Tefsir Ibn Kesir - Sura Kaf

Ova je sura prva sura u dijelu Kur'ana sa kratkim surama, prema najispravnijem tumačenju, a dokaz za to je ono što navodi Ebu-Davud od Osmana ibn Abdullaha ibn Evsa, a on od svoga djeda, kako Abdullah ibn Seid kaže: "Pričao mi je Evs od Ibn Huzeife, koji kaže: /229/ "Uputili smo se Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., u delegaciji plemena Sekif. Saveznici su (prijatelji) odsjeli kod Mugire ibn Šu’beta, r.a., a pod svoj šator Allahov Poslanik, s.a.v.s., ugostio je (primio) pleme Benu-Malik. Kaže Musedded, a bio je jedan od delegata Benu-Sekif: "Poslanik nam je, s.a.v.s., svake noći dolazio iza jacije i držao govore stojeći na nogama sve dok se ne bi umorio od dugog stajanja. Mnogo bi nam govorio šta je doživio od svoga plemena Kurejš, te je jednom rekao: "Nije isto! Bili smo oslabljeni i ponižavani -Musedded dodaje: u Meki - a kad smo otišli u Medinu nastao je rat promjenjivog ishoda, pa bismo nekada mi njih pobijedili, a nekada oni nas." Jedne noći Poslanik, s.a.v.s., nije se pojavio u uobičajeno vrijeme, pa smo rekli: "Nije nam večeras došao!" - a Poslanik je, s.a.v.s., rekao: "Iznenada mi je došla objava moga hizba iz Kur’ana, a.š., pa sam odbio doći dok se ne završi." Evs kaže: "Pitao sam drugove Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kako dijele Kur’an, pa mi odgovoriše: "Na tri, na pet, sedam, devet, jedanaest, trinaest i na dio (hizb) sa kraćim surama (el-mufessal)." Ovo navode Ibn-Madže i Imam Ahmed. Kad bismo se ovoga pridržavali, onda bi sura Kaf bila nakon 48. sure. Objašnjenje toga bilo bi ovako: tri: El-Bekare, Ali-Imran i En-Nisa'; pet: El-Maide, El-En‘am, El-A‘raf, El-Enfal i El-Tewba; sedam: Junus, Hud, Jusuf, Er-Ra‘d, Ibrahim, El-Hidžr, En-Nahl; devet: Subhane, Kehf, Merjem, Taha, El-Enbija, El-Hadždž, El-Mu‘minun, En-Nur i El-Furkan; jedanaest: Eš-Šu‘ara', En-Neml, El-Kasas, El-Ankebut, Er-Rum, Lukman, Eliflammim Es-sedžda, El-Ahzab, Sebe’, Fatir, Jasin; trinaest: Es-Safat, Sad, Ez-Zumer, El-Gafir, Hamim sedžda, Hamim ajn sin kaf, Ez-Zuhruf, Ed-Duhan, El-Džasije, Al-Ahkaf, El-Kitab, El-Feth i El-Hudžurat. Nakon toga dolazi hizb sa kraćim surama, kako kažu ashabi, r.a., navodeći da on počinje surom "Kaf". Tako smo i mi naveli, a zahvala pripada samo Allahu, dž.š. Prenosi Imam Ahmed od Abdullaha ibn Abdullaha da je Omer ibn Hattab, r.a., pitao Ebu-Vakida el-Lejsija: /230/

"Šta je Poslanik, s.a.v.s., učio na bajram-namazu?" On odgovori: "Kaf i Ikterebe." A navode ga i Muslim i četverica pisaca Sunena, prenoseći ga od Malika. Imam Ahmed navodi od Ummi-Hišam, kćerke Harisove, koja kaže: /231/ "Obavljali smo džuma-namaze sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., dugo, a on bi tom prilikom učio sure "Kaf", tako da sam, slušajući ga, naučila je napamet." Ovaj hadis navode Muslim i Ebu-Davud. Ovim se željelo reći da bi Allahov Poslanik, s.a.v.s., učio ovu suru na većim skupovima, kao što su Bajrami i džume, a zbog toga što ona u sebi sadrži govor o početku stvaranja, proživljenju, Sudnjem danu, polaganju računa, Džennetu i Džehennemu, nagradi i kazni, podsticanje (na dobro) i zastrašivanje (kaznom) - tergib ve terhib, a Allah najbolje zna.

"Kaf, tako Mi Kur'ana, slavnog"/1/ "Oni se čude što im je došao jedan od njih da ih opominje, pa nevjernici govore: 'To je čudna stvar!'"/2/ "Zar kad pomremo i zemlja postanemo...? Nezamisliv je to povratak"/3/ "Mi znamo šta će od njih zemlja umanjiti (uništiti), u Nas je Knjiga koja sve čuva."/4/ "Oni, međutim, poriču Istinu koja im dolazi i oni su u smetenom stanju."/5/

"Kaf" je jedno od slova arapskog pisma spomenutih na početku pojedinih sura, kao što Uzvišeni kaže na drugim mjestima: "Sad, Nun, Elif-la-mim, Ha-mim, Jasin" i tome slično. To kažu Mudžahid i još neki drugi mufessiri. Već smo govorili o ovim harfovima na početku sure "El-Bekare", tako da nema potrebe ponavljati. Spominje se da je Kaf planina koja okružuje cijelu Zemlju, pa je zovu planina Kaf, a Allah najbolje zna, ali kao da je ovo jedna od legendi Benu-Israila, a moje je mišljenje da je to i tome slično proizvod izmišljotina nekih njihovih otpadnika koji na taj način varaju ljude o pitanju vjere. A riječi Uzvišenog: "Tako Mi Kur‘ana, Slavnog", tj. časnog i uzvišenog, kome: "Laž ne može prići, bilo s koje strane, on je objava od Mudroga i hvale dostojnoga." (41:42) Riječi koje dolaze poslije zakletve sadrže potvrdu poslanstva i obećanja koje će se obistiniti. Međutim, i da nema zakletve, bilo bi dovoljno ono što je do sada rečeno od zakletvama koje su prije spomenute u Kur’anu, kao što su: "Sad, tako Mi Kur‘ana slavnog, doista su bahati i inadžije oni koji neće da vjeruju", (38:1-2) a tako i ovdje kaže: "Kaf, tako Mi Kur‘ana slavnog. Oni se čude što im je došao jedan od njih da ih opominje, pa nevjernici govore: 'To je čudna stvar.'" Znači, čude se što im je poslan Poslanik, s.a.v.s., od ljudi, kao što kaže Uzvišeni: "Zašto je čudno ljudima što Mi objavljujemo jednom između njih..." (10:2)

Ovim se želi reći da to nije nikakvo čudo jer Allah, dž.š., odabire izaslanike i među melecima i među ljudima. Zatim, Allah, dž.š., navodi riječi njihovog čuđenja za događaje za koje oni smatraju da su nemogući: "Zar kad pomremo i zemlja postanemo...? Nezamisliv je to povratak." Znači, oni se pitaju: kada umru i postanu prah, kako je moguć njihov povratak - smatrajući to svakako nemogućim. Uzvišeni im Allah odgovara: "Mi znamo šta će od njih zemlja umanjiti (uništiti)", tj. Nama se neće moći sakriti ni jedan dio njihovog tijela, ma gdje ono bilo. "U nas je Knjiga koja sve čuva." Tj. knjiga koja čuva sve stvari, potpuno tačno. Zatim, Uzvišeni objašnjava uzroke njihovog nevjerovanja i poricanja proživljenja, pa kaže: "Oni, međutim, poriču istinu koja im dolazi i oni su u smetenom stanju." Znači, u promjenljivom, kolebljivom i nejasnom stanju. A to je stanje svakog onog ko napusti Istinu, pa bilo što da kaže poslije toga, bezvrijedno je.

"A zašto ne pogledaju nebo iznad sebe? - kako smo ga sazidali i ukrasili i kako u njemu nema pukotina." /6/ "A Zemlju smo rasprostrli i po njoj nepomična brda pobacali i dali da iz nje niče raznovrsno, prekrasno bilje."/7/ "Da bi razmislio i opomenuo se svaki rob koji se gospodaru svome obraća -"/8/ "Mi s neba spuštamo blagoslovljenu vodu i činimo da uz pomoć njenu niču vrtovi i žito koje se žanje"/9/ "I visoke palme u kojih su zameci nagomilani jedni iznad drugih" /10/ "kao hranu robovima i Mi njome oživljavamo mrtav predjel; tako će biti i oživljenje."/11/

Allah upozorava Svoje robove na Svoju veliku moć i da je veći od onoga čemu se oni čude i ne vjeruju. "A zašto ne pogledaju nebo iznad sebe? - kao smo ga sazidali i ukrasili", tj. svjetiljkama. "I kako u njemu nema pukotina." Znači, nema nikakvih rascjepa, tj. nesklada, kao što kaže Uzvišeni: "Onaj Koji je sedam nebesa jedne iznad drugih stvorio - ti u onome što Svemilosni stvara ne vidiš nikakva nesklada, pa ponovo pogledaj, vidiš li ikakav nedostatak." (67:3) A riječi Uzvišenog: "A Zemlju smo rasprostrli", tj. učinili je širokom; "I po njoj nepomična brda pobacali", a to su planine koje štite zemlju od ljuljanja. "I dali da iz nje niče raznovrsno, prekrasno bilje" - što znači sve vrste žitarica, plodova i biljaka sa najljepšim izgledom i oblikom. "Da bi razmislio i opomenuo se svaki rob koji se Gospodaru svome obraća", tj. prizor nebesa i Zemlje i svega onoga što je na njima od velikih znamenja ukazuje i opominje svakog čovjeka pokajnika da se vrati Uzvišenom Allahu.

A riječi Uzvišenog: "Mi s neba spuštamo blagoslovljenu vodu", tj. korisnu, "i činimo da uz pomoć njenu niču vrtovi." Znači, bašče pune plodova i tome slično. "I žito koje se žanje...", tj. misli se na žitarice koje se mogu jesti, a i pohraniti. "I visoke palme", tj. ogromne "...u kojih su plodovi nagomilani, jedni iznad drugih." Znači naslagani jedni nad drugima. "...kao hranu robovima", tj. za sva stvorenja. "I Mi njome oživljavamo mrtav predjel." To je gola suha zemlja na koju se spušta kiša pa se zazeleni i dobro rodi, te od svega toga izrasta prekrasno bilje. Znači, kada nije bilo nikakva bilja spuštena je kiša, pa se sve zazeljenjelo. Ovo je primjer proživljenja poslije smrti za one koji ga poriču. Na taj način Uzvišeni Allah oživljava mrtve, pa kaže: "Tako će biti oživljenje", tj. proživljenje poslije smrti, kako kaže Uzvišeni: "I ti vidiš Zemlju kako je zamrla, ali kad na nju kišu spustimo, ona ustrepće i uzbuja, a iz nje iznikne svakojako bilje, prekrasno. Zato što Allah postoji, i što je On kadar oživiti mrtve i što On sve može." (22:5,6)

"Prije njih poricali su narod Nuhov i stanovnici Ressa i Semud./12/ "I Ad i narod Faraonov i narod Lutov."/13/ "I stanovnici Ejke i narod Tubba; svi su oni poslanike lažnim smatrali i kaznu Moju zaslužili."/14/ "Pa zar smo sa stvaranjem prvim nemoćni postali? Ne, ali oni u ponovno stvaranje sumnjaju." /15/

Prijeti Uzvišeni kafirima iz plemena Kurejš i njima sličnim, kao i onima koji su takvi bili prije njih o kojima je već govoreno u suri "El-Furkan". "I Semud i Ad i narod Faraonov, i narod Lutov..." To je njegov narod iz Sodome i Gomore, kojima je on poslan kao poslanik. Allah ih je natjerao u zemlju i njihovu zemlju pretvorio u ružnu, ustajalu baruštinu zbog njihovog nevjerovanja, nasilničkog ponašanja i opiranja Istini. "I stanovnici Ejke..." To je narod Šuajba, a.s. "I narod Tubba", a to su bili Jemenci o kojima smo već govorili u suri Ed-Duhan, te nema potrebe ponavljati. Allahu pripada sva hvala. "Svi su oni poslanike lažnim smatrali", tj. sve su to bili narodi što su u laž ugonili svoje poslanike. A ko laže jednog poslanika, kao da ih sve smatra lažnima. "I kaznu Moju zaslužili", tj. stići će ih kazna koju im je Allah, dž.š., obećao, kazna zbog njihovih laži.

A riječi Uzvišenog: "Pa zar smo sa stvaranjem prvim nemoćni postali?", tj. zar nas je nemoćnim učinilo prvo stvaranje, da bi se sumnjalo u ponovno stvaranje. "Ne, ali oni u ponovno stvaranje sumnjaju", tj. kada smo bili u stanju prvi put stvoriti, ponovno je stvaranje još lakše od toga, kao što kaže Uzvišeni: "On je Taj Koji iz ničega stvara i On će to ponovo učiniti, to je Njemu lakše." (30:27) A navedeno je u sahih hadisu: /232/ "Kaže Uzvišeni Allah: 'Ugoni Me u laž čovjek, a nema pravo, i napada Me, a nema pravo. Kaže da ga neću oživiti kako je nastao prvi put, a prvo stvaranje nije za Mene teže od njegova ponovnog oživljenja.'"

"Mi stvaramo čovjeka i znamo što mu duša njegova šapće, jer Mi smo njemu bliži od vratne žile kucavice."/16/ "Kad se dvojica sastanu i sjednu jedan sa desne, a drugi s lijeve strane", /17/ "on ne izusti ni jednu riječ, a da pored njega nije prisutan onaj koji bdije." /18/ "Smrtne muke će zbilja doći - to je nešto od čega ne možeš pobjeći", /19/ "I u rog će se puhnuti - to je Dan kojim se prijeti." /20/ "I svako će doći, a s njim vodič i svjedok." /21/ "Ti nisi mario za ovo pa smo ti skinuli koprenu tvoju, danas ti je oštar vid."/22/

Uzvišeni obznanjuje Svoju moć nad čovjekom, jer ga je On stvorio i Svojim znanjem obuhvaća sve što je vezano za čovjeka. Njemu, Uzvišenom, čak je poznato šta ljudske duše same sebi došaptavaju, bilo dobro ili zlo, kao i sve ostalo. Pouzdana predanja govore da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /233/ "Uzvišeni Allah će prijeći preko zlih misli mog ummeta, ukoliko ih čovjek ne izgovori i ne počini." A Allah, dž.š., kaže: "Mi smo njemu bliži od vratne žile kucavice." Znači, Allahovi meleci su bliži čovjeku od njegove žile kucavice, kao što kaže o posmrtnim trenucima: "A Mi smo mu bliži od vas, ali vi ne vidite" (56:85), tj. Njegove meleke, pa kaže Uzvišeni: "Mi, uistinu, Kur'an objavljujemo, i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti." (15:9) Meleci se, slaveći svoga Gospodara, a uz Njegovu dozvolu spuštaju, prilaze čovjeku i tako su mu bliži od njegove vratne žile, na onaj način na koji je to Uzvišeni odredio. Zbog toga Uzvišeni ovdje kaže: "Kad se dvojica sastanu..." Znači, dva meleka koji pišu ljudska djela. "I sjednu jedan sa desne, a drugi sa lijeve strane", tj. motre. "On ne izusti...", tj. čovjek "ni jednu riječ", znači, ne progovori ni jedne jedine riječi "a da pored njega nije prisutan onaj koji bdije", tj. svako ima svoga pratioca i pisara koji ne ostavlja ni jednu riječ, ni jedan pokret, tj. ne može se sakriti ništa ni od riječi ni od djela. Prenosi Imam Ahmed od Bilala ibn Harisa el-Muzenija, r.a., koji kaže da je rekao Allahov Poslanik, s.a.v.s.: /234/

"Čovjek ponekad izgovori dobru riječ kojoj ne poklanja naročite pažnje, jer mu se čini beznačajna, a ona mu donese Allahovo zadovoljstvo sve do dana dok se ne sretne s Njim. Isto tako ponekad izgovori hrđavu riječ, za koju nimalo ne brine, a ona mu donese Allahovu srdžbu sve do dana dok se ne sretnje s Njim." Pa bi Alkame rekao: "Koliko bih puta nešto izgovorio, ali mi na um padnu riječi Bilala ibn Harisa, pa ušutim." Ovo prenosi i Et-Tirmizi smatrajući ga sahih hadisom. A spominje se o Imamu Ahmedu da je stenjao u svojoj bolesti, pa je čuo od Tavusa da je rekao: "Melek piše sve, čak i stenjanje." Poslije ovoga Ahmed nije stenjao sve do svoje smrti, r.a. A riječi Uzvišenog: "Smrtne muke će zbilja doći - to je nešto od čega ne možeš pobjeći." Ovo se odnosi na svakog čovjeka, bez obzira bio on vjernik ili nevjernik, jer u sahih predanjima stoji da je Vjerovjesnik, s.a.v.s.: /235/ "kada mu se primakla smrt, počeo brisati znoj sa svoga lica govoreći: 'Subhanallah, doista smrt ima svoje muke.'" A riječi Uzvišenog: "To je nešto od čega ne možeš pobjeći", tj. za čovjeka je neizbježan susret sa smrću, bez obzira koliko bježao od nje - on će je sigurno sresti. Dalje, Uzvišeni kaže: "I u rog će se puhnuti, to je Dan kojim se prijeti." Znači Sudnji dan. U hadisu stoji da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /236/ "Kako ću biti miran, a vlasnik roga je spreman, nageo se nastranu, iščekujući kada će mu biti naređeno da puhne."

