a i završio ih je sa namazom ukazujući kako je namaz najvredniji.
Nakon što ih je Uzvišeni okarakterisao kao one koji prakticiraju ove pohvalne
osobine On, neka je Slavljen, kaže: "oni su dostojni nasljednici, koji će
Džennet naslijediti, oni će u njemu vječno boraviti..." Utvrđeno je kod
Buharije i Muslima da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao /259/: "Kada
tražite od Allaha Džennet, tražite Firdevs, jer je on najuzvišeniji i on je
centralni Džennet, iz njega izviru dženetske rijeke, a iznad njega je Arš
(prijesto) Milostivog Allaha." Zabilježio je Ibn Ebi-Hatim od
Ebu-Hurejrea, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Svako od vas
ima dva odredišta: jedno u Džennetu, jedno u Vatri.
Ako umre pa uđe u
Vatru, stanovnici Dženneta naslijede njegov položaj u Dženetu." Zato su
riječi Uzvišenoga: "oni su dostojni nasljednici", pošto će vjernici
naslijediti položaje nevjernika, jer su oni stvoreni poradi robovanja
isključivo Uzvišenom Allahu, Koji nema sudruga, a vjernici nakon što su
izvršili ibadet (robovanje) koje im je bilo obaveza, a oni (nevjernici) napustili
ono što im je bilo naređeno radi čega su i stvoreni, ovi (vjernici) dobili su
njihov udio koji bi oni imali, da su bili pokorni svome Uzvišenom Gospodaru.
Još sadržajnija je predaja u Muslimovom "Sahihu" od Ebu-Burde, od
Ebu-Musaa, od njegovog babe, od Vjerovjesnika, s.a.v.s., koji rekao je /261/:
"Pojavit će se na Sudnjem danu neki muslimani sa grijesima veličine brda,
pa će im ih Allah oprostiti i staviti ih na jevreje i kršćane." U drugoj
Muslimovoj predaji je zabilježeno da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:
"Kada bude Sudnji dan, Allah će predati svakom muslimanu jednog jevreja
ili kršćanina, pa će se reći: ’Ovaj je tvoj otkup od Vatre.’" Omer ibn
Abdul-Aziz tražio je od Ebu-Burde da se zakune tri puta Allahom, osim Kojeg
nema nikakva boga, da mu je to njegov babo ispričao od Allahova Poslanika,
s.a.v.s., pa je to ovaj i učinio.
"Mi smo, zaista,
čovjeka od uzorka zemlje stvorili", /12/ "zatim ga kao kap sjemena na
sigurno mjesto stavili", /13/ "pa onda kap sjemena ugruškom učinili,
zatim od ugruška grudu mesa stvorili, pa od grude mesa kosti napravili, a onda
kosti mesom zaodjenuli, i poslije ga, kao drugo stvorenje, oživljujemo, pa neka
je uzvišen Allah, Najljepši Stvoritelj!" /14/ "Vi ćete, poslije toga,
pomrijeti", /15/ "zatim ćete, na onom svijetu, oživljeni biti."
/16/
Uzvišeni obavještva o početku stvaranja čovjeka od ekstrakta
zemlje, a to je Adem, a.s., kojega je Allah stvorio od ilovače, od blata suhog
i crnog. Prenosi imam Ahmed od Ebu-Musaa da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao
/263/: "Allah je stvorio Adema od šake zemlje koju je pokupio sa cijele
Zemlje, pa su se sinovi Ademovi pojavili shodno zemlji: Neki među njima su
crveni, neki crni, a neki između toga, a i loši i dobri i između toga."
Prenose ga slično i Ebu-Davud i Tirmizi lancima prenošenja preko Avfa
el-E'arabijja, a Tirmizi ga ocjenjuje kao hasen-sahih. "zatim ga kao kap
sjemena stavili", zamjenica ga odnosi se na ljudski rod, kao što kaže
Uzvišeni: "Koji je prvog čovjeka stvorio od ilovače - a potomstvo njegovo
stvara od kapi hude tekućine", tj. od slabe tekućine...
Allah Uzvišeni kaže:
"pa onda kap sjemena ugruškom učinili", tj. pretvorili smo kap
sjemena - vode koja se izbacuje i koja izlazi iz kičme čovjeka, a to su njegova
leđa i iz grudi žene, a to su kosti njenih prsa od ključne kosti do pupka - pa
postane crveni ugrušak duguljastog oblika, a to je krv. "zatim od ugruška
grudu mesa stvorili", a to je komad mesa bez nekog oblika i
ograničenja,"pa od grude mesa kosti napravili", dali smo joj oblik glave,
ruku i nogu sa kostima, živcima i venama, "a onda kosti mesom
zaodjenuli", tj. postavili smo na to ono što će ga pokriti, povezati i
ojačati, "i poslije ga, kao drugo stvorenje, oživljujemo", tj.
udahnemo dušu u njega, pa se počne micati i postaje drugo stvorenje koje čuje,
vidi, opaža, pokreće se i miče. Prenosi imam Ahmed od Abdullaha ibn Mes'uda,
r.a., da rekao je /264/: "Pričao nam je Allahov Poslanik, s.a.v.s., a on
samo Istinu govori es-sadikul-masduk: ’Stvaranje nekoga od vas sabira se u
utrobi njegove majke četrdeset dana kao kap sjemena, zatim kao ugrušak isto
toliko, zatim kao gruda mesa isto toliko, a zatim mu se pošalje melek, pa mu se
udahne duša i odrede četiri stvari: njegova nafaka, njegov životni vijek,
njegov posao i da li je nesretan ili sretan.
Tako mi Onoga osim
Kojeg nema apsolutno nikakva i nijednog boga, neko će od vas raditi posao
stanovnika Dženneta tako da će između njega i Dženneta biti samo jedan aršin,
ali će ga prestići ono što mu je zapisano u Knjizi, pa će završiti sa poslom
stanovnika Vatre i u nju će ući. Tako će neko od vas raditi posao stanovnika
Vatre tako da će između njega i Vatre biti samo jedan aršin, ali će ga prestići
ono što mu je zapisano u Knjizi, pa će završiti sa poslom stanovnika Dženneta i
u njega će ući.’." Zabilježili su ga i Buharija i Muslim u svojim
sahihima. Allah Uzvišeni kaže: "pa neka je Uzvišen Allah, Najljepši
Stvoritelj!", jer se spomenula Njegova moć i prefinjenost u stvaranju ove
kapi sjemena iz jedne faze u drugu, iz jednog oblika u drugi sve dok se ne
oblikuje kao skladan i savršeno stvoren čovjek. Allah Uzvišeni rekao je:
"pa neka je uzvišen Allah, Najljepši Stvoritelj!" Allah Uzvišeni
kaže: "Vi ćete, poslije toga, pomrijeti", znači poslije ovog prvog
stvaranja iz ničega (Adem) dospjet ćete do smrti "zatim ćete, na onom
svijetu, oživljeni biti" znači na Dan povratka i dolaska duša u tijela, pa
će biti svedeni računi sa stvorenjima i svako će biti isplaćen za ono što je
radio, ako je dobro dobrim, a ako je zlo zlim.
"Mi smo sedam
nebesa iznad vas stvorili, i Mi bdijemo nad onim što smo stvorili." /17/
Nakon što je Uzvišeni spomenuo stvaranje čovjeka, povezao je
to sa stvaranjem sedam nebesa. Uzvišeni, često, spominje stvaranje sedam nebesa
sa stvaranjem čovjeka, kao što kaže Uzvišeni: "Stvaranje nebesa i Zemlje
sigurno je veće nego stvaranje roda ljudskog." (11:57) Allah Uzvišeni
kaže: sedam nebesa. Ovo je kao što kaže Uzvišeni: "Allah je sedam nebesa i
isto toliko zemalja stvorio; Njegovo naređenje na sve se njih odnosi, a nek
znate da je Allah kadar sve i da Allah znanjem Svojim sve obuhvata!"
(65:16), a tako je i ovdje rekao: "Mi smo sedam nebesa iznad vas stvorili,
i Mi bdijemo nad onim što smo stvorili", tj. zna šta ulazi u Zemlju, šta
izlazi iz nje, šta se spušta s neba, šta se diže u nebo i On je s vama gdje god
vi bili. Allah vidi ono što vi radite. Njemu nije jedno nebo zastor od drugog,
niti jedna zemlja od druge, niti ima ijedna planina a da On ne zna šta je u
njenom bespuću, niti ima ijedno more a da On ne zna šta je na njegovu dnu. On
tačno brojem zna šta ima na planinama, na brežuljcima, u pješčarama, u morima,
u pustinjama i na stablima "i ni jedan list ne opadne, a da On za nj ne
zna; i nema zrna u tminama Zemlje niti ičeg svježeg niti ičeg suhog, ničeg što
nije u jasnoj Knjizi." (6:59)
"Mi s neba s
mjerom kišu spuštamo, i u zemlji je zadržavamo - a kadri smo i da je odvedemo -
/18/ i pomoću nje bašče za vas podižemo od palmi i loze vinove - u njima mnogo
voća imate, i vi ga jedete - /19/ i drvo koje na Sinajskoj gori raste, koje
zejtin daje, i začin je onima koji jedu. /20/ i stoka vam je pouka: Mi vam
dajemo da pijete ono što se nalazi u utrobama njezinim, i vi od nje mnogo
koristi imate i vi se njome hranite, /21/ i na njima, i na lađama se
vozite." /22/
Uzvišeni spominje Svoje blagodati prema svojim robovima koje
se ne mogu prebrojati kao što je spuštanje kiše sa neba sa mjerom, tj. prema
potrebi, ne previše, pa da našteti zemlji i životu, niti malo, pa da ne bude
dovoljno usjevima, već prema potrebnoj količini za napajanje, pijenje i
korišćenje. Allah Uzvišeni kaže: "...i u zemlji je zadržavamo", tj.
