Tefsir Ibn Kesir - Sura Al-Beled

"Kunem se gradom ovim", /1/ "a tebi će biti dopušteno sve u gradu ovom", /2/ "i roditeljem i onim koga je rodio", /3/ "Mi čovjeka stvaramo da se trudi." /4/ "Misli li on da mu niko ništa ne može?" /5/ "'Utrošio sam blago nebrojeno!', reći će" /6/ "Zar misli da ga niko vidio nije?" /7/ "Zar mu nismo dali oka dva" /8/ "i jezik i usne dvije" /9/ "i na dobro i na zlo mu ukazali?" /10/

Čestica: kojom počinje ovo poglavlje je odgovor "Kunem se gradom ovim", tj. gradom Mekom. "...a tebi će biti dopušteno sve u gradu ovom", tj. pošto u njoj živiš neobučen u ihrame, tebi se u njoj dozvoljava borba. Allah je Svome Poslaniku, s.a.v.s., jedan dio dana učinio Meku dopuštenom, o čemu govori hadis o čijoj su vjerodostojnosti svi saglasni i u kome stoji: /629/ "Ovaj grad Allah je učinio svetim od onoga dana otkako je stvorio nebesa i Zemlju i takav će ostati sve do Sudnjeg dana. U njemu je zabranjeno sjeći drveće, čupati travu osim što je meni učinjeno dozvoljenim jedan dio dana. Danas je povraćena njena svetost kao što je bila jučer. Neka prisutni ovo prenese odsutnom."

U drugoj verziji ovog hadisa stoji: /630/"Ako neko, u njemu, sebi dopusti borbu zato što je bila dopuštena Allahovom Poslaniku, recite: 'U njemu je Allah dozvolio borbu Svome Poslaniku, a vama nije."I roditeljem i onim koga je rodio", tj. roditeljem i djetetom. Roditelj je Adem, a onaj koga je rodio dijete njegovo. Ovako smatra Mudžahid i njegovi istomišljenici. Ovakvo mišljenje ima čvrstu osnovu, jer se Uzvišeni, prvo kune Mekom, tj. gradom, a onda njenim stanovnicima, tj. Ademom, ocem ljudskog roda i njegovim djetetom. "Mi čovjeka stvaramo da se trudi", tj. da se hvata u koštac sa teškoćama. Po drugom shvatanju znači "uspravnim", jer riječ ”kebed” znači uspravnost, tako da ove riječi znače: Mi smo čovjeka stvorili tako da hodi uspravno. "Misli li on da mu niko ništa ne može?", tj. da ga niko neće pitati za njegov imetak kako ga je zaradio i gdje ga je utrošio. "'Utrošio sam blago nebrojeno!' - reći će", tj. mnogo imetka.

"Zar misli da ga niko vidio nije?", tj. zar on misli da ga Allah, dž.š., ne vidi? "Zar mu nismo dali oka dva", tj. da njima gleda "...i jezik", tj. da njime govori i izražava ono što u sebi misli. "...i usne dvije" kojima se služi u govoru, jelu i koje upotpunjuju fizičku ljepotu njegovih usta i lica. Vjerovjesnik, s.a.v.s., kaže: /631/ "Allah Uzvišeni kaže: 'Čovječe, dao sam ti mnogobrojne blagodati. Ti ih sve ne možeš ni nabrojati ni na njima zahvaliti. Između ostalog sam ti dao dva oka da njima gledaš. Dao sam ti dva kapka na njima, pa gledaj očima ono što sam ti dozvolio, a ako šta vidiš šta sam ti zabranio, zatvori ih kapcima. Dao sam ti jezik i usnu šupljinu kao njegov zatvarač. Zato jezikom govori ono što sam ti dozvolio. Ako naiđeš na nešto što sam ti zabranio zatvori njome jezik. Dao sam ti spolni organ i pokrivač da ga pokrivaš. Koristi svoj spolni organ samo za ono što sam ti dozvolio, a ako nai|eš na nešto što sam ti zabranio, pokrij ga! Čovječe, ti nećeš moći podnijeti Moju srdžbu i izdržati Moju kaznu!'" "...i na dobro i na zlo mu ukazali?”, tj. put dobra i put zla. U tom smislu Uzvišeni na drugom mjestu kaže: "Mi mu na pravi put ukazujemo, a njegovo je da li će zahvalan ili nezahvalan biti." (76:3)

"Pa zašto on nije savladao teškoću?" /11/ "A šta ti misliš: šta je to teškoća?", /12/ "roba ropstva osloboditi", /13/ "ili, u vrijeme gladi, nahraniti" /14/ "siroče bliska roda", /15/ "ili ubogoga nevoljnika", /16/ "a usto da je od onih koji vjeruju, koji jedni drugima strpljivost preporučuju i koji jedni drugima milosrđe preporučuju"; /17/ "oni će biti - dešnjaci!" /18/ "A oni koji ne vjeruju dokaze Naše, oni će biti - ljevaci", /19/ "iznad njih će vatra zatvorena biti" /20/

”Pa zašto on nije savladao teškoće?", tj. zašto nije išao putem spasa i dobra? Katade kaže da riječ: znači: opasnost i teškoću i dodaje: "Savladajte je pokoravajući se Allahu!", a zatim citira riječi Uzvišenog: "A šta ti misliš: šta je to teškoća?" Govoreći kako se teškoća savladava, Uzvišeni kaže"...roba ropstva osloboditi ili nahraniti..." Ibn-Zejd u pogledu riječi Uzvišenog: "Pa, zašto on nije savladao teškoću?" kaže da one znače: zašto on nije išao putem spasa i dobra? objašnjavajući šta je put spasa i dobra Uzvišeni kaže: "A šta ti misliš: šta je to prepreka? - roba ropstva osloboditi." Imam Ahmed od Ebu-Hurejrea prenosi da je rekao: "Božiji Poslanik, s.a.v.s., rekao je: /632/  'Ko oslobodi roba muslimana, Allah će za svaki oslobo|eni njegov dio osloboditi njemu dio iz Vatre; za ruku ruku, za nogu nogu i za spolni organ spolni organ.'" Ali ibn el-Husein je upitao: "Seide, jesi li to ti čuo od Ebu - Hurejre?" Kad je Seid odgovorio da jeste, Ali ibn el-Husein je jednom od svojih najboljih sluga rekao: "Pozovi mi Mitrefa!" Kad je ovaj došao i javio mu se, rekao mu je: "Slobodan si. Možeš ići. Osloba|am te radi Allahova zadovoljstva." Ovo predanje, preko Seid ibn Merdžana i dalje, navode Buhari, Muslim, Tirmizi i Nesai. U predanju koje navodi Muslim kaže se da je za slugu koga je oslobodio Ali ibn el-Husein, Zejnul-Abidin bio platio deset hiljada dirhema. "...ili, u vrijeme gladi, nahraniti." Ibn-Abbas kaže da znači - glad. "...ili siroče", tj. i istovremeno nahrani siroče "...bliska roda", tj. bliskog po rodbinskoj vezi, kako stoji u hadisu koga preko Selman ibn Amira navodi Ahmed da je rekao: Čuo sam Božijeg Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: /633/ "Sadaka prema siromahu je sadaka, a prema siromahu bliskom ro|aku i sadaka i čuvanje rodbinske veze." "...ili ubogoga nevoljnika", tj. siromaha, od gladi palog na zemlju, koji nema ni kuće ni skrovišta niti koga svoga da se o njemu brine. "...a usto da je jedan od onih koji vjeruju", tj. ukoliko je onaj koji udjeljuje i pomaže, pored ovih lijepih osobina, još i punim srcem vjernik i to sve radi, očekujući nagradu od Allaha, dž.š., kao što Uzvišeni na drugom mjestu kaže: "Onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je..." (16:97)