Pitali su: "O Allahov Poslaniče, šta da kažemo?" Reče: "Učite: hasbunallahu ve ni’amel-vekil." Pa su oni rekli "hasbunallahu ve ni‘mel - vekil." "I svako će doći, a s njim vodič i svjedok", tj. melek će ga odvesti do mjesta suđenja, a drugi će biti melek svjedok njegovih djela. Ovo se jasno vidi i u ajeti-kerimu, a ovakav stav zastupa i Ibn-Džerir. Prenosi se od Jahja ibn Rafia, štićenika (roba) Sekifovog, da je rekao: "Čuo sam kako Osman ibn Affan, r.a., drži hutbu i uči ovaj ajet: 'I svako će doći, a s njim vodič i svjedok', pa kaže: 'Vodič je onaj koji vodi čovjeka pred Allaha, dž.š., a svjedok je onaj koji će svjedočiti šta je učinio.'" Ovako smatraju i Mudžahid, Katade i Ibn-Zejd. A Allah, dž.š., kaže: "Ti nisi mario za ovo, pa smo ti skinuli koprenu tvoju, danas ti je oštar vid", tj. do ovoga Dana si bio u gafletu - neznanju. "Pa smo ti skinuli koprenu tvoju i danas ti je oštar vid", tj. vid će biti vrlo izoštren kod svakoga toga dana. Čak i kod onih koji su bili kafiri na dunjaluku bit će tako, ali im tada to neće koristiti nimalo, kako i reče Uzvišeni: "A da ti je vidjeti grješnike kako će, oborenih glava, pred Gospodarom svojim, reći: 'Gospodaru naš, vidjeli smo i čuli smo, pa nas povrati da dobra djela činimo; mi, doista, čvrsto vjerujemo.'" (32:12)

"A drug njegov će reći: 'Ovaj pored mene, spreman je.' /23/ 'Bacite vas dvojica u Džehennem svakog nezahvalnika, inadžiju /24/ koji je branio da se čine dobra djela i koji je nasilnik i podozriv bio.' /25/ 'Koji je, pored Allaha, drugog boga vjerovao, zato ga bacite u patnju žestoku.'" /26/ "A drug će njegov reći: 'Gospodaru naš, ja ga nisam silom zvao, sam je u velikoj zabludi bio.' /27/ 'Ne prepirite se preda Mnom' - reći će On - 'još davno sam vam zaprijetio' /28/ "Moja riječ se ne mijenja i Ja nisam prema robovima Svojim nepravičan.'" /29/

A riječi Uzvišenog: "A drug njegov će reći: 'Ovaj pored mene, spreman je'", tj. sve je spremno, bez ikakva dodavanja ili oduzimanja. To obuhvaća sve, i one meleke koji privode, i one koji svjedoče, kao što tako s razlogom smatra Ibn-Džerir. Tom prilikom Uzvišeni Allah donosi pravednu presudu Svojim stvoriteljima. Pa će reći Uzvišeni: "Bacite vas dvojica u Džehennem svakog nezahvalnika, inadžiju." Vodič će kafira dovesti na mjesto polaganja računa, pa kada pristupi i svjedok protiv kafira i svoje obavi, naredit će im Uzvišeni da ga bace u Džehennem koji će ružno prebivalište biti. A kafiri su oni koji su mnogo poricali, mnogo lagali i inadili se, istini suprotstavljali laž, a sve im je to bilo dobro poznato. "Koji je branio da se čine dobra djela", tj. nije izvršavao svoje obaveze i prava, niti je činio dobročinstvo, niti je održavao rodbinske veze, niti dijelio sadaku. "...koji prelazi granice...", tj. silno se ponašao prekoračujući granice dozvoljenog. A Katade smatra da nasilnik može biti u svom govoru, ponašanju i djelovanju "...podozriv...", tj. sumnjiv u svom poslu i podozriv za svakog ko ga vidi. "Koji je, pored Allaha, u drugog boga vjerovao..." Znači činio širk Uzvišenom Allahu, robujući pored Njega i nekom drugom. "Zato ga bacite u patnju žestoku."

Imam Ahmed navodi od Ebu-Seida el-Hudrija, r.a., a ovaj od Vjerovjesnika, s.a.v.s., da je on rekao: /237/ "Izići će jedan plamen vatre iz Džehennema i reći: 'Danas sam zadužen za trojicu: silnika oholog, onog ko pripisuje Allahu druga i za onog ko izvrši bezrazložno ubistvo.'" Pa će ih sabrati i baciti na džehenemske muke." "A drug njegov će reći", a taj drug, to je šejtan koji je bio zadužen za njega - čovjek može imati prijatelja od džina ili prijatelja od meleka, a oba su mu drugovi. Melek mu naređuje dobro, a šejtan nagovara na zlo. A riječi Uzvišenog na početku ovog ajeti-kerima: "A drug njegov će reći...", ovaj drug je melek, a što se tiče drugih riječi (bez početnog vava), to se odnosi na šejtana. "Gospodaru naš, ja ga nisam silom zaveo", tj. nisam ja kriv što je zalutao. "Sam je u velikoj zabludi bio." Znači, u sebi je imao sklonosti da luta i da prihvata laž, protiveći se Istini. "'Ne prepirite se preda Mnom', reći će On."

To će reći Uzvišeni Allah, dž.š., čovjeku i njegovom drugu od džina, zato što su se svađali pred Njim, pa će reći čovjek: "Gospodaru, ovaj me je odvraćao od zikra, a već sam bio upućen", a šejtan će na to: "Gospodaru naš, ja ga nisam silom zaveo, sam je u velikoj zabludi bio", tj. udaljio se od pravca vjere, pa će reći Uzvišeni Gospodar obojici: "Ne prepirite se preda Mnom", reći će On, "još davno sam vam zaprijetio", tj. davno sam vas opomenuo preko svojih poslanika, šaljući kitabe i donoseći vam dokaze. "Moja se riječ ne mijenja...", tj. već sam odlučio i nema promjene Mojoj odredbi. "I Ja nisam prema robovima Svojim nepravičan", tj. Ja neću nikoga kazniti zbog učinjenih grijeha, a da mu prije toga ne ponudim jasne dokaze.

"Na Dan kada upitamo Džehennem: 'Jesi li se napunio?' On će odgovoriti: 'Ima li još?'"/30/ "A Džennet će biti primaknut bogobojaznima, neće biti ni od jednog daleko./31/ Ovo je ono što vam je obećano, svakome onome koji se kajao i čuvao./32/ Koji se Svemilosnog u osami bojao, iako Ga nije vidio i koji je srce odano donio. /33/ Uđite u njega, u miru, ovo je Dan vječni!"/34/ "U njemu će imati što god zažele, a od Nas i više."/35/

Obavještava Uzvišeni da će On upitati Džehennem na Sudnjem danu: "Jesi li se napunio?" A to je zbog toga što je On njemu obećao da će ga napuniti mnogim džinima i ljudima. Uzvišeni će narediti da se oni koji su zaslužili kaznu bace u Džehennem, a Džehennem će upitati: "Ima li još?", tj. da li je ostalo još šta što bi me napunilo? Na ovakvo razumijevanje upućuje tok ajeta, a potvrđuju to i hadisi. Buharija navodi od Enesa ibn Malika, r.a., da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: /238/ "Bacat će se ljudi u Džehennem, a on će pitati: 'Ima li još?' Sve dok Gospodar Veličine ne stavi na njega Svoju nogu, a on će reći: 'Dosta mi je! Dosta mi je!'" A navodi i Ahmed od Enesa, r.a., koji kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /239/

"Neprestano će se ljudi bacati u Džehennem, a on će postavljati pitanje: "Ima li još?" Gospodar Veličine stavit će na njega Svoju nogu, tako da će se Džehennem pokupiti i reći: 'Dosta mi je! Dosta mi je, tako Ti Tvoje veličine i plemenitosti.'" Za to vrijeme će u Džennetu biti mjesta da će Allah stvarati nova stvorenja koja će tu nastaniti." I Muslim navodi sličan hadis. U svom sahihu Muslim bilježi od Ebu-Seida, r.a., koji kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /240/ "Prepirali se Džennet i Džehennem, pa Džehennem reče: 'U mene će ući svi oholi i uobraženi (silnici)', a Džennet će reći: 'U mene će ući slabići i siromasi.' Pa Allah, dž.š., presudi među njima: 'Ti si, Džennete, Moja milost, tobom ću se smilovati kome hoću; a ti si, Džehenneme, Moja kazna kojom ću mučiti koga Ja hoću, i oba ću vas napuniti.'" A riječi Uzvišenog: "A Džennet će biti primaknut bogobojaznima, neće biti ni od jednog daleko", tj. bit će tako blizu bogobojaznima. "Neće biti ni od jednog daleko." Riječ je o Danu sudnjem, koji nije daleko, zbog toga što će neizbježno doći, a sve što dolazi blizu je. "Ovo je ono što vam je obećano, svakome onome koji se kajao", tj. svakome iskrenom pokajniku. "I čuvao", tj. drži se obećanja i ne krši ga, a Ubejd ibn Umejr smatra da je pokajnik i čuvar onaj koji neće sjediti pa ustati, a da pri tom ne zatraži oprost od Allaha Uzvišenog. "Koji se Svemilosnog u osami bojao, iako Ga nije vidio", tj. boji se Allaha čak i u situaciji kada zna da ga niko ne vidi osim Njega, kao što su riječi Vjerovjesnika, s.a.v.s.: /241/

"...i čovjek koji spominje Allaha toliko da mu se oči napune suzama." "Koji je srce odano donio", tj. vraća se Allahu, dž.š., bez imalo širka. "Uđite u njega", misli se u Džennet "U miru", tj. spašeni od džehenemske kazne, a i meleki ih dočekuju selamom. "Ovo je Dan vječni", tj. vječno će boraviti u Džennetu, neće nikada umirati, niti iseliti se, a ni poželjeti nešto drugo. "U njemu će imati što god zažele", tj. što god bi tražili, to bi i našli. U hadisu koji prenosi Ibn-Mes’ud, r.a., stoji da mu je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /242/ "Zaista, kad bi poželio pečene ptice u Džennetu, padale bi preda te." A riječi Uzvišenog: "A od Nas i više." Ove riječi sliče riječima Uzvišenog kad kaže: "One koji dobra djela čine, čeka lijepa nagrada i više od toga." (10:26) Već je ranije naveden hadis iz Muslimovog sahiha da je najveća počast gledanje u lice Plemenitog Allaha.

"A koliko smo naroda prije ovih uništili, koji su moćniji od njih bili, pa su po svijetu utočište tražili - od propasti spasa ima li!?/36/ U tome je, zaista, pouka za onoga ko razum ima, ili ko sluša, a priseban je. /37/ Mi smo stvorili nebesa i Zemlju i ono što je između njih - za šest Dana, i nije nas ophrvao nikakav umor. /38/ Zato strpljivo podnosi ono što oni govore i veličaj Gospodara svoga i zahvaljuj Mu prije sunčeva izlaska i prije zalaska. /39/ I veličaj Ga noću i poslije obavljanja namaza."/40/

Kaže Uzvišeni: "A koliko smo naroda prije ovih uništili", tj. onih koji su lažljivi bili. "Koji su moćniji od njih bili", tj. bili su mnogobrojniji i snažniji, nastanjivali Zemlju i mnogo je više izgrađivali, pa zbog toga Uzvišeni ovdje kaže: "Pa su po svijetu utočište tražili", tj. putovali su po svijetu tražeći izvore za život i zaradu i krušili više nego vi. Pa kaže Uzvišeni: "Od propasti spasa ima li?" Znači, gdje misle pobjeći od Allahove odredbe i sudbine? Pa ni vi nećete sigurno naći nigdje utočišta, jer to je neizbježno. A riječi Uzvišenog: "U tome je zaista, pouka", riječ “zikra” znači pouka. "Za onoga ko razum ima", . onaj koji je potpuno svjestan i poznaje suštinu. "Ili ko sluša, a priseban je", tj. sluša govor koji ga osvješćuje i opamećuje uz pomoć svoje pameti i dubokog razuma. A Arapi kažu: "Kada čovjek, napregnut s oba uha sluša pažljivo." Ovako smatraju Dahak i Es-Sevri. Uzvišeni Allah kaže: "Mi smo stvorili nebesa i Zemlju i ono što je između njih za šest Dana, i nije Nas ophrvao nikakav umor." U njemu je obavijest o proživljenju, jer Onaj Ko je bio u stanju stvoriti nebesa i Zemlju nije se sigurno umorio njihovim stvaranjem, a On je Moćan i da proživi umrle na ovaj isti način. Jevreji kažu - neka je na njih neprestano prokletstvo - : "Allah je stvorio nebesa i Zemlju u roku šest dana, a zatim se sedmi dan odmorio", a to je subota, njihov sedmični praznik. Zbog toga je Uzvišeni objavio ajet gdje kaže da je laž ono što oni govore i tumače. "I nije Nas ophrvao nikakav umor", tj. posustalost i zamor. Kao što kaže Uzvišeni: "...I koji nije, stvarajući ih, iznemogao." (46:23)

Uzvišeni kaže: "Zato, strpljivo podnosi sve što ti oni govore." Tj. lažljivci, i nastoj ih izbjegavati stalno i učtivo. "I veličaj Gospodara svoga i zahvaljuj Mu se prije sunčeva izlaska i zalaska." Prije Israa i Mi’radža bila su propisana samo dva namaza: prije izlaska sunca (u vrijeme sabah namaza) i pred večer u ikindijskom vremenu. Naime, taj namaz je bio vadžib za Vjerovjesnika, s.a.v.s., i njegov ummet jednu godinu. Zatim je skinuta obaveza s ummeta, te je poslije u događajima Lejletul-Israa sve prethodno dokinuto, pa je uvedeno kao farz pet dnevnih namaza, s tim što su ranija dva termina obavljanja namaza ušla u sastav pet novonaređenih namaza. Imam Ahmed navodi od Džerira ibn Abdullaha, r.a., da je on rekao: /243/ "Sjedili smo kod Vjerovjesnika, s.a.v.s., a on je pogledao u puni mjesec i rekao: 'Zaista ćete doći pred Gospodara svoga i vidjeti Ga kao što vidite ovaj mjesec u vremenu njegovog uštapa. Pa, ako budete mogli i imadnete vremena, obavite namaz prije izlaska sunca i prije njegova zalaska.'" Zatim je proučio: "I veličaj Gospodara svoga i zahvaljuj Mu se prije sunčeva izlaska i zalaska." I Buharija i Muslim, kao i ostali sakupljači šest zbirki, prenose ovaj hadis preko Ismaila. Allah Uzvišeni kaže: "I veličaj Ga noću", tj. obavi namaz Allahu, kao i riječi Uzvišenog: "I probdij dio noći u namazu - to je samo tvoja dužnost: Gospodar tvoj će ti na ovom svijetu hvale dostojno mjesto darovati." (17:79)

"I poslije obavljanja namaza." Kaže se da je to spominjanje Allaha, dž.š., nakon svakog namaza riječima: subhanallah, el-hamdulillah i Allahu ekber. Dok drugi kažu da je to dva rekata poslije akšama i ostalih namaza izuzev iza ikindije i iza sabaha. A prenosi Imam Ahmed od Alije, r.a., koji kaže: /244/ "Poslanik bi klanjao iza svakog namaza dva rekata sunneta, osim iza ikindije i iza sabaha." Ovo prenose još i Ebu-Davud i En-Nesai. A što se tiče mišljenja da je to izgovaranje riječi: subhanallah, el-hamdulillah i Allahu ekber, potpora za to nalazi se u oba Sahiha - Buharijinom i Muslimovom. (Iz ovoga se vidi da su oba stava ispravna, a Allah najbolje zna, da se ovdje misli na sunnete poslije propisanih farzova, osim sabaha i ikindije.)