činimo da se kiša zadržava u zemlji, a njoj dajemo sposobnost da je apsorbuje i
da se njome hrani zrnevlje i košpice koje su u njoj. Allah Uzvišeni kaže: ...a
kadri smo i da je odvedemo", tj. da hoćemo da ne pada, to bi smo i učinili,
a da hoćemo štetu i neprijatnost, Mi bi smo je od vas odbili prema slanim
površinama i pustinjama, i to bismo učinili, a da hoćemo da je učinimo slanom,
pa da se ne može koristiti za piće i napajanje, to bismo i učinili, ili da
hoćemo da se ne spušta do zemlje, to bi smo i učinili, ili da se izgubi tako
duboko da ne možete do nje doći i okoristiti se njome, to bismo i učinili.
Međutim, zahvaljujući Njegovoj dobroti, neka je Uzvišen, On
nju spušta kao pitku i slatku, zadržavajući je i provodeći je kroz zemlju. Vi njome
napajete, nju pijete, njome se kupate i čistite, pa Njemu pripada zahvala na
blagodatima koje nam je dao. Allah Uzvišeni kaže: "...i pomoću nje bašče
za vas podižemo od palmi i loze vinove." Na ovo su se bili priviknuli
stanovnici Hidžaza. "...u njima mnogo voća imate", tj. od svih
plodova "i vi ga jedete." Allah Uzvišeni kaže: "...i drvo koje
na Sinajskoj gori raste", tj. na planini na kojoj je Allah govorio Musau,
a.s., a drvo je maslina, "koje zejtin daje", tj. ulje "i začin
je onima koji jedu", tj. začin i ulje kojim se koriste, kao što prenosi
imam Ahmed od Ebu-Usejda, čije je ime Malik ibn Rebi’a es-Sa’idi el-Ensari,
r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao /265/: "Jedite ulje i mažite
se njime, jer je ono od blagoslovljenog drveta." Allah Uzvišeni kaže:
"I stoka vam je pouka: Mi vam dajemo da pijete ono što se nalazi u
utrobama njezinim, i vi od nje mnogo koristi imate i vi se njome hranite, i na
njima, i na lađama se vozite." Allah Uzvišeni spominje koristi koje je dao
Svojim stvorenjima u stoci, od pijenja njena mlijeka, jedenja njena mesa,
oblačenja njene vune, kostrijeti i dlake, pa sve do jahanja na njenim leđima i
nošenja teškog tereta u udaljene zemlje, kao što kaže Uzvišeni: "...a nosi
vam terete u mjesta u koja bez velike muke ne biste stigli - Gospodar vaš je,
uistinu, blag i milostiv..." (16:7) (Kao što je nabrojao Svojim robovima
stoku koju im je stvorio i koja ih nosi u daleke zemlje na kopnu, tako je
spomenuo Svoju blagost i milost prema njima što im je olakšao putovanja na
morskim lađama koje ih, također, nose, po pučini mora, do udaljenih zemalja.)
"Mi smo poslali
Nuha narodu njegovu, i on je govorio: O narode moj, samo Allahu ibadet činite,
vi drugog boga osim Njega nemate; zar se ne bojite? /23/ Ali su glavešine
naroda njegova, koje nisu vjerovale, govorile: Ovo je čovjek kao i vi, samo
hoće da je od vas ugledniji. Da je Allah htio, meleke bi poslao; ovako nešto
nismo čuli od naših predaka davnih, /24/ on je lud čovjek, pa pustite ga neko
vrijeme! /25/"
Uzvišeni obavještava o
Nuhu, a.s., kad ga je poslao njegovu narodu da ga opomene Allahovom kaznom,
Njegovom velikom strogošću i osvetom onima koji poistovjete nekoga ili nešto sa
Njim i koji poreknu Njegove poslanike "...i on je govorio: O narode moj,
samo Allahu ibadet činite, vi drugog boga osim Njega nemate; zar se ne
bojite?", zar se ne bojite Allaha zbog vašeg poistovjećivanja drugih sa
Njim, pa su prvaci njegova naroda odgovorili: "Ovo je čovjek kao i vi,
samo hoće da je od vas ugledniji", tj. da se izdigne iznad vas zagovaranjem
vjerovjesništva, a on je čovjek poput vas, pa kako da se njemu objavi pored
vas. "Da je Allah htio, meleke bi poslao", tj. da je htio da pošalje
vjerovjesnika, poslao bi meleka "ovako nešto nismo čuli", tj. o
slanju čovjeka "od naših predaka davnih, on je lud čovjek", tj. luđak
koji smatra da ga je Allah odlikovao vjerovjesništvom, "pa pustite ga neko
vrijeme!" strpite se dok ne umre, pa će te se razrahatiti.
"'Gospodaru
moj', reče on, 'pomozi mi, oni me u laž utjeruju!' /26/ Pa mu objavismo Mi: 'Lađu
pred očima Našim i po objavi Našoj pravi, pa kad zapovijed Naša dođe i voda na
površinu zemlje izbije, ti u nju ukrcaj od svake vrste po dvoje, mužjaka i
ženku, i porodicu svoju, ali ne i one od njih za koje Riječ prethodila je, i ne
obraćaj Mi se za nevjernike, jer će, doista, biti potopljeni. /27/ Pa kad se
smjestiš u lađu, ti i oni koji su uz tebe - reci: 'Hvala Allahu, Koji nas je
spasio naroda koji ne vjeruje!' /28/ i reci: 'Gospodaru moj, iskrcaj me na
blagoslovljeno mjesto, Ti to najbolje umiješ!' /29/ U tome su, zaista, pouke, a
Mi smo, doista, stavljali na kušnju." /30/
Nuh je zatražio pomoć
od svoga Uzvišenog Gospodara, kao što kaže Uzvišeni: "I on je Gospodara
svoga zamolio: 'Ja sam pobijeđen, Ti se osveti!'" (54:10), a ovdje rekao
je: "Gospodaru moj, pomozi mi, oni me u laž utjeruju!" Kada mu je
Uzvišeni naredio da sagradi i uredi lađu i da na nju ukrca od svega po dvoje,
tj. muško i žensko od svake vrste životinja, biljaka, plodova i drugog, i da na
nju ukrca svoju porodicu, "ali ne i one od njih za koje Riječ prethodila
je", tj. one koji nisu vjerovali sa njim od njegove porodice, kao njegov
sin i njegova žena, a oni koji su sa njim uzvjerovali oni su njegova porodica.
Allah Uzvišeni kaže: "...i ne obraćaj Mi se za nevjernike, jer će, doista,
biti potopljeni", tj. neka te ne obuzima samilost prema tvome narodu koji
nije povjerovao nakon što mu je dostavljeno, jer Ja sam odredio da će biti
potopljeni zbog nevjerovanja i bezbožništva u kojemu su. Kazivanje o ovome
opširno je predhodilo u suri "Hud", pa nema potrebe za njegovim
ponavljanjem ovdje.
Allah Uzvišeni kaže: "Pa kad se smjestiš u lađu, ti i
oni koji su uz tebe - reci: 'Hvala Allahu, Koji nas je spasio naroda koji ne
vjeruje!'", kao što su riječi Uzvišenog: "...i da reknete: 'Hvaljen neka
je Onaj Koji je dao da nam one služe, mi to sami ne bismo mogli postići, i mi
ćemo se sigurno Gospodaru svome vratiti!" (43:13-14) Allah Uzvišeni kaže:
"I reci: 'Gospodaru moj, iskrcaj me na blagoslovljeno mjesto, Ti to
najbolje umiješ!'", tj. kao što je Uzvišeni ukazao milost njemu i narodu
njegovu spasivši ga od potopa, i on se je zahvalio Allahu što ih je spasio od
naroda nevjerničkog kojeg je potopio, tako ga Allah Uzvišeni podučava da se
moli: "I reci: 'Gospodaru moj, iskrcaj me na blagoslovljeno mjesto, Ti to
najbolje umiješ!'" Allah Uzvišeni kaže: "U tome su, zaista,
pouke", tj. u ovome činu spašavanja vjernika a upropaštavanja nevjernika -
pouke su, tj. dokazi i jasni argumenti o istinosti vjerovjesnika glede onoga sa
čime su došli od Allaha Uzvišenog, i da On, Uzvišeni, radi što hoće, da nad
svim ima moć i da sve poznaje. Allah Uzvišeni kaže: "a Mi smo, doista,
stavljali na kušnju", tj. iskušavali smo robove slanjem poslanika.
"Poslije njih
smo druga pokoljenja stvarali, /31/ i jednog između njih bismo im kao poslanika
poslali: samo Allahu ibadet činite, vi drugog boga osim Njega nemate; zar se ne
bojite? /32/ Ali bi glavešine naroda njegova, koji nisu vjerovali, koji su
poricali da će na onom svijetu biti oživljeni i kojima smo dali da u životu na
ovom svijetu raskošno žive, govorili: 'On je čovjek kao i vi; jede ono što i vi
jedete, i pije ono što i vi pijete; /33/ i ako se budete pokoravali čovjeku kao
što ste vi, sigurno ćete biti izgubljeni. /34/ Zar vama on da prijeti da ćete,
pošto pomrete i zemlja i kosti postanete, doista, oživljeni biti? /35/ Daleko
je, daleko ono čime vam se prijeti! /36/ Postoji samo život na ovom svijetu, mi
živimo i umiremo, a oživljeni nećemo biti. /37/ On je čovjek koji o Allahu
iznosi laži, i mi mu ne vjerujemo.' /38/ 'Gospodaru moj' zamolio bi on, 'pomozi
mi, oni me u laž utjeruju!' /39/ 'Uskoro će se oni pokajati!', odgovorio bi On.