 "...koji jedni drugima strpljivost preporučuju i koji jedni drugima milosrđe preporučuju"; tj. koji vjeruju i uz to rade dobra djela i jedni drugima preporučuju, da prema ljudima, iako ih uznemiravaju, budu strpljivi samilosni, kao što stoji u hadisu: "Prema samilosnima je Allah milostiv. Smilujte se prema onima što su na Zemlji, pa će prema vama biti samilostan Onaj Koji je na nebu!" "Oni će biti - dešnjaci!", tj. bit će sa onima s desne strane oni koji se okite ovim lijepim svojstvima. Uzvišeni, zatim, kaže: "A oni koji ne vjeruju u dokaze Naše, oni će biti - ljevaci", tj. oni na lijevoj strani "...iznad njih će vatra zatvorena biti", tj. tako zatvorena da iz nje spasa ni izlaza neće biti. Ibn Ebu - Hatim od Ebu-Imrana el-Dževnija prenosi da je rekao: "Tako mi Allaha, oni nikada nogama neće na sigurno tlo stati, niti u nebeski svod pogledati. Nikada neće oči moći sklopiti i zaspati, niti hladna i osvježavajućeg pića okusiti."

Tefsir: Ibn Kesir

Ovim se, zahvaljujući Allahu i uz Njegovu pomoć završava kratki komentar poglavlja El - Beled / "Grad."

Tefsir Ibn Kesir - Sura Eš-Šems

"Tako mi Sunca i svjetla njegova!", /1/ "i Mjeseca kada ga prati", /2/ "i dana kada ga vidljivim učini", /3/ "i noći kada ga zakloni", /4/ "i neba i Onoga Koji ga sazda", /5/ "i Zemlje i Onoga Koji je ravnom učini", /6/ "i duše i Onoga Koji je stvori", /7/ "pa je nadahnu da zna šta joj je grješenje a šta bogobojaznost", /8/ "uspjet će samo onaj ko je očisti" /9/ "a bit će izgubljen onaj ko je na stranputicu odvodi!"/10/

Radije smo naveli hadis koji prenosi Džabir, a bilježe i Buhari i Muslim u svojim Sahihima da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao Muazu: "Zašto nisi klanjao sa: 'Slavi ime Gospodara svoga Svevišnjeg', 'Tako mi Sunca i svjetla njegova', 'Tako mi noći kada tmine razastre.'" Mudžahid u pogledu riječi Uzvišenog: "Tako mi Sunca i svjetla njegova", kaže da se ovdje Allah zaklinje Suncem i dnevnim svjetlom koje potječe od Sunca. "...i Mjeseca kad ga prati", tj. slijedi. "...i dana kad ga vidljivim učini", tj. Kada ga potpuno jasnim učini. "...i noći kad ga zakloni", tj. kad Sunce zađe pa horizont tama obavije.

"...i neba i Onoga Koji ga sazda." Ovdje čestica ima značenje odnosne zamjenice "(ko)", pa ovaj ajet treba razumjeti u značenju: Tako mi neba i Onoga Koji ga sazda. "...i Zemlje i Onoga Koji je ravnom učini", tj. prostrije. Ovo mišljenje zastupa većina poznatih komentatora Kur’ana i jezičara. El-Dževheri kaže: "Riječ znači i kao , tj. prostro, poravnao, učinio ravnom. "...i duše i Onoga Koji je stvori", tj. Onoga Koji ju je stvorio u ispravnu, čistu i potpunu i Koji je čovjeka učinio skladnim i uspravnim, kao što Uzvišeni na drugom mjestu kaže: " Ti upravi lice svoje vjeri, kao pravi vjernik, vjeri, djelu Allahovu, prema kojoj je On ljude načinio. Nema promjene u Allahovu stvarnju..." (30:30)

U Muslimovom Sahihu navodi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /635/ ”Allah, dž.š., kaže: 'Ja sam Svoje robove u pravoj vjeri stvorio, pa su im kasnije došli šejtani i od njihove ih vjere odvratili.' "...pa je nadahnu da zna šta joj je grješenje i bogobojaznost", tj. pokazao joj je šta je put dobra, a šta zla i objasnio šta valja, a šta ne valja. "...uspjet će samo onaj ko se očisti, a bit će izgubljen onaj ko je na stranputicu odvodi", tj. uspjet će onaj ko svoju dušu, pokoravajući se Allahu, dž.š., očisti. Moguće je da ovo znači da će uspjeti onaj kome Allah da da se očisti, a zalutati i propasti onaj kome Allah pusti da ode na stranputicu. Ibn Ebi-Hatim od Ibn-Abbasa prenosi da je rekao: "Čuo sam da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., u vezi sa riječima Uzvišenog: ' ...uspjet će samo onaj ko je očisti', rekao: /636/ 'Uspjet će onaj čiju dušu Allah, dž.š., očisti.'" Kada bi učeći Kur‘an naišao na ovaj ajet, Allahov Poslanik, s.a.v.s., u dovi bi zamolio: /637/ "Bože, ti mojoj duši podari bogobojaznost. Ti si njen zaštitnik i čuvar. Ti ćeš je najbolje očistiti!"