"I osluškuj! Dan kada će glasnik pozvati iz mjesta koje je blizu."/41/ "Dan kada će oni, uistinu, čuti glas - to će biti Dan oživljenja." /42/ "Mi, zaista, dajemo život i dajemo smrt i sve će se Nama vratiti." /43/ "A na Dan kada će nad njima zemlja popucati oni će žurno izići; bit će to oživljenje za Nas lahko." /44/ "Mi dobro znamo šta oni govore; ti ih ne možeš prisiliti, nego podsjeti Kur'anom onoga koji se prijetnje Moje boji." /45/

Kaže Uzvišeni: "I osluškuj." Riječ upućena Muhammedu, s.a.v.s.: "Dan kada će glasnik pozvati iz mjesta koje je blizu", tj. pozvat će melek Israfil, a.s., po naređenju Uzvišenog Allaha: "O istruhle kosti i razjedinjeni zglobovi, Uzvišeni vam naređuje da se sakupite i prisustvujete Suđenju." "Dan kada će oni, uistinu, čuti glas." Znači puhanje u rog, koje će doći, uistinu, a koje su mnogi odbacivali. "To će biti Dan oživljenja", tj. izlaska iz grobova. "Mi, zaista, dajemo život i dajemo smrt i sve će se Nama vratiti." On je Taj Koji je počeo stvaranje i Koji će ga obnoviti, što će Mu biti lakše. Oživit će sva stvorenja i staviti ih preda Se, gdje će biti nagrađeni prema svojim djelima - dobri dobivaju nagradu, a loši kaznu. A riječi Uzvišenog: "A na Dan kada će nad njima zemlja popucati, oni će žurno izići." A to je zbog toga što će Uzvišeni Allah dati kišu s neba, poslije koje će sva tijela, stvorenja, izniknuti iz svojih mezara, kao što niče zrno iz vlažne zemlje.

Pa, kada se sastave tijela, Allah, dž.š., naredit će Israfilu da puhne u rog, pa će izići duše blistajući između nebesa i Zemlje, a onda će reći Uzvišeni: "Tako mi Moje veličine i Uzvišenosti, vraćajte se svaka duša u tijelo u kojem je ranije boravila." Pa će se svaka duša povratiti u svoje tijelo, tj. uvući će se u tijelo kao što se otrov uvlači u mjesto ugriza. Zatim će popucati zemlja od njih, a oni će se brzo zaputiti ka mjestu obračuna žureći da se što prije odazovu Allahovoj, dž.š., naredbi. "Netremice gledajući u glasnika i žureći, nevjernici će govoriti: 'Ovo je težak Dan.'" (54:8) A u Muslimovom Sahihu stoji prenesen hadis od Enesa, r.a., koji kaže da je rekao Allahov Poslanik, s.a.v.s.: /245/ "Ja sam prvi nad kojim će zemlja puknuti." A riječi Uzvišenog: "Bit će to oživljenje za Nas lahko", tj. taj povratak je za Nas sasvim lahak, kao što kaže Uzvišeni: "I naređenje Naše je samo jedna riječ, sve bude u tren oka." (54:50) A riječi Uzvišenog: "Mi dobro znamo šta oni govore", tj. ono što ti mušrici govore lažući, pa neka te to ne straši. A Allah, dž.š., kaže: "Ti ih ne možeš prisiliti", tj. nisi ti onaj koji će ih silom natjerati da vjeruju. Ti si samo dostavljač. Zatim kaže Allah, dž.š.: "Nego podsjeti Kur'anom onoga koji se prijetnje Moje boji", tj. ti samo dostavi poslanicu svoga Gospodara. A prisjetit će se oni koji se boje Allaha i Njegove prijetnje, a nadaju se Njegovom obećanju. Kao što kaže Uzvišeni: "Tvoje je da objavljuješ, a Naše da tražimo polaganje računa." (13:40) A Katade bi rekao: "Gospodaru moj, učini nas od onih koji se boje Tvoje prijetnje, a nadaju se Tvom obećanju, o Ti Koji si dobar i Milostiv."

Ovo je kraj sažetog tefsira sure "Kaf",i hvala jedinom Allahu, On je dovoljan pomagač i Zaštitnik.

Tefsir Ibn Kesir - Sura Ez-Zarijat

“Tako mi onih koji uzdižu prašinu /1/, i onih koji teret nose /2/, i onih koje plove lahko /3/, i onih koji naredbe sprovode /4/. Istina je, zaista, ono čime vam se prijeti /5/. Nagrada i kazna sigurno će biti /6/. Tako Mi neba punog zvjezdanih puteva /7/, vi govorite nejednako /8/. Od Njega se odvraća onaj za kog se znalo da će se odvratiti” /9/. “Neka prokleti budu lažljivci /10/ koji su, utonuli u neznanje, ravnodušni /11/. Oni pitaju: ‘Kada će Dan Sudnji?’/12/ Onoga dana kada se u vatri budu pržili /13/. Iskusite kaznu svoju – to je ono što ste požurivali.”/14/

Navodi se kako se vladar pravovjernih Alija ibn Ebi Talib, r.a., popeo na minber u Kufi i rekao: “Šta me god budete pitali od ajeta iz Knjige Uzvišenog Allaha i od sunneta Njegovog Poslanika, s.a.v.s., odgovorit ću vam.” Pa je ustao Ibn el-Keva i upitao: “O vladaru pravovjernih, šta znače riječi Uzvišenog: ‘Tako Mi onih koji uzdižu prašinu.’” Alija, r.a., odgovori: “To je vjetar.” Ovaj opet upita: “I onih koji teret nose”, a Alija, r.a., odgovori da su to oblaci, pa ovaj opet upita: “I onih koje plove lahko.” A Alija, r.a.,odgovori: “To su lađe.” Ovaj nastavi “I onih koji naredbe sprovode”, a h. Alija reče: “To su meleki.” Ovako su tumačili i Omer ibn Hattab, Ibn-Abbas, Ibn-Omer, r.a., Seid ibn Džubejr, El-Hasan, Katade, Es-Suddi i mnogi drugi. Ni Ibn-Džerir, ni Ibn Ebi-Hatim nisu govorili drugačije. Ovi navedeni ajeti jesu zaklinjanje Uzvišenog Allaha, dž.š., o tome da će se oživljenje desiti. Zato Uzvišeni kaže: “Istina je, zaista, ono čime vam se prijeti”, tj. vijest će to biti istinita. “Nagrada i kazna”, misli se na Sudnjem danu, “sigurno će biti”, tj. bez svake sumnje desit će se to. Zatim kaže Uzvišeni: “Tako Mi neba punog zvjezdanih puteva.” Kaže Ibn-Abbas, r.a.: “tj. neba punog ljepote, svjetlosti i sklada.” “Vi govorite nejednako”, tj. o vi, mušrici, koji lažete poslanike, vaš govor je različit i proturječan.

On je nepodesan i nepovezan. Uzvišeni kaže: “Od Njega se odvraća onaj za kog se znalo da će se odvratiti”, tj. taj vaš nepovezani govor ima prohođu samo kod onih koji su već zalutali, a za pokvarenim govorom samo se povodi onaj koji je zalutao, koji nema razuma, kao što su riječi Uzvišenog: “Ali, ni vi, sa onima kojima se klanjate, ne možete o njima nikoga u zabludu zavesti, možete samo onoga koji će ionako u vatri gorjeti.” (37:161-163) A za riječi Uzvišenog: “neka prokleti budu lažljivci” Katade kaže da su to neuki i maloumni. “…koji su utonuli u neznanje, ravnodušni”, tj. u kufru, sumnjičenju, nemaru bezbrižnosti. Ovako govore Ibn-Abbas i ostali. “Oni pitaju: ‘Kada će Dan sudnji?’”, tj. oni se raspituju kad će Dan suđenja, ali na sumnjičav, pretvarački i bezobrazan način, ne vjerujući u njega. A riječi Uzvišenog: “Onoga dana kada se u vatri budu pržili”, tj. spaljivali. “Iskusite kaznu svoju”, tj. gorenje. “To je ono što ste požurivali”, tj. reći će im se tako podrugljivo, prijekorno i pogrdno, a Allah najbolje zna.

“Oni koji su se Allaha bojali – u dženetskim baščama će, među izvorima, boraviti. /15/ Primat će ono što im Gospodar njihov bude darovao, jer, oni su prije toga dobra djela činili, /16/ noću samo malo spavali /17/, i u praskozorje oprost od grijeha molili /18/, a u imecima njihovim bio je udio i za onoga koji prosi i za onoga koji ne prosi. /19/ Na Zemlji su dokazi za one koji čvrsto vjeruju /20/, a i u vama samima – zar ne vidite? /21/ A na nebu je opskrba vaša i ono što vam se obećava /22/ i, tako Mi Gospodara neba i Zemlje, to je istina, kao što je istina da govorite!”/23/

Kaže Uzvišeni, govoreći o bogobojaznima, da će oni na dan svoga proživljenja biti u dženetskim ljepotama, nasuprot onim grješnicima koji će biti u patnjama, prženi, i u vatri okovani. A Allah, dž.š., kaže: “Primat će ono što im Gospodar njihov bude darovao.” Prihvatat će stanje koje je Allah, dž.š., odredio za njih, među dženetskim baščama i izvorima. Bogobojazni će to imati i uživati, jer će im to njihov Gospodar dati kao užitak, sreću i blaženstvo. A riječi Uzvišenog: “…jer, oni su prije toga dobra djela činili”, tj. u svom dunjalučkom životu, kao što kaže Allah Uzvišeni: “Jedite i pijte, radosni, za ono što ste u danima minulim zaradili.” (69:24) Zatim Uzvišeni Allah objašnjava šta je to dobro u njihovim djelima, pa kaže: “Noću samo malo spavali”, tj. rijetko kad bi prespavali noć, sve do sabaha, tako da ne bi obavili noćni namaz. Ovako smatra Mudžahid, kao i Katade, a Ibn-Abbas, r.a., kaže: “Ne bi bilo ni jedne noći, a da oni ne bi proveli i iskoristili bar nešto od nje.” Kaže Zejd ibn Eslem: “Blago li se svakom onom ko se otme pospanosti i koji se boji Allaha kad god ustane.” A kaže Abdullah ibn Selam, r.a.: /246/

”Kad je došao Poslanik, s.a.v.s., u Medinu, okupio se narod oko njega, pa ja sam bio jedan od njih, te kad sam vidio lice Poslanika, s.a.v.s., znao sam da to nije lice čovjeka koji laže. A prvo što sam čuo od njega bile su riječi: ‘O ljudi, dijelite hranu sirotinji, pomažite i pazite rodbinu i širite selam, obavljajte noćni namaz kad svijet spava, pa ćete ući u Džennet, sigurni i spašeni.’” A Allah, dž.š., kaže: “I u praskozorje oprost od grijeha molili”, kao što kaže Uzvišeni u drugoj suri: “I koji se budu u posljednjim časovima noći za oprost molili.” (3:17) A ako traženje oprosta bude u namazu, to je još bolje. Navodi se u vjerodostojnim izvorima od ashaba, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /247/ “Doista, Uzvišeni se Allah spušta svake noći na dunjalučko nebo gdje provodi posljednju trećinu noći i kaže: ‘Ima li ko od pokajnika, pa da mu Ja oprostim; ima li ko od onih koji traže oprosta, pa da mu udovoljim; ima li neko da nešto traži, pa da mu se da ono što traži’ – tako sve do pojave zore.” A Uzvišeni kaže: “A u imecima njihovim bio je udio i za onog koji prosi i za onog koji ne prosi (pa mu je uskraćeno).” Nakon što je Uzvišeni Allah upisao klanjače, pohvalio ih je isto tako i zbog zekata, dobročinstva i održavanja rodbinskih veza, pa kaže Uzvišeni: “A u imecima njihovim bio je udio…”, tj. određeni dio koji treba podijeliti onima koji traže i koji su potrebni. Što se tiče onoga koji traži pomoć, on je poznat po tome što počinje sa traženjem i ima pravo (hak), kao što prenosi Imam Ahmed od Huseina ibn Alije, r.a., koji kaže da je rekao Allahov Poslanik, s.a.v.s.: /248/

”Onaj koji prosi ima svoj hak, makar došao i na konju.” Ovaj hadis navodi i Ebu-Davud prenoseći ga od Sufijana es-Sevrija. Što se tiče mahruma, kažu Ibn-Abbas, r.a., i drugi: “To su oni koji nemaju udjela pri raspodjeli u islamu, znači ne dobivaju dio iz državne blagajne, niti imaju bilo kakvo zanimanje kojim bi se prehranili.” A kaže Majka vjernika: “To je onaj ko ima potrebu, kojem je neophodno pomoći da olakša sebi zaradu.” Kaže Ed-Dahhak: “To je osoba koja bilo šta da posjeduje to i izgubi.” A riječi Uzvišenog: “Na Zemlji su dokazi za one koji čvrsto vjeruju”, tj. u tome su znakovi koji ukazuju na veličinu njihovog Stvoritelja, ogromnu Njegovu snagu, koja se ispoljava u razvoju raznih vrsta biljaka i životinja, dolina i planina, pustinja, rijeka i mora, te šarolikosti ljudi, u njihovim jezicima i bojama kože. A formirao je i uskladio njihove želje i mogućnosti, tako da nema nikakvog nesklada u razumijevanju, pokretima, sreći i nesreći. Sve ostalo što je formirano smješteno je, svaki dio, i najmanji djelić, na mjesto gdje i treba. I zbog toga kaže Uzvišeni: “A i u vama samima, zar ne vidite.” Katade smatra: “Ko god da razmisli o svom vlastitom stvaranju, na koji je način stvoren, uvjerit će se da mu je svaki dio tijela stvoren za ibadet.” Zatim kaže Uzvišeni: “A na nebu je opskrba vaša i ono što vam se obećava.”

Znači, to je kiša, ona je opskrba sa neba i Džennet što vam se obećava. A Allah, dž.š., kaže: “I, tako Mi Gospodara neba i Zemlje, to je istina, kao što je istina da govorite!” Zaklinje se Uzvišeni Svojim Plemenitim Bićem o onome što je obećao njima u vezi sa Sudnjim danom, proživljenjem, nagradama i kaznama da će se neizbježno dogoditi. To je Istina kojoj se ne može pobjeći, u koju ne treba sumnjati, kao što ne sumnjate u svoj govor kad govorite. Mu’az, r.a., imao bi običaj da, kada govori o nečemu, svome sagovorniku kaže: “To je istina, kao što je istina da si ti sad ovdje.”

“Da li je doprla do tebe vijest o počašćenim gostima Ibrahimovim /24/. Kad mu oni uđoše i rekoše: ‘Mir Vama!’, i on reče: ‘Mir vama’, ljudi neznani /25/. I on neprimjetno ode ukućanima svojim i donese debelo tele /26/. I primače im ga: ‘Zar nećete jesti?’, upita /27/ osjetivši od njih u duši zebnju. ‘Ne boj se!’, rekoše i obradovaše ga dječakom koji će učen biti /28/. I pojavi se žena njegova uzvikujući i po licu se udarajući i reče: ‘Zar ja stara, nerotkinja?!’ /29/ ‘Tako je odredio Gospodar tvoj’ – rekoše oni – ‘On je Mudar i Sveznajući.’”/30/

Ovo je kazivanje već prethodilo u surama Hud i El-Hidžr… A riječi Uzvišenog: “Da li je doprla do tebe vijest o počašćenim gostima Ibrahimovim”, tj. kojima je pripremio doček i iskazao pravo gostoprimstvo. “Rekoše: ‘Mir Vama!’, i on reče: ‘Mir Vama…’” Pozdrav koji je izgovorio Ibrahim, a.s., bio je u nominativu – u odnosu na selam gostiju koji je bio u akuzativu – jači je i bolji, kao što kaže Uzvišeni: “Kada pozdravom pozdravljeni budete, ljepšim od njega otpozdravite, ili ga uzvratite.” (4:86) U ovom slučaju Ibrahim, a.s., izabrao je bolji odgovor. A riječi Uzvišenog: “…ljudi neznani”, tj. nije ih poznavao, a ustvari to su bili plemeniti meleci: Džibril, Mikail i Israfil, nek je na njih i na naše pejgambere mir i spas. Pristupili su pred Ibrahima, a.s., u liku lijepih mladića, blistavog sjaja, pa je zbog toga rekao: “…ljudi neznani.” A riječi Uzvišenog”I on neprimjetno ode ukućanima svojim”, tj. izvukao se tiho i brzo. “I donese debelo tele”, tj. najbolje koje je imao, kao što navodi Uzvišeni u drugom ajetu: “I ubrzo im donese pečeno tele”, (11:69) tj. isprženo na žaru. “I primače im ga”, tj. spustio ga pred njih. “‘Zar nećete jesti?’ – upita.” Ovim je iskazana pažnja i ljubaznost prema gostu i ovaj ajet sadrži kulturu gostoprimstva, jer, donio je hranu nabrzinu, a da nisu ni osjetili. Nije im čak ni rekao: “Idem donijeti vam jelo”, nego se brzo izvukao i donio ono što je najbolje tada imao, znači ugojeno pečeno tele.