/40/ i zasluženo bi ih pogodio strašan glas, i Mi bismo ih kao što je nanos
riječni učinili, stradao bi narod nasilnički!" /41/
Uzvišeni obavještava
da je On poslije Nuhovog naroda stvorio druga pokoljenja. Po jednom mišljenju
to je bio narod Ada, koji se pojavio poslije njih. Ima mišljenje da je to narod
Semud, zbog riječi Uzvišenog: "I zasluženo bi ih pogodio strašan glas."
Uzvišeni im je poslao poslanika, jednog od njih, koji ih je pozvao u
monoteizam, ali su ga oni u laž utjerali, jer je bio čovjek kao i oni sami.
Negirali su i ahiret i tjelesno proživljenje, govoreći: "Zar vama on da
prijeti da ćete, pošto pomrete i zemlja i kosti postanete, doista, oživljeni
biti? Daleko je, daleko ono čime vam se prijeti!", tj. to je vrlo daleko.
"On je čovjek koji o Allahu iznosi laži", tj. u onome s čime vam
dolazi u pogledu poslanstva, opominjanja i nagovještaja povratka, "'i mi
mu ne vjerujemo.' 'Gospodaru moj', zamolio bi on, 'pomozi mi, oni me u laž
utjeruju!', tj. zatražio je poslanik pomoć svoga Gospodara protiv njih.
"Uskoro će se oni pokajati!", odgovorio bi On, tj. zbog svoga
poricanja tebe. "I zasluženo bi ih pogodio strašan glas", tj.
zaslužili su to od Allaha zato što su nisu vjerovali i što su bili nepokorni.
Jasno je da se na njih sručio strašni glas i vjetar, leden, silovit i hladan
"i Mi bismo ih kao što je nanos riječni učinili", tj. povaljane i
srušene kao nanos bujice, "stradao bi narod nasilnički!", tj. oni
osobno zbog svoga nevjerovanja i poricanja njihova poslanika, pa neka se
pripaze oni kojima je objavljen ovaj Kur'an i koji su ga čuli da ne poreknu
svoga Poslanika da im se ne bi desilo ono što se je desilo onima, i neka se
podsjete, pa će im opomena koristiti.
"A zatim bismo,
poslije njih, druga pokoljenja stvarali, /42/ nijedan narod ne može ni ubrzati
ni usporiti vrijeme propasti svoje, /43/ i poslanike, jedne za drugim slali.
Kad god bi jednom narodu došao njegov poslanik, u laž bi ga utjerivali, i Mi
smo ih zato jedne drugima smjenjivali, i samo u pričama o njima spomen
sačuvali, daleko bili ljudi koji nisu vjerovali!" /44/
Allah Uzvišeni kaže: "A zatim bismo, poslije njih,
druga pokoljenja stvarali", tj. narode i stvorenja. "nijedan narod ne
može ni ubrzati ni usporiti vrijeme propasti svoje", tj. bit će kažnjen
prema odredbi Uzvišenog i Njegovu znanju, potomci nakon predaka. "i
poslanike, jedne za drugim slali", tj. uzastopno. "Kad god bi jednom
narodu došao njegov poslanik, u laž bi ga utjerivali", tj. njih većina,
kao što kažu riječi Uzvišenog: "O kako su ljudi jadni! Nijedan poslanik im
nije došao a da mu se nisu narugali." (36:30) Allah Uzvišeni kaže: "i
Mi smo ih zato jedne drugima smjenjivali", tj. uništavali (jedne poslije
drugih) "i samo u pričama o njima spomen sačuvali", tj. kao priče i
pouku ljudima, kao što kaže Uzvišeni: "i Mi učinismo da se o njima samo
priča, a njih kud koje raselismo..." (34:19)
"Poslije smo
poslali Musaa i brata mu Haruna sa znamenjima Našim i dokazom očiglednim /45/
Faraonu i glavešinama njegovim, ali su se oni uzoholili, bili su to ljudi
nadmeni. /46/ Zar da povjerujemo dvojici ljudi koji su isti kao i mi, a narod
njihov je roblje naše? - govorili su, /47/ i njih dvojicu su lažljivcima
proglasili, pa su zato uništeni bili. /48/ Musau smo onda Knjigu dali da bi
sinovi israilovi Pravim putem išli. /49/"
Uzvišeni Allah
obavještava da je poslao Svoga poslanika Musaa i njegova brata Haruna, a.s.,
Faraonu i njegovu narodu, sa očitim ajetima i neoborivim dokazima, ali su se
oni uzoholili i odbili da ih slijede, jer su njih dvojica bili ljudi. Takvo što
su govorili i narodi prije njih, pa su im srca slična. Allah je uništio Faraona
i njegove glavešine i sve ih potopio u jednome danu, a Musau je objavio Tevrat
u kojemu su Njegovi propisi, naredbe i zabrane. Nakon što je Allah objavio
Tevrat, nije uništio ni jedan narod kompletno, već je naređivao vjernicima
borbu protiv nevjernika, kao što kaže Uzvišeni: "I Mi smo Musau Knjigu
dali, nakon što smo drevne narode uništili, da bude svjetlo ljudima i upustvo i
milost - da bi sebi došli." (28:43)
"I sina
Merjemina i majku njegovu smo znakom učinili. Mi smo njih na jednoj uzvišici sa
tekućom vodom nastanili." /50/
Uzvišeni obavještava o Svome robu i poslaniku Isau, sin
Merjeminom, a.s., da je On njih dvoje učinio znakom ljudima, tj. nepobitnim
dokazom Njegove moći spram onoga što On želi. Tako je stvorio Adema bez babe i
bez majke, Havvu je stvorio od muškarca bez žene, Isaa je stvorio od žene bez
muškarca, a sve ostale ljude je stvorio od muškarca i žene. Allah Uzvišeni
kaže: "Mi smo njih na jednoj uzvišici sa tekućom vodom nastanili."
Riječ znači mjesto koje je malo izdignuto iznad zemlje sa najljepšim biljkama
(rastinjem), a riječ označava tekuću vodu. Postoji više različitih mišljenja o
lokaciji ovoga mjesta, međutim najvjerovanije je to Bejtul-makdis (Jerusalem),
a Allah najbolje zna.
O poslanici,
dozvoljenim i lijepim jelima se hranite i dobra djela činite, jer Ja dobro znam
što vi radite! /51/ Ova vaša vjera - jedna je vjera, a Ja sam Gospodar vaš, pa
Me se bojte! /52/ A oni su se u pitanjima vjere svoje podijelili na skupine,
svaka stranka radosna onim što ispovijeda, /53/ zato ostavi ove u zabludi
njihovoj još neko vrijeme! /54/ Misle li oni - kad ih imetkom i sinovima
pomažemo - /55/ da žurimo da im neko dobro učinimo? Nikako, ali oni ne opažaju.
/56/
Uzvišeni naređuje Svojim robovima, poslanicima, neka je na
sve njih blagoslov (salavat) i selam, da jedu ono što je dozvoljeno i da čine
dobra djela, ukazujući na to da je dozvoljeno (halal) potpora dobrom djelu, pa
su to poslanici, a.s., na najpotpuniji način ispunili. Neka ih Allah u ime
Njegovih robova nagradi najboljom nagradom. Hasan el-Basri o riječima
Uzvišenog: "O poslanici, dozvoljenim i lijepim jelima se hranite i dobra
djela činite" kaže: "Uistinu, Allah vam nije naredio da jedete vaša
žuta, crvena, slatka ili kisela, već rekao je: 'Uzmite ono što je dozvoljeno
(halal) od toga.'" U vjerodostojnom hadisu kaže se /266/: "Davud je
jeo ono što je rukom svojom stekao." U vjerodostojnom hadisu također se
kaže /267/: "Nije bio ni jedan vjerovjesnik a da nije čuvao ovce."
Upitali su: "I ti, Allahov Poslaniče?" Odgovorio je: "Da, ja sam
ih čuvao za nekoliko dijelova dirhema stanovnicima Meke." Potvrđeno je u
Muslimovom "Sahihu" od Ebu-Hurejrea, r.a., da je Allahov Poslanik,
s.a.v.s., rekao: "O ljudi, Allah je lijep i voli ljepotu. Naredio je
vjernicima ono što je naredio poslanicima rekavši: 'O poslanici, dozvoljenim i
lijepim jelima se hranite i dobra djela činite.' (2:172)
'O vjernici, jedite ukusna jela koja smo vam podarili.'