"Semud je zbog obijesti svoje poricao: /11/ "Kad se jedan nesretnik između njih podigao", /12/ "Allahov poslanik im je doviknuo: 'Pustite Allahovu devu i njen red pojenja!" /13/ "ali mu oni nisu povjerovali, već su je zaklali - i Gospodar njihov ih je, zbog grijeha njihovih uništio i kaznom sve obuhvatio" /14/ "ne strahujući zbog toga od odgovornosti." /15/

Govoreći o Semudu, Uzvišeni kaže da su oni u laž ugonili svoga poslanika, zbog nasilja i pokvarenosti koju su činili. Zato im je On dao da oni svojim srcima ne povjeruju u uputu i poziv s kojim im je došao njihov poslanik. "...kad se jedan nesretnik među njima podigao", tj. najnesretniji čovjek u cijelom plemenu Kudar ibn Salif, (Uhajmir Semud) koji je zaklao devu i za koga je Uzvišeni Allah rekao: "Ali oni pozvaše jednog od svojih, pa se on spremi i prekla je."(54:29) On je bio poglavica kome su se ostali poslušno pokoravali. Ibn Ebi-Hatim od Ammar ibn Jasira prenosi da je rekao: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je Aliji: /638/ 'Hoćeš li da ti kažem ko su najnesretniji ljudi?' 'Hoću', odgovorio je. Rekao je: 'Dva čovjeka od kojih je jedan Uhajmir Semud koji je zaklao devu, i drugi koji će te Alija udariti ovuda, tj. po tjemenu, odakle će te krv obliti ovuda, tj. po bradi.'"

"Allahov Poslanik, Salih, a.s., im je doviknuo:" " ...pustite Allahovu devu!", tj. čuvajte se da joj kakvo zlo ne nanesete. "...i njen red pojenja!", tj. ne činite joj nepravdu u pojenju, njoj pripada jedan, a vama drugi poznati dan. Uzvišeni Allah kaže: "...ali mu oni nisu povjerovali, već su je zaklali", tj. ugonili su ga u laž i govorili da nije istina to što im donosi, a onda su zaklali devu koju im je Allah dao kao dokaz protiv njih i izveo je iz stijene. "...i Gospodar njihov ih je zbog grijeha njihova uništio", tj. njihov Gospodar se na njih naljutio i uništio ih, ”...i kaznom sve obuhvatio”, i dao da se na njih struči kazna na sve redom, malo i veliko, muško i žensko zato što su pošli za Uhejmirom Semudom kad je krenuo da zakolje devu. Zbog ovog njihovog grijeha Allah ih je sve do posljednjeg uništio i sravnao sa zemljom. "...ne strahujući zbog toga od odgovornosti", tj. ne bojeći se ni od koga bilo kakvih posljedica.

Tefsir: Ibn Kesir

Ovim se,zahvaljujući Allahu i uz Njegovu pomoć,završava kratki komentar poglavlja Eš-Šems / "Sunce"

Tefsir Ibn Kesir - Sura Al-Lejl

“Tako mi noći kada sve zakrije” /1/ “i dana kad svane” /2/ “i Onoga Koji muško i žensko stvara”, /3/ “vaš trud je, zaista, različit” /4/ “onome koji udjeljuje i bogobojazan” /5/ “i ono najljepše smatra istinitim”, /6/ “njemu ćemo put dobra olakšati”; /7/ “a onome koji tvrdiči i osjeća se neovisnim”, /8/ “i ono najljepše smatra lažnim”, /9/ “njemu ćemo put zla olakšati”, /10/ “i bogatstvo njegovo mu, kad se strovali, neće koristiti.” /11/

Ranije smo naveli riječi Allahovog Poslanika, s.a.v.s., upućene Muazu: “Zašto nisi klanjao sa: ‘Tako mi Sunca i svjetla njegova’ i ‘Tako mi noći kada sve zakrije.'” Uzvišeni se kune: “Tako mi noći kada sve zakrije”, tj. kada svojom tminom ljude i životinje obavije. “…i dana kad se očituje”, tj. svojim svjetlom i bjelinom. “…i Onoga Koji muško i žensko stvara”, kao što Uzvišeni na drugom mjestu kaže: “…i vas kao parove stvorili” (78:8). Pošto je zakletva došla u obliku međusobno suprotstavljenim stvarima i ono što dolazi poslije zakletve navedeno je u suprotnostima. Zato Uzvišeni kaže: “…vaš trud je, zaista, različit”, tj. vaša djela su različita, jer ima onih koji rade dobro, a i onih koji rade loše. Uzvišeni kaže: “…onome koji udjeljuje i bogobojazan je”, tj. onome koji dijeli od onoga što mu je naređeno da od svoga imetka izdvaja i u svemu se čuva Allaha. “…i ono najljepše smatra istinitim”, tj. da će za to biti nagrađen. Katade kaže: “U tom smislu Ibn Ebi-Hatim od Ebu ibn Ka’ba prenosi da je rekao: /639/ “Pitao sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., šta je to najljepše, pa mi je rekao da je to Džennet.”

U pogledu riječi Uzvišenog: “…njemu ćemo put dobra olakšati”, Ibn-Abbas kaže: “tj. dobro”. Neki raniji učenjaci u vezi sa ovim ajetom rekli su: “Nagrada za dobro je dobro, a kazna za loše loše.” Uzvišeni dalje kaže: “…a onome koji tvrdiči”, tj. škrtari da udjeljuje od onoga što posjeduje “…i osjeća se neovisnim”, tj. škrtari sa svojim imetkom i osjeća se neovisnim o svome Gospodaru, kako kaže Ibn Abbas, a prenosi Ibn Ebi-Hatim. “…i ono najljepše smatra lažnim”, tj. nagradu i kaznu na onom svijetu “…njemu ćemo olakšati put zla”, tj. omogućiti put propasti i zla. U tom smislu Uzvišeni na drugom mjestu kaže: “…i da Mi srca njihova i oči njihove nećemo zapečatiti, i da neće vjerovati kao što ni prije nisu vjerovali, i da ih nećemo ostaviti da u zabludi svojoj lutaju smeteni?” (6:110) Mnogobrojni su ajeti koji u tom smislu govore da će Allah, dž.š., onoga ko namjerava dobro, nagraditi uspjehom, a onoga ko namjerava zlo, ostaviti na cjedilu. Sve ovo je sudbnom unaprijed određeno.