Primakao im je, stavivši pred njih. Nije spustio hranu i rekao: “Izvolite, priđite”, nego ju je spustio pred njih kako bi je oni mogli odmah dohvatiti. Isto tako, nije im izdao strogu naredbu u obliku prisile, već je rekao: “Zar nećete jesti”, na način ponude i ljubaznosti, kao kad bi danas neko rekao: “Izvolite, molim vas.” A riječi Uzvišenog: “…osjetivši od njih u duši zebnju.” “Ne boj se”, tj. mi smo izaslanici tvoga Gospodara, upućeni narodu Lutovu. Zatim su ga obradovali da će dobiti sina Ishaka, pa zbog toga kaže Uzvišeni: “I obradovaše ga dječakom koji će učen biti”, a to je radovanje ustvari njoj, njegovoj supruzi, jer je i njeno djete, odnosno radost je za oba roditelja. A Uzvišeni kaže: “I pojavi se žena njegova uzvikujući…”, tj. podižući zvonki glas. Ovako smatra Ibn-Abbas, a osim njega i neki drugi. A njene riječi: “Jadna ja!” (11:77) “I po licu se udarajući”, čudeći se, kao što se žene čude običnim stvarima. “…i reče: ‘Zar ja, stara, nerotkinja?’”, tj. kako da rodim u starosti, a bila sam nerotkinja još kao mlada i nisam mogla zanijeti? “Tako je odredio Gospodar tvoj”, rekoše oni. “On je Mudar i Sveznajući”, tj. Mudar je u Svom govoru i Svojim djelima i On dobro poznaje ono što vi zaslužujete.

“‘A što vi hoćete, o izaslanici?’ – upita Ibrahim /31/ ‘Poslani smo narodu grješnom’, rekoše, /32/ ‘da sručimo na njih grumenje od ilovače’ /33/ Obilježeno u Gospodara tvoga za one koji su u razvratu svaku mjeru prešli /34/. Mi iz njega vjernike izvedosmo /35/, a u njemu samo jednu kuću muslimansku nađosmo /36/, i u njemu, za sve one koji se boje patnje neizdržljive, znak ostavismo.” /37/

A Uzvišeni kaže: “A što vi hoćete, o izaslanici?”, upita Ibrahim, tj. kakav je vaš posao i zbog čega ste došli? “Poslani smo narodu grješnom”, rekoše. Znači Lutovom narodu. “…da sručimo na njih grumenje od ilovače, obilježeno”, tj. određeno “U Gospodara tvoga za onoga koji su u razvratu svaku mjeru prešli”, tj. kod Allaha, dž.š., propisan je i obilježen svaki kamen imenom za koga je namijenjen, pa se kaže u suri “El – Ankebut”: “U njemu je Lut”, reče Ibrahim. “Mi dobro znamo ko je u njemu”, rekoše oni. “Mi ćemo njega i porodicu njegovu sigurno spasiti, osim žene njegove, ona će ostati s onima koji će kaznu iskusiti.” (29:32) A kaže Uzvišeni: “Mi iz njega vjernike izvedosmo.” A to su Lut i njegova obitelj, osim njegove žene. “…a u njemu samo jednu kuću muslimansku nađosmo”, to je samo kuća Luta, a.s., a riječi Uzvišenog: “I u njemu za sve one koji se boje patnje neizdržljive znak ostavismo”, tj. učinili smo da to bude kao pouka, onima što smo im poslali, a to je žestoko kažnjavanje grumenjem pečene gline. A boravište njihovo učinili smo ustajalom baruštinom, punom prljavštine, što je također pouka za prave vjernike. “Za sve one koji se boje patnje neizdržljive.”

“I u Musaovom (događaju je pouka). Kada ga sa očiglednim dokazom Faraonu poslasmo /38/, a on, uzdajući se u moć svoju, okrenu glavu i reče: ‘Čarobnjak je ili lud’ /39/. I Mi i njega i vojske njegove dohvatismo, pa ih u more bacismo, jer je bio osudu zaslužio /40/. I u Adovom (događaju je pouka). Kada na njih vjetar poslasmo u kome nije bilo nikakva dobra; /41/ Pored čega god je prošao, ništa nije poštedio, sve je u gnjilež pretvorio /42/. I u Semudovom (događaju je pouka). Kad mu bi rečeno: ‘Uživajte još neko vrijeme!’ /43/ Oni se oglušiše o naređenje Gospodara svoga, pa ih uništi strašan glas na oči njihove /44/, i ne mogaše se ni dići ni od kazne odbraniti. /45/ (I uništili smo) prije narod Nuhov: to, zaista, bijaše narod razvratni.”/46/

Kaže Uzvišeni: “I u Musaovom (događaju je pouka). Kada ga s očiglednim dokazom Faraonu poslasmo.” A riječi: “I o Musau” nadovezuju se na “Fiha”, navedene u prethodnom ajetu: “I u njemu ostavismo…” Znači, učinili smo u kazivanju o Musau, a.s., “Kada ga sa očiglednim dokazom Faraonu poslasmo”, jasan i čvrst dokaz. “A on, uzdajući se u moć svoju”, tj. Faraon se uz oholjenje i inad okrenuo od onoga s čime je Musa, a.s., došao, tj. sa jasnom istinom. “I reče: ‘Čarobnjak je ili lud’”, tj. pripada mu jedno od ova dva svojstva. Uzvišeni kaže: “Mi i njega i vojske njegove dohvatismo, pa ih bacismo”, tj. ostavismo “u more”. Riječ znači more, “…jer je bio osudu zaslužio”, tj. on je zaslužio to kao kafir, nevjernik i grješnik. Zatim kaže Uzvišeni: “I u Adovom (događaju je pouka). Kada na njih vjetar poslasmo u kome nije bilo nikakva dobra”, tj. vjetar koji sve uništava koji ne donosi nikakvo dobro, stoga i kaže Uzvišeni: “…pored čega god je prošao, ništa nije poštedio”, tj. ništa nije ostalo iza strašnog vjetra. “Sve je u gnjilež pretvorio”, tj. sve stvari su bile uništene i propale. Navodi se u pouzdanom predanju od Šu‘abea, a on od Ibn-Abbasa, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Mi pobjeđujemo povjetarcem, a narod Ad je uništen snažnim vjetrom.” “I u Semudovom događaju je pouka.

Kad mu bi rečeno: ‘Uživajte još neko vrijeme.’” Kao što su riječi Uzvišenog: “I Semudu smo na pravi put pokazivali, ali njima je bila milija sljepoća od Pravog puta, pa ih je stigao udar sramne kazne.” (41:17) Ovdje se ovako kaže: “I u Semudovom (događaju je pouka). Kad mu bi rečeno: ‘Uživajte još neko vrijeme’, i oni se oglušiše o naređenje Gospodara svoga, pa ih uništi srašan glas na oči njihove”, tj. neće biti u stanju pobijediti u situaciji u kojoj se nalaze. A riječi Uzvišenog: “(I uništili smo) prije narod Nuhov…”, tj. već smo mogo prije uništili Nuhov narod. “To, zaista, bijaše narod razvratni”, a svako od ovih kazivanja već je opširno navedeno na mnogim mjestima u Kur’anu, a Allah najbolje zna.

“Mi smo nebo moći (Svojom) sazdali, a Mi još neizmjerno mnogo možemo /47/. I Zemlju smo prostrli – tako smo divni Mi Koji smo je prostrli! /48/ I od svega po par stvaramo da biste se vi opomenuli /49/. Zato požurite Allahu, ja sam vam od Njega opominjatelj jasni! /50/ “I ne pripisujte uz Allaha boga drugoga! Ja sam vam od Njega jasni opminjatelj !”/51/

Kaže Uzvišeni, napominjući kako je stvorio mikrokosmos i makrokosmos. “Mi smo nebo sazdali”, tj. učinili smo visok krov kao zaštitu “moći (Svojom)”, tj. snagom. “A Mi, uistinu, još neizmjerno mnogo možemo”, tj. rasprostranili smo njegove krajeve, uzdigli i učvrstili ih visoko bez stupova, kao što i jest. “I Zemlju smo prostrli”, tj. učinili smo je posteljom za sva stvorenja. “Tako smo divni Mi Koji smo je prostrli”, tj. učinili smo je kolijevkom za njene stanovnike. “Od svega po par stvaramo”, tj. sve što je stvoreno u paru je: nebo i Zemlja, noć i dan, Sunce i Mjesec, kopno i more, svjetlost i tmina, vjera i nevjerovanje, smrt i život, nesreća i sreća, Džennet i Džehennem, te u svim vrstama biljnog i životinjskog svijeta. I zato kaže Uzvišeni: “…da biste se vi opomenuli”, tj. da biste znali da je Stvoritelj Jedan i Jedini Allah. “Zato požurite Allahu”, tj. sklonite se kod Njega i oslonite se na Njega u svim vašim stvarima. “Ja sam vam od Njega jasni opominjatelj.” Ne prihvatajte drugog boga osim Allaha”, tj. ništa mu nepripisujte za druga. “Ja sam vam od Njega jasni opominjatelj.”

“I tako je bilo: ni onima prije ovih nije došao ni jedan poslanik, a da nisu rekli: ‘Čarobnjak je!’ ili: ‘Lud je!’ /52/Jesu li to oni jedni drugima oporučili? Nisu, nego su oni ljudi koji su u zlu svaku mjeru bili prevršili /53/. Pa, od njih ti se okreni, prekoren nećeš biti! /54/ Opominji! Doista, opomena vjernicima koristi! /55/ Džine i ljude sam stvorio samo zato da Me obožavaju /56/. Ja ne tražim od njih opskrbu niti želim da me hrane /57/, opskrbu daje jedino Allah Moćni i Jaki! /58/ A nevjernike će stići kazna kao što je stigla i one koji su bili kao oni i neka Me ne požuruju /59/, jer, teško nevjernicima na Dan kojim im se prijeti!”/60/

Umiruje Allah, dž.š., Svoga Poslanika, s.a.v.s.: “Kao što tebi govore sada mušrici, tako su i prethodni poslanici imali problema sa onima koji su ih u laž ugonili.” “I tako je bilo, ni onima prije ovih nije došao ni jedan Poslanik, a da nisu rekli: ‘Čarobnjak je’ ili: ‘Lud je.’” Kaže Uzvišeni Allah: “Jesu li to oni jedni drugima oporučili?”, tj. jesu li to jedni drugima prenosili kao amanet? “Nisu, nego su oni ljudi koji su u zlu svaku mjeru bili prevršili”, tj. oni su zli i oni bivši i ovi sadašnji, jer mnogo sliče njihova srca i njihove riječi. Kaže Uzvišeni: “Pa, od njih se ti okreni”, tj. okreni se od njih, o Muhammede!” “Prekoren nećeš biti!”, zbog toga. “I opominji! Doista, opomena vjernicima koristi!”, tj. od savjeta za duše vjernika će biti koristi. Zatim kaže Uzvišeni: “Džine i ljude sam stvorio samo zato da Me obožavaju.” Znači, stvorio sam ih da izvršavaju naredbe, kojim Mi ibadet čine; ne zbog toga što Meni to treba od njih, nego da iskazuju poslušnost i da Mi pokorno robuju.

A to robovanje Meni je zbog toga što to Jedini Ja i zaslužujem, pa ako bi Mi pripisivali druga, tj. ako bi robovali nekom drugom mimo Mene, time bi izazvali Moju srdžbu. A ako bi svoje robovanje usmjerili ka Meni, bio bih zadovoljan s njima i uveo ih u Moj Džennet. Nema sumnje da je ovo milost od Uzvišenog Allaha Svojim robovima, a On im objašnjava ovo pitanje kako bi postupili po onome što znaju, a na način kojim bi zadovoljili Uzvišenog. On, Uzvišeni, ne treba ništa od njih, jer je On nezavisan od svih stvorenja. I zato kaže Uzvišeni: “Ja ne tražim od njih opskrbu, niti želim da Me hrane, opskrbu daje jedino Allah, Moćni i Jaki.” Ovim se želi reći da je Allah, dž.š., stvorio robove kako bi robovali isključivo Njemu, Jedinom, a u isto vrijeme napominje kako On nije potreban Svojim robovima ni u čemu, jer su oni uvijek siromašni u odnosu na Njega, zato što ih je On stvorio i On im opskrbu daje. Imam Ahmed prenosi od Ebu-Hurejrea, r.a., koji kaže da je rekao Allahov Poslanik, s.a.v.s., prenoseći od Uzvišenog Gospodara: /249/ “O čovječe, mnogo Mi ibadet čini ti, napunit ću ti dušu bogatstvom, a otkloniti od tebe siromaštvo, u protivnom, ako ne budeš tako radio, okupirat ću ti dušu brigom i prepustiti te siromaštvu.” Ovo prenose i Et-Tirmizi i Ibn-Madže od Imrana ibn Zaide, a Tirmizi kaže da je hadis dobar i garib. A riječi Uzvišenog: “A nevjernike će stići kazna”, tj. dio zaslužene kazne “kao što je stigla i one koji su bili kao oni”, tj. njihovi prethodnici. “I neka Me ne požuruju”, da im dam kaznu. “…jer, teško nevjernicima na Dan kojim im se prijeti.” Znači – na Sudnji dan, koji oni poriču.

Ovo bi bio kraj skraćenog tefsira sure Ez-Zarijat,uz zahvalu Uzvišenom, oslanjamo se na Njega i od Njega pomoć tražimo.

Tefsir Ibn Kesir – Sura At-Tur

Prenosi Malik od Džubejra ibn Mut’ima, a ovaj od svog oca: /250/ “Čuo sam Vjerovjesnika, s.a.v.s., kako na akšam-namazu uči suru Et – Tur, a da ljepšim glasom uči bolje od njega nisam nikoga čuo.” Prenosi Buharija od Ummi-Seleme, r.a., koja kaže: /251/ “Požalila sam se Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., da mi nije dobro, pa mi je rekao: ‘Čini tavaf iza ljudi jašući', pa sam činila tavaf, a Allahov Poslanik, s.a.v.s., klanjao je pored kuće učeći suru ‘Vet – turi, ve kitabin mestur.'”

“Tako Mi brda Tur /1/ i Knjige u retke napisana /2/ na koži razvijenoj/3/ i Hrama poklonika punog /4/ i svoda uzdignutog /5/ i vatrom mora napunjenog /6/ kazna Gospodara tvoga sigurno će se dogoditi /7/ Niko je neće moći otkloniti /8/ Na Dan kad se nebo silno uzburka /9/ A planine s mjesta pomaknu! /10/ Teško na taj Dan onima koji su poricali, /11/ koji su se ogrezli u laž, zabavljali! /12/ Na Dan kada će grubo u vatru džehenemsku biti gurnuti: /13/ ‘Ovo je vatra koju ste poricali /14/ pa, je li ovo čarolija, ili vi ne vidite? /15/ Pržite se u njoj, isto vam je trpjeli ili ne trpjeli – to vam je kazna za ono što ste radili.’ “/16/

Zaklinje se Uzvišeni Svojim stvorenjima, koji ukazuju na Njegovu moć i snagu da je kažnjavanje Njegovih neprijatelja stvarnost i da neće imati nikoga ko će ih zaštititi. Tur je svaka planina obrasla šumom i tako se naziva ona na kojoj je Musa razgovarao sa Allahom i odakle je poslan Isa, neka je salavat i selam na Muhammeda i na ovu dvojicu, a planina koja nije obrasla drvećem ne zove se Tur, nego se za nju kaže Džebel. U ajetu se misli na poznatu planinu Tur. “Knjige u retke napisane”, to su knjige objavljene, napisane, koje se čitaju ljudima naglas i zato kaže Uzvišeni: “Na koži razvijenoj”. Neki kažu da se pod knjigom misli na Levhi-mahfuz, a prvo se smatra ispravnijim – a Allah najbolje zna. “I Hrama poklonika punog.”

Navodi se čvrsto predanje da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao u događaju Lejletul-Israa, nakon što je prešao sedmo nebo: /252/ “Zatim smo uzdignuti u Bejtul-Ma‘mur u koji svakodnevno uđe sedamdeset hiljada meleka od kojih se ni jedan više ne vraća.” Znači, čine ibadet u njemu i obilaze ga kao što stanovnici zemlje obilaze svoju Kabu. Isto tako, Bejtul-Ma‘mur je Kaba za stanovnike sedmog neba, i ona je podudarna zemaljskoj Kabi. Inače, svako nebo ima mjesto gdje se okupljaju njegovi stanovnici i obavljaju namaz, a za prvo dunjalučko nebo kažu da se zove Bejtul-Izzeti, a Allah najbolje zna. A riječi Uzvišenog: “I svoda uzdignutog.” Kaže Rebia ibn Enes da Arš znači svod za sva stvorenja, a tako smatra i većina uleme.