Zatim je spomenuo čovjeka 'koji dugo putuje, pa mu se kosa raščupa i on se
upraši, a hrana, piće i odjeća mu je haram i hrani se haramom. Pruža svoje ruke
nebu: 'Gospodaru, Gospodaru!', pa kako da mu se odazove!?" Prenosi ga imam
Ahmed i ovo je njegov tekst. Allah Uzvišeni kaže: "Ova vaša vjera - jedna
je vjera", tj. vaša vjera, o poslanici, jedna je vjera i vi ste jedan
narod. Ona je poziv na robovanje samo Allahu, bez ikakva sudruga. Zato Uzvišeni
kaže: "a Ja sam Gospodar vaš, pa Me se bojte!" Znači da je cilj
robovanje samo Allahu, bez ikakva sudruga, kroz raznovrsne zakone (šerijate)
objavljene poslanicima. Riječi Uzvišenog: "jedna je prava vjera"
izražene su u akuzativu stanja. Allah Uzvišeni kaže: "A oni su se u
pitanjima vjere svoje podijelili na skupine", tj. narode kojima su poslani
vjerovjesnici. "svaka stranka radosna onim što ispovijeda", tj. zbog
zablude u kojoj je, jer oni misle da su napućeni. Zbog toga je zastrašujući i
prijeteći rekao: "...zato ostavi ove u zabludi njihovoj", tj. u
njihovom grješenju i zabluđenosti "još neko vrijeme!", tj. do vremena
njihove propasti, kao što kaže Uzvišeni: "...zato nevjerenicima još
vremena dadni, još koji trenutak ih ostavi." (86:17)
Allah Uzvišeni kaže: "Misle li oni - kad ih imetkom i
sinovima pomažemo - da žurimo da im neko dobro učinimo? Nikako, ali oni ne
opažaju." tj. da li misle ovi zavedeni da je naše darivanje njima zbog
njihove počasti kod nas? Ne, nikako. Upropašćena je njihova nada, i to je samo
postepeno približavanje patnji i davanje vremena. Zbog ovoga Uzvišeni je rekao:
"Nikako, ali oni ne opažaju", kao što kaže Uzvišeni, "...Mi ćemo
im postepeno odakle se i ne nadaju patnju približavati i vremena im
davati" (68:44, 45), i kao što rekao je: "Ni bogastva vaša ni djeca
vaša neće vas učiniti Nama bliskim; samo one koji budu vjerovali i dobra djela
činili..." (34:37)
"Oni koji iz
bojazni prema Gospodaru svome strahuju, /57/ i oni koji u dokaze Gospodara
svoga vjeruju, /58/ i oni koji druge Gospodaru svome ravnim ne smatraju, /59/ i
oni koji od onoga što im se daje udjeljuju, i čija su srca puna straha zato što
će se vratiti svome Gospodaru - /60/ oni hitaju da čine dobra djela, i u njima
druge pretiču." /61/
Allah Uzvišeni kaže:
"Oni koji iz bojazni prema Gospodaru svome strahuju", tj. boje se
Allaha i pored dobročinstva koje su činili, vjerovanja i dobrih djela i
strahuju od Njegove kazne. Hasan el-Basri kaže: "Mumin sjedinjuje
dobročinstvo i bojazan, a licemjer zlodjela i nadu." "...i oni koji u
dokaze Gospodara svoga vjeruju", tj. potvrđuju istinitost njihovu, pa su
uvjereni da sve što je bilo s Allahovom je odredbom i predodređenjem, da
naredbe koje je uzakonio, On voli i zadovoljan je njima, a zabrane su ono što
On odbija i prezire. Pa ako je dobro - to je Istina. Allah Uzvišeni kaže:
"i oni koji druge Gospodaru svome ravnim ne smatraju", tj. ne
obožavaju pored Njega drugoga u bilo kojem vidu ibadeta i znaju da niko ne
treba da bude obožavan osim Njega. Allah Uzvišeni kaže: "...i oni koji od
onoga što im se daje udjeljuju, i čija su srca puna straha zato što će se vratiti
svome Gospodaru", tj. udjeljuju strahujući da od njih neće biti primljeno
iz bojazni da su to udjelili bez traženih uvjeta.
Ovo je iz predostrožnosti i rezervisanosti, kao što je
prenio imam Ahmed od Aiše da je upitala /269/: "Allahov Poslaniče, 'oni
koji od onoga što im se daje udjeljuju, i čija su srca puna straha' da li je to
Onaj Koji krade, blud čini i pije alkohol, a boji se Allaha Uzvišenog?"
Odgovorio je: "Ne, kćerko Ebu-Bekrova, ne kćerko Siddikova (Iskrenoga),
već je to Onaj Koji klanja, posti i daje zekat, a boji se Allaha
Uzvišenog." "...oni hitaju da čine dobra djela, i u njima druge
pretiču", pa ih je On učinio onima koji su druge pretekli. Molimo Allaha
Uzvišenog da nas učini od njih, a i druge muslimane!
"Mi nikoga ne
opterećujemo preko njegovih mogućnosti; u Nas je Knjiga koja istinu govori, i
nikome se nepravda neće učiniti. /62/ Ali, srca njihova su u nemaru prema ovom,
a pored toga i ružna djela stalno čine. /63/ A kad smo na muke stavili one među
njima koji su raskošnim životom živjeli, oni su odmah zapomagali. /64/ Sada ne
zapomažite, Mi vam nećemo pomoć ukazati, /65/ vama su ajeti Moji kazivani, ali
ste vi uzmicali; /66/ dičeći se Haremom i sijeleći, vi ste ružne riječi
govorili." /67/
Uzvišeni obavještava o Svojoj pravednosti u onome što je uzakonio
Svojim robovima na Ovom svijetu, i da On nikoga ne zadužuje onim što on ne
može, a na Sudnjem danu svest će račun sa njima, iz Knjige u retke napisane,
glede djela koja im je propisao, i u njoj neće ništa propušteno biti. Zbog
ovoga Uzvišeni kaže: "u Nas je Knjiga koja Istinu govori", tj. Knjiga
djela, "i nikome se nepravda neće učiniti", tj. ništa im se neće
umanjiti od dobra, a što se tiče loših djela, On će preći preko njih i
oprostiti mnogim Svojim robovima, vjernicima. Zatim kritikuje kurejšijske
mnogobošce "Ali, srca njihova su u nemaru," u nemaru "prema
ovome", tj. Kur’anu. Allah Uzvišeni kaže: "...a pored toga i ružna
djela stalno čine", tj. oni imaju i neka ružna djela pored njihovog
mnogoboštva, da bi se na njima ostvarila riječ kazne.
Allah Uzvišeni kaže: "A kad smo na muke stavili one
među njima koji su raskošnim životom živjeli, oni su odmah zapomagali",
tj. kad bi onima koji su u izobilju i raskoši živjeli (a to su oni koji su
uživali na ovom svijetu) došla Allahova kazna, oni bi vikali i tražili pomoć.
"Sada ne zapomažite, Mi vam nećemo pomoć ukazati", tj. niko vas neće
zaštiti od Nas; svejedno tražili vi pomoć ili šutjeli, kazna je neminovna.
Zatim spominje njihov najveći grijeh, pa kaže, neka je Uzvišen: "vama su
ajeti Moji kazivani, ali ste vi uzmicali", tj. kada ste pozivani, odbijali
ste, a kada je od vas traženo, ustezali ste se, kao što kaže Uzvišeni: "To
vam je zato što niste vjerovali kad se pozivalo Allahu Jedinom, a vjerovali ste
ako Mu se neko drugi smatrao jednakim! Odluka pripada jedino Allahu, Uzvišenom
i Velikom." (40:12) Allah Uzvišeni kaže: "dičeći se Haremom i
sijeleći, vi ste ružne riječi govorili", tj. dičeći se održavanjem Harema
i zato što su oni njegovi dostojnici, sijelili su uz Njega i spominjali su Kur
‘an nepristojnim govorom kao da je on magija, da je poezija, da je vračanje,
kao što su i spominjali Vjerovjesnika, Muhammeda, s.a.v.s., nepristojnim
govorom kao da je on pjesnik, ili mađioničar, ili lažac, ili lud. Sve je to
ništavno. Istina je da je on Allahov rob i Njegov poslanik kojem je Allah dao
pobjedu nad njima i koji ih je prognao iz Harema omalovažene i ponižene.
Mnogobošci održavaju Harem samo ovim pokvarenim govorom, a ovo, bez ikakve
sumnje, nije održavanje, već je rušenje i njegovo zapostavljanje. Da Allah
Uzvišeni sačuva
"Zašto oni o
Kur‘anu ne razmisle? Zar im dolazi nešto što nije dolazilo njihovim precima
davnim? /68/ ili oni ne poznaju Poslanika svoga, pa ga zato poriču? /69/ ili
govore: Ludilo je pri njemu! Međutim, on im Istinu donosi, ali većina njih
prezire Istinu. /70/ Da se Allah za prohtjevima njihovim povodi, sigurno bi
nestalo poretka na nebesima i Zemlji i u onom što je na njima; Mi smo im dali
Kur‘an, slavu njihovu, ali oni za slavu svoju ne haju. /71/ ili od njih tražiš
nagradu? Ta nagrada Gospodara tvoga bolja je, On najbolje nagrađuje. /72/ Ti
njih pozivaš na Pravi put, /73/ ali oni koji u onaj svijet neće da vjeruju s
Pravog puta, doista, skreću. /74/ i kad bismo im se smilovali i nevolje ih
oslobodili, opet bi oni u zabludi svojoj jednako lutali." /75/
Uzvišeni kritikuje mnogobožačko nerazumijeva -nje Kur'ana,
nerazmišljanje o njemu i njihovo okretanje od njega, usprkos što su darovani
Knjigom od koje Allah nije poptuniju i časniju objavio Svojim poslanicima, pa
je bilo za očekivati da će ovi prihvatiti blagodat koju im je Allah darivao,
zahvaljujući se na njoj, razumijevajući je i postupajući uvijek prema njenim
zahtjevima, kao što su to uradili plemeniti među njima, koji su primili islam i
slijedili Allahova Poslanika, s.a.v.s., a on je bio zadovoljan njima.
"Zašto oni o Kur‘anu ne razmisle?" Tada bi, tako mi Allaha, našli u
Kur‘anu zabranu grješenja, ako bi o njemu razmislili, ali su ga ostavili i
stradali. Zatim Allah kritikuje nevjernike Kurejša: "Ili oni ne poznaju
Poslanika svoga, pa ga zato poriču?" - zar oni ne poznaju Muhammeda i
njegovu istinoljubivost i povjerljivost i zar mu to nisu svjedočili i u periodu
džahilijjeta (poganstva) i kada je nastupio period islama? Allah Uzvišeni kaže:
"Kako govore: 'Džini su u njemu!'" Govori o riječima idolopoklonika o
Vjerovjesniku, s.a.v.s., da je on izmislio Kur'an, ili da je poludio od džina,
a svjesni su ništavnosti onoga što govore.