O tome govore mnogobrojni hadisi. Buhari od Alije, r.a., prenosi da je rekao: /640/ “Bili smo s Allahovim poslanikom, s.a.v.s., na jednoj dženazi na groblju Beki el-Garkad kad je rekao: ‘Nema nikoga od vas a da mu nije određeno mjesto u Džennetu i mjesto u Vatri.’ Upitali su: ‘Allahov Poslaniče, da se onda prepustimo sudbini?’ ‘Radite’, rekao je ‘ali će opet svako dospjeti tamo gdje mu je suđeno!’, a zatim je proučio: “Onome koji udjeljuje i bogobojazan je i ono najljepše smatra istinitim – njemu ćemo put dobra olakšati, a onome ko tvrdiči i osjeća se neovisnim i ono najljepše smatra lažnim – njemu ćemo put zla olakšati.” Postoje i druge verzije hadisa u istom značenju. Tako Ibn-Džerir navodi da je ovaj ajet objavljen u vezi Ebu-Bekra es-Siddika, r.a., i navodi lanac njegovih prenosilaca koji se završava sa Amirom ibn Abdullahom ibn ez-Zubejrom koji kaže: “Ebu-Bekr, r.a., u Meki je oslobađao starce i žene koji bi primili islam.

Na to mu je njegov otac rekao: ‘Sine, vidim kako oslobađaš iznemogle ljude. Kako bi bilo da počneš oslobađati snažne muškarce koji bi ti pomagali, čuvali te i branili?’ On je odgovorio: ‘Oče, ja želim postići ono što je kod Allaha.'” Amir ibn Abdullah dalje kaže: “Pričali su mi neki moji ukućani da je ovaj ajet objavljen u vezi sa Ebu-Bekrom. “…i bogatstvo njegovo mu, kad se strovali, neće koristiti.” Mudžahid kaže: tj. kad umre, a Zejd ibn Eslem: tj. kad se strovali u Vatru.

“Mi smo dužni ukazati na pravi put” /12/ “i jedino Nama pripada i onaj i ovaj svijet.” /13/ “Zato vas opominjem razbuktalom vatrom”, /14/ “u koju će ući samo najvećI nesretnik”, /15/ “onaj koji bude poricao i okretao se”, /16/ “a od nje će daleko biti onaj naj bogobojazniji”, /17/ “onaj koji bude dio imetka svoga udjeljivao, da bi se očistio”, /18/ “ne očekujući da mu se zahvalnošću uzvrati”, /19/ “već jedino žudeći za licem Gospodara svoga Svevišnjeg”, /20/ “i on će, zbilja, zadovoljan biti!” /21/

Katade kaže da riječi Uzvišenog: “Mi smo dužni ukazati na pravi put”, znače: da objasnimo šta je dozvoljeno a šta zabranjeno. “…i jedino Nama pripada i onaj i ovaj svijet”, tj. sve je Naše i Mi svim slobodno upravljamo i raspolažemo. “Zato vas opominjem razbuktalom vatrom.” Imam Ahmed od Semak ibn Harba prenosi da je rekao: Čuo sam En-Nu’mana ibn Bešira da je, govoreći jednom prilikom, rekao: /641/ “Čuo sam Allahovog poslanika, s.a.v.s., da je u jednom govoru rekao: ‘Opominjem vas razbuktalom vatrom’, tako glasno da ga je odavde na pijaci čovjek mogao čuti i da mu je crnoporubljeni ogrtač sa ramena pao pod noge.'”

Muslim od En-Nu’mana ibn Bešira prenosi da je rekao: “Allahov poslanik, s.a.v.s., rekao je: /642/ ‘Najblaža kazna stanovnika Vatre će biti da nekome od njih obuća i remenovi na obući budu od vatre od koje će mu ključati mozak kao kotao. To je najblaža kazna, a činit će mu se da niko od njega nije teže kažnjen.'” “…u koju će ući samo najveći nesretnik”, tj. samo će nesretnik ući u vatru koja će ga sa svih strana okruživati. Uzvišeni, zatim, opisuje ko je taj nesretnik pa kaže: “…onaj koji je poricao”, tj. srcem “…i okretao se”, tj. ko se svojim rukama, nogama i drugim organima okretao od (dobrih) djela. Imam Ahmed od Ebu – Hurejrea prenosi da je rekao: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: /643/ ‘Sav moj ummet, svi moji sljedbenici će na Sudnjem danu ući u Džennet, osim onih koji to odbiju.’ Upitali su: ‘A ko će odbiti Božiji Poslaniče?’ Odgovorio je: ‘Ko mi se pokori ući će u Džennet, a ko odbije meni poslušnost, taj je odbio.'”

Ovaj hadis navodi i Buhari. “A od nje će daleko biti onaj najbogobojazniji”, tj. od Vatre će se ukloniti onaj ko je čist i ko se Allaha bude bojao. Uzvišeni dalje opisuje ko je taj pa kaže: “…onaj koji bude dio imetka svoga udjeljivao, da bi se očistio”, tj. svoj imetak dijeli pokoravajući se svome Gospodaru i tako čisti i sebe i svoj imetak i vjeru i ovaj svijet koji mu je Uzvišeni darovao. “…očekujući da mu se zahvalnošću uzvrati”, tj. ne dijeli svoj imetak da bi se odužio onima koji su mu kakvo dobro učinili, nego ga dijeli” “…jedino žudeći za licem Gospodara svoga Svevišnjeg”, tj. u želji da bi Ga u dženetskim vrtovima vidio. Uzvišeni kaže: “…i on će zbilja zadovoljan biti”, tj. zadovoljan će biti onaj koga budu resile ovakve osobine. Više komentatora Kura‘na navode da se ovi ajeti odnose na Ebu-Bekra, r.a., od kojih neki smatraju da se u tome svi slažu. Bez sumnje on sa prvacima ovog ummeta spada u one na koje se odnose ovi ajeti, iako se ne ograničava samo na njih, nego na sve koji se podrazumijevaju pod riječima Uzvišenog: “…a od nje će daleko biti onaj najbogobojazniji, onaj koji bude dio imetka svoga udjeljivao, da bi se očistio, ne očekujući da mu se zahvalnošću uzvrati.” On, ipak, u ovim i drugih pohvalnim osobinama, prednjači u ovom ummetu, jer je bio istinoljubljiv, bogobojazan, plemenit i darežljiv, trošeći svoj imetak pokoravajući se svome Gospodaru i pomažući svoga Poslanika, s.a.v.s.