Kaže Uzvišeni: “I mora (vatrom) napunjenog”, tj. na Sudnjem će se danu na moru potpaliti vatra, kao što kaže Uzvišeni: “I kada se mora vatrom napune”(81:6) tj. rasplamte se, pa postanu vatra razbuktala. Ovakvo se mišljenje prenosi od Alije, od Ibn-Abbasa, Seida ibn Džubejra, Mudžahida i ostalih. A riječi Uzvišenog: “Kazna Gospodara tvoga sigurno će se dogoditi”, a to je ono čime se kune Uzvišeni da će to biti siguran događaj za kafira, pa kaže: “Niko je neće moći otkloniti”, tj. nema nikoga ko bi ih mogao tada odbraniti, onda kada Allah bude želio da im se to desi. A riječi Uzvišenog: “Na Dan kada se nebo silno uzburka.” Ibn-Abbas i Katade kažu: “Pokrenut će se snažnim pokretima ukrug.” “A planine s mjesta pomaknu”, tj. pokrenu se i postanu sitna prašina koja se zatim rasprši. “Teško na taj Dan onima koji su poricali”, tj. teško njima zbog kazne koja će im doći od Allaha, dž.š., “…koji su se, ogrezli u laž, zabavljali”, tj. oni su se na dunjaluku bavili pokvarenim stvarima, a vjeru uzimali za igru i zabavu. “…na Dan kada će grubo biti gurnuti”, tj. privedeni i bačeni “u vatru džehenemsku biti gurnuti”, tj. snažno će biti bačeni u nju. “Ovo je vatra koju ste poricali.” Znači, ovo će biti govor zebanija, čuvara Džehennema, a sve uz pogrdu i prijekor. “Pa, je li ovo čarolija, ili vi ne vidite, pržite se u njoj”, tj. bacite ih u vatru koja će ih stezati sa svih strana. “Isto vam je, trpjeli ili ne trpjeli, to vam je kazna”, tj. svejedno je sada, strpjeli se vi ili žalili, nema vam spasa od toga i ne možete se toga riješiti. “To vam je kazna za ono što ste radili”, tj. Allah, dž.š., nikome nepravdu ne nanosi, nego svakome da ono što je zaradio.

“A bogobojazni će, zbilja, u dženetskim baščama i blagodatima biti, /17/ i u onom će što im je Gospodar njihov dao uživati – njih će Gospodar njihov patnje u ognju sačuvati.” /18/ “Jedite i pijte i neka vam je prijatno, to je za ono što ste radili.”/19/ Bit će naslonjeni na divanima poredanim, a vjenčat ćemo im hurije dženetske.”/20/

Obavještava Uzvišeni kako će biti stanje sretnika, pa kaže: “A bogobojazni će, zbilja, u džennetskim baščama i blagodatima biti”, a to je sasvim suprotno od onoga što će zaraditi džehenemlije od kazne. “I u onom će što im je Gospodar njihov dao uživati”, tj. uživat će u darovima koje će im dati Uzvišeni Allah kao trajnu blagodat. “Njih će Gospodar njihov patnje u ognju sačuvati”, tj. već ih je spasio džehenemske vatre, a to je kao zasebna blagodat uz dodatak blagodati koja je ulazak u Džennet, kakvog oko do sada nije vidjelo, niti uho čulo, niti bilo kome čovjeku na um palo. A riječi Uzvišenog: “Jedite i pijte i neka vam je prijatno, to je za ono što ste radili”, kao što kaže Uzvišeni: “Jedite i pijte, radosni, za ono što ste u danima minulim zaradili”(69:24), tj. ovim je iskazano gosto -primstvo i dobrota od strane Allaha, dž.š., Uzvišeni kaže: “bit će naslonjeni na divanima poredanim”, kao i riječi Uzvišenog: “Na divanima, jedni prema drugima”(15:47) i (37:44), tj. lica okrenutih jednih prema drugima. “A vjenčat ćemo im hurije dženetske”, tj. i podarit ćemo im dobre družice i lijepe žene od dženetskih hurija. Njihov je opis već bio ranije na više mjesta, pa nema potrebe ovdje to ponavljati.

  

“Onima koji su vjerovali i za kojima su se djeca njihova u vjerovanju povela priključit ćemo djecu njihovu, a djela njihova nećemo nimalo umanjiti – svaki čovjek je zalog onoga što je uradio. /21/ Još ćemo ih darovati voćem i mesom kakvo budu željeli, /22/ Jedni drugima će, u njemu, pune čaše dodavati – zbog njih neće biti praznih besjeda i pobuda na grijeh – /23/ A služit će ih posluga njihova nalik na biser skriveni,/24/ i obraćat će se jedni drugima i jedni druge pitati: /25/ “Prije smo među svojim strahovali” – govorit će/26/ – “pa nam je Allah milost darovao i od patnje u ognju nas sačuvao.”/27/ Mi smo Ga u dovi molili, On je, doista, Dobročinitelj i Milostiv”/28/

Obavještava Uzvišeni i navodi Svoju dobrotu, plemenitost i blagost prema Svojim stvorenjima; tako će djecu vjernika, ako ih budu slijedila u vjerovanju, prdružiti njihovim roditeljima u staništima koja će dobiti u Džennetu, iako djela djece ne dostižu djela roditelja. Allah će ih, dž.š., sastaviti na najljepši način kako bi roditelji bili sretni sa svojom djecom (i obrnuto). Jer, Allah će podići djela slabijih, tj. krnjavih, na stepen djela onih boljih, kako bi se izjednačili na položaju u Džennetu, a nimalo ne umanjujući nagrade ovih boljih. I zato Uzvišeni kaže: “Priključit ćemo djecu njihovu, a djela njihova nećemo nimalo umanjiti.” Navodi Es-Sevri od Ibn-Abbasa, r.a., koji kaže: Podićit će Allah, dž.š., djecu vjernika na stepen njihovih roditelja vjernika, pa i ako ne budu zbog svojih djela to zaslužili, kako bi bili s njima sretni. Zatim je proučio: “Onima koji su vjerovali i za kojima su se djeca njihova u vjerovanju povela priključit ćemo djecu njihovu, a djela njihova nećemo nimalo umanjiti.” Ovo prenose Ibn-Džerir i Ibn Ebi-Hatim od Sufjana es-Sevrija, a prenosi ga i Bezzar od Ibn-Abbasa, ali kao merfu i mewkuf hadis.

Prenosi Imam Ahmed od Alije, r.a., koji kaže: /253/ “Pitala je Hatidža Vjerovjesnika, s.a.v.s., o dvoje njene djece koji su umrli u džahilijetu, pa je rekao Allahov Poslanik, s.a.v.s.: “Oni su u vatri”, a kada je ugledao njeno mrzovoljno lice, reče: “Kad bi vidjela njihovo mjesto, prezrela bi ih.” Ona upita: “O Allahov Poslaniče, a moje djete od tebe?” “U Džennetu” – odgovori on, pa dodade: “Zaista će vjernici sa svojom djecom u Džennet, a mušrici će sa svojom djecom u Džehennem.” A zatim je proučio: “Onima koji su vjerovali i za kojima su se djeca njihova u vjerovanju povela…” Ovo je dobrota od Uzvišenog Allaha prema djeci zbog bereketa u djelima njihovih roditelja, a što se tiče Njegove dobrote prema roditeljima zbog bereketa u dovi njihove djece za njih, Imam Ahmed navodi hadis od Ebu-Hurejrea, r.a. koji kaže da je rekao Allahov Poslanik, s.a.v.s.: /254/ “Zaista Uzvišeni Allah diže na visoke stepene Svoga dobrog roba u Džennetu, pa će ovaj reći: ‘Moj Gospodaru, otkud meni ovo?’ ‘Od tvoga djeteta koje traži oprost za tebe’ – bit će mu odgovoreno.”

Lanac je ovog hadisa ispravan, ali se ne navodi nigdje drugdje osim na ovom mjestu. Međutim, postoji hadis koji može potvrditi navedeno u Muslimovom sahihu od Ebu-Hurejrea da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /255/ “Kada čovjek umre, prestanu mu sevabi stizati, osim od troga: trajne sedake, nauke kojom se svijet koristi i dobrog djeteta koje mu dovu čini.” A riječi Uzvišenog: “Svaki je čovjek zalog onoga što je uradio.” Poslije objašnjenja kako će djeca doći na stepen svojih roditelja i bez dovoljno učinjenih dobrih djela koja bi ih dovele dotle, sada nas obavještava o stepenu pravde, i to da ni jedna osoba neće nositi grijehe druge osobe, pa kaže: “Svaki je čovjek zalog onoga što je uradio”, tj. zalog su mu njegova djela i neće nositi grijehe ni jednog čovjeka, kao što su riječi Uzvišenog: “Svaka je duša zalog onoga što je uradila, osim sretnika, oni će se u dženetskim baščama raspitivati o nevjernicima.”(78:38-41) A Uzvišeni kaže: “I još ćemo ih darovati voćem i mesom kakvo budu željeli, jedni drugima će u njemu pune čaše dodavati”, tj. od vina koje ne opija. “Zbog njih neće biti praznih besjeda”, tj. u Džennetu se neće govoriti prazne priče, odnosno neće biti griješenja niti pokvarenosti poput one kojom se koriste ljudi na dunjaluku. Allah, dž.š., očistio je ahiretsko vino i nije kao zabranjeno dunjalučko vino koje nanosi štetu, zadaje boli u glavi i stomaku i potpuno oduzima pamet. Allah nas obavještava da dženetsko vino ne prouzrokuje ružan i beskoristan govor, nego će biti lijepog izgleda i ukusa, pa kaže Uzvišeni: “…Bistrim i prijatnim onima koji budu pili. Od njeg neće glava boljeti i zbog njega se neće pamet gubiti.” (23:46-47) A ovdje se kaže: “Jedni drugima će u njemu pune čaše dodavati, zbog njih neće biti praznih besjeda.” A riječi Uzvišenog: “A služit će ih posluga njihova nalik na biser skriveni.” Ovo je obavještenje kakvi će biti oni koji će ih usluživati, oni će biti stidljivi u Džennetu kao da su blještavi i skriveni biser, a zbog svoje ljepote, sjaja i čistoće, kao što kaže Uzvišeni u drugoj suri: “I služit će ih vječno mladi mladići, sa čašama i ibricima i peharima punim pića iz izvora tekućeg…”(56:17-18)

A riječi Uzvišenog: “I obraćat će se jedni drugima, jedni druge pitati”, tj. prilazit će jedni drugima i razgovarati, raspitujući se za svoja djela i stanja na dunjaluku, kao što razgovaraju ljudi uz piće o pojedinim pitanjima. “Prije smo među svojim strahovali – govorit će”, tj. dok smo bili na dunjaluku, među svojim bili smo u strahu od svoga Gospodara, plašeći se Njegove kazne i azaba (patnje). “Pa nam je Allah milost darovao i od patnje u ognju nas sačuvao”, tj. Allah nam se smilovao i sačuvao od onoga čega smo se plašili. “Mi smo Ga prije u dovi molili”, tj. molili smo Mu se, pa nam je udovoljio, dao nam što smo tražili. “On je, doista, Dobročinitelj i Milostiv.” Prenosi Ibn Ebi-Hatim od Mesruka, a ovaj od h. Aiše, da je ona učila ovaj ajet: “Pa nam je Allah milost darovao i od patnje u ognju nas sačuvao. Mi smo Ga u dovi molili, On je, doista, Dobročinitelj i Milostiv”, pa je rekla: “Allahu, smiluj nam se i sačuvaj nas ognjene patnje, jer si Ti Dobročinitelj i Milostiv.” Upitan je El-Eameš: “Je li u namazu?” “Da” – odgovori on.

“Zato ti opominji, jer ti, milošću Gospodara svoga, nisi ni prorok ni lud” /29/ “Zar oni da govore: ‘On je pjesnik, sačekat ćemo mu da ga uklone događaji vremena.'”/30/ “Pa čekajte” – reci ti – “i ja ću zajedno s vama čekati.”/31/ Da li im ovo razbori njihovi naređuju ili su oni inadžije tvrdoglave? /32/ Zar oni da govore: “Izmišlja ga!” – Ne, nego oni neće da vjeruju. /33/ Zato neka oni sastave govor sličan Kur'anu, ako istinu govore.”/34/

Naređuje Uzvišeni Svome Poslaniku, s.a.v.s., da dostavi objavu Allahovim robovima i odbacuje pokvarene priče o njemu, pa kaže Uzvišeni: “Zato ti opominji, jer ti, milošću Gospodara svoga nisi ni prorok ni lud”, tj. hvala Allahu, dž.š., ti nisi prorok kojem dođe savjetodavac, džin i donese mu podatke (riječi) koje je čuo na nebu. “Ni lud”, a lud je onaj koga je šejtan izbezumio svojim dodirom. Zatim Uzvišeni poriče njihove riječi o Poslaniku, s.a.v.s.: “Zar oni da govore: ‘On je pjesnik, sačekat ćemo mu da ga uklone događaji vremena'”, pa da ga se riješimo. “Pa čekajte” – reci ti, “I ja ću zajedno s vama čekati”, tj. zajedno ćemo isčekivati, pa ćemo vidjeti kome će pripasti kazna, a kome pomoć na oba svijeta.

Zatim kaže Uzvišeni: “Da li im ovo razbori njihovi naređuju?”, tj. je li to njihov razum naređuje da tako govore pokvarenosti i laži? “…ili su oni inadžije tvrdoglave?” Da, oni su zalutale inadžije i to je ono što ih navodi da tako o tebi (Muhammede) govore. A riječi Uzvišenog: “Zar oni da govore: “Izmišlja ga!”, tj. izmislio je sam od sebe. “Ne, nego neće oni da vjeruju”, tj. njihov kufr je taj koji ih navodi da govore takve riječi. “Zato neka oni sastave govor sličan Kur'anu, ako istinu govore.” U njihovom govoru se pripisuju i izmišljotine na Poslanika, s.a.v.s., pa neka dođu s nečim kao što je Kur’an, a gdje im je to? Kada bi se na Zemlji iskupili svi džini i ljudi da donesu nešto slično njemu, ne bi ni to mogli, ne bi mogli ni deset sura, pa čak ni koliko jednu suru.

“Zar su oni bez Stvoritelja stvoreni ili su oni sami sebe stvorili?/35/ Zar su oni nebesa i Zemlju stvorili?! Ne! Oni nisu uvjereni!/36/ Zar je u njih blago Gospodara tvoga, ili, zar oni vladaju?/37/ Zar oni imaju ljestve, pa na njima prisluškuju? Neka onaj među njima koji tvrdi da je nešto čuo donese potvrdu očitu. /38/ Zar da su za Njega – kćeri, a za vas da su – sinovi? /39/ Zar ti tražiš od njih naknadu, pa su nametom opterećeni? /40/ Zar je kod njih ( znanje) gajba, pa oni prepisuju?/41/ Zar oni spletke žele?! Pa, oni koji ne vjeruju, oni padaju u spletke!/42/ Zar oni drugog boga osim Allaha da imaju? Slavljen neka je Allah, On je iznad onih koje Mu ravnim smatraju.”/43/

Na ovaj način se potvrđuje robovanje samo Jednom i Jedinom božanstvu, a to je Allah, dž.š., pa kaže Uzvišeni: “Zar su oni bez Stvoritelja stvoreni”, tj. da li su oni postali bez uzročnika? “…ili su oni sami sebe stvorili”, tj. ili su oni sami sebi uzročnici? Ne, nisu ni jedno ni drugo, nego je Allah, dž.š., Taj Koji ih je stvorio, a prije toga su bili niko i ništa, ni spomena nisu bili vrijedni. Prenosi Buharija od Džubejra ibn Mut’ima, koji kaže: /256/ “Čuo sam Vjerovjesnika, s.a.v.s., kako na akšam-namazu uči suru ‘Et – Tur', pa kada je došao do ovih ajeta: ‘Zar su oni bez Stvoritelja stvoreni, ili su oni sami sebe stvorili?! Zar su oni nebesa i Zemlju stvorili?! Ne! Oni nisu uvjereni! Zar je u njih blago Gospodara tvoga, ili zar oni vladaju?', kao da mi je srce htjelo poletjeti.” Ovaj se hadis nalazi u oba sahiha, a prenosi ga Ez-Zuhri. Što se tiče Džubejra ibn Mut‘ima, on je došao Vjerovjesniku, s.a.v.s., nakon Bitke na Bedru, povodom otkupa zarobljenika, a tada je bio mušrik. Slušanje ovih ajeta iz ove sure uticalo je, pored ostalog, na njegov prelazak u islam.