Allah je uputio izazov stanovnicima Zemlje da donesu nešto
slično Kur‘anu, ako mogu, a neće moći, nikad za nikad. Zbog ovoga je Uzvišeni
rekao: "Međutim, on im Istinu donosi, ali većina njih prezire
Istinu." Katade rekao je: "Spomenuto nam je /270/ da je Vjerovjesnik,
s.a.v.s., sreo nekoga čovjeka i rekao mu: 'Primi islam.' ^ovjek je odgovorio:
'Pozivaš me nečemu što ja ne volim.' 'Makar i ne volio', reče Vjerovjesnik,
s.a.v.s." Ovo je mursel-hadis. Allah Uzvišeni kaže: "Da se Allah za
prohtjevima njihovim povodi, sigurno bi nestalo poretka na nebesima i Zemlji i
u onom što je na njima", tj. da se Allah odazove prohtjevima i željama
koje su u njima i uzakoni stvari prema tome, sigurno bi nestalo poretka na
nebesima i Zemlji i u onom što je na njima zbog nesređenosti i različitosti
njihovih želja, kao što je o njima rekao kroz njihov govor: "Trebalo je da
ovaj Kur'an bude objavljen nekom uglednom čovjeku iz jednog od ova dva
grada!" (43:31) On - Uzvišeni je Savršen u svim Svojim osobinama,riječima,
postupcima, u Svome zakonu i odredbi, neka je Uzvišen i Nedostižan - Uzvišeni
je zbog ovoga rekao: "Mi smo im dali..., slavu njihovu", tj. Kur‘an,
"ali oni za slavu svoju ne haju." Allah Uzvišeni kaže: "Ili od
njih tražiš nagradu?", tj. plaću i honorar. "Ta nagrada Gospodara
tvoga bolja je", kao što su riječi Uzvišenoga: "Za ovo od vas ne
tražim nikakvu nagradu, mene će Gospodar svjetova nagraditi." (26:109)
Allah Uzvišeni kaže: "Ti njih pozivaš na Pravi put, ali
oni koji u onaj svijet neće da vjeruju s Pravog puta, doista, skreću", tj.
odstupaju i zastranjuju ga. "I kad bismo im se smilovali i nevolje ih
oslobodili, opet bi oni u zabludi svojoj jednako lutali." Uzvišeni govori
o surovosti u njihovom nevjerovanju, tvrdoglavosti i oponiranju, kao što kaže
Uzvišeni: "Da Allah zna da od njih može biti kakva dobra, učinio bi da
čuju, a da je učinio i da čuju, oni bi se opet okrenuli, jer oni i inače glave
okreću." (8:23) Ovo je iz pozicije znanja Uzvišenog o onome što neće biti,
da se desilo kako bi bilo.
Mi smo ih na muke
stavljali, ali se oni Gospodaru nisu pokorili, niti su molitve upućivali, /76/
tek kad im kapiju teške patnje otvorimo, oni će nadu izgubiti i u očajanje
zapasti. /77/ On vam daje sluh, i vid, i pameti; a kako malo vi zahvaljujete!
/78/ On vas na Zemlji stvara, i pred Njim ćete se sakupiti, /79/ On život i
smrt daje i samo od Njega zavisi izmjena noći i dana, pa zašto ne shvatite?
/80/ Ali, oni govore kao što su govorili oni prije njih. /81/ Govorili su:
"Zar kad pomremo i kad prah i kosti postanemo, zar ćemo, zaista, biti
oživljeni? /82/ i nama i još davno precima našim time se prijetilo, ali, to su
samo izmišljotine naroda drevnih." /83/
Allah Uzvišeni kaže: "Mi smo ih na muke
stavljali", tj. iskušali smo ih nevoljama i poteškoćama: "ali se oni
Gospodaru nisu pokorili, niti su molitve upućivali", tj. nije ih to
odvratilo od nevjerovanja i suprotstavljanja u kome su bili, već su ustrajali u
svome zastranjivanju i zabludi, a nisu se povinovali i ponizno dove upućivali
Allahu Uzvišenom, kao što kaže Uzvišeni: "Trebalo je da su poslušni
postali kad bi im kazna Naša došla! Ali, srca njihova ostajala su tvrda."
(6:43) Ibn Ebi-Hatem prenosi od Ibn-Abbasa da rekao je /271/: "Ebu-Sufjan
je došao Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i rekao: 'Muhammede, kunem te Allahom i
rodbinskom vezom, mi smo jeli ’ilhiz (jelo od kostrijeti i krvi, jer su jedno
vrijeme bili u izolaciji)'", pa je Uzvišeni objavio: "Mi smo ih na
muke stavljali, ali se oni nisu pokorili." Osnova ovog hadisa je kod
Buharije i Muslima /272/, da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., prokleo Kurejše kad
su se usprotivili, pa je učio: "Allahu moj, pomozi me protiv njih sa sedam
gladnih godina kao što je bilo sedam gladnih godina u vrijeme Jusufa!"
Allah Uzvišeni kaže: "...tek kad im kapiju teške patnje otvorimo, oni će
nadu izgubiti i u očajanje zapasti", tj. kad im dođe Allahova naredba o
iznenadnom nastupu Sudnjeg dana, pa ih zadesi Allahova kazna kojoj se nisu
nadali, bit će lišeni svakog dobra i izgubit će nadu u bilo kakav rahatluk.
Zatim Uzvišeni spominje Svoje blagodati prema Svojim
robovima, da im je dao sluh, vid i srca, koja predstavljaju razumijevanje i
shvatanje pomoću kojih se dosjećaju stvari i uzimaju pouku iz znakova
Univerzuma, koji ukazuju na jednoću (vahdanijjet) Uzvišenog i da On čini i
odabira što hoće. Allah Uzvišeni kaže: "...a kako malo vi
zahvaljujete!", tj. kako je mala vaša zahvalnost Allahu na blagodatima
koje vam je darivao, kao što kaže Uzvišeni: "A većina ljudi, ma koliko ti
želio, neće biti vjernici." (12:103) Zatim Uzvišeni govori o Svojoj
ogromnoj svemoći i neoborivoj snazi u Njegovu stvaranju ovih bića među kojima
su i ljudska stvorenja koja je Allah stvorio na svim kontinetima Zemlje,
različitih rasa, jezika i osobina, a zatim će na Sudnjem danu sakupiti prve i
posljednje u određeno vrijeme, jednog određenog dana, povraćajući ih i
proživljujući ih kao što ih je prvi put stvorio. Zbog Ovoga Uzvišeni kaže:
"On život i smrt daje i samo od Njega zavisi izmjena noći i dana, pa zašto
ne shvatite?", tj. zar nemate nekakve umove koji bi vas uputili na Silnog
i Sveznajućeg, Kojem je sve potčinjeno. Zatim govori o negatorima proživljenja
koji naliče poricateljima koji su bili prije njih: "Ali, oni govore kao
što su govorili oni prije njih. Govorili su: 'Zar kad pomremo i kad prah i
kosti postanemo, zar ćemo, zaista, biti oživljeni?'"
Znači da oni isključuju mogućnost da se to desi nakon što
oni istruhnu. "I nama i još davno precima našim time se prijetilo, ali, to
su samo izmišljotine naroda drevnih." Misle da je povratak apsolutno
nemoguć i da o njemu govori samo onaj ko je to naučio iz Knjiga prijašnjih
naroda i njihovog razilaženja. Ovo je s njihove strane negiranje i poricanje
Proživljenja. Ovo je poput riječi Uzvišenoga o njima: "Kako čovjek ne vidi
da ga Mi od kapi sjemena stvaramo, i opet je otvoreni protivnik, i Nama navodi
primjer, a zaboravlja kako je stvoren, i govori: 'Ko će oživiti kosti kada budu
truhle?' Reci: 'Oživit će ih Onaj Koji ih je prvi put stvorio; On dobro zna sve
što je stvorio.'" (36:77-79)
"Upitaj: 'Čija
je Zemlja i sve ono što je na njoj, znate li?' /84/ 'Allahova!', odgovorit će,
a ti reci: 'Pa zašto onda ne dođete sebi?'/85/ Upitaj: 'Ko je Gospodar sedam
nebesa i ko je Gospodar Arša veličanstvenog?' /86/'Allah!', odgovoriće, a ti
reci: 'Pa zašto se onda ne bojite?' /87/ Upitaj: 'U čijoj je ruci vlast nad
svim, a On uzima u zaštitu, i od koga niko ne može zaštićen biti, znate li?'
/88/ 'To je Allahovo!', odgovorit će, a ti reci: 'Pa zašto onda dopuštate da
budete zavedeni?' /89/ Da, Mi im istinu donosimo, a oni su , zaista,
lažljivci"/90/
Uzvišeni Allah potvrđuje Svoju jednoću i to da samo Njemu
pripada stvaranje, upravljanje i vladanje, da bi ukazao da je On Bog, osim
Kojeg, aposlutno nema nikakva i nijednog boga, pa da je potrebno samo Njemu
robovati, bez pridodavanja ikakva Mu sudruga. Zbog ovoga On je rekao Svome
Poslaniku, s.a.v.s., da kaže mnogobošcima koji obožavaju drugoga uporedo sa
Njime, a Njemu priznaju gosopodarstvo (rububijjet) i da Mu u tome nema nikakva
sudruga, da su oni mnogobožci samo u pogledu Njegove božanstvenosti
(ilahijjet), jer obožavaju drugoga uporedu sa Njim, pored njihova priznanja da
su oni koje obožavaju Njegovi robovi koji pored Njega ništa ne posjeduju.