Tefsir: Ibn Kesir

Ovim se,zahvaljujući Allahu i uz Njegovu pomoć,završava kratki komentar poglavlja El-Lejl / ”Noć.”

Tefsir Ibn Kesir - Sura Ad-Duha

Imam Ahmed od El-Esveda ibn Kajsa navodi da je rekao: /644/ “Čuo sam Džunduba da je rekao: ‘Vjerovjesnik, s.a.v.s., se jednom prilikom razbolio pa nije noćni ibadet provodio jednu ili dvije noći, pa mu je jedna žena došla i rekla: ‘Muhammede, mora da te je tvoj šejtan ostavio.” Na to je Uzvišeni Allah objavio: ”Tako mi jutra i noći kad se utiša, Gospodar tvoj nije te ni napustio ni omrznuo!'” Ovaj hadis prenose Buhari, Muslim i Et-Tirmizi.

“Tako mi jutra” /1/ “i noći kad se utiša”, /2/ “Gospodar tvoj nije te ni napustio ni omrznuo!” /3/ “Onaj svijet je, zaista, bolji za tebe od ovog svijeta”, /4/ “a Gospodar tvoj će tebi sigurno dati, pa ćeš zadovoljan biti.” /5/ “Zar te siročetom ne nađe, pa ti utočište dade”, /6/ “i zalutalim te nađe, pa te uputi”, /7/ “i siromahom te nađe, pa te bogatim učini?” /8/ “Zato siroče ne ucvili”, /9/ “i onoga ko traži ne odbij”, /10/ “i o blagodati Gospodara svoga kazuj!” /11/

Neki raniji učenjaci, među njima i Ibn Ishak, navode da je ovo poglavlje Džibril Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., objavio kada mu se pokazao u liku kakvom ga je Allah stvorio. To je bilo kada mu se Džibril približio i nadnio, dok je bio u dolini El-Ebtah “…i objavio robu Njegovu ono što je objavio”, tj. objavio mu ovo poglavlje: “Tako mi jutra i noći kada se utiša.” Ibn-Abbas kaže: /645/ “Kada je Allahovom Poslaniku počela objava Kur’ana, Džibril mu je neko vrijeme prestao dolaziti pa se zbog toga zabrinuo. Idolopoklonici su tada rekli: “Gospodar njegov ga je ostavio i omrznuo.” Na to je Allah objavio: “Gospodar tvoj nije te ni napustio ni omrznuo!” Uzvišeni se zaklinje jutrom i svjetlom koje je u njemu dao “…i noći kada se stiša”, tj. kada se smiri i tamom obavije, kao što Uzvišeni na drugom mjestu kaže: “On čini da zora sviće, On je noć odredio za početak, a Sunce i Mjesec za računanje vremena; to je određenje Silnog, Sveznajućeg” (6:96)

Riječi Uzvišenog: “Onaj svijet je, zaista, bolji za tebe od ovog svijeta.” Iz životopisa Allahovog Poslanika, s.a.v.s., poznato nam je da je on bio najskromniji čovjek na ovom svijetu. Imam Ahmed od Abdullah ibn Mesuda navodi da je rekao: /646/ “Allahov Poslanik, s.a.v.s., je jednom prilikom ležao na hasuri pa su mu od nje na tijelu ostali tragovi. Kada se probudio, počeo sam ga brisati rekavši mu: ‘Božiji Poslaniče, kad bi nam dozvolio da ti nešto prostremo preko hasure?’ Allahov Poslanik, s.a.v.s., odgovori: ‘[ta će meni ovaj svijet? Ja i ovaj svijet smo kao putnik i hlad nekog drveta u kome se putnik odmori, a onda dalje nastavi i hlad ostavi.'” Ovaj hadis prenose Ibn-Madže i Et-Tirmizi. Za njega Et-Tirmizi kaže da je dobar i vjerodostojan /hasenun sahihun/. Riječi Uzvišenog: “…a Gospodar tvoj će tebi sigurno dati, pa ćeš zadovoljan biti”, znače da će mu na onom svijetu dati da se zauzima za svoj ummet dok ne bude zadovoljan. Ebu-Amr el-Evzai od Abdullaha ibn Abbasa prenosi da je rekao: /647/

“Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., pokazano je kakve će sve pobjede, poslije njega, njegov ummet postići, riznicu po riznicu, pa se tome obradovao. Na to mu je Allah Uzvišeni objavio: “…a Gospodar tvoj će tebi sigurno dati, pa ćeš zadovoljan biti!” Nabrajajući blagodati kojima je obasuo svoga roba i poslanika, s.a.v.s., Uzvišeni dalje kaže: “Zar te siročetom ne nađe, pa ti utočIšte dade”, tako što mu je otac umro dok je on još u utrobi majke bio. Zatim mu je umrla i majka Amina bint Vehb kad je imao šest godina, nakon čega je brigu o njemu preuzeo djed mu Abdul-Muttalib, dok i on, kad je Muhammedu, s.a.v.s., bilo osam godina, nije umro, nakon čega je brigu o njemu preuzeo amidža mu Ebu-Talib. On će ga paziti, pomagati, odgajati i uvažavati, a kasnije, kada će ga Allah u četrdesetoj godini života poslati kao poslanika, braniti od njegovih sunarodnjaka, iako je sam Ebu-Talib i dalje ostao u vjeri svoga naroda, idolopoklonstvu.

Ovako je trajalo Allahovom voljom i određenjem sve dok Ebu-Talib, na malo prije Hidžre, nije umro, kada su se protiv njega podigli drski kurejšijski prvaci i neznalice, nakon čega mu je Allah naredio da se preseli u grad ensarija (Medinu). Kad se kod njih preselio, oni su ga, neka je Allah sa svima njima zadovoljan, lijepo primili, pružili mu utočište, pomagali ga, brinuli se o njemu i uz njega se borili. Sve su ovo bili znaci Allahovog čuvanja, pažnje i brige o njemu. “I zalutalim te nađe, pa te uputi.” U tom smislu na drugom mjestu Uzvišeni kaže: “Na takav način Mi i tebi objavljujemo ono što ti se objavljuje. Ti nisi znao šta je Knjiga niti si poznavao vjerske propise, ali smo je Mi učinili svjetlom pomoću kojeg upućujemo one robove Naše koje želimo.” (42:52) “…i siromahom te nađe, pa te bogatim učini”, tj. sa puno čeljadi si bio siromašan, pa te je Allah od drugih, osim od Sebe, učinio neovisnim, čime mu je omogućio da zasluži nagradu i za strpljenje i za zahvalnost.