Zatim kaže Uzvišeni: “Zar su oni nebesa i Zemlju stvorili?! Ne! Oni nisu uvjereni!”, tj. zar da oni stvore nebo i Zemlju? Ovo je jedna od grešaka njihovih u pripisivanju Allahu druga, i to im se negira da mogu uraditi, a dobro znaju da je Stvoritelj Jedan i da Mu za to niko ne treba. Međutim, razlog što u njima nema čvrstog vjerovanja jeste to što ih vodi ka pogrešnom mišljenju. “Zar je u njih blago Gospodara tvoga, ili zar oni vladaju?”, tj. zar oni raspolažu stvorenjima? Ne, nije tako, nego je Uzvišeni Allah vladar, Upravljač i On čini samo ono što On hoće. A riječi Uzvišenog: “Zar oni imaju ljestve, pa na njima prisluškuju”, tj. pa da se uspnu do najviših visina. “Neka onaj među njima koji tvrdi da je nešto čuo donese potvrdu očitu”, tj. jasan dokaz za ispravnost onoga što tvrdi, ali, nemaju oni dokaza za to. Zatim kaže Uzvišeni: “Zar su za Njega kćeri, a za vas da su sinovi?” Ovim se odbacuje ono što Mu pripisuju, tj. da ima kćeri i da je meleke učinio ženskima, a za sebe su odabrali muškarce. Meleke su, dakle, smatrali Allahovim kćerima i obožavali ih zajedno s Njim, pa kaže Uzvišeni: “Zar su za Njega kćeri, a za vas da su sinovi?” To je teška prijetnja, koja izaziva sigurnu kaznu. “Zar ti tražiš od njih naknadu?”, tj. plaću što si im dostavio Allahovu objavu? Ne, ne tražiš ti ništa za to od njih. “…pa su nametom opterećeni”, tj. bit će im to teško.

 “Zar je kod njih (znanje) gajba, u njih iskonska knjiga, pa oni prepisuju?” Ali, nije to tako, jer gajb poznaje samo Uzvišeni Allah. “Zar oni spletke žele?! Pa, oni koji ne vjeruju, oni padaju u spletke!” Ako budu pravili spletke, pa sve će im se to vratiti protiv njih i oni će pasti u spletke. “Zar oni drugog boga osim Allaha da imaju! Slavljen neka je Allah, On je iznad onih koje Mu ravnim smatraju.” Ovo je veoma oštra zamjerka mušricima, jer robuju kipovima i idolima, praveći time Allahu druga. Nakon toga Plemeniti Allah odbacuje od Sebe ono što oni govore i izmišljaju u svome širku, pa kaže Uzvišeni: “On je iznad onih koje Mu ravnim smatraju.”

“I kad bi vidjeli da komad neba pada, rekli bi: ‘Oblaci nagomilani.’ /44/ Zato ih pusti dok se ne suoče s Danom u kome će pomrijeti,/45/ Danom kada im spletke njihove nimalo neće koristiti i kada im niko neće pomoći./46/ A za sve nasilnike i druga će kazna prije one biti, ali većina njih ne zna./47/ A ti strpljivo čekaj presudu Gospodara svoga, Mi tebe i vidimo i štitimo; i veličaj i hvali Gospodara svoga kad ustaješ,/48/ i noću Ga veličaj i kad se zvijezde gube.”/49/

Spominjući mušrike Uzvišeni kaže za njih kakve su inadžije i koliko su oholi i pored očiglednih dokaza. “I kad bi vidjeli da komad neba pada, rekli bi: ‘Oblaci nagomilani.'” Ovaj ajet liči riječima Uzvišenog: “Kad bismo njih radi kapiju na nebu otvorili i oni se kroz nju uspinjali, opet bi oni, zacijelo, rekli: ‘Samo nam se pričinjava, mi smo ljudi opčinjeni!'”(15:14) Kaže Uzvišeni: “Zato ih pusti”, tj. ostavi ih, Muhammede, “…dok se ne suoče s Danom u kome će pomrijeti”, a to je Kijametski dan. “Danom kada im spletke njihove nimalo neće koristi”, tj. tamo, na Sudnjem danu lukavstvo im sigurno neće biti ni od kakve koristi. “I kada im niko neće pomoći.” Zatim kaže Uzvišeni: “A za sve nasilnike i druga će kazna prije one biti”, tj. misli se na dunjalučku kaznu, kao što kaže Uzvišeni: “I Mi ćemo učiniti da blažu kaznu iskuse, prije one najveće, ne bi li se pokajali.” (32:21) A zbog ovoga kaže Uzvišeni: “Ali, većina njih ne zna”, tj. ne razumiju šta se time želi. Nego, kada im se ukloni zlo od njih, ponovno se vrate na gore nego što su ranije bili, kako stoji u nekim hadisima: /257/

“Zaista je munafik kad se razboli, pa ozdravi, isti kao i deva: ne zna zašto su je svezali, niti zašto su je odvezali.” A riječi Uzvišenog: “A ti strpljivo čekaj presudu Gospodara svoga, Mi tebe i vidimo i štitimo”, tj. izdrži izazove njihove i ne sekiraj se, jer Mi pazimo na tebe, čuvamo te i štitimo. A riječi Uzvišenog: “I veličaj i hvali Gospodara svoga kad ustaješ.” Što se tiče ovog pitanja (ajeta), imaju tri tumačenja: 1. Kaže Dahak: “Tj. u namazu.”/258/ “Neka si slavljen, Allahu! Neka Ti je svaka hvala! Slavljeno je Tvoje ime, nedostižna je Tvoja veličina. Osim Tebe drugog boga nema.” A Muslim prenosi u svom Sahihu od Omera, koji kaže: “Ovo je na početku namaza.” Također ga prenose Ahmed i pisci sunena od Ebu-Seida i drugih, koji to prenose od Vjerovjesnika, s.a.v.s.; 2. Kaže Ebu el-Dževazai: “I veličaj i hvali Gospodara svoga kad ustaješ”, tj. kad ustaješ iz postelje. Ovo mišljenje zastupa i Ibn- Džerir, uz potvrdu onoga što prenosi Imam Ahmed od Ubadeta ibn es-Samita da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /259/ “Ko se digne noću pa kaže: ‘Lailahe illellahu vahdehu la šerike leh, lehul-mulku ve lehul-hamdu ve huve ala kulli šej’in kadir. Subhanallahi vel-hamdu lillahi ve lailahe illellahu vallahu ekber, vela havle vela kuvvete illa billah.’ Zatim kaže: ‘Gospodaru, oprosti mi’ – ili prouči neku dovu, bit će mu primljen namaz.” Ovo navodi Buharija u svom Sahihu, kao i pisci sunena od Velida ibn Muslima;

3. Mudžahid kaže: “I veličaj i hvali Gospodara svoga kad ustaješ.” Znači pri svakom ustajanju, a i Ebu-Ahves: “Kad čovjek hoće poslije sjedenja ustati neka kaže: ‘Subhanekellahumme ve bihamdike.’ I od Ata’a ibn ebi Rebaha kaže se: “Kad ovako ustaješ poslije svakog sjedenja, ako si dobar, povećava se tvoja dobrota, a ako ne budeš dobar, onda će to biti otkup za tvoje grijehe.” I Ebu-Davud ovako prenosi njegove riječi, kao i En-Nesai i El-Hakim u svojoj knjizi El-Mustedrek, od Ebu-Berzeta el-Eslemija, koji kaže:/260/ “Pred kraj svoga života Allahov Poslanik, s.a.v.s., imao bi običaj kada poslije sjedenja ustane, reći: ‘Subhaneke Alluhe ve bi hamdike. Ešhedu en lailahhe illa ente, estagfiruke ve etubu ilejke', pa neki čovjek upita: ‘O Allahov Poslaniče, govoriš riječi koje prije nismo od tebe čuli?’ A Poslanik odgovori: ‘To je kefaret, ispiranje grijeha koji su eventualno mogli biti na ovom sijelu.'” A riječi Uzvišenog: “I noću Ga veličaj”, tj. spominji Ga i obožavaj učenjem Kur’ana i noćnim namazima, kao što kaže Uzvišeni: “I probdij dio noći u molitvi – to je samo tvoja dužnost; Gospodar tvoj će ti na onom svijetu hvale dostojno mjesto darovati.”(17:79) A Uzvišeni kaže: “I kad se zvijezde gube.” Već su navedene riječi Ibn-Abbasa u kojima se kaže da su to dva rekata koja se klanjaju prije sabahskog farza. Oni su propisani u vrijeme nestajanja zvijezda, odnosno kad se one gase.

A u čvrstom predanju Buharije i Muslima stoji da je h. Aiša rekla: /261/ “Poslanik, s.a.v.s., nije držao ni jednu nafilu tako čvrsto kao što su to dva sabahska sunneta.” A u Muslimovom tekstu: /262/ “Dva rekata sabah – namaza bolja su od dunjaluka i svega što je na njemu”

Tefsir Ibn Kesir

Tefsir Ibn Kesir – Sura En-Nedžm

“Tako Mi zvijezde kad zapada, /1/ Vaš drug nije s pravog puta skrenuo i nije zalutao! /2/ On ne govori po hiru svome. /3/ To je samo Objava koja mu se obznanjuje.”/4/

Kažu Eš-Ša’bi i drugi: “Stvoritelj se kune čime On hoće od Svojih stvorenja, a stvorenja ne bi smjela da se kunu ičim drugim osim Stvoriteljem. Isto to navodi i Ibn Ebi-Hatim. A riječi Uzvišenog: “Tako Mi zvijezde kad zapada”, tj. kad gađa šejtane. Ovo je rekao Ed-Dahhak. “Vaš drug nije s pravog puta skrenuo”, to je onaj na kog se odnosi ova zakletva, a ujedno i svjedočenje Uzvišenog Allaha za Njegovog poslanika, Muhammeda, s.a.v.s., da je on na Pravom putu, sljedbenik Istine, a ne na krivom putu. Suprotno od toga je džahil, koji ide bez ikakve upute i bez znanja, dok je zavedeni onaj koji je poznavalac prave istine, ali je se namjerno odriče. Poslanik, s.a.v.s., bio je na najvišem stepenu ustrajnosti, ispravnosti i tačnosti. Zbog toga Uzvišeni kaže o njemu: “On ne govori po hiru svome”, tj. govor mu nije izraz ličnih želja i strasti. “To je samo objava koja mu se obznanjuje”, tj. govori samo ono što mu je naređeno i dostavlja to ljudima potpuno po naredbi bez ikakva dodavanja ili skraćivanja. Prenosi Ahmed ibn Hanbel, Allah mu se smilovao, od Abdullaha ibn Amra, r.a., koji kaže: /263/ “Pisao sam sve što sam čuo od Allahova Poslanika, s.a.v.s., i želio to naučiti napamet, pa su mi Kurejšije zabranile, govoreći: ‘Ti pišeš sve što čuješ od Allahova Poslanika, s.a.v.s., a on je čovjek koji nekada govori i u srdžbi.’ Pa sam se suzdržao od pisanja. Kasnije sam to spomenuo Poslaniku, s.a.v.s., a on mi je rekao: ‘Piši, tako mi Onoga u ^ijoj je ruci moja duša, iz mojih usta izlazi samo istina.'” Ovo prenosi Ebu-Davud.

“Uči ga jedan ogromne moći; /5/ Snažni, koji se pojavio u liku svome. /6/ Na obzorju najvišem. /7/ Zatim se približio, pa nadnio /8/ Blizu koliko dva luka ili bliže /9/ i objavio robu Njegovu ono što je objavio. /10/ Srce nije poreklo ono što je vidio. /11/ Pa zašto se prepirete s njim o onom što je vidio? /12/ On ga je i drugi put vidio. /13/ Kod Sidretul-muntehaa, /14/ kod kojeg je dženetsko prebivalište. /15/ Kad je Sidru pokrivalo ono što je pokrivalo, /16/ pogled mu nije skrenuo, nije prekoračio. /17/ Vidio je najveličanstvenija znamenja svoga Gospodara.” /18/

Govori Uzvišeni o Svom robu i Poslaniku, s.a.v.s., da je On bio Onaj Koji ga je podučio onome s čime je došao ljudima. “Jedan ogromne moći”, a to je bio Džibril, a.s. Kao što kaže Uzvišeni: “Kur'an je, zaista, kazivanje izaslanika plemenitog, moćnog, od Gospodara Arša cijenjenog, kome se drugi potčinjavaju, tamo pouzdanog.” (81:19-21) A ovdje kaže: “Snažni.” A riječi Uzvišenog: “…koji se pojavio u liku svome”, tj. Džibril, a.s. Ovako smatraju Hasan, Mudžahid, Katade i Rebi’. “Na obzorju najvišem”, tj. Džibril, a.s., bio je taj koji se pojavio u liku svome na visinama najvišim. Ovako smatraju Ikrime i dr. A prenosi Ibn Ebi-Hatim od Abdullaha ibn Mes’uda (da Allahov Poslanik nije vidio Džibrila, a.s., u njegovom veličanstvenom liku, osim dva puta: prvi put pitao je da ga vidi u njegovom liku, pa se horizont ispunio.

Drugi put su bili zajedno kada su se uzdigli (na Mi’radžu). Zbog toga kaže Uzvišeni: “Na obzorju najvišem.” Prvo viđenje bilo je na početku poslanstva, kada je Džibril, a.s., došao Poslaniku, s.a.v.s., prvi put i prenio mu početak objave sure Ikre. Zatim se umanjila objava jedan period, te je Vjerovjesnik, s.a.v.s., neprestano odlazio na vrhove brda razmišljajući kako bi se bacio odozgo, ali bi ga Džibril dozivao: “O Muhammede, ti si, uistinu, Allahov Poslanik, a ja sam Džibril.” Tako bi mu se umirilo srce i razveselio bi se. To bi se više puta ponavljalo sve do pojave Džibrila, a.s., a on bi bio onako ispružen u svome obliku kako je stvoren, sa svojih 600 krila, te bi svojom veličinom zaklonio horizont. Zatim bi prišao Muhammedu, s.a.v.s., i donio mu objavu od Allaha, dž.š., kako mu je i bilo naređeno od Njega. Tako bi vidio veličinu, snagu i moć meleka donosioca objave, a koji je uživao visok položaj kod Stvoritelja Koji ga je i slao njemu. A Uzvišeni kaže: “Zatim se približio, pa nadnio, blizu koliko dva luka ili bliže”, tj. približio bi se Džibril, a.s., Muhammedu, s.a.v.s., dok mu se ne bi spustio toliko blizu da između njih ne bi bilo više od dva luka, kad bi se ona ispružila. Ovako smatraju Mudžahid i Katade. A riječi Uzvišenog: “…ili bliže”, tj. ne bi prilazio bliže od jedne i po dužine luka, kao što kaže Uzvišeni: A srca su vaša poslije toga postala tvrda, kao kamen ili su još tvrđa.” (2:74) Tj. ona nisu blaža od kamena, nego su slična njemu, ili tvrđa. Ovim se želi ukazati da je približavanje između Džibrila, a.s., i Muhammeda, s.a.v.s., bilo na dohvat ruke, koliko dva luka ili bliže. Ovo su riječi majke vjernika, h. Aiše, Ibn-Mes’uda, Ebu-Zerra i Ebu-Hurejrea, kao što ćemo navesti uskoro i jedan dio njihovih hadisa, inšallah.