[taviše, smatraju da će ih oni koje obožaju još više približiti Allahu, kako je
o tome obavijestio Uzvišeni. Allah Uzvišeni kaže: "Upitaj: 'Čija je Zemlja
i sve ono što je na njoj, znate li?'", tj. ko je nju stvorio i ono što je
na njoj i sva druga stvorenja "'Allahova!', odgovorit će", tj.
priznat će da sve stvoreno pripada Allahu, "a ti reci: 'Pa zašto onda ne
dođete sebi?'" i ne shvatite da je potrebno robovati Stvoritelju,
Opskrbitelju i nikome drugom.
"Upitaj: 'Ko je Gospodar sedam nebesa i ko je Gospodar
Arša veličanstvenog?'", tj. ko je Stvoritelj visokog svijeta i ko je
Gospodar Arša veličanstvenog. Arš je "krov" svega stvorenog, kako je
navedeno u hadisu kojeg prenosi Ebu-Davud od Allahova Poslanika, s.a.v.s.
/273/: "...Allah je uzvišeniji i od toga. Njegov Arš je iznad sedam nebesa
ovako..." i tada je pokazao rukom prema kupoli. Drugi hadis glasi /274/:
"Sedam nebesa i sedam zemalja sa onim što je među njima i u njima prema
Kursijju je kao jedna halka bačena u neku pustinju, a Kursijj sa onim što je u
njemu u odnosu na Arš je kao ta halka u toj pustinji." A "veličanstvenog"
znači velikog. Allah Uzvišeni kaže: "'Allah!', odgovorit će, a ti reci:
'Pa zašto se onda ne bojite?'", ako priznajete da je On Gospodar sedam
nebesa i Gospodar Arša veličanstvenog. Zar ne strahujete od Njegove kazne zbog
toga što Mu pripisujete sudruga? Allah Uzvišeni kaže: "Upitaj: 'U čijoj je
ruci vlast nad svim'", tj. u Njegovoj je ruci, "a On uzima u zaštitu,
i od koga niko ne može zaštićen biti - znate li?" Kod Arapa je bio običaj
da ako neki prvak među njima uzme u zaštitu nekoga, on nije kršio garanciju
njegove zaštite, niti je bilo dozvoljno nekome nižem po rangu od njega da mu
pruži zaštitu kako ne bi okrnjio njegovo pravo davanja zaštite.
Zato Uzvišeni kaže: "a On uzima u zaštitu, i od koga
niko ne može zaštićen biti", tj. On je Najveći Prvak od Kojeg nema većeg i
Njemu pripada stvaranje svih stvari i njihovo uređenje. Niko Njegov sud ne može
osporiti i On je Onaj Koji se ne može spriječiti i Kojem se ne može
suprotstaviti. [to On hoće - bude, a što On neće - ne bude. Allah Uzvišeni
kaže: "'To je Allahovo!', odgovorit će", tj. priznat će da je On
Najveći Prvak, koji nema sudruga, Koji daje zaštitu i od Koga niko zaštićen ne
može biti. "...a ti reci: 'Pa zašto onda dopuštate da budete
zavedeni?'", tj. kako gubite razum u vašem robovanju drugom uporedo sa Njim,
pored vašeg priznavanja svih Njegovih uzvišenih osobina Zatim Allah Uzvišeni
kaže: "Da, Mi im Istinu donosimo" To je obavijest o tome da nema
nikakav i nijedan bog osim Allah i uspostavili smo za to neosporive dokaze,
"a oni su , zaista, lažljivci", tj. u svome robovanju drugima uporedo
sa Allahom, a za što nemaju nikakva argumenta, kao što kaže Uzvišeni na kraju
ove sure /117 ajet/: "A Onaj Koji se, pored Allaha, moli drugom bogu, bez
ikakva dokaza o njemu, pred Gospodarom svojim će račun polagati, i nevjernici
se neće spasiti." Mnogobošci nisu mnogobošci zbog argumenta i dokaza, već
je to samo slijeđenje svojih predaka, neznalica, kao što o njima Allah kaže:
"Zatekli smo pretke naše kako ispovijedaju vjeru i mi ih slijedimo u
stopu." (43:23)
"Allah nije uzeo
Sebi sina, i s Njim nema drugog boga! Inače, svaki bi bog, s onim što je
stvorio - radio što bi htio, i jedan drugog bi pobjeđivao. – Uzvišen neka je
Allah Koji je daleko od onoga što oni iznose; /91/ Koji zna i nevidljivi i
vidljivi svijet, i On je vrlo visoko iznad onih koje Njemu ravnim
smatraju!" /92/
Allah Uzvišeni
proglašava Sebe čistim od toga da ima dijete i saučesnika u Gospodarstvu i
Robovanju Njemu, pa, neka je Uzvišen, kaže: "Allah nije uzeo Sebi sina, i
s Njim nema drugog boga! Inače, svaki bi bog, s onim što je stvorio, radio što
bi htio, i jedan drugog bi pobjeđivao", tj. ako bi se pretpostavila
višebrojnost bogova, svaki bog bi se izdvojio sa onim što je stvorio, pa ne bi
postojao sklad u egzistenciji. Međutim, vidljivo je da je egzistencija savršeno
uređena. Zatim bi svaki nastojao da pobijedi drugoga i da mu se suprotstavi, pa
bi jedan drugog i pobjeđivali. "Uzvišen neka je Allah, Koji je daleko od
onoga što oni iznose", tj. iznad onoga kako Ga opisuju neumjereni nepravednici
(sa djetetom ili sudrugom), On je vrlo visoko, On "Koji zna i nevidljivi i
vidljivi svijet, i On je vrlo visoko iznad onih koje Njemu ravnim
smatraju!", tj. čist je, slavljen i uzvišen od onoga što o njemu iznose
nepravedni i oni koji poriču.
"Reci:
'Gospodaru moj, ako hoćeš da mi pokažeš ono čime se njima prijeti, /93/ onda
me, Gospodaru moj, ne ostavi s narodom nasilničkim!' /94/ A Mi , zaista, možemo
da ti pokažemo ono čime im prijetimo. /95/ Ti lijepim zlo uzvrati, Mi dobro
znamo šta oni iznose, /96/ i reci: 'Tebi se ja, Gospodaru moj, obraćam za
zaštitu od priviđenja šejtanskih, /97/ i Tebi se, Gospodaru moj, obraćam da me
od njihova prisustva zaštitiš!'" /98/
Allah naređuje Svome
Vjerovjesniku, s.a.v.s., da uči ovu dovu prilikom nastupanja kazni:
"Gospodaru moj, ako hoćeš da mi pokažeš ono čime se njima prijeti",
tj. ako ih kazniš, a ja to doživim, ne svrstaj me među njih, kako je navedeno u
hadisu kojeg su prenijeli Ahmed i Tirmizija, koji ga smatra vjerodostojnim
/275/: "Kada želiš da iskušaš jedan narod, usmrti me Sebi
neiskušana." Allah Uzvišeni kaže: "A Mi , zaista, možemo da ti
pokažemo ono čime im prijetimo", tj. da hoćemo, Mi bi smo ti pokazali
kazne koje će ih pogoditi. Zatim Uzvišeni kaže upućujući na najbolji lijek koji
koristi prilikom druženja sa svijetom, a to je da se čini dobro onome ko čini
zlo, da bi se dobila njegova naklonost pa da se njegovo neprijateljstvo
preobrazi u prijateljstvo. Tako Uzvišeni kaže: "Ti lijepim zlo
uzvrati." Ovo je slično drugim riječima Uzvišenog: "...zlo dobrim uzvrati,
pa će ti dušmanin tvoj odjednom prisni prijatelj postati." (41:34) Allah
Uzvišeni kaže: "i reci: 'Tebi se ja, Gospodaru moj, obraćam za zaštitu od
priviđenja šejtanskih'", nakon što mu je naredio da ljudima lijepim
uzvraća, naređuje mu da traži od Njega, Uzvišenog, zaštitu od šejtana, jer sa
njima ne koristi ni jedno sredstvo i nijedna metoda koja je lijepa jer šejtani
su, općepoznato, neposlušni, pa njihove spletke može samo Allah Uzvišeni
spriječiti. Već smo ranije kod tumačenja "istiaze" naveli da je
Allahov Poslanik, s.a.v.s., učio dovu /276/: "Tražim zaštitu kod Allaha,
Koji sve čuje i zna od prokletog šejtana, od njegovog davljenja, njegove
oholosti i njegove poezije." Allah Uzvišeni kaže: "i Tebi se,
Gospodaru moj, obraćam da me od njihova prisustva zaštitiš!", tj. u nečemu
vezanom za mene. Zbog ovog naređeno je da se Allah spomene na početku svih
poslova, stoga da bi se otjerao šejtan od jela, bračnog intimnog odnosa, klanja
životinja i drugih stvari i poslova. Poradi ovoga i Ebu-Davud prenosi da je
Allahov Poslanik, s.a.v.s., učio dovu /277/: "Allahu moj, od Tebe tražim
zaštitu od davljenja, od potopa i tražim od Tebe zaštitu od toga da me šejtan
zavede i izbezumi prilikom smrti."