U Buharijinom Sahihu i Muslimovom Sahihu se od Ebu-Hurejrea prenosi da je rekao: ” Poslanik, s.a.v.s., rekao je: /648/ ‘Nije bogatstvo u mnoštvu robe, nego je bogatstvo u bogatstvu duše.'” U Muslimovom Sahihu se od Abdullaha ibn Amra prenosi da je rekao: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: /649/ ‘Uspio je onaj ko primi islam, kome bude dato ono što mu je dovoljno od nafake i kome Allah da pa je zadovoljan sa onim što mu je dao.'” “Zato siroče ne ucvili”, tj. kao što si ti bio siroče pa ti je Allah pružio utočište, ni ti nemoj siroče cvjeljati, tj. ponižavati i odbijati, nego prema njemu budi dobrostiv i nježan! “…i onoga ko tražI ne odbij”, tj. kao što ti za pravu vjeru nisi znao pa te je Allah uputio na pravi put, nemoj ni ti onoga ko traži znanje odbijati! “…i o blagodati Gospodara svoga kazuj!”, tj. kao što si bio siromašan pa te Allah imućnim učinio, tako i ti o Njegovim blagodatima kazuj. U tom smislu u dovi naslijeđenoj od Vjerovjesnika, s.a.v.s., stoji: /650/ “Učini nas zahvalnim na Tvojim blagodatima…” Ebu-Davud prenosi od Ebu-Hurejre da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: /651/ “Ko nije zahvalan ljudima nije ni Allahu.”

Tefsir: Ibn Kesir

Ovim se,zahvaljujući Allahu i uz Njegovu pomoć,završava kratki komentar poglavlja “Jutro”

Tefsir Ibn Kesir - Sura Al-Inširah

“Zar grudi tvoje nismo prostranim učinili” /1/ “i breme tvoje s tebe skinuli”, /2/ “koje je pleća tvoja pritiskalo”, /3/ “i spomen na tebe visoko uzdigli!” /4/ “Ta, zaista, s mukom je last”, /5/ “zaista, s mukom je last!”/6/ “A kad završiš, molitvi se predaj”, /7/ “i Gospodaru svome teži!” /8/

Uzvišeni kaže: “Zar grudi tvoje nismo prostranim učinili”, tj. Mi smo tvoje grudi prostranim učinili i prosvjetlili ih, kao što se na drugom mjestu kaže: “Onome koga Allah želi da uputi – On srce njegovo prema islamu raspoloži” (6:125). Kao što je Allah tvoje grudi učinio prostranim, tako je Svoj vjerozakon (Šerijat) učinio širokim, tolerantnim i lahkim, bez ikakvih teškoća, tereta i tjeskobe. Riječi Uzvišenog: “i breme tvoje s tebe skinuli” znače: “…da bi ti Allah ranije i kasnije krivice oprostio.” (48: 2) “Koje je pleća pritiskalo”, tj. koje ti je bilo teško nositi. “…i spomen na tebe visoko uzdigli”, tj. neću biti spomenut, a da sa Mnom i ti ne budeš spomenut, kao što je u riječima kelimei-šehadeta /Ja svjedočim da nema drugog boga osim Allaha i svjedočim da je Muhammed Allahov poslanik.

Hasan ibn Sabit u jednoj svojoj kasidi kaže: “Najplemenitiji od svih je pečat vjerovjesništva koji sija Allahovim svjetlom i svjedoči, Bog je ime Vjerovjesnika stavio uz Svoje kad mujezin pet puta poziva i svjedoči. Da bi ga proslavio, iz svoga je imena izveo njegovo. Vlasnik Prijestolja je hvaljen, a ovaj je pohvaljen.” “Ta, zaista, s mukom je last, zaista, s mukom je last!” Uzvišeni, dakle, kaže da je s mukom last, a zatim to, ponovno, potvrđuje. Ibn Ebi-Hatim od Aiza ibn Šurejha prenosi da je rekao: “Čuo sam Enesa ibn Malika da je rekao: /652/

‘Vjerovjesnik je jednom prilikom sjedio naspram jednog kamena i rekao: ‘Kad bi muka došla i ušla u ovaj kamen, za njom bi došla i ušla last da je iz njega istjera.'” Na to je Allah, dž.š., objavio: ” Ta, zaista, s mukom je last, zaista, s mukom je last!” Pjesnik kaže: “Često nesreća pritijesni mladića, ali Allah, svaki put, iz nje da izlaz, I kad se učini da je ona neizbježna, dođe olakšanje kad mu se najmanje nada.” “A kad završiš, molitvi se predaj i Gospodaru svome teži!”, tj. kad završiš sa svakodnevnim poslovima i dunjalučkim brigama, predaj se ibadetu, obavljaj ga čiste savjesti i budi predan svome Gospodaru u svojim željama i namjerama. U ovom smislu su i riječi Božijeg Poslanika, s.a.v.s., izrečene u hadisu za koji su svi saglasni da je vjerodostojan (sahih): /653/ “Nema namaza kad je gotovo jelo, niti kad muči mokraća i izmet.” U drugom hadisu Vjerovjesnik, s.a.v.s., kaže: /654/ “Kad dođe vrijeme namaza, a večera je spremna, počnite sa večerom!”

Tefsir: Ibn Kesir

Ovim se,zahvaljujući Allahu i uz Njegovu pomoć,završava kratki komentar poglavlja El – Inširah / “Širokogrudnost”.