Muslim u svom Sahihu navodi od Ibn-Abbasa, r.a., koji kaže: “Muhammed, s.a.v.s., vidio je svoga Gospodara svojim srcem dva puta.” Ovo koje smo naveli jedno je od ta dva viđenja, a u drugom predanju od Ibn-Abbasa. On spominje viđenje uopćeno, ali se ono svodi na viđenje srcem. A onaj ko prenosi od njega da je to viđenje bilo golim okom, to predanje je nesigurno, jer zato ne postoji pouzdana tvrdnja od ashaba, r.a. Buharija prenosi od Eš-Šejbanija, koji kaže: “Pitao sam Zurra o riječima Uzvišenog: ‘Blizu koliko dva luka ili bliže, i objavio robu Njegovu ono što je objavio', pa je rekao: ‘Pričao nam je Abdullah: /264/ ‘Doista je Muhammed, s.a.v.s., vidio Džibrila sa njegovih 600 krila.'” A riječi Uzvišenog: “Srce nije poreklo ono što je vidio, pa zašto se prepirete s njim o onom što je vidio?” Prenosi Ibn-Džerir od Abdullaha, koji kaže: /265/ “Vidio je Allahov Poslanik, s.a.v.s., Džibrila, koji je na sebi imao lepršavi ogrtač kojim je ispunio prostor između neba i Zemlje.” A na osnovi onog što smo spomenuli od riječi Uzvišenog: “I objavio robu Njegovu ono što je objavio”, moglo bi značiti da je Džibril dostavio Allahovom robu Muhammedu ono što je dostavio ili objavio Allah Svome robu Muhammedu ono što je objavio preko Džibrila. Oba su ova značenja ispravna. U Muslimovom Sahihu navodi se da je Ebu-Zerr rekao: /266/ Pitao sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: “Da li si vidio svoga Gospodara?”, pa je odgovorio: “Svjetlo, kako da Ga vidim.” A u drugom rivajetu: /267/ “Vidio sam svjetlost.” Što se tiče hadisa koji prenosi Ahmed od Ibn-Abbasa, r.a., koji kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /268/ “Vidio sam svog Uzvišenog Gospodara…” Taj je hadis iz domena sahiha, ali je skraćene verzije hadisa o snoviđenju. Isto tako Imam Ahmed navodi hadis od Ibn-Abbasa u kome se kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /269/ “Došao mi je Gospodar moj u najljepšem liku. Mislio sam da sanjam, pa je rekao: ‘O Muhammede, znaš li o čemu se sad raspravlja na nebeskom skupu?', pa sam odgovorio: ‘Ne.’ Zatim je stavio Svoju ruku na moja ramena, tako da sam osjetio studen u predjelu svojih prsa”, ili je rekao: “Moga vrata”. Ovaj smo hadis naveli ranije od Muaza na kraju sure “Sad”.

A riječi Uzvišenog: “On ga je i drugi put vidio kod Sidretul-Muntehaa, kod kojeg je dženetsko prebivalište.” Ovo je drugi put da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., vidio Džibrila u liku kakvim ga je stvorio Allah, a bilo je to u noći El-Isra. Već smo naveli hadis o ovome početkom sure “Subhane”, pa zbog toga nema potrebe da to ovdje ponavljamo. Ranije je navedeno od Ibn-Abbasa, r.a., da je viđenje sigurno bilo u noći Lejletul-Isra, uzimajući kao potporu ovaj ajet. U ovom mišljenju ga slijedi skupina novijih i starih alima, a isto tako postoji i skupina ashaba i tabiina koji se ne slažu sa ovim mišljenjem. Prenosi Imam Ahmed od Ibn-Mes’uda, koji kaže da je rekao Allahov Poslanik, s.a.v.s.: /270/ “Vidio sam Džibrila kod Sidretul-Muntehaa sa svojih 600 krila, sa perja mu je opadalo raznobojno biserje i drago kamenje.” Ovaj lanac prenosilaca dobar je i veoma jak. Imam Ahmed navodi od Mesruka, koji kaže: /271/ “Bio sam kod Aiše, pa sam rekao: Zar Allah ne kaže: ‘On ga je na obzorju jasnom vidio.'” (81:23) “On ga je i drugi put vidio.” Ona je odgovorila: “Ja sam prva od ovog ummeta koja sam pitala Allahova Poslanika, s.a.v.s., o tome, pa mi je rekao: ‘To se odnosi na Džibrila.’ Nije ga vidio u njegovom liku u kojem je stvoren, osim dva puta. Vidio ga je spuštenog između nebesa i Zemlje kako obuhvaća svojom veličanstvenošću sav prostor između neba i Zemlje.” Ova dva hadisa navode se u oba sahiha. A ko kaže da je Poslanik, s.a.v.s., govorio h. Aiši, shodno njenom shvatanju, kao što Ibn-Huzejme navodi u svom djelu “Kitabut-tevhid”, on je pogriješio, a Allah najbolje zna.

Stoji čvrsto predanje u Muslimovom Sahihu od Ebu-Hurejrea, r.a., koji kaže za riječi Uzvišenog: “On ga je i drugi put vidio…” /272/  “Vidio je Allahov Poslanik, s.a.v.s., Džibrila u njegovom liku dva puta.” Ovako isto navode Mudžahid, Katade i Rebi’ ibn Enes i drugi. A riječi Uzvišenog: “Kad je Sidru pokrivalo ono što je pokrivalo.” Već su navedeni hadisi u komentaru sure “El-Isra” kako je to prekrivanje izgledalo. Bilo je to prekrivanje melekima – kao kad vrane prekriju nebo. “I prekrio ju je Gospodar Svojom svjetlošću, i prekrile su je razne boje, meni nepoznate.” Imam Ahmed prenosi od Abdullaha ibn Mes’uda, koji kaže: /273/ “Nakon što je uzdignut Allahov Poslanik, s.a.v.s., doveden je do Sidretul-Muntehaa, a to je na sedmom nebu. Tu se završava i zadrži sve što se uzdigne sa Zemlje. Isto tako, tu se završava i prihvaća sve ono što se spusti na to mjesto. “Kad je Sidru pokrivalo ono što je pokrivalo.” Kaže Ibn-Me'sud: “Zlatna prostirka.” On dalje kaže: “Dato je Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., troje: pet vakata namaza, završetak sure “El-Bekare” i oprost svakome od Muhammedovog, s.a.v.s., ummeta, ko ne bude činio širk.” Ovakvo predanje navodi se samo kod Muslima. A riječi Uzvišenog: “Pogled mu nije skrenuo, nije prekoračio.”

Kaže Ibn-Abbas, r.a.: “Nije se kretao ni desno ni lijevo, “…nije prekoračio”, nije prešao granicu onoga što mu je naređeno, a to je uzvišena osobina, zbog čvrstog vjerovanja i pokornosti. Nije učinio ništa osim onoga što mu je naređeno, niti je tražio iznad onoga što mu je dato. Divno kaže pjesnik: “Vidio je dženetsko mjesto i što je iznad njega ono; a da je drugo osim viđenog vidio, on bi zalutao.” A riječi Uzvišenog: “Vidio je najveličanstvenija znamenja Gospodara svoga”, kao i što kaže Uzvišeni: “Kako bismo mu neka znamenja naša pokazali” (17:1), tj. dokaz Naše veličine i moći. Ova dva ajeta koriste oni od ehli – sunneta koji smatraju da viđenje Gospodara, nije bilo te noći, jer Uzvišeni reče: “Vidio je najveličanstvenija znamenja svoga Gospodara.” A da je vidio svoga Gospodara on bi to objasnio ljudima. Već je bilo pojašnjenje toga u suri “El-Isra”.

“Šta kažete o Latu i Uzzau?/19/ I Menatu trećoj, najmanje cijenjenoj?/20/ Zar su za vas sinovi, a za Njega kćeri?!/21/ To bi tada bila podjela nepravedna. /22/ To su samo imena koja ste im vi i preci vaši nadjenuli, Allah o njima nikakav dokaz nije poslao; oni se povode samo za pretpostavkama i onim za čim duše žude, a već im dođe od gospodara njihova Uputa. /23/ I zar da čovjek sve što poželi dobije?! /24/ Pa, Allahu pripada i onaj i ovaj svijet. /25/ A koliko na nebesima ima meleka čije zauzimanje nikome neće biti od koristi, sve dok Allah to ne dozvoli onome kome On hoće i u korist onoga kojim je zadovoljan.”/26/

Prekorava i kritizira Uzvišeni Allah mušrike zbog njihovog robovanja kipovima i idolima, jer im prave kuće slične Kabi: “Šta kažete o Latu?” Lat je bio isklesani kamen koji je imao kuću u Taifu sa pokrivačem, zatim poslugom (čuvarima), a okolo nje veliko dvorište. Za stanovnike Taifa, a to je bilo pleme Sekif i njihovi sljedbenici, ova kuća je bila veoma cijenjena. A riječ “Lat” sa tešdidom slova “t” tumači se tako, kako prenosi Buharija od Ibn-Abbasa, r.a.: “Lat je bio čovjek koji je mljeo brašno za ondašnje ljude hodočasnike.” A Ibn-Džerir kaže da riječ “Lat”, izvedena od Allahovog imena, i time su podrazumijevali žensko Allahovo dijete, Uzvišeni je Allah, dž.š., daleko od onoga što Mu pripisuju. Isto tako Uzza izvedeno je iz imena El-Aziz, a to je bilo drvo na kome je bila građevina i pokrivači, a nalazila se u mjestu En-Nahla, između Meke i Taifa. U njega su vjerovali i veličali ga Kurejšije, kao što je Ebu-Sufjan govorio u Bici na Uhudu: “Mi imamo Uzzaa, a vi nemate”, na što je Allahov Poslanik, s.a.v.s., odgovorio: /274/ “Recite: ‘Allah je naš zaštitnik, a vas nema ko štititi.'”

Buharija prenosi od Ebu-Hurejrea koji kaže da je rekao Allahov Poslanik, s.a.v.s.: /275/ “Ko se zaklinjao riječima: ‘Tako mi Lata i Uzzaa, neka kaže: Lailahe illellah, a ko pozove svoga druga na kockanje nek podijeli sadaku.'” Ovo je bilo u skladu sa njihovim običajima, jer su u džahilijetskom periodu njihovi jezici uobičajili izgovarati to. A što se tiče Menata, to božanstvo se nalazilo u Mušellelu kod Kadida, a to je mjesto između Meke i Medine. Oni koji su se tome klanjali u džahilijetskom periodu bili su iz plemena Huza’a, Evsa i Hazredža. Odatle su polazili na hadž u pravcu Kabe. Slično ovome navodi i Buharija preko h. Aiše. Inače, na Arapskom poluotoku bilo je i drugih božanstava koja su svetkovali Arapi poput veličanja Kabe. Osim ova tri božanstva koja su spomenuta u Kur’anu, bilo ih je još i zato kaže Uzvišeni: “Šta kažete o Latu i Uzzau i Menatu, trećoj, najmanje cijenjenoj.” Ovi su spomenuti samo zato što su bili poznatiji od ostalih. Allahov Poslanik, s.a.v.s., poslao je Mugiru ibn Šu’beta i Ebu-Sufjana Sahra ibn Harba da sruše Lata i da na tom mjestu naprave mesdžid u Taifu. Halida ibn Velida je poslao da sruši Uzzaa. Ebu- Sufjana ibn Harba poslao je da sruši Menata koji je bio u području Mušellela u Kadidu. Postojali su i drugi kipovi, kao što su: Zul-Hulsa, Kajs, Rijam, Rida', Zul-Kabat i dr., koji su bili rašireni na sve strane. Zato je Allahov Poslanik, s.a.v.s., slao svoje ashabe, r.a., koji su ih sve porušili i na taj način očistili Arabijski poluotok.

Zatim kaže Uzvišeni: “Zar su za vas sinovi, za Njega kćeri”, tj. zar mislite da On ima dijete i da Mu je to dijete žensko, a za sebe odabirete muško. Pa kada biste vi raspoređivali i vršili podjelu, a i vi ste stvorenja – bila bi to: “Podjela nepravedna”, tj. bilo bi to nepravedno nasilje, pa kako onda udjeljujete svome Gospodaru tako. Zatim kaže Uzvišeni: “To su samo imena koja ste im vi i preci vaši nadjenuli”, i to onako spontano. A Uzvišeni poriče sve ono što su oni izmislili, lažući, ne vjerujući, robujući kipovima i dajući imena tim božanstvima. “Allah o njima nikakav dokaz nije poslao”, tj. ni jedan argument. “I oni se povode samo za pretpostavkama i onim za čim duše žude”, tj. oni nemaju nikakva uporišta u veličanju tih idola, nego to čine iz poštivanja i za hatar svojih predaka, a ne iz stvarne, lične želje. “A već im dolazi od Gospodara njihova prava uputa”, tj. slanjem Poslanika sa istinom i čvrstim dokazima. I pored svega ovoga oni slijede ono što im je preostalo od njihovih očeva.

Zatim kaže Uzvišeni: “I zar da čovjek sve što poželi dobije?!”, tj. nemoguće je postići uvijek dobro, makar to i želio, niti da svako bude upućen samo željom da takav bude. “Allahu pripada i ovaj i onaj svijet”, tj. sve je Njegovo i sve Mu pripada, Gospodaru oba svijeta. On je Taj Koji raspolaže njima, shodno Svojim željama – slavljen neka je On. A riječi Uzvišenog: “A koliko na nebesima ima meleka čije zauzimanje nikome neće biti od koristi, sve dok Allah to ne dozvoli onome kome On hoće i u korist onoga kojim je zadovoljan”, kao što kaže Uzvišeni: “Ko se može pred Njim zauzimati za nekoga bez dopuštenja Njegova?” (2:225), pa ako je ovo rečeno u vezi sa melecima, bliskim Allahu, dž.š., kako onda tražiti šefaat spomenutih idola i kipova čije je obožavanje Allah, dž.š., zabranio? U isto vrijeme Allah je preko svih svojih Poslanika zabranio uzimanje tih idola za zauzimače (posrednike)!!?

“Oni koji ne vjeruju u onaj svijet nazivaju meleke imenima ženskim. /27/ A o tome ništa ne znaju, slijede samo pretpostavke, a pretpostavka istini baš nimalo ne koristi. /28/ Pa, ti se okani onoga ko se od Opomene Naše okrenuo i koji samo život na ovom svijetu želi. /29/ To je vrhunac njihova znanja – Gospodar tvoj dobro zna one koji su skrenuli s Njegova puta i On dobro zna one koji su na pravom putu.”/30/

 Poriče Uzvišeni mušricima da meleke nazivaju ženskim imenima, i njihove riječi da su to Allahove kćeri. Uzvišeni je Allah daleko od toga. Kao što kaže Uzvišeni: “Oni meleke, koji su robovi Milostivoga, ženama nazivaju. Zar su oni prisustvovali stvaranju njihovu? Njihova će tvrđenja biti zapisana i oni će odgovarati.” (43:19) Pa zbog toga kaže Uzvišeni: “A o tome ništa ne znaju”, tj. oni ne posjeduju ispravno i tačno znanje za ono što govore. Naprotiv, to je laž, potvora i jasan kufr. “Slijede samo pretpostavke, a pretpostavka istini baš nimalo ne koristi”, tj. nema nikakve fajde, niti može kada dostići mjesto istine. Potvrđeno je u vjerodostojnom predanju da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /276/ “Cuvajte se sumnjičenja, jer je sumnjičenje najlažniji govor.” A riječi Uzvišenog: “Pa, ti se okani onoga ko se od Opomene Naše okrenuo”, tj. okreni se od onoga koji se okrenuo od Istine i ostavi ga. A riječi Uzvišenog: “I koji samo život na ovom svijetu želi”, tj. učinio ga najvećom svojom brigom i krajnjim ciljem.

Zbog toga kaže Uzvišeni: “To je vrhunac njihova znanja”, tj. ta njihova želja za dunjalukom. A u dovi koja se prenosi kaže se: /277/ “Gospodaru moj, ne učini dunjaluk mojom najvećom brigom, niti krajnjim znanjem.” A riječi Uzvišenog: “Gospodar tvoj dobro zna one koji su skrenuli s Njegova puta i On dobro zna one koji su na pravom putu”, tj. Njemu je poznato šta valja Njegovim robovima i On je Taj Koji upućuje na pravi put koga hoće, a ostavlja na krivom putu koga hoće. Sve je to rezultat Njegove moći, znanja i mudrosti. On je pravedan i ne čini nažao nikada, ni u Svom zakonu, a ni u Svojoj odredbi.

“Allahovo je sve što je na nebesima i što je na Zemlji, da bi, prema onome kako su radili, kaznio one koji rade zlo, a najljepšom nagradom nagradio one koji čine dobro /31/, one koji se klone velikih grijehova i razvrata, a onima bezazlenim On će oprostiti, jer Gospodar tvoj, zaista, mnogo prašta, On dobro zna sve o vama, otkad vas je stvorio od zemlje i od kad ste bili zameci u utrobama majki vaših; zato se ne hvališite – On dobro zna onoga koji se grijeha kloni.”/32/

 Na ovaj način Uzvišeni nas obavještava da je On Gospodar nebesa i Zemlje, te da je sam Sebi dovoljan, da nema ništa što bi Mu nedostajalo; On je Pravedni sudac Svojim stvorenjima koje je, uistinu, stvorio. “Da bi, prema onome kako su radili, kaznio one koji rade zlo, a najljepšom nagradom nagradio one koji čine dobro”, tj. On će platiti svakome na osnovu učinjenih djela, pa bilo da su ta djela dobra ili loša. Nakon toga opisuje dobročinitelje, a to su oni koji se klone velikih grijeha i razvrata – uopće ih ne prihvataju. A, ako bi se desilo da učine neki manji grijeh – pa, Uzvišeni će im oprostiti i prijeći preko njih. Pa, kaže Uzvišeni: “Ako se budete klonili velikih grijeha, onih koji su vam zabranjeni, Mi ćemo prijeći preko manjih ispada vaših i uvest ćemo vas u divno mjesto.” (4:31) A ovdje kaže: “One koji se klone velikih grijehova i naročito razvrata, a one bezazlene…” Ovdje je izuzimanje, kojim se prekida neprekidni slijed, jer se riječ smatra malim grijesima, manjim prekršajima u postupcima.