"Kad nekom od
njih smrt dođe, on uzvikne: 'Gospodaru moj, povrati me /99/ da uradim kakvo
dobro u onome što sam ostavio!' - Nikada! To su riječi koje će on uzalud
govoriti - pred njima će prepreka biti sve do Dana kada će oživljeni
biti." /100/
Allah Uzvišeni govori
o stanju nevjernika i onih koji su zanemarili imperativ Allaha Uzvišenog, na
smrtnom času, o njihovim riječima tom prilikom i traženja povratka na Ovaj
svijet kako bi popravili ono što su upropastili za svog života. Zbog ovoga
kaže: "'Gospodaru moj, povrati me da uradim kakvo dobro u onome što sam
ostavio!' - Nikada!", kao što kaže Uzvišeni: "čekaju li oni da se
obistine prijetnje njene? Onoga dana kad se obistine , reći će oni koji su na
njih prije zaboravili: Istinu su poslanici našeg Gospodara donosili! Da nam je
zagovornika kakva, pa da se za nas zauzme ili da nam je da budemo vraćeni, pa
da postupimo drugačije nego što smo postupili!'" (7:53) Oni će na više
mjesta tražiti povratak: na smrtnom času, na Dan proživljenja, na Dan smotre
pred Uzvišenim, kad budu izloženi Vatri u grozotama džehenemske kazne, kako o
tome govore kur'anski ajeti. Međutim, Allah Uzvišeni kaže: "Nikada! To su
riječi koje će on uzalud govoriti." čestica je odbijanja i sprečavanja,
tj. nećemo se odazvati njegovom traženju, niti ćemo ga prihvatiti. O riječima
Uzvišenog: "Nikada! To su riječi koje će on uzalud govoriti" El-Ala’
ibn Zijad govorio je: "Uistinu, neko od vas će primorati sebe, kada mu
dođe smrt, da traži oprosta od svoga Gospodara, pa će mu oprostit.
Zato neka bude pokoran Allahu Uzvišenom dok je još
živ." Katade rekao je: "Tako mi Allaha, jedina će mu želja biti da se
vrati kako bi bio u pokornosti Allahu, pa razmislite o želji nemarnog
nevjerenika i radite po toj želji, a nema nikakve snage, ni moći bez
Allaha." Ibn Ebi-Hatim prenosi od Aiše, r.a., da je rekla: "Teško se
grješnicima među stanovnicima grobova (tj. koji su već mrtvi). Ulazit će u
njihove grobove crne zmije ili tamnozelene; jedna zmija će ga ujedati niz
glavu, a jedna uz noge dok se ne sretnu na njegovoj sredini. To je kazna o
kojoj govori Allah Uzvišeni: "'pred njima će prepreka biti sve do Dana
kada će oživljeni biti.'" Mudžahid kaže: "Prepreka /berzah/ koja
razdvaja ovaj i vječni svijet." U riječima Uzvišenog: "pred njima će
prepreka biti sve do dana kada će oživljeni biti" prijetnja je zagrobnom
kaznom zalimima koji su na smrtnom času, kao što se kaže: "Pred njima je
Džehennem" (45:10), i kao što kaže Uzvišeni: "njega će teška patnja
čekati." (14:17) Allah Uzvišeni kaže: "do Dana kada će oživljeni
biti", tj. kazna mu neće prestajati do Dana proživljenja, kao što je
navedeno u hadisu /278/: "Neprestano će ostati u kazni na njoj...", u
zemlji (u kaburu).
"Pa kad se u Rog
puhne, tada rodbinskih veza među njima neće biti i jedni druge neće ništa
pitati. /101/ Oni čija dobra djela budu teška, oni će se spasiti, /102/ a oni
čija dobra djela budu lahka, oni će posve izgubljeni biti, u Džehennemu će
vječno boraviti, /103/ Vatra će im lica pržiti i iskešenih zuba će u njemu
biti." /104/
Uzvišeni obavještava
da kada se puhne u Rog poradi proživljenja iz grobova: "tada rodbinskih
veza među njima neće biti i jedni druge neće ništa pitati", tj. neće
koristiti rodbinske veze tada, tako da neće gledati babo svoje dijete, a vidjet
će ga, i makar na njemu bili grijesi koje će teško nositi na svojim leđima, i
makar mu je to dijete bilo na ovom svijetu najdraže od svih ljudi, neće mu se
ni okrenuti, niti ponijeti njegova tereta težine krila jedne mušice, kao što
kaže Uzvišeni: "na Dan kada će čovjek od brata svoga pobjeći i od majke
svoje i od oca svoga i od druge svoje i sinova svojih, toga Dana će svaki
čovjek samo o sebi brinuti." (80:34-37)
Ibn-Mes‘ud, r.a.,
kaže: "Kada bude Sudnji dan, Allah će sakupiti prijašnje i kasnije
generacije, zatim će jedan glasnik pozvati: 'Ko ima neku nepravdu da mu je
učinjena neka dođe i preuzme svoje pravo!', pa će se čovjek radovat da imadne
neko pravo kod svog oca, djeteta ili žene, pa makar bilo i malo. Potvrda toga
su riječi Allaha Uzvišenog: "Pa kad se u Rog puhne, tada rodbinskih veza
među njima neće biti i jedni druge neće ništa pitati." Ovo je prenio Ibn
Ebi-Hatim. Imam Ahmed prenosi od Ebu-Se’ida el-Hudrijje /279/: "^uo sam
Allahova Poslanika, s.a.v.s., da kaže sa ovoga minbera: '[ta je nekim ljudima
da govore da krvno srodstvo Allahova Poslanika, s.a.v.s., neće koristiti
njegovu narodu? Svakako da će koristiti. Tako mi Allaha, moje krvno srodstvo
proteže se i na ovaj i na vječni svijet i ja ću vam, uistinu, o ljudi, biti
preteča kada dođete na Sudnji dan. Neki če čovjek reći: 'Allahov Poslaniče, ja
sam taj i taj', a ja ću im reći: [to se tiče rodbinske veze, meni je poznata,
međutim vi ste poslije mene uveli novotarije i odstupili ste unazad.'"
Allah Uzvišeni kaže: "Oni čija dobra djela budu teška", tj. čija dobra
djela prevagnu loša, pa makar samo za jedno, smatra Ibn-Abbas, "oni će se
spasiti", tj. uspjet će da se riješe Vatre i da uđu u Džennet, "a oni
čija dobra djela budu lahka", tj. čija loša djela prevagnu dobra djela,
"oni će posve izgubljeni biti", tj. propast će, nastradati i vratiti
se kao gubitnici. "u Džehennemu će vječno boraviti", tj. stalno, bez
mogućnosi da odu. "vatra će im lica pržiti", kao što kaže Uzvišeni:
"A da nevjernici znaju da tada neće moći da otklone Vatru od lica svojih i
leđa svojih." (21:39)
Ibn-Merdevejh prenosi od Ebu ed-Derdaa, r.a. /280/: da je
Allahov Poslanik, s.a.v.s., o riječima Uzvišenog: "vatra će im lica
pržiti" rekao: "Tako će ih pržiti da će im se meso istopiti na
njihovim petama." Allah Uzvišeni kaže: "i iskešenih zuba će u njemu
biti." Imam Ahmed prenosi preko Ebu-Seida el-Hudrijja /281/: da je
Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: "i iskešenih zuba će u njemu biti”, peći će
ga Vatra, pa će mu se gornja usna posuvratiti (skupiti) do pola glave, a donja
usna će mu omlohaviti sve do pupka.
"Zar vam ajeti
Moji nisu kazivani, a vi ste ih poricali? /105/ 'Gospodaru naš', reći će, 'naši
prohtjevi bili su od nas jači, te smo postali narod zalutali.' /106/ 'Gospodaru
naš, izbavi nas iz nje; ako bismo ponovo zlo radili, sami bismo sebi nepravdu
učinili.'" /107/
Ovo je prijekor od
Allaha nevjernicima i grješnicima, pa Uzvišeni kaže: "Zar vam ajeti Moji
nisu kazivani, a vi ste ih poricali?", tj. Ja sam vam poslao poslanike,
objavio vam Knjige, odstranio vam sumnje i nije vam ostao nijedan argument da
budete nevjernici, kao što kaže Uzvišeni: "...da ljudi poslije poslanika
nebi nikakva opravdanja pred Allahom imali." (4:165) Zato oni kažu:
"Gospodaru naš, naši prohtjevi bili su od nas jači, te smo postali narod
zalutali", tj. donesen nam je dokaz, međutim, mi smo bili bjedniji od tog
da mu se pokorimo i da ga slijedimo, pa smo zalutali u odnosu na njega i
uskratili smo ga sebi Zatim kažu: "Gospodaru naš, izbavi nas iz nje; ako
bismo ponovo zlo radili, sami bismo sebi nepravdu učinili", tj. povrati
nas na dunjaluk, jer ako bismo se povratili onom što smo prije radili sami
bismo sebi nepravdu učinili i kaznu zaslužili, kao što kaže Uzvišeni:
"...mi priznajemo grijehe naše, pa ima li ikakva načina da se iziđe?
" - do riječi Uzvišenog- "...Odluka pripada jedino Allahu, Uzvišenom
i Velikom" (40:11,12), tj. nema nikava puta ni načina de se izađe, jer ste
vi Allahu druge smatrali jednakim, dok su ga vjernici smatrali Jednim i
Jedinim.
"'Ostanite u
njoj prezreni i ništa Mi ne govorite!', reći će On. /108/ Kad su neki robovi
Moji govorili: 'Gospodaru naš, mi vjerujemo, zato nam oprosti i smiluj nam se,
jer Ti si najmilostiviji!', /109/ vi ste im se toliko rugali da ste zbog toga
na Mene zaboravljali i uvijek ste ih ismijavali. /110/ Njih sam Ja danas
nagradio za ono što su trpjeli, oni su, doista, uspjeli." /111/
Ovo je odgovor Allaha Uzvišenog nevjernicima kada budu
tražili da izađu iz Vatre i da se vrate na ovaj svijet. Uzvišeni kaže:
"Ostanite u njoj prezreni", tj. boravite u njoj prezreni, omalovaženi
i poniženi, "i ništa Mi ne govorite!", tj. ne tražite ponovo, jer za
vas nema nikakva odgovora kod Mene. Abdullah ibn Amr kaže: "Tako mi
Allaha, poslije toga neće niko više riječi progovoriti. Ostat će samo uzdisanje
i hroptanje u džehenemskoj Vatri, pa će im glasovi biti slični magarećim: na
početku uzdisanje, a na kraju hroptanje." Prenosi ga Ibn Ebi-Hatim, a
također je prenio od Abdulla ibn Mes‘uda o riječima Uzvišeneog: "Ostanite
u njoj prezreni i ništa Mi ne govorite!" da je On rekao: "...Kada to
On kaže, nad njima će se zatvoriti Vatra i niko od njih neće izići."