Tefsir Ibn Kesir - Sura At-Tin

“Tako mi smokve i masline”, /1/ “i Sinajske gore”, /2/ “i grada ovog, sigurnog”, /3/ “Mi čovjeka stvaramo u skladu najljepšem”, /4/ “zatim ćemo ga u najniže nizine vratiti”, /5/ “samo ne one koji budu vjerovali i dobra djela činili, njima pripada nagrada neprekidna.” /6/ “Pa šta te onda navodi da poričeš obračun” – /7/ “zar Allah nije sudija najpravedniji?!”/8/

Malik i Šu’be od El-Bera ibn Aziba prenose da je rekao: /655/ “Vjerovjesnik, s.a.v.s., je imao običaj ovo poglavlje “Smokva” učiti na jednom od dva rekata namaza prilikom putovanja. Nisam nikoga čuo da ljepše uči i da ima ljepši glas od njega.” Ovaj hadis navode sastavljači Kutubus-sitte. “Tako mi smokve i masline, i Sinajske gore, i grada ovog sigurnog.” Pod smokvom i maslinom misli se na kraj gdje one uspijevaju, tj. na Jerusalem i njegovu okolinu, gdje je Allah, kao poslanika, poslao Isaa, a.s. Pod misli se na Sinajsku goru gdje je Allah govorio sa Musaom ibn Imranom, a.s. “…i grada ovog, bezbjednog”, tj. Meke grada koji je za onog ko u njega uđe siguran i u kome je poslan Muhammed, s.a.v.s. Kažu da se na kraju Tevrata spominju ova tri mjesta: “I dođe Bog sa Sinaja”, tj. sa Sinajske gore, gdje je Allah govorio sa Musaom ibn Imranom, a.s. “…i sa Seira se pokaza”, tj. brda u okolici Jerusalema, gdje je Allah, kao poslanika, poslao Isaa, a.s. “…i poče pozivati sa brda Faran”, brda u blizini Meke gdje je Allah, kao poslanika, poslao Muhammeda, a.s. Ovdje su oni spomenuti onim redosljedom kako je koji živio, tj. prvo se zaklinje odabranim, zatim odabranijim od prvog i na kraju najodabranijim.

“Mi čovjeka stvaramo u skladu najljepšem.” Ovo je ono zašto se Allah zaklinje, da je čovjeka stvorio u najljepšem obliku, uspravnog položaja i skladne građe. “…zatim ćemo ga u najniže nizine vratiti”, tj. u džehenemsku vatru ako se ne pokori Allahu i ne bude slijedio Poslanika. Zato Uzvišeni kaže: “…samo ne one koji budu vjerovali i dobra djela činili.” Neki kažu da “…u najniže nizine” znači: duboka starost. Međutim, pošto su se ovim htjeli izuzeti vjernici, a starost ne dožive svi, nego samo neki od njih, prije će biti da se pod “…zatim ćemo ga u najniže nizine vratiti”, misli na Vatru, ukoliko se ne pokaju i ne budu slijedili Poslanika, kako se kaže i na drugom mjestu: “Tako mi vremena, čovjek, doista, gubi, samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine.” (103:1-3) ”…njima pripada nagrada neprekidna”, tj. kao što je ranije rečeno, vječna i neprekidna.

“Pa šta te onda navodi da poričeš obračun?”, tj. čovječe, šta te navodi da poričeš nagradu i kaznu na budućem svijetu? Vidio si da je On to već jednom učinio, pa može i ponovno, isto onako kako je to učinio i prvi put. Šta te, onda, kad sve ovo znaš, navodi da niječeš proživljenje? Ovdje su riječi upućene onim “Zar Allah nije sudija najpravedniji?!”, tj. zar On nije najpravedniji sudija, Koji nikome nepravdu ne čini? U Njegovu pravednost spada i polaganje računa na Sudnjem danu, kako bi onaj kome je na ovom svijetu učinjena nepravda, od onoga ko je nepravdu učinio, dobio svoje pravo. Ebu-Hurejre od Muhammeda, a.s., prenosi da je rekao: /656/ “Kad neko od vas prouči: ‘Tako mi smokve i masline’ i dođe do kraja, neka poslije riječi: ‘Zar Allah nije sudija najpravedniji?!’ prouči: ‘Jeste, i mi to potvrđujemo.'”

Tefsir: Ibn Kesir

Ovim se,zahvaljujući Allahu i uz Njegovu pomoć,završava kratki komentar poglavlja “Smokva” .

Tefsir Ibn Kesir - Sura Al-Alaq

“Čitaj, u ime Gospodara tvoga Koji stvara”,/1/ “stvara čovjeka od ugruška” /2/ “Čitaj, plemenit je Gospodar tvoj”, /3/ “Koji poučava peru”, /4/ “Koji čovjeka poučava onome što ne zna.” /5/

Prvo što je od Kur’ana objavljeno su navedeni časni ajeti. Oni su prva milost kojima se Allah smilovao prema Svojim robovima i prva blagodat koju im je dao. U njima se ukazuje kako je čovjek stvoren od ugruška. U blagodat Uzvišenog spada i to što je čovjeka poučio onome što nije znao i na taj način ga odlikovao i počastio znanjem. To je ono čime je Adem, otac ljudskog roda, odlikovan nad melekima. Znanje se pokazuje čas u mislima, čas na jeziku, a čas na papiru u pisanom obliku. Dakle, znanje se odražava u mislima, riječima i slikama. Zato Uzvišeni kaže: “Čitaj, plemenit je Gospodar tvoj, Koji poučava peru, Koji čovjeka poučava onome što ne zna.” U jednom predanju stoji: /657/

“sačuvajte znanje zapisivanjem!” U njemu se, također, kaže: /658/ “Ko radi po onome što zna, Allah će ga poučiti i onome što ne zna.” Imam Ahmed od Aiše navodi da je rekla: /659/ “Prvo što je od Objave počeo dobijati Allahov Poslanik, s.a.v.s., bili su istiniti snovi. Što god bi sanjao, obistinilo bi se jasno kao zora. Zatim mu se omilila samoća, pa je odlazio u pećinu Hira i tamo po više noći provodio u razmišljanju i pobožnosti. Zatim bi se odatle skrhan i iscrpljen vraćao Hatidži, dok mu jednom, dok je bio u pećini Hira, nije došao melek i donio Objavu. Melek mu je u njoj rekao: “Čitaj!” Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: “Rekao sam: ‘Ja ne znam čitati’, pa me je uhvatio i stisnuo. Zatim me je pustio i ponovno rekao: ‘Čitaj!’ Ja sam, opet, rekao da ne znam čitati, pa me je po drugi put uhvatio, stisnuo je, a zatim pustio i rekao: ‘Čitaj!’ Ja sam, opet, rekao da ne znam čitati, pa me je po treći put uhvatio, stisnuo, a zatim pustio i rekao: ‘Čitaj, u ime Gospodara tvoga Koji sve stvara’ – dok nije došao do – ‘Koji čovjeka poučava onome što ne zna.'” Imam Ahmed dalje navodi: “Odatle se uplašen vratio Hatidži i rekao: ‘Umotajte me, umotajte me!’, pa su ga umotali dok mu strah nije prošao, kad je rekao: ‘Hatidža, šta je sa mnom?’ Zatim joj je ispričao šta se desilo i rekao: ‘Bio sam se prepao za sebe.’ Ona mu je rekla: ‘Naprotiv, budi sretan i veseo…