Imam Ahmed navodi od Ibn-Abbasa da je rekao: “Nisam vidio ništa sličnije riječi od one koju navodi Ebu-Hurejre od Vjerovjesnika, s.a.v.s., koji kaže: /278/ Doista je Uzvišeni Allah propisao svakom čovjeku njegov udio u zinaluku koji neće moći izbjeći; tako da oko čini zinaluk pogledom, jezik izgovorom, a duša svojom strašću želi – a na spolnom je organu da to potvrdi ili odbije.” Ovaj se hadis nalazi i u oba Sahiha. Aburahman ibn Nafi’, a koga su zvali još i Ibn-Lubabe et-Taifi, kaže: Pitao sam Ebu-Hurejrea za riječi Uzvišenog: pa mi je rekao: “To su: poljubac, namigivanje, požudan pogled, i neposredan kontakt, a kada se dotaknu dva spolna organa – obavezan je gusul i to je zinaluk.” A Ali ibn Ebi-Talha navodi od Ibn-Abbasa da riječ znači “ono što je prošlo”. Ibn-Mudžahid kaže: “To je onaj koji počini grijeh, pa ga brzo napusti. Tako su pagani (džahili) u svom vremenu, obilazeći Kabu izgovarali: “Kada praštaš, Bože, oprosti sve. A koji od Tvojih robova nije makar malo pogriješio, pa prošao se?” To znači, malo zaluta u grijeh, a zatim se brzo iz njega isčupa.” A riječi Uzvišenog: “…On će oprostiti, jer Gospodar tvoj, zaista, mnogo prašta”, tj. Njegova milost obuhvaća svaku stvar, a Njegov će oprost obuhvatiti svakog onog ko se pokaje, kao što kaže Uzvišeni na drugom mjestu: “Reci: ‘O robovi Moji, koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će sigurno sve grijehe oprostiti; On, doista, sve grijehe prašta i On je milostiv.'” (39:53)

A riječi Uzvišenog: “On dobro zna sve o vama, otkad vas je stvorio od zemlje.” To znači, da vas On obuhvaća Svojim pogledom, dobro zna u kakvom ste položaju, šta činite, šta govorite i ono šta ćete vi reći i uraditi, i to sve od onda kada je stvorio vašeg oca Adema, a.s., od zemlje i od njega proizveo veliko potomstvo poput zrnevlja, a onda vas podijelio na dvije grupe – jedna će u Džennet, a druga u Džehennem. Tako i Uzvišeni kaže: “I otkad ste bili zameci u utrobama majkih vaših”, tj. odonda od kada melek zadužen za svakoga počne bilježiti njegovu nafaku, život i djelo, kao i to hoće li biti sretan ili nesretan. A riječi Uzvišenog: “Zato se ne hvališite”, tj. ne upućujte pohvale na svoj račun spominjući svoja djela. “On dobro zna onoga koji se grijeha kloni.” Kao što kaže Uzvišeni na drugom mjestu: “Zar ne vidiš one koji sebe smatraju od grijeha čistim? Međutim, Allah oslobađa od grijeha onoga koga On hoće, i nikome se neće, ni koliko trun jedan, nepravda učiniti.” (4:49)

Ovo je potvrđeno i u hadisu koji navodi Imam Ahmed od Ebu-Bekra koji kaže: /279/ “Hvalio čovjek čovjeka pred Vjerovjesnikom, s.a.v.s., pa Allahov Poslanik, s.a.v.s., reče: ‘Teško tebi! Odrubio si glavu svome drugu.’ (ponovivši to više puta) Kada neko od vas treba da pohvali svoga druga, neka kaže: ‘Smatram ga takvim, a Allah najbolje zna. Pred Allahom ne hvalim nikoga, ali mislim da je takav i takav, ako to on zna o njemu.'” Ovaj hadis navode: Buharija, Muslim, Ebu Davud, Ibn-Madže, a preko Halid el-Huzzaa. Imam Ahmed prenosi od Hemama ibn el-Harisa koji kaže: /280/ “Došao neki čovjek h. Osmanu i počeo ga hvaliti u lice, a onda Mikdad ibn el-Esved baci prašinu govoreći: ‘Allahov nam je Poslanik, s.a.v.s., naredio, kad sretnemo nekoga da hvali drugoga – da mu bacimo prašinu u oči.'” Ovo navode i Muslim i Ebu-Davud.

“Reci ti Meni o onome koji istinu izbjegava /33/, i malo udjeljuje, i posve prestane udjeljivati /34/. Zar on ima znanje gajba; pa vidi /35/. Zar on nije obaviješten o onom što se nalazi u listovima Musaovim /36/ i Ibrahimovim – koji je obaveze potpuno ispunjavao /37/ da ni jedan grješnik tuđe grijehe neće nositi /38/, i da je čovjekovo samo ono što sam uradi /39/, i da će se trud njegov sigurno iskazati /40/, i da će prema njemu u potpunosti nagrađen ili kažnjen biti.”/41/

 Na ovaj način Uzvišeni kudi svakog onoga koji Mu je nepokoran, a ni zekat ne udjeljuje niti klanja, laže i istinu izbjegava. “…i malo udjeljuje i posve prestane udjeljivati.” Ibn-Abbas kaže: “Malo bude pokoran (Allahu) a zatim to porekne.” Tako isto smatraju Mudžahid i još drugi. A riječi Uzvišenog: “Zar on ima znanja gajba, pa vidi?”, tj. zar onaj koji je prekinuo udjeljivati i činiti dobročinstvo iz straha od neimaštine zna tajne i misli da će nestati ono što mu je u rukama? ^ak i kad se ustegne od dobročinstva – zar on to može tačno vidjeti? Ali, nije to zbog toga. On prekida udjeljivati i činiti dobročinstva zbog toga što je škrtac, tvrdica i strašljivac. Tako se kaže u hadisu: /281/ “Dijeli, Bilale, i ne boj se da će ti Allah umanjiti!” Na jednom mjestu Uzvišeni kaže: “…Što god vi udijelite, On će to nadoknaditi, On najbolje opskrbljuje.” (34:39)

A riječi Uzvišenog: “Zar on nije obaviješten o onome što se nalazi u listovima Musaovim i Ibrahimovim: ‘…koji je obaveze ispunjavao.'” Znači, izvršavao je sve naredbe, klonio se svih zabrana; objavu je dostavio u potpunosti i zaslužio da bude vođa ljudima kojeg će slijediti u svemu – u govoru, ponašanju i radu. Kaže Uzvišeni Allah: “Poslije smo tebi objavili: ‘Slijedi vjeru Ibrahimovu, vjeru pravu, on nije Allahu druge smatrao ravnim.'” (16:123) Zatim Uzvišeni određuje i pojašnjava što je bilo u spisima koje su objavljeni Ibrahimu i Musau, pa kaže: “Da ni jedan grješnik tuđe grijehe neće nositi.” To znači da svaka osoba koja je sebi nanijela nesreću prihvatajući kufr, ili neku drugu vrstu grijeha – niko joj drugi to neće nositi. Tako na jednom mjestu kaže Uzvišeni: “…ako grijehovima pretovareni pozove da mu se ponesu, niko mu ih neće ponijeti, pa ni rođak.” (35:18) A Uzvišeni kaže: “I da je čovjekovo samo ono što sam uradi i da će se trud njegov sigurno iskazati.” To što mu niko neće pomoći nositi teret, isto tako neće dobiti niti išta nagrade – osim onoga što je sam sebi zaradio. Iz ovoga ajeta Šafija je, neka je rahmet na njega i one koji ga slijede, izveo zaključak da učenje Kur’ana umrlim nema sevaba, jer to nisu njihova lična djela, niti zasluge, te zbog toga ni Allahov Poslanik, s.a.v.s., nije to preporučivao činiti, a ni svoj ummet podsticati na to, niti ih je na to uputio nekom izrekom niti nečim indirektnim.

To također nije zabilježeno kao praksa nijednog od ashaba. Da je kakav hair, oni bi nas već pretekli u činjenju istoga. Područje ibadeta (djelo kojim se približava Allahu) oslanja se na čvrste argumente, a analogijom se tu ne može postupati, niti kakvim mišljenjima. Što se tiče dove i sadake, to je već nešto do čega se stiglo s jasno propisanim tekstom o tome. Tako se navodi hadis koji bilježi u svome Sahihu Muslim od Ebu-Hurejrea, koji kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /282/ “Kada čovjek umre, prestanu i sva njegova djela, osim troje: od dobrog djeteta koje mu dovu čini, trajne sadake i nauke kojom se drugi koriste.” Ustvari, možemo reći da sve troje ovo spada u njegov trud, njegovo zalaganje i djelo. Tako u drugom hadisu stoji: /283/ “Najbolje što čovjek može pojesti, jeste ono što je on lično zaradio, a njegovo dijete je rezultat svega toga.” Što se tiče trajne sadake, to je vakuf i tome slično, što je, također, trag njegova truda i zalaganja.

Već je rekao Uzvišeni: “Mi ćemo, zaista, mrtve oživiti i Mi smo zapisali ono što su uradili, i djela koja su iza sebe ostavili…” (36:12) Znanje koje se raširi među ljudima i oni se njime koriste, također je rezultat njegova truda i rada. U sahih hadisu navodi se: /284/ “Ko poziva na pravi put ima nagradu koliko i oni koji ga slijede, ali nikako ne umanjujući išta od njihove nagrade.” A riječi Uzvišenog: “I da će se njegov trud sigurno iskazati”, tj. na Sudnjem danu, o kojem vas obavještava Allah, dž.š., kada će vas nagraditi potpunom nagradom, bilo da je ona dobra ili loša. Pa tako Uzvišeni kaže: “I da će prema njemu najpotpunije nagrađen ili kažnjen biti”, tj. najobilnijom nagradom ili kaznom.

“I da će se Gospodaru tvome ponovno vratiti /42/, i da On na smijeh i na plač navodi /43/, i da On usmrćuje i oživljava /44/, i da On par, muško i žensko, stvara /45/, od kapi sjemena kad se izbaci /46/; i da će ih On ponovno oživiti /47/, i da On daje bogatstvo i moć da stječu /48/, i da je On Sirijusa Gospodar /49/, i da je On drevni narod Ad uništio /50/, i Semud, i da nikog nije poštedio /51/, i još prije Nuhov narod, koji je najokrutniji i najobjesniji bio /52/: i prevrnuta naselja On je prevrnuo /53/, i snašlo ih je ono što ih je snašlo /54/, pa, u koju blagodat Gospodara svoga ti još sumnjaš?”/55/

Riječi Uzvišenog: “I da će se Gospodaru svome ponovno vratiti”, znači, to vraćanje će biti na Sudnjem danu. A riječi Uzvišenog: “I da On na smijeh i na plač navodi”, tj. omogućuje Svojim robovima da se mogu smijati i plakati, a sve u različitim povodima. “I da On usmrćuje i oživljava”, kao što kaže na drugom mjestu: “Onaj koji je dao smrt i život.” (67:2) A riječi Uzvišenog: “I da On par, muško i žensko, stvara od kapi sjemena kad se izbaci”, kao i riječi: “Zar čovjek misli da će sam sebi prepušten biti, da neće odgovarati? Zar nije bio kap sjemena koje se ubaci, zatim ugrušak kome On onda razmjer odredi i skladnim mu lik učini, i od njega onda dvije vrste, muškarca i ženu, stvori, i zar Taj nije kadar mrtve oživiti?” (75:36-40)

A riječi Uzvišenog: “I da će ih On ponovo oživiti”, tj. kao što je bio u stanju da stvori početak, On je isto tako u mogućnosti ponovo sve proživiti na budućem svijetu, onda kada će se polagati račun. “I da On daje bogatstvo i moć da stječu.” Uzvišeni je Gospodar omogućio Svojim robovima da stječu i posjeduju imovinu, te je učinio njihovim vlasništvom i stalnim posjedom i nisu ovisni o njenoj prodaji, što je, svakako, velika blagodat za Njegove robove. “I da je On Sirijusa Gospodar.” Eš-Š‘ira, to je svijetla zvijezda, tzv. Merzemu el-dževza', a koju su neki Arapi u vremenu džahilijeta obožavali. “I da je drevni narod Ad uništio.” Bio je to narod Huda, a.s., fizički jak narod, ali su se suprotstavili Istini, te ih je Allah, dž.š., uništio. A riječi Uzvišenog: “…i Semud, i da nikog nije poštedio.” Uništio ih je tako da od kafira među živima niko nije ostao. “Još prije Nuhov narod”, tj. oni od prijašnjih naroda. “…koji je najokrutniji i najobjesniji bio” – bili su čak odbojniji i od onih koji su poslije njih došli. “I prevrnuta naselja On je prevrnuo.” Misli se na naselja Luta, a.s., gdje je prevrnuto sve, ono što je bilo gore palo je dolje, a pored svega toga pogođeni su grumenjem od pečenog blata. Stoga i kaže Uzvišeni: فغ”I snašlo ih je ono što ih je snašlo”, misli se na kamenje kojim su pogođeni. “…pa, u koju blagodat Gospodara svoga ti još sumnjaš?”, tj. zar pored svega što ti je Allah, dž.š., dao, ti, čovječe, možeš ikako sumnjati?

Ovo je opomena kao i prijašnje opomene /56/: Smak svijeta se približava /57/, Allah će ga jedini otkriti! /58/ Pa zar se ovom govoru iščuđujete /59/, i smijete se, a ne plačete /60/, gordo dignutih glava?/61/ Bolje padajte licem na tlo pred Allahom i Njega obožavajte!”/62/

“Ovo je opomena”, misli se na Muhammeda, s.a.v.s., “kao i prijašnje opomene”, tj. poslan je od iste ljudske vrste, kao i prijašnji poslanici, pa je na drugom mjestu rekao: “Reci: ‘Ja nisam prvi poslanik.'” (46:9) A riječi Uzvišenog: “Smak svijeta se približava.” Veoma je blizu Sudnji dan. “Allah će ga jedini otkriti.” Znači, nema onoga ko bi to mogao spriječiti, a ni onoga kome je poznato kada će se to tačno dogoditi. Opomena je ujedno i strogo upozorenje onima koji pri sebi imaju zlih djela, a iz straha da ne padnu u ono čime im se prijeti. Tako Allah na drugom mjestu kaže: “On vas samo prije teške patnje opominje.” (34:46) Zatim Uzvišeni kaže mušricima koji odbijaju slušati Kur’an, okrećući se od njega: “Cudite se” da je to Istina. “I smijete se”, ismijavajući se i izrugivajući. “A ne plačete”, tj. ne postupate onako kao što to čine pravi vjernici. Pa kaže Užvišeni: “I padaju na tlo plačući, i on im uvećava strahopoštovanje.” (17:109)

A riječi Uzvišenog: “…gordo dignutih glava”, tj. oholo i odbojno postupate. Nakon toga Uzvišeni naređuje Svojim robovima da Mu čine sedždu i ibadet, slijedeći u tome Allahova Poslanika, s.a.v.s., istinski obožavajući samo Jednog Allaha, dž.š. ف”Bolje padajte licem na tlo pred Allahom i Njega obožavajte!” To znači da Mu pokorni budete i ustrajni u uvjerenju da je On Allah, samo Jedan. Buharija navodi hadis od Ibn-Abbasa, koji kaže: /285/ “Vjerovjesnik, s.a.v.s., učinio bi sedždu kad bi učio suru En-Nedžm, a s njim bi to učinili i muslimani, mušrici, džini i ljudi.” Ovaj hadis navodi Buharija, dok ga Muslim ne navodi. Imam Ahmed prenosi hadis od Mutaliba ibn Ebi-Veda’a koji je rekao: /285/ “Jedne je prilike Allahov Poslanik, s.a.v.s., u Meki učio suru En-Nedžm, pa je učinio sedždu. To su učinili i ostali koji su bili s njim, a ja sam podigao glavu odbijajući učiniti sedždu; a tada Mutalib još nije bio prešao na islam. Nakon toga, kada god bi čuo nekoga da uči tu suru, i on bi učinio sedždu sa njim.” Ovaj hadis navodi i En-Nesai.

Ovo bi bio kraj sažetog tefsira sure En-Nedžm,a sva hvala pripada samo Allahu, dž.š.