Zatim Uzvišeni govori, podsjećajući ih na njihove grijehe na
ovom svijetu i to kako su se ismijavali sa Njegovim robovima, vjernicima i
Njegovim štićenicima (evlijama), pa kaže Uzvišeni: "Kad su neki robovi
Moji govorili: 'Gospodaru naš, mi vjerujemo, zato nam oprosti i smiluj nam se,
jer Ti si najmilostiviji!', vi ste im se toliko rugali", tj. rugali ste im
se zbog njihovih dova Meni i njihovog obraćanja Meni: "da ste zbog toga na
Mene zaboravljali", tj. ponijela vas je mržnja prema njima da zaboravite
odnos prema Meni, "i uvijek ste ih ismijavali", tj. zbog njihovih
postupaka i njihovog ibadeta, kao što kaže Uzvišeni: "Griješnici se smiju
onima koji vjeruju; kada pored njih prolaze, jedni drugima namiguju"
(83:29,30), tj. kude ih ismijavajući se, zatim Uzvišeni obavještava kako će
nagraditi Svoje štićenike i Svoje dobre robove, pa kaže: "Njih sam Ja
danas nagradio za ono što su trpjeli, oni su, doista, uspjeli", tj. nagradio
sam ih Džennetom i spasio od Vatre zato što su trpjeli vaše uvrede i vaše
ismijavanje sa njima.
"'A koliko ste
godina na Zemlji proveli?', upitat će On. /112/ Proveli smo dan ili samo dio
dana', odgovorit će 'pitaj one koji su brojali.' /113/ 'Pa da, kratko ste proveli',
reći će On, 'da ste samo znali!' /114/ 'Zar ste mislili da smo vas uzalud
stvorili i da Nam se nećete povratiti?' /115/ i neka je Uzvišen Allah, Vladar
Istiniti, nema drugog boga osim Njega, Gospodara Arša veličanstvenog!"
/116/
Uzvišeni upozorava ove
na pokornost prema Allahu Uzvišenom, koju su oni upropasatili u svom kratkom
životu na ovom svijetu, kao i robovanje Njemu Jedinom, Koji nema sudruga. A da
su se strpjeli za vrijeme kratkog dunjalučkog života, uspjeli bi kao što su
uspjeli Njegovi bogobojazni štićenici. "A koliko ste godina na Zemlji
proveli?, upitat će On", tj. koliko je trajao vaš boravak na dunjaluku?
"Proveli smo dan ili samo dio dana, odgovorit će, pitaj one koji su
brojali", tj. koji su računali. "Pa da, kratko ste proveli, reći će
On", tj. jedan kratak period kako god se računalo, "da ste samo
znali!" ne biste dali prednost prolaznom nad vječnim i ne biste postupali
ovako ružno i ne biste zaslužili Allahov prijezir za taj kratki period.
Prenosi Ibn Ebi-Hatim od Ejf‘a ibn Abdul-Kila‘ijja da je
govorio ljudima: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je /282/ 'Kada Allah stanovnike Dženneta uvede u
Džennet, a stanovnike Džehennema u Džehennem, upitat će: 'O stanovnici
Dženneta, koliko ste godina proveli na Zemlji?' Odgovorit će: 'Proveli smo dan
ili samo dio dana.' On će reći: 'Uistinu, divno je to što ste isposlovali za
dan ili samo dio dana Moju milost, Moje zadovoljstvo i Moj Džennet. Boravite u
njemu vječno i zauvijek.' Zatim će upitati: 'O stanovnici Vatre, koliko ste
godina proveli na Zemlji?' Odgovorit će: 'Proveli smo dan ili samo dio dana.'
On će reći: 'Uistinu, ružno je to što ste isposlovali za dan ili samo dio dana
Moju Vatru i Moj prijezir. Boravite u njoj vječno i zauvijek.'" Allah
Uzvišeni kaže: "Zar ste mislili da smo vas uzalud stvorili", tj. da
li ste mislili da ste stvoreni uzalud, bez ikakva cilja, neke namjere sa vama i
Naše mudrosti. Postoji mišljenje o komentaru ovog ajeta, koje kaže "radi
zabave", pa da se igrate i zabavljate, kao što su stvorene životinje, pa
nemaju nikakve nagrade, niti kazne, već smo vas Mi stvorili radi robovanja i
uspostavljanja Allahovih imperativa, Slavljen i Uzvišen je On. "i da Nam
se nećete povratiti?", tj. da se nećete povratiti na Vječni svijet, kao
što kaže Uzvišeni: "Zar čovjek misli da će sam sebi prepušten biti, da
neće odgovarati?" (75:36), tj. misli li da će biti zanemaren i
zaboravljen. Prenosi Ebu-Nu‘ajm od Ibrahima ibn el-Harisa /283/: "Poslao
nas je Allahov Poslanik, s.a.v.s., na jedan vojni pohod i naredio nam da učimo
kad omrčemo i kad osvićemo: 'Zar ste mislili da smo vas uzalud stvorili i da
Nam se nećete povratiti?', pa smo mi to učili, plijen osvojili i zdravi i
čitavi se vratili."
"I neka je Uzvišen Allah, Vladar Istiniti", tj.
Svet je On i Čist od toga da stvori nešto uzalud i radi igre, jer je On Vladar,
Istiniti i daleko od igre i zabave. "...nema drugog boga osim Njega,
Gospodara Arša veličanstvenog!" spominje Arš, jer je on svod svega
stvorenog i opisuje se riječju "kerim", tj. lijepog izgleda i
blistavog oblika. Ibn Ebi-Hatim prenosi od Abdullaha ibn Abbasa da je Allahov
Poslanik, s.a.v.s., rekao/284/: "Sigurnost moga ummeta od potopa, kada se
ukrcaju na lađu, je da uči: 'S imenom Allaha, Vladara Istinitog.' Oni ne
veličaju Allaha onako kako Ga treba veličati; a čitava Zemlja će na Sudnjem
danu u šaci Njegovoj biti, a nebesa će u Njegovoj desnici smotana ostati.
Hvaljen neka je On i vrlo visoko iznad onih koje Njemu smatraju ravnim! S
imenom Allaha, neka plovi i neka pristane! Gospodar moj, uistinu, prašta i
Milostiv je."
"A Onaj Koji se,
pored Allaha, moli drugom bogu, bez ikakva dokaza o njemu, pred Gospodarom
svojim će račun polagati, i nevjernici se neće spasiti. /117/ i reci:
'Gospodaru moj, oprosti i smiluj se, Ti si Samilosnik Najbolji!'" /118/
Allah prijeti onome
ko veže za Njega drugoga i robuje uporedo sa Njim drugome, obavještavajući da
onaj ko to čini nema nikava dokaza za svoje riječi, pa Uzvišeni kaže: "A
Onaj Koji se, pored Allaha, moli drugom bogu, bez ikakva dokaza o
njemu..." Ovo je parentetična (ubačena) rečenica, a apodoza je u riječima
Uzvišenog: "pred Gospodarom svojim će račun polagati", tj. Allah će
mu to obračunati. Zatim kaže: "i nevjernici se neće spasiti", tj. kod
Njega na Sudnjem danu neće imati nikava uspjeha, niti spasa. Katade kaže /285/:
"Spomenuto nam je da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., upitao nekog čovjeka: '[ta
obožavaš?' Odgovorio je: 'Obožavam Allaha i toga i toga', dok nije nabrojao
neke kipove, pa je Allahov Poslanik, s.a.v.s., upitao: 'Koji od njih ti kad te
nešto pogodi, pa ga pozoveš, to otkloni?' Odgovorio je: 'Allah, Slavljeni i
Uzvišeni.' Zatim ga je upitao: 'Koji od njih ti kad imaš neku potrebu, pa ga
pozoveš, to da i ispuni?' Odgovorio je: 'Allah, Slavljeni i Uzvišeni.' Zatim
rekao je: 'Pa šta te onda navodi da obožavaš ove uporedo sa Njim ili ti misliš
da Njega možeš nadvladati?' Odgovorio je: 'Ja samo želim da Mu budem zahvalan
robujući i ovima uporedo sa Njim.' Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: 'Vi
znate, a oni ne znaju. Ovaj čovjek, nakon što je primio islam, izjavio je:
'Sreo sam čovjeka koji me je pobijedio u prepirci.'" Ovo je
mursel-predanje, ovim lancem prenošenja. Međutim prenosi ga Ebu-Isa et-Tirmizi
u svome "Džami’u" kao musned-hadis od 'Imrana ibn el-Husajna, a ovaj
od njegovog babe dok on od Allahova Poslanika, s.a.v.s. Allah Uzvišeni kaže:
"I reci: Gospodaru moj, oprosti i smiluj se, Ti si Samilosnik
najbolji!" Ovo je napućivanje od Allaha Uzvišenog da se uči ova dova, jer
riječ ima općenito značenje brisanja grijeha i njihovog pokrivanja, zanemarivanja
kod ljudi, a "milost" znači da mu da pravilnost i uputu u riječima i
djelima.
Tefsir Ibn Kesir