Tako mi Allaha, Allah te nikada neće osramotiti. Ti paziš rodbinu, govoriš istinu, pomažeš iznemoglog, častiš goste i pomažeš pravdu.’ Hatidža ga je, zatim odvela kod svoga amidžića Vereka ibn Nevfela ibn Esed ibn Abdu-l-Uzza ibn Kusaja, čovjeka koji je u predislamsko doba bio primio kršćanstvo, poznavao pismo i na arapskom napisao Evanđelje. Bio je sijed, slijep starac. Hatidža mu je rekla: ‘Amidžiću, čuj šta priča tvoj bratić!’ Vereka je rekao: ‘Pričaj, moj bratiću, šta ima!’ Allahov Poslanik, s.a.v.s., ispričao mu je šta mu se desilo i šta je vidio, pa mu je Vereka rekao: ‘Ovo je zakon koji je već objavljen Musau. Kamo sreće da sam mlađi! Da mi je samo dočekati i vidjeti kako te tvoj narod progoni!’ Allahov Poslanik, s.a.v.s., upitao je: ‘Zar će me oni protjerati?!’ ‘Hoće’ – odgovorio je Vereka – ‘nikada niko nije došao sa ovim, kao i ti, a da mu se nisu suprostavili. Ako dočekam taj dan, svesrdno ću ti pomoći.’ Vereka je ubrzo umro, a Objava je neko vrijeme prestala dolaziti.

To je Božijem Poslaniku, s.a.v.s., koliko znamo, teško palo, pa je više puta odlazio i peo se na vrhove planine i pomišljao da se sa njih baci. Svaki put kad bi se popeo na vrh planine da se baci, pojavio bi mu se Džibril i rekao: ‘Muhammede, ti si, zaista, Allahov Poslanik.’ To bi ga smirilo, pa bi odustao i vratio se. Kad bi Objava, ponovno duže izostala, opet bi pokušao isto i opet bi mu se kad bi se popeo na vrh planine, pojavio Džibril i ponovno rekao što i prije.” Ovaj hadis, preko Ez-Zuhrija navodi se i u Buharijinom i u Muslimovom Sahihu.

“Uistinu, čovjek se uzobijesti” /6/ “čim se neovisnim osjeti”, /7/ “a Gospodaru tvome će se, doista, svi vratiti!” /8/ “Vidje li ti onoga koji sprečava roba kad klanja?” /10/ “Reci mi, ako on misli da je na pravom putu”, /11/ “ili ako bogobojaznost naređuje”, /12/ “reci mi, ako on poriče i okreće se”, /13/ “zar on ne zna da Allah sve vidi?” /14/ “Ne valja to! Ako se ne okani, ocrnit ćemo mu čelo”, /15/ “čelo lažno i grješno”, /16/ “pa neka on pozove društvo svoje.” /17/ “Mi ćemo pozvati zebanije” /18/ “Ne valja to! Ti se njemu pokoravaj, već čini sedždu i približi se Gospodaru svome!” /19/

Uzvišeni saopćava da je čovjek, kad vidi da se obogatio, obijestan. Zato Uzvišeni takvima prijeti i kaže: “Čovjek se uzobijesti čim se neovisnim osjeti, a Gospodaru tvome će se, doista, svi vratiti!”, tj. Allahu ćeš se vratiti i pred Njim ćeš za svoj imetak račun polagati; gdje i kako si ga zaradio i gdje si ga potrošio. U jednom hadisu koji se prenosi od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., stoji: /660/ “Dvojica su nezasitiva: onaj ko traži znanje i onaj ko traži dunjaluk.” Riječi Uzvišenog: “Vidje li ti onoga koji sprečava roba kad klanja?” objavljene su u pogledu Ebu-Džehla, proklet bio, koji je Vjerovjesniku, s.a.v.s., prijetio da, pored Kabe, ne smije namaz obavljati. Uzvišeni zatim kaže: “Šta misliš ako je on na pravom putu”, tj. prvo se lijepom riječi obraća Ebu-Džehlu i pita: “Ebu-Džehle, šta misliš, ako je ovaj koga ti sprečavaš, na pravom putu i ako ispravno radi i istinu govori, a ti ga sprečavaš i prijetiš mu da ne smije namaz obavljati?”

Zato Uzvišeni kaže: “Zar on ne zna da Allah sve vidi?”, tj. zar on ne zna da ga Allah vidi i čuje šta govori i da će ga, za njegova djela pitati i najstrožije kazniti? Zatim prijeteći kaže: “Ne valja tako! Ako se ne okani”, tj. ako ne prestane prkositi “…ocrnit ćemo mu čelo”, tj. ocrnit ćemo ga na Sudnjem danu. Zatim, dalje, kaže: “…čelo lažno i grješno”, tj. lažno u svojim riječima, grešno u djelima. “Pa neka on pozove društvo svoje”, tj. svoje društvo pa neka mu ono pomogne” “Mi ćemo pozvati zebanije”, tj. meleke koji kažnjavaju, pa neka onda vidi ko će pobijediti, Naše ili njegovo društvo. Buharija od Ibn-Abbasa navodi da je rekao: /661/

“Ebu-Džehl je rekao: ‘Ako Muhammeda vidim da klanja pored Kabe, nogom ću mu za vrat stati.’ To je čuo Vjerovjesnik, s.a.v.s., pa je rekao: “Ako to učini, meleki će ga pokupiti.” “Ne valja to! Ti se njemu ne pokoravaj?”, tj. Muhammede, nemoj ga slušati niti mu se pokoravati u tome što ti brani, nego klanjaj gdje god hoćeš, a Allah će te pomagati, čuvati i štititi od ljudi! “…već čini sedždu i približi se Gospodaru svome!” Muslim u svome Sahihu, preko Ebu-Hurejrea, navodi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., u sahihu hadisu rekao: /662/”Najbliže što rob svome Gospodaru može biti je dok je na sedždi. Zato na njoj što više molite!” Ranije je rečeno da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., činio sedždu kad bi proučio poglavlja: “Kada se nebo rascijepi” i “Čitaj, u ime Gospodara tvoga koji stvara.”

Tefsir: Ibn Kesir

Ovim se,zahvaljujući Allahu i uz Njegovu pomoć,završava kratki komentar poglavlja “Ugrušak”.